Uvod u političku ekonomiju - · PDF fileproizvodnjom i raspodjelom roba i usluga istodobno...
Transcript of Uvod u političku ekonomiju - · PDF fileproizvodnjom i raspodjelom roba i usluga istodobno...
Uvod u političku ekonomiju
DOC. DR. SC. MARIJA BOBAN
EKONOMIJA
“EKONOMIJA”
Termin “ekonomija” potječe od grčkih riječi “oikos” (kuća, domaćinstvo) i “nomos” (zakon, pravilo o upravljanju). Iz tih riječi nastala je starogrčka riječ “oikonomos” što bi u slobodnom prijevodu značilo skup pravila i vještina upravljanja domaćinstvom.
Suprotno “oikonomiji” postojala je hrematistika koja je označavala vještinu trgovanja i bogaćenja
“POLITIČKA EKONOMIJA”
Termin je izveden iz riječi “oikos”, “nomos” i “polis” (grad) . Kako su u staroj Grčkoj gradovi bili političke organizacije i tvorili samostalne države to je politička ekonomija označavala skup pravila o ekonomskoj aktivnosti u nekoj državi.
U tom značenju se politička ekonomija prvi puta pojavljuje 1615. u knjizi “Rasprava o političkoj ekonomiji” francuskog merkantiliste Antoina Montchretiena.
Kao posebna disciplina počela se predavati na europskim sveučilištima u 18.stoljeću
ONA PORED ZAKONA MATERIJALNE PROIZVODNJE PROUČAVA I DRUŠTVENE ODNOSE
POLITIČKA EKONOMIJA -
DEFINICIJA:
Politička ekonomija proučava način proizvodnje materijalnog života društva i pitanje kako se s proizvodnjom i raspodjelom roba i usluga istodobno proizvode (mijenjaju) proizvodni odnosi (odnosi između konkurenata, između poslodavaca i radnika itd.) između pojedinih ekonomskih subjekata, socijalnih grupa ili zemalja u određenom povijesnom trenutku.
DEFINICIJA EKONOMIJE KAO ZNANOSTI
Ekonomija je područje društvene znanosti koja proučava 1. proizvodnju i ponudu, 2. raspodjelu, 3. razmjenu, 4. razmjenu i potrošnju materijalnih dobara i usluga u 5. određenom vremenu, 6. prostoru i 7. društvu.
Ekonomija nije sinonim POLITIČKE EKONOMIJE I EKONOMIKE
“Ekonomija” i “ekonomika” nisu identični pojmovi. Ekonomija je širi a ekonomika uži pojam.
EKONOMIJA KAO VJEŠTINA
Ekonomija je također vještina pomoću koje gospodarski subjekti - pojedinci, kućanstva, poduzeća ili država proizvode, pribavljaju i troše materijalna dobra i usluge.
Promatra se ekonomija kao znanost tada je riječ teorijskoj ekonomiji, a kada se promatra kao vještina tada je riječ o primjenjenoj ekonomiji.
POZITIVNA EKONOMIJA
Pozitivna ekonomija istražuje funkcionalne i kauzalne odnose između ekonomskih varijabli bez vrijednosnih sudova o njima. Ona proučava ekonomske pojave onakvima kakve one jesu.
Primjer: Nezaposlenost u Hrvatskoj je 2003. iznosila preko 17 % radne snage”
NORMATIVNA EKONOMIJA
Normativna ekonomija sadrži prosudbe o ekonomskoj stvarnosti ocjenjujući ih s određenih etičkih pozicija. Ona govori kakvim bi ekonomske pojave trebale biti.
Primjer: “Visoka nezaposlenost u Hrvatskoj je ekonomski i politički neprihvatljiva pa politika zapošljavanja mora biti jedan od prioriteta ekonomske politike”
EKONOMIKA
Ekonomika proučava kako ljudi alociraju i koriste rijetke resurse u svrhu proizvodnje dobara kojima zadovoljavaju svoje potrebe
Iz definicije ekonomike izvode se dva glavna zaključka : 1. dobra su rijetka,
2. društvo svoja dobra mora efikasno koristiti
Rijetkost i efikasnost su temelji ekonomike
PODJELA EKONOMIJE
Ekonomija se dijeli na: mikroekonomiju i makroekonomiju
PODJELA EKONOMIJE
Ekonomija se dijeli na:• mikroekonomiju i
• makroekonomiju
MIKROEKONOMIKA
Mikroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje mikroekonomskih subjekata – pojedinaca, kućanstava, poduzeća i privrednih grana.
Osnivač mikroekonomike je Adam Smith (1723 – 1790) koji je 1776. objavio “Bogatstvo naroda”, svojevrsnu ekonomsku Bibliju u kojoj je objasnio funkcioniranje tržišne ekonomije.
Prvi je prepoznao mehanizam “nevidljive ruke” kao specifično svojstvo tržišta čijim djelovanjem rad pojedinaca za osobnu korist dovodi do opće dobrobiti društva
razmatrao kako se određuju pojedinačne cijene proizvoda, kako se definiraju razvijene zemlje, rada i kapitala, te jačinu i slabosti tržišnog mehanizma
MAKROEKONOMIKA
Makroekonomika je grana ekonomike koja proučava ponašanje i funkcioniranje privrede kao cjeline.
Osnivač makroekonomike je John Maynard Keynes (1883 – 1946) koji je 1936. objavio djelo “Opća teorija zaposlenosti, kamate i novca” gdje su dani temelji makroekonomike.
Za razliku od mikroekonomike koja se zasniva na djelovanju tržišta makroekonomika se zasniva na državnoj regulativi privrede.
Tražeći izlaz iz Velike gospodarske krize koja je pogodila svijet 1930-tih, razvio je teoriju o tome koji su uzroci nezaposlenosti i pada ekonomske aktivnosti, kako funkcioniraju središnje banke i zašto neke države napreduju, a druge ne dokazivao je da vlade imaju važnu ulogu u usklađivanju odnosa gospodarskih uzleta i padova kao poslovnih ciklusa
JEDINSTVO MIKRO I MAKROEKONOMIKE
Mikroekonomika i makroekonomika nisu međusobno razdvojene ekonomske discpline. One se međusobno nadopunjavaju jer se djelovanje mikroekonomskih subjekata događa u makroekonomskom okruženju.
Mikroekonomika pretpostavlja makroekonomiku kao i obrnuto
RIJETKOST
Rijetkost je stanje u kojem postoji nesrazmjer između želja i potreba s jedne strane i mogućnosti njihovog zadovoljenja s druge.
Dobra koja su rijetka nazivaju se ekonomskim dobrima. Dobra kojih ima u izobilju nazivaju se neekonomskim ili slobodnim dobrima.
Ekonomska dobra imaju cijenu za razliku od slobodnih dobara koja su besplatna
Ekonomika proučava samo ekonomska dobra
RIJETKOST VS SIROMAŠTVO
Ne smiju se brkati rijetkost i siromaštvo. I bogati mogu željeti više no što imaju.
Isto tako i mala količina nečeg ne znači da je ono rijetko. Dobro mora biti i željeno
IZBOR
Rijetkost prisiljava ljude da čine izbor. Kada je dobro rijetko ljudi moraju činiti izbor između korisnog i manje korisnog.Oni se suočavaju s trade-offom: da li zadovoljiti više jednu potrebu odnosno zadovoljiti manje drugu potrebu
OPORTUNITETNI TROŠKOVI
Izabravši jednu od dvaju mogućnosti žrtvovali smo onu propuštenu. Vrijednost žrtvovanog dobra ili usluge naziva se oportunitetnim troškom.
PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (1)
Troškovi studija u USA 1993. su iznosili 12000 $ godišnje uključujući izdatke na školarinu, knjige i putovanje. U ovaj iznos nisu uključeni oportunitetni troškovi jer je student radeću na poslovima SSS umjesto studiranja mogao zaraditi 16000 $. Propuštena zarada od 16000 $ je oportunitetni trošak studiranja.
Stvarni troškovi studija jedne godine iznose ne 12 već 28 tisuća $ ako se uključe i oportunitetni troškovi.
PRIMJER OPORTUNITETNOG TROŠKA (2)
Problem: Vlasnik tvrtke treba zaposliti nekoliko menadžera. Pretpostavimo da svaski menadžer ima vremena za samo jedan zadatak. Vrijednost zadatka A je 100000$, zadatka B 75000 $ i zadatka C 50000 $. Vlasnik tvrtke zapošljava dvojicu menadžera na poslovima A i B. Koliki je oportunitetni trošak zadatka B ?
Odgovor: Radeći posao B menadžer je žrtvovao posao C čija je vrijednost 50000 $. Toliki su i oportunitetni troškovi posla B.
TEMELJNA PITANJA EKONOMSKE ORGANIZACIJE
Tko, što i koliko proizvoditi ? Kako proizvoditi ? Za koga proizvoditi ? Gdje proizvoditi? Kada proizvoditi ? Iz kojih motiva proizvoditi? Kakav je pravni, ekonomski i politički sustav ? Koliki su troškovi proizvodnje, prodajna cijena i
profit ?
NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (1)
problem ekonomiziranja i optimalizacije proizvodnje unutar danih tehnoloških i institucionalnih okvira
problem uspostavljanja parcijalne i opće ravnotežeproblem izbora kriterija raspodjeleproblem izbora ciljeva ekonomskog razvoja i
sredstava njihovog ostvarivanjaproblem upravljanja ekonomskim sustavom
NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (2)
problem izbora temeljne proizvodne jedinice i oblika ekonomske organizacije društva
problem objašnjenja vrijednosti i cijena pojedinih dobara i usluga
problem nesklada između oskudnosti resursa i ljudskih potreba
problem alokacije rijetkih resursa
NEKI TEORIJSKI I POLITIČKI PROBLEMI (3)
Problemi odnosa između realnog i monetarnog sektora ekonomije
problem ekonomskih odnosa između pojedinih država
problem povećanja proizvodnje, zaposlenosti i životnog standarda
problem odnosa tržišta i državne regulacijeproblem odnosa širih društvenih vrednota prema
ekonomskim vrednotama
EKONOMSKI SUSTAVI
TRŽIŠNINAREDBODAVNIMJEŠOVITI
TRŽIŠNI SUSTAV
Sustav temeljen na privatnom vlasništvu i privatnom poduzetništvu
Sustav u kojem pojedinci slobodno donose odluke što će proizvoditi ili kupovati
Sustav slobodne oscilacije cijena u kojem se dobiva i gubi
Sustav zasnovan na načelu “laissez faire” (lese fer)
NAREDBODAVNI SUSTAV
Država donosi sve važnije odluke o proizvodnji i potrošnji
Sustav zasnovan na državnom vlasništvu, državnom poduzetništvu, centralizaciji odlučivanja, subordinaciji i planiranju.
MJEŠOVITI SUSTAV
Svaki od prethodnih privrednih sustava ima svoje nedostatke pa se kombiniranjem obaju sustava nastoji stvoriti optimalni sustav koji bi u sebi uključivao pozitivne elemente i jednog i drugog
Mješoviti sustav je takav sustav u kojem djeluje tržišni mehanizam unutar institucionalnog okvira kojeg određuje država
Mješoviti sustav privređivanja je dominantan sustav privređivanja danas u svijetu jer čisti modeli privređivanja bilo tržišni bilo naredbodavni ne postoje ni u jednoj zemlji.
FAKTORI PROIZVODNJE
Da bi se moglo proizvoditi moraju prethodno postojati pretpostavke proizvodnje. One se nazivaju faktorima proizvodnje ili inputima. Inputi se koriste za proizvodnju outputa.
Faktori proizvodnje su : a) radb) kapitalc) zemlja
GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (1)
Budući su proizvodni faktori ograničeni društvo se suočava sa svojom granicom proizvodnih mogućnosti (PPF).
PPF predstavlja maksimalnu kombinaciju dobara koju privreda nekog društva može proizvesti s postojećim proizvodnim kapacitetima
Kada je privreda na PPF tada ona efikasno alocira svoje resurse što znači da je povećanje proizvodnje jednog dobra moguće na uštrb drugog dobra
GRANICA PROIZVODNIH MOGUĆNOSTI (2)
Kada se gospodarstvo nalazi na PPF suočava se s dvojbom : kojeg proizvoda proizvesti više a kojeg manje
Navedenu dvojbu pokazuje slijedeća tablica
Mogućnosti Potrošna dobra Kapitalna dobra
A 0 60
B 10 50
C 20 35
D 30 20
E 40 0
GRAF PPF
POGREŠKE EKONOMSKOG ZAKLJUČIVANJA
nesposobnost da se ostale varijable drže nepromijenjenim – greška ceteris paribus
post hoc pogreškagreška poopćavanja - greška pars pro totogreška subjektivnosti