VLADAVINA PRAVA I PRAVEDNI SUDSKI POSTUPAK

VLADAVINA PRAVAI PRAVEDNI SUDSKI

POSTUPAK

VLADAVINA PRAVA I PRAVEDNISUDSKI POSTUPAK

“Vladavina prava nije samo formalna primjena pravnih

instrumenata, nego tako|er vladavina pravde i za{tita svih

~lanova dru{tva od pretjerane mo}i onih koji vladaju.”

ME\UNARODNA KOMISIJA PRAVNIKA

VLADAVINA PRAVA U DEMOKRATSKIMDRU[TVIMA

PRAVEDNI SUDSKI POSTUPAK – KLJU^NIELEMENT VLADAVINE PRAVA

ELEMENTI VLADAVINE PRAVA

Rano ujutro 16. prosinca 1988. g. A uhi}en je

u svom domu na temelju ~lanka 12. Britan-

skog zakona o sprje~avanju terorizma, iz

1984., zbog povezanosti s poku{ajem bom-

ba{kog napada na vojno osoblje. A je odveden

u policijsku postaju Castlereagha. Izjavio je da

je odmah po dolasku zatraìo kontakt sa svo-

jim odvjetnikom. Taj zahtjev je bio odbijen. A

je zadràn u skladu s Uredbom o dokazima u

kaznenom postupku iz 1988. Budu}i da mu je

taj novi propis bio nepoznat, A je ponovo zat-

raìo konzultacije s odvjetnikom, no i taj je

zahtjev odbijen. Istog dana dva tima istraìte-

lja pet puta su ispitivala A. Posljednje ispitiva-

nje odvijalo se oko pono}i.

17. prosinca 1988. A se poàlio lije~niku na

zlostavljanje kojemu je bio podvrgnut tijekom

dvaju ispitivanja prethodnog dana. Lije~nik je

u zabilje{kama zapisao kako je A izjavio da su

ga tijekom drugog i tre}eg ispitivanja opetova-

no {amarali i povremeno udarali u stra`nji dio

glave te nekoliko puta u stomak.

Istog datuma provedeno je {esto, sedmo i os-

mo ispitivanje. Tijekom {estog ispitivanja A je

prekinuo {utnju i dao detaljne odgovore na

brojna pitanja, priznaju}i da je sudjelovao u

izradi i postavljanju bombe. Tijekom sedmog

ispitivanja A je potpisao poduù izjavu, u kojoj

se dosta detaljno opisuje njegovo sudjelovanje

u zavjeri montaè i postavljanja bombe.

18. prosinca 1988. dopu{teno mu je da se kon-

zultira sa svojim odvjetnikom, koji je zabiljeìo

navode A o zlostavljanjima kojima je bio pod-

vrgnut. Odvjetnik je odlu~io da te prigovore

ne}e proslijediti policiji.

19. prosinca 1988. na sudu u Belfastu podig-

nuta je optu`nica protiv A i drugih, za zavjeru

kojom su planirane eksplozije, posjedovanje

eksploziva s namjerom, zavjeru radi ubojstva i

pripadnost Irskoj republikanskoj armiji.

17. rujna 1990. na Kraljevskom sudu u Belfas-

tu po~elo je su|enje A i suoptuènima pred

jednim sucem i bez porote. Tuìteljstvo se poz-

valo na priznanje dobiveno tijekom ispitivanja

A te, poglavito, na pisanu izjavu koju je A pot-

pisao. A je izjavio da se ne osje}a krivim. Na-

kon toga A vi{e nije svjedo~io tijekom su|enja.

Osu|en je na dvadeset godina zatvora.

(Europski sud za ljudska prava donio je presu-

du o tom slu~aju 6. lipnja 2000. godine – utvr-

|eno je da je bilo prekr{eno pravo na pravedni

sudski postupak iz ~lanka 6. Europske kon-

vencije za ljudska prava.)

IZVOR:PREUZETO IZ SPORA MAGEE PROTIV

UJEDINJENOG KRALJEVSTVA, EUROPSKI SUDZA LJUDSKA PRAVA, 6. LIPNJA 2000.;DOSTUPNO NA: HTTP://HUDOC.ECHR.COE.INT/HUDOC2DOC2/HEJUD/200 207/MAGEE.BATJ.DOC

PITANJA ZA RASPRAVU

1. Koji su razlozi takva postupanja premag. A, po va{em mi{ljenju? Koja su pravabila ugroèna?

2. [to mislite, {to se moè poduzeti kako bise sprije~ila takva doga|anja u budu}no-sti?

3. Jesu li vam poznati sustavi za{tite koji suve} uspostavljeni u tu svrhu?

148 VLADAVINA PRAVA I PRAVEDNI SUDSKI POSTUPAK

PRIÂ ZA ILUSTRACIJU

1. UVOD

Zamislite da sjedite u sudnici i nemate poj-ma za{to ste tu. Jo{ vi{e ste zbunjeni kad su-dac po~ne ~itati optu`nicu – zlo~in za koji steoptuèni nikad ranije nije smatran protuza-konitim djelom, a nije ni utvr|en kao kazne-no djelo u vaè}im zakonima. Nitko vam neodgovara na pitanja, osje}ate se apsolutnonemo}nim da se obranite, a odvjetnik vamnije dostupan. [tovi{e, kad zapo~ne ispitiva-nje svjedoka, shvatite da neki od njih ne go-vore jezikom koji vi razumijete, a nemateprevoditelja. Tijekom su|enja, iz izlaganjasuca doznajete da je to druga rasprava, dokje prva bila odràna u va{em odsustvu. [to

sudski postupak te~e dalje, to vam postajejasnije da su svi uvjereni u va{u krivnju te daje jedino stvarno pitanje kakva kazna }e bitiizre~ena …

Navedeni primjer pokazuje {to se doga|akad je prekr{eno jamstvo pravednog sud-skog postupka. Pravo na pravedni sudski po-stupak, koje se jo{ zove i 'pravedno dijeljenjepravde' jedan je od kamena temeljaca de-mokratskog dru{tva koje je vjerno 'vladaviniprava'.

Vladavina prava

Vladavina prava zadire u mnoga podru~japolitike te obuhva}a politi~ka, ustavna i za-konska pitanja, kao i pitanja ljudskih prava.Svako demokratsko dru{tvo koje teì usvaja-nju i promicanju ljudskih prava mora prihva-titi prvenstvo prava kao temeljno na~elo.

Modul Demokracija

Iako je vladavina prava kamen temeljac de-mokratskog dru{tva, ne postoji pravi kon-senzus o svim njenim elementima. Me|utim,nema sumnje da su gra|ani za{ti}eni od sa-movoljnog djelovanja javne vlasti samo akosu njihova prava regulirana zakonom. Za-kon se mora javno obznaniti, primjenjivati

jednako na sve i u~inkovito provoditi. Stogaje bjelodano da se dràvna vlast mora teme-ljiti na zakonima koji su u skladu s ustavom,a cilj im je o~uvanje slobode, pravde i pravneizvjesnosti.

Na UN-ovoj Svjetskoj konferenciji o ljud-skim pravima odrànoj 1993. u Be~u, pot-vr|ena je nerazdvojna povezanost izme|una~ela vladavine prava i za{tite i promicanjaljudskih prava. Na konferenciji je istaknutoda je odsustvo vladavine prava jedna od naj-ve}ih prepreka primjeni ljudskih prava. Vla-davina prava osigurava podlogu za pravi~noupravljanje odnosima me|u ljudima te timepoti~e raznolikost. Vladavina prava tako|erosigurava odgovornost onih koji vladaju i za-konski nadzor nad njima.

VLADAVINA PRAVA I PRAVEDNI SUDSKI POSTUPAK 149

POTREBNO JE ZNATI

SVRHA OVOGA SU\ENJA JE DA VAS OSUDIMO NA SMRT

PRAVEDNIM SUDSKIM POSTUPKOM!

“Moj izbor vladavine prava

kao vrhovne teme u mojem

vlastitom radu nije ponukan

samo njenom univerzalno{}u.

Vladavina prava tako|er je

naj~vr{}i temelj sigurnosti.”SERGIO VIEIRA DE MELLO, VISOKIPOVJERENIK UN-a ZA LJUDSKAPRAVA, 2003.

Pravedni sudski postupakkao klju~ni element vladavi-ne prava

Vladavina prava zna~i, prije svega, da posto-je javno obznanjeni zakoni u kojima nemadiskriminacije. Sama ~injenica da zakonipostoje ne zna~i ni{ta ako nije osigurana nji-hova u~inkovita provedba. Stoga dràva mo-ra ustanoviti institucije koje }e {tititi pravnisustav, uklju~uju}i sudove, tuìteljstvo i poli-ciju. Te su institucije i same obvezane jam-stvima ljudskih prava, utvr|enim u op}im iregionalnim sporazumima za za{titu ljud-skih prava, kao {to je Me|unarodni pakt ogra|anskim i politi~kim pravima, Europskakonvencija o ljudskim pravima, Ameri~kakonvencija o ljudskim pravima i Afri~ka po-velja o ljudskim pravima i pravima naroda.

Va`no je napomenuti da se u Me|unarod-nom paktu o gra|anskim i politi~kim pravi-ma posebno nagla{ava problem maloljetni-ka. Prema Paktu, u upravnom ili sudskompostupku u slu~aju maloljetnih prijestupni-ka mora se uzeti u obzir njihovu dob i po-èljnost promicanja njihove rehabilitacije.To zna~i da dràve trebaju izraditi propisekojima }e regulirati pitanja kao {to su: naj-nià dob kad se protiv maloljetnika moè po-di}i optu`nicu za kazneno djelo, te najstarija

dob u kojoj se osobu smatra maloljetnom,zatim uspostava posebnih sudova i postupa-ka, zakoni koji ure|uju postupak protiv ma-loljetnika te na koje na~ine se svim tim po-sebnim rje{enjima za maloljetnike osigurava'poèljnost promicanja njihove rehabilitacije'.


Povijesni razvoj vladavine prava

Na~elo vladavine prava ima korijene u sred-njovjekovnoj Engleskoj. Jo{ 1066. godineWilliam Osvaja~ uspostavio je sredi{nju up-ravu. Iako je kralj bio oli~enje sredi{nje za-konodavne, izvr{ne i sudske vlasti, on samnije bio iznad zakona – njegova kraljevska~ast proizlazila je iz zakona. Zahvaljuju}itome, sudovi i parlament, u suradnji s plem-stvom, osnaìli su svoj utjecaj u nacional-nom sustavu, grade}i prvu parlamentarnumonarhiju u Europi. Kameni temeljci u raz-voju vladavine prava bili su Magna Charta

(1215.), koja je osiguravala izvjesna gra|an-ska i politi~ka prava plemstvu i zakon Ha-

beas Corpus (1679.), koji je ljudima u pritvo-ru dao neotu|ivo pravo da budu obavije{te-ni o razlozima zbog kojih su li{eni slobode.Na europskom kontinentu na~elo vladavineprava dobiva na va`nosti zahvaljuju}i gra-|anskim revolucijama tijekom sedamnaes-tog i osamnaestog stolje}a. Danas je vlada-vina prava sredi{nje na~elo nacionalnih i re-gionalnih institucija gotovo u cijelom svije-tu.

Tijekom ljeta i jeseni 2002. godine serijaubojstava pogodila je Washington DC. De-setoro ljudi ustrijelio je snajperist tijekommjesec dana dugog razdoblja okrutnog ubi-janja, a jo{ troje je bilo ozbiljno ranjeno. 24.listopada policija je uhitila dva mu{karca:~etrdesetdvogodi{njeg Johna Allena Muha-mada i njegovog sedamnaestogodi{njeg su-radnika Johna Leea Malva. Ovaj drugi, iakoje bio maloljetnik, na{ao se pred sudom uVirginiji, gdje moè biti osu|en na smrt. Toje potaknulo javnu raspravu u SAD-u o to-me moè li uop}e smrtna kazna biti do-su|ena sedamnaestogodi{njaku. Smrtna ka-zna mogu}a je sankcija u ameri~kim dràva-ma Maryland i Louisiana za ubojstva po-~injena na njihovu teritoriju. Jo{ ve}a po-metnja izbila je u oùjku 2004. zbog mogu}esmrtne kazne nad dvama ubojicama koji suu vrijeme kad su po~inili zlo~in imali 12 go-dina. Vrhovni sud Sjedinjenih Dràva tre-nutno rje{ava pitanje smrtne kazne nad ma-loljetnicima.

2. DEFINICIJA I OPIS PRAVEDNOGSUDSKOG POSTUPKA

[to je pravedni sudski postu-pak? Pravo na pravedni sudskipostupak odnosi se na sporove

i u gra|anskom i kaznenom kontekstu. Prijesvega, va`no je razumjeti da pravednost sud-skog postupka ima dva aspekta: institucio-

nalni (npr. neovisnost i nepristranost suda) iproceduralni (npr. pravednost tijekom ras-prave). Na~elo pravednog sudskog postupkapodràva niz pojedina~nih prava, kojima seosigurava ispravnost postupka od stavljanjaosobe pod sumnju do izvr{enja presude.

Me|unarodni propisi, npr. ~lanak 14. Me-|unarodnog pakta o gra|anskim i politi~kimpravima, o pravu na pravedni sudski postu-


Vladavina prava, pravedni sudski postu-pak i ljudska sigurnost

Sigurnost ljudi ne moè biti ostvarena bezvladavine prava i pravednog sudskog pos-tupka. Na~ela vladavine prava i pravednogsudskog postupka doprinose osobnoj si-gurnosti pojedinca jer jam~e da nitko ne}ebiti samovoljno optuèn i uhi}en, da svat-ko ima pravo na pravedno su|enje predneovisnim i nepristranim sucem. Praved-nost sudskog postupka treba osigurati pra-vdu i povjerenje gra|ana u pogledu jasnoodre|ene sudske nadle`nosti.

Nadalje, snaàn pravosudni sustav pomaèu odràvanju niske stope kriminala i korup-cije te time doprinosi slobodi od straha. Upostkonfliktnim situacijama, kao na primjeru Bosni i Hercegovini, posebno je va`no ob-noviti vladavinu prava i pravo na pravednisudski postupak, radi pove}anja ljudske si-gurnosti putem pravne izvjesnosti, izvr{enjapravde i dobre vladavine. To su sredstva po-mo}u kojih }e gra|ani ponovno ste}i povje-renje i vjeru u dràvu i njenu vlast.

U svezi s ekonomskom pouzdanosti i raz-vojem, sigurnost ulaganja tako|er uvelikeovisi o funkcioniranju upravnog i pravo-sudnog sustava. Dakle, ekonomski rast isocijalno blagostanje, koji vode slobodi odsiroma{tva, tj. socijalnoj i ekonomskoj si-gurnosti, tako|er ovise o vladavini prava ipravednom sudskom postupku.

Minimalni standardi prava optuènika:1. Sve osobe moraju biti jednake pred su-

dom i sudovima pravde te uìvati mini-malna jamstva pravednog sudskog pos-tupka u punoj jednakosti;

2. Svatko ima pravo na slobodan pristupu~inkovitom i pravednom pravnom lijeku;

3. Sud mora biti nadleàn, neovisan, nep-ristran i zasnovan na zakonu;

4. Svatko ima pravo na pravednu i javnusudsku raspravu; u skladu s time, javnostmoè biti isklju~ena jedino u jasno od-re|enim slu~ajevima;

5. Svatko tko je optuèn za kazneno djeloima pravo da ga se smatra nevinim svedok mu se ne dokaè krivnja u skladu sazakonom;

6. Svatko ima pravo da mu se sudi bezneopravdanog odlaganja;

7. Svatko ima pravo da mu se sudi u njego-voj prisutnosti. Optuènik ima pravobraniti se sam ili uz pomo} branitelja posvom osobnom izboru; ako nema brani-

telja, optuènika se mora obavijestiti daima pravo na branitelja; optuènik imapravo da mu se uvijek kad to nalaù in-teresi pravde po slu`benoj du`nosti do-dijeli besplatni branitelj ako on nemadovoljno sredstava da plati branitelja;

8. Optuènik ima pravo da ispituje ili dadeispitati svjedoke optu`be, i da se osiguranazo~nost i ispitivanje svjedoka obrane.Optuènik ne smije biti prisiljavan nasvjedo~enje protiv sebe ili na priznavanjekrivnje;

9. Optuènik ima pravo na besplatnu po-mo} tuma~a ako ne razumije ili ne govo-ri jezik koji se upotrebljava na sudu;

10. Nitko ne smije biti progla{en krivim zakazneno djelo po~injeno ~inom ili pro-pustom koji, po nacionalnim zakonimaili me|unarodnom pravu, u ~asu po~i-njenja nije bio utvr|en kao kazneno dje-lo. Ne smije se odrediti ni teà kazna odone koja je bila primjenjiva u ~asu kad jekazneno djelo po~injeno.

pak, vrijede za sve sudove i sudove pravdebez obzira jesu li redovni ili posebni. U mno-gim zemljama postoje vojni i posebni sudovikoji vode postupke protiv civila. Po~esto setakve sudove osniva kako bi se omogu}ilaprimjena izvanrednog postupka koji se neodvija prema redovnim pravosudnim stan-dardima. Iako Pakt ne zabranjuje takve ka-tegorije sudova, uvjeti koji su odre|eni Pak-tom, me|utim, jasno upu}uju da se na tak-vim sudovima moè suditi civilima jedino uizvanrednim slu~ajevima, a tijekom su|enjamoraju se zadovoljiti uvjeti kojima se u pot-punosti osigurava provo|enje odredaba ut-vr|enih ~lankom 14.

Jednakost pred zakonom i su-dom

Jamstvo jednakosti jedno je od op}ih na~elavladavine prava. Ono sadrì zabranu diskri-miniraju}ih zakona te obuhva}a pravo najednak pristup sudovima i jednak sudski po-stupak.

Najva`niji prakti~ni aspekt jednakosti predzakonom i sudom jest jednakost sredstava,odnosno pravilo da svaka strana u postupkumora imati jednaku mogu}nost predstavitisvoje vi|enje spora te da niti jedna strana nemoè uìvati nikakvu prednost pred suprot-nom stranom.

Drugi aspekt jednakosti pred sudom odnosise na pravo svakog optuènika da se premanjemu postupa jednako kao prema ostalimoptuènicima u sli~nom poloàju, bez diskri-minacije po bilo kojoj osnovi. Me|utim, utom kontekstu treba imati na umu da jedna-ko postupanje ne zna~i identi~no postupa-nje. Jednako postupanje zna~i da u slu~ajevi-ma u kojima su objektivne ~injenice sli~ne,administrativna i pravosudna tijela morajupostupati sli~no, a gdje se ~injenice razlikuju,na~elo jednakosti traì razli~ito postupanje.

Pristup u~inkovitom, pravednom pravnomlijeku

Norme pravednog sudskog postupka sadrèniz elemenata koji zajedno osiguravaju pra-vi~no dijeljenje pravde. U izvjesnom smislumoè se re}i da su ti elementi op}e zna~ajkepravosudnih institucija te {iroki parametriprema kojima se moè procijeniti pravedno-st sudskog postupka. Me|utim, prije nego{to se uop}e moè obaviti bilo kakvo procje-njivanje, pojedincu se mora osigurati mo-gu}nost da bude saslu{an na sudskoj raspravi.

Va`no na~elo u svezi kr{enja prava na pris-tup sudu jest da dràva, u odre|enim pod-ru~jima i za odre|ene kategorije pojedinaca,ne moè ograni~iti niti ukinuti pravo na àl-bu i àlbeni postupak.


Dokumenti i instrumenti koji sadrè od-redbe o pravednom sudskom postupku

• 1948. Op}a deklaracija o ljudskim pra-vima, ~lanak 11.

• 1950. Europska konvencija o ljudskimpravima, ~lanak 6.

• 1966. Me|unarodni pakt o gra|anskimi politi~kim pravima, ~lanak 14.

• 1969. Ameri~ka konvencija o ljudskimpravima, ~lanak 8.

• 1985. UN-ova Temeljna na~ela o neo-visnosti sudstva

• 1985. UN-ova Standardna minimalnapravila za postupke protiv maloljetnika

• 1986. Afri~ka povelja o ljudskim pravi-ma i pravima naroda, ~lanak 7.

• 1990. UN-ova Temeljna na~ela o uloziodvjetnika 1990. UN-ove Smjernice oulozi tuìtelja

Jamstvo slobodnog pristupa sudu ne smije seograni~iti na gra|anske parnice. Ono je jed-nako va`no za ispravni tijek kaznenog pos-tupka budu}i da osigurava za{titu od presu-de sudskog tijela koje ne zadovoljava kriteri-je pravednog sudskog postupka.

Neovisnost i nepristranost

Jedan od osnovnih elemenata djelotvornevladavine prava je neovisnost i nepristranostsudova u pravnom sustavu. Prema na~elupodjele vlasti, sudbena vlast mora biti pot-puno odvojena od zakonodavne i izvr{nevlasti.

Neovisnost sudaca jedan je od stupova neo-visnog pravosu|a. Ako vlada ili druga dr-àvna tijela mogu u bilo koje doba smijenitisuca, institucionalna neovisnost sudstva jeupitna. Nadalje, ako nepravosudna tijelaobavljaju nadzor ili utje~u na sudove ili samesuce, ne moè se osigurati pravedni sudskipostupak. Primjerice, takav nadzor moè seodnositi na uvjete pla}anja sudaca, mogu-}nost ostalih dijelova vlasti da daju upute su-dovima, ili prijetnje premje{tajem na drugoradno mjesto ako odluke suca ne budu sug-lasne o~ekivanjima i uputama.

Nepravosudna tijela ne smiju mijenjati sud-ske presude, osim u slu~ajevima amnestijakoje su u skladu s ustavom, a obi~no ih dod-jeljuje poglavar dràve.

Norme pravednog sudskog postupka netraè neki odre|eni sastav sudaca, naime,suci mogu biti ili samo profesionalni suci, ilipak kombinirani sastav profesionalnih suda-ca i sudaca laika, ili moè postojati neka dru-ga kombinacija. Me|utim postoje me|una-rodni standardi neovisnog sudstva koji uk-lju~uju odredbe o imenovanju sudaca. Nitijedan me|unarodni instrument ljudskih pra-va ne zahtijeva su|enje pred porotom. No,ako je u dràvi uspostavljen sustav porota,zahtjevi neovisnosti i nepristranosti odnosese i na porote.

Javno saslu{anje

Da bi se potaknulo povjerenje u pravosudnatijela i osiguralo pravedno saslu{anje svihstranaka, sudske rasprave moraju biti otvo-rene za javnost. Prema maksimi da pravdamora ne samo biti izvr{ena, nego njeno iz-vr{enje treba biti javno obznanjeno, javnostima pravo znati kako se pravda izvr{ava i ko-je su presude donesene. Javno saslu{anjepodrazumijeva usmeno saslu{anje o ~injeni-cama slu~aja, koje treba biti otvoreno za jav-nost i mogu mu prisustvovati gra|ani i pred-stavnici medija. Sudovi moraju javnost oba-vijestiti o vremenu i mjestu odràvanja us-menog saslu{anja. Na~elo javnosti mora bitiu potpunosti po{tivano, osim ako postojeopravdani razlozi za izuze}e javnosti.

Opravdani razlozi za ograni~enje prava najavno saslu{anje navedeni su u me|unarod-nim instrumentima: moral (npr. saslu{anjekoje se odnosi na seksualno kazneno djelo),javni red (uglavnom u sudnici), nacionalnasigurnost u demokratskom dru{tvu, interesiprivatnosti stranaka i posebne okolnostimakada javnost moè ugroziti izricanje pravi-~ne i primjerene presude.

Me|utim, ~ak i u slu~ajevima kad je javnostisklju~ena iz rasprave, presuda mora bitijavno obznanjena, osim u izvjesnim strogo


2001. godine organizacija Amnesty Inter-national izvijestila je o slu~aju 94 civila kojisu izvedeni pred vojni sud u Egiptu zbognavodne povezanosti s naoruànom isla-misti~kom grupom. Bili su izloèni mu-~enju i zadràni u pritvoru bez mogu}nostikomunikacije. Nadalje, njihovo pravo napravedan sudski postupak bilo je prekr{enotako|er i iz razloga {to nije bila osigurananepristranost i neovisnost vojnog suda odizvr{ne vlasti.

definiranim iznimnim slu~ajevima kad trebaza{tititi interes maloljetnika ili obitelji.

Pravo na pretpostavku nevi-nosti

Pravo na pretpostavku nevinosti zna~i dasvatko tko je optuèn za kazneno djelo imapravo da ga se smatra nevinim i da se premanjemu postupa kao prema nevinoj osobi svedok mu/joj se u pravednom sudskom postup-ku ne dokaè krivnja u skladu sa zakonom.To na~elo primjenjuje se od ~asa kada seosobu stavlja pod sumnju, do ~asa kada jekrivnja potvr|ena u zadnjoj instanci. Stoga ukaznenim sporovima tuìtelj mora dokazatikrivnju optuènog, a ukoliko postoji razum-na nedoumica u pogledu krivnje, optuènogse mora proglasiti nevinim.

Pravo na pretpostavku nevinosti podrazumi-jeva da se suci i porota moraju suzdràti odsvakog prejudiciranja. To se tako|er odnosii na druge javne slu`benike koji sudjeluju upostupku. Me|utim, treba uzeti u obzir da topravo nije prekr{eno kada vlasti obavje{ta-vaju javnost o istragama kaznenih djela i pri-tom imenuju osumnji~enika, osim ako pri-tom ne tvrde da je kriv.

Pravo na {utnju i pravo da se ne svjedo~i pro-tiv sebe te pravo da se ne prizna krivnju ta-ko|er su dio na~ela pretpostavke nevinosti.Pravo na {utnju zahtjeva tako|er da tuìtelj-stvo prije istrage ne uzima u obzir {utnju priutvr|ivanju krivnje ili nevinosti. Pravo da sene svjedo~i protiv sebe i pravo da se ne priz-na krivnju podrazumijevaju zabranu svakogoblika pritiska.

Pravo na su|enje bez neopravdanogodlaganja

Odredbe o pravu na su|enje bez neopravda-nog odlaganja odnose se ne samo na vrijemedo po~etka su|enja, nego i na ukupno traja-nje postupka, uklju~uju}i mogu}i priziv vi-{em sudu, sve do vrhovnog suda ili drugihsudbenih tijela koja imaju ovlast donijeti ko-na~nu presudu.

Koliko je dugo razumno vremensko razdob-lje, ovisi o naravi predmeta oko kojeg se vodispor. Pri procjenjivanju je li u nekom pos-tupku bilo neopravdanog odlaganja uzimajuse u obzir okolnosti predmeta, kao {to sunjegova sloènost, pona{anje stranaka usporu, posljedice za podnositelja te stav tije-la pred kojim se spor vodi.

Nadalje, treba uzeti u obzir da pravo na pra-vedno su|enje bez neopravdanog odlaganja

u kaznenom postupku tako|er ima i `rtva.Temeljno na~elo na kojemu po~iva to pravodobro je definirano izrekom “Odgoditi prav-

du zna~i uskratiti pravdu.”

Pravo optuènika da se brani sam ili uz po-mo} branitelja i pravo na su|enje u vlastitojprisutnosti

Svatko tko je optuèn za kazneno djelo imapravo braniti se sam ili uz pomo} branitelja.Pravo na branitelja u fazama koje prethodesu|enju u kaznenom pravu, jasno je poveza-no s pravom na obranu tijekom su|enja. UMe|unarodnom paktu o gra|anskim i poli-ti~kim pravima stoji da pri utvr|ivanju op-ravdanosti optu`be za kazneno djelo op-tuènik ima pravo na to “da mu se sudi u nje-

govoj prisutnosti i da se brani sam ili uz pomo}

slu`benog branitelja po svom osobnom izboru;

da ga se, ako nema svoga branitelja, uputi u

pravo na njegov izbor i da mu se uvijek kad to

nalaù interesi pravde po slu`benoj du`nosti

dodijeli besplatni branitelj, svaki put kad on

nema dovoljno sredstava da plati branitelja” –~lanak 14. (3d).

Ovisno o teìni mogu}e kazne, dràva nijeobvezna dodijeliti branitelja u svakom pred-metu. Na primjer, UN-ov Odbor za ljudskaprava drì da osobi optuènoj za kaznenodjelo za koje je mogu}a smrtna kazna, mora


biti dodijeljen branitelj. Me|utim, osoba op-tuèna za prebrzu vo`nju ne mora nu`noimati pravo na branitelja o tro{ku dràve.Prema Me|uameri~kom sudu za ljudskaprava, branitelj mora biti na raspolaganjuako je to nuàn uvjet za pravedno su|enje.

Kod dodjele branitelja treba uzeti u obzir daoptuènik ima pravo na iskusnog, kompe-tentnog i u~inkovitog branitelja. Optuèniktako|er ima pravo na povjerljivu komunika-ciju sa svojim odvjetnikom.

Iako postoji pravo na su|enje u vlastitoj pri-sutnosti, mogu se odràvati i su|enja u od-sutnosti, u izuzetnim slu~ajevima i kada za topostoje opravdani razlozi, ali tada je jo{ va-`nije strogo po{tivati pravo na obranu.

Pravo na pozivanje i na neposredno ili pos-redno ispitivanje svjedoka

Ova odredba ima za cilj jam~iti optuènikuistu pravnu mo} pozivanja svjedoka te ispiti-vanja i unakrsnog ispitivanja svakog svjedo-ka koji je na raspolaganju tuìtelju. Njomese osigurava da obrana ima mogu}nost ispi-tivati svjedoke koji mogu navesti dokaze ukorist optuènika i dovesti u pitanje dokazeprotiv optuènika.

Postoje izvjesna ograni~enja u ispitivanjusvjedoka optu`be. Ona ovise o pona{anjuoptuènika, u slu~aju kada svjedok opravda-no strahuje od odmazde ili kada svjedok vi{enije dostupan.

Pravo na besplatnu pomo} tuma~a

Ako osoba ne razumije ili ne govori jezik ko-ji se upotrebljava na sudu, ima pravo na bes-platnu pomo} tuma~a, {to uklju~uje i prije-vod dokumenata. Pravo na tuma~a odnosi sejednako na doma}e stanovnike i strance kojine poznaju dovoljno jezik koji se upotreblja-va na sudu. Osumnji~enik ili optuènik moèzatraìti tuma~a tijekom ispitivanja od stra-ne policije ili istra`nog suca, ili pak tijekomsu|enja. Tijekom rasprave tuma~ usmenoprevodi optuèniku i sudu.

Na~elo nulla poena sine lege

Latinska izreka nulla poena sine lege zna~i danitko ne moè biti osu|en za djelo koje u vri-jeme kad je po~injeno nije bilo zakonomzabranjeno, ~ak i ako se zakon naknadnopromijenio. Isto tako, ne moè se odredititeà kazna od one koja je bila propisana uvrijeme po~injenja kaznenog djela. To je ta-kozvana neretroaktivnost zakona, kojom seosigurava da osoba koja ìvi po{tuju}i zako-ne, nije izvrgnuta riziku da iznenada budeka`njena za neko djelo koje u doba kad ga jepo~inila nije bilo protuzakonito. Stoga jeprimjena na~ela neretroaktivnosti nu`nasastavnica pravne izvjesnosti.

3. INTERKULTURALNAGLEDI[TA IKONTROVERZNAPITANJA

Na~elo vladavine prava je op}eprihva}eno.Me|utim, kad se usporede tuma~enja sa-dràja vladavine prava u razli~itim zemlja-ma, pokazuju se zna~ajne kulturne razlike.Najvi{e se me|usobno razlikuju ameri~ko iazijsko shva}anje vladavine prava. Ameri~kipravnici skloni su vladavinu prava gledati


Sadràj prava da se optuènik brani samili uz pomo} branitelja i prava na su|enjeu vlastitoj prisutnosti:

�pravo na su|enje u vlastitoj prisutnosti

�pravo da se optuènik brani sam

�pravo na osobni izbor branitelja

�pravo da se bude obavije{ten o pravu nabranitelja; i

�pravo na besplatnu pravnu pomo}.

kroz prizmu ameri~kog pravnog sustava tedrè da vladavinu prava karakteriziraju po-rotni~ka su|enja, obuhvatna prava op-tuènika i jasna podjela vlasti, dok azijskipravnici nagla{avaju va`nost sustavne iu~inkovite primjene zakona, no bez inzisti-ranja da se izvr{na vlast nu`no povinuje za-konu. To uè tuma~enje vladavine prava,koje je bolje opisati kao vladavinu pomo}u

prava nego vladavinu prava, tijesno je vezanouz pojam demokracije azijskog tipa.

U nekim zemljama {erijatsko pravo – kodifi-cirano islamsko pravo – ograni~ava prava è-na na pravedno su|enje, jer ène nemaju pra-vo pristupa sudu na jednakoj osnovi kao mu-{karci. Me|utim, razlike na osnovi spola zab-ranjene su ~lancima 2. i 3. Me|unarodnogpakta o gra|anskim i politi~kim pravima.

Modul o vjerskim slobodama

Neki od problema s kojima se suo~avajuzemlje u tranziciji ka demokraciji ne moguse pripisati kulturnim razlikama. U mnogimslu~ajevima gra|ani ne mare za vladu i prav-ni sustav koji su skloni proteìranju i korup-ciji, {to vodi pove}anju uli~nog kriminala igra|anskog nasilja. Naime, za uspostavudjelotvornog reìma vladavine prava trebavremena i financijskih sredstava. Nadalje,tamo gdje vode}i politi~ari ne po{tuju de-

mokratske vrijednosti i gra|anske slobode,te{ko se moè posti}i neovisnost pravosu|a.Me|utim, u svijetu ekonomske globalizacije{irom svijeta raste potreba za stabilno{}u,odgovorno{}u i transparentno{}u, koje mo-è jam~iti jedino reìm vladavine prava.

4. PRIMJENA I PRA]ENJE

Primjena

Za{tita ljudskih prava po~inje na nacional-noj razini. Stoga primjena vladavine pravaovisi o spremnosti dràve da uspostavi sustavkoji jam~i vladavinu prava i pravedan sudskipostupak. Dràva mora ustanoviti i odràva-ti institucionalnu infrastrukturu potrebnuza ispravno djelovanje pravosu|a te donositii provoditi zakone i propise koji jam~e pra-vi~nost sudskog postupka.

Budu}i da je ideja vladavine prava tijesnopovezana s idejom demokracije, obuhva}agra|anske i politi~ke slobode i neophodna jeza razvoj trì{ne ekonomije, primjena vlada-vine prava ovisi o ostvarivanju tih vrijednos-ti. Mnoge studije slu~aja iz tranzicijskih ze-malja pokazuju da se vladavina prava ne mo-è uspostaviti ako politi~ko vodstvo nijespremno pridràvati se temeljnih demokrat-

skih na~ela, te svojim pona{anjem otvara putpostojanju korupcije i zlo~ina~kim organiza-cijskim strukturama.

U pravilu, ja~anje vladavine prava jedini jena~in borbe protiv korupcije, sprje~avanja po-jave autoritarnih crta kod novoizabranih vo|ate osnaìvanja po{tivanja ljudskih prava putemsustava trodiobe vlasti. Ali kako sve to provestiu stvarnosti? U biti, potrebno je u~initi tri ko-raka. Prvo, postoje}e zakone treba razmotriti i– ukoliko to ve} nije ura|eno – kodificirati ih.Drugo, treba oja~ati institucije koje jam~e is-pravno djelovanje pravosudnih tijela, npr.izobrazbom sudaca. Najzad, a to je vjerojatnonajteì korak, treba pobolj{ati po{tivanje za-kona od strane samih vlasti – prvenstveno radiosiguranja neovisnosti sudstva.


Slu~aj Albanije: Burni tranzicijski proces splanske, dràvne ekonomije na trì{nu izaz-vao je ogromne probleme. Iako je prva fazapoliti~kih i gospodarskih promjena dalarazloga za optimizam, zbog slabog sustavaizvr{ne i sudske vlasti doma}e i me|una-rodne zlo~ina~ke organizacije zadobile suveliki utjecaj. Te organizacije su uspostaviletakozvanu financijsku piramidu, kojom suoplja~kale u{te|evinu preko 75% stanov-ni{tva i time zemlju dovele pred skoro pot-puni kolaps 1997. godine.

Postoje posebna savjetodavna tijela kao {toje Venecijanska komisija Vije}a Europe, us-tanovljena radi ja~anja vladavine prava, iliprofesionalne udruge sudaca, koje pomaù iprate djelovanje vlasti.

Pra}enje

U ve}ini zemalja temeljne odredbe o ljud-skim pravima nalaze se u ustavu. U slu~ajupovrede ljudskih prava ustav obi~no daje mo-gu}nost pozivanja na te odredbe na sudovimadoti~ne dràve. Na me|unarodnoj razini radiza{tite ljudskih prava zaklju~uju se ugovori oljudskim pravima. Kada dràva postanestranka takvog ugovora, obvezna je jam~iti iprovoditi njegove odredbe na razini zemlje.Me|unarodno pravo ne propisuje kako dadràve provode te odredbe. To ovisi o struk-turi pravnog poretka svake pojedine dràve.

U cilju nadzora primjene odredbi o ljudskimpravima i njihovog jam~enja, neki ugovori oljudskim pravima, kao {to je UN-ov Me-|unarodni pakt o gra|anskim i politi~kimpravima, sadrè mehanizam pra}enja. Tajmehanizam ~ini sustav izvje{tavanja, po ko-jemu su dràve stranke obvezne u redovitimrazmacima izvje{tavati me|unarodno tijeloza pra}enje o tome kako provode odredbe

ugovora. Na primjer, UN-ov Odbor za ljud-ska prava daje komentare glede toga kakopojedina dràva izvr{ava svoje ugovorne ob-veze iz Pakta, a tako|er moè donositi pri-jedloge i preporuke radi unapre|enja pro-vedbe obveza. Pored toga, Odbor daje op}ekomentare s tuma~enjima Pakta, kao {to suOp}i komentari br. 13 iz 1984. o ~lanku 14.Pakta.

Neki ugovori o ljudskim pravima predvi|ajui mehanizam tu`be. Nakon {to iscrpi sve do-ma}e pravne lijekove, pojedinac moè pod-nijeti “priop}enje” o navodnom kr{enju ljud-skih prava koja ugovor jam~i. Na primjer,takva mogu}nost postoji u Opcijskom proto-kolu Me|unarodnog pakta o gra|anskim ipoliti~kim pravima, Europskoj konvenciji oljudskim pravima (~l. 34.), Ameri~koj kon-venciji o ljudskim pravima (~lanak 44.), Af-ri~koj povelji o ljudskim pravima i pravimanaroda (~l. 55.). Prema tim sporazumima,pojedinac moè svoju tu`bu iznijeti predOdbor za ljudska prava UN-a, Europski sudza ljudska prava, Me|uameri~ku komisiju zaljudska prava ili Afri~ku komisiju za ljudskaprava i prava naroda. Ta ugovorna tijela mo-gu ispitati tu`bu i ustanove li kr{enje ljudskihprava, preporu~uju doti~noj dràvi da po-duzme potrebne mjere za promjenu prakseili zakona te da ispravi nepravdu nanesenu`rtvi.

U sklopu svojih tematskih postupaka, UN-ov Odbor za ljudska prava imenovao je po-sebnog izvjestitelja za izvansudska i samo-voljna pogubljenja (1982.) i za neovisnostsudova i odvjetnika (1994.) te radnu grupuza samovoljno li{avanje slobode (1991.).

Izgradnja kulture po{tivanja vladavine pra-va na Kosovu

Nakon mnogih godina oruànog sukoba, si-tuacija na Kosovu pokazuje jasne znake nap-retka ususret demokratskom dru{tvu koje }epo{tivati vladavinu prava. Va`nu ulogu utom procesu ima OESS, koji pomaè obno-vu osnovnih struktura pravosudnog sustava.Tu zada}u oteàva ~injenica da puka izgrad-nja institucija nije dovoljna, jer ne postojipovjerenje u pravosudni sustav pa treba us-postaviti kulturu po{tivanja zakona i kulturuljudskih prava op}enito. Osim potpore nev-ladinim organizacijama, profesionalnim or-ganizacijama pravnika i sli~nim institucija-ma, OESS je dao potporu pri uspostavi slje-de}ih institucija:



Pravosudni institut Kosova – Institut je os-novan radi unapre|enja pravnog obrazova-nja sudaca i tuìtelja. Ve}ina seminara izob-razbe posve}eno je aspektima kaznenog igra|anskog prava u svezi s me|unarodnimstandardima ljudskih prava, s ciljem da seobnove stara i usvoje nova pravna znanja.Programi pravnog obrazovanja tako|er uk-lju~uju i posjete zemljama u regiji kako bi sepotaknulo rasprave o izazovima koji su predpravosudnim sustavima u tranzicijskim zem-ljama te kako bi se izna{lo rje{enja za po-bolj{anje trenutne sudske prakse na Kosovu.I dalje se pozornost usmjerava na izobrazbudoma}ih stru~njaka u tom podru~ju te mno-gi sudski djelatnici s Kosova rade kao po-u~avatelji u Institutu.

Centar za kazneno pravo – Najmla|a institu-cija koju je osnovao OESS, usmjerena je naunapre|enje sposobnosti odvjetnika koji dje-luju kao branitelji u kaznenim sporovima, ka-ko bi mogli na odgovaraju}i na~in zastupatioptuènike. Centar nudi izravnu pomo} u

sudskim sporovima te provodi istraìvanja iizobrazbu. Na taj na~in Centar svojim djelat-nostima osigurava odvjetnicima potporu,sredstva i stru~no znanje koje druge instituci-je osiguravaju sucima i tuìteljima.

Kosovski pravni centar – Kosovski pravnicentar je resursni centar koji djeluje na raz-vijanju profesionalnih vje{tina lokalnih pra-vnika. Aktivno pomaè Pravnom fakultetuSveu~ili{ta u Pri{tini u razli~itim podru~ji-ma, uklju~uju}i reformu kurikuluma, uspos-tavu programa stipendiranja i razmjene,oboga}ivanje knji`nog fonda knji`nice tepravne klinike za pravnu pomo} gra|anima.Jedan od najva`nijih projekata Centra jesastavljanje zbirki zakona koji se provode naKosovu, namijenjenih pravnicima. Dosad suobjavljenje tri zbirke: zbirka zakona kazne-nog prava, zbirka zakona obiteljskog prava izbirka zakona imovinskog prava.

IZVOR:HTTP://WWW.OSCE.ORG/KOSOVO/LAW

1. DOBRA PRAKSA

Razvojna pomo} za uspostavu djelotvornogpravosudnog sustava

Ve}ina zapadnih zemalja podràva reformeu smjeru vladavine prava u sklopu svoje poli-tike razvojne pomo}i. Na primjer, Rusija jedobila zajam od Svjetske banke u iznosu od58 milijuna ameri~kih dolara; projekte po-mo}i usmjerene na razvoj sponzoriraju iSAD, Njema~ka, Nizozemska, Danska, Eu-ropska unija i Europska banka za obnovu irazvoj. Neke azijske i latinoameri~ke zemljetako|er su dobile znatnu financijsku pomo},{to se ne moè re}i za zemlje Bliskog istoka iAfrike. Potporu dobivaju i projekti usmjere-ni ja~anju vladavine prava u obnovi dru{tavanakon sukoba, npr. u Bosni i Hercegovini ina Kosovu.

Neovisna pravosudna komisija(Independent Judicial Commission, IJC) uBosni i Hercegovini

Visoki predstavnik je 2001. uspostavio pra-vosudnu komisiju za Bosnu i Hercegovinu.Njezina je zada}a promicati vladavinu pravai reformu pravosu|a pomo}u vrednovanjasudstva, tuìteljstva i vladinih institucija,koordinirati reforme, pomagati doma}im ti-jelima za izobrazbu sudaca i obavljati savje-

todavnu ulogu za sve aktere, uklju~uju}i ci-vilno dru{tvo i samog Visokog predstavnika.

Rezolucija o po{tivanju i ja~anju neovisnos-ti sudstva (Afrika)

Afri~ka komisija za ljudska prava i pravanaroda izradila je 1996. godine nacrt Rezo-lucije o po{tivanju i ja~anju neovisnosti sud-stva, kojom je potvrdila va`nost neovisnostisudstva, ne samo za odràvanje dru{tveneravnoteè, nego i za gospodarski razvoj. Re-zolucija poziva afri~ke zemlje da poduzmuzakonske mjere kako bi podràle neovisnostsudstva i osigurale pravosu|u dostatna sred-stva za djelovanje. Primjerice, iznimno jeva`no da suci imaju dostojan ìvotni stan-dard i prihvatljive uvjete rada koji im osigu-ravaju neovisnost. [tovi{e, dràve se trebajusuzdràvati od poduzimanja koraka koji bimogli izravno ili neizravno ugroziti neovis-nost sudaca.

2. TRENDOVI

Me|unarodni sudovi

Nakon zvjerstava po~injenih u Ruandi i biv-{oj Jugoslaviji, me|unarodna zajednica mo-rala je reagirati – uspostavila je dva ad hoc

sudi{ta za procesuiranje najteìh zlo~ina po-~injenih tijekom ratova i oruànih sukoba.Iako ti sudovi zasad prili~no uspje{no obav-ljaju svoje zadatke, istodobno su predmetkritika iz brojnih razloga, kao {to su: navod-na nelegalnost sudova, neizvjesnosti u pog-ledu pravila postupka (budu}i da suci mogumijenjati pravila prema potrebama), nepos-tojanje naknade za ljude koji su bili pog-re{no optuèni, i op}i stav kojim se na op-tuènike gleda kao na “krajnje zlo pred su-

dom”. U~e}i iz tih nedostataka, me|unarod-na zajednica pristupila je osnivanju Me|u-narodnog kaznenog suda na druga~iji na~in.Vi{e je nadle`nosti ostavljeno dràvamastrankama Rimskog statuta te su poduzetinapori na ja~anju vladavine prava.

Posredovanje i arbitraà

Dràve aktivnije sudjeluju u alternativnimpostupcima razrje{enja sporova (posredova-nje i arbitraà) kako bi se rasteretilo sudove iskratilo sudske postupke, ali i radi iznala-ènja rje{enja prihvatljivih za sve, odnosnotakvih rje{enja u kojima svaka strana dobiva.Sudovi se, posebno u Sjedinjenim Dràva-ma, sve teè nose s navalom tu`bi koje trebarije{iti u razumnim rokovima, dok u konti-nentalnoj Europi situacija jo{ uvijek nije ta-ko kriti~na.


DOBRO JE ZNATI

Dok sudski postupci imaju za cilj izvr{avanjepravnih zahtjeva, posredovanje osim togauzima u obzir potrebe i interese pojedinacate stoga daje bolje rezultate u sporovimaposlovne, obiteljske ili me|uljudske naravi.

Posredovanje je metoda rje{avanja sporovau kojoj sukobljene strane traè rje{enje, atre}a strana djeluje kao moderator i dajesmjernice. Arbitraà je rje{avanje spora od-lukom arbitra, koja je za sukobljene straneobvezuju}a.

U mnogim zemljama zakonski je propisanaobveza posredovanja prije sudskog postup-ka. Sudski postupak nuàn je jedino ako seposredovanjem ne do|e do rje{enja. Primje-rice, u SAD-u i Australiji periodi~no se odr-àva takozvani “tjedan dogovora” (settleme-

nt week), kada se u svim predmetima koji~ekaju po~etak su|enja primjenjuje metodaposredovanja. U velikom broju sporova nataj na~in zaista se dolazi do uspje{nogrje{enja (na primjer, u 70 % sporova u dràviOhio). Ipak, moglo bi se re}i da se sukoblje-nim stranama tako uskra}uje pristup sudu,jer sama ~injenica da jedina alternativa jesuskupi i dugotrajni sudski postupci, moèpredstavljati pritisak na sukobljene straneda izna|u rje{enje.

Unaprje|enje javnosti su|enja

Tijekom zadnjih nekoliko godina reality tele-

vizija postaje sve popularnija. Na TV semoè na}i gotovo sve, od policijskih potjerado prikazivanja opstanka i svakodnevnog ì-vota ljudi koji dijele ìvotni prostor. U tomvelikom spektru i programi iz sudnica na{lisu svoje, prili~no mnogobrojne, poklonike.Bez obzira radi li se o prijenosu su|enja ilitelevizijskoj drami, dijeljenje pravde danasse moè pratiti s kau~a uz hladno pivo i ~ips.Naravno, time se otvaraju neka eti~ka pita-nja. S jedne strane, na~elo javne raspravepredstavlja sredi{nji element prava na pra-vedno su|enje. S druge strane, taj oblik pre-zentacije nema puno veze s prikazivanjempravde na odgovaraju}i na~in – prije se radio potrazi za senzacijama i poigravanjem sprolaznim emocijama gledatelja. Najprik-ladnija protustrategija vjerojatno je u tomeda odvjetni~ke i suda~ke udruge izrade eti-~ke naputke o ovom pitanju.

3. KRONOLOGIJA


1948. Op}a deklaracija o ljudskim pravima1950. Europska konvencija o ljudskim pra-

vima1966. Me|unarodni pakt o gra|anskim i

politi~kim pravima1969. Ameri~ka konvencija o ljudskim pra-

vima1969. Osnovna na~ela neovisnosti pravo-

su|a1982. UN-ov Posebni izvjestitelj o izvan-

sudskim i samovoljnim presudama1984. Op}i komentar br. 13 o ~lanku 14.

Me|unarodnog pakta o gra|anskim ipoliti~kim pravima

1985. UN-ova Standardna minimalna pra-vila za sudske postupke protiv malo-ljetnika

1986. Afri~ka povelja o ljudskim pravima ipravima naroda

1990. Op}a na~ela UN-a o ulozi odvjetnika1990. UN-ove Smjernice o ulozi tuìtelja1991. UN-ova Radna grupa o samovoljnom

pritvoru1994. UN-ov Posebni izvjestitelj o neovis-

nosti sudaca i odvjetnika1998. Rimski statut Me|unarodnog kazne-

nog suda

I. AKTIVNOST: SASLU[ANJEILI NE?

I. DIO: UVOD

Ova aktivnost je igra uloga koja pomaè pri-kazivanje pravila i postupaka su|enja.

Vrsta aktivnosti: igra uloga

II. DIO: OP]E INFORMACIJE OAKTIVNOSTI

Ciljevi i zadaci:

• doìvjeti situaciju u sudnici

• definirati pojam pravednog i javnog sud-skog postupka

• razvijati analiti~ke vje{tine

Ciljna grupa: mladi i odrasliVeli~ina grupe / dru{tvena organizacija: 15– 20Trajanje: Oko 90 minuta

Priprema:Uredite u~ionicu da nalikuje sudnici. Posta-vite stol za suca sprijeda, a dva druga stolapod pravim kutom prema prvom, ali tako dasu jedan nasuprot drugome, jedan za op-tuènika i obranu, a drugi za tuìteljski tim.

Potrebne vje{tine:Kriti~ko mi{ljenje i analiti~ke vje{tine, ko-munikacijske vje{tine, izgra|ivanje stavova,sposobnost suosje}anja.

III. DIO: POSEBNE INFORMACIJE OIGRI ULOGA

Uvod:Objasnite da }e se odglumiti situacija u sud-nici s dva razli~ita scenarija, u jednom ne}ebiti obrane, a u drugom }e postojati mehani-zam obrane. Objasnite uloge i dopustite dasudionici sami odaberu uloge koje }e igrati.• Jedna osoba la`no optuèna za kazneno

djelo (npr. kra|u ili skitnju)

• Tim od dvoje ili troje ljudi koji predstav-ljaju tuìteljstvo

• Grupa od troje ili ~etvoro ljudi koji iznoseoptu`be i ispisuju ih na plo~i

• Sudac

Tuìtelji i grupa koja iznosi optu`bu imajudeset minuta da pripreme optu`bu.

Izvedba:U prvom scenariju ne postoji branitelj, a op-tuèni se ne moè sam braniti. Ostali sudio-nici su publika u sudnici. Nikome u sudnici

nije dopu{teno izre}i svoje mi{ljenje. Tuì-teljstvo iznosi argumente pred suca, koji je-dino na osnovi toga mora donijeti odluku.

Potom za drugi scenarij izaberite novog suca dadonese presudu o krivnji ili nevinosti. Nadalje,imenujte braniteljski tim sastavljen od dvoje ilitroje sudionika. Optuèniku i braniteljskom ti-mu dopu{teno je govoriti. Publika tako|er smi-je izraziti svoje mi{ljenje. Tek na temelju toganovi sudac moè donijeti presudu.

Povratna informacija:

Okupite sudionike.

Najprije pitate one koji su igrali neku ulogu:

• Koliko ste mogli utjecati na odluku suca?

• Koliko je cijela simulacija izgledala stvar-no?

Nakon toga potaknite cijelu grupu da raz-misli o procesu i svrsi dviju igara.

• Koja je razlika izme|u dvaju scenarija iza{to?

• Jesu li se sudionici osje}ali neugodno u pr-vom scenariju?

• Mislite li da se scenariji kao {to je onaj pr-vi mogu dogoditi u stvarnom ìvotu?


ODABRANE AKTIVNOSTI

Prakti~ni savjeti:Poku{ajte ne objasniti u potpunosti svrhu ig-rokaza prije po~etka izvedbe. Vrijednost iz-nena|enja moè imati ve}i u~inak na sudio-nike, a ne}e omesti samo izvo|enje igre. Bu-dite pa`ljivi s izvo|enjem, osobito kod prvogscenarija, i prekinite ako se optuènik po~neosje}ati uznemireno ili upla{eno. To nezna~i da igra uloga nije uspjela, nego poka-zuje koliko simulacija moè biti stvarna.Mogu}e varijacijeZa drugi scenarij moète imenovati nepris-tranu porotu od tri ili ~etiri ~lana umjesto su-ca. Kad budete pitali sudionike za povratnuinformaciju, razgovarajte o razlici izme|uporote i suca.

IV. DIO: PRA]ENJE

Pro~itajte ~lanak 10. Op}e deklaracije oljudskim pravima:“Svatko ima potpuno isto pravo na pravi~no i

javno saslu{anje od strane neovisnog i nepris-

tranog suda radi utvr|ivanja njegovih prava i

obvveza, i bilo koje kaznene optu`be protiv

njega.”

Pojasnite da to zna~i sljede}e: ako vam se su-di, su|enje mora biti javno. Javno saslu{anjeje ono na kojem je optuènik prisutan i do-kazi se iznose pred njim ili njom te pred nje-

govom ili njenom obitelji ili zajednicom.Ljudi koji sude optuènom ne smiju sami bi-ti pod utjecajem drugih. Na temelju izvede-ne igre razgovarajte o pravilu da svatko mo-ra imati priliku iznijeti svoje argumente. Tovaì za kaznene kao i za gra|anske sporove,kada jedna osoba tuì drugu.Dajte sudionicima definiciju neovisnog i ne-pristranog suda koju upotrebljava UN: ‘neo-visnost’ i ‘nepristranost’ zna~i da sud treba usvakom sporu odlu~ivati na temelju dokaza,a vladavina prava sprje~ava stavljanje bilokoje strane u sporu u povoljniji poloàj iz po-liti~kih razloga.

Srodna prava / daljnja podru~jaistraìvanja:

Pretpostavka nevinosti, pravo optuènika daga se priznaje kao osobu pred sudom, pravona kompetentnu obranu, elementi demokra-cijeIZVOR:PRILAGO\ENO PREMA: UNITED NATIONSCYBERSCHOOLBUS; DOSTUPNO NAINTERNETU NA ADRESI: HTTP://WWW.UN.ORG/CYBERSCHOOLBUS/HUMANRIGHTS/DECLARATION/10.ASP, FEBRUARY 2003

II. AKTIVNOST: “KAKOMO@ETE BRANITI TELJUDE?”

I. DIO: UVOD

Ova aktivnost je rasprava koja polazi od slu-~ajeva iz stvarnog ìvota kako bi se uo~ilepredrasude i stavovi o pravednom sudskompostupku.

Vrsta aktivnosti: rasprava

II. DIO: OP]E INFORMACIJE ORASPRAVI

Ciljevi i zadaci:

• Uo~iti predrasude i granice neutralnogpromatranja

• Razvijati analiti~ke vje{tine

Ciljna grupa: mladi i odrasli

Veli~ina grupe / dru{tvene organizacije: 15-20

Trajanje: oko 60 minuta

Sredstva: listi}i (vidi dalje)


Priprema:Pripremite listi}e s govorom branitelja Ger-ryja Spencea (vidi dalje).

Potrebne vje{tine:

Kriti~ko mi{ljenje i analiti~ke vje{tine, iz-gra|ivanje stavova, komunikacijske vje{tine,izraàvanje razli~itih mi{ljenja i stajali{ta onekom pitanju.

III. DIO: POSEBNE INFORMACIJE ORASPRAVI:

Predstavite temu tako {to }ete sudionikezatraìti da zamisle po~initelje zlo~ina za ko-je su ~uli (ili im pokaìte video snimku nekogod njih). Moète popisati imena na plo~i akoèlite.

Sada neka sudionici zamisle sebe kao brani-telje klijenata optuènih za zloglasne zlo-~ine.

Dajte im izjavu branitelja Gerryja Spencea,u kojoj odgovara na pitanje koje mu ~estopostavljaju: “Kako moète braniti te ljude?”.

Potom na temelju Spenceove izjave za-po~nite razgovor o pravima po~initeljazlo~ina.

• Treba li svakoga smatrati nevinim dok muse ne dokaè krivnja?

• Ako ste optuèni za zlo~in, trebate li uvi-jek imati pravo na obranu?

• Treba li svima omogu}iti da traè pravnupomo} i da je dobiju besplatno ako je nemogu platiti?

• Trebaju li svi biti jednaki pred zakonom?

Ako èlite, moète zapisati neke od argume-nata na plo~u kao saètak rasprave.

Povratna informacija:Da biste dobili povratnu informaciju, zat-raìte sudionike da ukratko sa`mu raspra-vu:• Za{to, po va{em mi{ljenju, odvjetnici bra-

ne zlo~ince?

• Smatrate li da se na odvjetnike gleda jed-nako kao na zlo~ince koje brane i za{to?

Prakti~ni savjeti:Uvedite sudionike u aktivnost prikaziva-njem video-zapisa ili ~itanjem ~lanaka o poz-natim zlo~incima kao {to su bili nacisti uNjema~koj, pripadnici Ku Klux Klana u SA-D-u ili diktatori u Latinskoj Americi i Aziji.Tako|er se moète pozvati na aktualne lo-kalne okolnosti ili svjedo~enja ljudi koji suosu|eni u javnoj raspravi nakon {to su po-~inili te{ki zlo~in. Postupite li tako, buditesvjesni da takve teme mogu izazvati emocije.Ne prosu|ujte stavove sudionika, ali jasno

izjavite da su ljudska prava za sve te da ih senikad ne moè samovoljno derogirati.

Mogu}e varijacije:

Razgovarajte o ~lanku 11. Op}e deklaracijeo ljudskim pravima. Napi{ite ga na plo~i iobjasnite njegovo zna~enje i smisao. Trebasmatrati da ste nevini dok se ne dokaè daste krivi. Ako ste optuèni za zlo~in uvijekmorate imati pravo na obranu. Nitko nemapravo osuditi vas i kazniti za ne{to {to nisteu~inili. Pretpostavka nevinosti i pravo na ob-ranu dva su va`na na~ela odre|ena ~lanom11. To moè biti nastavak aktivnosti “Bitisaslu{an ili ne biti saslu{an?”.

IV. DIO: NASTAVAK:

Pro~itajte ~lanke 6. i 8. Op}e deklaracije oljudskim pravima.^lanak 6.: “Svatko ima pravo da ga se svugdje

pred zakonom priznaje kao osobu”.Objasnite da to zna~i da mora{ svugdje bitijednako zakonski za{ti}en, kao svatko drugi.Definicija: Osoba pred zakonom je svatkokome se priznaje da je subjekt za{tite kojupruà pravni sustav i subjekt odgovornostikoje taj sustav zahtijeva od njega.^lanak 8.: “Svatko ima pravo na djelotvornu

od{tetu putem nadle`nih doma}ih sudova

zbog djela kojima su povrije|ena njegova te-

meljna prava zajam~ena ustavom ili zako-


nom”. To zna~i da svakome treba biti mo-gu}e zatraìti pravnu pomo} kad njegovaljudska prava nisu po{tivana.IZVOR:PRILAGO\ENO PREMA “CORRESPONDENCEBIAS IN EVERYDAY LIFE”, CARLETONCOLLEGE, MINNESOTA, USA, DOSTUPNO NAINTERNETU NA: HTTP://CARLETON.EDU/CURRICULAR/


Tekst na listi}u:

“Kako moète braniti te ljude?”

Gerry Spence, branitelj:“Dakle, mislite li da optuènik ima pravo na su-

|enje prije nego {to ga objesimo? Ako ima, bi li to

su|enje trebalo biti pravedno? Ako su|enje treba

biti pravedno, treba li optuènik dobiti branitelja?

Ako optuènik treba dobiti branitelja, treba li taj

branitelj biti sposoban? Dakle, ako branitelj zna

da je optuènik kriv, treba li nastojati izgubiti spor?

Ako ne treba, treba li u~initi sve {to je u njegovoj

mo}i kako bi tuìteljstvu pomogao da dokaè da

nema nikakve razumne sumnje u krivnju optu-

ènika? Ako branitelj u~ini sve {to je u njegovoj

mo}i, no tuìteljstvo svejedno ne uspije dokazati

da nema nikakve razumne sumnje te porota oslo-

bodi optuènika krivnje, koga }ete okriviti? Ho}ete

li okriviti branitelja koji je svoj posao obavio, ili

tuìtelja koji nije obavio svoj posao?”

IZVOR:PRILAGO\ENO PREMA ÂSOPISU HARPER’S,SRPANJ 1997.

REFERENCEBecker, Michael, Hans-Joachim Lauth i GertPickel. 2001. Rechtsstaat und Demokratie. The-oretische und empirische Studien zum Recht in derDemokratie. Wiesbaden: Westdeutscher Verlag.

Bell, Ryan Brett i Paula Odysseos. 2002. Sex,Drugs and Court TV? How America’s IncreasingInterest in Trial Publicity Impacts Our Lawyersand the Legal System. 15 Georgetown Journal ofLegal Ethics 653.

Carothers, Thomas. 1998. The Rule of Law Re-vival. Foreign Affairs, Vol. 77, Issue 2.

Cotran, Eugene i Mai Yamani. 2000. The Rule ofLaw in the Middle East and the Islamic World,Human Rights and the Judicial Process. NewYork: Palgrave.

Goldfarb, Ronald. 1998. TV or not TV: Televi-sion, Justice, and the Courts. New York: NewYork University Press.

Hofmann Rainer, Joseph Marko i Franz Merli.1996. Rechtsstaatlichkeit in Europa. Heidelberg:C.F. Müller.

Lawyers Committee for Human Rights. 2000.What is a fair trial? A basic Guide to Legal Stan-dards and Practice. Dostupno na adresi: http://www.lchr.org/pubs/descriptions/fair_trial.pdf

Huber, Martina. 2002. Monitoring the Rule ofLaw, Consolidated Framework and Report, TheHague: Netherlands Institute of InternationalRelations.

Robinson, Mary. 1998. Opening Speech, Build-ing Justice: A Conference on Establishing theRule of Law in Post-Conflict Situations. Vienna26-27 June 1998.

Office of the High Commissioner for HumanRights. 1985. Basic Principles on the Independ-ence of the Judiciary. Adopted by the SeventhUnited Nations Congress on the Prevention ofCrime and the Treatment of Offenders held atMilan from 26 August to 6 September 1985 and

endorsed by General Assembly resolutions 40/32of 29 November 1985 and 40/146 of 13 December1985. Dostupno na adresi: http://193.194.138.190/html/menu3/b/h_comp50.htm

Ramen, Frank. 2001. The Rights of the Accused(Individual Rights and Civic Responsibility).New York: The Rosen Publishing Group.

Weissbrodt, David A. 2001. The Right to a FairTrial under the Universal Declaration of HumanRights and the International Covenant on Civiland Political Rights, Articles 8, 10 and 11 of theUniversal Declaration of Human Rights. TheHague: Kluwer Academic Publishers.

Weissbrodt, David i Rüdiger Wolfrum. 1997. TheRight to a Fair Trial. Berlin: Springer Verlag.

DODATNE INFORMACIJE:

The International Commission of Jurists’ Centerfor the Independence of Judges and Lawyers:http://www.icj.org/rubrique.php3?id_rubrique=40&lang=en

The COE Venice Commission:http://www.venice.coe.int/site/interface/english. htm

Inter-African Network for Human Rights andDevelopment:http://www.oneworld.org/afronet/afronet.htm

The RIGHTS Consortium:http://www.rightsconsortium.org/

The Asia Foundation:http://www.asiafoundation.org/programs/legal-reform.html

Shah, Nasim Hasan. 1994. Judgement on theConstitution, Rule of Law, and Martial Law inPakistan. Pakistan: OUP All Africa Com:http://allafrica.com

Centre of Islamic and Middle East Law (CIMEL):http://www.soas.ac.uk/Centres/IslamicLaw/

VLADAVINA PRAVA I PRAVEDNI SUDSKI POSTUPAK

Documents

Transcript of VLADAVINA PRAVA I PRAVEDNI SUDSKI POSTUPAK