www.sajt.com.hr

Uvod u psihologiju obrazovanja

Uloga psihologije obrazovanja u učenju i poučavanjuObrazovanje u 21. st.

Obrazovanje kao najvažnije raspoloživo sredstvo za poticanje dubljeg i skladnijeg ljudskog razvitka, a time i za smanjenje gladi, siromaštva, izvlaštenosti, neznanja, ugnjetavanja i rata (Delors)Edukcijske znanosti, teorijske discipline i praktični pristupi koji se bave obrazovanjem:psihologija obrazovanja, sociologija obrazovanja, ekonomika obrazovanja, edukologija, filozofija obrazovanja, pedagogija, didaktika i područne metodike

Što je psihologija obrazovanja

- grana psihologije (psihologijska disciplina) koja istražuje i proučava psihološku stranu procesa odgoja i obrazovanja

Može se raščlaniti u uže cjeline:Prema kriteriju dobi:

psihologija obrazovanja djece psihologija obrazovanja mladih psihologija obrazovanja odraslih psihologija obrazovanja osoba treće životne dobi

Prema kriteriju mjesta realizacije odgojno-obrazovnog rada psihologija nastave (formalno obrazovanje) psihologija izvannastavnih aktivnosti (neformalno obrazovanje)

Danas se pretežno koristi kriterij koji psihologiju obrazovanja dijeli na: psihologiju učenja psihologiju poučavanja

Odluke u razredu

Učiteljima se savjetuje da budu: kreativni – uvijek imaju u vidu konkretne uvjete u kojima rade i pažljivo ih usporede s

uvjetima u kojima su dobiveni neki rezultati praktični – vode računa o tome koliko im se nešto uklapa u rad (efiksasnost individualnog

rada je veća od poučavanja cijelog razreda, ali to nije baš ekonomično) kretativni – na originalni i stvaralački način koriste rezultate istraživanja kako bi unaprijedili

vlastiti rad u nastavi

www.sajt.com.hr

Povijest psihologije obrazovanja – trka za znanjem

Nastala je kao primjena opće, a zatim i dječje psihologije u odgojno-obrazovnoj praksi.Nastojanja da se obrazovanje učini djelotvornijim sežu daleko u prošlost. Prve škole su postojale već prije više tisuća godina prije nove ere u državama starog Istoka (Kini, Indiji Babilonu, Egiptu, Asiriji), a potom i u Grčkoj i Rimu (Sokrat, Platon, Aristotel, Kvintilijan – „radosna nastava“i1)

U humanizmu i renesansi (14. i 15. st.) naglasak se stavlja na potrebu razumijevanja gradiva, vodi se računa o individualnim osobinama djece i njihovoj aktivnosti u nastavi, traži se znanstveno educiranje učitelja.Vitorio da Feltre (škola – casa giocosa „kuća radosti“)Francois Rabelais (Gargantua i Pantagruel – ismijavanje načina odgoja i obrazovanja i zalaže se za novi koji će biti izraz potreba i htijenja čovjeka novog građanskog društva)

U 17. i 18. st. najviše se ističu Komensky – nastavu je organizirao po razredima i po nastavnim predmetima, i zalagao se da se u školi uči ono što je čovjeku u životu najkorisnije, J. Locke i Rousseau – od učitelja traži da se u nastavi oslanja na interes djece i da kod njih razvija samostalnost, aktivnost i sposobnost opažanja.

Na prijelazu 18. i 19. st. najznačajniji je Johann Heinrich Pestalozzi (Kako Gertruda uči svoju djecu? i Abeceda opažanja) – razrada principa očiglednosti nastave (opažanje je 1. stupanj spoznaje), zahtjev za razvijanjem dječjeg mišljenja (krajnja svrha nastave), tri stupnja nastave materinjeg jezika (upoznavanje glasova, proširivanje bogatstva riječi i gramatičko poznavanje jezika).

Herbart – glavna svrha nastave je produbljivanje različitih interesa – napočetku sata treba objasniti što će se i zašto raditi, nastava ne smije biti ni preteška ni prelagana, namjerna i nenamjerna pažnja koju dijeli na primitivnu (pod utjecajem snažnih dojmova) i aperceptivnu (nastaje pod utjecajem već postojećih predodžbi i omogućava njihovo udruživanje s novima). Osniva eksperimentalnu školu.

Fröbel – prvi obradio sustav predškolskog odgoja.

Herbert Spencer – glavno načelo nastave je osposobljavanje za samoobrazovanje.

K. D. Ušinski – bavio se razvojem dječjih sposobnosti, posebno misaonih. Učenje dijeli na aktivno (na temelju vlastitog iskustva) i pasivno (dobiveno u školi):

Tolstoj – osnivač i učitelj prve alternativne škole u kojoj je praktično primjenjivao svoja shvaćanja o slobodi nastavnih oblika i metoda i nužnosti individualnog pristupa svakom djetetu.

Prvi psihološki laboratorij u Americi otvorio je Stanley Hall 1881. g. na sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu. 1893. osnovao je društvo za proučavanje djece.

Cattell otvara psihološki laboratorij 1891. na sveučilištu Columbija. Bavi se ispitivanjima opsega pažnje i brzine percepcije slova i riječi.

Edward Lee Thorndike uviđa važnost individualnih razlika i smatra da je jedan od glavnih zadataka psihologije razviti tehnike koje će mjeriti te razlike. Razvio je test koji se sastojao od subtestova: dopunjavanje rečenica, aritmetika, rječnik, slijeđenje uputa.1Djeca se dobro upoznaju s gradivom i individualno im se pristupa, pohvaljuje ih se i zapošljava na različite načine, gradivo se dijeli na smisleno zaokružene cjeline, a ućitelj mora biti obrazovaniji, voljeti djecu i ne smije se uzrujavati.

www.sajt.com.hr

Lav Semijonovič Vigotski proučava razvoj pojmova i njihov utjecaj na psihičko funkcioniranje, ističući značaj nastave i učenja.

Thorndike i Vigotski jasno razgraničavaju psihologiju obrazovanja od opće i razvojne.

Osnivači empirijske znanosti o odgoju i obrazovanju u Francuskoj – Alfred Binet i Theodor Simon – napravili prvu primjenjivu skalu za identificiranje mentalno retardirane djece radi njihova upućivanja u specijalnu školu.

Ernst Meumann

Emille Claparede

John Dewey – prva privatna laboratorijska škola za isprobavanje svojih ideja o djetetu kao središtu svega. Definira glavne principe pedagogoje pragmatizma: svrha znanja je prilagodba potrebama, ciljevima i željama u sredini u kojoj živimo.

1859. u Zagrebu izlazi časopis Napredak – list za učitelje, odgojateljle i sve prijatelje mladeži.

1920. – Ramiro Bujas osniva prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju u ovom dijelu Europe.

Nakon 1960. dolazi do prave eksplozije psiholoških istraživanja u različitim područjima obrazovanja i odgoja. U Americi nastaje nova obrazovna znanost ekonomika obrazovanja. Istraživanja postaju multidisciplinarna.Zadnjih dvadesetak godina u obrazovanju se sve više primjenjuju rezultati kognitivne psihologije.

www.sajt.com.hr

Metode istraživanja psihologije obrazovanjaEtape svakog istraživanja:

Identifikacija i definiranje problema

Problemi istraživanja mogu biti izravno povezani s praksom u nekoj školi i mogu se postaviti kao konkretna pitanja, npr. Koji su uzroci izostanaka učenika s nastave?.Problem mora biti takav da ga je moguće ispitati znanstvenim metodama. Da bi se ispitao, važno ga je prvo jasno i precizno formulirati. Ne smije biti općenit. Za znanstveno istraživanje je važno da postoji uporište problema u nekoj teoriji ili modelu. Problem mora biti takva da ga je moguće ispitati uz odgovarajući utrošak vremena, energije i materijalnih sredstava.Nakon što istraživač zaključi da je neki problem moguće znanstveno provjeriti, o njegovu rješenju postavlja hipoteze.Hipoteze su pretpostavke, od. provizorni odgovori na postavljeno pitanje. Mogu biti uobličene kao nul-hipoteze (postavljaju se u neutralnom obliku i istraživač pretpostavlja da nema povezanosti između ispitanih varijabli – promjenjivih pojava) i afirmativne hipoteze (istraživač pretpostavlja postojanje nekog odnosa među ispitanim varijablama, temelje se na prethodnim nalazima u literaturi ili na postavkama teorije koju istraživanje pokušava provjeriti).

Testiranje postavljenih hipoteza

Za provjeru je potrebno:1. Utvrditi istraživački pristup i definirati nacrt istraživanja:

DESKRIPTIVNO ISTRAŽIVANJE – svrha je da opišemo ispitanu pojavu ili neke odnose između pojavaKAUZALNO ILI EKSPERIMENTALNO ISTRAŽIVANJE – svrha je ispitivanje uzročno-posljedičnih odnosa među pojavamaRAZVOJNO ISTRAŽIVANJE – svrha je praćenje razvoja neke pojave

2. Odrediti uzorak ispitanika na kojemu će se ispitivanje provoditi:Ponekad je uzorak definiran samim problemom.REPREZENTATIVAN UZORAK mora po svojim osobinama što točnije predstavljati populaciju iz koje je odabran.SLUČAJNI UZORAK je onaj u kojem svaki član populacije ima jednaku šansu da bude izabran u uzorak za ispitivanje.STRATIFICIRANI UZORAK je onaj koji predstavlja stratume ako se populacija sastoji od nekoliko različitih slojeva (stratuma). Mora biti propocionalan broj djevojčica i dječaka, djece iz seoskih i gradskih škola itd. PRIGODNI UZORAK – učenici neke škole, studenti nekog fakulteta pri čemu se kod interpretacije rezultata mora voditi računa čini li taj uzorak neku posebnu skupinu u odnosu na ispitivanu varijablu. NAMJERNI UZORAK biramo kad nas zanimaju rezultati određenih ispitanika.

www.sajt.com.hr

3. Definirati metode prikupljanja podataka:Pri planiranju istraživanja treba odrediti kako će se mjeriti varijable – kako će se i kojim konkretnim postupcima nešto ispitati.

Metrijske karakteristikeDa bi istraživanje dalo znanstveno vrijedne rezultate, oni moraju zadovoljavati određene metrijske karakteristike:

VALJANOST – postupak mjeri ono što smo željeli stvarno izmjeriti.Sadržajna valjanost temelji se na uvidu istraživača da sve čestice instrumenta stvarno ispituju željenu psihičku veličinu i da su zahvaćeni svi njezini aspekti. Sadržaj i format moraju se prilagoditi varijabli koja se ispituje i uzroku ispitanika na kojima će se instrument primijeniti.Kriterijska valjanost instrumenta govori kakvo je njegovo slaganje s nekom nezavisnom, vanjskom mjerom ispitivane varijable.Dijagnostička valjanost je ako je vanjska mjera prikupljena istodobno kad je primijenjen instrument – govori o valjanosti instrumenta za utvrđivanje stanja, a prognostička ako je prikupljena kasnije – govori o valjanosti instrumenta za predviđanje budućeg stanja.

POUZDANOST – mjerenje je pouzdano ako je nezavisno od nesistematskih pogrešaka što zanči da ćemo dvjema uzastopnim primjenama nekog pouzdanog instrumenata na istim ispitanicima dobiti vrlo slične rezultate. Neko mjerenje može biti pouzdano, ali nije valjano.

OBJEKTIVNOST – rezultati mjerenja ne smiju ovisiti o onome tko mjerenje provodi. Objektivnost ovisi o uvježbanosti ispitivača i konstrukciji zadataka u instrumentu. Mjerenje je objektivno ako postoji jasan i nedvojbeni ključ za ocjenjivanje odgovora (zadaci višestrukog izbora), no kada ocjenjivač procjenjuje vrijednost odgovora (eseji...), objektivnost je upitna.

OSJETLJIVOST – možemo dobro razlikovati ispitanike s obzirom na ono što se mjeri (npr. test nije ne previše lagan ni težak).

Provjera zaključaka istraživanja

Kad je ispitivanje gotovo treba interpretirati dobivene rezultate. Da bi rezultati imali znanstvenu vrijednost, moraju biti lako prezentirani javnosti da ih svaki zainteresirani istraživač može provjeriti ponovljenim istraživanjem na sličnim uzorcima ispitanika.

www.sajt.com.hr

Vrste istraživačkih nacrtaDeskriptivna istraživanja

- opisuje se stanje dobiveno istraživanjem i znanstvene zakonitosti se nastoje spoznati opisujući zatečenos stanje i utvrđujući moguće veze među varijablamaPREGLEDNA ILI ANKETNA ISTRAŽIVANJA - pokušavaju opisati zatečeno stanje, ne objašnjavaju odnose među varijablama niti njihove uzročno-posljedične veze, ali mogu dati mnoštvo korisnih informacija o nekoj pojavi.

KORELACIJSKA ISTRAŽIVANJA - pokušavaju utvrditi vezu među promatranim varijablama bez ikakve namjere da se na njih utječe i ništa ne kazuju o uzročnosti te veze.Moguće je istodobno promatranje odnosa između više varijabli.

1. POZITIVNA KORELACIJA – postoji slaganje među rezultatima na ispitivanim varijablama da viši rezultat u jednoj varijabli znači i viši rezultat u drugoj (inteligentni učenik i školski uspjeh). Međutim, to ne mora vrijediti i za svako pojedinačno dijete (inteligentni učenik u nepovoljnim obiteljskim okolnostima i školski uspjeh).

2. NEGATIVNA KORELACIJA – veći rezultat na jednoj varijabli znači niži rezultat na drugoj (strah od ispitivanja i rezultat na ispitu).Veličina korelacije: što je ona veća bez obzira na smjer (vrijednost varira od -1 do +1), to je veza između ispitivanih varijabli jača. Što su varijable u većoj korelaciji možemo bolje predviđati rezultat ispitanika na jednoj varijabli ukoliko poznajemo njegov rezultat u drugoj.

3. NEMA KORELACIJE – među ispitivanim varijablama nema nikakve statistički značajne korelacije.

KOMPARATIVNA ISTRAŽIVANJA - slična korelacijskima jer obje vrste istraživanja ispituju odnose među varijablama no pritom njima ne manipuliraju- uspoređuju rezultate dviju skupina ispitanika i bave se već postojećom razlikom među skupinama, a kroz istraživanje se pokušavaju doznati uzroci te razlike, međutim po snazi objašnjenja nisu ni približno uvjerljiva kao eksperimentalna istraživanja.

Kauzalna - eksperimentalna istraživanja

- eksperimentator namjerno mijenja jednu varijablu da bi provjerio kakav je utjecaj te promjene na drugu varijablu, tj. promatra djelovanje nezavisne (namjerno zadane ili mijenjane tijekom eksperimenta nezavisno od drugih faktor, npr. nova metoda poučavanja) na zavisnu (veličina koju u eksperimentu promatramo i mjerimo, npr. uspjeh ili motivacija u učenju).Utvrđuje se najviša razina objašnjenja odnosa među varijablama – njihovi uzročno-posljedični odnosi.Eksperimenti :prema djelovanju nezavisne na zavisnu varijablu

1. FAKTORIJALNI EKSPERIMENT – promatra se kako prisutnost ili odsutnost nezavisne djeluje na zavisnu varijablu (kava i učenje)

2. FUNKCIONALNI EKSPERIMENT – promatramo kako različiti nivoi nezavisne varijable djeluju na zavisnu (količina kave). Omogućuje utvrđivanje prirode funkcije koja postoji između zavisne i nezavisne varijable.

www.sajt.com.hr

prema uvjetima u kojima se odvijaju1. LABORATORIJSKI EKSPERIMENT – provode se u strogo kontroliranim uvjetima gdje je moguće

s većom sigurnošću tvrditi da su promjene u zavisnoj varijabli direktna posljedica eksperimentalne manipulacije nezavisnom varijablom

2. EKSPERIMENTI U PRIRODNIM UVJETIMA – imaju slabiju kontrolu relevantnih činitelja koji su osim nezavisne varijable mogli djelovati na zavisnu varijablu, traju dulje, odvijaju se u stvarnim razredima i omogućuju evaluaciju pojedinih nastavnih programa i metoda.

EKSPERIMENTALNA SKUPINA dobiva neki eksperimentalni tretman (nova metoda učenja), dok KONTROLNA SKUPINA ne dobiva nikakav tretman.USPOREDNA SKUPINA dobiva neki drugi tretman (stara metoda poučavanja). Po završetku eksperimenta uspoređuju se međusobno rezultati koje su postigle pojedine skupine ispitanika i zaključuje o utjecaju nezavisne na zavisnu varijablu.Da bi usporedba bila moguća, potrebno je zadovoljiti uvjet da među skupinama prije eksperimenta nema razlika koje bi mogle tijekom eksperimenta djelovati na rezultate. Za to je važna slučajna raspodjela ispitanika u pojedinu skupinu. Ako je riječ o dovoljno velikim skupinama (više od 40 – 50 ispitanika), možemo pretpostaviti da su izjednačene, a ako je riječ o manjim skupinama, treba prije eksperimenta provjeriti razlikuju li se one po obilježjima važnim za rezultate eksperimenta. Mogu se i pronaći ekvivalentni parovi ispitanika koji su izjednačeni prema nekim važnim za eksperiment obilježjima (dob, spol...). Jedan član para po slučaju pripada eksperimentalnoj, a drugi kontrolnoj skupini.

RAZVOJNA ISTRAŽIVANJA

- cilj je ispitati promjene neke varijable koje se odvijaju tijekom duljeg vremenskog perioda1. LONGITUDINALNO ISTRAŽIVANJE – isti ispitanici se prate u nekom određenom vremenskom

razdoblju (porast znanja iz povijesti tijekom osnovne škole). Rezultati daju dobre informacije i metodološki su korektni, ali istraživanje je vremenski neekonomično – treba čekati najmanje 8 god.

2. TRANSVERZALNO ISTRAŽIVANJE – kraće, ali veći metodološki problem „jesu li skupine izjednačene reprezentativne za pojedinu dob učenika“ (na kraju iste školske godine ispitati znanje povijesti učenika različitih godišta).

Kvalitativna istraživanja- holističkim pristupom pokušavaju zahvatiti istraživanu pojavu, istraživače podjednako zanima proces u kojima se nešto zbiva kao i sami njegovi rezultati. Podaci imaju narativni oblik, prikupljaju se opažanjem, intervjuiranjem ili analizom dokumenata, mogu biti u obliku video zapisa ili fotografija. Istraživači puno vremena prikupljaju podatke, hipoteze se ne postavljaju unaprijed da se istražuju kroz istraživanje, već se tijekom njega stvaraju novi uvidi i otkrivaju moguće hipoteze. Važan je osobni kontakt s ljudima i situacijama. Istraživanja su osjetljiva na kulturni i povijesni kontekst u kojem s epojava zbiva. (analiza školskih udžbenika)

www.sajt.com.hr

Metode prikupljanja podataka1. SAMOOPAŽANJE

- postupak specifičan za psihologiju. Ispitanik simultano ili retrogradno opaža vlastite doživljaje. Simultano samoopažanje odvija se istodobno kad i samo doživljavanje pa može doći do međudjelovanja opažanja i doživljavanja. Retrogradno opažanje može biti pod utjecajem pogrešno zapamćenog doživljaja ili njegove naknadne reinterpretacije.

2. VANJSKO OPAŽANJE- opažanje i mjerenje vidljivog ponašanja. Opažati možemo vlastite ili tuđe reakcije na temelju kojih onda zaključujemo o psihičkim procesima u njihovoj podlozi.

Podjela tehnika prikupljanja podataka prema izvoru:

Izvor podataka: vanjski opažač

- definirani su cilj i plan opažanja: koje ponašanje će opažač promatrati, kako i kada (sadržaji za opažanje su nužno ograničeni i jasno definirani kao ponašanje koje je moguće objektivno registrirati – Ivan plače)- zadatak opaživača je bilježiti stvarno ponašanje, a ne vlastite interpretacije (Ivan je žalostan), može bilježiti i pretpostavku uzročnosti

Izovr podataka: ispitanik

UPITNICI – nizovi pitanja na koja ispitanik treba odgovoriti i koji se odnose na ono što ispitanik misli, osjeća ili kako se ponaša u određenim situacijama. Nema točnih ni netočnih odgovora, a rezultati govore o razvijenosti neke osobine ličnosti, važnosti pojedinih vrijednosti u životu pojedinca...Ponekad nije sigurno odgovaraju li prikupljeni podaci stvarnom stanju: poznaju li ispitanici sami sebe dovoljno ili su možda dali socijalno poželjne odgovore.

TEST – standardizirani postupak pomoću kojega se izaziva neka određena aktivnost, a onda se učinak te aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi s rezultatima koji su dobiveni kod drugih individuuma u jednakoj situaciji. Želi se utvrditi uspješnost ispitanika u nekoj određenoj aktivnosti. Nudi se veći broj zadataka konstruiranih tako da mjere željenu psihičku veličinu, a rezultat se izražava kao broj točno riješenih zadataka. Mogu biti vremenski ograničeni (testovi brzine) ili neograničeni (testovi snage). Mora imati zadovoljavajuće metrijske karakteristike.

SKALA PROCJENE – želi se utvrditi mišljenje ili stav ispitanika o nekom objektu. Mogu biti numeričke, grafičke (primjerenije su djeci mlađe dobi) ili njihova kombinacija. Sastoje se od više tvrdnji uz koje ispitanik izražava svoje slaganje ili neslaganje. Poseban oblik skale je semantički diferencijali koji se sastoje od niza bipolarnih skala. Na krajevima su pridjevi suprotnog značenja, a od ispitanika se zahtijeva da označi gdje se procjenjivani pojam, po njihovom mišljenju, nalazi na crti dvaju pridjeva.

SOCIOMETRIJA – tehnika koju je uveo Moreno i primjenjuje se kad istraživač želi upoznati socijalne odnose unutar neke grupe ispitanika. Traži se od svih članova da prema nekom kriteriju procijene ili odaberu članove iz grupe za neku zajedničku aktivnost. Odabir članova može biti ograničen ili neograničen. Najčešće se traže pozitivna biranja, no u slučajevima kad se želi otkriti koju vršnjaci djecu odbijaju, moguće je tražiti i negativna biranja. Rezultati se mogu prikazati grafički – sociogramom, a moguće je i izračunati indekse koji ukazuju na odnose unutar grupe i položaj pojedinca u grupi.

www.sajt.com.hr

Izvor podataka: procjenjivač koji poznaje ispitanika

- skale procjena koje ispunjavaju učitelji ili roditelji. Valja imati na umu da oni dijete vide u specifičnim situacijama i da mogu procijeniti samo ponašanje koje se javlja u tim situacijama. Može se i koristiti tehnika liste označavanja (check-list) s popisima ponašanja, a roditelji ili učitelji trebaju označiti ono ponašanje koje najbolje opisuje učenika.

Pisani materijal

Razvoj i individualne razlike

Tjelesni razvojPredškolska dob

Tjelesni razvoj obuhvaća promjene u tjelesnom izgledu i motoričkim vještinama djeteta. Redoslijed motoričkih vještina u predškolskoj dobi je kod sve djece isti. Razlika je pto neki vještinu steknu prije, a neki kasnije.Najveće dostignuće u ovom razdoblju je povećana mišićna kontrola (fina motorika – vezanje cipela i razvoj velikih mišića – u funkciji pri npr. trčanju). Tjelesni razvoj ima svoj zadani smjer – načela cefalo-kaudalnog (dijete najprije ovladava kontrolom mišića bliže glavi, zatim kontrolira pokrete ruku, a oko 1. god. vlastite npge i uspješno hoda) i proksimo-distalnog razvoja (kontrola mišića ide od trupa prema vanjskim dijelovima organizma – dijete će prvo kontrolirati pokrete cijele ruke da bi ovladao finom motorikom šake, prstiju).

Srednje djetinjstvo

S polaskom u školu tjelesni rast se usporava. Djevojčice su u predškolskoj dobi nešto niže i lakše od dječaka, sve do 9. god. kada se nakratko izjednačuju. Kosti rastu brže od mišića, pa dijete osjeća bol poznatu kao bol rasta. Za razvoj mišića treba puno vježbe i postoji nemogućnost djece da duže vrijeme budu na miru. U 10. god. djevojčice počinju naglo rasti (uočava se najprije na udovima). Djeca su prilično nespretna i nekooridinirana jer nema analognih promjena na trupu. Do 12. god. djevojčice su teže i vieše i jače od dječaka i u periodu su najintezivnijeg razvoja. Dječaci tek ulaze u tu fazu. Do 13. god. većina djevojčica dobiva prvu menstruaciju, a prva ejakulacija kod dječaka se javlja između 13 i 16 god.

www.sajt.com.hr

Adolescencija

Pubertet (pubertas – lat. zrelost, odraslost) je razdoblje rane adolescencije u kojem niz fizioloških promjena dotada nezrelom organizmu omogućuju reprodukciju. Prvi znaci kod djevojčica se javljaju između 10. i 15. god., a kod dječaka između 11. i 16. Taj vremenski raspon izaziva nelagodu i zbunjenost. I jedni i drugi svojim izgledom se razlikuje od većine vršnjaka i ne rijetko postaju predmetom izrugivanja.Spolne razlike: rano dozreli i izrasli dječaci su popularniji od sporo sazrijevajućih vršnjaka (nesigurniji, manje samopouzdanja i ratoborniji). Kod djevojaka je obrnuto. Rani razvoj sekundarnih spolnih obilježja izaziva sramežljivost i povlačenje. I za mladiće i za djevojke pojam o sebi se mijenja pod utjecajem iskustva vezanog uz tijelo. Neki brinu zbog pojedinih osobina izgleda (stvarnih ili umišljenih), a neki su općenito nezadovoljni općim dojmom. Svako odstupanje od onog što se smatra poželjnim se dramatizira.

Tjelesni razvoj i njegove posljedice za rad u nastaviSrednje djetinjstvo

velike razlike među djecom – ograničiti aktivnost u kojima će se učenici natjecati tko je veći ili jači, tj. one gdje rezultati ovisi o njihovoj visini ili snazi

razvoj velikih mišića – osigurati prostor za igru, trčanje, skakanje i penjanje na otvorenom razvoj fine motorike – omogućiti izrezivanje, bojanje, modeliranje gline i pastelina razvoj mišića – više puta tijekom sata planirati tjelesnu aktivnost višak energije – nakon aktivnosti na otvorenom, osigurati vrijeme za hlađenje nakon 10. godine tjelesni izgled postaje jako važno – poticati razvoj zdravih prehrambenih

navika i zdrave stilove života općenito, uključujući tjelesno vježbanjeAdolescencija

velike individualne razlike – na najmanju mjeru svesti aktivnosti koje svraćaju pažnju na razlike u tjelesnoj zrelosti

www.sajt.com.hr

Kognitivni razvojKognitivni razvoj obuhvaća razvoj složenih misaonih procesa poput rasuđivanja, mišljenja, uočavanja i rješavanja problema te kreativnog stvaranja.Dvije struje:1. Piagetova teorija kognitivnog razvoja

- rani kognitivni razvoj posljedica je međudjelovanja biološkog sazrijevanja živčanih struktura i spontanog djetetova djelovanja i istraživanja pojava u svijetu oko njegaJean Piaget napušta zamisao o intelektualnom razvoju kao kontinuiranom postupnom procesu. Postavio je teorju stupnjeva prema kojoj se intelektualni razvoj odvija kroz nekoliko kvalitativno različitih stupnjeva. Svaki stupanj predstavlja novu organizaciju spoznaja, uključujući ne samo veću količinu informacija nego i novu vrstu znanja.Testirajući dječju inteligenciju, Piaget otkriva da o dječjem načinu razmišljanja više govore njegovi netočni nego točni odgovori. Djeca iste dobi čine slične pogreške koje su kvalitativno različite od pogrešaka djece drugih dobnih skupina. Otkrio je da ponavljanjem otvorenih pitanja može mnogo više saznati o dječjim misaonim procesima nego ispitivanjem inteligencije standardiziranim testovima. Zamijenio je psihometrijski pristup proučavanju inteligencije kliničkim, što mu je omogućilo oblikovanje novog shvaćanja inteligencije kao dinamičku osobinu ličnosti koja se nalazi u osnovi onih ponašanja koja omogućavaju optimalno preživljavanje u određenim prilikama. Za njega je inteligencija integralno svojstvo živih organizama koje se mijenja zbog sazrijevanja i stjecanja iskustva u dodiru s okolinom.„Zašto sementalne sposobnosti mijenjaju u funkciji vremena?“ – glavni uzrok vidi u djetetovom aktivnom odnosu prema okolini. Dijete je aktivno biće koje djeluje na svijet oko sebe i razvija se u dodiru s okolinom. „Kako se odvija proces kognitivnog razvoja?“ – misaoni razvoj odvija se kroz četiri stupnja, pri čemu je prijelaz između stupnjeva određen specifičnim misaonim procesima.

KOGNITIVNA STRUKTURA I PROCESI KOJI ODREĐUJU MENTALNI RAZVOJ Kognitivni razvoj je usmjeren prema razumijevanju i osmišljavanju vanjskog svijeta. Dva su temeljna činitelja koji određuju razvoj.1. PROCES MATURACIJE, BIOLOŠKOG SAZRIJEVANJA ORGANIZMA I ŽIVČANIH STRUKTURA

- njim upravlja genetski program i na njega se teško može utjecati. Proizvod sazrijevanja je ona spoznaja o svijetu do koje dijete dolazi spontano.

2. AKTIVNOST POJEDINCA I NJEGOVO DJELOVANJE NA OKOLNI SVIJET – s fizičkim sazrijevanjem povećava se njegova mogućnost djelovanja na okolinu i sposobnost učenja. Djelujući na okolinu dijete provjerava zamisli, promatra promjene, utvrđuje neke zakonitosti i organizira spoznaju. Unutrašnji misaoni svijet izgrađuje se na temelju iskustava stečenih izravnim dodirom i manipulacijom predmetima u vanjskom svijetu – KONSTRUKTIVIZAM (Piagetov pristup kognitivnom razvoju).

Naša kognitivna struktura je izgrađena od isnovnih elemenata ili shema i predstavlja skup svih elemenata kojima raspolažemo u određenom trenutku. Shema je opći potencijal za izvedbu neke vrste ponašanja. Njen sadržaj određuje uvjete koji su potrebni da se određena shema očituje. One određuju naš način reagiranja prema okolini, očituju se u vanjskom ponašanju kao određeni postupci ili pak djeluju prikriveno i tada se govori o mišljenju – misaonim ooperacijama.Glavni mehanizmi pomoću kojih se mijenjaju sheme kako bi se ostvarila što bolja prilagodba okolini:

PROCESI AKOMODACIJE - Sheme se mijenjaju u skladu s novim informacijama – suočavanje s novim informacijama koje proturječe postojećim shemama dovodi do stanja mentalne ravnoteže. Ekvilibracija – proces uspostave ravnoteže kako bi se osigurala uravnoteženost misaonih struktura.

PROCESI ASIMILACIJE – Novi podaci iz okoline se uključuju u već postojeće misaone sheme.

www.sajt.com.hr

RAZVOJNI STUPNJEVI Senzomotoričko razdoblje (0 do 2 godine)- dijete ispituje svijet oko sebeSenzomotoričke vještine se temelje na urođenim, refleksnim ponašanjima s kojima se dijete rađa. Dijete steće kontrolu nad tim refleksim radnjama i počinje ih izvoditi i u odsutnosti podražaja koji ih automatski izazivaju. Učenje je slučajno, a zatim se oslanja na uvide stečene pokušajima i pogreškama. Na kraju razdoblja dijete je u stanju mentalno predočavati predmete i događaje te može misliti o njima i kad nisu u njegovoj blizini. Shvaća se stalnost objekta – ključni znak pojave mentalnog prosuđivanja je shvaćanje o tome da predmeti postoje i onda kad nisu u djetetovoj blizini. Na taj način se pri izvedbi mmisaonih radnji gubi ovisnost o neposrednom dodiru s vanjskim svijetom.

Predoperacijsko razdoblje (2 do 7 godina)Dolazi do pomaka u razvoju govora i stjecanju pojmova. Dječje mišljenje se još uvijek bitno razlikuje od logičkog razmišljanja odraslih.Šest obilježja preoperacijske misli:1. KONKRETNOST – dijete je usmjereno na razmišljanje o prisutnim predmetima ili onima koji su

povezani s trenutnom situacijom.2. IREVERZIBILNOST –nemogućnost logičkog povezivanja uzajamno ovisnih predodžaba.3. EGOCENTRIZAM – dijete se ponaša kao da svi oko njega znaju ili vide ono što i ono opaža ili

zna.4. CENTRACIJA – usmjeravanje samo na jedan aspekt situacije.5. OVISNOST O PERCEPCIJI – usmjerenost na trenutno stanje ili oblik onoga što dijete opaža što

onemogućava usporedbu s prethodnim stanjem ili oblikom te stvara teškoće pri prosuđivanju promjena.

6. TRANSDUKTIVNO PROSUĐIVANJE – djetetova nemogućnost međusobnog povezivanja i uspoređivanja poznatih pojmova.

Ova svojstva djeluju kao ograničenja predoperacijske misli i ometaju dijete u logičkom prosuđivanju koje počiva na načelima konverzacije. Konverzacija je pojam koji se odnosi na međusobnu neovisnost nekih svojstava predmeta. No, dijete ne može to shvatiti, ako ni što ne može da će komad gline kojem gnječenjem mijenjamo oblik i dalje imati isti volumen.Spremnost za školu:Tjelesna spremnost – mogućnost djeteta da se nosi s novim psihofizičkim naporima i normalno funkcioniranje osjetnih organa.Socio-emocionalna spremnost – sposobnost uspješnog komuniciranja s vršnjacima i učiteljem, suradnje i usklađivanje vlastitih ciljeva i želja s pravilima i ciljevima vršnjaka, spremno odvajanje od roditelja i kontroliranje vlastitih emocija.Kognitivna spremnost – sposobnost i usvojenost specifičnih vještina važnih za početno učenje.

Stupanj konkretnih operacija (od 7 do 11 godina)Konkretna operacija je mogućnost logičkog razmišljanja i mogućnost konverzacije na poznatim i konkretnim sadržajima. Dijete može stvarati pojmove, uviđati odnose i rješavati probleme samo kad radi s poznatim predmetima.SERIJACIJA – sposobnost nizanja predmeta prema nekom mjerljivom svojstvu, npr. od najmanjeg do najvećeg.TRANZITIVNOST – sposobnost zaključivanja o odnosu između dvaju predmeta na temelju znanja o njihovom odnosu prema trećem predmetu.Dijete može riješiti zadatke klasifikacije – uočiti nadređeno načelo koje će mu omogućiti da logički razvrsta predmete u skupini.REVERZIBILNOST MIŠLJENJA – na logičan način dijete može misaono baratati uzajamno povezanim predodžbama.DECENTRACIJA – dijete može logički baratati s više dimenzija odjednom.

www.sajt.com.hr

POVEĆANJE NEOVISNOSTI O PERCEPCIJI – dijete nije više ovisno o percepciji trenutnog stanja, već može razmišljati i o promjenama koje su dovele od jednog stanja do drugog.GUBITAK EGOCENTRIZMA Dijete uspješno rješava zadatke koji se tiču uočavanja odnosa među pojedinim klasama predmeta.ČEŠĆE LOGIČKO RAZMIŠLJANJE – u konkretnim sitacijama dijete pokazuje znakove logičkog prosuđivanja i začetke uzročno posljedičnog zaključivanja.

Stupanj formalnih operacija (12 godina do odrasle dobi)Razmišljanje postaje sve apstraktnije – dijete se može odvojiti od konkretnog predmeta ili događaja te može zamišljati hipotetske situacije služeći se apstraktnim pojmovima. Može rješavati probleme koji uključuju proporcionalno (razmatranje omjera, a ne apsolutnih veličina) i analogijsko mišljenje.Na temelju uvida u jedan slučaj mogu zaključivati što će se dogoditi u sličnoj situaciji. Imaju sposobnost uopćavanja.

Prigovori Piagetovoj teoriji

Veći broj istraživača je pokazao - da i mlađa djeca mogu točno rješavati zadatke konverzacije ako se pitanja postave na prikladni način – uvođenje realističnog konteksta- da mlađa djeca imaju sposobnost shvaćanja tuđe perspektive- da se pojam o stalnosti predmeta javlja nekoliko mjeseci ranije nego što je to predvidio Piaget- da su u mnogim područjima logičkog rasuđivanja djeca kompetetnija znatno ranije nego što je naveo Piaget.

Prigovor se tiče određivanja stupnjeva kognitivnog razvoja. Meta-analize pokazuju da je heterogenost izvedbe glavna karakteristika dječjeg ponašanja. Neki autori su našli niske korelacije među različitim vrstama ponašanje djece iste dobne skupine, neki nisu našli očekivane oblike misaonih operacija na određenom razvojnom stupnju, neki su našli pojavu operacija iz kasnijih razvojnih stupnjeva, dok neki smatraju da se u pojedinim područjima i vrstama kognitivnih zadataka razvoj odvija različitim tempom.

Piagetova teorija u razredu

1. Smisleno učenje se može odvijati samo onda ako učitelj poznaje i uvažava trenutnu razinu djetetova kognitivnog razvoja.

2. Učeniku valja omogućiti aktivno uključivanje u nastavni proces.3. Sva se djeca razvijaju istim tempom, stoga valja uvažiti individualne razlike među učenicima.4. Djetetov školski uspjeh trebao bi se odrediti na temelju praćenja njegovog individualnog

napretka.5. Pri poučavanju valja voditi računa da do kraja osnovne škole određen broj djece uopće ne

primjenjuje formalno mišljenje, dok se većina učenika nalazi u prijelaznom razdoblju između stupnja konkretnih i formalnih operacija.

6. U poučavanje je dobro namjerno uklopiti neusklađenost i izazvati kognitivnu neravnotežu.7. Dobro razumijevanje zakonitosti dječjeg spoznajnog razvoja.

www.sajt.com.hr

2. Teorija kognitivnog razvoja Lava Vigotskog

- teorija se svrstava u rane teorije socijalnog konstruktivizmaVigotski polazi od dvije ključne pretpostavke:

1. Kognitivni razvoj se može shvatiti samo u okviru povijesnog i kulturnog konteksta u kojem dijete odrasta. Misaoni razvoj ovisi o svladavanju sustava znakova zajedničkog ljudima u određenoj kulturi koji im pomaže misliti, međusobno komunicirati ili rješavati probleme.

2. Učenje simboličkog sustava se odvija postupnim slijedom koji je jednak u sve djece. što je dodirna točka između njegove i Piagetove teorije.

RAZVOJNI STUPNJEVI U TEORIJI VIGOTSKOG Učenje prethodi razvoju. Temelj spoznajnog razvoja jest učenje sustava simbola koji omogućuju djetetu rekonstrukciju značenja pojava iz njegovog okruženja.

Prvi stupanj: prepoznavanje značenjaU početku djeca stječu znanja o svijetu komunicirajući s odraslima, a kasnije ta znanja povezuju s ostalim već usvojenim spoznajama oslanjajući se na unutrašnji govor.Odrasli svojim postupcima osmišljavaju svijet malog djeteta (majka i ruka).Kad je riječ o govoru, djeca počinju povezivati određene glasove sa značenjem.

Drugi stupanj: razvoj misaonih struktura i pokušaj upravljanja okolinomMalo dijete: kad shvati da ispružena ruka prenosi odraslim neku poruku, svaki put kad nešto poželi počinje prema predmetu pružati ruku.Djeca predškolske dobi sama započinju razgovor s odraslima kada ih nešto zanima ili zbunjuje.

Treći stupanj: samostalno upotrebljavanje simbola pri prosuđivanju, zaključivanju i rješavanju problemaDjeca postaju neovisni mislioci koji koriste internalizirani sustav simbola. Sve više misaone funkcije su internalizirani socijalni govor. UNUTRAŠNJI GOVOR – mehanizam pomoću kojeg se zajedničko znanje koje se dijeli s drugima pretvara u vlastito znanje. U početku je taj govor glasan i lako ga se prepozna kod male djece koja dok nešto rade govore sami sebi. Kasnije je nečujan pa se naziva i PRIVATNIM GOVOROM.

Kognitivni razvoj se potiče suradnjom djeteta s odraslima i vršnjacima te se kreće smjerom od izvana kontroliranih ponašanja prema ponašanjima kojima dijete samostalno upravlja iznutra.

KAD JE UČENJE NAJUSPJEŠNIJE Područje približnog razvoja – učenje je najdjelotvornije kada se dijete poučava u okviru približnog razvoja. Kada dijete samostalno radi, pokazuje stvarnu razinu svojih sposobnosti, a kada radi zajedno s odraslom osobom, otkriva se potencijalna razina njegovih sposobnosti.Područje pokriva raspon između dvije razine funkcioniranja: one na kojoj učenik samostalno izvodi zadatke (donja granica) i one na kojoj još ne može samostalno savladati zadatak, ali ga može riješiti uz pomoć odraslih (gornja granica). Znanje i vještine koje se nalaze ispod razine područja približnog razvoja dijete ne može naučiti niti uz tuđu pomoć.

Djeca iste dobi međusobno se razlikuju u širini područja približnog razvoja, što znači da se djeca razlikuju u stupnju poučljivosti. Neka djeca uz malu pomoć sa strane mogu brzo napredovati u učenju, dok drugoj ta pomoć neće mnogo koristiti.

www.sajt.com.hr

Opisujući ulogu poučavanja u misaonom razvoju djeteta, Vigotski koristi usporedbu s podizanjem skela pri gradnji kuće. Učitelj postavlja misaone skele o koje se dijete oslanja pri svladavanju novih vještina i znanja. Poučavanje postavljanjem misaonih skela je temljni pristup učenju kojim se nastoji premostiti jaz između onog što učenik može izvesti sam i onoga u čemu mu je još potrebna pomoć. Pritom vrijedi načelo prema kojem bliže iskustvo mora prethoditi udaljenijem.

Tharp i Gallimore: šest najčešćih načina podizanja misaonih skeli u poučavanju –1. modeliranje kojim učitelj pokazuje učeniku put do rješenja nekog problema2. davanje potkrepljenja (pohvala)3. davanje povratne informacije o točnosti odgovora4. izravno poučavanje o tome što učenik treba u određenom trenutku učiniti5. postavljanje pitanja koja učeniku pomažu prepoznati uzrok pogrešaka i razviti strategije

njihova ispravljanja6. kognitivno strukturiranje koje uključuje objašnjavanje načela ili generalizacije u svrhu bolje

organizacije znanja i boljeg razumijevanja sadržaja koji se uči

Kad učenik savlada neki zadatak ili vještinu, vanjska potpora ili skele se mogu ukloniti, a učenik je u stanju preuzeti odgovornost za rješavanje zadanog problema. Želi li učitelj nastaviti s poučavanjem, mora učeniku postaviti novi, složeniji zadatak, određujući tako granice novog područja približnog razvoja u kojem je potrebna nova vrsta podrške.

Teorija Vigotskog u razredu

Pri provjeri znanja treba se utvrđivati gornja granica područja približnog razvoja. Kod zadataka koje dijete ne može samostalno riješiti učitelj postupno dodatnim pitanjima ili uputama pomaže djetetu.Slavinova temeljna načela pri utvrđivanju raspona područja približnog razvoja:

područja približnog razvoja mogu se utvrđivati u individualnom radu s djetetom zadaci moraju biti sastavljeni da sadrže različite razine složenosti učitelj mora pripremiti određena potpitanja i upute koje će upotrijebiti kad dijete zapne pri

rješavanju problema ili učenju vještina upute se moraju pripremiti na temelju poznavanja djetetovih trenutnih mogućnosti, načina

objašnjavanja i zaključivanja ili uobičajenih pogrešaka učitelj mora bilježiti kada i u kojoj mjeri te upute pomažu pri rješavanju zadatka

Dijete je doseglo gornju granicu približnog razvoja kada niti uz znatnu tuđu pomoć ne može riješiti zadatak. Na temelju poznavanja cijelog raspona područja približnog razvoja moguće je planirati individualizirani nastavni program.Učenje će biti učinkovito i potaknut će djetetove spoznajne mogućnosti samo ako se odvija u gornjem području približnog razvoja.

www.sajt.com.hr

Razvoj govora

Što je govorGovor možemo promatrati sa strukturalnog aspekta (izgovor i gramatika) i funkcionalnog aspekta (semantika i pragmatika).Izgovor podrazumijeva izvedbu posebnih glasova – fonema svojstvenih pojedinom jeziku.GRAMATIKA – obuhvaća morfeme i sintaksu. Riječi su sastavljene od morfema, najmanjih glasovnih skupina koji sadrže neko značenje. Mogu biti cijele riječi (rez) ili mogu sadržavati nekoliko morfema.Sintaksa se odnosi na red riječi u rečenici ili izričaju.SEMNTIKA – odnosi se na značenje riječi ili sklopova riječi. Usko je povezana s grmatikom i sintaksom. Značenje je određeno i širim kontekstom u kojem se nešto govori.PRAGMATIKA – područje govora koje uključuje učinke konteksta na značenje kao i (nepisana) pravila o tome što reći u različitim kontekstima kako bi se postigla određena svrha.

Stupnjevi učenja govoraPrve riječi

Mala djeca mogu komunicirati smijehom, plačem, pokretima i prije nego što nauči govoriti. Krajem prve godine života većina djece izgovori prvu riječ. U sljedeća dva ili tri mjeseca polako nadopunjuju rječnik i nauče još desetak riječi. Nakon toga rječnik se naglo proširuje. Krajem dvadesetog mjeseca rječnik obuhvaća oko 50 riječi. HOLOFRAZA – izražavanje cjelovitih misli pojedinačnim riječima.Govor malog djeteta obiluje i preklapanjem pojmova (za svaku četveronožnu životinju kaže vau, vau).

Prve rečenice

U dobi od 18 mjeseci mnoga djeca počinju izgovarati prve rečenice koje se sastoje od dvije riječi – TELEGRAFSKI GOVOR. Nebitne pojedinosti se izostavljaju, a dijete izgovara samo riječi neophodne za razumijevanje poruke. Na taj način djeca mogu izraziti ključne odnose poput posjedovanja, promjene, aktivnosti i nepostojanje.

Nakon navršene druge godine djeca postupno šire rečenice. Javljaju se prve veće individualne razlike. Osim povećanja broja riječi u rečenici, djeca u trećoj godini počinju upotrebljavati i gramatičke oblike: množinu, rod, glagolska vremena. Pretjerano se pridržavaju naučenih gramatičkih pravila (čovjek – čovjeki). Te pogreške pokazuju da su djeca uočila grmatičke pravilnosti te da nastoje sve riječi uklopiti u odgovarajući shemu, ne vodeći račnuna o brojnim iznimkama.

Tijekom predškolskog razdoblja, između druge i četvrte godine, dječji se rječnik udvostručuje otprilike svakih 6 mjeseci. Djeca uživaju u izmišljanju novih riječi. Ponekad imaju teškoća s redoslijedom glasova pa kažu dručkije za drukčije. Vole se igrati jezikom i nauče mnogo brojalica i rimovanih pjesmica.

U dobi od 5 ili 6 godina većina djece svlada osnove materinskog jezika. Upotreba jezika može biti još posve egocentrična. Djeca često govore sama sa sobom dok nešto rade, upotrebljavajući posebe riječi (unutrašnji govor).

www.sajt.com.hr

Školsko doba

Ulaskom u školu dijete je savladalo većinu glasova, no oko 10% osmogodišnjaka još uvijek ima poteškoće s izgovorom nekih glasova kao što su s, š, z, ž. Prvoškolci ne razumiju promjenu smisla u rečenici ako se neki dijelovi različito naglašavaju. Do polaska u školu već dosta dobro svladavaju sintaksu (nezavisne rečenice), ali mogu imati poteškoća pri sklapanju zavisno-složenih rečenica. Rječnik ima oko 8 000 do 14 000 riječi. Između 9 i 11 godine njegov se rječnik obogaćuje s još oko 5 000 riječi. Razdoblje srednjeg djetinjstva do ulaska u pubertet je osobito važno za širenje rječnika.Djeca su ovladala govornom pragmatikom – promjena u govoru kad se obraćaju mlađoj djeci. Djeca nauče i nepisana pravila razgovora, npr. čekanje na red za javljanje, neupadanje u riječ...Kada djeca počnu međusobno raspravljati to je znak da je govor izgubio egocentrično obilježje, te da djeca doista slušaju jedni druge. Pri kraju osnovne škole djeca su sposobna razgovarati o određenoj temi, iznositi vlastito mišljenje, izražavati vlastite osjećaje i uživljavati se u tuđe.

Kako djeca uče govoritiTradicionalno biheviorističko tumačenje razvoja govora drži da na njegov razvoj djeluje izlaganje djeteta govoru odraslih koji služe kao modeli za opnašanje.Lingvist Noam Chomsky odbacuje to objašnjenje i priklanja se nativističkom tumačenju razvoja govora. Sposobnost govora koji poštuje gramatička pravila genetski je određena i svojstvena ljudskom mozgu te se pojavljuje bez sustavne poduke ili potkrepljenja. Potkrepljenje ne može objasniti zašto ili kako djeca mogu izgovarati nove rečenice koje nikad nisu izgovorila ili prethodno čula. Tvrdi da postoji urođena dispozicija koja omogućuje djetetu da nauči govoriti, a za to je dovoljno da bude izloženo ljudskom govoru tijekom djetinjstva.Većina pogrešaka je logička. Najčešće se javljaju zbog prekrutog pridržavanja gramatičkih pravila i smatraju se pogreškama samo jer ne vode računa o iznimkama. Pokazuju da su djeca shvatila opća pravila. Sintaktičke su pogreške vrlo rijetke.

Govor i mišljenje

Govorni razvoj: „U kojoj se mjeri govor razvija neovisno o mišljenju, te može li do razvoja govora doći samo izlaganjem određenom jeziku, bez posebnog potkrepljenja?“Chomsky je djelomično bio u pravu tvrdeći da se rađamo s određenim govornim predispozicijama, no novija istraživanja su pokazala da socijalne povratne veze imaju veću ulogu nego što se to činilo nativistima. Razvoj rječnika i funkcionalnog govora djelomice je određen stupnjem u kojem su roditelji i ostale značajne osobe spremne razgovarati s djecom, postavljati im pitanja i odgovarati na njih te općenito obraćati pažnju na ono što djeca govore. Urođeni mehanizmi nisu dovoljni da se osigura dobro jezično funkcioniranje. Odnos između misli i jezika.Piaget je zastupao ekstremno stajalište prema kojem je jezik potpuno podređen mislima. Govor i jezik su sredstvo za izražavanje misli, a ne proces koji je izvor misli ili koji im prethodi. S druge strane zagovornici jezičnog determinizma drže da jezik određuje način gledanja na svijet i razmišljanje o njemu.Vigotski je dao jedno od najuspješnijih tumačenja tog odnosa. Drži da se na senzomotoričkom i ranom predoperacionalnom stupnju razvoja govor i misao razvijaju neovisno. Misao je predgovorna, a govor predmisaoni. Misao se temelji na neverbalnim senzomotoričkim i kognitivnim shemama. Malo dijete misli, ali misao ne pretače u jezik.Govor se razvija prvenstveno kao sredstvo za izražavanje osjećaja i potreba.

www.sajt.com.hr

U ranom djetinjstvu jezik se najčešće koristi kao sredstvo komuniciranja, ali rijetko kao sredstvo razmišljanja. Na operacionalnom razvojnom stupnju govor i misao počinju se prožimati. Djeca mogu sve bolje svoje misli izražavati riječima. Povezanost misli i jezika u kasnijim stupnjevima misaonog razvoja omogućuje pojavu metakognitivnog uvida, logičkog razmišljanja na konkretnoj i apstraktnoj razini, primjenu strategija učenja i rješavanja problema.Sposobnost slušanja i razumijevanja jezika naprednija je od mogućnosti proizvodnje – govorenja.

Razvoj moralnog rasuđivanja

Piagetova teorija moralnog razvojaSmatra da su razvoj kognitivnih sposobnosti i stupanj moralnog razvoja međusobno povezani. Svoju teoriju zasniva na opažanjima dječje igre i na ispitivanjima dječjeg rješavanja moralnih dilema koje su predstavljene kroz priče u kojima su postupci dva djeteta doveli do nekih loših posljedica. Od djece je traženo da procijene koji je lik u priči više kriv.Razvoj moralnosti prolazi kroz dvije predvidljive faze pa se razlikuje:

1. HETERONOMNA MORALNOST –dijete vidi moralne dileme kao crne – bijele, tj. tuđe postupke kao potuno ispravne ili potpuno pogrešne i smatra da ih i drugi vide na isti nalin. Postupci se prosuđuju na temelju posljedica, a ne namjera. Dijete poštuje pravila jer ih smatra nepromjenjivim i osjeća obavezu da poštuje standarde koje postavljaju odrasli. Dijete sudi o ponašanju na temelju posljedica. Brka fizikalne i moralne zakone pa vjeruju da je nesreća ili nezgoda nakon nekog lošeg postupka kazna za počinjeno djelo.

2. AUTONOMNA MORALNOST – djeca se mogu uživjeti u tuđu ulogu i vidjeti dilemu i sa stajališta drugih osoba. Moralnost ponašanja prosuđuju prema namjerama aktera, a ne prema posljedicama. Razumiju da su pravila postavili ljudi i da ih oni mogu i izmijeniti. Uvažavaju odrasle, ali i vršnjake, te svoja vlastita mišljenja. Smatraju da kazna mora biti primjerena počinjenom djelu i shvaćaju da neka loša djela prolaze nekažnjeno. Ne brkaju prirodne nesreće s kaznom za počinjeno djelo.

Piaget je vjerovao da je moralni razvoj posljedica djelovanja unutarnjih i vanjskih čimbenika. S jedne strane razvoj kognitivnih sposobnosti omogućuje djetetu da pri prosudbi istodobno uzima u obzir više činjenica i uvažava više različitih stajališta. S druge strane, iskustvo u igri i komunikaciji s vršnjacima igra važnu ulogu pri prelasku iz prve u drugu fazu moralnog odgoja. U interakciji s vršnjacima dijete uviđa da su pravila rezultat dogovora i poštovanja tuđeg stajališta, a ne skup zakona nametnutih od vanjskog autoriteta.

Kohlbergova teorija moralnog razvojaZadavao je moralne dileme nešto složenijeg tipa u kojem je ispitanik suočen s dilemom u kojoj lik iz priče treba izabrati ponašanje koje predstavlja ili poštivanje ili kršenje pravila za dobrobit nekog pojedinca.

www.sajt.com.hr

Odgovor „Je li to trebao učiniti?“ može biti potvrdan ili niječan no obrazloženje ukazuje na stupanj razvoja moralnosti kod pojedinca. Postoji 6 stupnjeva moralnog razvoja koji se mogu svrstati u tri razine ili faze:

1. PREDKONVENCIONALNA FAZA: od 4. do 10. god. I. stupanja: Fizičke posljedice ponašanja određuju je li ponašanje bilo dobro ili loše. Moralnost određuje autoritet čije zahtjeve djeca poštuju kako bi postigla nagradu ili izbjegla kaznu.II. stupanj: Moralnost ponašanja vide kroz vlastite potrebe i ciljeve, no svjesna su da i drugi ljudi imaju svoje interese. Uviđaju važnost pravednosti i uzajamnosti. Pravila poštuju pažljivo motreći što mogu dobiti za uzvrat.

2. KONVENCIONALNA FAZA: od 10. do 13. god. – internaliziranje standarde autoritetaIII. stupanj: Djeca prihvaćaju uzajamnost odnosa dviju osoba, pokazuju brigu za dobrobit bližnjih, povjerenje, lojalnost, zahvalnost. Razumiju da dobar odnos dviju osoba može biti važniji od pojedinačnih interesa. Svojim postupcima žele postići odobravanje drugih.IV. stupanj: Shvaćaju da se pravila odnose na sve ljude i cijeli društveni sustav. Djelovanje ljudi treba biti u skladu sa zajedničkim, društvenim ciljevima. Ističu važnost poštovanja zakona i po njima, bez obzira na motiv, ponašanje je loše ukoliko narušava pravila ili šteti drugima.

3. POSTKONVENCIONALNA FAZA: od 13. god. ili kasnije (za većinu ljudi razvoj moralnosti prestaje s konvencionalnom fazom) – donošenje moralnihprosudbi u skladu s apstraktnim principima, razlikujući moralnost i zakon, sposobnost prepoznavanja sukoba različitih moralnih principa i izvršenja odabira u skladu sa svojim vrijednosnim sustavom.V. stupanj: Ljudi uvažavaju volju većine i dobrobit zajednice. Razumiju da svi ne dijele njihove ideje i vrijednosti, ali poštuju pravo na postojanje drugih ideja. Drže da zakoni trebaju postojati da zaštite ljudska prava i slobode, a ne da ih ograničavaju. Ponašanje koje šteti zajednici loše je i kad nije nezakonito. VI. stupanj: Pojedinci razumiju da postoje univerzalni principi moralnosti koji su iznad zakona. Poštuju zakone i društvene dogovore sve dok su u skladu s univerzalnim principima, no ako dođe do sukoba, univerzalni principi imaju prednost.

Neke kritike Kohlbergove teorije

Kritika 1. Podjela razvoja moralnosti na stupnjeve: osoba može jedanput odgovoriti kao da je na više stupnju, a drugi put kao da je na nižem.

Kritika 2. Uzorak: teorija je provjeravana na uzorcima dječaka, a oni pridaju veću važnost pravdi i individualnim pravima, dok su djevojčice više orijentirane na brigu i odgovornost za druge ljude. Stupnjevi su, dakle, spolno pristrani.

Kritika 3. Teorija se bavi moralnim rezoniranjem, a ono je slabo povezano s moralnim ponašanjem pojedinca. Dijete može znati što je moralno postupanje u nekoj situaciji, ali to ne znači da će se tako stvarno ponašati.

www.sajt.com.hr

Socijalni i emocionalni razvoj

Predškolska dob (do 6 godina) Socijalna mreža postupno se širi od roditelja, preko ostalih članova obitelji i drugih odraslih osoba do vršnjaka. Osim vlastitog doma dijete upoznaje susjedstvo i vrtić.Vršnjaci igraju značajnu ulogu u djetetovom socijalnom i kognitivnom razvoju. Igra s vršnjacima omogućuje djetetu odnose s drugom djecom čiji je stupanj razvoja sličan njegovom. Kroz igru dijete uči surađivati i razrješavati sukobe koji omogućuju djetetu da uvidi kako drugi mogu imati različita razmišljanja, osjećaje i gledišta od njegovih te pomoći djetetu da uoči učinke svoga ponašanja na druge i tako prevlada egocentrizam.

Djeci koja su odbačena od svojih vršnjaka, najčešće nedostaju vještine prosocijalnog ponašanja – ponašanja prema drugima koje ukjlučuju brigu, utjehu i suradnju. Faktori toga ponašanja:

Roditelji u odnosu s djetetom pokazuju toplinu i brigu no istovremeno vode računa da dijete shvati kakve posljedice njegovo ponašanje ima na druge ljude.

Kontakti s odraslima koji očekuju od djeteta da brine za druge, ne prihvaćaju agresivno rješavanje problema i ukazuju djetetu na druge oblike ponašanja.

Preformatizam u prošlosti: djeca tretirana kao mini odrasli. Jedan od razloga je bila visoka smrtnost djece pa se roditelji, znajući za to nisu previše trudili da obrate pažnju na specifičnost dječje ličnosti, a drugi razlog je u prirodnom egocentrizmu odraslih.

Srednje djetinjstvo (6 – 12 godina)Utjecaj obitelji je od izuzetne važnosti jer roditelji predstavljaju djetetu model ua ponašanje i stavove. Sve više dobiva na važnosti i utjecaj vršnjaka.U nižim razredima osnovne škole grupe vršnjaka se sastoje od djece istog spola i dobi. Prijateljstva su relativno površna i usmjerena na zajedničke interese ili sudjelovanje u aktivnostima. u kojima uživaju. Dječaci – sportske i druge fizičke aktivnosti, djevojčice – socijalna interakcija. U šestom razredu se formiraju grupe koje uključuju i dječake i djevojčice. Grupa omogućuje djeci da uspoređuju svoje sposobnosti i vještine a sposobnostima i vještinama vršnjaka. Kroz razmjenu stavova i vrijednosti djeca uče kako vrednovati tuđe i stvoriti vlastite stavove i vrijednosti.

Grupe sastavljene od isključivo dječaka ili djevojčica razlikuju se po svojim stavovima i ponašanju. Dječaci dobivaju na statusu ako su dobri sportaši, hrabri, sposobni privući pažnju, fizički agresivni i prijateljski raspoloženi prema drugim dječacima. Djevojčice cijene kod drugih djevojčica privlačnost, popularnost, optimizam, prijateljsko raspoloženje i smisao za humor na vlastiti račun. Od dječaka se očekuje da se loše ponašaju u razredu dok se kod djevojčica očekuje pristojnost i dobro ponašanje. Ovakve grupe pomažu djeci naučiti ponašanje prikladno za njihov spol i uspostavljanje bliskosti s vršnjacima iste dobi bez preranih seksualnih kontakata.

U predškolskoj dobi djeca gledaju na prijatelje kao na trenutne partnere za igru. Odnos se temelji na situaciji, a ne na zajedničkim interesima i uvjerenjima. Kad krenu u školu, prijateljstva su stabilnija, a temelje se na međusobnoj podršci, brizi, lojalnosti i obostranom davanju i uzimanju.

Uloga prijatelja u ovoj dobi: djeca se s prijateljima mogu družiti, zabavljati i zajedno se baviti različitim aktivnostima, mogu pružiti emocionalnu podršku dajući sigurnost u novim situacijama ili trenucima kada se pojave problemi u obitelji, mogu pomoći kada dijete treba naučiti neku novu intelektualnu vještinu, ali i norme ponašanja i druženja, te način razrješavanja sukoba.

www.sajt.com.hr

Neprihvaćenost od strane vršnjaka u osnovnoj školi može imati negativne utjecaje. Takva djeca češće napuštaju školu, odaju se delikventnom ponašanju i imaju više emocionalnih i psihičkih problema. Najvećem riziku su izložena odbačena djeca koja su agresivna i povučena.Dobro prihvaćena i popularna djeca spremna su na suradnju i pomoć, vode računa o drugima i rijetko su agresivna. Nepopularna djeca su često vrlo agresivna i nedostaju im vještine prosocijalnog ponašanja i razrješavanja sukoba.Kategorije prihvaćenosti djece

popularno dijete ostala djeca ga najčešće navode kao nekoga tko im se sviđa, a najrjeđe kao nekoga tko im se ne

sviđaodbačeno dijete ostala djeca najčešće ga navode kao nekoga tko

im se ne sviđa, a najrjeđe kao nekoga tko im se sviđa

zanemareno dijete ostala djeca ga rijetko navode kao nekoga tko im se bilo sviđa ili ne sviđa

kontroverzno dijete ostala djeca ga često navode kao nekoga tko im se sviđa ali i kao nekoga tko im se ne sviđa

prosječno dijete ostali ga umjereno često navode kao nekoga tko im se bilo sviđa ili ne sviđa

Samopoimanje i samopoštovanje

Samopoimanje – pojam o sebi ima tri dimenzije:1. ZNANJE O SEBI – opisivanje sebe u terminima dobi, spola, visine, težine, političkog

opredjeljenja, materijalnog stanja, osobina ličnosti, ponašanja prema ljudima, moralnih osobina, osjećaja osobne kompetentnosti...

2. OČEKIVANJA OD SEBE – slika o onome što bismo mogli biti.Očekivanja se pojavljuju u obliku idealnog ja – odnosi se na osobine koje bi osoba htjela imati i očekivanog ja – odnosi se na osobine za koje osoba ili ljudi oko nje smatraju da ih treba imati, a povezane su s dužnostima, obvezama i odgovornostima.Stvarno ja – odnosi se na osobine za koje osoba ili ljudi oko nje vjeruju da ih posjeduje.

3. VREDNOVANJE SEBE – u pozitivnim i negativnim terminima, uspoređujemo ono što jesmo i kakvi jesmo, s onim što bismo željeni, mogli ili trebali biti. Rezultat ovih procjena je samopoštovanje.

AKADEMSKO (ŠKOLSKO) SAMOPOIMANJE vezano je uz mišljenje djeteta o sebi kao učeniku. (Koliko sam sposoban?)SOCIJALNO SAMOPOIMANJE odražava mišljenje o sebi u odnosu s drugim ljudima.(Jesam li sruštven?)EMOCIONALNO SAMOPOIMANJE odnosi se na opažanje vlastitih emocija.(Naljutim li se lako?)TJELESNO SAMOPOIMANJE je dio samopoimanja koji se odnosi na tjelesni izgled i sposobnosti.(Jesam li privlačan?)

Samopoštovanje je subjektivna kategorija – naša osobna procjena sebekoja ne mora uvijek imati veze s objektivnim kriterijima. Osoba može imati nisko samopoštovanje, a da ljudi imaju o njoj dobro mišljenje i obrnuto.Osim OPĆEG SAMOPOŠTOVANJA, imamo i samopoštovanje vezano za svaki specifični dio samopoimanja. Tako naše samopoštovanje vezano uz socijalno poimanje može biti visoko, ali samopoštovanje vezano uz školsko poimanje može biti nisko.

www.sajt.com.hr

Djeca predškolske dobi razmišljaju o sebi uglavnom u terminima tjelesnih i materijalnih osobina. Kad krenu u školu, njihov opis se pomiče s onih konkretnih osobina na apstraktnije poput inteligencije i ljubaznosti te počinju praviti razliku između svog privatnog, unutarnje ja i vanjskog ili javnog ja.

U razdoblju srednjeg djetinjstva djeca vrednuju sebe uspoređujući se s vršnjacima.Dolazi do promjena u razvoju akademskog samopoimanja. Djeca školske dobi vrednuju sebe uglavnom vrlo pozitivno i to obično nije u vezi s njihovim objektivnim postignućem. Već u drugom i trećem razredu djeca koja imaju problema s učenjem imaju loše akademsko samopoimanje.

Samopoštovanje i školski sustav

Suvremeni školski sustav je usmjeren gotovo isključivo na kognitivni aspekt obrazovanja i naglasak je na usvajanju znanja, dok su afektivna i socijalna komponenta uglavnom zanemarene.Najveći problem je u tome što se loš školski uspjeh izjednačava s lošom općom vrijednošću učenika (loš učenik – loš čovjek).Dio učenika ne može udovoljiti zahtjevima škole te su stoga trajno negatibno vrednovani. Posljedica je niskoškolsko i nisko opće samopoštovanje.

Posljedice niskog samopoštovanja

Učenik koji ima visoko samopoštovanje sebe prihvaća i razumije, dobro se poznaje, poznaje svoje jake i slabe strane. Prihvaća svoje slabe strane i smatra ih normalnima jer zna da nitko ne može biti savršen. Cijeni sebe usprkos spoznatim nedostacima. Učenik koji se ne prihvaća smatra da nema vrijednosti i pokazuje znakove neprilagođenosti i neuspješnosti. Slika o sebi je najviše pod utjecajem roditeljskog odgoja, ali značajnu ulogu imaju i učitelji.Rezultati istraživanja

Učenici koji imaju nisko samopoštovanje manje prihvaćaju odgovornost za svoj školski uspjeh. Ne vide vezu između svog truda i postignutog uspjeha, nego i uspjeh i neuspjeh pripisuju sreći, sudbini ili naklonosti učitelja.

Lakše popuštaju pritisku vršnjaka i ne vjeruju u sebe i svoje mišljenje, nego smatraju da drugi znaju bolje i da su češće u pravu.

Odustaju od zadatka i prije nego što su ga pokušali riješiti. Školsko i obiteljsko samopoštovanje (učenikova procjena o tome kako ga vide roditelji)

povezano je s delikvencijom. Skloniji su delikventnom ponašanju što je povezano s popuštanjem pritisku grupe. Kako u školi i obitelji nisu uspjeli naći svoje mjesto i razviti samopoštovanje, okreću se prema onim mjestima gdje im je to moguće – ulica i ulične bande gdje je loše ponašanje poželjno i gdje dobiva samopoštovanje.

Nisko samopoštovanje je povezano s nekim emocionalnim i motivacijskim problemima – depresija, anksioznost, ovisnosti...

Kako pomoći učenicima da razviju visoko samopoštovanje

prihvatiti učenike onakvima kakvi jesu vrednovati svaku vještinu izbjegavati natjecanja sa svrhom tko je najbolji nikad učeniku ne reći kako je za nešto glup, nesposoban ili da mu nešto ne ide ako se učenici dijele u grupe prema sposobnostima, učenik mora mijenjati grupu svaki put

kad se njegov učinak poboljša ili pogorša da se izbjegne stvaranje mišljenja kako postoje učenici visokih i niskih sposobnosti

www.sajt.com.hr

Adolescencija (13 – 22 godina)Socijalni razvoj

Vrijeme provedeno s prijateljima značajno će se povećavati tako da adolescenti više vremena provode s prijateljima nego s obitelji ili sami. Oni koji imaju zadovoljavajuće i skladne odnose sa svojim prijateljima imaju veće samopoštovanje, manje su usamljeni, imaju razvijenije socijalne vještine i bolji školski uspjeh od onih kojima prijateljstva nedostaju.Dolazi do značajnog povećanja samootvaranja, bliskosti i lojalnosti među prijateljima. Dok se djeca nižih razreda osnovne škole za pomoć i podršku obraćaju svojim roditeljima, adolescentima je primarni izvor podrške prijatelji istog spola.Bliska prijateljstva pomažu djeci da se nauče otvarati prema drugima, primati i davati emocionalnu podršku i razgovarati o vrlo osobnim stvarima. Kako su veze s roditeljima slabije, više se vežu za svoje vršnjake.Značajnu ulogu ima grupa vršnjaka koja im je izvor ideja i vrijednosti, druženja i zabave. Konformizam pritisku vršnjaka najveći je između 11 i 13 godine, dok poslije opada.Popularni i prihvaćeni adolescenti su dobri učenici, imaju razvijene vještine rješavanja sukoba i prosocijalnog ponašanja te znaju preuzeti vodstvo. Odbačeni i neprihvaćeni ponašaju se agresivno i antisocijalno, i obično su lošiji učenici.

Kako poticati dobre odnose među vršnjacima u razredu

omogućiti svakom učeniku da se predstavi u pozitivnom svijetlu koristiti suradničko učenje u kojem učenici rade u parovima ili malim grupama na

zajedničkom zadatku učenja

Emocionalni razvoj

- konflikt između definicije i konfuzije identitetaAdolescenti pokušavaju odgovoriti sebi na pitanje „Tko sam ja?“ i „Što ću postati?“Glavni razvojni zadaci vezani uz identitet u adolescenciji

NEZAVISNOST kako prekinuti intezivnu vezu s obitelji, a istovremeno zadržati bliski i topao odnos s

roditeljima i rođacimaIZBOR ZANIMANJA koji posao bi im odgovarao i što trebaju učiniti

kako bi se uspješno pripremili za njegaSEKSUALNA PRILAGODBA kako adolescent uči razvijanje bliskih odnosa s

pripadnicima drugog spola unutar granica koje mu postavlja obitelj, religija, i društvene norme

ODNOSI S VRŠNJACIMA kako se razvijaju odnosi s vršnjacima i kako se povezuju s novorazvijenom nezavisnošću i

odnosima sa suprotnim spolom

www.sajt.com.hr

RAZLIČITA STANJA RAZVOJA IDENTITETA Adolescenti na različite načine pokušavaju izaći na kraj s osjećajem nesigurnosti u pokušaju da odgovore na pitanje „Tko sam ja?“ – kriza identiteta4 kategorije adolescenata prema načelu rješavanja te krize

Difuzija identitetaPojedinci koji doživljavaju difuziju identiteta nisu uspjeli napraviti nikakav jasan izbor i nemaju određeni profesionalni niti ideološki pravac u svom životu. Često su zbunjeni jer im je teško donijeti odluku ili još nisu zreli ozbiljno razmotriti mogućnost koje im stoje na izbor. Možda su imali krizu identiteta, ali je nikad nisu uspjeli razriješiti.

Zaključenje identitetaPojedinci u stanju zaključenja identiteta nikad nisu doživjeli krizu identiteta. Prerano su formirali svoj identitet na temelju izbora svojih roditelja. Odlučili su se za profesionalni i ideološki pravac u životu, ali to nije njihova slobodna odluka. To je vrsta pseudo – identiteta koji teško može postati osnova za rješavanje kasnijih životnih kriza.

Mirovanje identitetaPojedinci u stanju mirovanja identiteta su oni koji su počeli eksperimentirati s profesionalnim i ideološkim izborima, ali još nisu donijeli definitivnu odluku. Nalaze se u središtu krize identiteta i razmatraju različite moguće životne izbore.

Ostvarenje identitetaPojedinac donosi svoje vlastite, svjesne i jasne odluke o profesionalnom i ideološkom pravcu u svom životu. Osoba je uvjerena kako je ove odluke donijela slobodno i nezavisno te da one odražavaju njezinu pravu prirodu.

Mirovanje i ostvarenje identiteta su poželjne pozicije na putu formiranja identiteta, dok difuzija i zaključenje to nisu.

Kako učitelji mogu pomoći u formiranju identiteta?Treba naglašavati učenicima kako je izbor i donošenje odluka normalni dio odrastanja, da se svatko s tim mora suočiti osobno i da je normalno da se pritom osjećamo nesigurno.

www.sajt.com.hr

Socijalni i osobni razvojni zadaci u pojedinim fazama razvojaRano djetinjstvo učenje kulturalnih pravila i očekivanja

učenje o tome što je dobro a što ne učenje o spolnim ulogama

emocionalni odnos prema članovima obitelji i kasnije prema ostalima kao što

su rođaci i vršnjaciSrednje djetinjstvo odnos s učiteljicom i ostalim nepoznatim

odraslim osobama stjecanje neovisnosti unutar obitelji

udovoljavanje očekivanjima vršnjaka i referentnih grupa

suočavanje s očekivanjima vezanima uz spolne uloge i ostalim vanjskim pritiscima razvoj tolerancije na frustraciju

Adolescencija i kasnije razdoblje prilagođavanje tjelesnim pomjenama i novi m emocijama

ostvarivanje postupne neovisnosti od odraslih

preispitivanje starih vrijednosti, njihovo potvrđivanje ili pronalaženje novih

izbor partnera, zanimanja i životne filozofije

www.sajt.com.hr

Eriksonova teorija psihosocijalnog razvoja- jedna od najpoznatijih teorija socijalnog i emocionalnog razvojaErikson je bio zainteresiran za to kako mladi ljudi stvaraju svoj identitet i kako se odnose prema društvu u cjelini. Teorija povezuje načela psihološkog i socijalnog razvoja i naziva se psihosocijalnom teorijom.Temelji se na pet ideja:

1. ljudi općenito imaju iste bazične potrebe2. razvoj ega ili ja razvija se kao odgovor na ove potrebe3. razvoj se odvija u fazama4. različite faze odražavaju razlike u motivaciji pojedinca5. svaka faza karakterizirana je krizom ili psihosocijalnim problemom koji predstavlja mogućnost

za razvojSredišnji pojam je kriza – vrijeme psihološkog izazova koji je usko povezan sa socijalnim odnosima. Rješenje krize znači da je postignut povoljan omjer pozitivnih i negativnih psiholoških i socijalnih karakteristika osobe. Pozitivno rješenje u svakoj fazi vodi osobi koja uspješno funkcionira – ima samokontrolu, realnu sliku sebe i okoline i integraciju jednog i drugog. Negativno rješenje krize vraća razvoj osobe na prethodnu fazu i oštećuje njezinu ličnost.

POVJERENJE – NEPOVJERENJEnovorođenče (0 -1 godine) potpuno ovisno o drugima

stalno zadovoljavanje bazičnih potreba razvoj opće sigurnosti, optimizma i povjerenja u

druge

nezadovoljavanje potreba razvoj nesigurnosti i temeljnog nepovjerenja u

drugeAUTONOMIJA – SRAM I SUMNJA

dojenče (1 do 3 godine) koje prelazi iz razdoblja gdje ga tretiraju kao bespomoćnu bebu u razdoblje kada se počinju prema njemu odnositi kao prema djetetu sposobnog za samokontrolu i pridržavanja

pravila ponašanja poticaji i postavljanje granica

razvoj osjećaja autonomnosti i samopouzdanjaodbacivanje i optuživanje, prijetnje i kazne,

prerani zahtjevi, previše zahtjevarazvoj osjećaja potpune ovisnosti i

kontroliranosti INICIJATIVA – KRIVNJA

rano djetinjstvo (3 do 6 godina) kad se javlja interes za istraživanjem svojih sposobnosti i proširivanjem iskustava te upoznavanja svijeta izvan obitelji

tolerantnost, poticanje i potkrepljivanjerazvoj inicijative i samopouzdanja u istraživanju i

manipuliranju okolinom

neuspjeh inicijativa i kazna zbog kršenja zabranaosjećaj zakočenosti, krivnje i anksioznosti

MARLJIVOST – INFERIORNOST srednje djetinjstvo (6 do 12 godina) kad dijete kreće u školu i od njega se očekuje da se nauči

suočavati sa zahtjevima škole i vršnjaka, surađivati, slagati se i igrati s drugom djecom, svaldati školske zadatke

konzistentno doživljavanje uspjeha i prepoznavanje napretka, motiviranje

uživanje i svladavanje razvojnih zadataka djetinjstva u školi i izvan nje

nezadovoljavanje očekivanjaosjećaj manje vrijednosti i nisko samopouzdanje

www.sajt.com.hr

IDENTITET – KONFUZIJA IDENTITETA adolescencija (12 do 18 godina) kada se preispituju vrijednosti koje su se prije toga internalizirali,

uviđaju da su neke vrijednosti u suprotnosti i da odrasli ne rade ono što govore što dovodi do krize identiteta – intezivnog traženja prihvatljivih vrijednosti

osobno iskustvo uspjeha i zadovoljstva u kombinaciji sa socijalnim prihvaćanjem i

priznanjempostizanje stabilnog i zadovoljavajućeg osjećaja

identiteta i usmjerenosti

zbunjenost, ne znaju tko su i što želenezadovoljstvo životom s mnogobrojnim

osobnim problemima u školi i van nje

INTIMNOST – IZOLACIJArana odrasla dob (18 do 25 godina) kada ostvarivanje bliskog odnosa s jednom osobom najčešće

suprotnos spola postaje poželjnoosobna otovrenost i i povjerenje praćeno

konzistentnim zadovoljavajućim iskustvom u odnosu s bliskim osobama

razvoj sposobnosti održavanja bliskih osobnih odnosa

nisko samopoštovanje, strah od inicijative, nespremnost na blizak odnos

frustriranost i osamljenost

GENERATIVNOST – STAGNACIJAodrasla dob (25 do 65 godina) kada su odrasli zaokupljeni odgojem djece i željom da nešto ostvare za

buduće generacijeostvarenje sigurnog i zadovoljavajućeg osobnog

života i slobode od pritisaka koje osobu prisiljavaju na stalna razmišljanja o samoj sebi

zadovoljenje osobnih i obiteljskih potreba praćeno razvojem interesa za dobrobit drugih

ljudi i čovječanstva u cjelini

pritisci koje osobu prisiljavaju na stalna razmišljanja o samoj sebi

stagnacija

INTEGRITET – OČAJstarost (iznad 65 godina) kada se osoba koja stari može prilagoditi činjenici da je očekuje smrt

konzistentni uspjeh u prethodnim fazama, koji predstavlja realnu bazu za zadovoljstvo što smo vodili ispunjen život i za prihvaćanje smrti bez

morbidnih strahova ili osjećaja neuspjehaprihvaćanje i prilagođavanje starenju i mogućoj smrti s osjećajem zadovoljstva zbog prošlosti i

spremnosti na budućnost

morbidni strahovi i nerealno reagiranje na smrtosjećaj da im je život jedan veliki neuspjeh i da

nije doveo ni do čega

Kako pomoći učenicima u različitim razvojnim fazama

Učenici u početnim razredima osnovne škole bore se s krizama inicijativa – krivnja i marljivost – inferiornost.

zakočena djeca – učiteljice trebaju poticati da istražuju, zadovolje svoju radoznalost, postavljaju pitanja, daju prijedloge i pokazuju inicijativu, shvate da su pogreške normalna stvar

učenici koji se brinu oko toga kakav će uspjeh postići – usmjeriti ih na osobni napredak i razvoj sposobnosti, a manje na usporedbu s drugima

učenici s osjećajem manje vrijednosti – učiteljice moraju biti realne, suočiti učenika s lošim uspjehom i podržati ga, učiti ga da se uspoređuje sam sa sobom i da uočava svoj napredak

učenici koji tvrde da ne mogu nešto naučiti – razuvjeravanje učenici koji su iskazuju bunt prema autoritetima – ne ulaziti u otvorenu borbu za moć

www.sajt.com.hr

Roditeljski postupci i socioemocionalni razvoj djeceTri dimenzije roditeljskog ponašanja koji utječu na ponašanje i ličnost djetetaPrihvaćanje nasuprot odbacivanju

Rodatelji pokazuju toplinu prema djetetu kad ga prihvaćaju, razumiju, daju mu podršku i u svom ponašanju su usmjereni na njega. Toplina je povezana s djetetovim prihvaćanjem odgovornosti i samokontrolom.Odbacivanje uključuje hladnoću, neodobravanje, kažnjavanje i ponašanje usmjereno na sebe i rezultira agresivnošću i otporom prema autoritetu.

Kontrola nasuprot autonomiji

Odnosi se na ograničenja koja roditelji postavljaju djeci na različitim područjima (održavanje higijene, ponašanje za stolom). Izrazito ograničavajuće roditeljsko ponašanje sprečava razvoj neovisnosti kod djeteta, ali i nedostatak kontrole dovodi do nepoželjnih posljedica.

Dosljednost nasuprot nedosljednosti

Uspješni su disciplinski postupci dosljedni i jasni. Dijete zna zašto je kažnjeno ili nagrađeno, a na isto ponašanje roditelji uvijek reagiraju na manje-više isti način. Nedosljedno kažnjavanje uglavnom ne uspijeva smanjiti ili ukloniti ponašanje koje se kažnjava. Najagresivnija su ona djeca čiji roditelji ponekad dopuštaju, a ponekad kažnjavaju agresivno ponašanje.

Dimenzije roditeljskog ponašanja i njihov utjecaj na dijete (kombinirani utjecaj)KOMBINACIJA DIMENZIJA PONAŠANJE RODITELJA OSOBINE DJETETA

prihvaćanje i kontrola suviše popustljivi zaštitnički popustljivi suviše zaštitinički posesivni

submisivno ovisno učtivo uredno poslušno neagresivno nekreativno

prihvaćanje i autonomija prihvaćaju dijete kooperativni demokratični slobodni

aktivno društveno adekvatno agresivno nezavisno kreativno minimalna samo-

agresija (dječaci) nisko neprijateljstvo

prema drugima može prihvatiti ulogu

odrasle osobeodbacivanje i kontrola naređuju

neprijateljski raspoloženi

neurotski problemi povučeno sramežljivo, ali svadljivo maksimalna

samoagresija (dječaci) ima problem u

preuzimanju uloge odraslog

www.sajt.com.hr

odbacivanje i autonomija distancirani ravnodušni zanemaruju dijete odbacuju dijete

impulsivno maksimalna agresija delikventno neposlušno nema ciljeva

Dijana Baumrind je analizirala način ponašanja roditelja u odgoju djece i otkrila tri različita stila interakcije:

STIL PONAŠANJE RODITELJA OSOBINE DJETETAautoritarni vrednuju konformizam

distancirani ne objašnjavaju pravila ne potiču obostranu

komunikaciju s djetetom

nezadovoljno povučeno brine kako će udovoljiti

roditelju, a ne kako će riješiti problem

permisivni daju djeci potpunu slobodu

imaju malo očekivanja i zahtjeva od djeteta

nezrelo ima slabu kontrolu zabrinuto nesigurno

autoritativni (demokratski) čvrsti, ali brižni objašnjavaju razloge

postavljenih pravila dosljedni imaju visoka očekivanja

od djeteta

samopouzdano ima visoko

samopoštovanje sigurno u sebe spremno prihvatiti rizik

Djeca autoritarnih roditelja pokazuju malo samostalnosti i prosječnu socijalnu zrelost, djeca autoritativnih roditelja su vrlo nezavisna i socijalno zrela. a djeca permisivnih roditelja su socijalno vrlo nezrela i neodgovorna, ali se ne odlikuju ni prevelikom samostalnošću.

Ponovljeno testiranje nakon nekoliko godina pokazalo je da utjecaj roditeljskog odgoja iz ranije dobi i dalje djeluje. Djeca autoritativnih roditelja aktivno su sudjelovala u grupnim aktivnostima u školi i pokazivala su tendenciju preuzimanja uloge vođe. Nisu imala problema u druženju s drugom djecom. Imala su jasan osjećaj vlastitog identiteta i orijentaciju na postignuće. Pozitivno su reagirala na intelektualne izazove i pokazivala originalnost u razmišljanju.Djeca iz druga dva tipa u manjoj mjeri su pokazivala ovakve osobine. Češće su bila pasivna, bespomoćna, ovisna o drugima – djeca koja su očekivala da netko drugi riješi njihov problem, koja su izbjegavala izazove i druženje s drugom djecom.

Lacković Grgin je ustanovila da su školski uspjeh i motivacija za učenje kod djece iz obitelji s demokratskim vođenjem značajno veći nego u autoritarnim i stihijskim obiteljima. Djeca iz obitelji s demokratskim stilom odgoja imaju u svojim razredima viši socijalni status, više prijatelja, bolji školski uspjeh i razvijenije suradničko i natjecateljsko ponašanje, nego djeca iz autoritarnog i stihijskog okruženja.

Ove razlike vrijede samo za djecu iz obitelji najnižeg i srednjeg socio-ekonomskog statusa. Kkod djece iz obitelji najvišeg socio-ekonomskog statusa pronađena je jedino razlika u usradničkom ponašanju.

www.sajt.com.hr

Kako poticati socijalni i emocionalni razvoj djeteta

prihvatiti dijete i pokazati mu to toplim emotivnim ponašanjem omogućiti djetetu da se druži i kroz druženje uči prosocijalnom ponašanju postaviti jasna pravila i ograničenja, ali uvažavajući kad je moguće i mišljenje djeteta,

omogućiti više izbora i autonomije objasniti postavljena pravila i ograničenja pri zabrani objasniti djetetu da je to zbog loših posljedica, izbjegavati prijetnje kaznom ili

rečenice tipa Dobra djeca to ne čine. imati jasno razrađeni sustav vrijednosti i u teoriji i u praksi imati pozitivna očekivanja od djeteta uvažavati posebnost svakog djetea, tako da gradi i razvija svoje jake strane dopustiti djetetu da u vrijeme adolescentske krize identiteta slobodno raspravlja i dovodi u

pitanje sve vrijednosti

www.sajt.com.hr

Bihevioristički pristup učenju Prema bihevioristima psihologija se trebala ugledati na prirodne znanosti i proučavati samo objektivno i mjerljivo ponašanje, a ne unutarnja stanja. Cilj psihologije je predviđanje i kontrola ponašanja. Začetkom biheviorizma smatra se tekst Psihologija kako je vidi biheviorist Johna B. Watsona objavljen 1913. godiine u časopisu Psychological Review.Watson smatra da je ljudski razvoj prvenstveno posljedica učenja.

KLASIČNO UVJETOVANJEKlasičnim uvjetovanjem učimo automatski odgovarati na podražaje koji prije učenja nisu izazvali takvu reakciju (ljudima se šire zjenice nakon zadavanja zvučnog podražaja).

IVAN PETROVIĆ PAVLOV: Pavlovljevi eksperimenti

U laboratorijskim uvjetima psima je pomoću posebnog uređaja mjerena količina izlučene sline. Pri hranjenju psi su lučili slinu, što je normalna reakcija u procesu probavljanja. – U sklopu teorije klasičnog uvjetovanja hrana je u ovom slučaju bezuvjetni podražaj – podražaj koji automatski, bez ikakvog prethodnog učenja dovodi do reakcije.Lučenje sline je bezuvjetna reakcija – reakcija koja automatski slijedi nakon zadanog bezuvjetnog podražaja, tj. urođena reakcija koja ne zahtijeva učenje i zajednička je svim članovima iste vrste.Takve su reakcije npr. skupljanje zjenica na jako svjetlo.

Tijeko istraživanja Pavlov je uočio kako psi počinju sliniti ne samo pri hranjenju već i čim uoče posudu s hranom, a kasnije i na sam ulazak u prostoriju osobe koja ih hrani, tj. na zvuk koraka. Zbog toga je u eksperiment uveden novi podražaj – zvuk zvona. Zvuk zvona nema nikakvog utjecaja na lučenje sline i u ovom slučaju predstavlja neutralni podražaj – podražaj koji uopće ne izaziva određenu reakciju.

Eksperiment je nastavljen tako da su psu u vrlo kratkom razmaku zadavani neutralni podražaj (zvuk zvona) pa zatim bezuvjetni podražaj (hrana). Nakon nekoliko uparivanja tih dvaju podražaja, pas bi počeo lučiti slinu već na sam zvuk zvona, bez prisustva hrane.U tom trenutku neutralni podražaj (zvuk zvona) postaje uvjetovani podražaj – podražaj koji izaziva reakciju lučenja slike koju prije nije izazivao.Lučenje sline postaje uvjetovana reakcija – reakcija na podražaj koji prije učenja nije izazvao takvo ponašanje.Ovaj proces se naziva klasično uvjetovanje.

Moguće je izvesti i uvjetovanje višeg reda što znači da se nove uvjetovane reakcije uče uparivanjem novog podražaja s ranije uspostavljenim uvjetovanim podražajem.Zamisli!!! Psa smo naučili da luči slinu (uvjetovana reakcija) na zvuk zvona (uvjetovani podražaj).Ukoliko upalimo svjetlo, pas na to neće reagirati lučenjem sline. Međutim, ako dovoljno puta uparimo zvuk zvona (ranije uvjetovani podražaj) i jako svjetlo (novi bezuvjetni podražaj), pas če i na samu pojavu jakog svjetla reagirati lučenjem sline (uvjetovana reakcija drugog reda).

Termin klasičnog uvjetovanja u užem smislu znači vrsta učenja kad se refleksna reakcija na neki podražaj pojavi i uz novi podražaj zadavan u paru s bezuvjetnim. Danas o klasičnom uvjetovanju govorimo i u situacijama kad se jedna reakcija zamjenjuje novom, npr. kod učenja emocionalnih reakcija.

www.sajt.com.hr

Watson i Raynor: eksperiment s malim AlbertomCILJ: provjerava se teorijska pretpostavka da su emocije reakcije posljedica uvjetovanja na podražaje iz okoline.POSTUPAK: Albertu su pokazane različite igračke i na svaku je reagirao bez straha pokušavajući ih dotaknuti.U sljedećoj fazi istraživači su započeli postupak uvjetovanja straha. Pri pokazivanju bijelog štakora kad bi ga Albert pokušao dotaknuti zadavali su snažan zvuk gonga.REZULTATI:Nakon provedenog uparivanja (bijeli štakor i gong) Albertu je pokazan bijeli štakor bez istodobne buke. Dječak je pokazivao snažnu reakciju straha od životinje. Kod Alberta je došlo do generalizacije na druge slične podražaje – na sve igračke je reagirao strahom.Nakon stannke od 31 dan dječaku su opet pokazani objekti i još se uvijek plašio. RASPRAVA:Emocionalne reakcije mogu se naučiti uvjetovanjem i da nisu rezultat ljudskih svjesnih ili podsvjesnih nagona.

Klasičnim uvjetovanjem učimo i u raznim svakodnevnim situacijama. Možemo naučiti odabrati pri kupnji proizvod koji je pri oglašavanju uparivan s ugodnom glazbom, a izbjegavati onaj uparivan s neugodnom glazbom.

U školskim situacijama klasičnim uvjetovanjem moguće je naučiti neke anksiozne reakcije.Učenik zadatak ne zna riješiti i doživljava pokudu učitelja i neugodu zbog neuspjeha pred cijelim razredom. Situacija se ponavlja nekoliko puta. Nakon nekoliko pokušaja već će sam matematički zadatak biti dovoljan za izazivanje anksioznosti.

Na isti način djeca nauče i neke neugodne i ometajuće tjelesne reakcije vezane uz ispitivanje znanja.Dijete koje je neuspješno na testu nekoliko puta uzastopce, pa uz loše ocjene dobiva i roditeljsku kaznu, nauči da je test opasna situacija i na nju počinje reagirati anksioznošću – osjeća strah, uzbuđeno je i zabrinuto, znoje mu se dlanovi, boli ga trbuh.

Postupci utemeljeni na klasičnom uvjetovanju mogu biti iskorišteni za učenje novih prikladnih emocionalnih reakcija.Učenici kreću u prvi razred srednje škole i većina ih nije sigurna što ih čeka u školi. Dio učenika je anksiozan u susretu s novim i nepoznatim situacijama.Ako učitelji osmjehom i toplinom primaju svoje nove učenike pokazujući interes za njih, ovakav srdačni doček kod učenika izaziva ugodne osjećaje. Dakle, ako učenici povežu školu (neutralni podražaj) s toplim ponašanjem učitelja (bezuvjetni podražaj) počet će školu doživljavati kao ugodno mjesto (uvjetovana reakcija).

Ukoliko se neutralni podražaj zadaje nekoliko puta bez uparivanja s bezuvjetnim podražajem, uvjetovana reakcija se teže usvaja.Potencijalno opasne situacije: ako dijete ide zubaru (neutralni podražaj) prije nego što je potreban bolan zahvat, manja je vjerovatnost da će kasnija bolna intervencija izazvati strah od zubara (uvjetovana reakcija):Ovo se može iskoristiti i u školskom radu. Djeca bi trebala u prvim ispitima znanja dobiti informaciju o tome što su uspješno savladali, a što bi trebala naučiti bolje, bez negativnih ocjena. Prvi ispit prolazi bez negativnih posljedica i manja je vjerovatnost da će kasnije negativne ocjene prouzročiti strah od ispitivanja.

www.sajt.com.hr

Generalizacija i diskriminacija

Pokazalo se da psi koji nauče lučiti slinu na neki ton, pokazuju istu reakciju ako im se zada neki drugi slični ton. Reakcija je sličnija originalnoj reakciji što su podražaji međusobno sličniji.Djete koje se plaši zmije, vjerojatno će se bojati i guštera, gliste itd., ali ne i drugih životinja.

Pojavu generalizacije možemo uočiti i u školskim situacijama. Učenik koji se naučio bojati ispita iz matematike može iste simptome pokazivati i pri ispitu iz kemije.

No ukoliko učenik pokazuje strah samo na ispitima iz matematike, a na drugim ispitima nema takvih reakcija govorimo o diskriminaciji podražaja. Učenik uočava razlike između situacijama i daje različite odgovore na slične, ali ne identične podražaje.

Gašenje

Ako se uvjetovani podražaj zadaje tako da nakon njega ne slijedi bezuvjetni podražaj, s vremenom će doći do slabljenja i konačnog gašenja uvjetovane reakcije. Gašenje će se javiti brže ako su uvjetovani i bezuvjetni podražaj uvijek zadavani zajedno, a sporije ako se uz uvjetovani povremeno ne zadaje bezuvjetni podražaj.Strah od ispitivanja će postupno nestajati ako učenik kod nekoliko uzastopnih testiranja doživi uspjeh.

Gašenje se može povezati i s naizgled okrutnim postupcima učitelja koji nakon neugode u nekoj aktivnosti traže da dijete ponovi postupak kako bi sg+hvatio da aktivnost nije nužno praćena neugodom.

www.sajt.com.hr

OPERANTNO UVJETOVANJEAmerički psiholog Edward Lee Thorndike svojim je istraživanjima pokazao da podražaj koji se javio poslije ponašanja utječe na buduće ponašanje.Njegovi eksperimenti su poznati na životinjama zatočenim u kavezima pri čemu na neki način mogu otvoriti vrata i doći do hrane.Ako je gladna mačka smještena u kavez, a hrana se nalzi ispred njega, mačka će kružiti kavezom i u jednom trenutku, slučajno, povući uzicu koja otvara vrata. Nakon nekoliko takvih slučajnih izazaka iz kaveza mačka će naučiti da povlačenjem uzice otvara vrata kaveza što je vodi do hrane. U sljedećim pokušajima će sve brže ponavljati traženi pokret.Mačka u ovom slučsju ne djeluje prema načelima klasičnog uvjetovanja – ne odgovara automatski na podražaj, već je njezino ponašanje svrhovito sredstvo (instrument) za postizanje nekog cilja – instrumentalno uvjetovanje.Thorndike je postavio zakone učenja poznate kao zakone vježbe i zakon efekta.Zakon vježbe kaže da će ponavljanje uvjetovanog odgovora učvrstiti vezu između podražaja i odgovora.Zakon efekta govori o tome da će se ponašanje praćeno nagradom učvrstiti, tj. povećat će se vjerojatnost njegova pojavljivanja doć će ponašanje praćeno kaznom oslabiti, tj. smanjit će se vjerojatnost njegova ponavljivanja.

Neke zakonitosti učenja Vještine svladane u potpunosti (plivanje) trajno se zadržavaju i obnavljamo ih relativno lako

ali zaboravljamo one vještine koje smo svladali samo površno ili djelomično (djelomično svladavanje vožnje bicikla).

Učenje ovisi ne samo o broju ponavljanja već i o tome kako su ponavljanja raspodijeljenau vremenu. Kontinuirano učenje koje je jednokratno ali traje dulje vrijeme pogodno je za svladavanje jednostavnih vještina (kolut naprijed) dok je kraće učenje raspodijeljeno u više termina pogodnije za učenje složenijih vještina i stjecanje znanja (vožnja bicikla).

Za djelotvorno učenje neophodna je vježba. Vježba je nužnija što su složenija znanja koja valja usvojiti i efikasnija što su jasnije i brže povratne informacije o učinku.

Skinnerov rad

Burrhus Frederic Skinner je mijenjao okolinu s ciljem da na željeni način mijenja životinjsko ponašanje. Vjerovao je da se većina ponašanja može objasniti posljedicama i da pažljiva kontrola posljedica može oblikovati poželjne oblike ponašanja pojedinca i čitavih zajednica.Istraživanja je provodio na životinjama smještenima u posebno konstruiranim kavezima – Skinnerove kutije gdje su se nalazile posuda za hranu i poluga ili plaočica čijim pritiskom mala količina hrane pada u posudu. Gladna životinja(golub) smještena je u kavez. Golub bi pokušavao pronaći hranu kljucajući po kavezu i u trenutku kad bi kljucnuo po pločici, mala količina hrane pala bi u posudu. Golub bi pojeo hranu, nastavio kljucati po kavezu i nakon nekog vremena opet kljucnuo po pločici s istim učinkom. Golub bi nakon nekog vremena naučio da kljucanje po pločici rezultira hranom i kljucao bi i jeo neprestalno.

Takav instrumentarija je omogućavao istraživanje kako posljedice ponašanja, potkrepljenja i kazne, djeluju na buduće ponašanje.Posljedicu koja povećava vjerojatnost pojavljivanja nekog ponašanja nazivamo potkrepljenjem.Trogodišnjak izgovara nepristojne riječi. Prvi put oponašajući odrasle, a okolina reagira smijehom i nakon takvih reakcija okoline djete nastavlja s izvedbom potkrepljenog ponašanja.

www.sajt.com.hr

PRIMARNA POTKREPLJENJA zadovoljavaju naše osnovne potrebe (glad, žeđ, potrebu za snom, seksualne potrebe), ne trebamo ih posebno učiti i bitna su za preživljavanje.SEKUNDARNA POTKREPLJENJA učimo uparivanjem s primarnim ili nekim drugim već usvojenim sekundarnim potkrepljenjem.(novac – sam za sebe nema neku vrijednost, npr. na pustom otoku, ali u stvarnom životu može se zamijeniti za niz primarnih potkrepljivača)

Tri osnovne vrste sekundarnog potkrepljenja1. SOCIJALNA POTKREPLJENJA – osmijeh, zagrljaj, pohvala, pažnja2. POTKREPLJIVAČKE AKTIVNOSTI – pristup omiljenim igračkama, zabavi ili igrama3. SIMBOLIČKA POTKREPLJENJA – novac, ocjene

U školskom okružjenju upućeni smo na sve tri vrste i valja ih pažljivo upotrebljavati.Nekim učenicima ocjene ne predstavljaju nikakvo potkrepljenje jer ih ne povezuju sa zadovoljavanjem potreba, a niti s drugim sekundarnim potkrepljivačima. Takve učenike učitelj će djelotvornije motivirati pažnjom i pokazivanjem da mu je stalo do njih.

Premackovo načelo - potkrepljenja jedne aktivnosti drugom, privlačnijomDjeca neke aktivnosti u kući ili školi vole više nego druge aktivnosti. David Premack je predložio da se ta činjenica iskoristi tako da poželjnija aktivnost posluži za potkrepljenje neke manje česte ili manje željene aktivnosti.Kad završite ove matematičke zadatke, možete uzeti časopis.

Potkrepljenja

Skinner je definirao potkrepljenje kao posljedicu koaj povećava vjerojatnost pojavljivanja ponašanja.POZITIVNA POTKREPLJENJA povećavaju čestinu ponašanja jer dovode do željenih i ugodnih posljedica. Često se nenamjerno pozitivno potkrepljuju i ponašanja koja nisu poželjna.Učenik koji nije pitan dovikuje netočne ali duhovite odgovore na učiteljevo pitanje. Smijeh drugih učenika i učitelja je pozitivno potkrepljenje koje učvršćuje takvo ponašanje.Pitanja zainteresiranih učenika, pohvale roditelja ili ravnatelja pozitivna su potkrepljenja za učitelja.

NEGATIVNA POTKREPLJENJA povećavaju čestinu ponašanja zbog uklanjanja ili smanjenja nekog neugodnog podražaja.Ako omogućimo učeniku da izbjegne pisanje velikog završnog ispita na kraju polugodišta ako je dobro riješio više kratkih ispita.

www.sajt.com.hr

Kazne

Kazna smanjuje vjerojatnost pojavljivanja ponašanja – u sličnoj situaciji vjerojatno nećemo ponoviti ponašanje za koje smo kažnjeni.Dva oblikaZADAVANJE NEUGODNIH PODRAŽAJA Kad govorimo o kazni, najčešće mislimo na kaznu zadavanjem neugodnih podražajanakon nekog ponašanja koje želimo ukloniti.Roditelji jednogodišnjaka će povikati Ne kad dijete pruži ruku prema pegli, čak i ako je ona hladna, kako bi glasnim povikom uplašili dijete i tako ga naučili da ne dira taj predmet.

Opomene i ukori su kazne česte u školi. Učitelj može kazniti učenike i nekom njima neugodnom aktivnošću – brisanjem ploče.Relativno česta kazna je slanje učenika ravnatelju. No pokazalo se da učenici ovu kaznu mogu tumačiti i kao nagradu jer odlaze iz nezanimljive situacije u razredu ili ih vršnjaci doživljavaju kao junake.

USKRAĆIVANJE UGODNIH I ŽELJENIH PODRAŽAJANisi danas pospremili pribor i uredili učionicu pa ćemo ostati duže poslije sata.Pri kažnjavanju valja voditi računa da se djeci ne smiju uskratiti neki njima nužno potrebni sadržajškolski odmor jer može se očekivati samo još gore ponašanje jer djeca tijekom odmora zadovoljavaju niz važnih potreba.

Odnos potkrepljenja i kazne

Potkrepljenje je posljedica koja pojačava vjerojatnost pojavljivanja ponašanja, a kazna je posljedica koja smanjuje vjerojatnost pojavljivanja ponašanja.

POSLJEDICE PONAŠANJAPOTKREPLJENJA KAZNE

povećavaju vjerojatnost ponašanja smanjuju vjerojatnost ponašanjapozitivna negativna pozitivna negativna

zadavanje ugodnih podražaja

uklanjanje neugodnih podražaja

zadavanje neugodnih podražaja

uklanjanje ugodnih podražaja

učenik se posebno trudio i dobio odličnu ocjenu za svoj uradak

učitelj kaže da su djeca marljivo radila tijekom tjedna pa nema zadaće

za vikend

djeca su bacala papiriće po podu i učitelj im kaže da dobro očiste cijelu

učionicu

cijeli razred je više puta markirao s nastave i ukinut je odlazak na

izlet

U razredu moramo provjeriti je li posljedica koju učitelj smatra kaznamo stvarno kazna za učenika ili je on možda interpretira kao nagradu. učitelj šalje nekoliko puta učenika kod ravnatelja – potkrepljenje učitelj nakon učenikovog odlaska može bez ometanja nastaviti rad – uklanjanje negativnih podražaja – negativno potkrepljenje za učiteljaučenik – pozitivno potkrepljen

www.sajt.com.hr

Potkrepljenje i kazne u školi

potkrepljenje mora biti jasno povezano s ponašanjem potkrepljivači trebaju biti primjereno odabrani i njihova vrijednost se ne smije umanjivati

bezrazložnom uporabom važno je kad se ponašanje nagrađuje važne su posljedice ponašanja i kako učenici interpetiraju pozitivno potkrepljenje potkrepljenja su dobra za poticanje poželjnih ponašanja, ali neće u potpunosti ukinuti

neželjena kazne su djelotvornije ako ih učitelj izriče tiho učeniku opomena se treba odnositi na učenikovo ponašanje, a ne naličnost kažnjavanje treba primjenjivati dosljedno kazna treba biti primjerena ponašanju domaća zadaća ne smije biti kazna jer tada zadaća gubi smisao

Raspored potkrepljenja i kažnjavanja

Nova ponašanja će se učiti brže ako je potkrepljivan svaki točan odgovor i ako je potkrepljenje uslijedilo neposredno nakon odgovora. Kad je jednom ponašanje usvojeno i želimo ga održati, povremeno potkrepljenje pokazalo se efikasnim. Potkrepljenje svakog točnog odgovora u školskoj situaciji zahtijeva puno vremena, a ujedno i razvija kod učenika očekivanja da za svaki točan odgovor moraju dobiti potkrepljenje.Četiri moguća načina povremenog potkrepljenja1. U PRAVILNIM VREMENSKIM INTERVALIMA (ispiti na kraju semestra) – učenici mogu prilagoditi učenje poznatom datumu ispitivanja što znači da mogu raditi malo do pred sam kraj i učiti zadnji čas prije testa. Primjerenije su provjere znanja u kraćim intervalima.2. POTKREPLJIVANJE NAKON TOČNO ODREĐENOG BROJA REAKCIJA (učenici riješe određen broj zadataka i onda imaju pravo na neku slobodnu aktivnost)Potkrepljivanje u pravilnim vremeskim intervalima ili nakon točno određenog broja reakcija dovode do povećanja broja reakcija uoči potkrepljenja i do opadanja reakcija neposredno nakon toga.3. U NEPRAVILNIM VREMENSKIM INTERVALIMA (česte kratke provjere znanja koje tjeraju učenike da redovito uče)4. POTKREPLJIVANJE NAKON SLUČAJNOG BROJA REAKCIJAAko se potkrepljenja zadaju u nepravilnom vremeskom intervalu ili nakon slučajnog broja reakcija, ponašanje će biti relativno stabilno u vremenu, bez pada nakon potkreplljenja i otporno na gašenje.

Kod svih vrsta povremenih potkrepljenja moguće je postupno povećati vremeski interval ili broj reakcija potreban za potkrepljenje. Na taj način ponašanje postaje otpornije na gašenje i potkrepljenje ne gubi svoju vrijednost.U početku će učitelj potkrijepiti učenike za svaki točno riješeni zadatak. Nakon nekog vremena će se prorijediti svoja potkrepljenja, a djeca će i dalje marljivo rješavati zadatke. Ako su potkrepljenja prečesta prestaju biti zanimljiva i gube svoju vrijednost jer djeca pretpostavljaju da potkrepljenje nije važno kad ga je tako lako dobiti.

Kad je riječ o kažnjavanju, istraživanja na životinjama su pokazala na važnost kažnjavanja neposredno nakon ponašanja tako da se mogu povezati ponašanje i njegove posljedice (kazna). Važno je

www.sajt.com.hr

kažnjavati dosljedno, a intezitet kazne treba biti takav da dugoročno potisne nepoželjno ponašanje jer će kazna slabog inteziteta imati slabije rezultate. Kad je riječ o ljudima, istraživači se slažu da kaznu treba primijeniti samo kad je nužna i to u najblažem obliku. Učinci kazne su samo privremeni, a ona izaziva agresivnost kod kažnjene osobe i navodi pojedinca da izbjegava situacije u kojima je kažnjen.Kazna će smanjiti nepoželjno ponašanje, ali neće dovesti do novih poželjnih oblika ponašanja. To se može postići samo potkrepljenjem.

Oblikovanje ponašanja

Ponekad se ponašanje ne javlja u obliku koji bi zasluživao potkrepljenje – odgovori su tek naznake u pravom smjeru ili su samo djelomice točni.Iskusan učitelj potkrijepit će takve odgovore i tako započeti oblikovanje ponašanja. Oblikovanje ponašanja proces je potkrepljivanja uzastopnih aproksimacija točnog odgovora – potkrepljuje se ponašanje koje je slično željenom ponašanju, nakon toga ono koje mu je još sličnije, i tako sve dok se ne dođe do željenog ponašanja.Učitelj vodi učenika prema cilju potkrepljujući niz usputnih približno željenih odgovora.Ovakvim postupkom moguće je oblikovati sasvim nova ponašanja koja čovjek ili životinja do tada nisu pokazivali.

Obrazovna tehnologija

Programirani materijali su tekstovi koje učenik koristi kako bi se poučio o nekoj određenoj temi. Napravljeni su u skladu s biheviorističkim principima:

na početku je jasno iskazan cilj učenja kroz materijal učenik napreduje malim koracima učenik napreduje vlastitom brzinom učenik odmah daje odgovor na postavljeno pitanje i dobiva povratnu informaciju tekstovi su sastavljeni tako da smanje broj pogrešaka i povećaju vjerojatnost točnog

odgovora, tj. pozitivnog potkrepljenjaCjelina koja se želi poučavati kao programirani materijal podijeli se u niz kraćih jedinica. Svaka jedinica se prikaže učeniku na jednoj stranici. Riječ je o kratkom tekstu na čijem kraju se nalazi pitanje. Učenik pročita tekst, odmah odgovori na pitanje, provjeri na sljedećoj stranici točnost svog odgovora i ako je točno odgovorio ide na stranicu s novim tekstom. Početni okviri sadržavaju sve podatke potrebne za odgovor, ali oni kasniji traže zaključke iz informacija danih ranije.LINEARNO PROGRAMIRANJE koristi se kad učitelj smatra da svi učenici trebaju proći isto gradivo. Na kraju svake jedinice nalazi se pitanje na koje učenik mora sam odgovoriti, tj. zadatak dosjećanja ili nadopunjavanja. Na sljedećoj stranici nalazi se točan odgovor i učenik nastavlja s radom na novoj jedinici.RAZGRANATO PROGRAMIRANJE primjerenije je ako učitelj želi uvažiti individualne potrebe učenika. Na kraju jedinice nalazi se pitanje višestrukog izbora. Ovisno o odabranom odgovoru, učenik se šalje na određenu stranicu za nove informacije. Ako je odabrao točan odgovor, nastavlja napredovanje kroz cjelinu. Međutim za pogrešan odgovor učenik dobiva dodatnu poduku ovisnu o odgovoru koji je izabrao i nakon toga se vraća na početnu jedinicu da pokušava ponovo.

Programirani materijali su se pokazali vrlo korisnima ako, primjerice, mali broj učenika u razredu treba dodatnu poduku. Ovakvo poučavanje je efikasnije za mlađe, manje uspješne i anksioznije učenike. Uvježbani učenici mogu jednako naučiti iz samog čitanja ponuđenog materijala, čak ih postavljena pitanja mogu smetati.Tehnološki napredak omogućio je da se danas preko kompjutora nude obrazovni materijali vrlo sofisticirane izvedbe.

www.sajt.com.hr

Kako poučavati

jasno navesti što treba naučiti prvo poučavati osnovne stvari ne tjerati sve učenike da napreduju istim korakom programirati osnovne jedinice

Kognitivistički pristupi učenju i pamćenjuKognitivna psihologija pokušava odgovoriti na pitanje kako se odvijaju složeni spoznajni procesi poput učenja i pamćenja, mišljenja, zaključivanja, rješavanja problema.Danas se u središtu kognitivističkog pristupa učenju i pamćenju nalaze modeli ljudske obrade informacija. Obrada informacija uključuje niz teorijskih shvaćanja o tome kako opažamo podražaje iz okoline, kako informacije obrađujemo u radnom pamćenju, kako ih povezujemo s već stečenim znanjem te kako novo znanje pohranjujemo u pamćenju i kako ga se dosjećamo.

Pristup i načela Gestalt psihologijeOrganizacija percepcije

Znanstveni pristup proučavanju kognitivnih procesa, posebno percepcije, počinje pojavom Gestalt psihologije u Njemačkoj prije prvog svjetskog rata. Max Wertheimer, Kurt Kofka i Wolfgang KöhlerSuprotstavljaju se raširenom shvaćanju percepcije kao zbroja osjetilnih doživljaja jer na taj način se ne uzima u obzir cjelina ili smislenost percepcije. Sam pojam Gestalt doslovno znači oblik, konfiguraciju, no zapravo podrazumijeva cjelovitost u zamjećivanju. Gestaltisti drže da ljudi primjenjuju različita načela opažanja kako bi organizirali od. dali značenje svojim zamjedbama.NAČELO ZATVORENOSTI - jedno od temeljnih gestaltističkih načela percepcije prema kojem ljudi teže organiziranju svoje zamjedbe tako da bude što logičnija i jednostavnija. Ako neki dijelovi cjeline nedostaju ili nisu vidljivi promatrač sam ispunjava te praznine.NAČELO ODNOSA LIKA I POZADINE govori o tome da se svako perceptivno polje sastoji od pozadine i lika koji se izdvaja od te pozadine zbog nekih svojih osobina (boje, oblika, veličine). Kada su lik i pozadina nejasni, tada zamjedbu organiziramo u skladu s vlastitim očekivanjima. Ovisno o tome što želimo vidjeti ili kakvu smo uputu dobili, ovisit će naša zamjedba.NAČELO BLIZINE govori da se elementi bliski u perceptivnom polju zamjećuju kao cjelina. Načeli blizine djeluje i pri slušnoj percepciji govora. Govor zamjećujemo kao niz riječi odvojenih stankama.NAČELO SLIČNOSTI pretpostavlja da percepciju nastojimo organizirati tako da slične elemente povezujemo u cjelinu.

Učenje uvidom i produktivno mišljenje

www.sajt.com.hr

Gestaltisti vjeruju da je cjelina više od zbroja pojedinačnih dijelova te da ima poseban smisao koji se gubi ako se razloži na sastavne elemente. Za njih učenje nije stvaranje novih asocijacija između starih i novih elemenata, već kognitivni proces koji uključuje percepciju stvari, ljujdi i događaja na nov način.Proširujući svoje područje istraživanja na misaone procese koji dovode do kognitivnog restrukturiranja gestaltisti su počeli sustavno empirijski proučavati mehanizme produktivnog mišljenja od. rješavanja problema. Temeljni mehanizam rješavanja problema je učenje uvidom iza kojeg naglo dolazi do spoznaje o rješenju. Glavnu prepreku u rješavanju problema vide u funkcionalnoj fiksiranosti, tj. u nesposobnosti da se neko sredstvo upotrijebi na drugi način ili da se u nekoj strukturi prepozna novi sklop elemenata.Klasični pokusi u tom području obično se sastoje u zadavanju određenog praktičnog problema, npr. kako istodobno uhvatiti i vezati dva konopca koji su obješeni na udaljenosti većoj od dohvata raširenih ruku.

Proučavanje verbalnog učenjaProučavanje verbalnog učenja temelji se na asocijacionističkim teorijama koje pretpostavljaju da zapamćivanje novih sadržaja ovisi o vrsti i snazi asocijacija između novog i starog znanja.Ebbinghaus je želio proučavati čisto učenje i pamćenje na koje ne djeluje postojeće znanje. U svojim eksperimentima uveo je učenje nizova besmislenih slogova koji nisu povezani s prijašnjim znanjem ispitanika.Svojim pokusima je pokazao:

kako je učenje uspješnije ako se pri učenju gradivo glasno ponavlja kako je učenje uspješnije ako se gradivo raspodijeli na manje cjeline koje se uče zasebno –

raspodijeljeno učenje nego ako se odjednom uči veća količina gradiva – globalno učenje postojanje serijalnog učinka – pri učenju nizova besmislenih slogova utvrdio je da se početak

i kraj niza uče brže od središnjeg dijela odnos između vremena i količine naučenog: što se duže uči to se više materijala može i

naučiti. Nakon određenog vremena dolazi do zastoja, platoa u učenju, kada dodatno vrijeme provedeno u ponavljanju više ne povećava količinu zapamćenog gradiva

kako izgleda krivulja zaboravljanja – iz krivulje je vidljivo da je pri učenju napamet, posebno besmislenog gradiva, zaboravljanje najbrže u vremenu neposredno nakon učenja, ali zatim dolazi do usporavanja

da na lakoću i brzinu učenja djeluju tri značajna činitelja koja povećavaju uspješnost učenja: smislenost čestica koje se uče, stupanj sličnosti među njima i dužina razdoblja između zasebnih pokušaja učenja.

Tri vrste eksperimentalnih zadataka istraživanja verbalnog učenja1. SERIJALNO UČENJE ILI UČENJE NIZOVA – pri učenju informacija koje se moraju zapamtiti

točno određenim redoslijedom (abeceda, tablice kemijskih elemenata, nazivi mjeseca) Proučavanje serijalnog učenja omogućilo je konstrukciju krivulje serijalnog učenja iz koje je vidljivo da se početak – efekt prvenstva (kod učenja nizova riječi, riječi s početka liste najviše smo puta ponovili i utvrdili) i kraj – efekt novosti (pto se posljednje uči ostaje svježije u pamćenju) nekog gradiva pamte bolje od sredine.

2. UČENJE ČESTICA U PAROVIMA3. SLOBODNO DOSJEĆANJE

www.sajt.com.hr

i