ISLAMSKA ZAJEDNICA U BOSNI I HERCEGOVINI

UNIVERZITET U BIHAĆU

ISLAMSKI PEDAGOŠKI FAKULTET U BIHAĆU

SEMINARSKI SKI RAD(iz predmeta Demokracija)

TEMA: Ustav i ljudska prava

Mentor: Doc. dr. Nevzet Veladžić Student: Fahrudin Vojić

Mr.sci. Senad Saračević

Bihać, novembar, 2011. godine

SADRŽAJ

UVOD........................................................................................................................................2

1. USTAV..........................................................................................................................3

1.1. Značenje riječi ''ustav''....................................................................................................3

1.2. Pojam ustava...................................................................................................................3

1.2.1. Ustav u materijalnom smislu...........................................................................................3

1.2.2. Ustav u formalnom smislu..............................................................................................4

1.3. Sistematika i sadržaj ustava............................................................................................4

1.4. Temeljni principi ustava.................................................................................................5

2. LJUDSKA PRAVA.....................................................................................................6

2.1. Definicija pojma ''ljudska prava''....................................................................................6

2.2. Kako su se razvila ljudska prava....................................................................................7

2.3. Opća dekleracija o ljudskim pravima.............................................................................9

2.4. Koja sve ljudska prava postoje......................................................................................10

3. ZAKALJUČAK..........................................................................................................12

4. LITERATURA...........................................................................................................13

1

UVOD

Kroz poglavlja ovoga seminarskog želio sam pojasniti šta je to ustav, šta znači riječ

''ustav'', šta je to ''pojam'' ustav, zatim ustav u materijalnom i formalnom smislu, šta to sadrži

ustav te koji su to temeljni principi ustava. Zatim sam htio da pojasnim šta su to ljudska prava,

otkuda dolazi ideja o ljudskim pravima i kako su se ona razvijala. Jer činjenica je da mnogo

ljudi niti ne razmišlja o svojim pravima (koja su im zagarantirana samim njihovim

postojanjem), a nemalo njih nije niti upoznato s tim koja su to njegova prava.

Vidjet ćemo odakle potiče ideja o ljudskim pravima i saznat ćemo da je zapravo riječ o

ideji o kojoj se govori već više od 2000 godina te da mnogi važni dokumenti, poput Magna

Charta Libertatum, Virginia Bill of Rights, Petition of Rights..., obilježavaju put ljudskih

prava. Upoznat ćemo se s tri osnovna koraka u razvoju ljudskih prava (filozofski korijeni,

političko ostvarenje u sklopu nacionalnih država te političko ostvarenje s univerzalnim

pravom u Ujedinjenim narodima) kako bi bolje razumjeli sva ljudska nastojanja da se ta prava

ostvare i da se poštivaju, te ćemo pojasniti svaki od njih. Vidjet ćemo osnovne karakteristike

ljudskih prava (da su ona neotuđiva, nedjeljiva i univerzalna), njihovu razliku ili sličnost s

osnovnim pravima čovjeka. Također ćemo precizno sagledati prava koja svatko od nas ima.

Upoznat ćemo se s karakteristikama osobnih prava, političkih i civilnih prava, socijalnih i

ekonomskih te pravima treće generacije.

Ovim seminarskim radom sam i ja sam postao više svjesniji i edukovaniji koja to mi

prava zapravo mi obični ljudi imamo. Postao sam svjesniji, da samo dobrim poznavanjem

ustava i ljudskih prava, svaki čovjek kao pojedinac ali i kao pripadnik određene etničke ili

nacionalne skupine, može da ostvari svoja ljudska prava koja su mu zagarantovana ustavom

države u kojoj živi.

1. USTAV2

Ustav je dokument koji određuje principe i zakone države, kako će se neka država

upravljati i odnos između države i njenih subjekata. On određuje autoritet i ograničenja

državnih istitucija i odnose između njih. Ustav određuje i štiti prava i slobode pojedinaca.

Također, on određuje i načine svoje promjene.

1.1. Značenje riječi ''ustav''

Izvorno značenje termina ustav je brana, ustava, prepreka. Ustav kao pravni akt je akt

ograničenja (obuzdavanja) državne vlasti. Latinski izraz CONSTITUTIO. U rimskom pravu

konstitucije su posebni edikti rimskih imperatora kojima su uređivana i pitanja o državnoj

organizaciji i njenom funkcionisanju. 1

1.2. Pojam ustava

1.2.1. Ustav u materijalnom smislu

Ustav u materijalnom smislu. Oslanjanje na sadržaj odnosa uređenih ustavom (ustavna

materija), nezavisno od toga da li su ti odnosi stvarno i uređeni ustavnom normom ili nekim

drugim propisima. Suština je u sadržini ustavne materije. Sadržaj ustavne materije može biti

vezan za državu (pravo) ili za društvo.2

________________________________________________

1 Doc. Dr. Ljubica Djordjević, Ustavno pravo (zabilješke sa predavanja), Fakultet za evropske pravno-političke studije, Novi Sad, str. 42 Doc. Dr. Ljubica Djordjević, Ustavno pravo (zabilješke sa predavanja), Fakultet za evropske pravno-političke studije, Novi Sad, str. 5

1.2.2. Ustav u formalnom smislu

3

Specifičnost ustava u formalnom smislu je njegova forma (oblik u kome je izražen

sadržaj ustava). Pisana forma ustava kao pravnog akta. Kodifikacija pravnih normi koje čine

ustavnu materiju. Ustav može činiti jedan jedinstven pravni akt (kodifikovani ustav) ili pak

više pravnih akata (nekodifikovani ustav). Najveća pravna snaga ustavnih normi i najviše

mjesto ustava u hijerarhiji pravnih akata. Poseban organ u čijoj je nadležnosti donošenje

ustava i odlkučivanje o promjeni ustava. Poseban postupak po keme se ustav donosi ili

mjenja.3

1.3. Sistematika i sadržaj ustava

Preambula (zauzima mjesto ispred normativnog dijela i čini odvojenu cjelinu.)

Normativni dio (sadrži ustavne norme sistamatizovane u članove ili paragrafe. Više

članova ili paragrafa grupiše se u glave, odjeljke ili dijelove.)

Dodaci ustava (dodaci ustava sadrže dopune određenih osnovnih ustavnih odredaba.

Donose se istovremeno sa ustavom i obuhvataju ustavnu materiji. Pravna snaga

jednaka pravnoj snazi ustava.)

Ustavni amandmani (amandmani se donose naknadno, njima se ustav dopunjava

uređivanjem ptananja koja ustavom nisu bila uređena.)

____________________________________

3 Doc. Dr. Ljubica Djordjević, Ustavno pravo (zabilješke sa predavanja), Fakultet za evropske pravno-političke studije, Novi Sad, str. 6.

1.4. Temeljni principi ustava

4

Principi konstitucionalizma, koji su u osnovi formulisani u teorijskom opusu nastalom

tokom XVII I XVIII vijeka. Centralno pitanje konstitucionalizma- kako osigurati slobodu

ljudi u političkoj zajednici, odnosno, kako razriješiiti protivriječje između načela slobode i

načela suvereniteta. Pitanje racionalnog opravdanja nužnosti političke zajednice. Liberalni i

liberalno-demokartski konstitucionalizam

Sloboda i jednakost

Polazne, neupitne i središnje vrijednosti konstitucionalizma. Očuvanje slobode je svrha i

cilj formiranja države kao političke zajednice i smisao i razlog postojanaj ustava kao

osnovnog zakona. Univerzalna svojstva ličnosti, pripaduju svakom čovjeku samim rođenjem.

Granice slobodi i jednakosti postavljaju samo iste takve slobode i prava drugih.

Legitimitet i suverenitet

Pitanje na kojim osnovnim principima mora počivati politička zajednica da bi u njoj bile

očuvane osnovne vrijednosti slobode i jednakosti. Legitimitet je poseban odnos između

državne vlasti i subjekata kojima se vlada. Narod je nosilac državne vlasti. Pod državnom

vlašću se podrazumijeva izvorna i, u principu, neograničena vlast države (treći element

klasične teorije o državi). Državna vlast, kao vlast nad ljudima, mora, prema principu

narodnog suvereniteta, uvijek svoj izvor imati u narodu.

____________________________________

4 Doc. Dr. Ljubica Djordjević, Ustavno pravo (zabilješke sa predavanja), Fakultet za evropske pravno-političke studije, Novi Sad, str. 17.

2. LJUDSKA PRAVA

5

Ljudska prava se odnose na pravnu, filozofsku i političku ideju prema kojem svako

ljudsko biće samim činom rođenja, bez obzira na svoj spol, porijeklo ili državljanstvo, stiče

određena neotuđivih prava.

2.1. Definicija pojma ''ljudska prava''

''Svi ljudi rođeni su slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima'' - početak je prvog člana Opće deklaracije o ljudskim pravima. To znači da svi mi, od trenutka rođenja posjedujemo određena prava koja nazivamo ljudskim pravima. Ona su zajamčena svakom čovjeku na temelju njegova postojanja kao čovjeka i ona su neotuđiva (što znači da nikome ne mogu biti oduzeta). Za ljudska prava se može reći da su to oni standardi bez kojih ljudi ne mogu živjeti u dostojanstvu kao ljudska bića. Ljudska prava su temelj slobode, pravde i mira. Njihovo poštivanje omogućuje pojedincu i zajednici da se potpuno razviju.

Slijedeće dvije definicije dvije su tipične definicije ljudskih prava:

a) ''Ljudskim pravima smatraju se zajamčena prava pojedinca na zaštitu od države, prava koja mu pripadaju na temelju njegova postojanja kao čovjeka, prava koja u svakom slučaju ostaju održiva i država ih ne može ograničavati. Oznaka „urođena“ i „neotuđiva“ prava potiče iz vremena borbe protiv apsolutizma. (...) jezgri ljudskih, odnosno osnovnih, prava pripadaju dostojanstvo čovjeka, pravo na razvoj ličnosti, jednakost pred zakonom i ravnopravnost, sloboda religije i rasuđivanja, sloboda mišljenja, sloboda tiska i informacija, sloboda učenja, sloboda okupljanja, sloboda ujedinjavanja, sloboda kretanja, sloboda izbora zanimanja i sloboda rada, nepovredivost stana, jamstvo privatnog vlasništva, jamstvo prava na nasljedstvo, pravo na azil i peticiju, kao i zakonska prava poput zaštite od neopravdanog uhićenja (...).''5

____________________________________

5 PRVI KORACI: Priručnik o odgoju i obrazovanju za ljudska prava; Amnesty International Hrvatske, Zagreb,

b) ''U političkom rječniku pojam ljudska prava označava cjelokupnost prava na slobodu koja pojedinac može zahtjevati na temelju svog postojanja kao čovjeka i koja mu

6

zajednica mora pravno jamčiti iz etičkih razloga. U tom smislu riječ je o 'prirodnim', 'nedržavnim', 'urođenim' ili 'neotuđivim' pravima, kroz čije se poštivanje i osiguranje legitimira jedna politička zajednica (...).''6

Ljudska prava ne mogu se kupiti, zaraditi ili naslijediti, ona pripadaju ljudima jednostavno zato što su ljudi- ljudska prava svojstvena su svakom pojedincu i neodvojiva su od njega

Ljudska prava ista su za sva ljudska bića bez obzira na rasu, spol, vjeru, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo. Svi smo rođeni slobodni i jednaki u dostojanstvu i pravima- ljudska prava su univerzalna

Ljudska prava ne mogu se oduzeti- nitko nema pravo lišiti drugu osobu prava iz bilo kojeg razloga. Ljudi imaju ljudska prava čak i kada ih zakoni njihove zemlje ne priznaju ili kada ih krše- ljudska prava su neotuđiva

Kako bi živjela u dostojanstvu, sva ljudska bića imaju istovremeno pravo na slobodu, sigurnost i pristojan standard življenja- ljudska prava su nedjeljiva

2.2. Kako su se razvila ljudska prava

Razvoj ljudskih prava ima svoje korijene u težnjama za slobodom i jednakošću svuda u

svijetu. Osnova ljudskih prava, kao što je poštivanje ljudskog života i ljudskog dostojanstva,

mogu se pronaći u večini svjetskih religija i filozofija. Ideja o ljudskim pravima ima svoje

korijene u grčkoj filozofiji antike i u religiji : Svi ljudi su pred Bogom jednaki. Razvoj ideje

podjelimo u tri stupnja:

Prvi stupanj (filozofski korijeni)

Već u staroj grčkoj filozofiji, dakle prije više od 2000 godina, razvija se ideja o

jednakosti svih ljudi, ideja o prirodnom pravu koje pripada svakom čovjeku.

___________________________________6 Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, I dio; Vlada Republike Hrvatske, Zagreb, 1999.

Daljnji razvoj doživljava u ranom kršćanstvu i drugim religijama: Sve ljude Bog je

stvorio jednakima i po uzoru na samoga sebe. Te dvije niti čine korijen ideje o ljudskim 7

pravima. Radilo se o filozofskim promatranjima koja su zahtijevala univerzalno pravo, ali

koja su u svijet politike i prava bila prenesena postupno tek početkom novog doba. Od

presudne važnosti bio je engleski filozof John Locke čije je djelo značilo odlučujući duhovni

proboj ideje o neotuđivim ljudskim pravima: ''The State of Nature has a Law of Nature to

govern it, which obliges everyone: And Reason, which is that Law, teaches all Mankind, who

will but consult it, that being all equal and independent, no one ought to harm another in his

Life, health, Liberty and Possessions.'' Za Lockea nepromjenjiva urođena prava čovjeka su

život, sloboda i privatno vlasništvo. A svrha svake države je da štiti ta prirodna ljudska prava.

Te zamisli prihvatili su ustavotvorci u Engleskoj i SAD-u te ih ugradili u svoje ustave.

Drugi stupanj (političko ostvarenje u sklopu nacionalnih država)

Vodeću ulogu u takvom razvoju imala je Engleska. Već su 1215., s ''Magna Charta

Libertatum'', od kralja iznuđena određena prava, dokumentom „Petition of Rights“ iz 1628.

zajamčena je nepovredivost građanina, a ''Habeas-Corpus-Akte'' iz 1679. bio je odlučujući

preokret za usidrenje ideje o ljudskim pravima u konkretnom državnom pravu.

Ta prava vrijedila su i u engleskim kolonijama, dakle i u SAD-u. Tamo je prvi put u

povijesti formuliran ''Katalog ljudskih prava'' i to pozivajući se na zamisli Lockea. ''Virginia

Bill of Rights'' iz 1776. dokument je koji se, uz ''Američko proglašenje nezavisnosti'' iz iste

godine, ubraja u najvažnije dokumente u povijesti ljudskih prava. Dokumentom ''Virginia Bill

of Rights'' slijedeća prava proglašena su neotuđivim ljudskim pravima i otada sačinjavaju

jezgru ljudskih prava:

Pravo na život, slobodu i privatno vlasništvo

Sloboda okupljanja i sloboda tiska

Sloboda kretanja i pravo na peticiju

Pravo na pravnu zaštitu

Glasačko pravo

8

Ustavno-pravno ostavrenje ideje o ljudskim pravima krenulo je velikim zaletom iz

Francuske u kontinentalnu Europu. Francuska revolucija iz 1789. sa svojom parolom ''liberte,

egalite, fraternite'' izvršila je izniman utjecaj. Dana 26. kolovoza 1789. prihvaćena je ''Povelja

o ljudskim i građanskim pravima''. Sadržava uzvišeni pokušaj naglašavanja univerzalne

važnosti ljudskih prava. Političko i pravno ostvarenje filozofske ideje o ljudskim pravima u

dobroj je mjeri uspjelo do sredine 20. stoljeća.

Treći stupanj (univerzalno političko ostvarenje (UN)

Trebalo se osigurati da svi ljudi na svijetu imaju osnovna prava i slobode. To je bio

jedan od motiva za osnivanje Ujedinjenih naroda. Sporazumom svih država ljudska prava više

nisu bila stvar pojedinih država nego su postala pitanja zajednice država. To je sadržano u

ključnom ugovoru između država, u ''Povelji Ujedninjenih naroda'', koja je usvojena 26. lipnja

1945. U njoj se ističe da se sve države članice obvezuju da će i zajedno i svaka posebno

surađivati s Organizacijom u smislu provedbe ciljeva Organizacije, a u te ciljeve ubraja se

zaštita ljudskih prava. Tim članom svaka država članica UN-a (danas su to gotovo sve zemlje

svijeta), obvezuje se na poštivanje ljudskih prava. Da bi bilo precizno utvrđeno što su ljudska

prava sastavljena je ''Opća deklaracija o ljudskim pravima'' koja je usvojena 10. Decembra

1948. Ona označava početak pokušaja univerzalne političke i pravne provedbe ljudskih prava.

Njome se žele ukinuti proturječnost između univerzalnog zahtjeva i nacionalnog značenja

ljudskih prava.

2.3. Opća dekleracija o ljudskim pravima

Danas su ljudska prava iznesena u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima te u

međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima u kojima se iznosi što vlade pojedinih zemalja

moraju učiniti, kao i što ne smiju činiti, da bi poštivale prava svojih građana.

9

Opća deklaracija o ljudskim pravima je najraširenija u svijetu prihvaćena izjava o

ljudskim pravima. Njezina glavna poruka je prirođena vrijednost svakog ljudskog bića. Kao

što smo napomenile, Deklaraciju je jednoglasno prihvatio UN, dana 10.12.1948. g. (iako se 8

država suzdržalo od glasovanja). Opća deklaracija iznosi popis osnovnih prava svakog

čovjeka na svijetu. Od 1948. Opća deklaracija je međunarodni standard za ljudska prava. Na

Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima 1993.g., na kojoj je sudjelovala 171 država,

predstavljajući tako 99% ukupnog svjetskog stanovništva, države su potvrdile svoju

privrženost ljudskim pravima.

Iako je ona nadahnuće za većinu međunarodnih zakona o ljudskim pravima, Opća

deklaracija nije dokument koji zakonski obvezuje države. Međutim, kao opća izjava o

načelima, ona ima moć u svijetu javnog mijenja. Njezina su načela ozakonjena u obliku

Međunarodnog ugovora o građanskim i političkim pravima i Međunarodnog ugovora o

ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima. Države koje su ratificirale te ugovore obvezale

su se donijeti nacionalne zakone koji će štititi ljudska prava.

2.4. Koja sve ljudska prava postoje

Ljudska prava su neotuđiva, znači da vrijede uvijek i ne mogu nikome biti oduzeta.

Njihova najvažnija funkcija je da štite građanina od države. Ona obuhvaćaju mnogo različitih

područja ljudskog suživota. Zato ih dijelimo u nekoliko grupa.

Osobna prava

To su prava čovjeka na zaštitu od napada svake vrste i na to da njegovo ljudsko

dostojanstvo ostane netaknuto. Primjer za to je pravo na život i pravo na slobodan razvoj

osobe. Osobna prava su jezgra ljudskih prava.

Politička i civilna prava

10

Tj. građanska prava. Ona bi svakom čovjeku trebala jamčiti neometano sudjelovanje u

političkom životu u sklopu njegove zajednice, bez straha da će zbog toga biti neopravdano

kažnjen. Za ova prava sloboda mišljenja i sloboda tiska imaju važnu ulogu jer se u njima

ogledaju stavovi ljudi prema njihovoj vlasti i njihovo zadovoljstvo njome.

Socijalna i ekonomska prava

Osiguravaju da svaki čovjek bude opskrbljen barem osnovnim stvarima, da bi u najmanju

ruku mogao preživjeti. Ovim pravima pripada i pravo svakog čovjeka na obrazovanje.

Prava treće generacije

Ova prava tek se nedavno ubrajaju u ljudska prava. Ta prava ukazuju na to da ljudska

prava nisu samo puka institucija nego da se ona razvijaju i mijenjaju, također kroz njih se

prepoznaju novi problemi koji ugrožavaju pravo na život svih ljudi. Uz pravo na razvoj tu se

ubraja i pravo na zaštitu okoliša. To pravo predstavljaju jamstvo da prirodni čovjekovi životni

prostori neće biti previše oštećeni ili čak potpuno uništeni.

Prava iz dviju zadnjih grupa nazivamo i solidarna prava i ona nisu neosporna. Ona se

kvalitativno razlikuju od prava iz prvih dviju skupina, koja se uvijek mogu i svuda održati. No

postavlja se pitanje koja je razlika između ljudskih i osnovnih prava. Ljudska prava, koja su

potekla iz filozofije u 17. stoljeću, našla su svoje mjesto u državnim ustavima kao temeljna

prava. Ona su u određenoj mjeri pretočena u čvrstu formu i zajamčena građanima kao

konkretna osnovna prava. Osnovna prava imala su funkciju zaštite građana od države i bila su

središnji dio vladajuće mislilačke škole liberalizma.7

_____________________________________7 Danijela Vojnović, Darija Cindrić, Odgoj za ljudska prava (seminarski rad), str. 8.

11

Dakle, osnovna i ljudska prava ne razlikuju se sadržajno već je mnogo veća razlika u

formalnom području. Osnovna prava su prava koja svaka država jamči svojim građanima i

prava koja su sadržana u ustavima pojedinih država. Na temelju njih građanin se može obratiti

sudu. Ljudska prava su u izvjesnoj mjeri osnovna ideja koja leži iza osnovnih prava. Ljudska

prava su prirodna prava.

3. ZAKALJUČAK

Svaki pojedinac bi trebao znati šta je to pojam ''ljudska prava'' i šta on zapravo

označava, odkuda polazi ideja o ljudskim pravima te kako se ona razvijala. Važno je

poznavati temeljne povijesne dokumente te poznavati međunarodni sustav ljudskih prava te

sustav zaštite ljudskih prava na nacionalnom nivou. Pojedinac je odgovoran prema državi kao

što je i država odgovorna prema pojedincu i u tom kontekstu mu je ona dužna osigurati

ljudska prava. Jednako tako, pojedinac je dužan da se izbori za svoja prava, koristiti ih te na

taj način graditi bolje i pravednije društvo.

Činjenica je da se ljudska prava danas širom svijeta sustavno krše, a njihova urođenost,

neotuđivost i univerzalonost su za mnoge još uvijek nedostižni ideali. Neinformiranost,

neznanje i nepripremljenost građana za traženje svojih ljudskih prava jedan je od čimbenika

koji koče njihovo ostvarivanje i poštivanje. Zbog toga je osnovna zadaća određenih

institucija, grupa, udruženja te samih država, upravo odgoj i obrazovanje za ljudska prava.

Ljudi trebaju znati društveni, politički, kulturni i gospodarski kontekst njihove primjene i

razlike u tumačenju pravnih normi.

12

4. LITERATURA

PRVI KORACI: Priručnik o odgoju i obrazovanju za ljudska prava; Amnesty

International Hrvatske, Zagreb, 2000.

Nacionalni program odgoja i obrazovanja za ljudska prava, I dio; Vlada Republike

Hrvatske, Zagreb, 1999.

Doc. Dr. Ljubica Djordjević, Ustavno pravo (zabilješke sa predavanja), Fakultet za

evropske pravno-političke studije, Novi Sad

Danijela Vojnović, Darija Cindrić, Odgoj za ljudska prava (seminarski rad)

Internet stranice

http://wikipedia.com

http://ffri.academia.edu

http://www.mathos.hr

13