VAJNSKOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE

MATERIJALI ZA UČENJE

V. asistent Martina Križanović martina.krizanovic@iu-travnik.com 030/509-679

oktobar/listopad 2013.

2

SADRŽAJ

1. VANJSKA TRGOVINA I VANJSKOTRGOVINSKO POSLOVANJE ............................. 3

2. ORGANIZACIJA VANJSKE TRGOVINE .......................................................................... 6

3. SUBJEKTI VANJSKE TRGOVINE .................................................................................. 11

4. PRIPREMA ZA POSLOVANJE S INOZEMSTVOM ........................................................ 17

5. KUPOPRODAJNI UGOVORI U VANJSKOJ TRGOVINI ................................................ 22

6. VANJSKOTRGOVINSKE KALKULACIJE U POSLOVNOJ PRAKSI............................ 27

7. POSLOVNA DOKUMENTACIJA U VANJSKOJ TRGOVINI ......................................... 29

8. INSTRUMENTI PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM .......................................... 36

9. KREDITNI POSLOVI U VANJSKOJ TRGOVINI ............................................................ 40

10. BANKOVNE GARANCIJE ............................................................................................. 41

11. POSLOVNI RIZICI I OSIGURANJE OD RIZIKA .......................................................... 42

12. POSLOVI KLASIČNOG UVOZA I IZVOZA ................................................................. 48

13. SPECIFIČNI POSLOVI U VANJSKOJ TRGOVINI ....................................................... 52

3

1. VANJSKA TRGOVINA I VANJSKOTRGOVINSKO POSLOVANJE Uloga i značaj vanjske trgovine Vanjska trgovina je gospodarska djelatnost koja obuhvaća razmjenu robe i usluga s inozemstvom, odnosno sveukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih dobara između zemalja. Sveukupnost razmjene roba i usluga s inozemstvom nazivamo poslovima vanjskotrgovinskog prometa. I unutarnja i vanjska trgovna obavljaju istu funkciju, a to je funkcija posrednika između proizvođača i potrošača, pritom trgovina trostruko posreduje: ‐ Interpersonalno

Trgovina posreduje između proizvođača i potrošača tj. između fizičkih ili pravnih osoba koje se pojavljuju jedanput u proizvodnji u svojstvu organizatora i izvršitelja proizvodnog procesa neke robe, a drugi put kao potrošači na tržištu. Riječe je, dakle, o posredovanju između osoba (lat. persona) ili o tzv. interpersonalnom posredovanju.

‐ Interlokalno Pri interlokalnom posredovanju trgovina povezuje mjesta (lat. locus) proizvodnje i mjesta gdje je potražnja za robom.

‐ Intertemporalno U funkciji intertemporalnog posredovanja (lat. tempus-vrijeme) trgovina preuzima sve poslove koje treba obaviti zbog toga što postoji vremenski razmak od trenutka proizvodnje do trenutka potrošnje.

Ostala zajednička obilježja vanjske i unutarnje trgovine su: ‐ djelovanje ekonomskih zakona pri formiranju cijena, ‐ tehnika trgovanja, ‐ orgnizacijski oblik tržišta. Razlike između unutarnje i vanjske trgovine: ‐ vanjska trgovina je regulirana međunarodnim trgovinskim i platnim sporazumima; ‐ vanjska trgovina nailazi na razna ekonomsko-politička ograničenja; ‐ nacionalnim deviznim sustavom zemlja regulira platni promet i kreditne odnose s

inozemstvom sprječavajući tako nekontroliran odljev i korištenje konvertibilnih deviznih sredstava;

‐ vanjsku trgovinu prate međunarodne konvencije, prakse i običaji; ‐ vanjsku trgovinu karakteriziraju složene tehnike plaćanja; ‐ vanjska trgovina je podvrgnuta posebnom sustavnu nadzora nad kretanjem roba i usluga u

međunarodnoj razmjeni; ‐ vanjsku trgovinu prati posebna dokumentacija.

Izvoz robe u inozemstvo ima utjecaj na domaću cijenu robe. Poslovni rizici su izraženiji u vanjskoj trgovini nego u unutarnjoj.

4

Uspotavljanje poslovnih dodira i trajnih poslovnih veza u vanjskoj trgovini vezano je uz dobru poslovnu informiranost poduzetnika. Uspješnost poslovanja u vanjskoj trgovini vezana je uz posebna znanja i umješnost poduzetnika i vanjskotrgovinskih djelatnika. Aktivnosti vanjskotrgovinskog poslovanja su: ‐ obavljanje redovnih radnji, ‐ usklađivanje vanjskotrgovinskog poslovanja s neprestanim promjenama, ‐ financiranje izvoza i uvoza na kredit. Čimbenici koji uređuju vanjsku trgovinu: ‐ državna tijela, ‐ posebne misije, ustanove i asocijacije, ‐ trgovačka društva koja se bave izvozom i uvozom robe. Uloga i značaj vanjske trgovine ogleda se u sljedećem: ‐ u opskrbi gospodarstva zemlje proizvodima koje ne može proizvoditi, ili ih ne proizvodi u

količinama dovoljnim za zadovoljenje domaće potrošnje; ‐ u doprinosu svjetskoj podjeli rada i smanjenju proizvodnih troškova; ‐ u omogućavanju konkurencije između kupca i proizvođača sprečavajući stvaranje monopola i

prenagle promjene cijena roba; ‐ u olakšavanju uvoza kapitala. Pokazatelji uloge i značaja vanjske trgovine u gospodarstvu neke zemlje su: ‐ koliko je pridonijela opskrbljenosti domaćeg tržišta potrebnim količinama i asortimanom

robe (uvoz); ‐ koliko je utjecala na izjednačavanje troškova proizvodnje domaće robe s troškovima

proizvodnje istovrsne inozemne robe (uvoz i izvoz); ‐ koliko je omogućila potpunije korištenje domaćih proizvodnih kapaciteta plasmanom

domaće robe na inozemnom tržištu (izvoz); ‐ koliki je udio vanjskotrgovinske razmjene (izvoz i uvoz robe i usluga) u ukupnom

društvenom proizvodu jedne zemlje. Međunarodno tržište i međunarodna razmjena Tržište – skup aktivnosti, odnosno mehanizam kojim se roba, čimbenici i usluge usmjeravaju u potrebnim smjerovima. Značaj tržišta je u uspostavljanju “ravnotežne cijene”. Međunarodno tržište – područje koje obuhvaća manji ili veći broj zemalja radi međusobnog održavanja stalnih trgovačkih odnosa i gospodarstvene suranje (dio je svjetskog tržišta). Međunarodno tržište utječe na međunarodnu podjelu rada. Sve nacije svijeta su ovisne o svjetskom tržištu-neke više, neke manje. Ovisnost je obrnuto razmjerna veličini i stupnju razvijenosti njenog nacionalnog tržišta.

5

Da bi se sudjelovanje u međunarodnoj trgovini moglo koristiti kao čimbenik rasta ono mora biti toliko i takvo da maksimizira godpodarski rast. Svaka zemlja je više ili manje ovisna o razmjeni roba s inozemstvom na način: ‐ višak dobara – izvoz, ‐ manjak dobara – uvoz. Na vanjska tržišta poduzeće izlazi u sljedećim slučajevima: ‐ ako je svoj opstanak i razvoj vezalo isključivo za vanjsko tržište; ‐ ako je primorano izvoziti kako bi ostvarenim devizama moglo uvoziti repromaterijal i

sredstva rada; ‐ ako raspolaže viškovima kapaciteta iznad potreba na domaćem tržištu i dopunskom

proizvodnjom za izvoz želi ostvariti dopunski prihod; ‐ ako opsegom stvarenja na domaćem tržištu ne može pokriti troškove kapaciteta i ostvariti

potreban prihod; ‐ ako izvozom nastoji postići trajno veći prihod. Motivi i ciljevi uvoza: ‐ isplativost uvoza. Sa stajališta ovlaštenog uvoznika, razlog za uvoz proizvoda ili usluga iz inozemstva postojat će kad god se uvozniku takav uvoz isplati, odnosno ako njime ostvaruje odgovarajuću zaradu, bez obzira na to nedostaju li proizvodi ili usluge na domaćem tržištu ili ne. Motivi i ciljevi izvoza: ‐ isplativost izvoza – ovisno o isplativosti i konkurentnosti poduzeća u odnosu na inozemne

proizvođače. Motivi i ciljevi poduzetnika u vanjskoj trgovini, koji se bavi poslovima izvoza robe ili usluga slični su onima navedenim pri uvozu robe ili usluga iz inozemstva. Osnovno je pravilo u vanjskoj trgovini da je, u načelu, uvijek teže nešto prodati u inozmestvo nego nabaviti iz inozemstva. Tri načina obavljanja vanjskotrgovinskih poslova: ‐ U svoje ime i za svoj račun pri čemu sva korist iz obavljenog posla pripada onome tko taj

posao ugovori i obavi, ali snosi i sve rizike, uključujući i mogući gubitak koji u tom poslu može nastati.

‐ U svoje ime, a za račun i po nalogu drugoga (komitenta-nalogodavca) – u ovom slučaju poduzeće posluje kao vanjskotrgovinski posrednik koji za obavljeni posao dobiva ugovorenu proviziju. Sva korist iz obavljenog posla pripada komitentu za čiji je račun izvozni ili uvozni posao obavljen, ali komitent snosi i sve rizike koji u tom poslu nastanu, osim rizika koji su nastali krivnjom vanjskotrgovinskog posrednika.

‐ U tuđe ime i za tuđi račun pri čemu poduzeće koje obavlja poslove izvoza ili uvoza posluje kao agent-zastupnik svog komitenta-nalogodavca, posredujući pri plasmanu robe ili usluge.

6

2. ORGANIZACIJA VANJSKE TRGOVINE Orgnizacija vanjske trgovine svake zemlje ovisi o njezinu društvenom uređenju, razvijenosti gospodarstva i nizu drugih čimbenika koji uređuju cjelokupni sustav ekonomskih odnosa zemlje s inozemstvom. Osnovni oblici nastupa na inozemnom tržištu su: ‐ izravan i posredan izvoz, ‐ izravan i posredan uvoz, ‐ tranzitna trgovina. Oblik nastupa poduzeća na inozemnom tržištu ovisi o: ‐ vrsti i svojstvu robe (usluge) koju uvozi/izvozi; ‐ karakteristikama inozemnog tržišta, uvjetim kupnje ili prodaje i konjukturi koja je na tom

tržištu prisutna; ‐ vlastitom kapacitetu domaćeg poduzeća; ‐ intenzitetu moguće prodaje ili uvoza i udaljenosti od mjesta proizvodnje i/ili nabave; ‐ poslovnim običajima, uzancama i odnosima na inozemnom tržištu; ‐ vanjskotrgovinskom, deviznom i carinskom sustavu u vlastitoj zemlji i u zemlji potencijalnih

poslovnih partnera u inozemstvu; ‐ motiviranosti domaćeg poduzeća kao potencijalnog izvoznika/uvoznika za vlastite potrebe ili

potrebe drugoga; ‐ ostale specifične okolnosti i uvjeti koji su vezani uz poslovnu odluku o obliku nastupa na

inozemnom tržištu. Na izbor oblika vanjskotrgovinskog poslovanja s inozemstvom utječu sljedeći čimbenici: ‐ visina raspoloživog kapitala nositelja vanjskotrgovinskog posla; ‐ visina transportnih i drugih troškova od proizvođača do krajnjeg potrošača u inozemstvu; ‐ zaštita vlastitih interesa proizvođača na stranom tržištu; ‐ poznavanje inozemnog tržišta; ‐ raspoložive poslovne veze na inozemnom tržištu; ‐ reference i ugled vlastitog poduzeća na inozemnom tržištu; ‐ složenost proizvoda/usluge kojom se trguje; ‐ mogućnost organiziranja kvalitetne trgovačke mreže u inozemstvu; ‐ procjena isplativosti nastupa na inozemnom tržištu. Neposredno ili neizravno uključivanje u vanjskotrgovinsku razmjenu ovisi o tome je li proivođač, koji želi plasirati svoju robu na inozemnom tržištu ili uvesti robu iz inozemstva za vlastite potrebe, neposredan nositelj vanjskotrgovinskog posla izvoza ili uvoza, odnosno obavlja li taj proizvođač sve osnovne radnje u vanjskotrgovinskoj poslovnoj transakciji, ili taj izvoz i/ili uvoz povjerava specijaliziranom vanjskotrgovinskom poduzeću, koje samostalno obavlja sve poslovne transakcije i potpuno ostvaruje sve vanjskotrgovinske odnose s inozmenim poslovnim partnerima.

7

Neizravan (posredan) nastup na inozemnom tržištu Pri posrednom nastupu na inozemnom tržištu, odnosno neizravnom izvozu i uvozu robe, domaći se proizvođač, odnosno trgovac uključuje u stranpo tržište putem specijaliziranih vanjskotrgovinskih poduzeća, koja su najčešće locirana u zemlji u koju se roba izvozi. Posredničko-specijalizirano vanjskotrgovinsko poduzeće, kao nositelj vanjskotrgovinskog posla, obavlja pritom niz radnji kao što su: istraživanje inozemnog tržišta , organizacija ekonomske promidžbe, pregovaranje s inozemnim poslovnim partnerima, rješavanjesvih svih poslovnih i administrativnih problema koji se javljaju tijekom realizacije vanjskotrgovinskog posla, uključujući i veliki broj usluga koje pšrate izvršenje izvoza, uvoza ili nekog drugog vanjskotrgovinskog posla od trenutka sklapanja kupoprodajnog ugovora do konačne realizacije izvoza, odnono uvoza. Prednosti neizravnog nastupa na inozemnom tržištu: ‐ proizvođač robe prodaje svoje proizvode vanjskotrgovinskom poduzeću koje preuzima sve

rizike i probleme prodaje/kupnje robe na inozemnom tržištu; ‐ domači proizvođač nema troškova obrade i istraživanja inozemnog tržišta; ‐ proizvođač robe iz svog poslovanja isključuje sve financijske i druge rizike koji prate robu od

početka do svršetka vanjskotrgovinskog posla; ‐ prodaja proizvedene robe je brža, a samim time i veči koeficijent obrtaja kapitala; ‐ proizvođač koristi uhodanu, čvrstu i stabilnu poziciju posredničkog poduzeća. Nedostaci neizravnog nastupa na inozemnom tržištu: ‐ proizvođač robe ne može aktivnije sudjelovati u prodaji svoje robe na inozemnom tržištu; ‐ proizvođač ne stvara posebno črstu poziciju na inozemnom tržištu; ‐ proizvođač ne može predstaviti kvalitetu i prednost svojih proizvoda. Navedene prednosti i nedostatke neizravnog nastupa na inozemnom tržištu treba promatrati samo uvjetno. Naime, specijalizirano vajskotrgovinsko poduzeće uvijek će naći svoj interes u povjerenim mu poslovima izvoza ili uvoza od strane proizvođača u zaradi od dobivene provizije ili postignute razlike u cijenama. Izravan (direktan) nastup na inozemnom tržištu Izravno uključenje u vanjskotrgovinski promet osigurava proizvođaču robe velike mogućnosti prilagođavanja proizvodnje željama kupaca i svakodnevnoj potražnji novih, privlačnijih, sofisticiranijih, suvremenihjih i praktičnijih proizvoda. Prednosti izravnog nastupa proizvođača na inozemnom tržištu: ‐ proizvođač sam organizira izvoz svojih proizvoda i uvoz za svoje potrebe; ‐ temeljitom obradom stranog tržišta proizvođač može stvarno ocjeniti izglede za plasman

svojih proizvoda te isplativost tog plasmana; ‐ proizvođač stvara stabilnu i trajnu vezu sa stranim poslovnim partnerima, dobar glas i čvrstu

poziciju u poslovnom svijetu;

8

‐ zahvaljujući unutarnjoj i vanjskoj izvozno-uvoznoj organizaciji omogućeno mu je bolje poznavanje stanja na inozemnom tržištu.

Nedostaci izravnog nastupa proizvođača na inozemnom tržištu: ‐ veliki troškovi održavanja unutarnje vanjskotrgovinske organizacije i trgovačke mreže u

inozemstvu; ‐ poduzeće obavlja cjelokupno vanjskotrgovinsko poslovanje; ‐ visoki troškovi poslovanja ako je riječ o povremenom izvozu/uvozu; ‐ preuzimanje svih poslovnih rizika; ‐ veči angažman kapitala i korištenje skupih kredita. Poduzeću koje želi izravno izvoziti svoje proizvode ili uvoziti za svoje potrebe stoji na raspolaganju i mogućnost kombiniranja navedenih oblika nastupa na inozemnom tržištu. Izravan nastup se može koristiti pri izvozu glavnih proizvoda, a ostali izvoz odnosno uvoz može se provjeriti posredničkoj vanjskotrgovinskoj organizaciji, čime se u određenim okolnostima, racionalizira ukupna vanjskotrgovinka djelatnost. Oblici izvoza i uvoza Izvoz i uvoz mogu biti: ‐ neizravan izvoz/uvoz, ‐ izravan izvoz/uvoz. Tranzitna trgovina Pri tranzitnoj trgovini isporuka robe se obavlja preko tranzitnog trgovca u nekoj trećoj zemlji. Prema sjedištu tranzitnog trgovca s obzirom na isporuku robe, možemo razlikovati: ‐ aktivnu tranzitnu trgovinu – domaći tranzitni trgovci prodaju stranu robu kupcu u nekoj

trećoj zemlji ‐ pasivnu tranzitnu trgovinu – inozemni tranzitni trgovac prodaje robu iz neke treće zemlje. Vanjskotrgovinska poduzeća, uz neizravan izvoz i uvoz, najčešće obavljaju i poslove tranzitne trgovine. Tranzitni trgovci obićno imaju svoja sjedišta u međunarodnim trgovačkim središtima i jakim prometnim čvorištima, osbito u većim pomorskim lukama. Specijalizirana tržišta i posebni oblici trgovanja u međunarodnoj razmjeni Razvojem međunarodne trgovine specijalizirala su se posebna tržišta i oblikovali posebni načini trgovanja pojedinim robama, uslugama, novcem, devizama i vrijednosnim papirima na svjetskom tržištu.

9

1. Međunarodni sajmovi ‐ Oblik organiziranog tržišta na kojem dolazi do prostorne i vremenske koncentracije

ponude i potražnje roba ponuđača iz cijelog svijeta. ‐ Uobičajen je i naziv “međunarodni sajam uzoraka” – mjesto na kojem predstavnici

poduzeća trguju prema izloženim uzorcima za posjetitelje sajma. ‐ Karakteristika: upoznavanje zainteresiranih strana i ostvarivanje poslovnih kontakta više

nego prodaja robe. ‐ Dijele se na:

– Opće (mješovite-univerzalne) – na ovim sajmovima se izlaže i nudi raznovrsna roba široke i proizvodne potrošnje iz svih krajeva svijeta.

– Specijalizirane – na ovim sajmovima izlažu se i nude proizvodi određene gospodarske grane.

– Međunarodne salone i izložbe – na ovim sajmovima se izlažu proizvodi koji su zanimljivi za određeni krug potrošača.

2. Međunarodne aukcije

‐ Organizirana i specijalizirana tržišta za aukcijsku prodaju velikih količina određene robe koja se prodaje onom kupcu koji ponudi najvišu cijenu.

‐ Aukcije su poseban oblik sučeljavanju ponude i potražnje i osobit način sklpanja kupoprodajnog ugovora pri izboru najpovoljnijeg kupca.

‐ Karakteristika: na aukcijama se prodaje roba čija kvaliteta nije ujednačena, koja ima svoju individualnu specifičnu vrijednost i koja nije zamjenjiva.

‐ Vrste: – stalne i povremene, – sudske i izvansudske, – slobodne i prisilne, – aukcije robe u redovitoj trgovini, – aukcije robe koja je predmet neredovite trgovine.

Stalne aukcije se održavaju redovito na nekom određenom mjestu i za određenu robu predstavljaju izabrani način prodaje u redovitoj trgovini takvom robom. Održavaju se u određeno vrijeme u sezoni pristizanja pojedinih proizvoda koji se na takvim aukcijama prodaju. Povremene aukcije održavaju se po potrebi, i to obično jednokratno. Razlozi održavanja povremenih aukcija obično su posljedica nastupa nepredviđenih ili izvanrednih događaja koji prodavatelja-vlasnika robe prisiljavaju na aukcijsku prodaju svoje robe. Sudske i prisilne aukcije organizira neki službeni organ uprave (sud, carina, financijska policija...) na temelju provedenog zakonskog postupka (prodaja imovine nakon stečaja poduzeća, prodaja zaplijenjene robe...). Trgovačke aukcije na veliko predstavljaju prodaju velikih količina robe, čiji su kupci trgovci na veliko koji te robe preprodaju trgovini na malo ili veliki potrošači koji te robe izravno nabavljaju za svoje potrebe. Ove aukcije obično imaju karakter stalnih aukcija i značajne su za međunarodnu trgovinu određenim vrstama robe.

10

3. Burze ‐ Stalno i organizirano tržište na kojem se redovito trguje zamjenjivim, odnosno

tipiziranim robama, prema standardnoj oznaci, uslugama i vrijednosnim papirima i novcem.

‐ Vrste: – Prema predmetu poslovanja

‐ robne burze na kojima se prodaje roba proizvedena u velikim količinama, standardizirana (ujednačene kvalitete) i zamjenjiva;

‐ burze usluga na kojima se prodaju usluge prijevoza, osiguranja, posredovanjqa i dr.;

‐ novčane i devizne burze (valutne burze) na kojima se trguje stranim novcem (valutama) i devizama;

‐ efektne burze na kojima se trguje vrijednosnim papirima (dionicama, obveznicama).

– Prema imovinsko-pravnim obilježjima: ‐ službene burze koje se nalaze pod neposrednim nadzorom državnog organa; ‐ privatne burze koje posluju kao privatno dioničko društvo.

4. Off-shore centri

‐ Investicijiski fondovi s pravnim sjedištem u zemljama u kojima postoje slobodne ili znatne olakšice u svezi s oporezivnanjem.

‐ Karakteristike: poslovi dolaze u off-shore centre iz drugih mjesta, zakonodavstvo je liberalno i nema birokracije koja bi sputavala te poslove i stopa poreza je iznimno niska.

Oblici prodaje roba i usluga u vanjskoj trgovini Najčešći oblici prodaje robe i usluga u vanjskoj trgovini su: licitacijska prodaja, prodaja na temelju uzoraka, prodaja po viđenju robe u cjelosti, prodaja robe prema standardnoj oznaci i prodaja robe izravnim trgovačkim pregovorima. 1. Licitacijska prodaja-međunarodne licitacije

‐ Licitacija se raspisuje kada je riječ o večim nabavama opreme, sirovina, prehrambenih proizvoda, potrošne robe i sl.

‐ Raspisivač licitacije može biti i prodavatelj i kupac određene robe ili usluga ‐ Vrste:

– ograničena samo za domaće ponuđače, – otvorena za domaće i strane ponuđače, – predviđene samo za određeni broj specijaliziranih ponuđaća.

‐ Ponuda za raspisanu licitaciju se sastoji od: – komercijalnih uvjeta ponuđača, – tehničke dokumentacije i – bankarske garancije.

2. Prodaja robe na temelju uzorka

‐ Najčešće je riječ o industrijskim sirovinama, poljoprivrednim proizvodima, itd.

11

‐ Postoji mogućnost da kupac dostavi prodavatelju svoj uzorak robe koju želi kupiti. Ako prodavatelj utvrdi da njegova roba odgovara uzorku primljenom od kupca , može poslati kupcu čvrstu ponudu i preuzeti obvezu da isporuči kupcu robu koja će u svemu odgovarati primljenom uzorku. Takva se prodaja zove prodaja na temelju kontrauzorka.

‐ Karakteristika: kontrolni uzorak je dokazno sredstvo.

3. Prodaja po viđenju robe u cjelosti ‐ Kupac na licu mjesta svjedoči kvaliteti i sovjstvima robe. ‐ Rijedak oblik prodaje.

4. Prodaja robe prema standardnoj oznaci (normi)

‐ Standard ili norma zakonski je propis kojim se utvrđuju veličine i bitne osobine proizvoda i dopuštena odstupanja od njih.

‐ Stanardizirani proizvodi nazivaju se i burzovni artikli.

5. Prodaja robe izravnim trgovačkim pregovorima (neposredna trgovačka pogodba) ‐ Uobičajno da kupac od prodavača zatraži ponudu za određenu robu/uslugu za koju je

zainteresiran.

3. SUBJEKTI VANJSKE TRGOVNE Subjetki vanjske trgovine su poduzeća, odnosno njegovi djelovi koji obavljaju poslove vanjskotrgovinskog prometa s inozemstvom. Nazivaju se još i vanjskotrgovinska operativa. Subjekte vanjske trgovine dijelimo prema tri kriterija: ‐ vrsti vanjskotrgovinskog prometa, ‐ načinu poslovanja (u čije ime i za čiji račun) i ‐ imovinsko-pravnom obilježju poduzeća (privatna, državna...). Vanjskotrgovinski posrednici-specijalizirana vanjskotrgovinska poduzeća Vanjskotrgovinska poduzeća za neizravan izvoz/uvoz su sva ona poduzeća koja poslove vanjskotrgovinskog prometa obavljaju kao trgovci ili posrednici radi zarade koju ostvaruju na razlici kupovne i prodajne cijene ili ugovorne provizije za usluge vanjskotrgovinskog posredovanja. 1. Specijalizirana vanjskotrgovinska poduzeća za izvoz/uvoz

‐ Kupuju trgovačku robu izravno od proizvođača i prodaju je na stranom tržištu. ‐ Imaju vlastite predstavnike na stranim tržištima putem putem kojih obavljaju

vanjskotrgovinske poslove. ‐ Značajnost im u opadanju.

12

‐ Značaj im je velik na međunarodnom tržištu u prodaji čelika, obojenih metala, vune, mesa i dr.

2. Izvozno-uvozne komisione kuće - komisionar ‐ Komisionar je vanjskotrgovinski posrednik koji posluje u svoje ime, a za račun i po

nalogu svog komitenta.

‐ Sudionici: – komisionar, – komitent, – izvozno/uvozno poduzeće u inozemstvu, – krajnji korisnik robe u zemlji b koji povjerava posao uvoza za svoje potrebe, svom

komisionaru, – krajnji korisnik u zemlji B koji izravno sklapa poslove uvoza robe, za svoje potrebe iz

zemlje A.

‐ Komisionar obavlja posao na temelju komitentova naloga, a može biti: – Tržišni nalog – tržišnim nalogom komitent povjrava komisionaru izvršenje određenog

posla, s tim da ga komisionar obavi onako kako smatra da je u određenim uvjetima tržišta najbolje. Takav nalog komitent daje komisionaru samo ako ima u njega puno povjerenje.

– Uvjetovani (limitirani) nalog – ovIm nalogom komitent određuje komisionaru uvjete kojih se mora držati pri izvršenju povjerenog posla. Ovi se uvjeti kasnije pojavljuju kao dijelovi kupoprodajnog ugovora što ga komisionar sklapa s inozemnim poslovnim partnerom.

3. Poduzeća za zastupanje inozemnih tvrtki – inozemni zastupnik ‐ Vanjskotrgovinski posrednik koji obavlja trgovačke poslove u ime i za račun inozemnog

nalogodavca (principala) kojeg stalno i javno zastupa na inozemnom tržištu. ‐ Inozemni zastupnik ne smije istodobno zastupati tvrtku koja je konkurent principalu. ‐ Ugovorom o zastupanju utvrđuju se odnosi između zastupnika i principala: područje

nadležnosti zastupnika, pravo zastupanja principala, visina i način određivanja provizije za izvršene usluge prodaje, asortiman proizvoda i cijene proizvoda.

‐ Ugovor o zastupanju sklapa se na određeno vrijeme.

‐ Prednosti plasmana robe preko inozemnog zastupnika: – Kupci na stranom tržištu dobivaju od zastupnika sve informacije o robi za koju su

zainteresirani. – Zastupnik povećava domaćem gospodarstvu nerobni devizni priljev dobiven

zastupničkom provizijom. – Potoji mogućnost da se za račun i na rizik inozemnog principala otvori skladište za

konsignacijski način prodaje strane robe. – Zastupništvo omogućuje osnivanje tehničkih servisa za strojeve, uređaje, aparate i

drugu robu široke potrošnje trajnije vrijednosti uz veliku materijalnu pomoć inozemnog principala.

13

– Zastupništvo omogućuje osposobljavanje i specijalizaciju domaćeg stručnog osoblja na trošak principala u inozemstvu.

4. Samostalni zastupnik i diler – distributer ‐ Vanjskotrgovinski posrednik koji posluje u svoje ime i za svoj račun. ‐ Na određenom tržištu ima isključivo pravo prodaje proizvoda svog principala.

‐ Ugovorom između dilera i proizvođača određuje se asortiman, količina i cijena robe koju

distributer može prodavati na određenom tržištu, pri čemu cijene robe mogu biti ugovorene: – prema tržištnim cijena na određenom području, – prema principalovu cjeniku i specijalnim cijenama koje odobrava principal, a

ugovorom se također određuje držanje servisa za robu.

‐ Prednosti plasmana robe putem distributera: – Izvršenje ugovornih obveza je jednostavno, jer principal šalje robu distributeru na

temelju njegovih narudžbi. – Naručenu i isporučenu robu distributer plaća principalu akreditivom.

‐ Nedostaci plasmana robe putem distributera:

– Opseg plasmana robe ovisi o distributerovoj finansijskoj snazi i o njegovim mogućnostima davanja kredita domaćim kupcima;

– Principal je uglavnom odvojen od tržišta i gubi neposredne veze s kupcima.

5. Brokeri ‐ Posreduje između kupca i prodavatelja u jednom izvoznom ili uvoznom poslu, što znači

da nemaju trajni ugovor s komitentom.

‐ U međunarodnom poslovnom prometu brokere dijelimo na: – robne brokere koji isključivo posluju s robom; – brokere u osiguranju koji se pojavljuju u djelatnosti osiguranja kao zastupnici

osiguranika, odnosno ugovaratelja osiguranja, s tim da broker sklapa ugovor o osiguranju iako nije stranka iz ugovora o osiguranju, ali ima obvezu plaćanja premije osiguravatelju;

– brokere u transportu koji se bave rezervacijom prijevoznih kapaciteta i ugovaranjem prijevoza za svog komitenta;

– brokere za zakup brodskog prostora koji su specijalizirani za pronalaženje i ugovaranje brodskog prijevoza;

– brokere za carinsko posredovanje koji za račun svog nalogodavca obavljaju sve carinske formalnosti i pribavljaju potrebnu carinsku dokumentaciju i dr.

6. Izvozni prekupci – Jobberi ‐ Vanjskotrgovinski posrednici koji kupuju robu neposredno od proizvođača i odmah je

prodaju na stranom tržištu, obavljajući sami sve izvozne poslove. ‐ Zovu se još i “Papirnati trgovci”.

14

7. Komprador (Comprador-Banto) ‐ Posebna vrsta vanjskotrgovinskog posrednika koji je nastao u zemljama Dalekog istoka. ‐ Komparador za račun inozemne tvrtke obavlje raznovrsne posredničke poslove

zastupnika, komisionara ili specijaliziranog posrednika za izvoz i uvoz. ‐ Odnos kompradora-bantoa s inozemnim proizvođačima robe ili drugim trgovačkim

poduzećima regulira se ovisno o obliku posredovanja što ga obavlja za inozemnog komitenta.

8. Faktor (Factor-Factoring) ‐ Specifični posrednici u vanjskotrgovinskom prometu koji kupuju i prodaju robu po

generalnoj ili posebnoj ovlasti svog nalogodavca-principala.

‐ Ispunjava tri funkcije: – Finansiranje plasmana – ovu funkciju obavlja predujmom ili diskontom; – Preuzimanje rizika naplate od dužnika (osiguranje naplate) – ovu funkciju obavlja

tako da faktor na sebe preuzme odgovornost za naplatu potraživanja od dužnika, odnosno rizik plaćevne sposobnosti dužnika;

– Upravljajne tražbinama - ovu funkciju faktor obavlja pružanjem različitih usluga (za sve usluge vezane uz factoring plaća se factoring-pristojba).

‐ Svi oblici factoring odnosa sadrže sljedeće pravne institute:

– cesiju tražbina, – predgovor koji obvezuje stranke na sklapanje glavnih ugovora i – glavne ugovore s predmetom čiji su bitni sastojci ugovora u prodaji.

9. Projektno-konzultativni inžinjering-biroi

‐ Samostalna poduzeća specijalizirana prema gospodarskim djelatnostima. ‐ Na zahtjev naručitelja izrađuje projekte, studije, elaborate itd. ‐ Pojavljuju se u ulozi organizatora nabave potrebnih postrojenja prema izvedbenom

projektu. ‐ Ponekad velika projetno-konzultativna inžinjering-poduzeća, u suradnji sa bankarskim

ustanovama i drugim finansijskim udruženjima, finansiraju cjelokupni projekt za račun investitora, odnosno kreditiraju naručitelja posla.

10. CIF-agent ‐ CIF-cost, insurance, freight. ‐ Posebna vrsta trgovačkog zastupnika koji, često za više nalogodavaca, na ugovornoj

osnovi, donosi poslovne zaključke i tako čuva nezavisniji položaj u odnosu na pojedinačne poduzetnike (CIF-agent stoji u ugovornoj obvezi s izvoznikom i za njega obavlja prodaju robe u inozemstvu.

‐ Srednje rješenje između trgovačkog zastupnika i brokera.

11. Indent-posrednik – indent-poslovi ‐ Odnose se na naloge za kupnju što ih treba izvšiti izvoznik iz neke europske ili američke

tvrtke.

15

‐ Jednostrana obveza kupca koji daje nalog za kupnju robe iz inozemstva domaćem uvozniku.

‐ Na temelju dobivenog naloga od domaćeg kupca, šalju indent-nalog nekolicini inozemnih dobavljača povezujući se s njima putem njihovih zastupnika koji posluju u ime i za račun inozemnih principala u zemlji uvoznika.

‐ Razlikujemo: – čisti indent, – proforma indent, – komisioni indent.

Vanjskotrgovinska poduzeća za izravan uvoz i izvoz

‐ Vanjskotrgovinska poduzeća za izravan uvoz i izvoz predstavljaju dijelove poduzeća preko kojih se proizvođač izravno uključuje na inozemno tržište.

‐ Ovisno o ciljevima koji se žele ostvariti, tržišnim okruženjima, zakonskim propisima i vlastitim mogućnostima proizvođača, proizvođač se može izravno uključiti u vanjskotrgovinski promet na sljedeće načine: – Putem vlastite vanjskotrgovinske organizacije u zemlji i – Putem vlastite vanjskotrgovinske organizacije u inozemstvu.

1. Vlastita vanjskotrgovinska organizacija u zemlji proizvođača

‐ Organizacijska jedinica za obavljanje poslova vanjskotrgovinskog prometa proizvodnog poduzeća može se osnivati kao: – poseban odjel za izvoz i uvoz u sastavu komercijalnog sektora poduzeća, – samostalni odjel ili sektor vanjske trgovine s posebnim odjelima, – samostalni odjel ili sektor za izvoz, – samostalni odjel ili sektor za uvoz i sl.

a) Poseban odjel za izvoz i uvoz u sastavu komercijalnog sektora ‐ Koristi se kada je opseg vanjskotrgovinskog prometa proizvodnog poduzeća relativno

neznatan i kada je sve komercijalne djelatnosti racionalnije obavljati u jednom sektoru.

b) Samostalni odjel ili sektor vanjske trgovine s posebnim odjelima za izvoz i za uvoz ‐ Koristi se kada opseg vanjskotrgovinskog prometa proizvođača u izvozu vlastitih

proizvoda i uvozu za vlastite potrebe dosegne takvu razinu, oblike i intenzitet da zahtijeva osnivanje izdvojene i specijalizirane organizacijske jedinice koja je sposobna temeljito obraditi sve faze vanjskotrgovinskog posla.

c) Samostalni odjel ili sektor za izvoz ‐ Osnivaju ga obično ona poduzeća koja veliki ili najveći dio svoje proizvodnje izvoze na

inozemna tržišta. ‐ Niz čimbenika utječe na unutarnju organizaciju odjela ili sektora, koja može biti riješen

na tri načina:

16

– prema načelu funkcije, – prema proizvodu ili skupini proizvoda koji se izvoze, – prema zemlji podrijetla robe koja se izvozi.

d) Samostalni odjel ili sektor za uvoz ‐ Proizvodno poduzeće ga najčešće osniva kada godišnji opseg uvoza sirovina,

reprodukcijskog materijala i sl. za vlastite potrebe dosegne takav opseg da je ekonomski opravdano ove poslove obavljati u vlastitoj režiji.

‐ Unutarnja organizacija: – prema načelu funkcije, – prema proizvodu ili skupini proizvoda koji se izvoze, – prema zemlji podrijetla robe koja se izvozi.

2. Vanjskotrgovinska mreža u inozemstvu

‐ Koju proizvođač ili specijalizirana trgovačka kuća organizira u inozemstvu, čime je proizvođaču omogućen izravan dodir s poslovnim partnerima na inozemnom tržištu.

‐ Oblici vanjskotegovinskih orgnizacija kojima se poduzeće registrirano za obavljanje poslova vanjske trgovine može koristiti na inozemnom tržištu: – filijala u inozemstvu, – afilijacija, – delegat u inozemstvu, – predstavništvo u niozemstvu, – nabavljački ured (biroi) u inozemstvu, – prodajni uredi (biroi) u inozemstvu, – trgovačka i servisna mreža u inozemstvu, – mješovita društva u inozemstvu.

a) Filijala u inozemstvu ‐ Samostalni dio ili ogranak domaćeg poduzeća na inozemnom tržištu koje za matično

poduzeće obavlja sve vanjskotrgovinske poslove na tom tržištu.

b) Afilijacija ‐ Pravno i finansijski samostalno vlastito poduzeće na stranom tržištu koja posluje prema

zakonima zemlje u kojoj ima sjedište.

c) Delegat u inozemstvu ‐ Stručna je i opunomoćena osoba matičnog poduzeća koji na inozemnom tržištu održava

neposredne poslovne veze s inozemnim kupcima, dobavljačima i drugim poslovnim svijetom.

d) Predstavništvo u inozemstvu ‐ Vanjskotrgovinska organizacija koja obavlja sve poslove vanjskog prometa u ime i za

račun svog matičnog poduzeća te ga stalno i javno predstavlja na inozemnom tržištu.

17

e) Nabavljački ured (biroi) u inozemstvu ‐ Posebne su poslovne ispostave većih proizvodnih ili trgovačkih poduzeća u inozemstvu i

može ih osnovati jedno ili više proizvodnih ili trgovačkih poduzeća.

f) Prodajni uredi (biroi) u inozemstvu ‐ Osnivaju se radi ostvarivanja neposredne poslovne veze sa stalnim i potencijalnim

kupcima proizvoda matičnog proizvodnog poduzeća u inozemstvu.

g) Trgovačka i servisna mreža u inozemstvu ‐ Sastoji se od različitih organizacijskih oblika nastupa domaćeg proizvodnog ili

trgovačkog poduzeća na inozemnom tržištu, odnosno od vlastitih, tuđih i mješovitih vanjskotrgovinskih poduzeća na inozemnom tržištu.

h) Mješovita društva u inozemstvu ‐ Posebne su organizacije koje nastaju udruživanjem kapitala matičnog poduzeća-centrale s

kapitalom neke strane pravne osobe.

4. PRIPREMA ZA POSLOVANJE S INOZEMSTVOM Potrebna znanja za profesionalno obavljanje poslova s inozemstvom Odlučujuće osobine za profesionalni uspjeh su: ‐ osobnost, ‐ karakter, ‐ profesionalna znanja.

Mogućnosti u svijetu vanjske trgovine: ‐ otvoriti vlastiti biznis, ‐ raditi za nekoga drugog.

Samostalan rad u vanjskoj trgovini možemo podijeliti na: ‐ Kreativnu pripremu

– Strategijsko promišljanje i planiranje poslovne politike i poslovanje vanjskotrgovinskog poduzeća u međunarodnoj razmjeni uz razvijanje sustava vlastite koncepcije vanjskotrgovinskog marketinga.

‐ Operativnu (tehničku) realizaciju posla – Niz stručnih i složenih radnji kao što su: izrada vanjskotrgovinskih kalkulacija, izračun

poslovnog uspjeha, registracija vanjskotrgovinskog posla... – Preduvjet poslovnog uspjeha leži u kvalitetnim, pravovremenim i pouzdanim poslovnim

informacijama.

18

Za poslovni uspjeh nužno je osigurati informacijsku podlogu koja podrazumijeva: ‐ upoznavanje sa svim aktima poduzeća u kojem ste zaposleni; ‐ upoznavanje s planovima poduzeća i organizacijske jedinice kojoj pripadate; ‐ upoznavanje s poslovnim izvještajima poduzeća; ‐ analizu baze podataka o postojećim i potencijalnim strankama; ‐ analizu važnijih ostvarenih poslova; ‐ pregled poslovnih veza s inozemstvom; ‐ aktuelne zakonske propise o odnosima s inozemstvom. ‐ ... Business Intelligence Pojam business intelligence znači poslovno obavještavanje ili poslovno istraživanje. Definicije business intelligence: ‐ Pribavljanje, organiziranje i uporaba poslovnih informacija. ‐ Akcijske informacije o konkurentu, tržištu, potrošaču, regulatoru ili bilo kom vanjskom

utjecaju. ‐ Sposobnost procjenjivanja koja može biti primjenjena na informacije koje se dobijaju izvana

ili su interno generirane, kao odgovor na izaov opstanka. Realizira se kroz sljedeće aktivnosti: planiranje, prikupljanje relevantnih podataka i informacija, verifikacija, sortiranje i analiza podataka i informacija, razdioba izvješća te analiza mogućnosti.

Pet je područja gdje poduzeća koriste ili bi trebala koristiti business intelligence: ‐ za razvoj novih proizvoda, ‐ za veću učinkovitost kompanija, ‐ za odlučivanje, ‐ za bolju prodaju i ‐ da bi se postigle komparativne prednosti. Internet i poduzetništvo Korisnost interneta ovisi o proizvodu ili usluzi svkog posla (poduzetništva). Korisnosti interneta ovisi o vrsti posla, jesmo li dobavljač, prodavač ili trgovac na malo, ali se mogu sažeti u sljedećem: ‐ Stvaranje baze klijenata

Pronalaženje novih klijenata ili baze novih klijenata nije uvijek lagan zadatak. On uključuje pozornu analizu tržišta i testiranje kupaca. Internet je gotova baza koja ujključuje nekoliko milijuna ljudi svih skupina. U tako velikoj skupini možemo lako naći nove klijente ili kupce, ako je naša prisutnost na internetu poznata.

19

‐ Analiza proizvoda Mnogi korisnici analiziraju i uspoređuju proizvode i izvješćuju o svojim rezultatima na internetu. Vrlo često možemo naći barem jednu osobu kojoj je poznat proizvod koji mi trenutačno testiramo i kupujemo. Na internetu možemo naći izvješće iz prve ruke o djelovanju tog proizvoda prije nego potrošimo veliku svotu novca na taj proizvod.

‐ Stručni savjet ili pomoć Na internetu postoji veći broj stručnjaka čija je prisutnost široko poznata i vrlo lako su dostupni. Često možemo dobiti besplatan savjet i pomoć u problemima od istih ljudi koje velike organizacije, časopisi ili slične stručne udruge vrlo skupo plaćaju.

‐ Regrutiranje novih zaposlenika Internet ima mnoge liste zaposlenja i objavljene sažetke (životopise) za buduće poslodavce. Novi životopisi se kontinuirano šalju korisničkoj grupi da bi ponuda novih znanja bila uvijek potpuna.

‐ Brzi pristuo informaciji Pristupanje informaciji preko interneta mnogo je brže nego slanje i prijenos putem faksa ili poštanskih servisa. Možemo pristupiti informaciji iz zemalja širom svijeta i uspostaviti interaktivnu vezu s udaljenim računalima bilo gdje.

‐ Rasprostiranje informacije Dokumente (podatke) možemo učiniti dostupnim milijunima korisnika stavljanjem na internet. Popularnost pristupa informaciji jedino je ograničena sviješću javnosti o njenoj dostupnosti i sadržaju.

‐ Brza komunikacija Kontaktiranje putem eklektronske pošte omogućilo je novu metodu komunikacije. Elektornska pošta može biti poslana iz svakog mjesta gdje postoji pristup internet.

‐ Prijenos dokumenata Prijenos on-line okumenenata pomoću interneta vrlo je brza operacija koja može uštedjeti značajne količine novca koji se troši na poštanske usluge ili usluge kurirskih organizacija.

‐ Savjeti i pomoć stručnjaka Istraživači i direktori mogu komunicirati preko interneta s drugim osobama koje rade slično istraživanje ili sličan posao.

‐ Nove poslovne prilike Mnogi poduzetnici su u stalnoj potrazi za novim idejama koje mogu postati komercijalni pothvat.

‐ EDI-elektronička razmjena podataka EDI je standard elektorničkog poslovanja i transakcija s poslovnim partnerima. Budući da EDI pokriva sve elemente poslovanja koji se inače obavljaju papirnom komunikacijom, često se kao opisni pojam EDI thnologije koristi termin paperless-trading.

Prije početka analize i proučavanja podataka potrebno je provjeriti pouzdanost izvora i tačnost podataka koje nude različiti izvori na internetu. Pri dobivanju poslovnih informacija potrebno je odgovoriti na tri važna pitanja: ‐ tko je prikupio podatke, ‐ za kakvu namjenu su podaci prikupljeni i ‐ na koji način su prikupljeni.

20

Prikupljanje informacija putem interneta možemo ostvariti na tri načina: ‐ korištenjem informacija internetskih agencija specijaliziranih za tržišna ispitivanja; ‐ izravnim uvidom u aktivnosti konkurenata na internetu i dobivanjem informacija od njih

samih; ‐ Prikupljanjem informacija od vlastitih klijenata.

Obzirom da je internet nesigurna mreža mora se obratiti pozornost na sigurnost i tajnost komunikacije, a u svrhu zaštite korisnika razvijen je skup protokola kojima se osigurava tajnost, cjelovitost i provjera identiteta pri komunikaciji: ‐ SSL (Secure Sockets Layer) i ‐ TLS ( Transaction Layer Security).

U svakom poslovnom odnosu, prije sklapanja ugovora, drugu ugovornu stranu treba provjeriti. Bonitet predstavlja formalna i materijalna svojstva subjekta koja ga čine sigurnim dužnikom. U poslovnoj praksi riječ bonitet sintetički izražava vrijednost, pouzdanost, poslovnu i kreditnu sposobnost. Poslovna informacija o partneru na temelju koje se donosi procjena o njegovu sveukupnom bonitetu, obuhvaća: ‐ Opće podatke

– pravna forma poduzeća, – kod kojeg je suda upisan u trgovački registar, – kad je poduzeće osnovano, – kako je tekao razvoj tog poduzeća, – kojim se djelatnostima bavi, – koliko ima zaposlenih, – koje su mu bankovne veze, – koje su mu eventualne poslovne veze u zemlji, – kakav mu je ugled na tržištu, – ostali opći podaci.

‐ Posebni podaci – stanje kapitala i njegova likvidnost, – opće financijsko stanje poduzeća, – solidnost i urednost u poslu, – podrijetlo i strukturu kapitala, – imena i imovinsko stanje najodgovornijih ljudi u poduzeću, – procjena kreditne i poslovne sposovnosti.

U vanjskotrgovinskoj praksi najčešće se koriste sljedeći izvori informacija o bonitetu poslovnog partnera: ‐ domaće i/ili inozemne poslovne banke, ‐ specijalizirane agencije, ‐ trgovačke (gospodarske komore), ‐ javne i privatne ustanove za unapređivanje vanjske trgovine, ‐ špediterska poduzeća,

21

‐ druga vanjskotrgovinska poduzeća koja imaju iskustvo u poslovanju s inozemnim partnerom čiji se bonitet ispituje.

Vrste i količina informacija potrebnih za uspješno poslovanje u izvozu i uvozu mogle bi se svrstati u pet skupina koje se najčešće primjenjuju u poslovnoj praksi: ‐ informacije o ponudi, ‐ informaicije o potražnji, ‐ informacije o bonitetu potencijalnog poslovnog partnera, ‐ informacije o zakonskom okviru izvršenja posla, ‐ informacije o zavisnim troškovima izvršenja izvoznog odnosno uvoznog posla.

Poslovne informacije vezane uz ostale vanjskotrgovinske poslove, gospodarske zsluge i poslovne rizike su: ‐ informacije pri izravnim proizvodnim ulaganjima u inozemstvu, ‐ informacije pri poslovima transfera tehnologije, ‐ informacije o natječajima za izvođenje investicijskih radova u inozemstvu, ‐ informacije vezane uz burzovno poslovanje, ‐ informacije o poslovima vezane trgovine u međunarodnoj razmjeni, ‐ informacije vezane uz robne i financijske rizike.

Poznavnje gospodarskih, kulturnih i tradicionalnih osobitosti pojedinih zemalja, kulturnog i profesionalnog ophođenja sa stranim partnerima, izbjegavanje grešaka u poslovnom bontonu pri vođenju psolovnih razgovora u inozemstvu, vještina prodavanja i pregovaranja u različitim okruženjima i slično, važni su preduvjeti da se kod sugovornika ostavi dobar dojam, o kojem ovisi hoće li se namjeravni vanjskotrgovinski posao uspješno ostvariti. Izbor poslovne veze na stranom tržištu uvjetovan je nizom čimbenika od kojih su najvažniji: ‐ vrsta proizvoda koji se izvozi i područje potrošnje kojoj taj proizvod pripada, ‐ put prodaje robe, ‐ obilježja stranog tržišta, ‐ obilježja izvozne politike, ‐ ostali čimbenici. U izravnom izvozu dolaze u obzir ove značajne mogućnosti za uspostavljanje poslovnih veza na stranom tržištu: ‐ posrednička poduzeća koja ovisno o pravno-ekonomskom položaju i odnosima prema

principalu, mogu biti svojstvu zastupnika , komisionara, distributera, brokera i sl.; ‐ proizvodna poduzeća kao krajnji potrošači određenih proizvoda s kojima se izvozno

poduzeće može vrlo često povezati neposredno, bez posrednika; ‐ trgovačka poduzeća, ‐ filijale, ‐ državna poduzeća, organi ili ustanove u stranoj zemlji.

22

5. KUPOPRODAJNI UGOVORI U VANJSKOJ TRGOVINI Dobro poznavanje načina sklapanja kupoprodajnog ugovora u vanjskoj trgovini je važno radi izbjegavanja suvišnih rizika i mogućih sporova s inozemnim poslovnim partnerom. Kvlitetna priprema kupoprodajnog ugovora u vanjskoj trgovini je preduvjet urednog izvršenja bilo kojeg vanjskotrgovinskog poslovnog aranžmana i sprječavanje nastanka mogućih šteta i gubitaka koji se mogu pojaviti zbog ugovornih nedorečenosti ili nejasnoća. Ugovor je suglasno izjavljena volja dviju ili više osoba sa svrhom da između njih nastane, promijeni se ili prestane određeni pravni odnos. Ugovor je dvostrani pravni posao koji nastaje suglasnim očitovanjem volje najmanje dviju stranaka. Trgovac u vanjskoj trgovini može sklapati ugovore: ‐ u svoje ime i za svoj račun, ‐ u svoje ime, a za tuđi račun i ‐ u tuđe ime i za tuđi račun.

Kupoprodajni ugovor je dvostrani ugovor o razmjeni robe za novac, pri čemu jedna strana preuzima obvezu isporučiti određenu robu ili izvršiti neku uslugu drugom poslovnom partneru koji će za tu robu ili uslugu platiti dogovreni iznos u dogovoreno vrijeme, na dogovoreni način i dogovorenim instrumentom plaćanja. Bitni elementi kupoprodajnog ugovora: ‐ predmet kupoprodajnog ugovora i ‐ cijena.

Nebitni elementi kupoprodajnog ugovora: ‐ način transporta, ‐ osiguranje robe, ‐ zatezne kamate itd. Elemeni kupoprodajnog ugovora o uvozu/izvozu: ‐ naziv ugovornih strana, ‐ naziv dokumenta : KUPOPRODAJNU UGOVOR, uz moguće dodavanje broja

kupoprodajnog ugovora, ‐ predmet kupoprodaje mora biti jasno i precizno definiran kako ne bi došlo do zabune o tome

oji je predmet kupac doista želio kupiti, a prodavatelj prodati; ‐ količina predmeta kupoprodaje koja se izražava odgovarajućim jedinicama mjere i koja može

biti određena fiksno ili s određenom mogućom tolerancijom (npr. ±5%); ‐ kvaliteta predmeta kupoprodaje se određuje prema individualnim kvalitativnim svojstvimaa

robe koja je predmet kupoprodajnog ugovora; ‐ način pakiranja robe i ambalaža;

23

‐ cijena predmeta kupoprodaje s naznakom valute plaćanja može biti ugovorena u određenom fiksnom iznosu koji se neće mijenjati u tijeku trajanja i izvršenja ugovora, ili cijena može biti ugovorena i kao odredib+va, tj. određuje se prema načinu i okolnostima koje su ogovorne strane dogovorile;

‐ paritet isporuke je klauzula kupoprodajnog ugovora kojom se tačno određuje koje troškove snosi kupac, a koje prodavatelj;

‐ način plaćanja može biti ugovoren ili u gotovom ili na kredit; ‐ instrument plaćanja – najčešće se dogovara međunarodni dokumentarni akrediti, bankovne

doznake, kreditna pisma i sl.; ‐ rok isporuke; ‐ kvalitativno i kvantitativno preuzimanje robe – pri preuzimanju robe kupac provjerava

kvalitetu i količinu isporučene robe, a ako utvrdi da ne odgovara uvjetima iz ugovora kupac stječe pravo prigovora;

‐ garancije (jamstva) u kupoprodajnom ugovoru predstavljaju specijalna pisma odnosno dokument kojim se jamči obveza plaćanja ili neka druga obveza (bankovna garancija, tvornički atest, atest klasifikacijskog zavoda...);

‐ ugovorna kazna ili penali mogu biti ugovoreni linearno (navođenjem apsolutnog iznosa ili određenog postotka od cijene koliko izvoznik mora platiti uvozniku za svaki dan zakašnjenja u isporuci) ili progresivno (raste tokom vremena);

‐ viša sila; ‐ rješavanje sporova (ugovaranje suda ili arbitraže); ‐ stupanje ugovora na snagu; ‐ ostale klauzule. Kupac sastavlja usmeni upit inozemnom dobavljaču u kojemu navodi svoje potrebe i želje inozemni dobavljač na temelju primljenog upita sastavlja ponudu sa svim podacima iz kojih kupac može utvrditi odgovara li ponuđena roba (ili usluga) i ostali uvjeti kupoprodaje njegovim potrebama i mogućnostima ako ponuđeni uvjeti dobavljača odgovaraju kupcu, kupac dobavljaću šalje čvrstu narudžbu kada dobavljač pismeno potvrdi prihvat čvrste naruđbe smatra se da je između njega i kupca uspostavljen ugovorni odnos sa svim pravima i obvezama ugovornih strana. Inozmeni dobavljač bez prethodnog uvoznikova upita pošalje uvozniku čvrstu ponudu s rokom valjanosti te ponude do određenog datuma uvoznik u roku, pismenim putem ponudu prihvati u cjelosti smatra se da je uspostavljen kupoprodajni odnos sa svim pravima i obvezama obiju ugovornih strana. Poslovni partneri razmijene upit i ponudu i, nakon obavljenih trgovačkih pregovora pristupe izradi i potpisivanju kupoprodajnog ugovora sa svim elementima kojima se tačno određuju prava i obveze svake ugovorne strane. Moguće je i da uvozni, na temelju spoznaje o cijeni i nekim drugim uvjeitma prodaje inozemnog dobavljača, pošalje inozemnom dobavljaču svoju čvrstu narudžbu, ali da inozemni dobavljač izmijeni neke elemente iz takve dobivene čvrste naruđbe. U tom slučaju ugovorni odnos nije uspostavljen sve dok se elementi čvrste naruđbe kupca i potvrde, odnosno prihvata čvrste naruđbe od strane inozmenog dobavljača međusobno potpuno ne izjednače.

24

Kada se između poslovnih partnera uspostave trajne poslovne veze i kada izvoznik opskrbljuje inozemnog uvoznika određenim proizvodima duže vrijeme, između njih se obično zaključuje okvirni ugovor na određeno razdoblje (najčešće jednu godinu). Takav ugovor sadrži samo osnovne podatke o bitnim elementima ugovora, a cijene, rokovi isporuke i sepcifikacija robe utvrđuje se posebnim ugovorima. Roba široke potrošnje sa standardnom kvalitetom na međunarodnom se tržištu najčešće prodaje prema standardnim uvjetima, a za pojedine su standardizirane artikle udruženja proizvođača utvrdila tipske kupoprodajne ugovore. Cijena ima jednu od najvažnijih uloga pri sklapanju kupoprodajnog ugovora, pod uvjetom da su svi tehničko-tehnološki elementi zadovoljeni. Metoda i način formiranja cijene u izvozu uglavnom određuje karakter robne skupine (ili usluge) s kojom se izvoznik pojavljuje u vanjskotrgoviskom prometu, te odnos ponude i potražnje na tržištima za koja je izvoznik izravno zainteresiran. Cijena u ekonomskom smislu jest novčani izraz vrijednosti robe (usluge), a u imovinsko-pravnom smislu naknada za robu (uslugu) izražena u novcu. Devizna prodajna cijena jest cijena robe (usluge) izražena u doređenoj valuti prema propisima plaćanja i naplate u razmjeni robe i usluga s inozemstvom. U kupoprodajnom se ugovoru cijena kao bitni element ugovora utvrđuje posebnom klauzulom u kojoj su obuhvaćeni: ‐ visina cijene za jedinicu mjere, ‐ valuta u kojoj je cijena izražena, ‐ paritet isporuke za koji cijena vrijedi, ‐ podaci o ambalaži, ‐ određeni popust u cjelini. U vanjskotrgovinskoj praksi postoje dva osnovna načela ugovaranja cijene: ‐ izravno (direktno) utvrđuje se cijena za odgovarajuću tehničku jedinicu mjere robe i ukupne

vrijednosti pošiljke; ‐ posredno (indirektno) kada se ugovorom kupac obveže da za kupljenu robu plati onu cijenu

koja vrijedi na tržištu određenog dana. Ovisno o vrsti robe i tržišnim okolnostima, prodajne cijene roba se mogu utvrdi ili ugovoriti kao: ‐ fiksne cijene, ‐ burzovne cijene i ‐ klizne cijene. U vanjskoj trgovini su poznate sljedeće vrste cijena: ‐ Osnovna cijena nastaje u skladu s uvjetima iz kupoprodajnog ugovora i može se naknadno

ipravljati. Ugovara se za one porizvode kod kojih se u trenutku sklapanja kupopodajnog ugovora ne može tačno odrediti kakva će biti kvaliteta isporučene robe, ambalaže i sl.

25

‐ Prosječna cijena ugovara se samo za robu standardizirane kvalitete (burzovni artikli) pa se slično, kao i kod osnovne cijene, konačna cijena snizuje ili povećava u skladu s kvalitetom isporučene robe.

‐ Orijentacijska cijena služi najčešće za informiranje inozemnog kupca o okvirnoj cijeni predmeta kupoprodaje.

‐ Cijena proizvođača sadrži troškove proizvodnje, društvene i druge zakonom propisane doprinose i ukalkuliranu zaradu proizvođača.

‐ Cijena prema korisnom sadržaju utvrđuje se prema izmjerenom stupnju korisnih sastojaka sadržanih u uzorku robe.

‐ Tržišna cijena je cijena koja se formira pod utjecajem ponude i potražnje na lokalnom, nacionalnom, regionalnom ili sjvetskom tržištu.

‐ Svjetska cijena jeste prosječna cijena robe na svjetskom tržištu. ‐ Monopolska cijena nastaje pod izravnim utjecajem jakih monopolskih organizacija. ‐ Damping-cijena niža je od cijena postojećih cijena u zemlji kupca ili prodavatelja. Formira se

radi osvajanja novih tržišta, a može biti i niža od troškova proizvodnje u zemlji podrijetla robe.

‐ Burzovna cijena utvrđuje se na burzama za robe koje su predmet burzovnog poslovanja i dogovara se koja je to burza čija će se kotacija za robu smatrati ugovorenom cijenom.

‐ Klizajuća (fluktuirajuća) cijena je cijena koja se formira kad se obje ugovorne strane dogvore da će u slučaju promjene u tropškovima proizvodnje u zemlji prodavatelja ispraviti cijene prema određenom postupku.

Odobravanjem različitih popusta ili bonifikacija kupcu prodavatelj pospješuje prodaju. U praksi se najčešće pojavljuju sljedeće vrste popusta: ‐ Rabat

Rabat je popust što ga izvoznik odobrava uvozniku u određenom postotku od prodajne cijene. Razlikujemo: – rabat na veliko, – rabat na malo, – rabat na izvoznu robu, – rabat za stalne kupce u inozemstvu.

‐ Kombinirani popust Kombinirani popust se obično sastoji od dva ili više međusobno kombiniranih popusta. Primjer: Bruto prodajna cijena robe je 15.000 KM i izvoznik odobrava rabat 4% + 2% od prodajne cijene.

Prodajna bruto cijena 15.000 KM - rabat (4%) -600 KM Ukupno 14.400 KM - popust (2% - za plaćanje gotovinom) - 288 KM Neto cijena 14.112 KM

26

‐ Progresivni popust Utvrđuje se skala povećanja popusta u odnosu na količinu kupljene robe. U okviru ovih popusta javljaju se serijski ili lančani rabati kod kojih kupac, kad djelimičnim nabavama dosegne određenu količinu kupljene robe, traži od prodavatelja da mu odobri razliku povećane stope rabata i na prije zaključene poslove kod kojih je dobivao manji postotak rabata.

‐ Bonus Bonus su popusti koji se posebno ugovaraju između kupca i prodavatelja robe tako da se utvrđuje skala bonusa ovisno o visini prometa koji se obračunava u određenim razdobljima. Može biti ugovoren u robi ili stranoj valuti.

‐ Kasa skonto Kasa skonto je odbitak od fakturnog iznosa koji prodavatelj priznaje kupcu ako kupac isplati fakturu prije ugovorenog roka plaćanja ili uobičajnog roka plaćanja.

Zaštitne klauzule predstavljaju zajednički naziv za razne vrste ugovornih klauzula kojima je svrha zaštita vrijednosti činidbi ugovornih strana od promjena koje mogu nastati od trenutka sklapanja do trenutka izvršenja ugovora. Valutna klauzula Valutna klauzula je klauzula koja se unosi u kupoprodajne ugovore kako bi se vjerovnik novčane obveze zaštitio od promjena vrijednosti novca u razdoblju između nastanka novčane obveze i trenutka njena dospijeća. Pripada skupini zaštitinih klauzula kojima se eliminira valutni rizik. Valutni rizik je rizik unutarnje domaće vrijednosti i vanjske vrijednosti ugovorene valute plaćanja. Uz pojam valutnog rizika vezan je i tečajni rizik – postoji kada je kupoprodajnim ugovorom predviđena naplata u stranoj valuti plaćanja po isteku određenog roka, a javlja se zbog mogućih promjena deviznog tečaja. Indeksna klauzula Indeksna klauzula je ugovorna klauzula kojom se utvrđuje da će se iznos obveze izražen u određenom nominalnom iznosu mijenjati ovisno o promjeni cijena određenih roba i usluga koje utvrđuje određena specijalizirana organizacija. Ubraja se u zaštitne klauzule radi očuvanja realne vrijednosti obveze izražene u novcu. Klauzula o promjeni klizne skale Ima sličnu primjenu kao i ugovaranje indeksne klauzule. Izmjena ugovorne cijene predmeta kupoprodaje pomoću klizne skale primjenjuje se da bi se zaštitili interesi i prodavatelja i kupca, koji mogu biti ugroženi promjenom tržišnih okolnosti od trenutka ugovaranja do trenutka konačnog izvršenja posla. Promjena cijene u toku izvršenja kupoprodajnog ugovora može biti izazvana: ‐ valutnim poremećajima, ‐ promjenom proizvodnih troškova.

27

U praksi se najčešće primjenjuje sljedeći matematički oblik klizne skale za izračunavanje konačne cijene: ‐ P – konačna cijena predmeta kupoprodaje ‐ P0 – ugovorena cijena ‐ a – postotni udio općih troškova proizvodnje ‐ b – postotni udio troškova materijala izrade u ukupnim troškovima proizvodnje predmeta

kupopr. ‐ M – indeks cijena materijala utvrđen prije neposredne isporuke predmeta kupoprodaje ‐ M0 – indeks cijena materijala koji je vrijedio za vrijeme izrade kalkulacije ugovorene cijene ‐ C – postotni udio plata radnika u ukupnim troškovima proizvodnje ‐ S - artimetička sredina (ili indeks) satnica i ostalih izdataka u vezi s primanjima radnika u

ugovorenom roku isporuke ‐ S0 – artimetička sredina (ili indeks) satnica i ostalih izdataka u vezi s primanjima radnika na

dan sklapanja kupoprodajnog ugovora ‐ a, b, c – struktura proizvodnih troškova: fiksni, varijabilni i troškovi rada (a+b+c=100).

6. VANJSKOTRGOVINSKE KALKULACIJE U POSLOVNOJ PRAKSI Kalkulacija je računski postupak pomoću kojeg se utvrđuju pojedini dijelovi i ukupni iznos proizvodnih, nabavnih i prodajnih cijena, a svrha joj je utvrđivanje cijene, provjera poslovanja i donošenje ispravnih poslovnih odluka. Kalkulacije označavaju postupak računanja, izračunavanja i preračunavanja pojedinca ili privrednog subjekta radi donošenja neke poslovne odluke ili radi analize rezultata nekog poslovnog pothvata. Temeljne kalkulacije u vanjskoj trgovini su: ‐ kalkulacije izvoznih poslova i ‐ kalkulacije uvoznih poslova. Osnovne metode pri izradi vanjskotrgovinskih kalkulacija su: ‐ Progresivna metoda-primjenjuje se kada je poznata fakturna cijena robe i svi zavisni troškovi

nabave, a želi se pronaći prodajna cijena. Prodajna cijena se dobiva pribrajanjem zavisnih troškova fakturnoj cijeni.

‐ Retrogradna metoda-primjenjuje se kada je poznata prodajna cijena i zavisni troškovi, a traži se fakturna cijena po kojoj bi se roba trebala nabaviti. Fakturna cijena se dobiva oduzimanjem zavisnih troškova od moguće prodajne cijene.

‐ Diferencijalna metoda-primjenjuje se kada su poznate fakturna (nabavna) i prodajna cijena i svi zavisni troškovi. Služi za izračunavanje isplativnosti izvoza tako da se od poznate

SS

MMPM cba

00

0

100

28

prodajne cijene oduzimaju pripadajući zavisni troškovi u inozemstvu. Tako se dobiva postignuta neto devizna cijena.

Obzirom da kalkulacija prethodi vanjskotrgovinskom poslu te prati njegovo izvršenje i završava poslovnim rezultatom, razlikujemo: ‐ Pretkalkulaciju – prethodi svakom vanjskotrgovinskom poslu i služi kao temelj pri donošenju

poslovne odluke o prihvaćanju određenog posla i njegovu izvršenju. Njome se utvrđuje konačna nabavna cijena pri uvozu ili moguća prodajna cijena pri izvozu.

‐ Kontrolnu kalkulaciju – služi za provjeru ostvaruje li se posao onako kako je predviđeno, odnosno je li nastao raskorak između planiranih i ostvarenih troškova.

‐ Konačnu (obračunsku) kalkulaciju – ovo je računovodstveni dokument koji se izrađuje na temelju dokumentacije o stvarno nastalim troškovima pri izvršenju nekog vanjskotrgovinskog posla. Svrha joj je izračunavanje konačne cijene odnosno iskazivanje poslovnog rezultata.

Budući da se prodajna cijena oblikuje pod utjecajem ponude i potražnje na tržištu na kojem želimo plasirati našu robu, postoji mogućnost da ta cijena bude niža od naše kalkulativne cijene, ali i to da je naša kalkulativna cijena niža ili jednaka cijeni koja se postiže na stranom tržištu. Zato se pri izradi kalkulacije cijene izvoznog posla polazi od moguće prodajne cijene na određenom tržištu. Svrha pretkalkulacije izvoznog posla je utvrditi cijenu određenog proizvoda ili usluge koja će biti prihvatljiva za inozemnog kupca, ali i osigurati odgovarajuću isplativost domaćem izvozniku, odnosno domaćem proizvođaču. Pretkalkulacija izvoznog pola mora pokazati koliko je naša cijena viša ili niža od cijene koja je realno postiziva na stranom tržištu kako bismo mogli provesti određene korekcije cijene. Uobičajnim troškovima izvoza pripadaju: ‐ troškovi od nacionalne granice do odredišta:

– troškovi prijevoza, – osiguranje, – troškovi retovara i istovara robe, – usluge inozemnih špeditera, – provizija inozemnog posrednika, – bonifikacije svih vrsta, – ležarine i druge usluge javnih skladišta, robnih terminala, – manjkovi na robi, – kontrastalije, – troškovi kontrole kvalitete i kvantitete robe, – provizija inozemnih banka, – konzularne i druge slične pristojbe u pribavljanju isprava u svezi s isporukom, – inozemni poštanski troškovi i dr.,

‐ troškovi do nacionalne granice: – troškovi prijevoza, – troškovi pretovara, istovara i utovara robe, – osiguranje,

29

– troškovi kontrole kvalitete i kvantitete robe, – propisane kontrole: fitopatološka, veterinarska, sanitarna itd., – usluge domaćih špeditera, – carinske pristojbe pri izvozu, – provizije poslovnih banaka u zemlji, – naknada izvozniku (komisionaru) i dr.

Kalkulacija uvoznog posla sastavlja se tako da se nabavnoj cijeni uvozne robe u stranoj valuti dodaju svi troškovi u inozemstvu i u zemlji uvoznika (zavisni troškovi uvoza) da bi se na kraju dobila konačna cijena uvoza predmeta kupoprodaje. Izrada uvozne kalkulacije ovisi o tome da li se uvozni posao radi u svoje ime i za račun i po nalogu domaćeg komitenta kojemu je uvozna roba potrebna ili u svoje ime i za svoj račun s namjerom da uvezenu robu dalje plasira na domaćeem tržištu.

7. POSLOVNA DOKUMENTACIJA U VANJSKOJ TRGOVINI

Poslovna dokumentacija predstavlja isprave kojima se dokazuje nastanak neke poslovne obveze ili prava na zahtjev za izvršenjem obveze određenog sudionika u vanjskotrgovinskom poslu. Takva dokumentacija se čuva neko vrijeme, odnosno onoliko dugo koliko je to važeći zakon propisao ili koliko je propisano internim aktima poduzeća. U vanjskotrgovinskoj praksi poslovna dokumentacija se dijeli na: ‐ robne dokumente, ‐ transpotne dokumente, ‐ dokumente o osiguranju robe, ‐ carinske dokumente, ‐ bankovne dokumente, ‐ dokumente o izvršenoj inspekciji robe u međunarodnom prometu i ‐ uobićajna poslovna dokumentacija koja prati izvršenje vanjskotrgovinskog posla. Vrijednosni papiri i dokumenti u vanjskoj trgovini Prema kriteriju prenosivosti, vrijednosni papiri se dijele na: ‐ vrijednosne papire na donositelja, ‐ vrijednosne papire po naredbi i ‐ vrijednosne papire na ime. Pravna podjela vrijednosnih papira: ‐ isprave kojima se dokazuje vlasništvo, ‐ nalozi:

30

– izvorni nalozi, – robni nalozi,

‐ rekta papiri. Prema ekonomskom obilježju: ‐ robni dokumenti, ‐ novčani dokumenti i ‐ finansijski dokumenti. 1. Vrijedosni papiri koji donose dobit-efekti: ‐ čvrsto ukamačeni vrijednosni papiri, ‐ papiri koji donose dividendu i ‐ mješoviti vrijednosni papiri. 2. Vrijednosni papiri koji ne donose dobit: ‐ robni, odnosno transportni dokumenti, ‐ novčani dokumenti, ‐ dokumenti osiguranja.

3. Isprave s pravom potraživanja. 4. Potvrde o robi, odnosno stvarima. 5. Papiri trgovačkih društava. Robni dokumenti Trgovačka faktura-trgovački račun - sprava koju vjerovnik šalje dužniku radi podmirenja protuvrijednosti isporučene robe ili učinjene usluge. Ispostavlja je prodavatelj, odnosno izvršitelj neke gospodarske usluge. Osnovni dokument kojim se potvrđuje vlasništvo nad kupljenom i plaćenom robom. Posebne vrste fakture su: ‐ pro forma faktura, ‐ pretfaktura, ‐ konzularna faktura, ‐ carinska faktura. Pro forma faktura – ponuda izdavatelja bilo da se izdaje samostalno ili kao prilog pismenoj ponudi. Na temelju prihvaćanja uvjeta iz pro forma fakture sklapa se kupoprodajni ugovor. U tijeku posla služi kupcu za izradu pretkalkulacije i procjenu prihvatljivosti ponuđenih uvjeta od strane prodavatelja. Na temelju ove fakture može se obaviti privremeno carinjenje robe, a konačno se obavlja na temelju konačne trgovačke fakture. Pretfaktura – služi pri prodaji robe koja je podložna određenim gubicima u tijeku transporta. Pretfaktura se ispostavlja za onu roba koja se ukrcava u luci ukrcaja ili na nekom drugom ukrcajnom mjestu te ne može biti osnova za plaćanje isporučene robe, već služi kao dokument kojim se dokazuje o kakvoj vrsti robe je riječ i sl. Koristi se i za robu koja je isporučena na konsignaciju u inozemstvo.

31

Konzularna faktura – račun koji potvrđuje konzularni predstavnik zemlje uvoznika koji se nalazi u zemlji izvoza, odnosno zemlji prodavatelja; njome se potvrđuje vjerojdostojnost fakturne cijene od strane prodavatelja. Posebno korisna u zemljama u kojima se naplaćuje ad-valorem carina. Ispostavlja se na posebnom obrascu koji ima svaki konzulat. Može poslužiti uvozniku za provjeru stvarno obračunatih izvoznih cijena inozemnog dobavljača. Carinska faktura – posebna vrsta fakture koja se ispostavlja na obrascima carinskih organa zemlje uvoznika, a mora je potpisati izvoznik i osoba koja svjedoči istinitosti navoda u takvoj fakturi. Podloga je za carinjenje uvozne robe u zemlji uvoza. Dokaz je o vrijednosti robe iskazane u fakturi i dokaz da je roba porijeklom iz zemlje izvoza. Carinsku fakturu podnosi primatelj robe koji mora prijaviti robu u dopušteni carinski postupak. Ovu fakturu ovjerava carina. Dodatak fakturi je izjava prodavatelja da opisana roba potpuno odgovara propisima o kvaliteti koji vrijede u zemlji uvoza te da ne sadrži nikakve štetne sastojke. Specifikacija robe – dokument koji sadrži popis raznih stavki koje se mogu odnositi na cijenu, robu, materijal, troškove i sl. Može obuhvatiti skupno: popis pojedinih robnih stavki, njihove jedinične cijene, ukupne cijene i druge podatke kojima se potanko opisuje svaka unešena stavka. U robnom prometu se prilaže fakturi prodavatelja i služi pri kvantitativnom preuzimanju robe kao dokument na temelju kojeg se uspoređuje naručena i stvarno prispjela roba. Služi i pri carinskom pregledu i carinjenju robe radi tačnog utvrđivanja vrste robe, carinskog tarifnog stava, imenovanja robe i određivanja visine carinske stope. Može biti i dodatak kupoprodajnom ugovoru. Lista pakiranja – popis pojedinačnih komada i vrsta ambalaže po brojevima, težini i oznakama koje se na njima nalaze upisane. Prilaže se trgovačkoj fakturi. Potrebna je pri prispijeću velikih količina robe iz izvoza koja je pakirana u različita koleta (jedinice pakiranja) pa pri iskrcaju iz prijevoznog sredstva treba brzo razvrstati robu i izdvojiti iz ostale robe koja je vlasništvo drugih kupaca. Skladišnica – formalna isprava koju onome koji ostavlja robu izdaje javno skladište. Potvrda primitka robe škladišta i ujedno obveza isporuke robe osobe koja prema sadržaju isprave legitimirana. Vrijednosni je papir po naredbi. Može biti jednodijelna i dvodijelna (najčešće se izdaje u dva djela). Ispostavlja se najčešće kada je robu na putu od prodavatelja do kupca potrebno na određeno vrijeme pohraniti. Robu je moguće uskladištiti i iz komercijalnih razloga. Potvrde o robi Potvrda o porijeklu robe – isprava koju na porpisanom obrascu, na zatjev izvoznika, izdaje nadležna ustanova u zemlji izvoza i kojom se potvrđuje da je roba, naznačena u toj potvrdi, porijeklom iz zemlje izvoza. Posebno se pojavljuje kod robe kod koje geografsko porijeklo značajno utječe na kvalitet i cijenu. Obično pojedine zemlje zakonskim propisima unaprijed propisuju za koju stranu robu domaći uvoznici moraju pribaviti certifikat.

32

Potvrda o robi koja se uvozi radi izvoza – za robe koje se uvoze, a predmet su daljnjeg izvoza (poslovi međunarodnog trgovačkog posredovanja). Potvrda o direktnoj pošiljci – dokument kojim se dokazuje da je određena roba koja se prevozi nekom zemljom, izravna pošiljka, tj. da nije zadržavana na carinskom teritoriju određene zemlje bez carinskog nadzora i da na toj robi nije obavljena nikakva dodatna obrada ili prerada. Kupac se ovom potvrdom štiti od kupnje robe putem reeksporta. Potvrda o krajnjoj namjeni robe – dokument koji izvoznik ili zemlja iz koje se roba izvozi zahtijeva od uvoznika ili dobavljača kao potvrdu da će se roba isključivo koristiti u zemlji kupca. Potvrda da roba u takvom obliku neće biti izvezena u treću zemlju. Prodavatelj tom potvrdom spriječava reeksport svoje robe. Sanitarna potvrda – isprava kojom se potvrđuje da je određeni proizvod proizveden po važećim sanitarnim normama i da ne sadrži tvari koje mogu štetiti ljudskom zdravlju. Carinski organi ne mogu obaviti carinjenje robe dok ne dobiju potvrdu od sanitarnog inspektora da pošiljka odgovara standardima i propisima o upotrebi takvih proizvoda u zemlji uvoznika. Veterinarska potvrda – isprava kojom se potvrđuje da stočarski proizvodi, divljač, riba i njihove prerađevine ne sadrže tvari štetne za zdravlje ljudi i stoke, da nisu zaraženi, odnosno da ne potjeću iz područja u kojima u određenom razdoblju nije vladala epidemija zarznih stočnih bolesti ili da riba nije iz zagađenih mora i rijeka. Bez ove potvrde proizvodi se ne smiju stavljati u promet. Fitopatološka potvrda – isprava koju izdaje nadležna ustanova, odnosno inspektori za zaštitu bilja u zemlji porijekla ili izvoza takve robe. Sadrži podatke o proizvodima biljnog i životinjskog porijekla i tvrdnje da nisu zaraženi bolešću ili biljnim štetočinama. Fitopatološka potvrda je uvjet za carinjenje robe i puštanje robe u slobodan promet. Potvrda o kvaliteti robe – dokument kojim se potvrđuje da su poljoprivredni i prehrambeni proizvodi te njihove prepađevine propisane kvalitete, odnosno osobina koje zahtijevaju u vanjskotrgovinskom prometu takvim proizvodima. Potvrda o kvalitativnom i kvantitativnom preuzimanju robe. Potvrda pri uvozu mjernih instrumenata i plemenitih kovina. Potvrda o „višoj sili” – isprava kojom se dokazuje nastanak određenih nepredviđenih događaja na koje izvoznik nije mogao utjecati. Potvrda o otpremi robe – isprava s izjavom izvoznika da je roba namijenjena izvozu u jednu od zemalja članica EU ili neku dugu zemlju povezanu sa EU. Potvrda o težini robe – isprava o službeno izmjerenoj težini robe pri njezinoj otpremi u mjestu polazišta. Tvornički atest – pismeno uvjerenje o kvaliteti i sastavu nekog proizvoda ili robe.

33

Dokumenti o osiguranju robe u vanjskoj trgovini Ugovor o osiguranju – dvostrani ugovor kojim se ugovaratelj osiguranja (osiguranik) obvezuje da na načelima uzajamnosti i solidarnosti udružuje određeni iznos u osiguravajuće društvo, a osiguravajuće društvo obvezuje se da će, ako se dogodi osigurani slučaj, isplatiti osiguraniku ili nekoj trećoj osobi naknadu, odnosno ugovorenu svotu ili učiniti nešto drugo. Ugovaratelj osiguranja može sklopiti ugovor za svoj račun ili za račun treće osobe. Uobičajan način sklapanja ugovora je putem prijavnice od strane osiguranika. Polica osiguranja – isprava kojom se potvrđuje sklopljeni ugovor o osiguranju, a izdaje je osiguravatelj osiguraniku na temelju ugovora o osiguranju i plaćene premije osiguranja. Može glasiti na ime, po naredbi ili na donosioca U transportnom osiguranju postoje sljedeće vrste polica: ‐ generalna polica - kada su osiguravatelj i osiguranik u stalnoj poslovnoj vezi (flotantne ili

otpisne police – kod ovih polica se utvrđuje iznos do kojeg se mogu sukcesivno prijavljivati pošiljke unutar vremenskog trajanja ugovora; police stvarnog pokrića - kod ovih polica se mogu prijavljivati sve pošiljke koje su obuhvaćene uvjetima osiguranja, bez obzira na njihovu vrijednost);

‐ pojedinačna polica – izdaje se kad osiguranih i osiguravatelj nisu u stalnim poslovnim odnosima, odnosno ako do sklapanja ugovora o osiguranju dolazi povremeno;

‐ engleska pomorska polica – služi za osiguranje međunarodnog pomorskog tereta. Podnošenje odštetnog zahtjeva i naknada štete osiguranja Osiguranik je dužan obavijestiti osiguravatelja o nastanku štete odmah bez odgađanja te poduzeti sve mjere radi spriječavanja daljnjeg širenja štete. Pravo osiguravatelja da stupi u osiguranikovu pravnu poziciju naziva se pravo subrogacije koje je dano osiguravatelju iz dva razloga: ‐ stvarnog – ogleda se u tome što odgovorna osoba ne bi postupila s dužnom pažnjom, znajući

da postoji osiguranje; ‐ pravnog – bez njega bi se štetnik mogao neopravdano obogatiti na račun osiguravatelja. Polica kreditnog osiguranja – za dokumentiranje zaključenja ugovora o osiguranju kredita i pravo na osiguranje imenovanom ovlašteniku. Transportni dokumenti Pod transportnim dokumentima podrazumijevaju se sve one isprave koje prate robu u tijeku njezina prijevoza od mjesta polazišta do mjesta odredišta. U međunarodnom transportu svaku pošiljku robe obvezno prati odgovarajući transportni dokumenti koji može biti ugovor o prijevozu ili potvrda da je takav ugovor zaista sklopljen između pošiljatelja i prijevoznika.

34

Pomorska teretnica – dokument koji na zahtjev krcatelja izdaje brodar ili njegov ovlašteni agent. Četiri su osnovne funkcije pomorske teretnice: ‐ teretnicom se potvrđuje postojanje ugovora o prijevozu i uvjeti tog ugovora; ‐ teretnica služi kao dokaz da je brodar primio teret koji je u njoj naveden; ‐ teretnicom se utvrđuje pravni odnos prema primatelju tereta, tj. obveza da teret koji je u

teretnici naznačen, bude izručen legitimnom imatelju teretnice; ‐ teretnica je prenosivi vrijednosni papir, što znači da njezina predaja nadomješćuje predaju

robe koja je u njoj naznačena. Sadržaj teretnice i sve oznake koje se na nju odnose moraju odgovarati odredbama kupoprodajnog ugovora i Međunarodnih pravila za tumačenje trgovinskih termina (Incoterms). Vrste teretnice: ‐ Prema načinu određivanja primatelja robe:

– Teretnica na ime glasi na određenu pravnu ili fizičku osobu kojoj se roba mora predati na odredištu.

– Teretnica na donositelja ne sadrži ime primatelja robe, pa sva prava raspolaganja robom ima svaki zakonski imatelj teretnice.

– Teretnica po naredbi sjedinjuje dobre strane prethodne dvije teretnice te isključuje njihove nedostatke pa se najviše i koristi i vanjskotrgovinskoj praksi.

‐ Prema stanju ambalaže i robe koja se ukrcava na brod: – Čista teretnica je teretnica na kojoj brodar, prigodom primitka robe za prijevoz, nije

upisao nikakve primjedbe u vezi sa stanjem, količinom, težinom, ambalažom i pakiranjem robe.

– Nečista teretnica svaka je teretnica u koju brodar unese određene primjedbe. ‐ Ostale vrste teretnica:

– Teretnica ukrcano na brod – ovom teretnicom se potvrđuje daje roba koja je u njoj navedena dosita ukrcana na brod te obećava da će je provesti do odredišne luke i predati donositelju originalne teretnice.

– Teretnica primljeno za ukrcaj – ovom teretnicom brodar i njegov agent potvrđuju da je određena roba primljena ili smještena u skladište ili neki drugi zatvoreni ili otvoreni prostor pod nadzorom te da će biti ukrcana na jedan od njegovih brodova, otpremeljna u odredišnu luku i predana donositelju originalne teretnice.

– Linijska pomorska teretnica se izdaje pri ukrcaju robe na brodove linijske plovidbe. – Čarter-parti teretnica razlikuje se od linijske teretnice u tome što se ne temelji na javno

poznatim uvjetima prijevoza i poznatim prijevoznim tarifama nego na posebnom ugovoru o prijevozu robe.

– Lučka teretnicca je teretnica koju ispostavlja brodar i njome potvrđuje da je naznačenu robu primio u luci radi ukrcaja na brod koji je usidren u luci.

– Skladišna teretnica posebna je vrsta teretnice. Njome brodar potvrđuje da će naznačenu robu ukrcati u tačno određeni brod, koji će u luku ukracaja prispjeti najkasnije za tri sedmice.

– Direktna teretnica ili teretnica za kombinirani prijevoz, pojavljuje se kada se prijevoz robe obavlja s više različitih prijevoznih sredstava. Direktnu teretnicu izdaje prvi brodar

35

koji je primio robu na prijevoz i takvom je teretnicom pokriven cjelokupni transportni put robe do primatelja, tj. odredišta.

– Grupna teretnica se u praksi često naziva špediterska teretnica. Izdaje ju brodar špediteru koji otprema robu svog komitenta raznim primateljima u manjim količinama.

Potvrda “bez zapreke” i nalog za isporuku - kada brodar ili njegov agent izvrše sve formalnosti u vezi s iskupljenjem teretnice, tj. kada se naplati vozarina i ostala potraživanja što ih brodar ima prema korisniku prijevoza, oni povlače teretnicu i u zamjenu za nju izdaju posebnu ispravu “bez zapreke”; ona predstavlja uputu zapovjedniku broda da donositelju takve isprave izda teret naznačen u toj ispravi, a po teretnici na koju se ta isprava poziva. Isporuka tereta u dijelovima je moguća samo ako za to postoji nalog za isporuku određenog dijela tereta. Riječna teretnica – transportni dokument kojeg izdaju riječne brodske kompanije kao potvrdu da su određenu robu primile na prijevoz i da će je u odredišnoj luci predati osobi naznačenoj u teretnici. Riječni tovarni list – njime se potvrđuje da je ugovor o prijevozu sklopljen i da je teret primljen na prijevoz uz uvjete koji su u tovarnom listu navedeni. Pristanišna potvrda – isprava koju ispostavlja brodar i njome se potvrđuje da je naznačenu robu primio u pristaništu. Časnička potvrda – dokument koji omogućuje krcatelju da dobije teretnicu “ukrcano na brod”; njome brodar potvrđuje da je preuzo robu koja je deklarirana u toj potvrdi i da ju je ukrcao na brod. Brodski manifest – dokument koji sadrži tačan popis i opis robe sa svim potrebnim podacima i mora se predočiti carinskim organima u svakoj inozemnoj luci radi pregleda broda i nadzora njegova kretanja. Međunarodni željeznički tovarni list – predstavlja ugovor o prijevozu robe željeznicom, kojim željeznica potvrđuje da je primila robu na prijevoz uz obvezu da je preda primatelju naznačenom u tovarnom listu, pod uvjetima iz tovarnog lista. Tovarni list za međunarodni cestovni prijevoz – ugovor kojim se prijevoznik obvezuje daće prevesti robu na odredište uz naplatu dogovorene vozarine koristeči se pritom cestovnim transportnim sredstvima. Karnet TIR – posebna isprava koja je nastala radi pojednostavljenja carinskih formalnosti pri prelasku cestovnih motornih vozila iz jedne zemlje u drugu, a na temelju Carisnke konvencije o međunarodnom prijevozu robe na osnobu karneta TIR. Zračni tovarni list – transportni dokument u međunarodnom zračnom prijevozu. Međunarodna špediterska potvrda – izdaje ju špediter nakon što je preuzeo robu na otpremu.

36

Ostali dokumenti u vanjskoj trgovini: ‐ carinska dokumentacija, ‐ bankovna dokumentacija, ‐ odobrenja, ‐ dozvole...... Ostala poslovna dokumentacija: ‐ upit za dostavljanje ponude, ‐ ponuda, ‐ čvrsta naruđba, ‐ kupoprodajni ugovor, ‐ dispozicija-nalog špediteru, ‐ vanjskotrgovinska kalkulacija, ‐ reklamacija...

8. INSTRUMENTI PLATNOG PROMETA S INOZMESTVOM Platni promet s inozemstvom uređen je odredbama deviznog režima pojedine zemlje, mjerama i uputama središnjih banaka te zaključenim međunarodnim platnim i drugim sporazumima između država. Plaćanje i naplaćivanje u inozemstvu se provodi najčešće uporabom: ‐ međunarodnog dokumentarnog akreditiva, ‐ bankovne doznake, ‐ dokumentarne naplate. U praksi postoje dva naćina plaćanja: ‐ gotovinsko i ‐ bezgotovinsko. Međunardoni dokumentarni akreditiv Međunardoni dokumentarni akreditiv je instrument međunarodnog plaćanja kojim nalogodavac (inozemni kupac-uvoznik) stavlja putem poslovne banke korisniku (inozemnom dobavljaću-izvozniku) na raspolaganje određeni iznos deviza, koje korisnik akreditiva može naplatiti tek kada ispuni određene uslove. U poslovanju međunarodnim dokumentarnim akreditivom pojavljuju se sljedeći akteri: ‐ Nalogodavac (applicant for the letter of credit) koji daje nalog svojoj poslovnoj banci da na

temelju financisjkog pokrića što ga ima u toj banci otvori akreditiv u korist inozemnog poslovnog partnera.

37

‐ Akreditivna banka (the issuing bank) koja otvara međunarodni dokumentarni akreditiv na zahtjev nalogodavca, a u korist korisnika akreditiva, tačno prema uputama dobivenim u nalogu za otvaranjeakreditiva.

‐ Korisnik (the beneficiary) je obično prodavatelj koji predočenjem određenih dokumenata na naplatu i ispunjenjenjem ostalih uvjeta u akreditivu stjeće pravo naplate svote navedene u akreditivu.

‐ Avizirajuća banka (the notifying bank)-obavještavajuća banka koja izvješćuje korisnika da mu je otvoren akreditiv.

‐ Isplatna banka (the paying bank) koja je ovlaštena za isplatu akreditiva. ‐ Potvrđujuća banka (the confirming bank) je posrednička banka koja preuzima čvrstu obvezu

prema korisniku da će mu isplatiti akreditivnu svotu pod uvjetima iz akreditiva. ‐ Negocirajuća banka (the negotiating bank) koja je ovlaštena isplatiti korisniku akreditivnu

svotu uz predočenje uvjetovanih dokumenata u određenom vremenu. Podjela akreditiva u međunarodnoj vanjskotrgovinskoj praksi: ‐ Odlazeći (uvozni – nostro) – domaći uvoznici ga otvaraju u korist inozemnog prodavatelja

(izvoznika). ‐ Dolazeći (izvozni – loro) – inozmeni uvoznik ga otvara u korist domaćeg izvoznika. ‐ Opozivi akreditiv – koji se u svako doba može opozvati bez prethodne obavijesti korisniku. ‐ Neopozivi – jamstvo je banke da će ispuniti preuzete obveze ako su ispunjeni akreditivni

uvjeti. ‐ Potvrđeni neopozivi – njime banka preuzima (uz akreditivnu) solidarnu odgovornost i

obveze koje ima akreditivna banka. ‐ Nepotvrđeni akreditiv - akreditivna banka izravno obaviještava korisnika o otvorenom

akreditivu ili ga obaviještava putem svoje korespondentne banke u zemlji korisnika. ‐ Prenosivi i neprenosivi ‐ Obični (jednokratni) – služi samo za jednokratno iskorištenje akreditivnog iznosa i služi u

praksi pri jednokratnoj isporuci robe. ‐ Rotativni (revolving) – ne prestaje vrijediti iskorištenjem akreditivnog iznosa, već se nakon

naplate akreditivnog iznosa obnavlja opet na početni iznos. ‐ Akreditiv po viđenju – isplaćuje se odmah nakon predoćenja dokumenta. ‐ Terminski akreditiv – naplata mu je odgođena za određeno vrijeme ‐ Stand-by akreditivi – sadrže obvezu banke da korisniku isplati novčanu svotu, ali ne uz

uobićajne akreditivne dokumente već uz predočenje pismene izjave korisniku da nalogodavac o dospijeću nije izvršio svoju obvezu.

‐ Akreditiv domiciliran u zemlji izvozika – akreditiv čija se naplata obavlja u zemlji izvoznika odmah nakon predoćenja akreditivnih dokumenata.

‐ Podakreditivi (protuakreditivi) – primjenjuju se onda kada akreditiv nije prenosiv pa se umjesto prijenosa drugom prodavatelju otvara podakreditiv.

‐ Akceptacijski akreditiv – javlja se u poslovnim odnosima sa zemljama Zapada (posebno sa SAD-om).

‐ Negocijacijski akreditiv – javlja se u poslovnim odnosima sa zemljama Dalekog istoka i angloameričkim područjem.

‐ Nalog za isplatu – opozivi akreditiv. ‐ Akreditiv s crvenom klauzulom – predstavlja odstupanje od pravila da se akreditivni iznos

isplaćuje odmah nakon predočenja dokumenta ili isplatom mjenice.

38

‐ Reeksportni akreditivi – pojavljuju se pri uvozu i izvozu u reeksportnim poslovima (dva akreditiva: loro i nostro).

Uobičajni akreditivni dokumenti koji se vanjskotrgovinskom poslovanju najčešće pojavljuju kao uvjet naplate akreditivnog iznosa su: ‐ dokumenti o otpremi robe (pomorska teretnica, dokument imješovitog prijevoza,

međunarodni željeznički tovarni list, riječna teretnica i sl.), ‐ dokumenti o osiguranju, ‐ trgovačka fakutura, ‐ ostali akreditivni dokumenti. Bankovna doznaka u platnom prometu s inozemstvom Bankovna doznaka u inozemstvo predstavlja komitentov nalog svojoj poslovnoj banci za isplatu određene svote deviza inozemnoj fizičkoj ili pravnoj osobi koja je u nalogu naznačena, a na temelju komitentova financijskog pokrića što ga ima u svojoj poslovnoj banci. Koristi se u sljedećim slučajevima: ‐ za plaćanje robe manje vrijednosti unaprijed; ‐ za plaćanje gospodarskih usluga izvršenih od strane inozemnih poslovnih partnera; ‐ za plaćanj ugovorenog avansa bez obzira na njegovu visinu prije isporuke robe ili izvršenja

neke gospodarske usluge ali uz odgovarajuće osiguranje nalogodavca za izvršenje doznake u inozemstvo od rizika neizvršenja ili nepotpunog izvršenja ugovornih obveza inozemnog korisnika bankovne doznake;

‐ za plaćanje anuiteta po kreditnom aranžmanu s inozemnim dobavljačem, odnosno inozemnim vjerovnikom;

‐ za ostala nerobna plaćanja; ‐ za plaćanje unaorijed pri uvozu robe bez obzira na njezinu vrijednost.

Dokumentarna naplata – inkaso dukumenta U međunarodnom platnom prometu pojavljuje se kao: ‐ robni inkaso posao – primjenjuje se kada između izvoznika i uvoznika postoji izgrađeno

uzajamno povjerenje stečeno na osnovi dugogodišnjeg poslovanja ili kada su uvjeti na tržištu takvi da uvoznik diktira uvjete plaćanja, a izvoznik ima interes za plasman svoje robe na tom tržištu;

‐ nerobni inkaso posao – predstavlja naplatu vrijednosnih papira koje ne prate komerercijalni papiri.

Sudionici u dokumentarnoj naplati su: ‐ nalogodavac – klijent koji povjerava posao naplate svojoj banci i dostavlja joj dokumente; ‐ dostavna banka (remitent) kojoj nalogodavac povjerava posao; ‐ naplatna banka je svaka banka koja je uključena u postupak naloga za naplatu; ‐ prezentirajuća banka – naplatna banka koja prezentira dokumente trasatu;

39

‐ trasat (osoba kojoj se prezentiraju dokumeti radi naplate) – osoba koja prezentira dokumente radi naplate.

Trgovačko kreditno pismo Trgovačko kreditno pismo u uporabi je osobito u prkasi američkih i engleskih banaka i sličan je instrument plaćanja međunarodnom dokumentiranom akreditivu. Razlika u odnosu na dokumentirani akreditiv je ta što se dokumentirani akreditiv redovito otvara posredovanjem korespondentne banke u korisnikovoj zemlji, dotle banka koja izdaje trgovačko kreditno pismo to pismo obično adresira neposredno na korisnika (prodavatelja), a dostavu obavlja bilo neposredno korisniku poštom, bilo predajom nalogodavcu (kupcu) koji ga sam uručuje korisniku, bilo konačnim posredovanjem neke druge banke, najčešće u zemlji korisnika koja tada eventualno to kreditno pismo i potvrđuje. Čekovi Ček je vrijednosni papir sa zakonski utvrđenom formom, odnosno bitnim elemntima koji se uz mjenicu četo koristi u međunarodnim plaćanjima. U međunarodnim plaćanjima najčešće se pojavljuju sljedeće vrste čekova: ‐ Bankovini ček, koji kao instrument osiguranja plaćanja, jedna inozemna banka vuče (trasira)

na drugu inozemnu banku, tako da se prva banka pojavljuje kao trasant (izdavatelj čeka), a druga kao trasat (osoba na koju je ček vučen).

‐ Dokumentarni ček pojavljuje se u izvozu robe i usluga. Uz ovaj ček se pojavljuju i drugi dokumenti (faktura, teretnica, tovarni list i dr.), a isplata čeka uvjetovana je prilaganjem takvih dokumenata.

Ostale vrste čekova: ‐ Putnički ček izdaju poznate svjetske banke ili velike turističke agencije u inozemstvu, a služi

privatnim osobama za razna plaćanja u zemlji ili na putovanja u inozemstvu. ‐ Osobni ček koji izdaje inozemna tvrtka, ustanova iili fizička osoba koja ima potraživanje na

svom računu pri banci. Mjenica Mjenica je instrument osiguranja naplate koji se u međunarodnom platnom prometu pojavljuje u poslovima akceptnog kreditiranja i eskontiranja. Akceptni kredit – kredit kojeg banka stavlja na rspolaganje svom komitentu, a on ovlašćuje svoje vjerovnike da radi osiguranja plaćanja svojih potraživanja vuku mjenice na banku koja će ih akceptirati i o roku isplatiti.

40

9. KREDITNI POSLOVI U VANJSKOJ TRGOVINI Plaćanje u vanjskoj trgovini većim dijelom se odnosi na plaćanje na kredit. Kreditranje predstavlja odgodu plaćanja na dogovoreni rok u budućnosti. Odobrava se kada je to jedini način da se ostvari izvoz određenih proizvoda. Dva načina kreditiranja: ‐ cijela vrijednost izvoza na kredit i ‐ avans plus kredit. Način i dinamika plaćanja na kredit mora biti precizirana u posebnoj klauzuli kupoprodajnog ugovora. Izvoznik od korisnika kredita zahtijeva čvrstu pismenu izjavu kao jamstvo da će kreditni iznos biti plaćen u utvrđenom iznosu i utvrđenom roku. Izvoz na kredit Oblici izvoznih kredita ‐ Komercijalni kredit - vezuje se za komercijalni ugovor. ‐ Robni kredit - vezuje se za komercijalni ugovor i ugovor o kreditu. ‐ Finansijski kredit - ugovor između primatelja i davatelja kredita. ‐ Bankovna kreditna linija - katkoročni kredit kojim se banka ovlaštena za poslove s

inozemstvom, kortisti kod strane banke. ‐ Fiksni krediti – upotrebljavaju se jednokratno. ‐ Okvirni krediti – koriste se prema potrebi. ‐ Revolving krediti – u tijeku korištenja obnavlja se iznos kredita. ‐ Međudržavna i međubankarski krediti – temelje se na posebnim kreditnim sporazumima radi

napređenja dugoročnih gospodarsih odnosa. Kreditiranje vanjskotrgovinskog prometa i proizvodnih poduzeća može biti: ‐ kratkoročno, ‐ srednjoročno i ‐ dugoročno. Kratkoročni namjenski krediti u bankama: ‐ Krediti za robni promet

– kediti za izvoz robe i usluga – kediti za uvoz robe i usluga

‐ Krediti za zalihe robe namijnjene izvozu ‐ Krediti za proizvodnju i pripremu

– kediti za proizvodnju i pripremu robe za izvoz – krediti za proizvodnju krupne opreme za izvoz po ugovorenom roku do 24 mjeseca

‐ Krediti za kompenzacije i ostale poslove.

41

Uvoz na kredit Koristi se pri uvozu investicijske opreme, reprodukcijskog materijala i robe široke potrošnje. Dva načina: ‐ krediti na podlozi stranih izvora - inozemni proizvođač domaćem uvozniku daje robu na

kredit; ‐ krediti na podlozi domaćih izvora - domaća banka može posuditi novčana sredstva s tim da

uvezenu robu plati u gotovini.

10. BANKOVNE GARANCIJE

Bankovna garancija je pismena obveza da će njezin nalogodavac ispuniti sve ugovorne obveze, odnosno da će banka korisniku garancije, pod uvjetima i na način predviđen u tekstu garancije, isplatiti određeni iznos u određenom roku ako to ne učini glavni dužnik. Bitni elementi bankovne garancije: ‐ ime nalogodavca, ‐ ime korisnika, ‐ obveze banke i iznos garantnog plaćanja, ‐ rok u kojem vrijedi garancija. Vrste bankovne garancije ‐ Uvjetna garancija na osnovi koje se isplata garancijskog iznosa obavlja samo uz ispunjenje

određenog uvjeta. ‐ Bezuvjetna garancija na osnovi koje se isplata garancijskog iznosa obavlja na prvi zahtjev

korisnika. ‐ Direktna garancija koja se izdaje korisniku izravno, a moguća korespodentna banka ne

preuzima obveze iz garancije. ‐ Indirektna garancija koju izdaje korespodentna banka na osnovi kontragarancije garantne

banke. ‐ Nepotvrđena garancija koju obavbještavajuća banka, bez preuzimanja ikakvih obveza,

predaje korisniku ili ga o njoj obavještava. ‐ Potvrđena garancija koju potvrđuje obavještavajuća banka preuzimanjem obveza iz

garancije. ‐ Plativa garancija kojom banka garantira obvezu plaćanja. ‐ Činidbena garancija kojom banka garanitra izvršenje neke radnje. ‐ Supergarancija – kada osim banke-garanta obvezu isplate garancijskog iznosa, na zahtjev

korisnika garancije, garantira i druga banka (supergarant). ‐ Kontragarancija predstavlja pismenu neopozivu izjavu banke-garanta da će, u okviru

garancijskog iznosa, nadoknaditi supergarantu svaki iznos koji bi morao platiti, kontragarancijom se smanjuje rizik supergaranta.

42

‐ Pokrivena garancija-kada se inozemni korespodent ne zadovoljava kontragarancijom banke koja je izdaje, već traži pokriče garancijskog iznosa unaprijed, za razliku od nepokrivene garancije, kada se banka koja izdaje garanciju zadovoljava kontragarancijom.

11. POSLOVNI RIZICI I OSIGURANJE OD RIZIKA Rizik u poslovanju s inozemstvom možemo definirati kao prijeteću mogućnost da nastupe vremenski i prostorno nepedviđeni događaji izazvani subjektivnim ili objektivnim okolnostima zbog čega može nastati šteta. Rizici mogu biti: ‐ prenosivi – rizici kod kojih se može utvrditi vjerojatnost njihova nastupa i visina moguće

štete; takav rizik se može umanjiti prenošenjem na odgovarajuće organizacije; posljedica se objektivnih okolnosti;

‐ neprenosivi – rizici kod kojih nije moguće utvrditi vjerojatnost nastupa, pa time ni visinu štete.

Poslovni rizici se najčešće dijele na: ‐ skupinu robnih rizika i ‐ skupinu finansijskih rizika. Robni rizici i način osiguranja od robnih rizika u vanjskoj trgovini Robni rizici se odnose na robni dio izvršenja posla i obuhvataju sve one događaje koji na bilo koji način utječu na odstupanje od ugovornih klauzula što se odnose na robu, odnosno na predmet kupoprodaje. Ove rizike možemo podijeliti na sljedeće skupine: ‐ rizik vrste, kvalitete i količine robe, ‐ tržišni rizik nabave i prodaje, ‐ rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora i ‐ transportni rizik. Rizik vrste, kvalitete i količine robe Mogu nastati zbog sniženja kvalitete robe u tijeku transporta, uskladištenja i drugih manipulacija robom ili gubitka u količini robe od mjesta polazišta do mjesta odredišta, odnosno do trenutka njezina preuzimanja od strane kupaca u inozemstvu. Od ovog rizika izvoznik se može osigurati na sljedeće načine: ‐ pravovremenim obezbjeđenjem odgovarajućeg transportnog sredstva; ‐ odgovarajućim uskladištenjem robe i osiguranjem stručnog rukovanja robom; ‐ osiguranjem odgovarajućih uvjrenja sanitarnih, veterinarskih, fitopatološkog i drugih

nadležnih inspektorata prije otpreme robe inozenom kupcu;

43

‐ ugovaranjem usluga specijalizirane ovlašene organizacije za kontrolu količine i kvalitete robe u međunarodnom prometu;

‐ temeljito poznavanje tržišta nabave i prodaje; ‐ precizno ugovaranje između kupca i prodavatelja svih pojedinosti kojima se određuje vrsta,

kvaliteta, količina robe.. Tržišni rizik nabave i prodaje Rizik nabve i prodaje, odnosno uvoza i izvoza u vanjskoj trgovini posljedica je subjektivnih i objektivnih okolnosti koje otežavaju ili potpuno onemogućuju izvršenje planiranog uvoza ili izvoza. Uklanjanje uzroka koji mogu izazvati pojavu ovog rizika može se provesti na sljedeće načine: ‐ uklanjanjem subjektivnih slabosti u vanjskotrgovinskom poduzeću; ‐ primjenom samoosiguranja na osnovi trajnog praćenja posljedica objektivnih uzroka

nastanka tržišnog rizika. Izvoznik se osigurava od ovog rizika temeljitim istraživanjem inozemnog tržišta i informiranjem o stvarnom stanju na određenom tržištu, povećanjem proizvodnosti rada. Uvoznik se osigurava od ovog rizika ako pravodobno osigura stalne izvore opskrbe sirovinama, reprodukcijskim materijalom, prehrambenim proizvodima, investicijskom opremom, rezervnim dijelovima i sl. Rizik izvršenja kupoprodajnog ugovora Postoji zbog mogućnosti neizvršenja dospjelih obveza jedne ugovorne strane, čime ona izravno nanosi štetu drugoj ugovornoj strani. Rizk se pojavljuje u dva slučaja: ‐ kada prodavatelj ne isporuči ugovorenu robu ili ne izvrši ugovorenu uslugu i ‐ kada kupac odbije preuzeti isporučenu robu ili kad uskrati isplatu primljene robe. Kupac se osigurava od rizika isporuke robe tako da ispita solidnost poslovanja inozemnog dobavljača, da ugovori penale za neizvršenje isporuke ili kašnjenje u isporuci i da ugovornom klauzulom zahtijeva od prodavatelja bankovnu garanciju za uredno izvršenje posla. Prodavatelj se osigurava od rizika preuzimanja robe i isplate od strane kupca tako da iscrpno ispita bonitet inozemnog kupca, ugovorom tačno odredi trenutak prijelaza rizika i plaćanja robe, da od kupca zatraži izdavanje bankovne garancije i ugovori kvalitativno i kvantitativno preuzimanje robe u sovjoj zemlji. Transportni rizici Predstavlja zbroj svih mogućih šteta koje mogu nastati na robi pri njenom prijevozu, odnosno opasnosti koje se mogu dogoditi na transportnom putu od mjesta polazišta do mjesta odredišta i koje mogu izazvati djelomičnu ili potpunu štetu na robi. Dijle se na: ‐ osnovne transportne rizike (opasnost od pormetih nezgoda, elementarne nepogode,

razbojstvo, krađa...), ‐ dopunske transportne rizike (vezani su uz svojstva robe koja se prevozi i obuhvataju krađu,

vlagu, lom, curenje...) i

44

‐ ratne i političke rizike (nastaju zbog neprijateljstva između pojedinih zemalja ili zbog izvanrednih događaja).

Osiguravajuća društva dijele trnaspotno osiguranje na: ‐ domaći kargo i ‐ međunarodni kargo

– osiguranje uvoznog karga, – osiguranje izvoznog karga, – osiguranje tranzitnog karga.

Prema predmetu osiguranja, transportno osiguranje dijelimo na: ‐ osiguranje prijevoznih sredatava ili kasko osiguranje, ‐ osiguranje robe ili kargo osiguranje, ‐ osiguranje vozarine, ‐ osiguranje odgovornosti vozara.

Finansijski rizici i načini osiguranja Financijski rizik je opasnost koja može djelimično ili potpuno onemogućuiti da se plaćanje i naplata, odnosno finansijska likvidacija vanjskotrgivnskog posla, izvrši na ugovoreni način i u ugovorenom roku. Pojavljuju se kao posljedica subjektivnih osobina uvoznika Ovi rizici se dijele na: ‐ komercijalne rizike – proizlaze iz volje džnika i/ili jamca da se ne izvrši plaćanje, iz

zatezanja plaćanja i/ili platne nesposobnosti, uvijek kad je dužnik i/ili jamac privatno poduzeće;

‐ nekomercijalne rizike – rizici kod kojih se kao dužnik i/ili jamac pojavljuje država ili neko državno poduzeće – rizik katastrofe i – politički rizik.

Prema uzrocima i posljedicama u odnosu na novčani, odnosno finansijski aspekt likvidacije vanjskotrgovinskih transakcija, dijelimo ga na: ‐ rizik cijene, ‐ rizik izvoznog kredita, ‐ rizik konvertiranja, ‐ rizik transfera, ‐ tečajni rizik, ‐ valutni rizik, ‐ politički rizik.

Rizik cijene Opasnost da dođe do poskupljenja predmeta kupoprodaje, odnosno do promjene ugovorne visine cijene bilo na štetu kupca ili na štetu prodavatelja.

45

Ukoliko dođe do porasta cijene predmeta kupoprodaje koja je u trenutku sklapanja kuporodajnog ugovora ugovorena kao čvrsta-fiksna cijena, štetu će snositi prodavatelj-izvoznik; u obrnutom slučaju štetu snosi kupac-uvoznik. Uzroci koji mogu dovesti do promjne cijene predmeta kuporpodaje su: ‐ odstupanje od ugovornih klauzula i ‐ promjene tržišnih okolnosti. Zaštita od rizika cijene provodi se pouzdanim sistemom koji se sastoji u sastavljanju tzv. rezerve na ugovorenu cijenu robe unošenjem u kupoprodajni ugovor klauzule o “reviziji ugovorne cijene” koja se ostvaruje primjenom metode klizne skale. Rizik izvoznog kredita Opasnost za izvoznika robe ili usluga na kredit da kupac u inozemstvu neće u ugovorenom roku , uz ugovorene uvjete, platiti isporučenu robu ili izvršenu uslugu. Uzroci opasnosnti da izvoznik ne naplati svoja finansijska potraživanja prema odobrenom kreditu inozemnom uvozniku jesu u sljedećem: ‐ da inozmeni kupac ne izvrši svoju obvezu plaćanja kredita u ugovorenom roku zbog

nesolventnosti, nesolidnosti u izvšpavanju ugovornih obveza, stečaja i sl. (subjektivni čimbenici);

‐ da do nemogućnosti naplate dospjelih potraživajna prema odobrenom kreditu dođe zbog djelovanja uzroka neovisnih o volji kupca i nemogućnosti da na takve uzroke utječe, odnosno da ublaži njihovo negativno djelovanje ili ih ukloni (objektivni čimbenici).

Rizik konvertiranja Rizik pretvaranje jedne valute u drugu radi podmirenja dospjelih obveza. Može se smanjiti boljim usklađivanjem međudržavnih ekonomskih odnosa s obzirom na opseg i vrijednost isporuka u jednom i drugom smjeru, privremnim zaustavljanjem isporuke robe u zemlju dužnika tijekom trajanja ovog rizika, donošenjem posebnih zakonskih propisa o kontigentiranju izvoza i uvoza, vezivanje izvoza uz uvoz po količini i vrijednosti i dr. Rizik transfera Nemogućnost izvršenja platnih naloga iz zemlje uvoznika u zemlju izvoznika u skladu s ugovorenim obvezama. Definiranje veličine rizika transfera u pojedinim zemljama, svrstanih u ljestvicu od A do D provedeno je na sljedeći način: ‐ A – nema granica za devizni transfer kapitala ili repatrijaciju profita, ‐ B – postoje manje ili mjestimične teškoće pri transferu koje su moguće u određenom

razdoblju , ‐ C – veća zakašnjenja i mogućnost blokade finansijskih transfera i ‐ D – velika kontrola odljeva deviza i duži zastoji u transferu deviza.

46

Tečajni rizik Nastaje kao posljedica određenog stanja na svjetskom novčanom i deviznom tržištu i znači mogućnost nastanka štete za jednog od poslovnih partnera zbog fluktuirajućih tečajeva ugovorene valute plaćanja. Pri izboru valute u postojećim uvjetima, ugovornim stranama stoje na raspolaganju tri vrste valuta: ‐ valute s potpuno varijabilnim tečajevima razmjene, ‐ valute s ograničeno varijabilnim tečajevima i ‐ valute sa službeno određenim stabilnim tečajevima.

Valutni rizik Nastaje zbog iznenadne promjene glede povećanja ili smanjenja vrijednosti jedinice određene valute kao zakonskog sredstva plaćanja, nastale kao posljedice odluke nadležne državne vlasti, odnosno kao odraz određene gospodarske politike zemlje. Valutni rizik nastaje u slučaju ‐ devalvacije i ‐ revalvacije. Metode za minimiziranje valutnog rizika se dijele na (interne tehnike): ‐ Interne metode služe se oruđima upravljanja rizicima koja su dio vlastitog finansijskog

menadžmenta poduzeća između poslovno povezanih kompanija, a kao podlogu nemaju nikakve ugovore s trećom stranom izvan poduzeća.

‐ Prijeboj uključuje povezane kompanije koje međusobno trguju. Tehnika je jednostavna, naime skupina kompanija međusobno poravnava svoje međusobne dugove isplatom preostalog neto iznosa.

‐ Kompenzacija je mehanizam u kojem kompanija usklađuje svoje priljeve u stalnoj valuti s odljevom u stranoj valuti, uvažavajući iznos i rok dospijeća.

‐ Prijevremeo i odgođeno plaćanje odnosi se na usklađivanje kreditnih uvjeta između kompanija.

‐ Politika varijacije cijena uključuje rastuće prodajne cijene kako bi se uračunali suprotni učinci od promjene tečajeva.

‐ Transferna cijena izraz je koji se primjenjuje da bi se označile cijene robe i usluga koje kolaju između kompanija (transaprentnost cijena).

‐ Upravljajne aktivom i pasivom je tehnika koja može biti upotrebljena za uravnoteženje bilance plaćanja, pobljšanje usklađenosti priljeva i odljeva ili pobollšanje stanja glede ostvarivanja prihoda.

Osim navedenih internih tehnika upravljanja valutnim rizikom, uz koje bi se mogle nabrojiti i neke druge, postoje i eksterne tehnike pod kojima se podrazumijevaju ugovorni odnosi izvan skupine povezanih kompanija radi smanjenja rizika od gubitka u tečajnim razlikama. ‐ Forward tržište je buduće tržište koje postoji za većinu svjetskih valuta. ‐ Forward mjenjački ugovor je sporazum između dviju stranaka glede zamjene jedne valute

za drugu na određeni dan u budućnosti.

47

‐ Swap poslovi znače istodobnu kupnju i prodaju valute s različitim dospijećem. ‐ Forward/forward swap predstavlja par forward ugovora koji uključuju istodobnu forward

kupnju i forward prodaju valute, ali s različitim rokovima dospijeća. ‐ Spot/forward swap sličan je forward swapu. On obuhvaća istodobno i zaključivanje dvaju

ugovora o kupoprodaji deviza, od kojih je jedan spot ugovor, a drugi forward ugovor. ‐ Kratkoročno zaduživanje pruža alternativnu mogućnost pokrića priljeva i odljeva

denominiranih u stranoj valuti. ‐ Diskontirajne po mjenicama domiciliranim u stranoj valuti može biti upotrijebljeno za

pokriće priljeva od izvoza. Kada je priljev od izvoza primljen u obliku mjenice, izvoznik može diskontirati mjenicu i tako se naplatiti prije roka dospijeća.

‐ Factoring prihoda denominiranih u stranoj valuti može također poslužiti za pokriće deviznih od priljeva od izvoza. Kada priljevi od izvoza trebaju stići doznakom na otovreni račun, a ne mjenicom, oni mogu biti cedirani na banku kao dodatno osiguranje za finansiranje.

Politički rizik Nastaje kao posljedica raznih političkih događaja kao što su ratovi, revolucije, ekspropriacije, naconalizacije... Prema djelovajnu političkog rizika i posljedicama što ih izazivaju u tijeku izvršenja izvoznog posla na kedit, poduzimaju se u praksi dvojake mjere zaštite i osiguranja. Prve su mjere zaštite i osiguranja od ovog rizika na strani kupca: ‐ ugovaranje plaćanja cijelog iznosa kuporpodajne cijene unaprijed, otvaranjem neopozivog,

pokrivenog i potvrđenog međunarodnog dokumentarnog akreditiva, domiciliranog u zemlji izvoznika, s važnošću do kraja ugovorenog roka isporuke ili

‐ otvaranje neopozivog mjeničnog depozita, domiciliranog u zemlji izvoznika uz obvezno avaliranje mjenice od strane neke prvorazredne banke iz treće zemlje ili

‐ pribavljajne neopozive bankovne garancije odgovarajućeg teksta, zadane od strane neke prvorazredne banke iz treće zemlje.

Druga skupina mjera oiguranja naplate izvezene robe ili izvršenih usluiga u slučaju nastupa bilo kojeg od navedenih političkih rizika, po načelu podjele rizika između izvoznika i države, predstavljaju spomenuti oblici osiguranja od rizika izvoznog kredita kod domaće osiguravajuće ustanove. Posebne vrste osiguranja od poslovnih rizika Samoosiguranje Provodi se najčešće kad prenošenje rizika na poslovnog partnera ili na neku osiguravajuću ustanovu nije moguće zbog prirode rizika ili kad je samoosiguranje od poslovnih rizika, bez obzira na mogućnost provođenja drugih oblika osiguranja, usvojeno u vanjskotrgovinskom poduzeću kao sastavni dio poslovne strategije u poslovanju s inozemstvom. Osiguranje od rizika preko hedging fondova Hedging fondovi znače kombinaciju promptnog i terminskog posla radi pokrića razlike u cijeni terminskog posla. Razlikujemo:

48

‐ robni hedging i ‐ devizni hedging. Hedging se može obavljati preko deviznog i finansijskog tržišta pa razlikujemo: ‐ devizni hedging - kod ovog hedginga nastaje razlika između devznih i terminskih tečajeva na

normalnim terminskim tržištima (tržišta koja nisu pod utjecajem devalvacije i revalvacije); ‐ Finansijski hedging. Forfetiranje Instrument finansiranja trgovine i to bez prava regresa na izvoznika. To Je zapravo kupnja od strane forfetara, trgovačkog potraživanja izvoznika za isporučenu mu robu ili izvršenu uslugu, ili cesiju forfetartu od strane izvoznika, prava na naplatu robe ili usluga, bez prva regresa na izvoznika.

12. POSLOVI KLASIČNOG IZVOZA I UVOZA Poslovi klasičnog izvoza Izvoz znači prodaju robe ili usluga (nevidljivi izvoz) iz određene zemlje inozemstvu, čime se pribavljaju potrebna devizna sredstva za plaćanje uvoza i drugih deviznih obveza prema inozemstvu. Ovisno o carinskom postupku, izvoz robe možemo podijeliti na: ‐ konačan (redoviti) izvoz, ‐ izvoz robe radi vanjske proizvodnje, ‐ privremeni izvoz s obvezom vraćanja u nepromijenjenom stanju i ‐ ponovni izvoz i ostale vrste izvoza.

Poduzeće za obavljanje vanjskotrgoviskog posla može poslovati na sljedeći način: ‐ u svoje ime i za svoj račun, ‐ u svoje ime, a za tuđi račun i ‐ u tuđe ime i za tuđi račun. Prije ulaska u bilo koji izvozni posao potrebno je izraditi pretkalkulaciju izvoznog posla, uzeti u obzir sve troškove u zemlji i inozemstvu i visinu moguće prodajne cijene na inozemnom tržištu te na kraju izračunati je li taj posao unosan ili ne. Uobičajni sudionici u izvršenju nekog izvoznog posla su: ‐ izvoznik, ‐ domaći proizvođač, ‐ inozemni kupac, ‐ krajnji korisnik robe koju izvozite,

49

‐ ovlaštena banka u zemlji, ‐ inozemna poslovna banka, ‐ međunarodni otpremnik-špediter, ‐ inozemni korespondent-špediter, ‐ poduzeće za međunarodni prijevoz robe, ‐ ovlašteno poduzeće za ugovornu kontrolu kvalitete i kvantitete robe, ‐ ostala uslužna poduzeća, ‐ nadležna carinarnica, ‐ cbbh, ‐ vanjskotrgovinska komora bih, ‐ ostali sudionici. Osnovni podaci o izvoznom poslu su: ‐ opis predmeta izvoza, ‐ opis kvalitete, ‐ količina robe, ‐ cijena u ugovorenoj valuti, ‐ paritet isporuke, ‐ podaci o ambalaži, ‐ pojedinačna težina paleta i ukupna težina pošiljke, ‐ način prijevoza, ‐ rok isporuke, ‐ način plaćanja, ‐ instrument plaćanja i osiguranja naplate, ‐ carinski tarifni broj i imenovanje robe prema carinskoj tarifi, ‐ režim izvoza, ‐ informacija o svim troškovima izvoznog posla, ‐ provizija izvoznika, ‐ ostali podaci. Cjelokupno izvršenje vanjskotrgovinskog posla se može podijeliti na tri faze: ‐ pripremne radnje, ‐ ugovaranje posla i njegovo operativno izvršenje i ‐ zaključne radnje (naplata, finansijski obračun sa svim sudionicima u poslu, evidentiranje i

arhiviranje dokumentacije). Pripremne radnje izvoznog posla obuhvataju: ‐ određivanje vrste proizvoda namijenjenih izvozu, ‐ pronalaženje domaćih proizvođača, ‐ dobivanje upita od inozemnog kupca, ‐ izrada vlastitog terminskog plana, ‐ slanje upita domaćem proizvođaču, ‐ dobivanje čvrste ponude domaćeg komitenta, ‐ izvoznikovo slanje upita svom špediteru, ‐ dobivanje špediterove pismene infomracije o svim zavisnim troškovima, ‐ izrada pretkalkulacije izvoznog posla,

50

‐ traženje informacije o bonitetu inozemnog kupca, ‐ izrada čvrste ponude inozmenom kupcu, ‐ naknadne korekcije komercijalno-finansijskih uvjeta iz čvrste ponude, ‐ izvoznikova definitivna čvrsta ponuda inozemnom kupcu, ‐ prihvat čvrste ponude od strane inozemnog kupca, ‐ potvrđivanje čvrste narudžbe inozemnom kupcu, ‐ sklapanje kupoprodajnog ugovora izvoznika s inozemnim kupcem i ‐ osiguranje naplate od inozemnog kupca. Operativno izvršenje izvoznog posla obuhvata sljedeće: ‐ obavijest domaćem komitentu, ‐ dostava dispozicije (naloga) špediteru, ‐ potvrda primitka dispozicije od strane špeditera, ‐ obavijest proizvođača da je roba spremna za isporuku, ‐ obavijest špeditera da je rezervirao i ugovorio prijevozno sredstvo, ‐ dostava svih robnih i ostalih dokumenata špediteru radi izvoznog carinjenja, ‐ izvozno carinjenje robe, ‐ otprema robe u inozemstvo, ‐ kvalitativno i kvantitativno preuzimanje robe od strane inozemnog kupca, ‐ obavijest inozemnog kupca izvozniku da je uredno preuzeo isporučenu mu robu i ‐ uobičajno pismo zahvalnosti izvoznika inozemnom kupcu za povjereni posao. Zaključne radnje izvoznog posla obuhvataju sljedeće: ‐ dostava svih robnih, transportnih, osiguravateljnih, carinskih i drugih dokumenata od strane

špeditera izvozniku, uz račun špeditera za izvršene usluge, ‐ dopis inozemnom kupcu-uvozniku da mu je roba otpremljena s podacima o pošiljci i

prijevoznom sredstvu, ‐ dostava ovjerene izvozne dokumentacije izvoznikovoj poslovnoj banci radi naplate, ‐ obavijest poslovne banke izvozniku o deviznom priljevu, ‐ izrada definitivne kalkulacije izvoznog posla, ‐ isplata prema računu špeditera, ‐ primitak računa domaćeg komitenta, ‐ izvoznikov nalog banci za isplatu, ‐ izrada tzv. “kontrolnika izvoza”, ‐ evidentiranje izvršenog izvoznog posla, ‐ evidentiranje izvoznog posla u tzv. nadzornu knjigu izvoza robe, ‐ dopis domaćem komitentu uz zahvalu na povjerenom poslu, ‐ računovodstveno pračenje izvršenog izvoza, ‐ analiza rezultata izvoznog posla i vlastite zarade i ‐ arhiviranje dokumentacije izvoznog posla. Poslovi redovitog uvoza Uvoz predstavlja kupnju robe i usluga u inozemstvu i plaćanje uvezene robe ili obavljanje usluge inozemnim proizvođačima, odnosno davateljima usluga.

51

Uvozom se osiguravaju sljedeći gospodarski ciljevi zemlje: ‐ nabava sirovina i reprodukcijskog materijala, ‐ nabava robe široke potrošnje, ‐ osiguravanje ravnoteže robno-novčanih odnosa na domaćem tržištu, ‐ izgradnja, osavremenjavanje i proširenje kapaciteta za proizvodnju roba i pružanje usluga, ‐ korištenje povoljnih uvjeta na svjetskom tržištu za kupovinu određene robe. Podjela uvoza prema namjeni: ‐ uvoz opreme, ‐ uvoz reprodukcijskog materijala i sirovine, ‐ uvoz rezervnih dijelovi za tekuće održavanje, ‐ uvoz rezervnih djelovi za investicijsko održavanje, ‐ uvoz za osobnu potrošnju, ‐ uvoz potrošnog materijala, ‐ uvoz sirovina, reprodukcijskog materijala i rezervnih dijelova za izvoz koji se plaćaju

sredstvima iz robnih kredita, ‐ uvoz rezervnih dijelova za tekuće održavanje uvozne opreme, ‐ uvoz rezervnih dijelova za investicijsko održavanje uvozne opreme. Tehnika izvršenja uvoznog posla se sastoji od pripremne faze u kojoj se domaći uvoznik s inozemnim dobavljačem dogovara o svim komercijalno-finansijskim i tehničko-tehnološkim uvjetima kupnje i plaćanja; operativnog izvršenja uvoznog posla-preuzimanje ugovorene robe i finansijska likvidacija uvoznog posla; i zaključnih radnji koje se sastoje od obračuna sa sudionicima u poslu, evidentiranja i arhiviranja uvozne dokumentacije. Redoslijed pripreme i operativnog iozvršenja nekog uvoznog posla obuhvata: ‐ istraživanje potreba domaćeg tržišta za uvoznom robom; ‐ pronalaženje najpovoljnijih inozemnih dobavljača; ‐ prethodno pregovaranje s potencijalnim domaćim komitentima; ‐ dogovor s domaćim komitentima; ‐ gruba procjena količine i vrijednosti planirane robe iz uvoza; ‐ osiguranje finansijskih sredstava; ‐ izrada terminskog plana uvoznog poslovanja poduzeća; ‐ upit inozemnim dobavljačima; ‐ primanje čvrstih ponuda iz inozemstva; ‐ informacija špeditera o zavisnim troškovima; ‐ izrada komparativne pretkalkulacije uvoznog posla; ‐ trgovački pregovori s izabranim inozemnim dobavljačem; ‐ čvrsta narudžba domaćeg komitenta; ‐ čvrsta narudžba uvoznika inozemnom dobavljaču; ‐ sklapanje kupoprodajnog ugovora između uvoznika i inozemnog dobavljača; ‐ evidentiranje sklopljenog ugovora o uvozu kod cbbh; ‐ davanje naloga poslovnoj banci za plaćanje u inozemstvo; ‐ dostava dispozicije špediteru s podacima iz kupoprodajnog ugovora; ‐ obavijest o prispjeću robe iz uvoza u zemlju;

52

‐ dostava robnih i ostalih dokumenata špediteru; ‐ izrada i prikupljanje preostalih dokumenata potrebnih za uvozno carinjenje; ‐ kvalitativna i kvantitativna kontrola uvezene robe; ‐ uvozno carinjenje robe i plaćanje carinskih i ostalih pristojbi; ‐ preuzimanje robe ispod carinskog nadzora i otprema robe domaćem komitentu; ‐ račun špeditera za obavljene usluge; ‐ prikupljanje svih prispjelih faktura i ostale dokumentacije; ‐ isplata špeditera i ostalih sudionika u poslu; ‐ račun domaćem komitentu – kupcu uvezene robe; ‐ izvještaj poslovne banke poduzeća o isplati inozemnom dobavljaču; ‐ dopis inozemnom dobavljaču o urednom primitku i preuzimanju robe; ‐ dopis-potvrda inozemnog dobavljača da je uredno naplatio dogovoreni iznos; ‐ izrada “kontrolnika o zaključenom poslu uvoza”; ‐ analiza rezultata uvoznog posla i vlastite zarade; ‐ evidentiranje izvršenog uvoznog posla u odgovarajuće poslovne knjige i obveznu nadzornu

knjigu o uvozu robe; ‐ arhiviranje dokumentacije uvoznog posla.

13. SPECIFIČNI POSLOVI U VANJSKOJ TRGOVINI POSLOVI VEZANE TRGOVINE U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI Poslovi vezane trgovine predstavljaju takve trgovinske transakcije pri kojima se u okviru jednog ili više ugovora u međunarodnoj trgovini plaćanje isporuka robe ili usluga obavlja u cjelini ili djelimično također isporukama neke druge robe ili usluge. Dosadašnje analize pokazuju da ovi poslovi jačaju u razdobljima inflacije, deviznih ograničenja, vanjske zaduženosti zemalja, ratnih događanja i sl. Koristi od vezane trgovine: ‐ ne dovodi do povećanja ukupne zaduženosti zemalja, ‐ prednost u odnosu na tradicionalni vid trgovine u zemljama u kojima postoje devizna

ograničenja, ‐ mogućnost plasiranja viška proizvoda, ‐ povećanje izvoza, ‐ pogodan instrument za ostvarivanje ravnoteže u vanjskoj trogovini. Poslovi vezane trgovine mogu se ugovorati između: ‐ država, ‐ države i poduzeća i ‐ poduzeća iz različitih država.

53

Poslovima vezane trgovine najčešće se koriste veliki proizvođači kapitalnih dobara, veliki distributeri, banke i robne trgovačke kuće. Vezanu trgovinu čini niz različitih i složenih poslovnih transakcija, odnosno vezanih trgovinskih aranžmana, što ih međusobno ugovaraju partneri iz dviju illi više zemalja. Pri definiranju pojedinog posla vezane trgovine, važno je imati na umu sljedeće: ‐ između koga se zaključuje posao vezane trgovine, ‐ koliko je pojedinačnih poslovnih transakcija ukuljučeno u jedan posao vezane trgovine, ‐ u kojem obliku se pojavljuju pojedinačne poslovne transakcije u vezanom poslu, ‐ kako inozemni partner (ili partneri) tretira takve poslovne transakcije, ‐ koji se cilj želi postići poslom vezane trgovine i sl. Za sve poslove vezane trgovine u praksi međunarodne razmjene značajno je da se obveza jedne ugovorne strane (ili više ugovornih strana) kompenzira (prebije, uvjetuje, veže) obvezom druge ugovorne strane da u vrijednosti joj isporučene robe (ili obavljane usluge) isporuči jednaku ili odgovarajuću vrijednost druge robe ili izvrši neku uslugu u skladu sa ugovorom o vezanoj trgovini. Sve vrste poslova vezane trgovine možemo podijeliti na dvije osnovne skupine: ‐ kratkoročne aranžmane vezane trgovine, odnosno komercijalne kompenzacije:

– klasični kompenzacijski poslovi, – reeksportni poslovi, – switch poslovi,

‐ dugoročne aranžmane vezane trgovine, odnosno industrijeske kompenzacije: – barter poslovi, – offset poslovi, – uzvratne kupnje – paralelne nabave, – avansne kupnje – anticipativne nabave i – vezana trgovina preko založnog, evidencijskog ili kontokorektnog računa.

Kompenzacijski poslovi Izvoz određenih roba ili usluga vezan za uvoz roba ili usluga odgovarajuće protuvrijednosti bez upotrebe bilo kakvih stranih sredstava plaćanja. Cilj je izbjegavanje ograničenja uvoza i rješavanje eventualnih poteškovća u izvozu. Kompenzacijski poslovi su takva vrsta posla gdje se protuvrijednost uvezene robe u zemlji uvoznici knjiži kao pravo na izvoz u zemlju iz koje je određena roba uvezena. S obzirom na mogući postotak vrijednosti udjela poslovnih partnera u ostvarenju komenzacijskog posla razlikujemo: ‐ Potpunu kompenzaciju znači takvu razmjenu robe u kojoj stopostotna isporuka robe u

jednom smjeru završava stopostotnom isporukom robe u drugom smjeru, tj. to je posao pri kojem početni izvoznik preuzima obvezu da od inozemnom partnera kupi jednaku protuvrijednost robe.

54

‐ Djelimičnu kompenzaciju – poslovna transakcija pri kojoj vrijednost isporuka u oba smijera nisu ujednačene.

‐ Kontraposao je posebna vrsta kompenzacijskog posla pri kojem početni izvoznik preuzima obvezu da od svog partnera kupi robe do utvrđenog postotka vrijednosti svoje isporučene robe. Međutim, suprotno pravoj kompenzaciji, početni izvoznik odmah prima protuvrijednost isporučene robe, s tim da nakon toga ima na raspolaganju utvrđeno vremensko razdoblje u kojem treba odabrati koju će od partnerovih roba kupiti.

S obzirom na broj sudionika dijelimo ih na: ‐ Izravne - javlja se kada postoji neposredni interes poslovnih partnera različitih država,

odnosno carinskih područja za određene robe, jer je svaki od poslovnih partnera ujedno uvoznik i izvoznik u svojoj zemlji, a između partnera posreduje osoba od obostranog povjerenja.

‐ Proširene - kada se u sklopu kompenzacijskog posla na tržištu jedne ili dviju zemalja koje su zainteresirane za ovakvu vrstu posla razmjene roba i usluga javlja više uvoznika ili izvoznika. Ako je u posao uključeno tri sudionika onda je to mješoviti kompenzacijski posao.

‐ Trostrane - nastaje kada poslovni partneri iz dviju zemalja ne posjeduju komplementarn robu za razmjenu, zbog čega su prisiljeni u trećoj zemlji pronaći odgovarajuću robu i partnera i tako zatvoriti krug kompenzacijske razmjene. Mogu biti: – s jakim robama, – sa slabim robama, – s finansijskim switchom.

Kompenzacijski posao može biti ugovoren: ‐ unaprijed (kada domaći izvoznik unaprijed zna da nema drugog izbora za izvoz svoje robe i

plasmana usluga u određenu zemlju), ‐ kada je ugovoren redoviti vanjskotrgovinski posao. U oba slučaja nadležna tijela svake zemlje izdaju odgovarajuća odobrenja za izvršenje kompenzacijskog posla. U praksi obavljanja kompenzacijskog posla gotovo je nemoguće organizirati istovremenu isporuku roba s obje strane pa se gotovo uvijek pojavljuje povjerenik tj. osoba od obostranog povjerenja. Reeksportni poslovi Posredovanje pri kupoprodaji robe između partnera koji se nalaze u različitim zemljama, a posredovanje se obavlja iz treće zemlje koja ima povoljan položaj u odnosu na zemlju kupca i zemlju prodavatelja. Za ovakve poslove bitno je: ‐ da posrednik kupuje od prodavatelja iz druge zemlje robu za svoj tačun i u svoje ime; ‐ da je to za prodavatelja izvoz u zemlju posrednika; ‐ da posrednik prodaje robu dalje u svoje ime i za svoj račun kupcu u trećoj zemlji; ‐ da je takva nabava robe za kupca uvoz robe iz zemlje posrednika (reeksportera).

55

Glavni razlozi korištenja reeksportnih poslova: ‐ razlike u cijenama s obzirom na područje gdje se obavlja njihova kupoprodaja; ‐ razlika u carinskim stopama u odnosu na zemlju iz koje se roba uvozi; ‐ reguliranje vanjskotrgovinske razmjene robnim listama; ‐ utvrđivanje robnih ili deviznih kontigenata kojima se ograničava uvoz pojedinih roba na neko

tržište ili s nekih tržišta. Dvije varijante reeksportnih poslova: ‐ kupljena roba se doprema u zemlju reeksportera i nakon toga se izvozi (tranzitna trgovina); ‐ reeksporter kupuje robu u jednoj zemlji i prodaje uvozniku u drugoj zemlji bez dopremanja

robe reeksporteru. Posrednici mogu obavljati sljedeće vrste poslova: ‐ ulazni i izlazni posao za tuđi račun, ‐ ulazni posao za tuđi posao, a izlazni za svoj račun i ‐ ulazni i izlazni posao za svoj račun. Switch poslovi Poslovi u kojima se obavlja transkacija valutne ili robne arbitraže gdje dolazi do pretvaranja mekih valuta u čvrste valute. Bit switch posla je u tome što switcher pronalazi više partnera iz više zemalja te s nekoliko posredničkih kupoprodajnih transakcija omogućuje ostvarenje zamisli inicijatora posla i njegova partnera. Uobičajna podjela switch poslaova : ‐ uvozni switch poslovi i ‐ izvozni switch poslovi. Barter poslovi Poseban oblik vezane trgovine koji se temelji na posebnom barter sporazumu između poslovnih partnera dviju zemalja ili između dvije zemlje, kojim se obvezuju da će uz dogovorene uvjete obavljati međusobnu razmjenu roba i usluga. Sličnost s kompenzacijskim poslovima - uvoz robe je uvjetovan izvozom vlastite robe ili usluge. Razlike - pri barter poslu svaka pošiljka se posebno plaća. Vezani barter poslovi se obično sklapaju među partnerima koji već imaju ili namjeravaju ostvariti dugoročnije poslovne veze i aranžmane, povećati međusobno povjerenje i ostvariti obostrano zadovoljavajuću suradnju. U tržišnim gospodarstvima razvili su se sljedeći oblici barter aranžmana: ‐ barter poslovi bez uključivanja trećeg partnera kod kojih je isporuka robe istodobna;

56

‐ paralelni barter poslovi koji se temelje na osnovnom ugovoru, a ugovor o kontraisporuci odvija se sinkrono ili s odgađanjem;

‐ uzajamni barter poslovi kod kojih se sklapaju dva ugovora, a njihovo se ostvarenje odvija neovisno jedan o drugome;

‐ package poslovi koji imaju okvirni karaker pri čemu kontraisporuka nije strogo određena ni vremenski ni po vrstama robe, već se to čini naknadno u sklopu okvirnog ugvora;

‐ unic-team poslovi kod kojih se sklapaju dva ugovora između partnera iz različitih zemalja, s tim da se jedan ugovor sklapa za temeljni posao, a drugi za kontraisporuke, pri čemu se posao kontraisporuke odvija prije temeljnog posla.

Barter klubovi – djeluju kao posrednici među svojim članovima. Offset poslovi Uvjet za izvoz pojedinih proizvoda na određena tržišta, posebno onih koji sadrže elemente tehnologije, određen obvezom izvoznika da u svoje finalne proizvode ugradi tačno utvrđene materijale, komponenente i druge dijelove dobivene iz zemlje uvoza finalnih proizvoda. Jedan obli offset poslova je i koprodukcija i direktna licencna prodaja. Mogu se grupirati u sljedeće oblike poslovnih aranžmana: ‐ obveza kupnje roba/usluga iz zemlje kupca; ‐ koprodukcija, ukljućujući sastavljanje i proizvodnju dijelova ili opreme u zemlji kupca na

temelju ugovora između opskrbnika i kupca; ‐ podugovaranje za proizvodnju kompatibilnih dijelova što bi se proizvodili u zemlji kupca; ‐ ulaganje, odnosno usposatavljanje zajedničke kompanije u zemlji kupca, komercijalnog ili

istraživačko-razvojnog karaktera. Vezana trgovina putem založnih računa Založni računi su posebni računi koji se ostvaruju kod odgovarajućih banaka radi olakšavanja provođenja i osiguravanja određenog vezanog posla; sredstva koja ostaju na tim računim ostaju rezervirana odnosno založena sve dok druga strana u određenoj vezanoj transakciji ne ispuni određene uvjete nakon kojih ta sredstva postaju raspoloživa. Avansne kupnje Vrsta vezanog posla u okviru kojeg izvoznik neke robe ili usluga prvo kupi odgovarjuću robu ili usluge u zemlji u koju će naknadno izvesti svoju robu ili usluge. za plaćanje se opet otvara evidencijski račun kod inozemne banke

57

LIZING POSLOVI Specifičan oblik tuđeg-vanjskog finansiranja, odnosno finansiranja iz pozajmljenih izvora. Pod njim se podrazumijeva ugovor o uvjetima zakupa, sklopljen između jednog davatelja i jednog primatelja predmeta lizinga za određeno razdoblje. Praktičan za finansiranje nabave proizvodnih sredstava i drugoh dobara za mala i srednja poduzeća. Ovisno o načinu finansiranja i odnosima koji nastaju tijekom odvijanja lizing transakcije razlikujemo: ‐ neizravni lizing (lizing u užem smislu) predstavlja trilateralnu poslovnu transakciju u kojoj

sudjeluju proizvođač ili isporučitelj nekog dobra, korisnik ili primatelj lizinga i lizing organizacija ili davatelj lizinga;

‐ izravni lizing (lizing u širem smislu) predstavlja takvu poslovnu transakciju u kojoj se nabava nekog investicijskog dobra ostvaruje sklapanjem samo jednog ugovora i to ugovora o lizingu između dva subjekta proizvođača ili davatelja lizinga i primatelja dobra ili korisnika lizinga.

Prednosti korištenja lizinga: ‐ dugoročni izvozni posao sa svim pratećim rizicima kreditiranja postaje bezbrižan gotovinski

posao; ‐ izvoznik ne mora snositi rizik likvidnosti inozmenog kupca niti od njega tražiti različita

jamstva; ‐ dobivenim gotovinskim sredstvima može se koristiti za nastavak proizvodnje i pokriće

ostalih troškova poslovanja. Vrste lizinga: ‐ Prema karakteru i stupnju ugovorne obveze

– Finansijski lizing kojeg karakterizira ugovaranje osnovnog vremena trajanja ugovora o lizingu u kojem ga ugovorne strane ne mogu otkazati. Ugovor je koncipiran kao tzv. ugovor pune amortizacije što znači da korisnik lizinga nadoknađuje vrijednost finansiranog dobra isplatom lizing naknade za vrijeme trajanja ugovora, s tim da trajanje ugovora odgovara vremenu iskorištenja predmeta lizinga.

– Operativni lizing je kratkoročni lizing ugovor koji se može raskinuti u svakom trenutku prema uvjetima koji su navedeni u ugovoru.

‐ Prema trajanju lizinga – Kratkoročni lizing pod kojim se podrazumijeva korištenje predmeta lizinga u trajanju od

jedne do tri godine. – Dugoročni lizing pri kojem se iskorištavanje predmeta ugovara na rok duži od tri godine.

‐ Prema održavanju predmeta lizinga – Neto lizing pri kojem korisnik lizinga preuzima kompletnu brigu oko održavanja,

servisiranja i osiguravanja predmeta lizinga, odnosno o njegovoj ispravnosti i osiguranju od rizika nastanka mogućih šteta u tijeku ugovornog razdoblja.

– Bruto lizing pri kojem davatelj lizinga preuzima izričitu obvezu održavanja, servisiranja i osiguranja predmeta lizinga u tijeku ugovornog razdoblja njegova korištenja, a može se ugovoriti i obveza davatelja lizinga da ugovoreni predmet lizinga zamijeni novijim modelom.

58

‐ Prema predmetu lizinga – Lizing investicijske opreme pri kojem davatelj lizinga ustupa korisniku lizinga na

uporabu jedan ili više predmeta porektnih investicijskih dobara. – Lizing kompletnih postrojenja predstavlja ugovaranje iznajmljivanja kompletnih

postrojenja ili objekata, odnosno nepokretnih investicijskih dobara. – Lizing robe široke potrošnje trajnije vrijednosti odnosi se na iznajmljivanje potrošnih

dobara dužeg vijeka trajanja (npr. televizori, hladnjaci...). ‐ Prema korištenosti predmeta lizinga

– Liizng neupotrebljavanihdobara pri kojem se u lizingu daju potpuno nova, neupotrebljivana dobra.

– Lizing upotrebljavanih dobara koji se odnosi na davanje u lizing već upotrebljivanih dobara.

‐ Prema određenosti predmeta lizinga – Individualni lizing pri kojem je predmet ugovora o lizingu tačno i precizno određen. – Blanketni lizing koji predstavlja samo okvirni ugovor sklopljen između davatelja i

korisnika predmeta lizinga, a kojim se davatelj lizinga ugovorom obvezuje nabaviti korisniku lizinga predmet lizinga po izboru korisnika.

‐ Prema vrsti lizing ugovora – Normalni (standardni) lizing ugovor prema kojem se iznajmljeni predmet lizinga vraća

davatelju lizinga nakon isteka ugovorenog roka ili se novim lizing ugovorom najam produžava.

– Ugovor s pravom opcije po kojem se zakupcu dopušta da se nakon isteka ugovorenog roka slobodno odlući hoće li uporabljeni predmet vratiti ili produžiti njegovu uporabu.

– Ugovor s klauzulom o pravu kupnje po kojem kupac pridržava pravo da unajmljeni predmet lizinga kupi nakon isteka ugovorenog roka njegove uporabe.

‐ Ostale vrste lizinga – Vremenski lizing pri kojem se predmet lizinga daje na uporabu na unaprijed ugovoreno

vrijeme, s time da se nakon isteka ugovorenog roka mora vratiti davatelju lizinga. Takvi se ugovori pojavljuju i pod nazivom run-off-leasing.

– Rotirajući lizing pri kojem je korisnik lizinga ovlašten da nakon isteka ugovorenog roka zamijeni predmet lizinga suvremenijim dobrom, odnosno da produži ugovor o lizingu.

– Povratni lizing posebna je konstrukcija lizing posla. Karakterizira ga prodaja nekog investicijskog dobra, najčešće nepokretnog, lizing društvu, s tim da biviši vlasnik istodobno uzima tako prodano dobro lizing društvu od tog lizing društva natrag, na temelju ugovora o lizingu.

FRANŠIZING POSLOVI Franšizing je poslovna transakcija kojom se na jednog partnera u poslu prenosi pravo prodaje te stečeno znanje i iskustvo, uz plaćanje određene naknade. Osnovni pojmovi: ‐ franšizer – davatelj franšizinga, ‐ master franšizi – primatelj franšizinga za cijelu zemlju,

59

‐ franšizi – primatelj franšizinga, ‐ franšizi prava – prava koja davatelj franšizinga prodaje njezinim primateljima i ‐ rojality – proviziji koju je nositelj franšizing dužan plaćati davateljima franšizinga. Prema vrsti djelatnosti postoji: ‐ franšizing robe (prijenos poslovnog znajna i iskustava prodaje robe), ‐ franšizing usluga (najčešće u hotelijerstvu i ugostiteljstvu) i ‐ industrijski franšizing (promet robe, ali i djelomična proizvodnja robe kako bi se mjesto

proizvodnje približilo mjestu prodaje).

60

LITERATURA Andrijanić, Ivo, Vanjskotrgovinsko poslovanje, kako poslovati s inozemstvom, Mikrorad, Zagreb, 2001. Napomena: Materijal za učenje za predmet Spoljnotrgovinsko i devizno poslovanje sadržava isključivo prepisana odabrana poglavlja (prema program predmeta) iz spomenute literature.