HRVATSKA UMJETNOST 1800 – 1860

KLASICIZAM U HRVATSKOJ

Umjetnost klasicizma- dosada se u našoj literaturi uglavnom karakterizirala kasnobaroknaTo je zato što klasicizam kod nas -- ne stoji o doktrinarnoj suprotnosti prema baroknim oblicima kao u Fra. i Njem.-slijedi umjereniju struju koja se nadovezuje na barok -taj oblik - karakteristi an za zemlje srednjeg podunavljačKod nas - se javlja u posljednjoj etvrtini 18. stč .Hrvatska je tada u bliskim politi kim i kulturnim vezama s Be om.č čIako se veliki dio hrvatskih zemalja našao u okviru Ilirskih pokrajina, kod nas - ima malo empirea.Kod nas - se odrazio uglavnom na predmetima umj. obrta. Neispravno se nazivala empireom i klasicisti ka arhitektura inspirirana antikom.č Periodizacija; I.faza; oko 1775. – barokni, odnosno rani klasicizam – o ite barokne tradicije. č

II.faza; oko 1800. – klasicisti ki smjer pod utjecajem antike – traje kroz prvu pol.č 19.st

III. faza; oko 1835. – kasni, romanti ni klasicizam s tradicijama baroka i primjesamač historicizma -paralelno traje Biedermayer Klasicizam se u kontinentalno m dijelu - intenzivnom gradnjom arhitektonskih objekata na podru ju Slavonije, Baranje i Srijema,čUz more - u osiromašenim pokrajinama sao sporadi nač pojava. Glavni inicijatori gra evneđ : djelatnosti - feudalci – do ukidanja kmetstva 1848., - crkve – katoli kač ; zagreba ki biskupi M. Vrhovac, A. Alagovi , J. Haulikč ć ; pravoslavna; grkokatoli ka; reformisti ka. č čVojne vlasti koje od 18. st. grade jednostavnu, skladnu utilitarnu arhitekturu. Gra anski faktorđ koji sve ja e sudjeluje u č op oj gradnjić . Klasicisti ki motivi zadržali su se kod seljaka do 20. st. u pojedinim motivima i nošnji.č Nakon što je Josip II. ukinuo redove njihova uloga potpuno nestaje.

Široka djelatnost tog razdoblja velikim je dijelom plod anonimnih majstora. doma ić graditelji - B. Flebinger, F. Vukasovi , J. K. Knežić ć. - Vicko Andrić - najistaknutiji klasicista u Dalmaciji – (Canovin u enik) č strani majstori - austrijanci, u Slavoniji esto i ma ari, talijani i francuzič đ . U Klasicisti kim oblicima gradi se nač ladanjskim dvorcima feudalaca, ali je ve ać koncentracija u gradovima – puno toga stradalo je u svakom ratu. Inventar je sa uvan č po nekim crkvama;

Gori anč – na na in barokne zasi enosti, č ćSuhopolje – klasicisti ka izolacija pojedinih objekata, pojedina na djela poč č

muzejima (VŽ, OS, ZG – MUO), gra anskim stanovima i zbirkama.đ

1

U to vrijeme doga ađ ju se velike promjene - slabi feudalni faktor, ja a gra anskič đ

Usprkos fiancijskom slomu i gladi nakon napoleonskih ratova -u prvim desetlje ima 19. st. – itavi gradovi naglo mijenjaju fizionomiju.ć č U vrijeme kontinentalne blokade ja a žitna trgovina. čTranzitna trgovina bogati gra anski sloj pa po gradovima nastaju skladne zidanice sđ klasicisti kim pro eljima. č č Trgova ki i lu ki gradovič č (KA, RI, ŠI, ST, Bakar) imaju više stanovnika od ZagrebaZagreb - po etkom stolje a ima manje od 3000. stanovnika. č ćTrgova kom prč osperitetu pomaže gradnja cesta i luka; Jozefina, Lujzijana – dovršena 1811.

EMPIRE

širenje Napoleonovog carstva na naše prostore koje su francuzi stekli 1805 - 1809. Požunskim mirom - 1805. Napoleon je dobio; mleta ku Istru, Dalmaciju, Boku i sve dalmatinskeč otoke, -- 1806. general Lauriston zauzeo je Dubrovnik. - 1809. Mirom u Schönbrunu - tim pokrajinama pripojili su i Goricu, Trst, Kranjsku, dio Koruške, civilnu Hrvatsku južno od Save i 6. distrikata Vojne Krajine, Rijeku i hrv. primorije te austrijsku Istru. Sve te pokrajine ujedinjene su u Ilirske provincije sa sjedištem u Ljubljani. Guverner je bio Maršal Marmont -1809 – 11. uz Vicka Dandola u Dalmaciji daje najsnažniji pe at franc. vladavinič ovdje. Ta kratkotrajna vladavina – do jeseni 1813. bila je zaokupljena rješavanjem društvenih i ekonomsko – politi kih problema pa niječ dala ve ih poticaja za likovna ostvarenja.ć Izrazite karakteristike empirea - imaju samo predmeti umjetni kog obrtač - dijelom uvezeni i portreti - portretna minijatura. - ne samo na okupiranom podru ju nego i sjeverno od Save.č Teritoriji Ilirskih provincija bili su strateški važni za Napoleonove planove na istoku pa po inječ ubrzana gradnja strateških cesta - više izgra eno u Dalmaciji gdje je - franc. vlast đ najdulje trajala - završavaju i Lujzijanu, a njen završetak u Karlovcu ukrašavaju lijepom alejom platana - Uz ceste - grade niz objekata vojnog karaktera – utvrde, skladišta i esmeč . vojna arhitektura - skladišta u Karlovcu -sa snažnim skrovištima- most preko Une u Kostajnici ukrašavaju obelisci- utilizirane gra evineđ - jednostavne su - ne nose osobite stilske zna ajkeč

Dalmacija - zanimljivi, ali neizvedeni projekti :- nacrt M. P. Gautiera (Percierov u enik) č za vilu Pavla Gu eti ač ć - nacrt Basseglija za Trsteno- nacrt V. Andri ać - splitsko kazalište 1816 - glorijeta na Sustipanu. - Trogir - Od arhit. objekata isti e se č glorijeta dignuta 1809. u ast Marmontuč

- Karlovac - sagra en ku a za Marmonta...đ ć Sjeverno od Save - još se gradi i slika u stilu kasnog baroka. 2

-Zagreb - pala a baruna Kulmera ič grofa Raucha– dovršene 1808. - Banski dvori - Zakladna bolnica na Harmici 1804 - kapela s kasnobar. – klasicisti kim pro eljemč č

Zadar -osnivaju 1810. Šklou za umjetnost i obrt - šalju u franc. ve i broj dje aka.ć č U muzejima i kod prvatnika postoji ve i broj primjeraka (satovi,ć svije njaci, lusteri...)ć mobilijara s empire ukrasima; orlovi, grifoni, egipatski mot. sa uvano je nekolikoč vrijednih importiranih predmeta; -

trimo od mahagonija s bron anim orlovima i grifonima – č dvorac Bombelles,- opeka pripadao je vjerojatno carici Mariji Lujzi. -

pozla eni naslon s okruglim le nim naslonom i prednjim nogama u obliku herma, ć đ OS -

drveni pozla eni luster s orlom – Marmontov dar – ć MUO -

stolovi, naslonja i, tabureti, konzole, kreveti, ormari i...pe i, č ć ć-

Mrzle Vodice - neki proizvodi staklane imaju obilježja empirea. 2 Skulptura- nadgrobni spomenici – djela prosje nih obrtnika.č

Slikarstvo - u tradicijama kasnog baroka, osobito crkveno- Strani putuju i slikari izra uju portreteć đ i portretne minijature plemi a i gra ana uć đ suvremenim kostimima i frizuramakrug franc. slikara - neki nalazili u pratnji Marmonta - portretist Neugas - P. Reyrea, F. Albertija, Bouillerota i Lepirea - sa uvane suč minijature Iz tog doba - Dubrovnik - portreti Marmonta - Šibenik - portreti Napoleona - franjeva kom samostanu – Marmontov dar – radovi slabijih slikara.č

ROMANTIZAM U HRVATSKOJ

- teritorij je u 19. st. - upravno i politi ki razjedinjenč- feudalno društveno ure enje traje do 1848. –đ premda se kapitalizam afirmira i ranije. -Mlado hrvatsko gra anstvođ – stvara HRVATSKI NARODNI PREPOROD -Ilirski preporod - sadržavao je ideju okupljanja hrvatskih i južnoslavenskih zemalja u kulturnu cjelinu na temelju zajedni kog jezikač-U duhu romantizma - razvija se ILIRIZAM - svijesti o starini i vrijednosti hrvatske prošlosti i kulture - vrijednost narodnog jezika - suprotstavlja se ma arizaciji iđ germanizaciji. - poti e intenzivan kulturni život - otvaraju se itaonice, č č

- novine na narodnom jeziku, Kukuljevi – Društvo za... – ć uvanje starinač -Do kraja stolje a - Zagreb postaje centarć- u takvim uvjetima likovna umj. hrvatskih pokraina - nema ve e me usobne vezeć đ- produkcija pripada strancima, esto u doma enima u ovim krajevimač ć 3

- Mlado gra anstvođ - nosioc ideja romantizma

- nedostatak doma ih školovanih umjetnika - onemogu io zna ajijić ć č razvoj u likovnim umjetnostima.- Poneki rezultati proizlaze iz op eg programa ilirizma – valorizacijać vlastite povijesti i ljepote domovine. - oni se javljaju pojedina no u odre enom djelu ili krugu sč đ najsnažnijim ostvarenjima u hortikulturi i pejzažnom slikarstvu. - Pejzaž i vedute gradova - postaju tematski samostalni- bidermajerski portret i barokna sakralna slika - dominacija slikarstva - Nova traženja - oko 1840 - do pokušaja realizma oko 1880 . Utjecaji u sjevernim krajevima - dolaze iz Be ačU Istri i Dalmaciji - iz Italije

- utjecaj gra anskih risarskih škola -osnovanih potkraj 18. stđ . - do druge pol. 19 stvaraju skromnu osnovu likovne kulture me u gra anstvom.đ đ

- brojan je krug crta a i slikara amatera - č rade u akvarelu - - naivne vedute gradova U Dalmaciji - A. Bara , P. Za evi , F. Bratanič č ć ć U sjev. Hr. - F. Dauba i – Brli , S. Marjanovič ć ć U Vukovaru - ciklus pejzaža iz dvorca Eltz – nepoznat majstor

VJEKOSLAV KARAS- Prvi ilirski slikar - pod utjecajem nazarenaca - slika teme iz narodnog životaIVAN SIM ONETTI - Nešto stariji - toplim koloritom radi bidermajerske portrete- povijesne i mitološke teme - pod romanti nim utjecajimačF.COLOMBO, F.PAUER-Rije ani - tč alijanski akademski romantizam J. PAVLOVIĆ - Split - najizrazitiji predstavnik romantizma- portreti toplih boja i slobodna impostacija likova

OSIJE KA RISARSKA ŠKOLAČ : - posebno zna ajna komponentač

F. C. v HOTZENDORF- aquareli - nose oznake ranog romantizma Njegov sin H. C. v HOTZENDORF - slika i crta slavonske pajzaže i gradine pune neposredne izražajnosti i romanti nog ugo ajač đ

J. F. MUCKE- povijesne teme i pejzaži - odjeci kasnog romantizmaA. W ALDINGER - posljednji me u osje kim pejzažistimđ č a slika slavonske šume u bezbrojnim varijantama – njegov opus ve ć ozna ava realisti ku etapu - osje ajnost kojom je to ra eno govorič č ć đ o prisutnosti romantizma.

4

A. M. SEITZA i L. SEITZA- kasni odjek nazarenaca javlja se u akova koj katedrali.đ č F. QUIQUEREZ-preostaci romantizma prate u povijesnim kompozicijama i slikarstvu

razvitak gradova sj. hrv. -dolazi do žive gra evne aktivnosti u klasicisti kim i bidermajer oblicimađ č- uz gra evine nastaju brojni đ “engleski” vrtovi i parkovi – ZG, KA, VŽ - te uz neke ladanjske dvorce-MAKSIMIR –najzna ajnji pajzažni park ovog dijela Europe - ure en 1843.č đ - u vrijeme biskupa Haulika – zapo eo č Maksimilijan Vrhovac –grad. - neki maksimirski ahitektonski objekti izrzito su romanti ne koncepciječ - pojedini vrtni paviljoni i neogoti kih oblika. č(uz izgradnju neogotikog pjevališta u ZG katedrali 1835. oni su prva pojava neogotike kod nas)- Tek nakon sredine stolje a javljaju se neogoti ki objekti na pojedinim stambenimć č objektima u ZG i KA. - Znatan dio romantizma gleda se u neogoti kimčrestauracijama nekih s.r.v. burgova - najzna ajniji zahvat proveo je nač - Trakoš anu J. Draškovič ć (unutrašnjost objekta – mobilijar)

SLIKARSTVO

Dalmacija – Klasicizam, romantizam i akademski realizam – u 19.st. u svim granama umjetnosti -o ituje se pad i provicijalizacija.č- U djelima 20 skromnih slikara iz prve tri etvrtine stolje a naziru seč ć odjeci klasicizma, romantizma i akademskog realizma. To pokazuje da postoji neprekinut razvoj. Dalmatinski klasicizam ograni it e se uglavnom na č ć dubrova ki teritorijč .

Istra - u prvoj pol. 19. st. nakon Napoleonovog poraza ulazi u sastav Habsburške m. - udio mleta ke umj. na monumentalo slikarstvo je neznatan. čF. Hayez - Za crkvu Velog Lošinja rade oltarne pale – 1808., L. Querena 1810. L. Cossa 1881., N. Shiavoni 1832- Labin Posredno putem školovanja mlet ki šturi akademizsam utje e na provincijske slikareč č u Istri I. Corner - iz Motovuna,

V. Trevisan iz Vodnjana - Oni opremaju oltare crkava po selima

Rijeka i Primorje - povremeno rade doma i slikarić - F. Colombo, F. Pauer, A. Angelovi i I. Simonettić (školovani u Italiji) - J. Kirin (samouki)-u trova kim i kapetanskim ku ama ima više portreta koje kapetani donose sč ć putovanja

5

Kontinentalna – narodni preporod stvara preduvjete za procvat umj. života - skrome naruždbe slika bile su ograni ene na dokumentarnič portret, a zadovoljavaju ih strani slikari - dominantan je klasicizam, zapravo njegov derivat bidermajer

- Osim anonimnih ima i poznatih autora; Brodnik Stroy Zasche Karas

- Doba apsolutizma i vrijeme oko nagodbe - neiživjela romantika- Politi kič život - u znaku zanosa za hrvatsku povijest – iz tog nastaje potreba za likovnim prikazima naše prošlosti- nisu ostvarene trajne likovne vrijednosti- narativnost, patetika i teatralnost tih djela - odgovarala ukusu šire publike- kontakt s publikom zna ajan je zač daljni razvoj hrv. slikarstva- posebno zna enje imaju - č Strossmayer – inicijator i nami e sredstva galerijač JAZU - Kršnjavi - 1878. Društvo umj. -1882. Obrtna škola primjenjene.umj. druga pol. 19. st.

BIDERMAJER:

Ferdinand Georg WALDMÜLLER - (Be 1793 - neko selo 1865) č - jedan od glavnih predstavnika be kogč bidermajeskog portretnog slikarstva - zarana crta reklamne sli iceč - 1807 - 11. - s prekidima polazi te ajeveč slikarstva na be koj akademiji (Maurer, Lampi)č - 1811. - u itelj crtanja djeci bana Ivana Gyulayač u Zagrebu - slikao kazališne dekoracije za teatar u Amadeovoj pala i č- 1814. - oženio se opernom Katarinom Weidner - kao kazališni slikar prati suprugu na njenim gostovanjima u Pragu, Brnu i Badenu- 1817. angažirana u be koj Hofoper nastanjuje se u Be u č č - WALDMÜLLER - nastavlja sa slikarskim studijama - usavršava se kopiraju i stare majstoreć - slika pejzaže i prve portrete

- 1825 - putuje po Italiji i Njema kojč po povratku dolazi u vezu s dvorskim . krugovima i portretira Franju I - 1829 - postaje kustos galerije slika prof. na akademiji WALDMÜLLER - razo aran stereotipnim modelima nastave – crtanje po predloškuč - objavljuje polemi ku brošuruč : “ reforma nastave u smislu izravnog studija prirode”- u drugoj brošuri 1857 - traži ukidanje akademije - 1813 - u portretu je zapo eo kao minijaturist “mu eništvo za stvar umjetnosti”č č - 1820 - prvi portreti u ulju od prvotne shematske klasicisti ke fakture brzo prelazi na slobodniji i življič - 1830 - izgradio svoj stil sa svim odlikama bidermajerskog portretnog slikarstva - izvodi puno portreta be kihč gra anađ

6

- likovima daje intimne i nenametljive psihološke karakterizacije – osobitu pažnju posve ujeć odje i, frizuri, nakitu ć-radi i portrete dva ili više likova. Pozadine esto rješava kao pejzaž.č -po sklonosti slikanja pejzaža u punoj sun evoj svjetlosti utro je put plenerizmuč -njegove ideje o objektivnosti slikarstva i izravno radu u prirodi prihvatili su njegovi u enicič – Bitterlich, Canon, Ebert i Romako •

Austrijski slikar, jedan od najzna ajnijih predstavnika be kog bidermajerskogč č slikarstva. U io je nač be koj Akademiji, a od 1811.-14. boravi u Zagrebu gdje u ič č crtanju djecu bana Ignjata Gyulaya, te redi kao dekorater kazališta u Amadeovoj pala i. Njegovi rani radovi ukazuju na njegove kasniječ odlike – jednostavan reali-zam i prisno promatranje modela. PORTRET BANA GYULAYA, 1813.PORTRET BISKUPA M. VRHOVCA, 1813./14.PORTRET FRANZA GYULAYA

PORTRET SIGMUNDA OTTENFELSA, 1834.•

Portret otkriva umjetnikovo kretanje od klasicizma ka realizmu. Bidermajer invencija je postav modela – dje ak sjedi, a u krilu mu je pas. č•

Waldmüller je bio profesor na be koj Akademiji no prisilno je umirovljen jer se opirao čakademizmu i tražio je reforme u nastavi, tj. izravni studij prirode. •

Slika realisti ne portrete, krajolike, genre-scene u po etku s utjecajem klasicizma, ač č od 1830. godine radi u osobnom stilu s odlikama bidermajer portretnog slikarstva. •

Kasnijim pejzažima (ra enima izravno u prirodi) otvara put plenerizmu. đDVA PORTRETA ANNE STROSSMAYER, BEČ, 1863/64. Prvi, skica, nalazi se u Akademiji i on je kvalitetniji, dok je drugi u zbirci Lubiensky. Mihael STROY Lubno 1803 – Ljubljana 1871. O njegovoj mladosti i slikarskom školovanju nema podataka. Studirao je 1822 – 25. na be koj čakademiji, zatim se vjerojatno usavršavao u Veneciji odnosno Rimu. Oko 1830. naselio se u Zagrebu 5

kao “slikar iz Be a”. Po datumima na portretima u Zagrebu je ostao 12. godina.č Oženio se Marjetom Berghaus i radio u vlastitoj ku i na ugli Mesni- ke i Ilice. Odć č 1842. do smrti živi u Ljubljani gdje ima radionicu u vlastitoj ku i na Mestno trgu br. 9.ć

Stroy je zna ajan predstavnik našeg bidermajerskog slikarstva sa svimč odlikama i nedostacima tog stila. Glavna struka mu je portretu kojem dolazi do izražaja utjecaj Waldmüllera. Uz to je radio religiozne kompozicije za crkve, poneki genre, izuzetno slike s povijesnim i alegorijskim temama, a nikad pejzaže.

Crkvene dostojanstvenike, oltarne pale, vlasteline, imu ne gra ane i lijepeć đ žene slikao je s osje ajem za formu i boju gotovo uvijek naglašavaju i dekorativnić ć moment – romanti ni prizvuk.č Detalji su ra eni dosta po šabloni, ali pokazujeđ zamjetnu vještinu zanata – osobito inkarnat i ruke. Upotrebljavao je sku anu skaluč boja – crna, bjela, crvena, rijetko svijetle. Rado je brzo. Modele, osobito žene, redovito je poljepšavao i idalizirao – doasojanstvene, ali šablonske poze. Žene – sanjarski, sentimentalno i u dekorativnom koloritu. Iz doba njegove djelatnosti u ZG. sa uvan je veliki broj portreta poznatih osoba izč krugova iliraca i imu nog gra anstva – ZG, Samobor, Krapina, VŽ itd. ć đ•

Slovenski slikar. Nakon što je naslikao prva djela u ulju primljen je na be kuč Akademiju. 1830. godine dolazi u Zagreb kao "historienmaler" (portretist i slikar prizora) i tu ostaje do 1842. kad se vra a u Ljubljanu. Najistaknutiji je slikarć klasicizma i bidermajera u Hrvatskoj. U skladu sa preporodnim zbivanjima razvija bidermajersko slikarstvo u romanti ni izraz.č •

U Hrvatskoj je sa uvano 70-ak njegovih portreta. čPORTRET JANEZA MARTIN I AČ Ć - klasicisti ki portret čPORTRET ĐURE JELA I AČ Ć BUŽIMSKOG, 1832. – kvazi – romanti an portret (u aranžmanu ič gesti) Portret Kristofora Stankovi a ćStankovi je utemeljitelj Hrvatskog kazališta u Gornjem gradu - reprezentativanć portret koji pokazuje duh modela. Portret Ivana Krstitelja Škvabellya Rektora Akademije Story prikazuje u crnoj odori sa nekoliko bijelih kontrasta (duga bijela kosa). Portret odiše reprezentativnoš u, a fizionomija je atraktivna. ćPortret Marije Sveti čEfektivno oblikovanje lica i odje e odlika je svih njegovih portreta. Kroz prozor vidimoć krajolik. AZIJA (Trakoš an) ćPrikazana kao Odaliska sa orijentalnim rekvizitima. Story radi ovo prema bakropisima u bidermajer ateljeu. PORTRET STANKA VRAZA, 1841. Nova koncepcija (bez ruku) isti e pjesnikov izraz lica. čOLTARNA SLIKA, župna crkva u Vingnovcu OLTARNA SLIKA, župna crkva u Novoj Ra i č6 ALEGORIJE (AZIJA, AMERIKA, AFRIKA I EUROPA), Trakoš an ćMatej (Matija?) BRODNIK Kranjska 1814 – Zagreb 1845.

Ro en u Sloveniji, neko vrijeme u i u Rimu (gdje susre e Karasa), te nakratkođ č ć u Be u. Slikač uljene slike, zidne slike u crkvama i interijerima ku a, te minijature.ć Živio je i radio u Karlovcu i Zagrebu gdje 1840. radi na svodu kapele sv. Tome kod Gub eve zvijezde (propalo). Nakon boravka uč Rimu – kopira stare majstore, vra a seć 1842. u Zagreb. Za crkvu u Bribiru radi ; sv. Petar prima klju eve i Gospa odč Karmela.

Za crkvu u Remetama – oltarsu sliku, Za Zagreb kopiju Posljednje ve ere poč daVinciju. Najuspješniji radovi su mu portreti s obilježjima bidermajerskog slikarstva. KOPIJA LEONARDOVE POSLJEDNJE VE EREČ , župni ured sv. MarkaPORTRET PAPE GRGURA XVI., župni ured sv. MarkaINSTALACIJA BANA HALLERA, 1842.LJUBICA KUKULJEVIĆ - PISA IČ Ć, Galerija slika, VaraždinReprezentativan portret - pozadina isti e li (replika je u Hrvatskom povijesnomč muzeju) PORTRET MARIJE KONJEVIĆ Portret Dimitrija Konjevi a ć•

Brodnik je najuspjeliji u portretima i minijaturama - radi ih u duhu bidermajera. On je prvi doma i ćslikar koji trajno djeluje u Zagrebu. Vjekoslav KARAS Karlovac 1821 – 1858.

Odrastao je u Karlovcu u oskudnim prilikama, kao jedno od sedmero djece u obrtni koj obitelji.č Nakon osnovne škole poha a “latinsku školu”. S 10. seđ oduševljava slikarstvom u radionici obrtnika slikara eze i njegovog pomo nikaČ ć Koprive. Napušta školu i odlazi u nauk kod Koprive, nakon toga iden na stolarski zanat. Teške okolnosti šegrtovanja tjeraju ga na bijeg. Potom dolazi u radionicu slikara Fridricha Hamerlitza gdje uz kre enje u i i slikati.č č

Prvi Karasov rad i ulju ra en prema bakrorezu – Pogorenje rimskog cara. toli-đko se svidio pukovniku Franji Kosa von Kossenu da ga ovaj unajmljuje da kopira slike koje su se nalazile u njegovu vlasništvu – Madona sa zaspalim i M. s budim djete-tom, 12. apostola. Mecena Kossen osigurava klijentelu za Karasove slike i tako uspi-jeva sakupiti novac za njegovo školovanje u Italiji.

1838. godine Karas dolazi u Firenzu gdje u i prvo kod A. Corsija, a kasnije kodč G. Mellija. Druži se sa Franjom Salghettijem-Driolijem. Kopira stare majstore (fra Angelico, Andrea del Sarto), poha a Akademiju, a radove šalje u Karlovac. 1841. ideđ u Sienu. Radovi iz Firenze i Siene nisu sa uvani.č Krajem 1841. stiže u Rim i tu se razvija pod utjecajem Overbecka i nazarenaca, o emu č

svjedo e slike Majka izlaže Mojsija na obali rijeke (Karlovac, gradski mu-zej), Susretč Jakova i Labana, Marta se tuži Kristu 1844. godine kratko boravi u domovini i u tom periodu radi Autoportret sa crvenkapom. Ponesen domoljubnom tematikom slika "vilu ili neku drugu vrstu muze koja jednog od naših barda 7 nadahnjuje juna kim narodnim pjesmama". Ta se slika neka-da zvala Djed i unuk, ač danas je poznata kao Slijepac i vila (Zagreb). Naslikao je još jednu sliku s istim motivom, ali bez vile. 1845 – 47. godine ponovno je u Rimu u to vrijeme radi; Menada, Napuljski svira i,č akvarele sa ženskim likovima iz Kampanje i najpoznatije djelo hrvatskog slika-rstva 19. stolje a –ć Rimljanka s lutnjom koja predstavlja sintezu talijanskih studija. Za sliku mu je pozirala gospo ađ Gagiati, a djelo pokazuje utjecaje zrelog nazarenskog stila (Tehni ki dotjerano, hladno, napet stav,č raskoš boja, vrstač modelacija na zavidnoj razi-ni). Kvaliteta ovog djela može se objasniti i Karasovim studiranjem (utjecaj) nizoze-mskih majstora za vrijeme ovog drugog rimskog boravka. U istom periodu nastaju i:

Djevojka iz Napulja zalijeva cvije e (ulje)ćRimska pu anka (ulje)čŽena u nošnji iz Campagne – dva akvarela tog naslova

Sve se ove slike uvaju u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu, dok crtežič koji su nastali u Italiji nisu sa uvali iako ih je Karas slao u Karlovac. Me utim, nač đ marginama njegovih pisama nalazi se mnoštvo skica koje nam pokazuju kako su oni izgledali – Apoteoza Garibaldija. Pokazuju razne utjecaje; mirni obrisi likova i sakr-alne komp. – Overbeck; genre – talijanski ambijent. Me u njima seđ isti u tri crtežač perom, dobro komponirana – po njima Kukuljevi zaklju uju nizozemske utjecaje.ć č Karas se u Rimu bavio i glazbom – sa uvano je 38 skladbi za zbor i veliki broj solo-čskladbi.

1847. godine napušta Rim jer je ostao bez sredstava – sponzori ga otfikarili. 6. mjeseci se zadržava u Trstu gdje portretira imu ne gra ana u ulju i akvarelu. 1848.ć đ godine kona no dolazi uč Karlovac.

Prvi sa uvani Karasov rad nastao u domovini je Portret Stjepana Lj. Lopaši ač ć 1849., a rije ječ o romanti nom portretu (atmosfera, rekviziti, stav) – lik domoroca,č predstavnika tadašnje mlade generacije. U ljeto 1849. godine putuje po Dalmaciji, a potkraj iste godine postaje profesor za Zagreba koj risarskoj školi. Portretira Stankač Vraza 1851. – pred Vrazovu smrt. Zauzimanjem I . Kukuljevi a “ Društvo za jugoslavensku povestnicu i starine” šalje gać Bosnom 1851. “da tamo snima ikolicu, stare ikone i spomenike” iste godine u Travniku portretira Omer – pašu Latasa i njegovu k er, a nakon što je paša napustio Bosnu 1851. godine i Karas seć vra a u Karlovac. ćTu slika brojne portrete – Mihi i , Palle, Barac, Türk, Dadi . Tada nastaju i najboljač ć ć Karasova djela u žanru portreta: Ana Kreši , Mijo Kreši , Portret Alojza Duquenoisać ć i Dje ak – dati u tonskojč koncepciji. tada nastaju i kompozicije s patriotskim temama – Vila oduševljava mla-dog Gunduli a, genre prizori ćiz suvremenih zbivanja – Odlazak serežana u rat. Brojna ulja i akvareli s folklornim elementima. Slunjanka, Grani arka, Pastirice... Ova djela imaju iznimnu folklorno – dokumentarnuč vrijednost.

U teškoj politi koj situaciji Bachova apsolutizma Karas ne nailazi na dovoljnoč razumjevanja i potstreka za razvoj – slabljenje kvalitete radova. Portretiraju i Irenuć Türk beznadno se zaljubio i upao u depresiju. Strossmayer mu je htio pomo i pa gać je pozvao u akovo, poslje pokušaja samoubojstvaĐ vra a se u Karlovac i 1858. ubijać se utapanjem u Korani.

Karasovim stvaralaštvom obilježen je uspon i osamostaljenje hrvatskog slika-rstva u vlastitoj zemlji gdje su se ve od po etka 19. st. udoma ili slikari iz raznihć č ć austrijskih pokrajina. "Prvi ilirski slikar", te prvi slikar iz sjeverne Hrvatske koji se školovao u Italiji. Neki radovi su danas zanimljivi isklju ivo sa kulturnopovijesnogč gladišta ili kao dokumenti njegova razvoja, ali Karas ima nekoliko 8 djela koja se mogu proglasiti remekdjelima hrvatskog slikarstva (Rimljanka s lutnjom, portreti Ane i Mije Kreši a, te Dje ak). Svoja djela nije signirao što dodatno otežava atribuciju. ć č***Djeluje u vrijeme preporoda i obra uje nacionalnu i preporodnu tematiku.đ Nesolidno školovanje i povratak u domovinu uzrok su neujedna ene likovne vrijednosti njegovihč djela… Ivan ZASCHE (Caše) Jablonec eška 1825 – Zagreb 1863. Č

Sa starijom bra om Františkom i Josefom odlazi u Be . Tamo rade uć č manufaktu-ri porculana i oslikavaju reprezentativne porculanske servise reduciranim kopijama starih majstora. Josef otvara svoju manufakturu, a Ivan 1846. upisuje Akademiju u Be u do 1848. Prvo ve e djelo Pejzaž sč ć Kobenzela – ulje, uspješno izlaže 1848. (i genre, vedute, krajolike, portrete… - po staroj skripti)

1850., na poziv biskupa Jurja Haulika, dolazi u Zagreb i po njegovoj narudžbi radi seriju motiva iz novoure enog parka Jurjaves (danas Maksimir). – ostaje u Hr.đ kao novoj domovini do smrti. Od ovih motiva izvodi 12 litografija koje su tiskane i izdane u Be u kao Album Jurjaves 1853. – izvorni crtežič puno su neposredniji od litografija.

Naslikao je brojne portrete. Ve e reprezentativne (ulja), i manje intimnije i uvjerljivi-ćje, manjeg formata sa prikazima lanova hrvatskih velikaških i gra anskih obitelji. Svič đ njegovi portreti (i grupni i pojedina ni) odaju utjecaj gra anskog portreta be kogč đ č kruga – osobito škole M. M. Draffingera. Me uđ djelima te vrste isti u se finomč koloristi kom harmonijomč ; Aleksandrina Kulmer, Nikol Nikoli ,ć Franjica Dauba i, Julijana Koriti – Mrazove ka, Ljudevit Vukotini , Obitelj Mallin. č ć č ć

Na zahtjev bana Jela i a putuje 1855. s J. Šloserom – Klekovskim i Lj. Vukoti-č ćnovi em po Licić i hrv. primorju. Na tom nau no – umj. putovanju nastaju njegovač najbolja djela; niz finih i preciznih crteža i istih prozra nih akvarela. Studije narodnihč č nošnji i pejzaži ra eni su po prirodi – Seljakinje izđ Brinja, Mlin na Lici kod Bilaja, Pogled sa Bilaja na Velebit – sve u grafi koj zbirci NSKč ZG – bar su 66. bile tamo. Akademski realizam neprikladan je za ovakve motive Akvarelirane crteže – pejz. i nošnje, radio je kasnije i oko Zagreba; Ples žete-lica. Iste kvalitete imaju fino crtana studija za litografiu Zagreba ke vedute i dokume-ntarni crtežč Instalacija bana Šok evi a. Izradio je brojne sakralne kompozicije za crkve u sjevernoj hrvatskoj. Zač ć kapelu nekadašnje bolnice u Ilici izradio je sliku; Ispo-vjed eške kraljice Ivane pred Sv. Ivanomč Nepomukom 1856.Sva ova djela kvalite-tom zaostaju za njegovim ostalim radovima – pejz. vedutama, crtežima; hladna sui bez osobne note.Radi i minijature u bjelokosti na kojima je model Ivana Pichler – ona je model i na njegovim religioznim slikama. Zasche ima širok krug rada (krajolik, genre, crkveno slikarstvo i suvremena zbi-vanja), no najviše se bavi crkvenim slikarstvom jer je fotografija preuzela portrete i pejzaže. Izravno opaža i slika.

Zascheovo naslje e i radionicu preuzima njegov pomo nik Julije HÜHN, ađ ć njegov na inč slikanja uz neposredno promatranje nastavljaju i N. Maši , F. Ququerezć i S. Raškaj. Njegovo slikarstvo, u malom pomaku od bidermajera do romantizma, obilje-žilo je 60-e godine 19. stolje a.ć ALBUM JURJAVES 9 preciznost i neposrednost poteza olovkom, bogatstvo tonova…neke litografije imaju i štafažu – likovi tj. prizori iz svakodnevnog života dodani pejzažu, da bi ga se oživilo; štafaža koja se nalazi u 1. planu naziva se repoussoir. Oltarne slike – Stenjevac, Brckovlja, Prozorje, Ma e, Lovre ina... č čDragutin STARK 1822 – 77. Ro en u Pragu, studira na Akademijama u Pragu i Be u, a 1849. godine u Zagrebuđ č radi kao

profesor na zagreba koj realci. Slika portrete u duhu kasnog biderma-jera, pejzaže ič vedute. Domorodac u Ilirskoj odori Pogled na Zagreb sa sjevera 1859. Franjica (Franciska) DAUBA I (DAUBACHY) – DOLJSKA BRLI Zagreb 1830 – Sl.Č Ć Brod 1889.

U i kod T. Heinricha, D. Starka, I. Zachea. Slikala je akvarelom portrete –č sestre Rozalije udate Kamauf i pejzaže me u kojima je poznat Prikaz Zagreb sađ Sjevera – umnožen litografijom D. Albrechta. Po djelima W. Turnera i J. Constablea radi nekoli-ko pejzaža u akvarelu. Radi u okvirima amaterizma (realizam, romanti nač opservacija), a djela se nalaze u ostavštini obitelji Brli uć Slavonskom Brodu. Portret sestre Jozefine Jela i – Bužimske č ćMotiv iz ZagorjaStari grad SisakPut u šumu – jedini rad u ulju; masa drve a i atmosfera plenairaćBlok crteža iz skitzzenbucha – bitni su za po etke našeg pejzaža; Ograda u šumi.čRafo MARTINI Dubrovnik 1771 – 1 846.

Kao stipendist Republike 1789. odlazi na studij u Rim. Tu provodi više god. kod Marona, Mengsova u enika. 1795. godine, nakon završetka studija, vra a se uč ć Dubro-vnik i nastoji otvoriti umjetni ku školu. 1808. postaje nastavnik crtanja nač novom dubrova kom liceju. Zatim – 1821. seli uč Split, pa u Solin – gdje radi kao podinspektor solinskih iskopina pri tek osnovanom AMST. 1839. godine se vra a uć Dubrovnik.

Rafo Martini najzna ajniji je predstavnik klasicisti kog slikarstva u Dalmaciji.č č Naslikao je niz portreta (ve ina je propala). Prema njegovom Portretu Džona Resti ać ć Vicko Fiskovi je izradioć litografiju, a litografija Portreta Franje Marije Appendinija nalazi se na po etku njegove knjigeč "Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de'Ragusei" (Dubrovnik, 1802.-03.) u kojoj se nalaze i gravure dubrova kih maski oroja, Turice, Bembelja i Vile, teč Ć Konavoke i dubrova kog vojnika, što ih je po Martinijevim crtežima izradio talijanski bakrorezacč Antonio Sandi. O uvan je vrlo kvalitetan akvarel sa Portretom P. F. Papisa te Portret France-sceč Androvi ću ulju. 10

preciznost i neposrednost poteza olovkom, bogatstvo tonova…neke litografije imaju i štafažu – likovi tj. prizori iz svakodnevnog života dodani pejzažu, da bi ga se oživilo; štafaža koja se nalazi u 1. planu naziva se repoussoir. Oltarne slike – Stenjevac, Brckovlja, Prozorje, Ma e, Lovre ina... č čDragutin STARK 1822 – 77. Ro en u Pragu, studira na Akademijama u Pragu i Be u, a 1849. godine u Zagrebuđ č radi kao profesor na zagreba koj realci. Slika portrete u duhu kasnog biderma-jera, pejzaže ič vedute. Domorodac u Ilirskoj odori Pogled na Zagreb sa sjevera 1859.

Franjica (Franciska) DAUBA I (DAUBACHY) – DOLJSKA BRLI Zagreb 1830 – Sl.Č Ć Brod 1889.

U i kod T. Heinricha, D. Starka, I. Zachea. Slikala je akvarelom portrete –č sestre Rozalije udate Kamauf i pejzaže me u kojima je poznat Prikaz Zagreb sađ Sjevera – umnožen litografijom D. Albrechta. Po djelima W. Turnera i J. Constablea radi nekoli-ko pejzaža u akvarelu. Radi u okvirima amaterizma (realizam, romanti nač opservacija), a djela se nalaze u ostavštini obitelji Brli uć Slavonskom Brodu. Portret sestre Jozefine Jela i – Bužimske č ćMotiv iz ZagorjaStari grad SisakPut u šumu – jedini rad u ulju; masa drve a i atmosfera plenairaćBlok crteža iz skitzzenbucha – bitni su za po etke našeg pejzaža; Ograda u šumi.čRafo MARTINI Dubrovnik 1771 – 1 846.

Kao stipendist Republike 1789. odlazi na studij u Rim. Tu provodi više god. kod Marona, Mengsova u enika. 1795. godine, nakon završetka studija, vra a se uč ć Dubro-vnik i nastoji otvoriti umjetni ku školu. 1808. postaje nastavnik crtanja nač novom dubrova kom liceju. Zatim – 1821. seli uč Split, pa u Solin – gdje radi kao podinspektor solinskih iskopina pri tek osnovanom AMST. 1839. godine se vra a uć Dubrovnik.

Rafo Martini najzna ajniji je predstavnik klasicisti kog slikarstva u Dalmaciji.č č Naslikao je niz portreta (ve ina je propala). Prema njegovom Portretu Džona Resti ać ć Vicko Fiskovi je izradioć litografiju, a litografija Portreta Franje Marije Appendinija nalazi se na po etku njegove knjigeč "Notizie istorico-critiche sulle antichita, storia e letteratura de'Ragusei" (Dubrovnik, 1802.-03.) u kojoj se nalaze i gravure dubrova kih maski oroja, Turice, Bembelja i Vile, teč Ć Konavoke i dubrova kog vojnika, što ih je po Martinijevim crtežima izradio talijanski bakrorezacč Antonio Sandi. O uvan je vrlo kvalitetan akvarel sa Portretom P. F. Papisa te Portret France-sceč Androvi ću ulju. 10

U kasnijim radovima o ito je opadanje umjetni ke snage: č čSv. Kajo – Solin, sv. KajoSv. Paskal – Sinj, franjeva ki samostančBDM sa Sv. Nikolom i Rokom – Bajagi kod Sinja, župna crkvaćPosljednja ve era – Dubrovnik, samostan Male bra eč ć•

P.F.Papisa govori o njegovoj nadarenosti i shva anju duha klasicizma. e osobine seć kasnije gube u provincijskoj sredini – na to ukazuju njegovi radovi u Sinju i Solinu. Carmelo REGGIO Palermo ? – Dubrovnik 1819.

Školovan u Rimu, Reggio u Dubrovnik dolazi oko 1800. Tipi ni je predstavnikč rimskog klasicizma, Naslikao je veliki broj portreta te religioznih i mitoloških kompo-zicija. U portretima postiže najve e domete – prikazuje istaknute osobe Dubrovnikać iz vremena franc. vlasti – Skupni portret obitelji Androvi – bolji rad 1804., Rafo i Niko Androvi , Luko Strulli, Konzulć ć Miho Milkovi , književnica Lukrecija Bogašinovi – Budmanć ć i itd.

Od crkvenih pala isti e se Sv. Josip Kalasancije me u djecom ispred BGR,č đ sjemenište. Izradio je seriju portreta znamenitih dubrov ana iz prošlosti po starijimč

pre-dlošcima koje je naru ioč Luka Stulli za svoju biblioteku. Sa uvala se i biježnicač njego-vih crteža. •

kvalitetan portretist, slabiji kao slikar crkvenih slika. Najljepši su detalji ostvareni na pejzažnoj pozadini. •

***Reggio je bio slab crta , osrednji kolorist…život je skon ao samoubojstvom. č čJuraj PAVLOVI Split 1803 - 1886. Ć

U mladosti je bio austrijski oficir u Be u i Velikom Varadinu, a od 1847. napu-čšta vojsku, živi u Splitu i Solinu, putuje u Francusku, Austriju i Italiju. Nije poznato da li je u io slikarstvo, no putovao ječ u Be , Veneciju, Francusku… Njegov opus sastojič se od 40 – ak. radova, uglavnom portreta splitskog plemstva i gra anstva 2. i 3.đ etvrtine 19. st.č

U ranim radovima dominira romanti ni pe at koji se osje a u impostaciji likova,č č ć izrazima lica, potezu kista, skali boja i atmosferi samih slika. Ti rani portreti iako skro-mni najtipi nije pretstavljajuč slikarstvo romantizma u Dalmaciji. Posebno se isti uč neposredni i spontani autoportret, portreti roditelja, bra e Lovre – signiran 1839, najkvalitetniji, Ivana i Nikole, te sestre Marietteć Catani nastali u etvrtom desetlje u – pokazuju ga u najboljem svjetlu. č ćSredinom stolje a postepeno gubi romanti nu notu i približava se realisti kimć č č tendencijama. U drugoj fazi isti e se portret splitskog zapovjednika Narodne garde Antuna Bassač 1849, Marina Šeperca i sinovaca Alberta i Marina Pavlovi a, Dujma Grisogona. Fizionomije suć individualizirane i psihološki produbljene, a kolorit ima obilježja njegove osobne palete s predominacijom sme ih i đmaslinastih tonova. Potkraj života gubi raniju svježinu, a u radovima se sve više osje a provincijska ić diletantska nota. Iz tog razdoblja isti u se portreti Dujma i Ane Karaman 1865. č11

Slike s povijesnim, alegorijskim, reloigioznim i mitološkim temama zantno su slabije od portreta. Portret majke – Laura Pavlovi ; najbolje Jurjevo djelo; iz njenog lica struju pritajenać tuga. Antun BARA Split 1790 - 1855. Č

Pandurski asnik i inovnik financijske uprave, slikarstvom se bavi amč č aterski. 1810 – 50. putuje jadranskom obalom, te u akvarelu slika vedute gradova (Solin, Dubrovnik, Kotor, Herceg Novi), sve ane prizore (dolazak poznatih li nosti u Split ič č Kotor), te doga aje iz osobnog života (Antunđ Bara s djecom pla e na ženinom gro-bu). Sa uvano je 30-ak njegovih akvarela. č č čFranjo BRATANI Split 1816 - 1883. Ć

Samouki slikar, zanimanjem lije nik. Radi ilustracije za knjige Frana Cararre.č Njegovi crteži i akvareli prikazuju arheološke predmete iz Solina i anti ku arhitekturu.č Djela mu imaju dokumentarnu vrijednost, pokazuju romanti nu projekciju onovreme-čnog Splita – 4 vedute Splita, Autoportret sa suprugom, Pod željeznim vratima, Splitska katedrala... Antonio ZUCCARO S. Viro al Taglimento – Julijska Krajina 1827 – Trst 1892. Žvio je u Trstu, u splitu je oslikao gledalište Bajamontijeva kazališta gdje je na stropu

prikazao scene iz prošlosti Dalmacije i najistaknutije osobe. Izveo je i unutra-šnje dekoracije kazališta u Zadru i Šibeniku. 1860 – 75. putuje po Dalmaciji i slika folklorne motive – Dalmatinka – zg. zbirka Gvozdanovi . Izveo je i velik broj portreta, me u kojima i prvih rektorać đ zagreba kog sveu ilišta č č– Matije Mesi a, Stjepana Spevca, Antuna Kržana i Koste Vojnovi a, splitskogć ć lije nika i slikara čFranje Brata-ni a, obitelji Marasovi , Dojmi, Topi . ć ć ćAutor je velikog broja slika po dalmatinskim crkvama – Split, Trogir, Sinj, Sali, Srednje selo na Šolti Stari Grad... pripisuje mu se i ikonostas u Ogulinu

Izrazitiju likovnu kvalitetu pokazuju realisti ni portreti, slike s folklornim moti-čvima i religiozne slike ra ene u smislu akademskog manirizma talijanskog slikarstvađ 2. pol. 19. st. sa sra unatim dopadljivim i sentimentalnim efektima. Izlagao je uč Zagrebu na umjetni ko – obrtni kojč č izložbi 1876. i 1879. Francesco (Franjo) SALGHETTI - DRIOLI Zadar 1811 – 1877.

Slikarstvo po inje u iti u Zadru, a nastavlja na Akademiji sv. Luke (V. Camuci-č čni) i Francuskoj akademiji (V. Vernet) u Rimu, te na Akademiji u Veneciji. Boravio je u Italiji – Milano, Bologna, Parma, Rim, Genova. Od 1843. godine živi i djeluje u Zadru.

Sljedbenik je onovremenog talijanskog akademizma – radi portrete i povijesne kompozicije. Prijatelj je N. Tommasea prema ijoj zamisli nastaju mnoge njegoveč slike. Za Strossmayera je izveo alegorijsku kompoziciju Jugoslavija. Najzna ajniji dioč njego-va rada pretstavljaju portreti, a isti u se i crteži sč klasicisti kim obilježjima –č smisao za grafi ku ljepotu i osje aj za mjeru.č ć •

U duhu talijanskog akademizma slika kompozicije alegorijskog, vjerskog i povije-snog sadržaja, a izradio je i nekoliko portreta, te vrijedne crteže dalmatinskih naro-dnih nošnji genre – prizora iz seoskog života.

12

Rimsko razdoblje: Mojsije 1840. Glavno djelo ovog razdoblja. Kompozicija je zaokupljala njegovu pažnju i bila je pre-dmet dopiske sa Tomasseom. Zadarsko razdoblje: Pri est Sv. Benedikta, sv. Marija 1834.čSlikar s djecom na odru svoje žene, zidna slika u franjeva koj crkvi, 1861.čFaraonov san, Galerija umjetnina, 1840.Smrt Petra Berislavi a,ćAutoportret Kristofor Kolombo u Lancima – Zagreb, Moderna galerija, 1849. Tipi no ostvarenje historicizmč a. Sliku je otkupio Strossmayer - ostala je u Zadru (?) ***Salghettiju-Drioliju nedostaje emotivne motivacije i nadahnu a. Njegov u enikć č VJEKO ANDRI umro je jako rano, u 22. godini života. ĆIvan SKVAR INA (Squarcina Giovanni) Zadar 1825 - Venecija 1891. Č

U io je na Akademiji u Veneciji 1842 – 53. Do 1857. boravi i slika u Dalmaciji,č najviše u Splitu – prijateljuje sa Salghetti – Driolijem. Dobivši stipendiju usavršava se u Firenci, Rimu, Bologni, Parmi i Genovi. Od 1860. godine radi i živi u Veneciji.

Osam godina radi na svom životno ostvarenju Odricanju Galilea (Milano, privatna zbirka). Iako je bila izložena u Veneciji, Londonu i Be u, se nije prodala pa Skvar inač č

živi u bijedi, na kraju gotovo slijep. Radio je portrete – istaknute osobe u Dalmaciji, pejzaže i slike za crkve na klasicisti ko –č romanti an na in. Detalje izvodi naivnomč č pedantnoš u. Niz njegovih portreta i nekoliko pejzažać predstavlja najbolja djela u sliarstvu dalmacije 19. st. do Bukovca i Medovi a.ć Odricanje Galilea 1862 – 70. (Milano, privatna zbirka obitelji Wallach)

Galileo kle i pred stolom i polaže desnu ruku na Sveto pismo. Historijskač to no-st i dugotrajnač prou avanja nisu slici koristile ve su joj oduzele spontanič ć stvarala ki duh. Poze likova su pateti ne, ač č Galileo djeluje najmanje prirodno. Ovo je hladna histo-ricisti ka kompozicija, poprili no nespretna.č č PORTRET KATARINE BULJAN – GILARDI Portreti obitelji Josipa WallachaP. Ivana Dinka Ili i ač ćP. Laure GalvaniSpada u njegove najljepše portrete - crtež je mek i nježan, a izražaj romanti an. č•

Krajolici nastaju nakon odlaska u Italiju. 4 pejzaža iz rimske Campagne(privatno vlasništvo obitelji Wallach u Milanu) spadaju u njegove najbolje radove. •

*** U kasnijoj fazi Skvar inina djelovanja dolazi do opadanja kvalitete jer on niječ mogao slijediti novine venecijanskog slikarstva 2. polovine 19. stolje a ve je ostaoć ć vjeran klasicizmu (sladunjavi prizori, akademizam )

13

Albert ANGELOVI (ANGJELOVI ) Rijeka 1822 – 1849. Ć ĆZavršio je školu crtanja u Rijeci, Akademiju u Veneciji na kojoj po navodima

Kukuljevi ać 1839. dobiva prvu nagradu “risanje statuh i vajarskih spomenikah”, a po završetku studija vra a se uć Rijeku gdje slika ve inom portrete.ć Portret bana Jela i a 1848. č ćAutoportret – Moderna galerija, Rijeka Rad u ulju, realisti ki slikan. Romanti an aranžman i pogled. č čPortret Mine Bara i , Nekoliko studija aktova... č ćIvan SIMONETTI Rijeka 1817 – Venecija 1880. i mininaturist i restaurator

Pored Krasa najistaknutiji je umj. oko pol. 19. st. 1833. upisuje Akademiju u Veneciji i završava je 1841. kao naj naj... U toku studija nekoliko puta je nagra ivan.đ Po završetku boravi u Firenci i Rim – 1843. se vra a u Rijeku. Radi portrete likovać višeg društva. 1844. ponovno je u Rimu – zatim u Veneciji do smrti. Tu ima atelje, ali povremeno radi u Rijeci i Trsatu.

Od posebnog je zna aja njegova veza sa Strossmayerom od 1865.č do smrti. “Izvrsan umjetnik, upravo u en ovjek, prijatelj i vrli naš domorodac” – Stross...oč č njemu – esto mu je vodi po Italiji.č č Savjetovao ga je u vezi nabavke 30 – ak. djela talijanskog slikarstva 16 – 18. st. koja su danas u Strossmayerovoj galeriji starih majstora.

U po etku slika povijesne i genre prizore – Vra ara u rimskoj Campagni,č č Obitelj ribara o ekječ oca, Hagara u pustinji, Kerberova žena itd. Kasnije se orjentira isklju ivo na portret – osobito nač minijature u kojima je jedan od najboljih u hrv. slik. 19. st. Karakteristi ni detalji njegovih portreta –č ulja i akvarela; Suzdržan smiješak, senzualne usne, zamišljen pogled. Njegov odnos prema modelu vrlo je prisan i neporedan.

Izme u 40 – ak. najzna ajniji su: Autopotret II, p. Fišera, Djevojđ č čica Giustini, Djevojka sa sivim šalom, Kneginje Giovanelli, Djevojka s maskom – mod. gal. RI. p. gospo e Kiš, p. Marijeđ Angeli, p. B.B. Zmaji a i povijesna scena Bijeg iz Parge.ć •

U Rijeci završava gimnaziju, a onda kao stipendist Gradskog magistrata studira slikarstvo u Veneciji. Boravio je u Rijeci, Rimu i Firenzi, no od 1850. godine trajno se nastanjuje u Veneciji gdje ima svoj atelijer. Tek povremeno radi u Trstu i Rijeci. •

Simonetti je slikar portreta u ulju i akvarelu, a majstor je portretnih minijatura koje je, u akvarelu, po eo radiji još u gimnaziji – Autoportret 1832. č•

Portretira osobe iz visokog društva, a portreti su mu u po etku je pod utjecajemč klasicizma, a kasnije biedemayera i romantizma, oblikovani koloritom koji je usvojio prou avanjem Tizianovihč djela. I. rije ko razdoblje č- PORTRET CARA FERDINANDA, 1841.- PORTRET G. B. BA I AČ Ć , 1843.- DJEVOJ ICAČ GIUSTINI, 1843.- PORTRET IVANA I HELENE FRANKOVIĆ, 1844.II. rije ko razdoblje (1847.-50.) č- PORTRET DJEVOJKE S MASKOM

14

- AUTOPORTRET II - PORTRET ENRICA FISHERA PORTRET CARA FERDINANDA nastao nakon završetka studija, sugestivan izraz, pojednostavljene forme. AUTOPORTRET II Topli, prigušeni tonovi, minimalnim sredstvima ostvaruje potpuni efekt. DJEVOJKA SA SIVIM ŠALOM akvarelirana minijatura (gracioznost i ljepota modela) •

Simonettovi portreti djeluju neposredno i jednostavno, likove slika do pasa, sa izra-zitim usnama, velikim o ima i zamišljenim pogledom. Veli inom i reprezentativno-š u izdvajaju seč č ć PORTRETI BARTOLA BENEDEKTA ZMAJI A IĆ ANE ZMAJIĆ iz 1869. (Zmaji a prikazuje i jednini njegovć sa uvani čcrtež). 1870. naslikao je i tri PORTRE-TA STROSSMAYERA. •

Izme u 1842 – 50. slikao je i povijesne teme i genre – prizore (o uvan je samođ č akvarel BIJEG IZ PARGA, 1842.), a bavio se i crkvenim slikarstvom (BEZGREŠNO ZA E EČ Ć , Rijeka, sv. Jerolim, 1850.), te je kopirao stare majstore, osobito Tiziana (MARIJINO UZNESENJE, Rijeka, sv. Vid, 1852.) •

O uvano je 40-ak njegovih originalnih djela koja se ve inom uvaju u Modernojč ć č galeriji u Rijeci, a 1955. godine prire ena mu je i samostalna izložba. đ•

*** Simonetti je bio najistaknutiji rije ki slikar 19. stolje a, ujedno i reč ć staurator i procjenitelj starih slika (za Strossmayerovu galeriju u Zagrebu nabavio je u Italiji 30-ak djela talijanskih majstora 16. i 17. st., od kojih je ve inu sam restaurirao). Sać Strossmayerom je sura ivao od 1865. do krajađ života. Lovro BUTTI 1800 -1860. Slikar marina. Sa uvana su mu dva pejzaža u Rijeci. čVEDUTA RIJEKE SA U KOMČ , 1830. Petar ZE EVI – splitski slikar amater Č Ć

Klasicisti ko slikarstvo u Dubrovniku traje tridesetak godina - od povratka Petrač Katuši a sać nedovršenih studija u Rimu 1786. godine, do odlaska Rafe Martinija u Split 1821. Ovo slikarstvo doživljava procvat za vrijeme djelatnosti Sicilijanca Carmela Reggia (1800.-12.) Petar KATUŠI 1767 - 1788. ĆU io je kod Mengsova u enika Antona Marona. Ostala je sa uvana samo jednač č č njegova slika, a tri kopije njegovih portreta uvaju se u Nau noj biblioteci u Dubrovni-ku, te kod Maleč č bra e. ćGlava djevojke, DUBROVNIK, KNEŽEV DVOR 15

Boje su boje rokokoa i baroknog realizma koje je Katuši moga preuzeti sać Rubensovih i Jordaensovih slika. U svakom slu aju, od ovog aka rimskogč đ klasicizma ostalo je samo ovo jedno djelo, posve neklasi no, ali živo i privla no.č č Alexander Maximilian SEITZ München 1811 – Rim 1888.

Njema ki slikar. Studirao je u Münchenu kod P. Corneliusa i H.M. Hessa. Odč 1833. živi uRimu i priklju uje se nazarencima – kasni sljedbenik. Po Overbeckovim kartonimač radi u vili Torloniau Castel Gandolfu. U Rimu je izradi oltarne slike za crkvu Trinita dei Monti. Kad je Strossmayerboravio u Rimu i tražio slikars koji e izvest freske u akova koj katedrali 1869.ć đ č došao je u kontakt sA. Seitzom. On je izveo kartone i po njima 13. fresaka u akovu 1873 – 75.ĐLUDWIG (LODOVICO) SEITZ RIM 1844 – ALBANO 1908.

Sin i u enik. Radi pod utjecajem Overbecka i P. Corneliusa. U kasnijoj fazič postaje mu uzoregzaktan Dürerov crtež. 1887. postaje nadzornik, a 1894. upravitelj papinske zbirke slika u Vatikanu.Dolazi zajedno s ocem u akovo i od 1873. izvodi 20 fresaka u katedrali; glavnaĐ tema: poklonstvoKristu u toku stolje a. Za isusova ku crć č kvu u Sarajevu napravio je slike s likovima crkvenih otaca. Jošdosta djela u Italiji.OSJE KA RISARSKA ŠKOLA Č

Potreba habsburške monarhije da gospodarski odgovori na francuski merka-ntilizam dovodi do potrebe za podizanjem ukupnog stanja gospodarstva. To stvara potrebu za kvalitetnim obrtnicima koji e biti stru no školovani. Zbog toga se uć č školski sustav monarhije uvode risarske škole. Marija Terezija 1777. osniva risarske tj. crta ke škole u svim zemljama monarhije, a uč vrijeme Josipa II 1786. odre eno je da nau nici obrta kojima je potrebno risanje obavezno morajuđ č najmanje godinu dana polaziti risarsku školu. Nau nik nije mogao postati majstor bezč dokaza da je završio školu. Nastava u tim školama odvijala se uglavnom Nedjeljom i blagdanima. Risarske škole na prostoru današnje Hrvatske osnovane su u nekoliko ve ihć središta. Zagreba ka risarska škola po inje s radom 1781č č . U Rijeci postoji “škola crta-nja” od 1787., a osim za izobrazbu obrtnika služi kao priprema za upis na slikarsku i kiparsku akademiju u Veneciji. Osje ka čškola djeluje od 1800., a Varaždinska od 1832. Osim ovih škole su postojale i u Karlovcu, Požegi i Kastvu (Istra).+ Ruma

Sustav rada u risarskim školama bio je precizno razra en, ali nisu sve školeđ imale potpuno jednak program. To je ovisilo o osposobljenosti i kvaliteti, možem akč re i i sklonostima, u itelja.ć č Tako rije ka škola u kojoj predaje geometar Filip Tichelč ima crtanje; arhitekture, stereometrije, geometrije, ornamenta, ljudske figure, anatomije i vedute, a u Osijeku e uz risarski postojati i te ajć č slikarstva. Svakog polugodišta sve crta ke škole morale su dostaviti ogledne radove svojih u enika nač č ispitivanje zagreba- kom vrhovnom nadnadzorništvu, radi procjene kvalitete rada uč školama. 16 U situaciji okašnjele vojno - feudalne organizacije umjetnost se nije mogla zna ajniječ razvijati, osim arhitekture. Gradovi nisu imali uvjete da bi bili nosioci liko-vne kulture. Prava žarišta su feudalni dvorovi, gdje se za potrebe stranog plemstva uvozi klasicizam i romantizam. U manjoj mjeri razvoju pridonosi i crkva. Tek nakon slablje-nja feudalnih žarišta poslije 1848., tj. nakon ukidanja kmetstva u Hrvatskoj, otvara se prostor za autohtoni doma i razvoj s osloncem na gra ansku klasu koja postupnoć đ ja a. Okosnicu tog razvoja ine risč č arske škole. U literaturi se naj eš e navodi 1800. god. kao po etak postojanja osje ke škole.č ć č č Me utim, u povijesnim dokumentima Kamilo Firinger pronašao je podatke ođ postojanju risarske škole, koja je bila smještena na uglu gradske vije nice, od 1787.ć Na žalost o djelovanju te prve škole nema podataka jer osje ki arhivi za razdoblječ prije 1809. nisu sa uvani. O ito je da nije bila zna ajnija jer bi se spominjala uč č č zapisima gradske sku-pštine. Isto navodi i Anton Cuvaj u svojoj “ Gra i za povijestđ školstva kraljevina Hrva-tske i Slavonije od najstarijih vremena do danas ” izdanoj u Zagrebu 1910. gdje kaže da se školama u Rumi i Osijeku izgubio trag do 1800. U svakom slu aju izme u prve i druge risarske škole postoji vremenski prekid. č đANTUN MÜNTZBERGER Prvi u itelj osje ke risarske škole bio je Antunč č Müntzberger, ? 1774 – Osijek, 1824. , koji je na taj položaj stupio 4. 2. 1800. i, prema povijesnim dokume-ntima, po eo s pou avanjem 36. polaznika. Sa uvana ječ č č opsežna prepiska izme u njega i gradskih vlasti o pitanjima opreme i teku ojđ ć problematici. O njegovom radu nedostaje podataka, ali je ipak u teškim materijalnim uvjetima, suo en sa škrtoš u gradskih vlasti, uspjeo organizirati školu i održatič ć redovit rad. U tim okolnostima u školi se nije mogla razvijati neka umjetnost, već samo osovna obrtni ka znanja iz geometrije i tehni kog crtanja. ini se da je nač č Č njegov prijedlog u školi osnovan i slikarski te aj. Vlasti su bile zadovoljne njegovimč radom jer se u dokumentima, u više navrata, hvale škola i on osobno. Možemo zaklju iti da je zaslužan za razvoj suvremenog obrta. Antun Müntzberger umireč 1824., a na mjesto u itelja je privremeno postavljn njegov sin Antun Müntzberger ml.č Iako nije imao stru ne kvalifikacije natjecao se za stalno mjesto u itelja. Natje aju ječ č č pristupilo ukupno troje kandidata od kojih jedino on nije imao kvalifikacije zato u tijeku nate aja 1825. odustaje i zapošljava se na pošti. U itelj risarske škole mogao ječ č postati onaj tko izradi tri ispitne risarije koje bi posebna komisija podnosila na procjenu vladi. Druga dva kandidata, tako er su odustala, pa pod sumljivimđ okolnostima škola dobiva svog drugog u itelja. čFRANJO CONRAD VON HÖTZEDORF Franjo Conrad von Hötzedorf, Brno 22. 8. 1770 – Osijek, 20. 1. 1841., doselio je s obitelji po etkom 19. st. iz moravskogč podru ja. Kršnjavi tvrdi da je plemi- kog porijekla. Otac, inovnik, propao je uč ć č državnom bankrotu 1811. i obitelj je bila prisiljena preseliti u Be . U Be u su uč č kontaktu s grofom Peja evi em koji je zamjetio Franjin talent i utjecao na njegovč ć dolazak u Slavoniju i Osijek. To se slaže s Firinge-rovim istraživanjem koje pokazuje da F. C. v Hötzedorf nije izabran na mjesto u itelja putem natje aja, ve je na toč č ć mjesto predložen od strane Namjesni kog vje a. Iz dokumenata se vidi da je Gradč ć pod utjecajem više instance prijedlog shvatio kao nalog pa je pravni postupak doslovno “ poštiman “ na svim razinama. Na stranu s pikantnim pojedinostima, Hötzedorf e osje ku školu voditi 1825 – 1841. drže i se propisa u duhuć č ć Müntzbergera. Njegova likovna ostavština je više nego

17

osudna. Sa uvana su samo dva akvarela; “Tivoli” signiran i datiran 1839. ič “Talijanski pejzaž”. Oba djela pokazuju zna ajke romantizma, a nalaze se uč Modernoj galeriji u Zagrebu. Najvjerojatnije se radi o kopijama nekih gravura jer je malo vjerojatno da je Hötzedorf sa 69. godina išao na putovanje u Italiju. Osim toga za potrebe nastave izradio je predloške za crtanje. O kva-liteti njegovog rada svjedo i nam Anton Cuvaj koji navodi da su školske godine 1825/6. škole u Rijeci,č Karlovcu i Zagrebu ocijenjene osrednjima, Varaždinska je više loša nego osrednja, a škole u Osijeku i Rumi su ocjenjene najboljima. Osje ka škola jednako e bitič ć ocjenjena i naredne godine. Najviše svjedo anstava u dokumentima o njegovomč djelovanju u Osijeku nalazimo u službenim spisima; žalbama, molbama, tužbama koje je, do samog Cara, vodio protiv gradskog poglavarstva oko visine svoje pla e. Uć njego- vo vrijeme napravljen je odre eni likovni napredak i zacrtane su smjerniceđ likovnog razvoja osje ke škole koju e na najvišu razinu izdi i njegov sin i tre i u iteljč ć ć ć č u školi. HUGO CONRAD VON HÖTZEDORF Hugo na o evo mjesto dolazi izravnim izborom.č Postoje pisani podaci o tome da je još za o eva života više godina bio njegovč pomo nik, a pred smrt i njegov zamje-nik. Tom izboru nije bilo prepreka jer je H. C. vć Hötzedorf bio dovoljno kvalificiran za posao u itelja. Bez obzira što nije imaoč akademsku spremu, kao slikar, crta i peda-gog, voditi e školu u njenomč ć najplodnijem razdoblju. Nisu poznati to an datum i mjesto njegovog ro enja. Kršnjavič đ drži da je ro en u 1804. u Brnu, a Bösedorfer 1807. u Dardi. Poznato je da je umro uđ Osijeku 28. 2. 1869. i da je u trenutku smrti imao 62. god., dakle mišljenje Kršnjavog nije utemeljeno. No, ni drugi stav ne može se smatrati potvr enim jer u Dardi nemađ zabilješki o njegovom ro enju. U svakom slu aju ro en je oko 1807. Nije poznatođ č đ ništa o djetinjstvu i najranijoj mladosti, ali prve poduke sigu-rno prima od oca Franje. Najranije sa uvane radove ini 10 – ak. crteža perom, s puta po Srijemu, nastalihč č 1828/9. Bösedorfer tvrdi da je H. C. v Hötzedorfer pomagao ocu u školi ve od 1831.,ć a 1836. odlazi u Be na slikarsko školovanje. Za to mu je osigura-na i skromnač stipendija Grada u iznosu od 4. forinte i 50.krajcara. Radi usporedbe, poznato je da cijena jedne metle u Müntzbergerovo vrijeme iznosi 1. forintu i 50. krajcara. U Be uč nije upisao akademiju ve u i u privatnim ateljeima. Najve i utjecaj na njega jeć č ć ostavio J. N. Schodlberger (1779 – 1853.) s kojim putuje po Tirolu. Schodlbe-rger je bio sklon pejzažima, a trag te sklonosti vidi se u Hötzedorferovom kasnijem radu. Godine 1838. zabilježen je kao u itelj risanja u Rumi. Zbog o eve bolesti 1840. vra ač č ć se u Osijek i pomaže mu do njegove smrti. Naredne godine 21. 1. 1841. imeno-van je u iteljem u školi i tu dužnost e vršiti do smrti 1869. U okviru svog rada vodio ječ ć niži crta ki te aj, a viši slikarski te aj polazili su nadareniji u njegovom ateljeu. Dobreč č č materijalne prilike omogu ile su mu da 1842/3. putuje po Štajerskoj, Koruškoj, Tirolu,ć Sloveniji i Hrvatskoj. S tog putovanja sa uvani su i radovi. Po povratku u Osijekč 1845. se ženi i u razmaku od nekoliko godina dobiva dvije k eri. ćPad Bachovog apsolutizma daje veliki ideološki poticaj Hrvatskoj pa je 1864. u Zagrebu organizirana Prva Dalmatinsko – Hrvatsko – Slavonska gospodarska izložba. Hötzedorf izlaže album s 42. crteža olovkom. Od toga se 30. nalazi u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku, a manji broj u Grafi koj zbirci Sveu ilišne knjižnice uč č Zagrebu. Osim rada u školi izvodio je narudžbe za feudalce i gra ane, a ima i višeđ privatnih u e-nika, osobito nakon 1867. kada otvara privatnu crta ku školu. Njegovač č k i Amalija u toj školi e voditi školu crtanja za žene. Na osnovi ovoga ini se da jeć ć č imao dobru materi-jalnu situaciju. No, Kršnjavi, koji je kod Hötzedorfa živio ljeti 1866., govori da je živio u

18

bijedi. Tome u prilog ide i molba za pova anjem pla e u kojoj Hötzedorf navodi dać ć zbog pove anja troškova ne može uzdržavati dvije odrasle k eri. S druge strane J.ć ć Bösedorfer u svom istraživanju iznosi sje anja starih osje ana, prema kojima jeć č Hötze-dorf bio udak, koji je iznajmio itav kat Wagnerove vile u novom gradu. Volioč č je vino i nadahnut vinom najljepše je stvarao. Kršnjavi je umjetnika upoznao kad je ovaj ve bio star pa je do tada vjerojatno ve izgubio privatne poslove. ć ćLikovna ostavština broji 30 – ak. ulja, nešto manje akvarela i 60 – ak. crteža, uglavnom olovkom. Hötzedorf je zna ajan kao najve i hrvatski ruinist 19. st. Njegovč ć razvoj u slikara idili nih krajolika i romanti ara - ruinista je razumljiv s obzirom na toč č da se formirao pod utjecajem be kog pejzaža. Zna ajka njegovog rada ječ č komponiranje prizora. Bez obzira što je napuštao atelje i stvarao u prirodi, robovati eć shemi usvojenoj tijekom školovanja. Njegovi radovi ne ostavljaju dojam promatranja ve komponiranja napamet. Hötzedorf je posjedovao ve u koli inu nizozemskihć ć č bakroreza i bio je upoznat s radovima njihovih majstora. Zbog toga je razumljiva sli nost njegovih radova s Ruysdaleom, Hobemom, F. Snydersom i Paulusomč Potterom. U toj maniri prikazivati e Dravsku obalu sli no kao nizozemci svojeć č kanale, a u krajolike e uklju ivati štafaže; pastire, seljake, vojnike pa i životinje. Uć č mla im danima oštrim opažanjem isti e poje-dinosti i skladno ih povezuje u cjelinuđ č prizora, kasnije e njegove kompozicije imati sumorniji ton. Uglavnom se služić dvjema shemama. Ili crta tako da objekte niže plošno po horizotali ili ih sortira po dubini prema dijagonali. Bez obzira na sheme ritam poteza olovke uvjek mu je obal i valovit što doprinosi osje aju atmosfere. Prvenstveno je crta i slike su mu nešto nižeć č kvalitete, ali uz naglašene dojmove svjetla i plenera. H. C. v Hötzedorf je osnivač osje ke risarke škole u pravom smislu rije i. Škola e pod njego-vim vodstvomč č ć dosegnuti zavidnu razinu, a kroz privatne poduke utjecati e na širu liko-vnu kulturu uć Osijeku. RISARSKA ŠKOLA NAKON HÖTZEDORFA S Hötzedorferom je škola dosegnula svoj vrhunac, nakon njegove smrti nasta-vlja s radom još nekoliko godina, ali više ne e imati tu visinu likovnog djelovanja. Prvi nasljednik je Franjo Giragros koji se uć vezi sa školom spominje 1868/9. ini se da je ve radio kao Hötzedorfov pomo nik uČ ć ć zadnjoj godini njegova života. Podnio je molbu za stalnim mjestom u itelja crtanja, alič je ta molba odbijena i umjesto njega 1869. primljen je Josip Szabo. Porijeklom je Grk, a u Osijek je došao iz Be a. Prema novi-nskim oglasima poznato je da se osimč radom u školi bavio i privatnim narudžbama. Ni on nije ostavio znatnijeg traga u radu škole. Sljede i u itelj je Ivan Moretti. Porije-klom iz Splita, školovao se u Italiji, a uć č Osijeku e se zaustaviti samo u prolazu. On je na mjesto u itelja crtanja primljenć č 1870. i u školi e raditi do 1873. Te godine svojevo-ljno odlazi, prvo u akovo, ać Đ potom preko Zagreba u Veneciju. Kao razlog odlaska naveo je zdravlje svoje žene. U Osijeku se istaknuo s nekoliko dobrih portreta imu nih obitelji. Izvedba mu je solidna,ć precizan je promatra , ali se ne bavi psihološkim aspe- ktima lika nego samoč vanjskom pojavom. Nakon njegovog odlaska škola još više gubi na zna aju jer ječ 1870. osovana samostalna niža Realka i Šegrtska škola koje potpuno zamjenjuju Gradsku risarsku školu. Još neko vrijeme u školi e crtanje predavati profe-sorić crtanja s niže Realke, pr. Jovan Jovanovi , ali risarska škola je postupno izgu-bilać svoju osnovnu funkciju i ugasila se do 1886. Likovni život sredina u kojima su škole djelovale usko je vezan upravo uz njihov rad. Risarske škole i u itelji crtanja podižu op u likovnu kulturu. Prilago ene suč ć đ gra anskim svjetonazorima i u tim krugovima najviše e proširiti svoj utjecaj. Izravanđ ć utjecaj o ituje se u injenici da su u risarskim č č

19

školama, osobito u osje koj, djelovali i slikari koji su ostavili traga u likovnom životuč svojih sredina. Oni podu avaju budu e obrtnike i upoznaju ih s oblicima klasicizma,č ć bidermajera i romantizma, a utjecati e i na likovnu klimu u me u višim gra anskimć đ đ

slojevima. Neizravno se te ideje šire kroz rad tih obrtnika koji e upotrebljavatić ste eno znanje. č• ***Hugovi u enici bili su i A. WALDINGER, I. KRŠNJAVI, J. ZACH, MARIJAč ATANASIJEVI , D PACHMAN… Waldinger se nastavlja direktno na njega vidiĆ → hrv. umj. 2. pol. 19. st. ARHITEKTURA RAZVOJ ARHITEKTURE U 19. ST. Na našem prostoru križaju se utjecaj op ih europskih kretanja ekonomskog,ćdruštvenog i politi kog života. Ono što je bilo u vlasti francuza sad ječaustrijsko, na podru jima oslobo enim od Turaka razvija se život... Hrv. ječ đperiferna zona novih odnosa koje inicira kapital na podru ju Austro – Ugarske.čTek od sredine 19. st. postaje privla na i od tada je gospodarstvo u stalnomčporastu. U tim uvjetima znatan utjecaj ima prve željezni ke linije Be –č čMaribor koja je jednim odvojkom preko Zidanog Mosta dospjela 1862. doZagreba i dalje do Siska. Zatim do Rijeke i kasnije do Srijema. Time jeaustrijski kapital kro io kod nas s ciljem polukolonijalne eksploatacije sirovinači radne snage. Trgovina sirovinama i poluprera evinama dovodi dođpovremenog prospe-riteta pomorstva. Potkraj st. parobrodna društvapreuzimaju monopol, a mali pomorci propadaju. Sve to utje e na razvojčarhitekture.

Razvoj Gradova; Mogu se ralikovati dvije etape. U prvoj – nešto preko sredina st., nastavlja se proces dezintegracije gradov i utvr enih zbitih naselja – po et ve u 18.đ č ć st. U drugoj – posljednjatre ina 19. i po etak 20. st. dolazi do transformacije urbanog razvoja jer život postajć č vezan uz razvojnovih oblika intenzivnije ekonomije i društveno – politi kog života – gradnja novihč dijelova.

U Sj. hrv. i Slavoniji taj razvoj proživljavaju gotovo svi gradovi i ve a naselja. Uć Zagrebu sutijekom ½ 19. st. novi urbani zahvati koncentrirani na podru ju gornjeg grada i nač neposredne prilazneulice podno gornjeg grada i Kaptola. U tom razdoblju postoji pravilno shva anjeć urbanizma – banGyulaya zabranio je gradnju ku a viših od jednog kata oko Markova trga – banskić dvori... Nakonizgradnje željeznice razvija se intenzivna urbana izgradnja tijekom koje svoj izgled dobiva Donji grad(Lenucijeva potkova itd).

Sli an razvoj, u manjoj mjeri, imaju i ostali gradovi sj. hrv. U ½ 19. st. u Osijeku seč gradnja širi van Tvr e, a u drugoj polovini se razvija intenzivna gradnja sjeverno, ju-đžno i isto no. – Gornji i Donji grad, Retfala i Novi grad. Varaždinu se ruše bedemi ič grad se širi van njih, Karlovac – van bedema... Na kvarnerskom i istarskom podru ju dolazi do proširenja lu kog prometa –č č nasipavaju se obale, probijaju stari bedemi... U 2/2 19. st promjena života; parobrod, željeznica do Rijeke 1872. –

20

postaje središte parobrodskih poduze a, nagla ić zgradnja. Uz nju razvija se jedino Pula – glava ratnaluka monarhije. Koncentracija svega u Rije-ku i Pulu oduzela je vitalnost ostalim gradi ima uz obalu iću bližoj pozadini. Pojava turizma oživljava neka manja mjesta.

Podru je Damacije ovisi o složenim lokalnim uvjetima (talijani itd), od gradova seč urbanisti kičrazvija jedino Zadar – središte D. Taj razvoj o ituje se u negativnom smislu razaranjač SZ i JZ dijelaobale na poluotoku. U drugoj polovini st. po inje uz južnu obalu gradnja bezvrijedih, ač velikih objekata– i drugdje u gradu. Razvijaju se Šibenik i Split – premda prije I. S.v.r. kao luke nemaju nikakavzna aj. Teško razdoblje proživljava Dubrovnik gdje austrijska vojska pregradnjamač ošte uje bedeme.ć

Javni objekti; u ½ 19. st. Hrvatska je periferija – nema ve e gradnje javnih objekatać osim u nekoliko gradova. Zagreb – Gornji grad; pala a Kulmer je adaptirana zač Bnske dvore, Kazalište 1842.,pala a K. Draškovi a u Opati koj ul. 1837 – 42. – klasicisti ko djelo B. Felbingera. Uč ć č č Požegi –Vije nica s arkadama oko 1800 isto B. F., u Osijeku Županija 1836 – 42. U rijecić Adami gradićklasicisti ko kazalište na Korzu 1835. Vicko Andri ...č ć

2/2 19. st. – znatan razvoj, ekonomija, pošta, sudstvo... javni objekti u ekle-kti kim→ č varijantama. Koncentracija u Zagrebu; neoromani ka zgrada Rektorata 1859.,č Neoren. JAZU1876 – 84 Schmidt. Obrtna škola 1888 – 92 – Bolle. Neobarokno kaza-lište – Hermann Helmer iFerdinand Fellner 1895., Umj. paviljon 1898., secesijska sveu ilišna knjižnica Rudolfč Lubinski1912 – 13. Vž kazalište 1873, Os kazalište 1866...

Sakralni objekti; smanjenje gradnji, pretežno klasicizam, zatim pseudogotika. Sv. Terezija u Suhopolju 1802, Sv. Stjepan u Novoj Gradiški 1811 – 28. Portik na gro-blju Sv. Jurja u Zg – B. F. itd. U 2/2 19. st. prevladava historicizam – neogot. ck Sv. Petra i Pavla u Osijeku 1898, neorom. katedrala u akovu 1866 – 92. pregradnja ZgbĐ katedrale 1880 – 1902. Pu ka arhitektura; sve po starom. Tek od sredine st. utjecaj gradske arh. – dru-ga ijič č tlocrti, sve više opeke i kamena – ukrasi fasada. Dvorci i Pala e; retardirani baarok –č rani klasicizam – Prandau – Norman u Valpovu prije 1800., Kulmer Zgb do 1809., Peja evi Os- Retfala 1796 – 1801. Nakon toga klasicizam Januševac – B.F. danasč ć ruševina, dvorac Peja evi u Našicama i Esterhazy u Dardi po 19. st. Dvoracč ć č Mailatha DM – 1906 – 14. U grdnji pala a i gr anskih ku a – klasicizan koji nastupa sč đ ć B. Flebingerom 1785 – 1871. uz Januševac, op inu u Samoboru, pal. Draškovi ,ć ć portik na Jurjevskom groblju – veliki opus od sakralnih objekata – neizvedeni projekt za akova ku katedrlu do zagraba kih patri-cijskih pala a; Magdaleni – Draškovi –Đ č č č ć ć Jela i 1830. dodaje jok monumentalan trijem; pal. Draškovi , ku a Frigan,č ć ć ć Flebinger, pregadnja grkokatoli kog biskupskog dvora u Križevcima...Od sredineč stolje a klasicizam je potisnut historicizmom – neogot. neoren. neobar. itd ćParkovi; tijekom 18. i 19. st nastaje niz parkova kao okoliša dvoraca, ljetnih rezidencija ili u gradovima. Ve ina je nastala ure enjem šumskih podru ja, a uć đ č gradovima na postoje im slobodnim površinama ili na mjestu srušenih bedema.ć Me u najljepše se ubraja Jurjaves – Maksimir u Zg koji je nastao kultiviranjem šumeđ krajem 18. st., ali je do sredine 19. u njega interpoliran niz klasicisti kih objekata –č engleski tip. (William Kent) – vidikovac, glorijete, ljetna biskupska rezidencija. Potkraj 19. st. ure- uje se i park Tuškanac isto u slobodnoj koncepciji. Iste oblike imaju iđ parkovi oko dvo-rca Peja evi u Našicama i Mailatha u DM. Uz spomenute ladanjskeč ć

parkove po inju se formirati i prvi omanji parkovi i promenade. na Gri uč č strossmayerova i Vrazova. U 2/2. 19. st u Donjem gradu – Zrinjevac 1866., Tomislavov trg 1895. U tom razdoblju ure uju se i gradski perivoji u drugim đ21 gradovima. Posebno mjesto zauzimaju drvoredi uz ceste 18. i 19. st. na prilaznim cestama gradovima i dvorcima. Bartolomej (Bartol) FELBINGER Cheb – eška 1785Č – Zagreb 1871. Graditeljski zanat izu io je u Be u u radionici F. Wipplingera. 1809.č č položio je majstorski ispit i došao u Zagreb. Imenovan je gradskim arhitektom, a niz godina bio je i službeni arhitekt Kaptola. Kao projektant i izvo a stekao je velikiđ č ugled – njegovo djelovanje ispunilo je prvu pol. 19. st. nizom klasicisti kih gra evinač đ u Zagrebu. Formirao se u kasnobaroknoj atmosferi Be a, ali u generaciji graditelja koji su utiralič put klasicisti koj arhtekturi obilježenoj jednostavnoš u i funkcionalnom logikom.č ć Zagreb u to doba nije imao ja ih graditeljskih tradicija pa Felbinger svojim djelimač zna-tno preobražava lice grada. Gra anskoj arhitekturi Zagreba dao je obilježjeđ novog stila koji se tada širio Europom, a gradu istaknute urbane akcente.

ini se da je za njegovo umjetni ko formiranje presudna bila suradnja s be kimČ č č klasicisti kim kiparom F. Zaunerom kod postavljanja spomenika Josipu II u Be u.č č Sa uvani crteži i skice iz kasnijeg razdoblja pokazuju da je temeljito studirao novi stil.č Zato njegova djela imaju jasnu koncepciju, harmoni ne proporcije, otmjenuč suzdržanost i pored skromnih dimenzija – monumentalnost. estom primjenomČ anti kih arhitekto-nskih elemenata – stupova, koje upotrebljava isklju ivoč č funkcionalno (altane na Dvorani u Zg i u Januševcu), i dekorativnih tipova kapitela znao je dati slikovitost gra evini, a da ne naruši kompaktnost cjeline. đKarakteristike Flebingerove arhitekture; U unutrašnjosti jasno a prostornih volumenać s vješto ukomponiranim stubištima (Dvorana, Zg). Izvana; glavni ulaz smješten u polukružnoj niši, motiv slijepih arkada, imitacija rustike u prizemlju, snažan razdjelni vijenac prizemlja i prvog kata, krov smješten nisko nad prozorima. Posebna zanimljivost u njegovim radovima je esta primjena kovanog željeza nač ogradama stubišta, balkona i dvorišta – za koje je sam izra ivao nacrte; pr. balkon nađ Friganovoj ku i, ulaz na Jurjevsko groblje. ćNjegova djelatnost obuhva a projektiranje i restauriranje gra anskih ku a, pala- a,ć đ ć č dvoraca, ljetnikovaca i vrtnih paviljona. Njegov udio u razvoju vrtne umj. u Zagrebu nije sa sigurnoš u utvr en – proširio je Južnu promenadu 1812., a ime mu seć đ spominje i u vezi s ure enjem Maksimira, Bivšeg Alagovi eva parka u Novoj Vesi iđ ć Medveš aka – objektima koji pokazuju izrazitu kompozicinu kvalitetu. U pomanjkanjuć dokumentacije na temelju stilske analize pripisuju mu se mnoga klasicisti ka djela uč Zagrebu i okolici. Njegovo remek – djelo je dvorac Januševac kod Savskog Marofa 1828. smje-šten usred engleskog parka. Unutar jednostavnog volumena gra evine prostorno domi-đnira kroz oba kata centralnaa okrugla dvorana s kupolom. Izveo je razli ita rješenjač pro- elja – juž. – altana, sj. – portik, zap. – velika lo a na stupovima. To cjelini daječ đ veliku lako u i raznolikost. Niz gra anskih ku a, pala a i ljeznikovaca podigao je uć đ ć č Zagrebu; Ilica 7., Ilica 10. s dvorišnim paviljonom, k. Dömötörffy – Domitrovi Radi eva 32.,ć ć Felbingerova k. 15., k. Hatz srušena 1928. – Trg Republike?, Alago ev ljetnikova uć Novoj Vesi, Vrtna ku ica u Vlaškoj 72., Jakov ina k. Opati ka 16., Friganova na ugluć č č Demetrove i Opati ke, Ilirska kavana tzv. Palainovka ispod Popova tornja itd. č

22

Isti e se pala a K. Draškovi a – Opati ka 16. zvana Dvorana – pregra ena 1846.č č ć č đ Monumentalna cjelina postignuta je ritmi kom radacijom masa od nižih isturenih krilač do sve anog reprezentativnog proč čelja s portikom na Istoku, a unutrašnjost je jedan od najskladnije riješenih arh. prostora u Zagrebu.

Izveo je i nekoliko uspješnih prigradnji – 1830. dodao je klasic. portik pala i Jela i ;č č ć Demetrova 7, i gornje katove i stubište u Demetrovoj 3. Prigradnjom južnog jednokatnog krila pal. F. Draškovi a skaldno je urbanisti ki rješio križanje Demetroveć č i Opati ke ulice. čZna ajan je njegov rad kao restauratora. Popravio je crkvu sv. Jurja u Zg. izgradivšič ulazni paviljon s ogradom, vodi restauraciju biskupske rezidencije u Križe-vcima, a možda i rest. Balagovih Dvora kod Samobora. Po njegovim projektima podi-gnuta je vije nica u Samobor 1824., Župna crkva u Glini 1836. Više zgrada po zagorju,ć Karlovcu, Glini i Zagrebu nosi izrazite zna ajke njegovog izraza. Me u neizvednimč đ projektima isti e se onaj za gradnju akova ke katedrale s monumentalnim klasicisti-č đ čkim pro eljem. Projekt za HNK u Zg. je izgubljen. č č

Flebinger je najzna ajnija osoba u Hrvatskoj arhitekturi prve pol. 19. st. S velikimč znanjem i ukusom dao je zanatsku solidnost, kreativnu snagu i temelj za kasniju arhitekturu.Umro je u gradskoj ubožnici osiromašen u visokoj starosti – krivnjom svog sina Alberta. BIDERMAJER U HRVATSKOJ Najbolja i najkarakteristi nija ostvarenja postignuta suč umj. obrtu – prije svega poku stvo, dijelom import, ali i doma i radovi. i sliakrstvu.ć ć Varaždin je jedan od centa-ra izvrsnih majstora stolara, u ili po austriji, koji su seč znali prilagoditi potrebama doma e sredine. Manufakture keramike u Krapinić (WoykiffyI i Zagrebu (Krieger – Barbot), staklana u Osredku kod Samobora proizvode upotrebne i ukrasne predmete. U arhitekturi najvažnije su klasicisti ke zgrade B. Felbingera u Zg. i nekoliko dvoracač u njegovoj okolici. Portret je najskladniji izraz bidermajera u Hrvatskoj. U to vrijeme još nema doma ih slikara. Velik broj stranaca prolazi kroz Hrvatsku i portretirać plemi e i gra a-ne. U Zg. dva majstora; M. Stroy i Slovak I. Zasche – uzć đ reprezentativne biskupske portrete rade i niz kvalitetnih gra anskih i plemi kih.đ ć Slikaju i oltarne slike koje se odlikuju spretnim aranžmanom, ali im nedostaje topline. Opusom V. Karasa hrv. umj. prve polovine 19. st. dobila je najkvalitetnija djela. Figuralne kompozicije su mu manje uspjele od portreta – psihološkim izrazom nadilazi Stroyev i Zascheov. Niz izvrsnih gra anskih portreta dali su I. Simonetti uđ Rijeci i J. Pavlovi u Splitu. minijatur ćBidermajersku minijaturu uz Stroya i Zaschea u sj. hrv. rade Stager, Ziegler i M. Brodnik. Ostalo je iz stare skripte, dakle - upitna to nost. • Biedermayer se razvio uč Be u, a u Hrvatskoj su sa uvane umjetnine biedermayer stila (Muzej za umjetnost ič č obrt u Zagrebu, Gradski muzej u Varaždinu i Muzej Slavonije u Osijeku). • Radovi su naj eš e uvezeni, no ima i nešto doma e proizvodnje: staklane kod Samobora, uč ć ć Zve evu, manufakture kamenine Kriegera i Barbota u Zagrebu, kapa i lakiranihč kožnih predmeta J. Tömöra u Zagrebu…

23

• Poku stvo, osim onog uvezenog iz Be a, Praga i Graza, rade i doma i stolari (J.ć č ć Kraft - Zagreb) od doma ih vrsta drva. esti su predmeti od lijevana željeza (svje-ć Čtiljke, vrtne ograde). -Nadgrobnici bana Gyulaya -Nadgrobnici u crkvi sv. Katarine • Minijaturne portrete za biedermayer stanove rade putuju i umjetnici (M. Stroy, I.ć Zache, M. Brodnik. I. Ziegler - tzv. zagreba ki krug). 1840.-ih godina pojavomč dagerotipije, fotografija zamjenjuje minijaturu. Najpoznatiji dagerotipisti su N. Novakovi i J. Strohberger. ć• Arhitektura – Staro kazalište na Markovu trgu • Arhitekti – B. Felbinger, A. Brdari , A. Cragnolinić • Crkvena arhitektura – je derivat klasicizma i kasnobarokne tradicije • Felbingerovi projekti katedrale u akovu, kapele sv. Duha u Zagrebu… Đ• Vrtovi – uz gra anske ku e, parkovi, vrtna arhitektura (Maksimir, južna i sjevernađ ć promenada u Zagrebu, parkovi uz dvorce u Zagorju…) Slikarstvo

– be ki slikari F. G. Waldmüller, P. Kraft, F. Amerling, T. Eybl Bavaracč , C. Spitzveg radi portrete sa štafažom, genre-scene i pejzaže s vidljivim utjecajima nazarenaca i romanti ara. č

Portretisti - M. Stroy, I. Zache, I. Simonetti (Rijeka), J. Pavlovi , V. Poiret (Dalmacija),ć A. Keller (Varaždin), F. Griffinger (Osijek), F. Pfalz (Vinkovci). Pejzažisti – Hugo Conrad von Hötzendorf - ??? romantizamVedutisti – A. Manzoni, L. Butti (Rijeka)Crkveno slikarstvo – F. Hamerli (Karlovac)ć

HRVATSKI NARODNI PREPOROD I LIKOVNE UMJETNOSTI Prva austrijska vladavina 1797 - 1805. – u Dalmaciji 1797. godine Napoleon je ukinuo Mleta kuč Republiku, a sa Austrijom sklopio primirje. Austriji je ustupio mleta ke posjede nač Jadranu, a zauzvrat je dobio Belgiju. Uprava je povjerena austrijskom grofu - Istra i Dalmacija bile su izravno podvrgnute vlasti u Be u koja nije dopuštala njihovoč spajanje sa Hrvatskom. Francuska vladavina 1805 - 1813. – u Dalmaciji 1805. godine obnovljeni su ratovi izme u Francuske i Austrije i tada svi mleta- ki posjedi dolaze pod francusku vlast.đ č Francuzi 1806. godine osvajaju Dubrovnik i ukidaju Dubrova ku Republiku (generalč Lauriston), a centar vlasti postaje Zadar – civi-lni i vojni providur. Na podru juč hrvatskih i slovenskih zemalja Napoleon je osnovao Ilirske pokrajine kojima je središte bila Ljubljana. Me utim, iako feudalni odnosi nisu ukinuti, u ovom periodu seđ osnivaju škole, otvara se slobodna trgovina, poboljšava se položaj seljaka…

24

Za vrijeme francuske uprave u Zadru su pokrenute prve novine na hrvatskom jeziku, tj. dvojezi ni tjednik Kraglski Dalmatin – Il Regio Dalmata – 1806. Druga austrijskač vladavina – u Dalmaciji Porazom Francuske kod Leipziga 1813. godine Dalmacija i Istra ponovno potpa-daju pod izravnu austrijsku upravu. Upravno središte je Zadar, a u školama se u i talija-nski. Predpreporodno doba 1815 – 1835. Slomomč Napoleonove vladavine Istra i Dalmacija su pod austrijskom vlaš u, a Vojna Krajinać pod upravom Vojnog vije a u Grazu. Zagreba ki biskup Maksimilijan Vrhovac zalažeć č se za sjedinjenje Dalmacije i Hrvatske, te se odupire pokušajima ma arizacije.đ Politiku u habsburškim zemljama vodi kancelar Metternich koji provodi centralizam vlasti i germanizaciju. Kako je Hrvatski sabor dio ovlasti predao Ugarskom saboru, nakon ukidanja Mettenichova apsolutizma 1825. godine, na Saboru u Požunu odlu eno je da se ma arski jezik uvede u škole kao obavezan jezik (latinski ostaječ đ službeni jezik). Ma arski hegemonizam je sve izraženiji, a ma arizaciji se opiru mladiđ đ intelektualci iz redova hrvatskog gra anstva. đ• Ljudevit Gaj djelom Kratka osnova horvatsko – slavenskoga pravopisanja, 1830. ozna ava uvo enje nacionalnih sadržaja u politiku. JOSP KUŠEVI KNJIŽICOMč đ Ć JURA MUNICIPALIA DOKAZUJE DA JE HRVATSKA UVIJEK IMALA POSEBAN DRŽAVNO – PRAVNI POLOŽAJ KOJI JE NEOVISAN U ODNOSU NA UGARSKU. Planovi preporoda: - povratak Dalmacije u sastav Hrvatske nakon pada Mleta keč Republike 1787. - izgradnja kulturnih institucija sa nacionalnim predznakom (1799. godine Sabor upu uje zahtjev da zagreba ka Kraljevska akademija dobije statusć č Sveu ilišta, te da se tako otvori za javnost). - pokušaj izdavanja novina na hrvatskomč jeziku (F. Bogdani , J. Šporer)ć- osnivanje tiskare (1794.) koju je M. Vrhovac namijenio tiskanju knjiga na hrva-tskom jeziku- nastojanje Vrhovca i suradnika na izgradnji jedinstvenog hrvatko - ilirskog sta-ndardnog jezika i

grafije – izrada rje nika - J. Stull, 1801 – 19.; i gramatika - F. M. Appendini. GROFč JANKO DRAŠKOVI 1832. GODINE IZDAJE DJELO DISERATATIA ILITIĆ RAZGOVOR UGODI NARODA SLOVINSKOGA U KOJEM SE NALAZI PROGRAM PREPORODA – RAVNO-PRAVNI ODNOSI SA UGARSKOM, OBNOVA BANSKE VLASTI, POSEBNA VLADA ZA HRVATSKU, HRVATSKI SLUŽBENI JEZIK…DRAŠKOVI PREDLAŽE STVARANJE "VELIKE ILIRIJE" KOJA BI OBUHVA ALAĆ Ć SLAVENSKE ZEMLJE I BOSNU I BILA DIJELOM HABSBURŠKE MONARHIJE. Hrvatski narodni preporod 1835 - 1848. 1835. godine Ljudevit Gaj izdaje Novine horvatske sa prilogom Danica horvatska, slavonska i dalmatinska. Novine su na kajkavskom, da pridobije Zagre-p ane, dok je Danica okrenuta svima pa je nač štokavskom. Ove novine ozna avaju po etak preporodne djelatnosti. 1836. godine uč č Danici se uvodi jedinstveni hrvatski standardni jezik zasnovan na štokavskom narje ju i reformirana je grafija. č

25

1836. osniva se Narodni muzej. 1837. godine zagreba ki biskup JURAJ HAULIK seč zalaže za uvo enje hrva-tskog kao službenog jezika – on je dovršio Maksimir koji jeđ zapo eo Vrhovac. Osnivaju se itaonice kao preporodna središta u gradovimač č (Varaždin, Karlovac, Zagreb). Iz zagreba ke itaonice razvija se 1841. godineč č Gospodarsko društvo, a 1842. Matica ilirska - kasnije Matica hrvatska. Tiskaju se i prve drame (D. Demeter), otvara se put nacionalnom kazalištu (I. K. Sakcinski: Juraj i Sofija, 1841. izvedena. Ivan Mažurani piše prvi ep moderneć hrvatske književnosti - Smrt Smail-age engi a,a Vatroslav Lisinski sklada prvuČ ć hrvatsku operu - Ljubav i zloba 1843.(2. srpnja.?) godine I. K. Sakcinski drži 1. saborski govor na hrvatskom jeziku i predlaže uvo enje hrvatskog jezika kaođ službenog. • Protivnici Preporoda bili su ma aroni, tj. Hrvatsko – vugarska stranka.đ Zbog toga se osniva Ilirska stranka. Habsburški dvor je Preporod podržavao jer je on onemogu- avao ma arske težnje za ve om samostalnosti, no naposljetku je, zbogć đ ć Gajeva politi kog djelovanja u Bosni, ograni io politi ko djelovanje pokreta i 1843.č č č godine zabranio upotrebu ilirskog imena. Te se godine stranka preimenovala Narodnu stranku. • 1847. godine zasjedanjem Hrvatskog sabora hrvatski jezik uveden je kao službeni jezik. • U Dalmaciji izlazi preporodno glasilo Zora Dalmatinska iji je urednik jednoč vrijeme bio Ante Kuzmani . • Potaknuti revolucijama u Be u i Pešti 1848. godineć č zasjeda Narodna skupština koja donosi dokument poznat kao Zahtijevanje naroda. U njemu traže: - da se barun Jela i postavi za bana - osnivanje samostalne vlade -č ć sjedinjenje hrvatskih zemalja - uvo enje hrvatskog jezika u upravu i škole. • 1848.đ godine ban Josip Jela i donosi proglas kojim ukida kmetstvo, a u novi Sabor, uzč ć predstavnike plemstva i gra anstva, uvodi i predstavnike gra anstva iz Banskeđ đ Hrvatske i Vojne Krajine. Tada je imenovano i Bansko vije e – Hrvatska vlada –ć neovisna o Ugarskoj. Jela i intervenira u Ma arskoj, a raspuštanjem Uga-rskogč ć đ sabora on postaje vrhovni vojni zapovjednik u Ugarskoj. Za zasluge smiriva-nja revolucije u Be u Franjo Josip I. Josipa Jela i a imenuje guvernerom Rijeke ič č ć Dalmacije. • 1849. godine car proglašava Oktroirani ustav kojim Monarhija postaje centralisti kač država sa njema kom prevlaš u. Prema ovom Ustavu, hrvatske zemlje ostaju razje-č ćdinjene, Hrvatski sabor gubi samostalnost, a državom se upravlja iz Be a. č• Krajem 1851. godine car uvodi otvoreni tzv. Bachov apsolutizam (ukida Sabor i Bansko vije e, zabranjuje hrvatski jezik, tisak cenzurira…). Jela i i dalje ima funkcijuć č ć bana, ali samo formalnu - djeluje na kulturnom i vjerskom planu. Ujedi-njuje grad Zagreb, a zagreba ka biskupija postaje nadbiskupija.č

26

• 1859. godine pobjedom Pijemonta protiv Austrije (borba talijanskih zemalja za osamostaljenje) ukinut je apsolutizam, a novi ban Josip Šok evi oživljava kulturni ič ć politi ki život u Hrvatskoj. Iako se državom još upravlja iz Be a, hrvatski je opetč č službeni jezik. • 1861. godine Hrvatski sabor pokušava riješiti državno – pravne probleme. Unionisti su za savez sa Ugarskom (L. Rauch), dok su narodnjaci za uniju ali uz priznavanje hrvatske samostalnosti i cjelovitosti (Hrvatska, Slavonija, Vojna krajina & Rijeka). Za to se zalažu F. Ra ki i J. J. Srossmayer. Pravaši traže potpuno samostalnost (A.č Star evi i E. Kvaternik). Na kraju je prihva en stav narodnjaka. Samostalna naro-č ć ćdna stranka (I. Mažurani , I. Kukuljevi , J. Haulik) iznosi ideju o uniji s Austri-jom. ć ć• Austrijsku krizu nakon poraza u Pruskom ratu iskoristila je Italija koja joj je oduzela Veneciju, a i Ma ari se žele odcijepiti. Sklopljena je Austro – ugarska nagodba kojomđ nastaje Dvojna monarhija. Ban Šok evi nije htio pregovarati s Ma arima pa gać ć đ zamjenjuje unionist Levin Ravich. Tada je sklopljena Hrvatsko – u garska nagodba 1868. prema kojoj Hrvatska ima samostalnost u unutrašnjim poslovima (školstvo i sudstvo, a jezik je hrvatski). Zajedni ki su poslovi vanjska politika, vojska ič gospodarstvo, ime Hrvatska gubi ekonomsku samostalnost. Odlukom cara, Rijekač je pripojena Ugarskoj. • 1871. godine, nezadovoljan nagodbom,E. KVATERNIK je organizirao RAKOVA KU BUNU u Vojnoj krajini. Buna je ugušena, Ante Star evi je zatvo-ren,Č č ć djelovanje Stranke prava je zabranjeno, a i narodnjaci su progonjeni. (O. Iveko-vi -ć Rakovi ka pogiblja) č• 1873. godine došlo je do revizije nagodbe na kojima pregovaraju narodnjaci. Hrva-tska je dobila financijsku samostalnost. Izgra ena je željezni ka pruga (Srednjađ č Europa - Zagreb), te ceste (Josephina do Senja i Lujziana do Rijeke). • 1873. godine za bana je imenovan Ivan Meštrovi koji je "prvi ban pu anin". On, uzć č pomo Narodne stranke, unosi reforme u školstvu i visokom obrazovanju: - rektorć Sveu ilišta u Zagrebu postaje Matija Mesi - još 1866. godine, zalaganjemč ć Strossmayera, osnovana je akademija JAZU iji je prvi predsjednik povjesni arč č Franjo Ra ki - pokre e se književni asopis "Vijenac" - urednik August Šenoa -č ć č Matica Ilirska postaje Matica Htvatska • Vojna krajina nije bila pod banskom upravom. 1880. Mažurani daje ostavku, a 1881. godine Vojna krajina je ukinutać (ban i sabor preuzimaju upravu). • Ladislav Peja evi , unionist, postaje hrvatski ban,č ć pa dolazi do ja anja ma ariza-cije (postavljeni su dvojezi ni grbovi koji su nakonč đ č nemira zamijenjeni grbovima bez natpisa, tzv. nijemim grbovima). Preporod u Dalmaciji Nositelji preporoda (narodnjaci) se sukobljavaju sa zastupnicima talijanske ideje koji žele samostalnost Dalmacije (autonomaši). 1862. godine pokre e se glasiloć Il Nazionale s prilogom "K 27 Narodnom listu", ime zapo inje puno preporodnoč č razdoblje. 1875. godine narodni list izlazi samo na hrvatskom jeziku, osnivaju se itaonice i Mati-ca Dalmatinska. • ***1870. godine na izborima za Sabor narodnjacič

su postigli ve inu, a 1883. godine hrvatski jezik postaje službeni jezik Sabora; uć uredima i sudovima i dalje se koristi talijanski. Ma aronska politika Za banovanjađ Dragutin Khuen - Hedervary 1883 - 1903. Ma ari iskorištavaju hrvatske gospodarskeđ potencijale. Pod njihovom su kontrolom željeznice. Khuen-Hede-rvary je pronašao pristaše ak i u Narodnoj stranci – Iso Kršnjavi, predstojnik odjela za bogoštovlje uč Khuenovoj vladi. Otpor ovoj vladi pruža Stranka prava koja se, pod pro-gonima, dijeli na dvije frakcije: domoraše i frankovce. Prvi su za dualisti ku politiku, a druge vodič Star evi ev nasljednik Josip Frank. č ć1895. godine po inje slom Khuenove politike - kad je car Franjo Josip I došao nač otvaranje zgrade HNK-a, nekoliko je studenata predvo enih S. Radi em zapalilođ ć ma arsku zastavu. Izba eni su sa Sveu ilišta i školuju se vani. 1903. godine Khuenđ č č

je zabranio javne skupštine koje su tražile poštivanje ljudskih i politi kih prava. Nakonč krvoproli a u Zapreši u (vojska je pucala na seljake koji su spalili ma arsku zastavu)ć ć đ Khuen zatvara demonstrante. Protuma arski pokret su podržali i Hrvati izvan Banske Hrvatske, a Khuen jeđ premješten iz Hrvatske im je završeno 20 godina prisilne ma arizacije. • U praksi onč đ je znatno unaprijedio Zagreb i dao mu zapadnoeuropski izgled. 28 HRVATSKA UMJETNOST DRUGE POLOVINE 19. ST. SLIKARSTVO PREMA REALIZMU Za eci realisti kog slikarstva kod nas su na risarskim školama – osobito Osje ka.č č č nzbergera preko Hötzendorfa, Waldingera i Römera do Mükcea slikarstvo je tu u uzlaznoj liniji. H. C. v Hötzendorf slika slavonski pejzaž i stare gradine deskriptivno – realisti ki, uz naglašene romanti ne crte. Na njegovu realisti ku komponentuč č č nadovezuje se Waldinger, ali u crtežu, na slikama prevladava romantizam. Osje komč krugu pripada i Mücke – portreti i povijesne scene su mu zna ajni, ali bez likovneč vrijednosti. Prikazi su mu tvri i šablonski. Taj na in prenio je na svog u enikač č Quiqereza koji se toga nikad ne e potpuno osloboditi. Quiquerez je najzna ajnijić č zbog brojnih malih realisti ki koncipiranih pejzaža punih atmosfere i koloristi kogč č sklada. Kršnjavi je pak zna ajniji zbog svoje kulutrne aktivnosti nego kao slikar č → radovi su mu više rezultt poznavanja velikih majstora nego plod inspiracije. Nikola Maši prošao je studij u inozemstvu, predstavnik idili nog genrea uć č akademskoj maniri– popularan po tim pejzažima, ali zna ajnije su njegove skice i studije iz Posavine ič Like – tu jepokazao realisti ki stav prema objektu uz uljepšavanje. Vlaho Bukovac i Celestinč Medovi su tućnegdje. Posljednja desetlje a 19. st. snažni razvoj. Nova generacija obrazovanikć umjetnika sazagreba ke škole i povratnika izvana – Be , München, Pariz. Izložba hrvatskeč č narodne umjetnosti1894. je prva mogu nost da se mla i pokažu. Kršnjavi je konzervativan i dolazi uđ đ sukob s mladima.Dolazi do secesije grupe umjetnika iz Društva umjetnosti 1897. Oni osnivaju Društvo hrvatskihumjetnika predvo wni Vlahom Bukovcem. Posljedica je opadanje utjecaja Kršnjavogđ i rastakanjedotada jedinstvenog slikarskog izraza.

Bukovac je po dolasku postao središnja osoba, donosi zapadni duh, živa akademska polikromija i plenerizam toliko djeluje na mla e da su nazvani “zagreba ka šarenađ č škola”. U to vrijeme realizam je ve potpuno razvijen? ćJosip Franjo MÜCKE Nagyatad 1819 - Pe uh 1883. naš slikar ma arskog porijekla Oč đ njegovom školovanju nema puno podataka. Na Akademiji u Be u polazi klasuč historijskog crtanja i slikanja krajolika, a 1845 (1843?) godine dolazi u Vukovar gdje prvo slika Žalosnu gospu. U Vukovaru portretira lanove obitelji Eltz i Peja evi , teč č ć imu ne gra ane, ali radi i motive iz parka ć đPOGLED NA PARK ELTZ U VUKOVARU. 1860 – 65. boravi u Osijeku gdje opet portretira aristokraciju i gra ane - GABRIJELA PEJA EVI , ali radi i crkvene slike.đ Č Ć Slika i u akovu, za J. J. Strossmayera - PORTRET. 1864. godine u Zagrebu jeĐ održana Prva dalmatinsko – hrvatsko – slavonska gospodarska izložba na kojoj je Mücke predstavio kao slikar portreta, genre – prizora i crkvenih slika – ISUS NA 29 KRIŽU,ECCE HOMO,SV.OBITELJ. 1865. godine dolazi u Zagreb gdje slika likove i prizore iz hrvatske povijesti: NIKOLA ZRINSKI NA KULI SIGETADOLAZAK HRVATA U HRVATSKU, 1867.SAVEZ LJUDEVITA POSAVASKOG I SLOVENACA, 1867.RAZJARENI HRVATI UBIJAJU LJUTOMILA

Od zamišljenog ciklusa litografija sa 12 povijesnih prizora izdao je samo osam. Slika i portrete - LJ. VUKOTINOVI , BAN L. RAUCH…, a sa uvane su mu i neke crkveneĆ č slike (u Divuši na Kordunu i Sikirijevcima u Slavoniji…).U Zagrebu podu ava slikanječ - u enici su mu F. Quiquerez, te k i Marijana Ludovika. Želio je osnovati slikarskuč ć akademiju. Od 1875. godine živi u Pe uhu gdje portretira osobe iz visokog društva. čMücke slika u duhu tonskog akademskog realizma be ke škole (nastavlja Zaschea).č č Najve i domet postiže u portretima prožetim notom intimnosti, no bitan je zbogć povijesnih tema, iako ne baš najuspješnije izvedenih. On zapravo ozna ava po etkeč č historijskog slikanja u Hrvatskoj - on i ban Rauch bili su utemeljitelji slikarstva historicizma. Ve inu djelatnosti posvetio je portretiranju. Slikao je obiteljske intimne ić službene portrete na na in tonskog akademskog realizma. Vrijednost njegova radač varira od granica dilentantizma do rutinerstva, uz izrazite tehni ke kvalitete. Uč prizorima iz hrvatske povijesti naivno je i nespretno narativan. Produkcija je namjenjena vlasteli, kleru i gra anstvu. đ• ***Kako je Kršnjavi kazao, Quiquerez je komponirao Mückeove slike, a onda ih je Mücke izra- ivao pomo u manequina (velika lutka kojom su se slikari služili uđ ć prou avanju nabora.) Ferdo QUIQUEREZ ( Kikerec ) Budim 1845 – Zagreb 1893.č Otac mu je austrijski asnik iz obitelji francuskih emigranata, a majka ponjem enač č Slovenka. Gimnaziju završava u Zagrebu, a nakon godinu dana vojne škole u Austriji, upisuje u Zagrebu studij prava. Paralelno radi kod slikara J. F. Mückea, te se odlu uje posvetiti slikarstvu. Politi ki sklon pravašima, kasnije se priklanjač č Strossmayerovoj ideji u zajednici Južnih Slavena. Nošen domoljubnim zanosom, ilustrira zbivanja iz nacionalne povijesti – DOLAZAK HRVATA NA OBALE SINJEG MORA, te predaje – BANOVI STRAHINJA, 1868..Ć Putem javnih priznanja dobio je 1870. stipendiju za studij u Münchenu, no zbog bolesti je prekinuo školovanje. U Münchenu je upoznao Kršnjavog, a nakon kratkog boravka u Zagrebu, 1871. godine odlazi na akademiju u Veneciji. Tada nastaje MARINA, RIBARSKE BARKE, MORNAR. Nezadovoljan Akademijom, odlazi u Rim i Firencu gdje kopira djela Tintoretta i Veronesea i šalje ih u Zagreb. Inspiriran antikom slika rimske vedute i povijesne teme – CAR TIBERIJE, SOKRAT I ALKIBIJAD, te prizore iz hrvatske prošlosti – POROD NIKOLE ZRINSKOG. U papinskoj radionici radi i 1. bakrorez novije hrvatske umjetnosti – DJE AK TO I VINO FAUNU. Sa Kršnjavim slika na Capriu i posje ujeČ Č ć hrvatska sela u pokrajini Molise. Kršnjavi se protivi njegovoj želji da se natje u zač stipendiju u Parizu, pa 1875. godine Quiquerez odlazi u Crnu Goru da bi dobio likovnu podlogu za ilustraciju epa "Smrt smail-age engi a" - na Cetinju boravi saČ ć Rendi em. ć30 1875./76. godine, kao ratni slikar, prati crnogorsku vojsku u pohodima protiv Turaka i radi bilješke za slike HERCEGOVA KI USTANAK, BIJEGČ HERCEGOVA KE OBITELJI, te ILUSTRACIJE ZA "SMAIL- AGU…"i "GORSKIČ VIJENAC". Naslikao je i nekoliko portreta poglavara, no dio opusa mu je izgubljen na povratku ku i. 1876. godine opet je u Zagrebu i tada slika portrete i radi ilustracije zać proturežimski list "Bi ". Slika i povijesne teme - KRUNIDBA KRALJA ZVONIMIRA,č SMRT MATIJE GUPCA, PRIJELAZ AUSTRIJSKE VOJSKE KOD BRODA) koje umnaža u oleografskoj tehnici. Putuje sjeverno-zapadnom Hrvatskom i Slavonijom, sudjeluje u radu Društva umjetnosti, slika sakralne teme (crkva sv. Marka u zagrebu, lunete u cinktoru u Mariji Bistrici…). Ipak, povijesne teme mu daju popularnost kod publike. KOSOVKA DJEVOJKA JURIŠ NIKOLE ZRINSKOG Kralj Tomislav CRNOGORSKI GUSLAR POSLJEDNJI ASOVI PETRA ZRINSKOG I F. K. FRANKOPANA ***OveČ kompozicije svojom nacionalnom tematikom i teškom scenografijom ozna avajuč zaklju ak romati arskog slikarstva u Hrvatskoj. Vedutama (PORTA TERRAFERMA Uč č ZADRU, 1875., KOTOR, RIPPETA U RIMU, 1872.) i portretima (ISO KRŠNJAVI, HERCEGOVAC, AUTOPORTRET, PORTRET STARE GOSPO E…) otkriva se kaoĐ za etnik hrvatskog realizma. Postoji mišljenje da su Courbet i barbizonska školač

sudjelovali u formiranji Quiquerezova münchenskog slikarskog iskustva, a kasnije macchianole (slikare krajolika) je slikar sreo ve u Veneciji. Nacionalna atmosferać naškodila je njegovom slikarstvu jer ni Quiquerez, kao ni Karas, nije imao dovršeno slikarsko obrazovanje. Seminar Potje e od prastarog francuskog plemstva, iji su izdanci u 18. st. bilič č preselili u ešku. Ferdinand Franjo bio je veleposjednik u Slovenskoj Bistrici gdje seČ po drugi put oženio Marijom Kerschel ponijem enom slovenkom. U tom se brakuč rodilo petero djece a me u njima i Ferdinand Quiquerez koji je 1845. godine ro en uđ đ Budimu. Nakon smrti oca obitelj se preselila u Zagreb gdje je Ferdo završio gimnaziju. S 23. nakon zapo ete vojne karijere i prekinutog studija prava, bez bogate obitelji izač sebe Ferdo je razmjerno kasno odabrao svoj životni poziv slikarstva. Privukao ga je novopridošli slikar Josip Franjo Mücke. Prije naukovanja u Mückeovom atelieru nije imao nikakvih slikarskih škola – nikakva temelja. 2. ŽIVOT FERDINANDA QUIQUEREZA Godina 1845. kada je Ferdo ro en je vrijemeđ koje prethodi burnoj 1848. «revolucionarnoj godini» u itavoj Europi. Banovanječ Josipa Jela i a , ukidanje kmetstva kod nas. U likovnoj umjetnosti to je vrijemeč ć punog zamaha Biedermeiera. Nakon Zascheove smrti, koji je bio jedan od posljednjih 31 izdanaka Biedermeiera u našim krajevima, dolazi u slikarstvu sjeverozapadne Hrvatske do odre enoga zastoja. Nema ni traga zapadnoeuropskim utjecajima,đ osobito pariškima. O i slikara okre u se eš e prema Münchenu – manje premač ć č ć Be u i Budimpešti. Ništa se novo u sjeverozapadnoj Hrvatskoj ne doga a sve doč đ pojave Ma ara Josipa Franje Mückea, kod njega je Ferdo zapo eo svoje naukovanjeđ č oko 1860. godine. Nakon naukovanja u Mückeovu atelieru su jesen 1870. upisao se na slikarsku akademiju u Münchenu i to zahvaljuju i vladinoj stipendiji od 300 forinti. U io jeć č slikarstvo kod Pilotya, u tom atelieru su bili i Hans Makart, Eduard von Grutzner i Gabriel von Max. Crtanje je u io kod Raaba, slikanje kod Wagnera, u klasi Isomč Kršnjavim i Nikolom Maši em. Zbog lošeg nov anog stanja, 1872. napušta Münchenć č i vra a se u Zagreb. U listopadu 1872. godine uz malu nov anu pripomo vladeć č ć kre e u Italiju i to najprije u Veneciju gdje je u io u atelieru prof. Molmentiga. U jesenć č 1872. krenuo je preko Firenze u Rim gdje e provesti idu e dvije godine. ć ć1874. po inje suradnja u «Viencu» iji je urednik August Šenoa. I Tako «Vienac»č č 1874. donosi prvu ilustraciju od Ferdine ruke - «Katarina kraljica Bosanska « po Belliniju. Vjerojatno istodobno s tim ilustracijama za «Vienac» mladi se slikar okušao i u bakropisu. 19. 10. 1874. godine u dvorani Narodnoga doma u Zagrebu održana je prva umjetni ka izložba. Tu je bilo izloženo 7 Ferdinih slika. Idu e godine umjesto uč ć Pariz preko Dalmacije krenuo za Crnu Goru. Te se tako zaustavio i neko vrijeme u Zadru tada je nastala i njegova slika «Porta Terraferma». Tokom boravka u Crnoj Gori izradio je niz ilustracija za «Gorski Vijenac», te ga je knjaz Nikola ubrzo imenovao dvorskim slikarom. Po povratku u Zagreb 1876. godine je putem bio pokraden, tako da nam dobar dio njegovih djela i crteža ostaje nepoznat. Postaje u itelj crtanja na zagreba koj realci,č č a kao umjetnik preživljavao je slikaju i povijesne prizore za izdava e Bothea ić č Nikoli a. 1883. u Zagrebu je po eo izlaziti humoristi ni list «Bi » iji je urednik bioć č č č č pravaš August Harambaši . Ferdo je za taj list izradio nekoli- ko vinjeta i karikatura.ć Ferdo za života nije postigao previše ostao je mali u itelj ne realci. No svojim djelimač Porta Terraferma, Obala Tibra i portretima Ise Kršnjavoga zauzeo je trajno i svijetlo mjesto u našoj likovnoj povijesti. 3. OPUS I ANALIZA DJELA a) POVIJESNO SLIKARSTVO Tek pojava Josipa Franje Mückea ozna ava po etak razvoja povijesnoga slikarstva, iji je pripadnikč č č najpoznatijim dijelom svojega slikarskoga opusa bio i Ferdo Quiquerez. U njegovom povije- snom slikarstvu mogu e je razlikovati 2 skupine: ćzbivanja iz prošlosti historizirani portreti pu ke pjesme i pri e U pristupu povijesnojč č tematici do kraja života bili su mu uzori Mücke i ma arski slikari. Trudio se dađ

povijesne prizore prikaže što vjerodostojnijima; na žalost neki detalji iz tih prizora pokazuju uobi ajeno nepoznavanje povijesnih elemenata Hrvatske nošnje s kraja 19č st. Ferdo se razvio od Mückeovih plošnih rješenja do slojevitih dijagonalno postavljenih kompozicija. Upravo je svojom popularnoš u njegovo povijesnoć slikarstvo potaknulo nekolicinu slikara s kraja 19 st. i po . 20 st. na bavljenječ povijesnom tematikom. 32 Najraniji crteži povijesnih doga aja nastaju ve 1868. godine. U njegovoj crtanji izđ ć 1868. nalazimo crtež «Krunisanje kralja Zvonimira». Prizor krunidbe smjestio je u unutrašnjost crkve. Prostor nazna- en u crtežu još je plošan podje a na dje iječ ć č kazalište lutaka, gdje su jasno odre ene linije pojedinih planova na kojima se kra uđ ć lutke. 1870. slika «DOLAZAK HRVATA». Odmah po dovršenju bila je izložena u dvorani Naro- dnog doma gdje je od 1873. godine stalno visjela. Kao svjedo anstvo njegovač talenta i dodijeljene mu za to stipendije. Slika je nadahnuta pjesmom Augusta Šenoe i kontaktom Ivana Zajca temeljenima na zapisima Konstantina Profirogeneta o hrvatskim plemenima. U riješavanju slike vidljive su znatne razlike izme u u enika iđ č u itelja. Mückeovi hrvati došli su na uzvisinu s koje promatraju ravnice svoje noveč domovine dok ih Ferdo spušta strmom liticom do same vode, pastelno oblikovaju i teć davne ratnike. Detalji su ljuskasti oklopi te šatori u pozadini. 1878. slika «SMRT MATIJE GUBCA» nažalost danas je ta slika izgubljena, sa uvaneč su nam samo skice i studije za tu sliku. Po Botheovoj narudžbi kao predložak za oleografiju naslikao je 1878/79. godine svoju verziju «KRUNIDBA ZVONIMIRA». Osim kockastoga poplo enja (koje je izgubilo svoju likovnu domina- ntu) nije u tomeč djelu ostalo više ništa Mückeovskog. Prostor doga anja spoj je ranokrš anskeđ ć bazilike i anti ke pala e, vjerojatno je po sje anju na rimske ranokrš anske crkveč č ć ć naslikao apsidu ukrašenu mozaikom s Kristom, Marijom i Josipom u kojoj je smješten ciborij. Me utim stupovi koji bi trebali biti jednostavno profilirani i nositi lukove, iniliđ č su mu se vjerojatno prejednostavnima pa se tako s desne strane pojavljuju korintski stupovi što nose ukrasni friz iznad kojega je pun zid galerije. Time prostor zapravo postaje kapela u kraljevskoj pala i. Kralj odjeven u zlatno bijelu odje u izska e izč ć č zelenkaste tame ostatka kompozicije. Uz krunu se kao jasan simbol vlasti pojavljuje i veliki ma što ga kralj ljevicom oslanja na pod. Osvijetljeni se dio proteže i na kraljicuč i maloga princa s lijeve strane te na biskupa s desne. Dok su promatra i u prvomeč planu lijevo i desno gotovo u mraku. Prvi historizirani portret nastaje 1881. godine a to je «PORTERT PETRA PRERA- DOVI A», danas se nalazi u modernoj galeriji u Zagrebu. Poprsje je riješio gotovoĆ skulptorski – široko vojni ki plašt kojim je ogrnut podsje a na Rendi eva skulptorskač ć ć riješenja. Nalazi se na zagasi- tozelenoj pozadini koja oko glave prelazi u svijetle tonove. Svjetlosme a kosa dugi zalisci koji se pod vratom spajaju u bradu. Odjevenđ je u svijetlomodru oficirsku uniformu s tamnosivim kaputom. Po narudžbi Ko onde i Nikoli a nastaje 1883. godine «POSLJEDNJ ASOVIč ć Č ZRINSKOGA I FRANKOPANA». Radnja se dešava u zatvorenom prostoru gdje je po sredini stol i dva muškarca nadlak ena na stol. U prvom planu na podu odba enć č Kolpok u pozadini udubina s raspetim Kristom na križu. Lijevo kroz vrata ulazi skupina od etiri lika. Na slici se pojavljuju standardni elementi kao što su kockastič poplo eni pod, jednostavno ukrašen tepih zgužvan na jednome mjestu i pretežnoč ma arske velikaške nošnje. đ«JURIŠ NIKOLE ZRINSKOGA IZ SIGETA» (Juriš iz Zrina), postoje dvije verzije ove slike. Ve u prvoj verziji (za Mariju Bistricu) prikazani su likovi na jure im konjima. Uć ć drugoj verziji Juriša, nastaloj tijekom 1886. godine zadržan je osnovni raspored lijevo utvrda s otvorenim polukru- žnim vratima te spištenim mostom, a desno turci u povla enju. Me utim likovi više nisu konjanici nego pješaci. Tip glavnoga junaka,č đ Zrinskoga, identi an je onomu koji se pojavljuje u «Krunidbi kralja Zvonimira»: bradatič i brkati muškarac oštra pogleda i držanja.

33 1888. nastaje «TOMISLAV PRVI HRVATSKI KRALJ». Kralj, odjeven u sivo bijelo, ogrnut crvenim plaštom podstavljenim hermelinom, nosi na glavi kapu od hermelina kojoj gornji dio prelazi u kacigu s malom zlatnom krunom na vrhu. Lijevo od vladara je zastava, ispred koje se pojavljuje ratnik u oklopu uzdignute desnice, ljevicom podbo en o pojasa štit preba en na le a. Taj motiv je ve upotri- jebljen kodč č đ ć Krunidbe Zvonimira. Velikaši koji se klanjaju Tomislavu odjeveni su u narodno odijelo iliraca (dolomu, surku, uske hla e) i ma arsku velikašku golu (preko ramena su imč đ preba eni menteni, ko ani širokim lancima). Osnovno prostorno riješenje s glavnimč č naglaskom na kralja preuzeto je vjerojatno iz litografije «zakletva Zrinjskoga» slikara Bele Vizleletya i litografa Alojsa Rohra preuzet je i pozadinski element. 1892. nastaje studija za nikada naslikano djelo velikoga formata »ANTEMURALE CHRISTIANITATIS». Radnja je smještena u mra nu srednjovjekovnu ratni kuč č situaciju o ajni ke borbe s turcima. Plavokosa žena, spuštaju i se stepenicama,č č ć posje aju i svojom impostacijom na božice pobjede iz starijih vremena oboružanać ć štitom u obliku hrvatskoga grba i ma em bori se protiv Turaka koji su ini seč č nadvladani. U drugome planu iza nje nazna ene su ste evine zapadne civilizacije –č č crkva sv. Petra u Rimu, zapadnja ki odjeveni ljudi, ispred njih sjedi starac zabavljenč globusom. Mra ni tonalitet slike odli no ocrtava mra no doba prikazano na njoj. č č čb) PUT U CRNU GORU (1875-1876) Za vrijeme boravka u Crnoj Gori od jeseni 1875. do jeseni 1876. godine Ferdo e za «Vienac» slati ilustracije doga aja kojimać đ je bio nazo an ili je pak uo za njih. Godine 1876. izlazi itav niz takvih ilustracija kaoč č č što su: - Smrt vojvode Trifka -Hercegova ki ustaše u zasjedi pametnije je re i ustanici. -Na cetinjskom trguč ć→-Bijeg hercegova ke porodiceč-Bitka kod Podgorice

Niz crteža za «Vienac» poslužio je kao dobar temelj za mnogobrojna ulja na kartonu kojima je slikar po povratku u Zagreb i dalje bilježio vi eno u Crnoj Gori. Vidljiva jeđ golema razlika u vrsno i obrade teme u doga ajima kojima je bio nazo an od onihć đ č kojima nije bio nazo an. Vi eno je prikazano živo puno zbivanja, pokreti glavnihč đ sudionika su uvjerljivi i jednostavni. Zamišljena pak konstruira jednako kao i kompozicije za povijesne slike, prostor gradi slojevito, i sve skupa podsje a na živuć sliku na kazališnoj pozornici. c) VEDUTE I PEJZAŽI Pejzaž i veduta ine, zajedno s malim prikazima životinja, onoč najvrijednije i najdarovitije u Ferdinom slikarstvu; riješavao ih je potpuno samostalno bez ikakvih utjecaja «izvana». U tome pristupu nije imao uzora kao što je u slu ajuč povijesnoga slikarstva gdje je to bio Mücke. Ferdini doživljeni pejzaži, slikani u Italiji sedamdesetih godina odišu svijetlim tonalitetom talijanskoga ljeta. Municiozno bavljenje malim pojedinostia u prirodi još pokazuje duh vremena u kojemu je po eoč slikati. Pejzaž je u to doba nevažna slikarska djelatnost, a pravoga pejzažista u našim krajevima još nema. Tek u tre oj etvrtini 19 stolje a pojavljuju se uz Ferdu jošć č ć dva slikara, Adolf Waldinger i Nikola Maši , ija su djela temelj budu ega pejzažnogać č ć slikarstva velikih stvaralaca s po etka 20 stolje a. č ć34 1875/76. nastaje «CRNOGORSKE PLANINE». Ovdje je Ferdo slojevima zelenih i zemljanih tonova ostvario slikarskivrstan pejzaž kakav je znao ostvariti i u vedutama gradova. Pogled je usmjeren odozgo prema kamenim vrhovima planine «STAN CRNOGORSKOG VOJVODE» je djelo na kojemu je Ferdo spretnom igrom sjena i svjetla postigao lako u i prozirnost, rijedak je primjer igre svjetla i sjene nać njegovim djelima. U prvome planu je staza koja s lijava vodi na desno u dubinu, preko obranka. Ispod krošnje velikog drveta nazire se crveni krov ku e. Tonaqlitetć svjetlozelen, jasnih boja, neprigušene svjetlosti. Njegove vedute gradova koje je radio slikarski su daleko zanimljivije, a riješenja su maštovitija. «OBALA TIBRA» koja je nastala oko 1874. godine lijep je primjer tonalno svijetloga, ali još uvijek faktografskoga vedutnoga likarstva. Pogled preko rijeke na drugu obalu, dio Rima zvan Ripetta. Na rijeci dvije tamne la e. Od obale vodi dvokrako stubišteđ

prema zgradama lijevo i dsno od crkve. U Zadru je za vrijeme kratka boravka 1875. godine nastala «PORTA TERRAFERMA» , jedno od klju nih djela u povijestič hrvatskoga slikarstva 19 stolje a. Stare zidine nisu faktografski zabi- lježene zać vje nost. Topli sme kasti tonalitet zidina rasplinuo je njihove oblike i ostavioč ć cardouske naznake ljepote boja, svjetla i sjena. Tema je postala potpuno nevažna. «PRIMORSKO SELO I MANASTIR NA CETINJU» iz 1875/76. godine svjedo e oč Ferdinom bavljenju pravilnim geometrijskim tijelima. Zgrade se pretvaraju u jednostavne volumene a u upotrebi boje tako er dolazi do pomaka. Dok u slociđ Primorsko selo prevladava bijela boja, u drugoj slici nema dominantne boje, u pejzažu koji se prelijeva od sivih do zelenkastih tonova volumeni zgrada su koloristiki isti i nenametljivi. Na njihovim plohma nema miješanja tonova. Prostor se pomo uč ć istih oblika stupnjuje, vode i pogled u dubinu. č ć

d) PORTRETI Portretno slikarstvo polako zamire izuzetak su narudžbe državnih institucija, no one su u Fedinom slu aju sve rije e. Portretom se ipak bavi kre u i seč đ č ć u vrsno i od odli nog «Autoportreta» iz 1878 godine do ak i zanatski lošeg portretać č «Dame u bijelome» iz 1891. Svoj slikarski objekt naj eš e postavlja pred neutralnuč ć pozadinu, ne žele i gledateljevu pozornost odvu i od portretiranog lika. Ne stvarać ć prostor ne igra se perspektivom ali ipak pogleda u dubinu. «OFELIJA» radi se o portertu koji je nastao u Rimu i to negdje oko 1874 godine. Poprsje mlade žene s bujunom svjetrlosme om kosom, bijelom puti prikazana gotovođ frontalno. Pogled joj je uperen prema gore. Kosa joj je ukrašena vijencem od bršljana. Pozadina je izrazito svijetla. Ovu sliku mogli bismo promatratikao svojevrstan susret Ferde i slikarstva nazarenaca. Prema možda tek u misao- nu pristupu djelu ali ne i u likovnoj obradi. «PORTERT STARICE» naslikan je najvjerojatnije za vrijeme boravka u Rimu 1875 godine. Rije je o izvanredno vrijednom radu s neobi nom igrom svjetla koje odozgoč č pada na pognutu glavu starice i to slikaru daje mogu nost da se poigra s dubokimć borama na stari inu licu. No isto tako ovo djelo stvara i problem atribucije slike.č Naime postoji i sumnja da ovo djelo nije možda rad Ise Kršnja- voga ili je to ipak izvanredno vrijedno djelo mladoga talenta kojise nije nikada do kraja razvio naravno misli se na Ferdu Quiquereza. Za vrijeme putovanja kroz Dalmaciju i Crnu Goru nastalo je nekoliko portreta – ne samo Crnogoraca, ve i ljudi doživljenih na tome dugome putu. 35 - Starac sać sijedom bradom - Portret Gospo e Hardovi - Autoportret đ ć- Portert svoje žene- Portreti svoje djece-

e) CRKVENO SLIKARSTVO 1878. Ferdo Quiquerez se s Isom Kršnjavijem otputio u Lepoglavu, gdje je kopirao prizore sa svoda ljetnoga refektorija bivšega pavlinskoga samostana. Te lepoglavske freske ostavile su zasigurno dubok dojam, te ih možemo smatrati njegovim temeljnim predlošcima crkvenoga slikarstva. 1881. je zajedno s Novakom oslikao unutrašnjost župne crkve sv. Marka u Zagrebu i to s prizorima iz Starog i Novog Zavjeta. Nakon toga župnik iz Marije Bistrice povjerio je Ferdi oslikavanje 22 lunete u cinkto-ru crkve sv. Marije u Bistrici, te izradu velijke slike u samoj crkvi – Isus u hramu me u u ite- ljima. Kompozicije su zadane plohom na kojoj su bile slikane, tj.đ č niskim polulukom. Jednostavno su i jasno zamišljene, a njihov nam je koloristi kič izgled nažalost nepoznanica.1888. oslikao je svetište crkve u Polenšaku u Sloveniji. Temperom slikana etiri evan elista, legenda o lipi, Navještenje i Majka Božja nač đ svodu. Na trijumfalnom luku tri starozavjetna prizora. Svi ovi prizori su jednostavni, ali zanatski dobro slikani. Nema više barokne patetike, ali ni nove patetike druge polovice 19 stolje a. Naprosto mu je bliži topao gotovo pavlinski pristup tematici. ć4. ZAKLJU AK Slikar Ferdinand Quiquerez malen i zanemaren u svojem vremenu iČ prostoru, u ve em dijelu svog slikarskoga opusa – onom nepoznatom koje ne inić č

povijesno slikarstvo – prepun je odli nih ideja i likovnih riješenja u kojima seč naslu uje nadolaze e novo vrijeme. S malim školovanjem, ne poznaju i najmodernijać ć ć slikarska ostvarenja Pariza a niti Be a u maloj sredini koja je željela zanatski dobreč slike, vrijedno je i udnovata pojava predugo zanemarivana i olako stavljena u grupuč manje kvalitetnih slikara. Zbog nov anih poteško a njegovo je školovanje ovisilo oč ć potpori vlade i biskupa Josipa Jurja Strossmayera. Tijekom svojega života profilirao se u podvojenu slikarsku li nost. Radio je povijesne prizire po narudžbi – uglavnomč da bi preživio – drže i se gotovo do kraja života svojega prvoga uzora Mückea ić njegova historicizma. U nenaru enim pejzažima i portretima otkriva nam se dublja ič sloje- vitija slikarova osoba. Premda ne poznaje suvremena strujanja u francuskom slikarstvu, on im se nesvjesno približava, doti u i svojim interieurima realizamč ć Courbeta, a pejzažima igru svjetla i sjena koja je prete a hrvatske moderne. čAdolf Ignjo WALDINGER Osijek 1843 – 1904. Najzna ajniji je predstavnik osje kogč č slikarskog kruga 19. st. Za života je bio slabo poznat, a nakon smrti je brzo zaboravljen. Tek nakon što je 1933. novinar Ernst Dirnbach u Hrvatskom listu objavio lanak o njemu dolazi do ve eg znanstvenog interesa. Rodio se u Osijeku 16. 6.č ć

1843 kao dijete imu nih i uglednih roditelja. Njegova majka, Marija, je k i osje kogć ć č gradona elnika. Otac mu se zvao Ignac, pa se i on sam u literaturi uglavnom navodič kao Adolf Ignjo Waldinger. 36 Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Osijeku do 1855. Zatim do 1861. u ič slikarstvo kod H. C. v Hötzedorfa koji mu po završenom školovanju izdaje svjedodžbu. Najzamjetniji utjecaj koji e prvi u itelj ostaviti na Waldingera je utkan uć č bit njegova stvaralaštva, a to je ljubav prema prirodi. Sve ostalo potpuno je suprotno. Pei ak smatra da je Waldinger namjerno u Be u tražio u itelje “ koji ga ne e u itić č č č ć ć komponirati ve gledati, opažati, fiksirati “. U Be u upisuje akademiju 1862/3. ali ju jeć č poha- ao samo zimski semetar kod Christiana Rubena – be ki nazarenac, i K.đ č Rösnera. Školovanje nastavlja u privatnim ateljeima pejzažista J. Nowopatzkog, Josepha Sellenya. Sa J. E. Schindlerom putuje po Austriji i Bavarskoj, a s G. Seelosom južnom Tirolu i sjevernoj Italiji. U pismu roditeljima navodi da je okružen pokvarenim ljudim. Osim nevolja s kojima se susretao cijeli život izgleda da je veliki grad ostavio psihološke posljedice koja e ga još ja e okrenuti prema prirodi. ć čZbog pogoršanja materijalne situacije svoje obitelji vra a se u Osijek 1869., ali neć uspjeva se zaposliti kao u itelj crtanja u školi. U to vrijeme dobiva iz Salzburgač priznanje za projekt jednog parka. Traži mjesto u itelja crtanja u Troppau i stipendijuč u Zagrebu. Dobiva stipendiju za odlazak na akade- miju u Weimaru 1870., ali ju zbog francusko – njema kog rata nije mogao iskoristiti. Kratkotrajno boravi u Be u odakleč č šalje jedan pejzaž u Zagreb. U Osijek se vra a 1872. i dobiva mjesto u itelja crtanjać č u realnoj gimnaziji, uz pokusni rok od tri godine i uvjet da se stru no osposobi za tajč posao. Godine 1777. oženio se, a naredne godine dobiva k i. Zapada u materijalne neprilikeć 1879. nakon što je otpušten iz Realke. Izgleda da je Waldinger zapustio nastavni rad. Iste godine podnosi molbu za mjesto u itelja na Gradskoj risarskoj školi, ali ječ odbijen. Naredne godine, 1880., dobiva i sina pa pritisnut neimaštinom odlazi u Be uč potrazi za poslom. U to vrijeme dovršava se Ringstrasse pa je postojala velika potreba za kvalitetnom slikarima. Nije poznato što je radio u Be u, ali ve 1881.č ć djeluje u Srijemu. Godine 1884. u Zenici crta situacijske planove za željeznicu, a 1886. ponovno mu je odbijena molba za posao u Osijeku. Gospodarska kriza i ro enje tre eg djeteta prisiljavaju ga na razne poslove pa se bavi prodajomđ ć gospodarskih i šiva ih strojeva. Molba za posao na Geografskom Institutu Vojneć Akademije u Beogradu koju je predao 1889. u postupku se izgubila. Ponovno eć posao dobiti tek 1896. kao u itelj crtanja u Šegrtskoj školi u Osijeku. Ni taj posao niječ riješio njegove probleme jer je 1900. primio 20. kruna pomo i od zaklade zać milodare, a 1901. moli bilo kakvu pomo od grada. Njegova borba za život završila jeć u teškom siromaštvu 7. 12. 1904, a njegova smrt nije objavljena ni u novinama.

Usprkos takvoj teškoj žvotnoj situaciji stvorio najljepše prikaze šuma i stabala u Hrvatskom slikarstvu tog doba. Likovnu ostavštinu ini 10 – ak. akvarela i oko 200.č crteža olovkom, ugljenom i kredom. Sude i prema ogromnoj strasti prema svomć radu, to su sigurno samo fragmenti. Ve ina crteža je bez oznaka sporadi noć č nailazimo na inicijal ili godinu, što stvara velike probleme u postavljanju unutarnje kronologije. Bio je isklju ivo pejzažist kojeg težak život okre e prirodi. Bijeg u priroduč ć za njega je bio traženje spasa i jedna vrsta bijega od stvarnosti, ali usprkos tome njegova djela su najre- alisti niji prikazi stvarnosti. U po etku crta pod utjecajemč č Hötzedorfa, ali e to s vremenom nadi i. Waldinger je posjedovao osobinu koja jeć ć Hötzedorferu kroni no nedostajala, a to je kreativnost i dublje razumjevanje stvarič koja resi sve prave umjetnike. te crteže namjeravao je objaviti kao grafi ke listove→ č – zato je tako precizno crtano. Znatan utjecaj na njega ostavili su nizozemski majstori 17. st. te kineski i japanski crteži i grafike. Dirnbach tvrdi da su u njegovoj ostavštini pronali i tri stara kitajska akvarela iz 15. st. izra ena 37 na papiru od riže. U njegovom radu mogu se primjetitiđ tri faze. Prva idealisti ka; obuhva a rane radove olovkom do 1867. Podč ć Hötzedorfovim utjecajem prikazuje obane i ruševine u maniri oštrog opažanja poputč Da Vincia ili Dürera. Druga realisti ka; traje od 1867. do 1874., i ima naglasak nač radu ugljenom i sfumatne panorame s figurama u maniri Ruysdalea ili Poussina. Tre a naturalisti- ćka; traje od 1874., kad se okre e linearnim šumskim studijama, do njegove smrti.č ć

Olovku esto kombinira s akvarelom, a pastel s ugljenom. Zahvaljuju i oštromč ć zapažanju dovodi u ravnotežu emocionalnost još uvijek živog romantizma i pikturalnost realisti kog pejzažnog slikarstva. Ima naglašen osje aj za dekorativnuč ć funkciju boje, ali e vrhunske dosege ipak ostvariti kao crta . Radovi su mu prožetić č plenerizmom što je posljedica izra- vnog rada u prirodi. Na kasnijim djelima zapaža se jednostavnost motiva; niže i više biljke, grmlje, pojedina na stabla ili rubovi šume,č panjevi, oborena debla, voda u prirodi itd., i isticanje pojedinosti. Osobito su ga privla ili motivi zbrke u kojima traži karakter. Zato nije pretjerano re i da je Waldingerč ć u stvari bio karakterni portretist bilja koji e svoje crteže izvoditi sitnoslikarskomć preciznoš u. Njegovi crteži, nastali u slavonskom blatu, imaju kaligrafske odlike. ćElementi motiva svedeni su na idealni oblik, a linije reducirane na najkra i tok.ć Kroni arskom objektivnoš u dao je prikaz stare Slavonije koja je danas potpunoč ć iš ezla. O trnovitosti njegovog životnog puta svjedo i nam i injenica da za života nič č č jednom nije imao svoju izložbu. Iznimka bi bio šumski pejzaž 1871. izložen u Zagrebu u Narodnom domu. Tek nakon smrti šest njegovih slika biti e naknadnoć dodane izložbi Radoslava Ba i a 1911. u Osijeku. No, ta djela su pored radovač ć zagreba ke šarene škole prošla potpuno neprimjetno. Još strašnije zvu i spoznajač č da na toj izložbi, samo sedam godina nakon njegove smrti, uop e nije bilo podatakać o njemu. Navedeno je samo ime, kao da se radi o slikaru davno minulih vremena, a ne o suvremeniku! Oskudica i nedostatak sre e u životu natjerali su ga nać jednostavnost koja ga ini velikim. čIzidor KRŠNJAVI Našice 1845 – Zagreb 1927. Izidor Kršnjavi organizira cjelokupni likovni život u tom periodu i stvara temelje za razvitak hrvatske umjetnosti po etkač 20. st. Bavio se raznim podru jima javnog djelovanja, ali prvo je bio slikar ič povjesni ar umjetnosti, a zatim pokraj toga profesor, likovni kriti ar, organizator,č č mecena, esejist, ministar, graditelj škola i osniva važnih ustanova, pravnik, politi ar,č č pa ak prevodilac Dantea i roma- nopisac. čPrve slikarske poduke prima kod Huga Conrada von Hotzendorfa. 1866. upisuje povijest, povi- jest umjetnosti i filozofiju na Be kom sveu ilištu i dobiva stipendijuč č hrvatske vlade. Imao je ugledne profesore kao Eitelbergera na povijesti umjetnosti, Zimmermana na filozofiji, što je sve utjecalo na njegovo poimanje estetike o kojoj kasnije piše rasprave. Profesor Eitelberger je savjetovao svoje studente da se bave i prakti no nekom granom umjetnosti, jer tako e bolje shvatiti estetiku i povijestč ć

umjetnosti. 1870. upisuje zimski semestar na Munchenskoj akademiji kod J.W.Raaba gdje se u istom semestru upisani Ferdo Quiquerez i Josip Bauer. Kršnjavija je oduvijek privla ila Italija, a posebice talijanska renesansa koja je poč njemu vrhu- nac umjetnosti. Oduševljavao se itanjem Dantea i njegovo vrijemeč prijelaza srednjeg vijeka u renesa- nsu smatra pravim preporodom. U Italiji boravi od 1872. do 1877. s povremenim boravcima u Be u i Munchenu. Talijanska faza ječ važna jer se u Rimu druži s mladim hrvatskim intelektualcima kao 38 Rikardom Jorgovi em, Dušanom Koturom i Lackom Mrazovi em preko kojihć ć upoznaje i Strossmayera koji ga zainteresira za prilike u domovini i plan za unapre enje umjetnosti u Hrvatskoj. Do tada se bavio ve inom slikarstvom mrtvihđ ć priroda u svom privatnom ateljeu, a druženje s tim mladim ljudima, me u kojima jeđ Quiquerez, oblikuje njegove nove poglede i pobu uje zanimanje za politiku iđ Strossmayerove ideje. Strossmayer ima program osnivanja katedre za povijest umjetnosti na Zagreba kom sveu ilištu, Muzej za umjetnost i obrt s Obrtnom školom,č č te osnivanje biskupske gale- rije u Zagrebu. Preko Stossmayera upoznaje u Rimu i Hermana Bollea. Mrazovi a, Kotura i Jorgovi a naziva trima zvjezdama na obzorjuć ć naše kulture, ali u nekoliko godina oni umiru tako da je Kršnjavi ostao sam da potpomognut Strossmayerom i Ra kim provode u djelo osnivanje tih institucija. čDruštvo umjetnosti je osnovano još 1868. u cilju uspostavljanja kontakata izme uđ publike i umje- tnika. Brinu se o materijalno potpomaganje muzeja i galerija, potpomaganju mladih generacija umje- tnika, obnovi povijesnih spomenika i formiranju javnog mišljenja o umjetni kim pitanjima. Ovo društvo je nastalo po uzoruč na ona koja su postojala u svim ve im europskim gradovima. Društvo s vremenomć prestaje djelovati do Kršnjavijeva povratka u Zagreb kad ga on ponovno oživljava, a sad ima naglasak na podru je obrta i arhitekture. Samo društvo je temelj zač Strossmayerov plan unapre e- nja kulture jer ono 1880. osniva Muzej za umjetnost iđ obrt, a 1882. Obrtnu školu . Od sredine 19. st. ja a pokret za obnovu umjetni kog obrta. Vode i je motivč č ć oplemenjivanjegra anskog prostora i podizanje op eg ukusa što se postiže školovanjemđ ć proizvo a a u obrtnim škola-đ čma i muzejima. Stvaranjem South – Kensington muzeja u Londonu (danas Victoria and AlbertMuseum) širi pokret iz Engleske u Be gdje 1864. nastaje Austrijski muzej zač umjetnost i industriju i

obrtni ka škola organizirani po londonskom uzoru. Ravnatelj tog muzeja je Rudolfč Eitelberger, Isin profesor. Kršnjavi ima želju nešto takvo ostvariti u Zagrebu kojeg želi uklju iti u zbivanja u Europi. Društvo umjetnosti tako potpomognuto Strossmayeromč osniva u Zagrebu MUO i obrtnu školu. Osnivanje katedre za povijest umjetnosti i arheologiju Zakonskim lankom o ustrojuč Sveu ilišta u Zagrebu nije bila predvi ena katedra za povijest umje- tnosti ve jedinoč đ ć mogu nost predavanja pomo nih povijesnih znanosti i to svake druge ili tre e godineć ć ć koju bi vodio izvanredni profesor. Iz takvog ustroja proizašle su sve neprilike oko osnivanja katedre i da nije bilo nevjerojatne upornosti J.J. Strossmayera i osnutak bi Katedre bio mnogo teži. Ovaj je, naime, nakon što je 1875. namijenio 14.000 forinti za izgradnju pala e Akademije u koju je htio smje- stiti svoju Zagrebu i Hrvatskojč darovanu zbirku, izabrao Kršnjavoga za prvog kustosa budu e galerije, ali je uvjetć biskupov za preseljenje zbirke u Zagreb bio osnivanje Katedre za povijest umjetnosti jer bi po njegovom mišljenju "galerija bez katedre bila tek pukom taštinom." Ve jeć tada Strossmayer razgo- varao s banom Mažurani em o katedri i imenovanjuć Kršnjavoga profesorom estetike. Filozofski faku- ltet se nije u na elu protivioč Kršnjavijevu imenovanju ali je prednost davana prirodoslovno-matema- 39 ti kom odjelu. Vlada ga je željela imenovati izvanrednim profesorom što uč po etku on odbija smatra- ju i da sumnjaju u njegove sposobnosti. Zbog sporeč ć

birokracije koja je trebala izmijeniti zakon Sveu- ilišta cijeli postupak se otegnuo doč 1877. kada je odlukom iz Budimpešte i potpisom bana Ivana Mažurani a odlu enoć č da doktor filozofije i umjetni ki slikar Izidor Kršnjavi bude imenovan izvanre- dnimč profesorom povijesti umjetnosti i klasi ne umjetni ke arheologije, te da je pristaoč č raditi tu dužnost besplatno. 11. ožujka. 1877. je održao uvodno predavanje o «Znamenovanju povijesti i arheologije umje- tnosti» u kojem je izložio estetske principe svoje nastave. U po etku je mislio kako e imati pet sigu- rnih u enika, a nakon uvodnog predavanjač ć č došlo ih je pedeset. Kršnjavi je bio osoba puna entuzijazma i znalo je pobuditi interes kod sluša a zanimljivim govorom punim humora i temperamenta. Ljubo Babi pišeč ć da kad je on sjedio za katedrom aci mu sigurno nisu spavali ve su ga s interesomđ ć pratili i zato su njegova predavanja bila redovito najviše poha ana. đZa potrebe nastave sastavio je prvu malu biblioteku katedre i plan predavanja s predmetima koji su služili kao uvod u studij gdje se posebno zadržao na umjetni komč obrtu kojem je davao posebnu važnost pokraj arhitekture, kiparstva i slikarstva. U po etku svog djelovanja Kršnjavi je uz Strossmayera koji je uz narodnjake i snivač neke panslavenske ideje, dok dolaskom Khuena Hedervarya na mjesto hrvatskog bana Kršnjavi se okre e politici ma arona. Taj in mu mnogi nisu nikad oprostili ić đ č držali su ga izdajicom, ali Iso je smatrao da jedino razvojem kulture i nastave, iji ječ bio ministar, može preživjeti hrvatstvo u tom periodu domina- cije Ma ara i zatođ uspijeva na niz na ina osigurati novac za gradnju i obnovu više od 90 zavoda i škola,č obnavlja crkve, modernizira nastavu na srednjim, stru nim i visokim školama. «Bolječ je prst vlasti, nego šaka prava» bila je njegova parola koju je isticao. O njegovoj upornosti govori i podatak da kad ga Khuen nije htio imenovati ministrom jer nije pravnik, on u 45. godini postiže doktorat prava u Be u i tek onda postaje ministar.č Nakon pada Hedervaryja, Kršnjavi prilazi pravašima i radi kao redovni sveu ilišnič profesor povijesti umjetnosti i kulture. Na promidžbi hrvatske kulture, na programima reforme školstva i odgoja mladih radi gotovo do smrti 5. velja e 1927. u osamdesetč drugoj godini. Dvije godine prije smrti objavio je roman Božji vitez, a sljede e godine i nastavakć Božji sirotan. Njegovo je kapitalno djelo i prijevod Danteove Božanske komedije koju je sam oslikao vrijednim grafikama. Kršnjavi kao slikar Prestao je slikati u mladosti i ponovno po eo tek pred kraj života.č Prve poduke iz slikarstva dobiva u Osijeku kod H. C. V. Hotzendorfa. Iz tog najranijeg razdoblja potje e i ZIMSKI PEJZAŽ 1865. (Modernoj galeriji u Zagrebu). Usporedilič ga se s Hotzendorfovim akvarelom Zima uo avamo Hotzendorfov na in slikanja:č č glatki potezi kista, sivkastoplavi tonovi dovedeni gotovo do monokro- mnosti, sjetan romanti arski ugo aj. č đNakon toga nastavlja slikati na studiju u Be u i Munchenu. Tu Kršnjavi stje e solidnoč č poznava- nje grafi kih tehnika. Njegova najbolje slike su mrtve prirode i male studiječ nastale na temelju estoč

40

renesansnih predložaka. Kada je radio male mrtve prirode i studije onda je njegov talent bio dovoljan, no kad bi prešao na figuralne prikaze dolazilo je do problema. Dakle, bio je osrednji slikar i to je o ito sam shvatio zbog ega je žrtvovao svojč č dugogodišnji studij na akademijama i kompenzirao to stvara- njem mogu nosti zać druge gradnjom škola, ustanova i stipendiranjem mladih nadarenih slikara. Njegovo najkvalitetnije djelo je STUDIJA ŽENSKE GLAVE 1873/74, bliska münchenskom reali-zmu gdje je i nastala. Na tamnoj podlozi isti e se koloristi kič č sjajna površina lica spontano i slobodno izvedena i nemirne fakture. Mrtve prirode su koloristi ki mirnije sa naglašenom strukturom. Poznati su i nekič njegovi bakropisi sa izrazitim realizmom. Na izložbi u Zagrebu 1874. izložio je dvije

mrtve prirode u Be u i skice iz Sorrenta, Albana, Pompeja i Capria koje je izradioč borave i u južnoj Italiji s Ququierezom. ćSvojim religioznim temama doživljava prve prave neuspjehe kod kritike i publike. Me u poslje- dnja djela spada U ENJAK POZNATIJI KAO FAUST IZ 1877. On jeđ Č prvi kod nas stru no pisao likovnu kritiku, dok su njegovi protivnici bili dobronamjernič amateri. Da ga nije nedostatak likovnog života natjerao na bavljenje mnogim drugim podru jima Ljubo Babi smatra da bi kritika bila njegovo najbolje djelovanje. č ćKršnjavi kao graditelj Kršnjavi živi u periodu historicizma u arhitekturi i on smatra neogotiku kao najprimjereniju za crkveno dok neorenesansu za profano graditeljstvo. Glavni su mu uzori Viollet Le Duc i Gottfried Semper koji se danas uzimaju kao najutjecajniji autori teorije arhitekture 19. st. Sa Kršnjavijevim programom integrira se naša arhitektura u stil i duh be kog strogog historicizma i to u asu kad je ondje tač č epoha ve na zalazu. ćHistorizam nije samo isto preuzimanje oblika minulih stilova ve je stil samoč ć polazište za vlastitu interpretaciju i sve ovisi o graditelju koji odre eni stil prilago avađ đ svojem vremenu. Najbolji naš primjer takve arhitekture je akova ka katedrala, pađ č Bolleova Marija Bistrica koja je nešto izme u renesanse Toskane i renesanseđ Njema ke, dok Schmidtova stroga pala a Akade- mije izražava duh te institucije sč č asocijacijom na talijansko podrijetlo akademija. Nije dakle jedino pitanje izbora stila nego je važan i govor forme gra evine koji najbolje izražava njenu namjenu iđ funkcioniranje prostora. Naši najbolji primjeri takve arhitekture su Kršnjavijeva ideja školskog foruma, pala a u Opati koj 10, Muzej za umjetnost i obrt. Kršnjavi seč č ugleda na arhitekturu Be a i Munchena 1870., to su gradovi koje dobro pozna i kojič su u 19. st. doživjeli velike promjene. Kršnjavi se protivi baroku i rokokou i naziva ih izopa enjem ukusa, a ve u prednost daje gotici (Viollet Le Duc) nego renesansič ć (Semper). Unutrašnjost crkve po Kršnjaviju treba biti polikromna i misti no zatamljena, a doč kraja života je zastupao program jedinstva i isto e stila i u dekoraciji prostora.č ć Najbolji primjer šarenila interijera je kod nas akova ka katedrala. Kršnjavijevađ č djelatnost u arhitekturi je usmjerena na strogi historici- zam. To je vrijeme kad postaje ministrom i u svom resoru je imao školske i crkvene ustanove i u kra- tkom roku od nepunih pet godina je uspio sagraditi, pregraditi ili dograditi više od 90 zavoda i 30 crka- va. Radove povjerava ve iskusnim graditeljima smatraju i da mi još nemamoć ć doma e snage za te zadatke. Strossmayerova je inicijativa akova ka katedrala ić đ č pala a Akademije. čGlavna odlika arhitekture je ugledanje na Be koji je ve preživio monumentalneč ć izgradnje i dobio status velegrada. Kršnjavi je cijenio Schmidta iji je u enik Bolle.č č Bollea je Kršnjavi nastojao 41 dovesti u našu sredinu preporu uju i ga u pismima sač ć Strossmayerom i Ra kim, a i javno u lancima gdje hvali njegov rad. Sa Schmitom ič č Bolleom ulazi na naš prostor gotika, talijanska i njema ka renesa- nsa be kog smjerač č te gola opeka kao gra evni i dekorativni materijal. Prvi projekt Kršnjavija i Bollea jeđ obnova crkve u Mariji Bistrici. Me u važnija djela spadaju i preure enja pravoslavne katedrale Sv. Trojstva uđ đ Križevcima i pravoslavne crkve u Pakracu koje isto provodi Bolle. Sam Kršnjavi se ne miješa previše u pitanje pregradnje katedrale u Zagrebu mada i sam primje uje da suć neki dijelovi trebali biti druga ije izvedeni. Više je uklju en u spor oko Baka eve kuleč č č gdje se zalaže za njezino rušenje. Njegov glavni projekt je nedvojbeno preure enjeđ pala e u Opati koj 10. č čŠkolski forum U Zagrebu je, prema sli nim projektima u Be u, Munchenu, Dresdenu,č č Kršnjavi zamislio izgradnju velikog školskog kompleksa koji bi nastao po uzoru na ideju foruma. On je predvidio izgra- dnju foruma sa skupinom zgrada koje bi inilič arheološki i prirodoslovni muzej, aula, glazbeni zavod, velika gombaona i školska crkva u stilskoj formi visoke renesanse kao izrazom humanisti ke zapadne kulture.č Projekt su izradili njema ki arhitekti LUDWIG i HULLSSNER, po kojima bi sve zgradeč sti- lski inile harmoni ku cjelinu, a kao skupine imale bi karakter rimskog foruma. Odč č

svega toga je izgra- ena samo današnja zgrada Muzeja Mimare koja sa rizalitnimđ pro eljem ima uzor u Politehnikumu u Zurichu. čGimnazija na sušaku Uz zagreba ki projekt isti arhitekti izra uju projekt velikeč đ gimnazije na Sušaku koja se isti e funkcionalnim rasporedom prostora i dekoracijomč predvorja i stubišta. Zgrada je dvokatna, naglašena plasticiteta što je postignuto isticanjem srednjeg i dvaju ugaonih rizalita, jakim razdjelnim vijencem i rustikom u prizemlju. Na drugom katu je sve ana dvorana. Cijeli objekt je podignut na prostranojč terasi sa stubama što vode pred ulaz. Bogato opskrbljenom, funkcionalnom prostoru pripada prostrani vestibul i dekorativno stubište, a na širokim hodnicima trebali su stajati odljevi kiparskih djela. Nikola MAŠI Oto ac 1852 – Zagreb 1902. O djetinjstvu i ranom školovanju govoreĆ č mladena ki crteži koji se uvaju u Kabinetu gafike u Zagrebu. S bratom je u ranomč č djetinjstvu ostao bez roditelja – stavljen je pod skrbništvo ro aka koji ga Upisuju nađ Trgova ku akademiju u Be u. U ljetnom semestru 1872. upisuje Likovnu akademiju uč č Be u, a u zimskom semestru iste godine prelazi u München.. čPrvu godinu u i crtanje kod A. Wagnera, sa uvani crteži pokazuju da ga ječ č optere ivala metodika ispraznog linearizma. na rubovima tih crteža ima mariginalnihć bilje ki poreta njegovih drugova , crtane za vrijeme obuke oroginalna živostč → opservacije. Kod Seitza u i slikanje – mali formati na kojima e naslikati svojač ć najbolja djela. 1874 – 5. posjetio je Liku. Iz tih godina sa uvane su dvije male uljane slike Zemljanač pe i Mala ne akinja Milica, iako su to po etni ki radovi slikani zemljanim tonomć ć č č pokazuju ono najbolje Courbetovsko. 1874. godine privi put izlaže u Zagrebu. 1877. odlazi kod Lindenschmidta – prijatelj 42 Manetovog u itelja Cotoura – Maši ev najbolji u itelj. Najzreliji tonski radovi –č ć č Mala djevoj ica sa šeširom, rezultat su školovanja kod njega. Tada ni sa nije bioč svjestan da mu je snaa u tonu pa se povodi za modom onog vremena – laki napuljski kolorizam Fortunya i drugih aranžera praznog šarenila. Zaveden polikromijom radi sliku Napuljski pastir i druge motive koji vuku u šarenilo – Fazan. Zagreba ka publikač bila je naru itelj tih šarenih angažmana, a doma a i strana kritika ga je podržavala. č ć1878. je u Parizu. Nije potražio Maneta ni impresioniste, ve je našao eklektikać Bouguereaua. Na njega osvježavaju e djeluju dva putovanja Hrvatskom – 1878.ć Posavinom i 1879. Likom i Hrvatski Primorjem. Pejzaži tih krajeva svojom dominantnom bjelinom (oblaci i kamen) stišavaju polikromizam i vra aju ga nać promatranje. Za izraz mu je dovoljno tek nekoliko zemljanih boja ili olovka i papir. Tako nastaje najdragocjeniji dio Maši evog opusa – male studije rije nih obala,ć č travnjaka, oblaka, brvnara, sitnih figura ljudi i životinja u dubokom horizontu. To isto nastavlja na Capriu 1880. – njegov notes pun je draži nagle crta ke opservaciječ kakva se nalazi u bilježnicama slikara od barbizonaca do Jongkinda. Pojedine skice i male formate izvodi i na velikom platnu – uš arica na Savi 1880 –Č č 81. (Njegova najslavnija slika) u Münchenu i druge – Idila, Berba ruža, Žetelice. U velikim formatima se gubi, umjesto živog slikanja samo vješto dekorira. 1884. vra ać se u Zagreb i postaje nastavik crtanja na Obrtnoj školi, zatim u itelj risarske struke nač Sveu ilištu, a 1894. ravnatelj Strossmayerove galerije. U posljednjem razdoblju zbogč slabijeg vida uglavnom ponavljaranije motive iz Posavine i Like. U Vijencu je 1902. objavio nekoliko lanaka o sikarstvu u kojima govori o neiscrpljenim motivima ič arima doa ih krajeva. Time je obilježio ulogu svog slikarstva u hrvatskoj umjetnostič ć

19. st. • U ranom razdoblju s lako om primjenjuje tehniku tonskog izraza (STARAć ZEMLJANA PE , 1874.), slika mrtve prirode, genre-prizore i portrete u tradicijiĆ münchenshe škole (PORTRET MLADE DJEVOJKE, 1881.). Traži poticaje kod slikara efektne rasvjete i polikromije. Nova nastojanja vidljiva su u slikamaNAPULJSKI PASTIR, Djevojke beru bundeve, U vrtu… • 1880. godine, nakon proputovanja Italijom i slikanja slika manjeg formata, sintezu svojih iskustava ostvaruje na slikama ve ih formata sa svijetlom paletom - GUŠ ARICA NA SAVI,ć Č

LJETNA IDILA - koje slika u münchenskom atelijeru prema skicama iz Posavine. Ova mu djela donose priznanja i kritike i javnosti. • Za povremenih boravaka u Lici i Posavini slika seljake (LI ANIN), sjenike, dvorišta,Č vrtove, savske krajolike svježeg kolorita (MLINOVI NA SAVI, NA SAVSKOJ OBALI…). Osobine neposrednog umjetni kog doživljaja imaju i njegovi crtežič (POSAVSKI SAJAM…), te mali pejzaži s motivima iz Italije. • Nakon završetka školovanja, od 1883. godine boravi u Münchenu, a zatim trajno u zagrebu. Tek povremeno putuje u Italiju i Pariz. U zagreba kom atelijeru, oslabljenač vida, ne slika puno - ULAZ U VRT PALA E VRANYZANY,ŽETVA…. Profesor jeČ crtanja, a od 1894. upravitelj Strossmayerove galerije. U "Vijencu" objavljuje lanke oč slikarstvu. • U ranijoj fazi njegova slikarstva prevladava tonski, a kasnije koloristi kič izraz. Male slike pokazuju lirsko shva anje, a ve e, namijenjene službenimć ć izložbama, kombinaciju atelijerskog i pleneristi- kog na ina. Preciznost tehni keč č č izvedbe je na razini suvremenog europskog slikarstva. 43 • Kako Gamulin kaže, Maši evo se slikarstvo može nazvati "idili nimć č akademizmom". Maši dominira u Zagrebu do pojave V. Bukovca. On skice radi nać licu mjesta, i ta djela ne pripadaju tonskom slikarstvu ni akademizmu, ve spontanomć impresionizmu (ZATVORENA VRATA, SLIKAR U BARI,GRM U CVATU…). U Be u upoznaje slobodnu parišku tehniku alla prima kojuč je ve koristio Manet, a na Maši a djeluju i slikari španjolske kolonije u Rimu (M.ć ć Fortuny) koji rade i u Parizu. PLENERIZAM Zagreba ka škola Plenerizam uč Hrvatskoj u pravom smislu rije i zapo inje tek s Vlahom Bukovcem koji po povratkuč č postaje središnja osoba, donosi zapadni duh, živu akademsku polikromiju i plenerizam. Toliko djeluje na mla e da su nazvani “zagreba ka šarena škola”.đ č Najstarija slikarska škola u Hrvatskoj je ona osje ka, dok se zagreba ka javlja tekč č krajem 19. i po etkom 20. stolje a. Prije njenog pojavlji- vanja u Hrvatskoj djelujuč ć razni umjetnici, no organizirani likovni život javlja se tek pojavom zagre- ba ke škole. čNjeno formiranje odvija se u vrijeme Bukov eva boravka u Zagrebu (1893.-1900.).č Slikama koje tada radi Bukovac nastoji stvoriti temelje prve Zagreba ke škole -č HRVATSKI NARODNI PREPO-ROD na zastoru HNK-a predstavlja vrstu likovnog programa. Njegovo je tadašnje slikarstvo obilježeno svježinom i spretnoš u postupkuć i bojama, te vedrom pigmentacijom. Mladi zagreba ki slikari žele preuzeti Bukov evuč č tehniku rascvjetanih boja i šarmantnog poteza kista. Celestin Medovi ima nešto dublju i tamniju paletu, eso zapada u teatralnost,ć č pejzaži su mu svježji u boji. Vinko Draganja nedostaje mu izrazitija individualnost. Ivan Tišov – eklektik, ne prekora uje granicu solidnog akademizma, esto zapada uč č pretjeranu dekorativnost. Robert Auer – izraziti je predstavnik sladunjavog i uljepšanog portreta i dopadljiviha aktova. Oton Ivekovi – slika paletom Bukov evać č kruga, historijske scene, idealizirani realizam s oslonom na prirodu. Joso Bužan – seoski život, dominira crveno u šarenilu. M. C. Crn i stavlja težište na kontrasteč ć svjetla i sjene, više grafi ki, najpopularnije su mu jadranske mane u ulju. itd. (Ladoč 1904., Meduli 1908.?) ćVlaho BUKOVAC Cavtat 1855 – Prag 1922 Otac mu je bio porijeklom Talijan, a majka Hrvatica. Ro en u Cavtatu. Ve u ranom djetinjstvu pokazuje sklonost zađ ć crtanje, ali mu zbog loših materijalnih prilika obitelj nije mogla priuštiti školovanje. S 11. odlazi sa stricem u Ameriku. Stric uskoro umire, a Bukovac proživljava teške etiri godine vra a ku i. 1871. ukrcao se kao brodski kadet na jedrenjak Petič ć ć

dubrova ki za Crigrad i Odesu. 1873. odlazi u Peruu gdje je radio kao crta slova uč č jednoj tvornici vagona, u slobodno vrijeme bavio se slikanjem. Naredne godine ide u San Francisco gdje radi kao konobar i slika portrete prema fotografi- jama. Nakon povratka u domovinu 1876. nalazi mecenu u dubrova kom pjesniku Meduč Puci u koji mu sugerira mu da svoje prezime Fagioni slavenizira u Bukovac.ć Preporu uje ga Strossmayeru, a Bukovac mu šalje svoju sliku Turkinja u Haremu nač kojoj se prvi puta potpisao kao Bukovatz. S dobi- venom potporom i nešto vlastite uštede odlazi s Puci em u Pariz 1877. Na preporuku J. ermaka upi- ć Č

44 sao se u atelje A. Cabanela, predvodnika francuskog akademizma, na Ecole – de Beaux Arts. Preuzi- ma stil u itelja i zahvaljuju i nadarenosti brzo napreduje. Več ć ć 1878. izlaže na Salonu sliku Crnogorka na obrani – vjerojatno potaknut uspjehom

ermakovih crnogorskih motiva. 1882. postiže velik uspjeh slikom Velika Iza poČ romanu A. Bouviera i odlazi na srpski dvor kao slikar. Bukovac je u Parizu od 1876. do 1893. godine, i u tom je periodu stalno prisutan na Salonu i iznimno hvaljen od kritike. Znatan ugled stje e modelacijom i izražajnoš u portreta. Razvija se uč ć plenerizmu – STUDIJE IZ FONTAINBLE-AUA, 1886; PEJZAŽ S MONTMARTREA... 1883. u Crnoj Gori slika cijelu kneževsku obitelj, 1884 – 85. boravi u Zadru i Splitu gdje radi portrete, u Dalmaciji slika portrete tamnog kolorita i studije uz obalu mora MLADI GUSLA OBITELJI KATALINI kojiČ Ć najavljuju novi smjer u njegovom slikarstvu. 1888. odlazi u Englesku tako er kaođ portretist. Ve u ovim ranim djelima predstavlja se kao iznmno dobar crta . Crtež muć č je strog, akademski, fiksira objekt s velikom to noš u. Portretima esto nedostaječ ć č psihološka karakterizacija, traži potpunu sli nost prema želji naru itelja. Me u ranimč č đ portre- tima ima izvanrednih umjetni kih ostvarenja; portret bankara Bollania, portretč Giustine Tommaseo, portret Špire Tocigla, studija Mladi gusla jedno od njegovihč → najboljih djela, ra eno sa mnogo slobode, iskrenosti i neposrednosti. U toj fazi osimđ portreta radi i figuralne kompozicije, ženske aktove, genre – scene. Slika akademski, paleta mu je tamna, modelacija naglašena, a svjetlo spretno raspore e- no. Bitanđ inilac za napuštanje tamne palete njegov je boravak u Engleskoj 1886. i 1888.???č

godine, kada slika u prirodi LAURA LE DOUX. Za engleskog naru itelja naslikao je uč pleneru i profanom aranžmanu sliku ISUS – PRIJATELJ MALENIH koja je izazvala senzaciju na Salonu. Oko 1886. u Parizu dolazi do sve ve e afirmacije impresioista, veliki broj slikarać preuzime neke njihove tekovine i prilago ava ih ukusu publike. Mjenja se Bukov evđ č stil; potezi kista postaju sve mekši, svjetliji tonovi ozna avaju prijelaz od tamneč prema šarenoj paleti. Ovoj fazi pripada Mlada patricijka 1891 – na Salonu 1891., portreti izloženi u atriju Akademije u Zagrebu 1893. – portret Ivke Vranyczani, G. Pongratza. MLADA PATRICIJKA, 1890. Portretirana u prirodi, zadovoljava potrebu za radom u plain-airu. Ova mu je slika osigurala uspjeh na Salonu. Slika pripada realisti koj školič jer je Bukov eva deforma-cije prvenstveno uvjetovana ukusom Salona. U pejzažimač je sklon impresionizmu. I u Parizu nastavlja slikati u duhu plenerizma, svjetlom paletom i mekšim potezima kista. ***Male plenere radi za sebe, a na Salonu se predstavlja akademizmima. Nakon što se 1886. vratio u Pariz, prodaje male sli iceč potpisane pseudonimom PAUL ANDREZ. Uz obe enja Kršnjavog i Strossmayera vra a se u Hrvatsku, te dolazi u Zagrebć ć 1893/4.? Njegovim dolaskom Zagrb postaje živ likovni centar. Vra aju se i ikoš,ć Č Medovi , Ivkovi , Frangeš i dr. Iste godine organizirana je Hrvatska narodnać ć umjetni ka izožba. U to vrijeme slika Gunduli ev san (*** U Veneciji slikomč ć Gunduli ev san doživljava uspjeh, što je ujedno priznanje i zagreba koj šarenojć č školi), Hrvatski preporod, Dubravku i dr. 1896. hrvatski umjetnici sudjeluju na milenijskoj izložbi u Budimpešti. Bukov evim zalaganjem hrvatski umjetnici osnivajuč zaseban paviljon koji je potom prene- sen u Zagreb – umjetni ki paviljon. Paleta muč postaje još svjetlija, potez mek i slobodan, a sjene oboje- ne i prozra ne, rlikač redovito u pleneru, primjenjuje samo neke formalne tekovine impresionizma, ali bit nikada nije usvojio. I dalje teži za uljepšavnjem, crtež mu je kao i u prvoj fazi, a teme i motivi u du- 45 hu su akademizma. Virtuozno je ovladao metierom i radi izvanrednom brzinom. Pejzaže slika uglavom kao sporednu komponentu na figuralnim prikazima. Iz tog vremena su Ikar i Japanka ra eni najbliže impresionisti kom na inu. đ č čBukov eva svijtla paleta utjecala je na itav krug umjetnika tzv- Šarena zagreba kač č č škola. to se osobito o itovalo na izložbi Prvi hrvatski salon 1898. koju je prirediloč novoosnovano Društvo hrva- tskih umjetnika. Radom u pleneru presudno djeluje na

mladu generaciju zagreba kih slikara, zbog ega se njegovi odnosi sa Kršnjavimč č zaoštravaju. Nakon polemike u povodu izložbe Hrvatski salon 1898. godine, napušta Zagreb i povla i se u Cavtat (1898.-1902.) gdje eksperimentira s novim tehnikama ič koloristi kim izražajnim sredstvima. Uz svijetle portrete i pejzaže intenzivnih boja,č slika DANTE NA OBALI i RAJ u duhu secesije. Samostalnom izložbom u Be u 1903. godine postižeč veliki uspjeh i nakon toga postaje profesor na Akademiji u Pragu. 1905. U to vrijeme slika na na in blizak pointilizmu, ponekad primjenjuje umjetnu rasvjetu, paleta muč postaje još šarenija, a esto upotrebljava naran astu boju i modre sjene. Praškič č period (1903.-22.) period je u kojem se Bukovac povla i iz javnog života i bavi seč pedagoškim radom tek povremeno izlaže, a u ovoj fazi barata poentilisti komč manirom - u rafiniranoj skali boja traži vibriraju u atmosferu lika i ambijenta u novimć svjetlosno-koloristi kim odnosima (RUŽI ASTI SAN, č ČKLYTIA). Osim ovakvih aktova sa suptilnim nijansama ljudske puti, Bukovac radi i portrete (I. VOJNOVI ), te figure u interijeru (U SJENI). Nakon odlaska nije prekinuoĆ veze s domovinom, 1904. postaje dopisni lan Srpske akademije, 1908. izabran je zač predsjednika društva Meduli i Splitu, 1919. po asni je lan Jugoslavenskeć č č akademije. Uno je nove slaobode, probudio interes šire javnosti za slikarstvo i bio je jedan od najplodnijih hrvatskih slikara uop e. ćDjela; Turkinja u haremu 1877., Crnogorka na obrani 1878., Velika Iza 1882., Autoportret 1882., Veduta s Montmartra, Poluakt mladi a, Kraljica Natalija, Mladić gusla 1884/5., Andromeda 1886., Mlada patricijka 1890., Gunduli ev san 1890. tjč ć Gunduli zamišlj Osmana, Hrvatski preporod 1895., Ikar na Hridi i Japanka 1898.,ć Dubravka, Zora umire u naru ju dana... čMenci Clement CRN I Bruck na Muri 1865 – Zagreb 1930. slikar i grafi ar ZavršioČ Ć č je vojnu školu u Be u, napušta vojnu službu i upisuje umjetni ku akademiju u Be u, ač č čpotom kao stipendist hrvatske vlade dvije godine akademiju u Münchenu – Gysis. Jednu sezonuradi u kazalištu u Coburgu u Njema koj kao slikar dekoracija. Imeovan je za u iteljač č crtanja naObrtnoj školi u Zagrebu, ali to mjesto je napustio i po eo je samostalno slikati kaoč profesionalac.Pošto se afirmirako kao slikar marina – Hrv. primorje i Istra, Kršnjavi ga šalje kao stipendista nastudij grafike u Be . na be koj akademiji kod Ungera u i bakrorez i bakropis.č č č

1900. vra a se u Zagreb gdje s ikošem otvara privatu slikarsku školu koja je odć Č 1907. pod upravom države, a kasnije je postala Akademija likovnih umjetnosti na kojoj je Crn i do kraja života profesor. lan JA od 1919., direktor Strossmayeroveč ć Č galerije 1920 – 28. – za njegove uprave dobiva nov postav po suvremenim principima. Za vrijeme studija u Be u i Münchenu slika u mirnim tonalitetima ve inom figuralneč ć prikaze – Djevoj ica, Starac ljušti kukuruz, Akt – propao prilikom požara crn i evač č ć ateljea. Djela po kojima je 46 nalbliži realizmu münchenskog kruga – Courbet preko Leibla. Na studijskim putavanjima Primorjem i Istrom paleta mu postaje sve otvorenija, slika pleneristi ki u smislu zagreba ke škole. Fascinirju ga preljevi nač č morskoj površini – Bonaca, titranje atmosfere, igra svjetla i sjene – Triptih, primorje, pogled na Velebit. U to unosi tekovine zagreba ke šarene škole. Uz F. Kova evi eč č ć njen glavni predstavnik u pejzažnom slikarstvu. Marine mu postaju pojam u hrv. umj., postaje tražen. Nakon I s.v.r. nastanjuje se u Novom Vinodolskom i slika okolicu. Koliko god te marine prelazile u hipreprodukciju, ima nekoliko ostvarenja koja nisu nadmašena. slikao je i pejzaže iz okolice Zagreba – vedute Samobora u snijegu – nisu dosegli razinu marina. Izuzeci su tonski tretiran zgreba ki Glavni kolodvor 1929.č i njegov posljednji rad Pogled na Savu kod Podsuseda – slikan na dan njegove smrti.

Radio je i portrete – V. Mažurani , A. Bauer, D. Gorjanovi – Kramberger itd, i nacrteć ć za kazališne kostime. Slikarski rad je spona 19 i 20. st, ali zna ajniji je njegov rad u grafici. Prvi je izrazitič grafi ar u hrv. umj. Izražava se više valerski, a manje linearno. Dominira bakropis. Uč po etnoj fazi pretežni su motivi koji zahtjevaju tamne tonove – Osamljena, Posljednjič svoga roda, Ave Maria, slijedi faza zagreba kih motiva – Baka eva kula, Jale i evč č č ć trg, Seljakinje na Dolcu, Splavnica, koje esto i kolorira. U posljednjoj fazi plo eč č postaju mutne a kontrasti svjetla i sjene prenaglašeni – Ledenice. Najviši domet – Medveja , Nedjelja prije podne u Lovranu, portreti V. Luna eka F. Mixicha. Kao vrsanč pedagog odgojio je niz drugih – Krizman, Šenoa, Babi , Krušlin... ćRadi ilustracije za srajevsku Nadu od 1895., za edicije V. Heck u Be u i Seemann uč Leipzigu, za Njegošev Gorski vijenac 1904. Izrazit je crta , veliki broj skica i crtežač sliuži mu kao priprava za ve e radove. a radi i plakate, scenografije i karikatureć suradnik u humoristi nom listu "Satir" (1901.). izlaže i u domovini i u inozemstvu, ač 1931. godine organizirana je njegova retrospektivna izložba. • Crn i ima pionirsko zna enje u hrvatskoj umjetnosti jer prvi slika marine, teč ć č zapo inje razvoj moderne hrvatske grafike. • U najranijoj fazi radi crteže, studije ič portrete pod utjecajem realizma münchenske škole - osjetljivost u promatranju ljudskog lica i tijela, tonsko modeliranje slike (DJEVOJ ICA, SLAVONAC RUNIČ KUKURUZ), a zatim dolazi pod utjecaj Zagreba ke šarene škole te mu paleta postaječ otvorenija a namaz pastozniji (BONACA, S OTOKA RABA, ŽUTIKA U CVATU). • Potom, od naglašenog kolorizma prelazi na zagasitije boje u tonovima nanesenim tankim namazima kista ime postiže dojam titranja zraka i nedogled daljine(ZALAZč SUNCA, ŠIROKO, BURIN). Njegovo slikanje marina ponekad postaje rutinsko, ali postoji specifi na razina kvalitete. Na putovanju radi ciklus sa PLITVI KIH JEZERA ič Č ciklus sa VELEBITA. Pejzaži i vedute iz Zagreba nemaju razinu marina, osim posljednje nedovršene slike POGLED NA SAVU KOD PODSUSEDA. Posljednjih godina života opet slika portrete - V. MAŽURANI , FRANE BULI … •Ć Ć Crn i je ipak najvažniji na podru ju grafike jer je prvi školovani grafi ar koji ječ ć č č postigao profesionalnost europske razine. U najranijim radovima o iti su utjecajuč njegova u itelja Ungera, no kasnije on graviranjem bakropisa stvara tonska rješenjač koja želi dosti i i u slikarstvu. Radi realisti ne portrete, vrstim i odmjerenim potezom,ć č č a realizam zadržava i u nekim kompozicijama - NEDJELJNO JUTRO U LOVRANU (koristi pomalo tvrd crtež da bi sugerirao atmosferu). Ovo je njegovo najbolje ostvarenje u grafici. 47 • Radi i kolorirane bakropise iz Starog Zagreba, realisti ki pristupaju i motivima - obrisi gube vrsto u,č ć č ć te su riješeni slikarski i bojom (KAPTOL, JELA I EV TRG, DOLAC). • PosljednjiČ Ć njegov ciklus je Primorski krajolik (VRBNIK, GRIŽANE, OGULINSKA CESTA…) Ferdo Kova evi Zagreb 1870 - 1927 Nakon završene Obrtne škole u Zagrebu,č ć odlazi u Be u školu za umjetni ki obrt. Po povratku sudjeluje u osnivanju Društvač č hrvatskih umjetnika 1897. i prvog Hrvatskog salona.prof. je na obrtnoj školi, a od 1913. na Umjetni koj akademiji u Zg. čUz Crn i a je prvi izraziti pejzažist u krugu oko Bukovca. Uz malobrojne mrtveč ć prirode i figure – Slijepac, Fratar, naslikao je velik broj pejzaža iz okoice Zagreba – osobito sa Save. Na osnovi promatranja u pejzaž unosi lirske intonacije. U duhu uljepšanog realizma – Vrbe, Suton, Savska obala, Na Savskom rukavu, Zimsko sunce, Zima na Savi, Sava u predve erje, Vrbe u zimi, Na Savskoj obali, Proljetneč vode. Nakon prvih djela slikanih sme im tonovima i melankoli no intoniranima, kolorit muđ č postaje svjetliji, a pod Bukov evim utjecajem i šaren. U svom plenerizmu spontanoč se približio tehnici impresionista. Po narudžbi je izveo nekoliko radova koji ne dostižu kvalitetu jednostavnih pejzaža. To vrijedi i za djela u kojima se želi prilagoditi ukusu publike – više varijanti Ruži njaka. Oslikao je strop loggie u zgradi Odjela zač bogoštovlje i nastavu, sudjeluje u slikanju ornamentalnih detalja Bukov avog zastorač

za HNK. Samostalno izlaže 1917. i 1923., sudjeluje na brojnim izložbama Društva umjetnosti. ( Mato ) Celestin MEDOVI Kuna, Pelješac 1857 – Sarajevo 1920. KaoĆ devetnaestogodišnji dje ak dolazi pod okrilje franjevaca u tamošnjem samostanuč Gospe od Loreta (Delorita). Franjevci su ga godinu dana podu avali i pripremali zač prijemni ispit za dubrova ku franjeva ku gimnaziju. To je bio jedini na in da se ovajč č č talentirani mladi probije u životu, tj. da se spasi od ina e zagarantirane sudbineć č pomorca ili težaka. Medovi 1866. godine uspijeva upisati gimnaziju u Dubrovniku i 1874. godine seć zare uje uze- vši redovni ko ime Celestin. I u gimnaziji nastavlja slikati. Kaođ č nadareni samouki slikar koji nema nikoga da ga podu i najelementarnijim osnovama,č služi se najrazli itijim predlošcima koje kopira, vježbaju i i usavršavaju i svoj talent. č ć ć1879. godina prekretnica je u njegovu životu. Te je godine Medovi završio teologiju,ć a navo- dno je tada po eo i slikati u ulju. Iste te godine samostan Male bra eč ć posje uje General franjeva kog reda iz Rima i primje uje slikarev talent, te muć č ć obe ava školovanje u Rimu. ćPrije odlaska u Italiju Medovi je dobio narudžbe i za nekoliko oltarnih pala ijać č izvedba za u- uje jer ne zaostaju mnogo za palama drugorazrednih stranihč đ putuju ih slikara koje nalazimo u našim crkvama. To su pale MADONA SA SV.ć NIKOLOM I SV. SPIRIDONOM za Deloritu, SV. OBITELJ za crkvu u Slanom i UZAŠAŠ E MARIJINO za crkvu u Prodvorju u Konavlima. Ove pale predstavljajuĆ prili no siguran i slobodan pristup platnu velikih dimenzija i donekle svladanu tehnikuč slikanja. Iako u njima ima nesigurnosti u crtežu, te loše shva ene perspektive ić nekorektnih skra enja, one svjedo e o darovi- tosti samoukog mladog slikara. ć č48 ITALIJA 1880 – 1886. - zabranjeno mu je poha anje državne Akademije u kojojđ se radilo po modelima i to je bio stalni kamen spoticanja izme u Medovi a i Generalađ ć reda. Medovi u je bilo dosta rada po predlošku, a General je smatrao da jeć neprimjereno da jedan franjevac slika po živim, tj. golim modelima. Nadalje, Medović je strogo vjerovao u etablirano akademsko slikarstvo, ne shva aju i da u tomć ć trenutku Akademije u itavoj Europi proživljavaju dekadensu. č***Pet i pol godina koliko je boravio u Italiji Medovi provodi traže i pravog u itelja,ć ć č svjestan svojih propusta i nedostataka. Boravi u Rimu i u mjestima sjeverne Italije. Kopirao je i restaurirao, radio u ulju i fresko tehnici, modelirao i po eo u iti tehnikuč č bakroreza. Kad mu je najbolje krenulo trebao je napustiti Rim. Na samom po etku njegova studija, umjesto na Akademiju, General Medovi a šalječ ć u atelijer Lodovica Seitza, nazarenskog epigona, sina Aleksandra Maximiliana Seitza. I otac i sin su bili jako poštovani u tadašnjim rimskim crkvenim krugovima. Ostali Nazarenci su se u to doba ve bili vratili u Njema ku i više – manje zaboravilić č nazarenske principe. Stoga je i sam Aleksandro Maximilian ve bio kasni epigon.ć Teško je re i koliki je bio utjecaj Seitza na mladog Medovi a. Kod njega je najvjeroja-ć ć tnije ipak stekao osnove slikarskog zanata, a možda svladao i neke elemente tehnike fresko slikanja. Uz Seitzov je atelijer Medovi bio vezan svega dvije godine, i toć nerado i na prekide. Kad je tek stigao u Rim otac i sin Seitz su radili u akovu - oslikavali su katedralu zaĐ Strossma- yera. ekaju i da u itelj otpo ne s nastavom, Medovi je po eo poha atiČ ć č č ć č đ atelijer Francesca Grandija. Kasnije je paralelno poha ao oba atelijera. đUtjecaj Francesca Grandija može se prepoznati na nekim Medovi evim ranimć portretima i kompozicijama, kao i na njegovom najuspješnijem djelu - HODIA MIHI - CRAS TIBI (ZA SPROVODOM). To je djelo izložio 1882. godine na Me unarodnojđ izložbi u Rimu i pobralo je pozitivne kritike. Djelo je izgubljeno, ali ga poznajemo po bakropisu koji je umjetnik sam kasnije izradio. Bakropis prikazuje one iste dobro ukomponirane polufigure dvojice starih fratara što mehani ki kora aju za lijesom sč č oronulim fizionomijama i apati nim izrazom lica. čTre a li nost koja je u Italiji utjecala na Medovi a bio je prof. Ciseri u ijoj je školi uć č ć č Firenci proveo devet mjeseci. Ciseri je u svoje vrijeme bio cijenjen kao portretist i

slikar religioznih i histo- rijskih tema. Bio je profesor na Akademiji, a u svojoj privatnoj školi je primjenjivao nastavni plan propisan na akademiji - akt, kostim i glava. Medovi je bio jako zadovoljan jer je napokon imao priliku raditi po živom modelu.ć Me utim, budu i da je bio nau en raditi samo po predlošku svladavanje volu- mena iđ ć č skra enja predstavljalo mu je problem. Nakon devet mjeseci shva a da je stigao doć ć razine od koje kod Ciserija više ne može napredovati, pa napušta njegovu školu. Postojali su još neki nedostaci koje je trebao svladati. Stoga kod kipara Bartollinija u Faenzi pokušava u iti modeliranje. injenica da ni Grandi ni Ciseri nisu bili jakeč Č li nosti i da on definitivno nije prihvatio stil ni jednog ni drugog - ve od svakog samoč ć ponešto - uzrok je neujedna enosti u Medovi evom slikarskom izrazu. Neka su muč ć djela slaba, uko ena, nedore ena, dok je u drugima nevjerojatnom sigurnoš u posti-č č ć gao neo ekivani domet. I sam je bio svjestan svojih nedostataka i propusta te je jakoč nezadovoljan tražio od Generala da ga vrati u Rim da može dovršiti studij. 49 General ga vra a u Rim gdje Medovi sam radi i usavršava se. Kad mu je najboljeć ć krenulo morao se vratiti ku i. Vratio se u uvjerenju da je potreban Provinciji, no pravić razlog njegova premje- štaja bile su pritužbe redovnika na njegovo ponašanje. Iz talijanskog razdoblja se sa uvalo najviše portreta. Neki od njih, kao PORTRETč PAPE LEONA XIII i PORTRET LUCA WADDINGA, ra eni su po predlošcima. Nađ njima se vidi da je Medovi usavršio zanat - modelacija lika je plasti nija, naglašenić č su odnosi svjetla i sjene, bolja je psihološka karakteri- zacija, a rukovanje bojom i kistom je daleko vještije. Sa uvalo se i nekoliko portreta što ih je radio po modelima.č Jedan od njih je PORTRET VINKA DRAGANJE, tako er slikara-redovnika s kojim seđ Medovi poznavao još u Dubrovniku. O ita je usredoto enost na predo avanjeć č č č fizi ke prepoznatljivosti lika. Manjkavost u modelaciji i uko eno drža- nje dokaz su dač č njegova ruka još ne može pratiti naum. Me utim, ve ovdje u živu i napetu izrazu licađ ć prepoznajemo nagovještaj antologijskih, psihološki razra enih portreta koji eđ ć uslijediti kasnije. Lice je zbroj prili no vješto povezanih detalja, no o i se isti u kaoč č č izražajno žarište slike. Koncentracija na detalj i smisao za materi nost jedna je odč konstanti umjetnikova stvaralaštva, a nalazimo ih ve na ovom djelu. ć• Iz talijanskog razdoblja sa uvala se jedna MRTVA PRIRODA brižno aranžiranihč predmeta, izve-dena veoma precizno, slikarski korektno, u duhu talijanskog narativnog realizma. • Što se ti e slika s religioznom tematikom, Medovi u ovomč ć periodu naslikao nekoliko pala za Dalmaciju (za crkve u Tkonu na Pašmanu te u Pridvorju). • Medovi a u ovo vrijeme privla i vještina slikanja raznolikog materijala,ć č rado prati igru svjetla na njemu, voli baršun i svjetlucavu svilu, proziran veo, meko modelirane nabore ženske odje e. Stoga su neke njegove Madone i sveticeć odjevene u raskošne barokne svjetovne kostime. • Zanimljivu skupinu talijanskih radova predstavljaju oni izvedeni u fresko tehnici za franjeva ke crkve u Fucecchiju i Ceseni. Na žalost, tehni ka priprema je bila loša pač č su freske na fasadi crkve u Fucecchiju propale. DUBROVNIK 1886 – 1888. Medovi ev umjetni ki razvoj u Italiji ostao je posveć č nedefiniran. Po povratku u Dubrovnik imao je nešto više tehni kog iskustva,č oboga enu paletu, senzibilniji izbor boja, me utim, nije svladao perspe- ktivu ić đ skra enja. ćSV. FRANJO Dubrov ani su bili oduševljeni ovom slikom naslikanom za crkvuč mati nog samostana. Glavu sveca naslikao je po uspjelom liku sv. Franje Asiškog izč Firence, a tijelo po fotografiji na kojoj pozira on sam. Može se uo iti sigurnostč modeliranja figure punog plasticiteta, svladan osje aj prostora, supti- lna gradacijać svjetla, sjene i polusjene, dobro izveden pejzaž i precizna izvedba niza detalja. Neki od njih, kao an eli u prednjem planu nisu ipak posve korektno izvedeni. đU ovom razdoblju njegov opus ne karakteriziraju toliko religiozne slike koliko portreti. Svi oni imaju nekih zajedni kih karakteristika. Ve ina mnogo govore o prostoru u kojič ć je figura smještena - vide se fragmenti namještaja, pogotovo visokih naslonja a, uzč lik ima akcesorija; skala boja je široka, tehnika je glatkog stopljenog namaza. Umjetnik se više zadržava na okolini, a ne zalazi toliko u bit lika.

50 Karakteristi ne su za njega velike markantne o i i puni, pomalo naduti obrazi,č č ispod kojih se ne osje a anatomska modelacija lica. PORTRET IKE BIZZARO Ikać sjedi u visokom, detaljno opisanom naslonja u. Uz karakteristi an na in modeliranjač č č lica ovdje Medovi dokazuje da zna naslikati razlike me u materijalima, da imać đ osje aj za diskretne odnose boja - haljina bijela poput bjelokosti u crvenomć naslonja u ispred sme e pozadine, a ukrasi i svileni šal svojim crno-zeleno-crvenim,č đ odnosno žutosme im prugama, upotpunjuju ovaj koloristi ki trozvuk. U pozi modelađ č ima jednostavne elegancije koja podsje a na neke ranije likove svetica u profanimć kosti- mima. PORTRET G E KAZNA I , 1888. Na ovom se portretu ne e ponoviti snagaĐ Č Ć ć dosegnuta na Draganjinom portretu, no modelacija je vještija. Stopljenim namazom i finim gradacijama ruži astog i sivog tona ostvaren je elasti niji inka- rnat, dok suč č volumeni lica mekše i kompaktnije povezani. Iako je vidljiv slikarski napredak, o it je ič problem crteža što kao posljedicu ima disproporciju figure i tektoni ku neuvjerljivostč kompozicije. Skra enje njene desne ruke je nesigurno i loše izvedeno. ć• Ovom se razdoblju atribuiraju i dva mala pejzaža - Staro kunovsko groblje i Delorita. DELORITA Nastala je u približno isto vrijeme kao i portret g e Kazna i i jedan je odđ č ć prvih sa uvanih Medovi evih pejzaža. Unutar uobi ajene kompozicijske shemeč ć č umjetnik nastoji dose i nenametljivu uravnoteženost. Komprimirani detalji i žustri,ć isprekidani potezi teže utisku nastanka u jednom dahu, no shematski raspored elemenata kompozicije (npr. pomno raspore eni empresi) svjedo i da umjetnikđ č č propituje metierske i koloristi ke izražajne mogu nosti, zadržavaju i atelijerskič ć ć koncept predo avanja. čMÜNCHEN 1888 – 1893. Unato pohvalama i narudžbama Medovi i dalje insistirač ć na nastavku školovanja u Italiji. Tek nakon dubrova kog susreta sa be kim slikaromč č Emilom Jakobom Schindlerom po inje razmišljati o odlasku u München. 1888.č godine tamo i odlazi i upisuje Akademiju. U to vrijeme münchenskom Akademijom dominira dekorativno historijsko slikarstvo koje prelazi u teatralnu maniru. Me utim,đ realizam Wilhelma Leibla, na koje je utjecalo Courbetovo slikarstvo, s vremenom eć prodrijeti u tu tradicionalisti ku instituciju i odraziti se na Medovi evo slikarstvo. č ćU trenu odlaska u München Medovi je iza sebe imao ve gotovo 10 godinać ć slikarskog staža, priznanja i znatan ugled, a sa svojih 31 godinu nije poznavao ni jezik. Ta spremnost na novi po etak govori nam mnogo o Medovi evoj skromnosti ič ć smionosti. Kod Gabriela Hackla usavršio je crtež, a kod Ludwiga Löfftza slikarsko umije e.ć Medovi o igledno nije htio dopustiti da mu se u Münchenu dogode propusti izć č talijanskog školovanja, pa nasta- vlja studij u Komponierklasse Aleksandra Wagnera. Naime, nastojao je disciplinirano i sustavno ovladati slikom. Ranoj fazi školovanja u Münchenu mogu se pripisati neki, ne tako zna ajni, tipi nič č školski radovi. 1890. godine o ituje se zna ajan skok u kvaliteti. Te godine biskupuč č Strossmayeru poklanja sliku SV. BONAVENTURA na kojoj se vidi poboljšanje njegove slikarske kvalitete. Na tamnom platnu s konturama koje su dijelom nestale u polumra noj atmosferi svjetlost isti e produhovljeno lice sveca. č č51 Zadržava se na nizu zanatski efektno slikanih predmeta koje je dotakla svjetlost pred likom u prvom planu. Brojne su njegove studije iz ovog perioda kojima je najve a vrijednost psihološka karakteri- zacija lika. Me u njima se isti u PORTRETć đ č STARCA i PORTRET STARICE. PORTRET STARICE Ni danas se ne za koga ovaj portret prikazuje. Mora da ga se jako dojmio model jer Medovi stvara najboljeć portrete kad portretira blisku ili dragu osobu. Naborano lice obasjano svjetloš u izlazić iz mukle, maslinasto-zelene pozadine. O igledno je da Medovi vrsno vladač ć metierom pa se može usre- doto iti na unutrašnji život lika. Evidentiraju i stari inuč ć č sjetu i umor, on u isto vrijeme unosi i vlastitu su ut i poštovanje prema minulomć životu. Posljednje tri godine školovanja posvetio je BAKANALU, historijskoj kompoziciji na temu masa- kra krš ana u rimsko doba. Od sedam poznatih studija Galerijać

umjetnina u Splitu posjeduje prvu umje- tnikovu slikovnu zamisao iz 1890. godine, po kojoj je nastala kona na realizacija oboga ena detaljima i nekim novim likovima.č ć Djelo je definitivno impresivnije od skice, no nedostaje mu slikarska nesputa- nost skice. Nakon skice uslijedile su dugotrajne pripreme i studije - figure e postaviti uć neprirodan stav (kao ruka žene u prvom planu), dodat e nova lica (pijani bakant uzć žrtvenik, skupina senatora u desnom dijelu, umnožena svjetina slijeva), javit e seć novi detalji (šareni stup od mramora s kipom božice Nike, obavijen girlandom ruža), iscizelirat e detalje (komplicirani motiv poda od mozaika). Kona no djelo izvodi kaoć č solidnu radnju u duhu dobre tehni ke tradicije münchenske škole. U tom duhu ostaječ i kolorit - ne u pretamnom, ali u karakteristi nom neutralnom sivkastom tonu. Na skicič je skala boja tako er suzdržana, ali dosta svjetlija. đArhitektura anti ke pala e u kojoj se doga a masakr predstavlja okvir i osnovni ritamč č đ kompo- zicije. Umjetnik s lako om osvaja prostor vještim korištenjem geometrijskeć perspektive i smišljenim rasporedom likova uokolo praznog središta scene, ostvaruju i dinami nu ravnotežu aktera, radnje i arhitekture. Kroz teatarskuć č koncepciju uprizorenja, s publikom koja aktivno participira, Medovi se poigravać zbiljom i prividom, naturalnim i isceniranim. U Bakanalu se sjedinjuju invencija i znanje našeg umjetnika i donose mu münchensko i pariško odli je. Medovi ovimč ć djelom osvaja ugledne kriti- are poput Corneliusa Gurlitta i izaziva divljenje nač izložbama diljem Europe. • BAKANAL ozna ava i završetak njegova školovanja, te se umjetnik nakon jošč jednog ostvarenja - dvije oltarne pale za samostansku crkvu St. Anna am Lehel - vra a u domovinu. DUBROVNIK - KUNA 1893 - 1894. Nakon završetka školovanjać Medovi još nije zadovoljio svoje ambicije - želi oti i na studij u Be i Pariz. Situacijać ć č u Dubrovniku nije bila za njega povoljna. Novi General reda i sami franjevci gube razumijevanje za Medovi a, pa on 1894. godine traži sekularizaciju. Zbog umjetnostić napušta Red. U ovom je periodu naslikao dosta portreta, etiri velike oltarne pale ič nekoliko zanimljivih malih pejzaža.Portrete ove faze dijelimo na dvije skupine - reprezentativne i intimne. U skupinu reprezenta- tivnih portreta spadaju PORTRETI LANOVA OBITELJI ŠIMUNKOVI IČ Ć BRAENOVI . To su solidni reali-sti ki radovi, glatke gotovo lazurne tehnike. NaĆ č njima umjetnik korektno prikazuje ono što se od njega i 52 tražilo - vjernu reprodukciju lika, odijela i okolnih predmeta. Obvezni rekvizit na ovim portretima je štap u fino modeliranoj ruci, kao što su mu to u ranijoj fazi bili naslonja i. U skupinuč intimnih portreta spadaju PORTRETI MAJKE, STAROG POMORCA i O.LUIGIJA UCCELLI-NIJA kod kojih umjetnik u želji da što bolje okarakterizira lik odbacuje sve suvišne detalje i zaustavlja se jedino na psihološki temeljito prostudiranoj ekspresiji lica. Prisniji s modelom, on ovdje nije samo objektivni promatra , ve subjektivnoč ć sudjeluje, pa ak i detalje lica podre uje zadivljuju oj izražajnoj snazi. Lazurni namazč đ ć zamjenjuje tonski razra enim slojevitim impastom s vidljivim nanosom boja i uo ljivimđ č potezom kista. Ovdje je i izražajno i likovno snažniji, pa ovi portreti predstavljaju vrhunac njegova portretnog stvaralaštva. Nakon Münchena izvedba oltarnih pala tako er se mijenja. Medovi odbacuje sveđ ć nepotrebne detalje koji govore o ambijentu. Palom dominiraju veliki monumentalni likovi svetaca, što ispunjavaju gotovo cijelu površinu slike. Primjeri su djela SV. IVAN I ŠIMUN, SV. PETAR I PAVAO, SV. VLAHO… • Ovom periodu pripisuje se i nekoliko pejzaža tamnog kolorita, koji u sebi nose dozu romantike. ZAGREB 1895 – 1907. 1895. godine slikar se nastanjuje u Zagrebu gdje, uz kra e ili duže boravke u zavi aju, boravi sve do 1907. godine. Toj su odlucić č prethodili pozivi Franje Ra kog, te narudžbe J. J. Strossmayera i Izidora Kršnjavog.č Isti ovi uglednici povukli su 1893. godine Vlaha Bukovca iz Pariza. Naime, oni su htjeli od Zagreba stvoriti umjetni ko i kulturno središte. čMedovi je u tom trenu druga najja a umjetni ka li nost, no potpuno opre anć č č č č otvorenom i dru- štveno angažiranom Bukovcu. Kršnjavi je smatrao da e seć

Medovi i Bukovac me usobno nadopunja- vati i jedan na drugog utjecati, noć đ Medovi je se od samog po etka priklju uje Bukov evu umjetni- kom krugu. ć č č č čBukov ev plenerizam i slikanje alla prima, divizionisti ka tehnika uz korištenječ č otvorene, koloristi ki bogate skale boja, zna ili su druga iju likovnu kvalitetu. Njom ječ č č Medovi oduševljen od trena kad je Bukovca upoznao. Ne odri e se prvotnogć č iskustva, on pokušava usvojiti, a kasnije i primje- njivati Bukov ev stil. čIstovremeno, na Medovi eva platna prodire i aktualna simbolisti ka vizija, pa njegovuć č umje- tnost tijekom zagreba kog razdoblja obilježava stilski pluralizam. Izmjenjivatič e se ili simultano pre- klapati realizmi sa simbolizmom, akademska gradnja sać

pleneristi kim i impresijskim hvatanjem moti- va. Osim toga, Medovi kombinirač ć razli ite strategije oblikovanja u predo avanju odre ene teme, što nam govori oč č đ uzro no-posljedi noj vezi ikonografije i likovne forme. č čBukovac i Medovi zajedno izlažu na me unarodnim izložbama u Budimpešti 1896. ić đ Kope- nhagenu 1897. godine. Bitnije od osobnog uspjeha je to što je Medović doprinio afirmaciji nacionalne suvremene umjetnosti, jer je Europa sada, po prvi put, zamijetila postojanje hrvatske umjetnosti. Me utim, zajedništvo zagreba ke šareneđ č škole nije se dugo održalo zbog sukoba interesa i individua- lnih osebujnosti. Najpresudniji je moment bilo razilaženje Kršnjavog i Bukovca. Prvi oko sebe u Dru- štvu umjetnosti okuplja stare, a Bukovac u Društvu hrvatskih umjetnika mlade. Medovi se nije snala- zio. Godinu dana nakon osnutka, 1898. on napuštać Bukov evo društvo, iz nama nepoznatih razloga. Istodobno podupire pamfletč muzikologa Franje Kuha a Anarkija u hrvatskoj književnosti i umjetnosti č53 kojem je kumovao Kršnjavi, a koji je govorio protiv naprednih strujanja u umjetnosti. ini se da su ga na ovakvo odstupanje od vlastitih stavova nagnaleČ nesuglasice sa kolegama, ali i strah od gubitka naru- džbi. Medovi nije sudjelovao na Hrvatskom salonu 1898. godine. Bukovac je krajemć godine napu- stio Zagreb, okrivljuju i Kršnjavog za sve probleme. Zanimljivo je da je ić Medovi desetlje e kasnije, kad je morao oti i iz Zagreba, za sve okrivljavao istuć ć ć osobu. Historijsko slikarstvo Najreprezentativniji i najpoznatiji Medovi evi radovi iz ovogć perioda vezani su uz opremu zlatne dvorane u pala i vladina Odjela za bogoštovlje ič nastavu. Zahvaljuju i inicijatoru ure enja pala- e Izidoru Kršnjavom u ukrašavanju jeć đ č sudjelovala onodobna umjetni ka elita: Vlaho Bukovac, Bela ikoš-Sesija, Robertč Č Frangeš-Mihanovi , Oton Ivekovi , Ferdo Kova evi , Ivan Tišov te Celestin Medovi .ć ć č ć ć Od ukupno sedam historijskih kompozicija etiri su djelo Celestina Medovi a. Nač ć formatu veli ine 300 x 220 cm naslikao je Splitski sabor 1897., dolazak Hrvata 1903.,č Krunjenje Ladislava Napuljskog 1905., te Zaruke kralja Zvonimira 1907. Medovi je na ovim djelimać dokazao da je vrstan majstor koji dobro razra uje temu, vlada kompozicijom, vještođ individualizira likove i uživa u predo avanju materije. Zadane teme i dimenziječ pomalo su sputavale umjetnikovu kreativnu slobodu, no i u takvim je uvjetima Medovi uspio ostvariti vrhunska djela. Sigurna zamisao i vrsta okosnica još seć č bolje vide na skicama koje nisu optere ene naknadnim intervencijama kroz kojeć prolazi kona no djelo. čIpak, moramo spomenuti i neke negativne momente - nenaviknut da radi brzo, Medovi pone- kad zanemaruje pojedine detalje, koji su bili idejno od drugorazredneć važnosti (npr. likove u pozadini koji mu poput štafaže ispunjavaju prazan prostor), da bi onda otišao u drugu krajnost i pedantno se zadržao na dekorativnim elementima. Ipak, kompozicija je uvijek dobro smišljena, glavni likovi temeljito prostudirani i korektno izvedeni, a na svakoj slici redovito nas iznenadi ponekim detaljem koji sam bira i u njemu sublimira vrhunski domet svog likovnog izraza. SRIJEMSKI MU ENICI, 1895. Teško je o ovoj slici dati definitivan sud jer jeČ izgubljena, a i njena skica je nestala. Prikazivala je srijemske mu enike koji se predč rimskih sucem odbijaju pokloniti Eskulapovu kipu. Na slici uo a- vamo horror vacui ič uobi ajeni proces nagomilavanja pojedinosti u toku izvedbe slike. Unato tende- ncijič č

ka novom pleneristi kom izrazu i slobodnijoj tehni koj obradi platna, neki su likovi,č č posebice oni u prednjem planu, dotjerani na akademski na in. Što se kolorita ti e,č č možemo samo vjerovati Kršnjavijevoj opasci da je slika poput "buketa šarenog cvije a". ćSPLITSKI SABOR, 1897. Dok je na Srijemskim mu enicima sa malo uspjehač pokušao slijediti Bukov ev faprestizam, na ovom se djelu Medovi vra a staromč ć ć sistemu rada, ali ne i staroj maniri - temeljito prou ava i priprema studije, portrete,č figure, pa ak i interijer sv. Duje u kojem se sabor odvija. Skica za kompoziciju niječ poznata, ali se sa uvalo jako mnogo studija. Sve su studije ra ene u slojevitimč đ uo ljivim namazima, redovito u odnosu crveno-bijelo-zlatne boje, s pokojim akcentomč tirkiza ili detaljem prigušena ruži a- stog tona. Osvijetljeni dijelovi naglašeni suč poja anim impastom, a skice u op em dojmu djeluju dosta svijetlo, premda imač ć gama nije posve otvorena. Na studiji Grgura Ninskog razra en je lik biskupa u đ54 oratorskoj pozi, gotovo identi an onome u finalnoj izvedbi. Tada vješto artikulira ič desnu šaku zanemarenu na studiji, ali ne uspijeva jednakim intenzitetom ostvariti iluziju plemenitih materijala ornata. Izrazito svijetla pozadina studije svjedo i oč Bukov evu utjecaju. čŠto se kompozicije ti e, ovdje se Medovi još pridržava stare kompozicijske sheme,č ć ispunjava- ju i prvi plan slikarski solidno razvijenim figurama koje komponira u oblikuć trokuta, dok se radnja odvija u pozadini. Ina e radnju smješta u srednji plan, no ovdječ likove grupira na periferiji praznog središnjeg kruga, kako bi ja e istakao dvije stoje eč ć figure. Splitski sabor prva je Medovi eva slika postavljena u dvorani. Obiluje dobrimć portretima znala- ki oblikovanih tipova, ali sve ih produhovljenoš u, izražajnimč ć karakterom i virtuoznom obradom crkvenog ruha nadvisuju dva sve enika izć prednjeg plana. Crna figura papinog legata konfrontirana liku u svijetlom ornatu sretno je koloristi ko smirenje u op oj toploj intonaciji slike. Isto tako, svjetlost štoč ć prosijava kroz crveni zastor koloristi kim efektom ublažava sme e-sivu intonacijuč đ crkvenog pro- stora upravo na mjestu gdje sivilo prevladava. Neki ideju tog koloristi kog rješenja pripisuju Bukovcu. U totalu, bogata skala toplih tonalitetač sme ih i crvenkastih boja, uz sivilo, ostala je prigušena. đDOLAZAK HRVATA, 1903. Slika i skica su identi ne, Medovi je ovdje tehni kič ć č posve siguran i ne odustaje od manire brzog pokreta. Me utim, dugo se kolebao uđ koloristi kom rješenju, tj. u osnovnoj koncepciji - da li da susret Hrvata s moremč prikaže u trenutku sumraka ili danjeg svjetla. Prve dvije skice ra ene su po prvoj, ađ posljednja po drugoj ideji. Slika je izvedena po ovoj posljednjoj skici. Od svih historijskih slika ova se isti e izrazitom dinamikom i najmanje je podložnač dekorativnosti. Iako nije izbjegao patetici nekih likova, i po kompoziciji i po likovnoj interpretaciji ova je slika veoma dobro uspjela. Daleko je neposrednija i življa nego što je to bilo uobi ajeno u tadašnjim historijskih kompozicijama. Slikom povla ič č dijagonalu iz gornjeg lijevog ugla, lijevi prostor puni likovima, a u desnom dominantu daje koloristi ki naglašenom nebu, gdje odnosima boja stvara drama- tskuč atmosferu. Opet figure u prednjem planu komponira u trokut.

itava je slika presvu ena zelenkastosivim hladnim tonom - likovi su sme i ili siviČ č đ kako bi se postigao ja i kontrast sa ugo ajem boja neba u odnosu žute i naran asteč đ č boje. Me utim, te se iste boje javljaju samo uz horizont i reflektiraju u srebrnojđ č površini mora. Ostatak neba prevla i sivilom, koje se kondenzira u velikom oblaku uč sredini. Linije su postale slobodnije, obrisi mekaniji, duktus kojim sumarno gradi brz i neposredan. Slika je oduševila javnost, no neki kriti ari su Medovi u zamjerali što ječ ć Hrvate prikazao kao "hordu barbara". KRUNJENJE LADISLAVA NAPULJSKOG, 1905. Na ovom djelu Medovi primjenjujeć novi tehni ki pristup - javlja se kontrast izme u pretežno polumasnog plošnogč đ namaza boje i ja ih impasta koji se javljaju jedino na detaljima koje je dotaklač svjetlost. Nova je bila i koloristi ka gama, nova i kompozicijska shema. Scenskoč zbivanje je približeno, likovi su krupniji, skupine ljudi su smještene lateralno uz

rubove, a u sredini je perspektivni prodor u dubinu interijera. Arhitektura je ovdje bolje podre ena likovima nego ona na Splitskom saboru. I ovdje su likovi u drugomđ planu zanemareni, no javljaju se i izvanredni portreti. Posebno je kvalitetan autopo- rtret umjetnika u liku sve enika. No, sve je to od sekundarne važnosti - pa ak i temać č (krunidba Ažuvinca koji e Dalmaciju prodati Mle anima za 100 000 dukata). ć č

55U središtu pažnje umjetnika, i gledatelja, lik je kraljeve sestre koja je idejno središte slike i njena najve a vrijednost. Ovaj je lik jedno od najboljih Medovi evih ostvarenja ić ć s tehni ke i s kolori- sti ke strane. Dinamika itave slike je na lijevoj strani i Medovič č č ć smišljeno liku sestre ne postavlja nikakvu protutežu u desnom dijelu slike. Decentrirana ulijevo, obasjana svjetlom, žena u bijelom ležerno sjedi u naslonja u.č Pastoznim nanosima on toj bjelini daje bogatu izražajnost - gradi meke nabore odje e, krzno, ukrase, svijetlu put žene, a fluidno razvedenim svjetlom postižeć meko u lika i svjetlucanje svile. Svijetlom inkarnatu suprotstavlja topli ton njeneć crvene kose, koja pravu koloristi ku vrijednost dobiva tek konfrontacijom sa zelenomč odje om paža koji stoji iza nje. ćRegistar boja najbogatiji je na ovoj slici i tu se Medovi najviše približava Bukov evojć č paleti. Ipak, u desnom dijelu slike ulazi u presmione, ak disonantne odnose.č ZARUKE KRALJA ZVONIMIRA, 1907. Sama tematika slike uvjetovala je veliku razinu dekorativnosti - zaruke Zvonimira sa Lepom, sestrom ugarskog kralja Ladislava sve ani je i u bizantskom smislu raskošan ceremonijal 11. st.č Dekorativnost je ipak dobro smišljena, a kompozicija dostojanstveno mirna, a opet teatralna. Vertikalama i mirno om protagonista naglašava stati ki moment ovogć č dostojanstvenog ceremonijala. Ovdje se Medovi koloristi ki smiruje njegova jošć č uvijek šarena gama nešto je blje a, boje su tonski razra ene, a zelenkastosivi dimđ đ neutralizira intenzitet boja pozadine. Ne slici prevladavaju partije bijeloga, a svijetlo i sjena su u izrazitom kontrastu. Konfrontacija osvijetljenog lica kraljice i zasjenje- nog profila kralja dobro je smišljen vizuelni efekt. I na ovoj slici ima dobro izvedenih detalja, uspješno riješenih odnosa svjetla i sjene, ali i isforsiranih dekorativnih dodataka. • Otto Kraus je ovo djelo smatrao najboljim Medovi evim ostvarenjem, a Kršnjavi jeć mislio da mu ju je umjetnik sliku predao nedovršenu. • Osim historijskih kompozicija za vladu, Medovi evo slikarstvo u ovom periodu obilježava i velika žanrovskać raznolikost. Genre slikarstvo Od studijskog putovanja u Italiju 1894. godine u estaloč se javlja motiv anti kih žena pri toaleti ili u opuštanju, najvjerojatnije potaknutč uspjehom Bukov eve "Patricijke". Poput Bukovca razra uje slike do najsvjetlijegč đ mogu eg tonskog izraza bijelog u bijelom. ćAnti ke žene isklju ivi su motiv njegova genre slikarstva. U svakom se djelu radi oč č poeti nim prikazima ženskih likova u prozirnim tankim bijelim peplosima, bez obzirač radi li se o malim intimnim prizorima iz svakodnevnog života, ili o reprezentativnim likovima gotovo prirodne veli ine. Jako se malo ovakvih slika sa uvalo, no poč č dokumentima znamo da su bile brojne. Nema izložbe u 1. dese- tlje u 20. st. na kojojć se Medovi nije predstavio ovakvim slikama koje su u ono doba bile omiljeni dekorć gra anskih stanova. Jako su se dobro prodavale, a Medovi ih je slikao i 1912-1914.đ ć kad je živio u Be u. čGRKINJA KOD TOALETE, DO 1901.NA TERASI, 1900.-1904.PORTRET ŽENE, 1895.-1900.

56

• Nakon boravka u Crnoj Gori i Dalmaciji 1897/1898. sve eš e e se javljatič ć ć nenametljivo aranžirane mrtve prirode, marine, a kasnije i pejzaži. RAK I OŠTRIGE –

Premda itavo to razdoblje karakterizira stilska i izražajna raznolikost, u periodu okoč 1905/06. javlja se impresionisti ko zahva anje motiva, kao rezultat potpuna i iskrenač ć prepuštanja slikarskoj materiji. Sakralno slikarstvo Zagreba ko je razdoblje i dobač velikih crkvenih realizacija. Za unijatsku crkvu sv. Duha u Križevcima 1896. godine radi freske, a s ikošem, Kova evi em i Tišovom ikonostas. Zajedno s Ivekovi emČ č ć ć dekorira župnu crkvu sv. Terezije u Požegu 1899. Samostalno radi na dekoraciji župne crkve sv. Stjepana u Novoj Gradiški 1900., a s ikošem i Tišovom slika ikoneČ za ikonostas, te samostalno freske za pravoslavnu crkvu sv. Duha u Bjelovaru. Te su izvedbe najreprezentativniji primjeri tadašnjeg opsežna Medovi eva sakralnogć stvaralaštva. Ipak, da se primijetiti da umjetnik preferira religijske slike intimnog karaktera, koje su i brojnije od ovih reprezentativnih. One su nastale kao rezultat duge kontemplacije i njegove naklonosti da se uživi u duševno stanje koje onda fiksira na platnu. Na ovim slikama istaknute su njegove najbolje kva- litete jer ih je slikao za svoju duu, oslobo en svih konvencija. One su za njega esto bile slikarski problemi - svjetlosnođ č koloristi ki ili tehni ki. č čNajdraži Medovi ev svetac bio je sv. Franjo kojeg je naslikao desetak puta u svojojć karijeri. Ni u jednom se slu aju nije povodio za fabulom, jer mu to nije bilo bitno. Onoč što je njega zanimalo bila je psihološka ekspresija sveca. U svakom djelu uspješno varira lik i svaki put daje novu viziju sv. Franje. Osim lika sv. Franje tema koja je stalno prisutna u njegovom opusu je lik Madone s djetetom. Sv. Jeronima slikao je u nekoliko verzija, ali uvijek kao spiljskog isposnika (nikada kao crkvenog oca). Njegovo vrhunsko ostvarenje na ovu temu je pala za crkvu u Pr nju nastala u kasnoj pelješkoj fazi. čPORTRET KLOTILDE GUTHARDT, 1903.TAŠTINA, 1903.PORTRET ŽENE, 1903.

1907/8. godine Medovi odlazi u Kunu da freskama oslika tamošnju crkvu sv. Spasa.ć No, zbog jako lošeg stanja crkve vlaga je još tokom rada po ela nagrizati zapo etoč č djelo. Nije bilo šanse da se rad spasi. Tada Medovi definitivno napušta tehnikuć fresaka.

Po povratku u Zagreb otkriva da je ostao bez atelijera - bio je dodijeljen Robertu Aueru, pa se ogor en povla i u osamu na Pelješac. Tamo boravi do smrti, s jednimč č izuzetkom - 1912. godine odlazi u Be i tamo boravi do po etka rata. č čPELJEŠAC 1908 – 1920. Godinom 1908. zapo inje Medovi eva pelješka faza koja bič ć se mogla nazvati i fazom pejzaža jer su upravo oni obilježili ovo razdoblje njegova stvaralaštva. U ovom žanru umjetnik pronalazi sebe i hrvatskom slikarstvu po etkač 20. st. doprinosi ciklus pejzaža što obiluju svjetlom i bojom našeg Juga. U ovoj je fazi Medovi najbliži sebi, najmanje podložan utjecaju drugih i sada stvara svoja najbolja ć57 djela. Na žalost, ne samo da na njega drugi više nisu utjecali, ve nije bilo nikogać da on na njega utje e, inspirira ga ili da ga odgoji kao svog nasljednika. Osimč pejzaža, Medovi slika i marine i mrtve prirode. Utjecaj Pelješca kao ambijenta ić izvora inspiracije u Medovi evoj stilskoj evoluciji zapo inje još 1897/98. kad on samoć č posje uje rodni kraj. Tada ve dolazi do promjena u njegovu na inu rada. I itavać ć č č kasna zagreba ka faza obilježena je radom na Pelješcu u plein airu što rezultirač rasvjetljavanjem i pro iš enjem boja njegove palete. č ćTada se Medovi osloba a akademske manire, rukopis mu postaje slobodan, bojeć đ tamne. Pred kraj stolje a njegove marine, mrtve prirode i rijetki pejzaži postajuć svjetliji i šareniji. Po etkom stolje a mijenjao je izražajna sredstva i na in rada, ač ć č 1907. godine na pali Sv. Jurja napokon dolazi do analiti ke metode rada kojuč postepeno primjenjuje i na pejzažima. Potezi postaju sve sitniji, mrljastiji i crti avi,č boje polumasne, koloristi ki se izražava širokom skalom otvorenih boja, a motiv seč

rastvara u divizionisti koj tehnici rada. Ova prva skupina slika do 1908. godineč zapravo je predigra za one koje e nastati u pravoj pelješkoj fazi. ćVrijeme od 1908.-1912. godine nazvano je "ranim pelješkim razdobljem". Tek u ovom periodu Medovi slika prirodu na velikom formatu - pejzaže i marine, sa po dvijeć dominantne teme: vrijes i pelješki pejzaž, te lebi i bonaca. Za ovu je fazu tipi nać č divizionisti ka tehnika suhih crtkanih poteza, koja idealno odgovara slikanju vrijesa.č Sitne mrljaste partikule iz ranijeg perioda sve se više disci- pliniraju u paralelno kratko grafi ko šrafiranje. Medovi slika predjele živih otvorenih boja, a šarenilo koječ ć dominira u njegovu opusu oko 1910. godine više se ne e ponoviti. Ono što najvišeć karakterizira njegov pejzaž jest boja vrijesa u prolje e ili jesen. Koji put ta ljubi astać č boja daje intonaciju cijeloj slici, pa reflekse ljubi astog poprimaju i oblaci, i nebo ič odsjaji u moru i sjene dalekih planina. Ljubi a- stu boju varira jedino zasi enomč ć bojom brnistre ili smilja kojoj suprotstavlja modrinu mora. 1908. godine Medovi osje a da je njegova inspiracija pri kraju, i svjestan je da takoć ć osamljen lako može upasti u monotoniju i maniru. Odlazi u Be . Be za njega niječ č bilo najsretnije rješenje, a taj se boravak u inozemstvu nije pretjerano odrazio na njegov stil. Razlog je jednostavan - Medovi je u Be u uglavnom kopirao svoja ranijać č djela, radio pejzaže po sje anju. Ipak, najviše slika Madone i mrtve prirode kojeć be ka publika najviše voli. Ipak, osjetio je da mu se ponovno vra a njegov polet.č ć 1913. godine u Be u ima samostalnu izložbu koja je bila veliki uspjeh, a slijede eč ć godine taj se uspjeh ponavlja i na velikoj izložbi u Opatiji. Rat prekida Medovi evć boravak u Be u. čKasna pelješka faza (1914.-18.) ratno je razdoblje obilježeno velikom produkcijom, ali ne više toliko iz gušta koliko iz egzistencijalne potrebe. Medovi svoje slike akć č mijenja sa seljacima za hranu. Pred kraj rata javljaju se i prvi znaci bolesti kojoj je podlegao. U ovoj su fazi opet prisutne sve slikarske vrste - religiozne slike, portreti, mrtve prirode i pejza- ži. Portreti nisu svi jednakih kvaliteta, tendiraju plošnosti s više ili manje izraženim angažmanom umje- tnika. Mrtve prirode su uglavnom manjeg formata, za razliku od onih velikih, reprezentativnih koje je radio u Be u, a i slabije suč od onih koje je radio prije odlaska u Be . čPejzaži su sada na manjem formatu, ali daleko intimnijeg doživljaja. Crtež se gubi, a boji pripa- da primat. Razlike izme u ovih i onih ranijih pejzaža jasno su vidljive -đ raniji su ra eni racionalno, suhim na inom i analiti kom metodom u šarenoj skaliđ č č boja, a na ovim kasnijima potezi postaju razli- vene mrlje polumasne sjajne fakture, koje se me usobno spajaju i pretapaju u maglovitim obrisima i u bojama suzdržanogđ intenziteta. 58 PATKA I JAREBICE, 1901. Na podlozi neutralne pješ ane boje jarebice suč naslikane temperamentnim potezima pastozne sjajne boje. Perje ptica obiluje nijansama okera, sme eg, žutog i boje pe ene zemlje. Patka u pozadini jeđ č intenzivnijih boja - zelenoscne i dubokomodre. Pozadina je tamna, mrljasta, pretežno zelena; u gornjem desnom uglu oker, siva i crvenosme a. đMRTVA PRIRODA, 1901. Konture su meke, mjestimice impasti i svjetlosni akcenti na bobama grož a. Pozadina je izra ena krupnim raznosmjernim potezima, u desnomđ đ dijelu svjetlijim. RIBE I RAKOVI, 1906. Potezi kista su uo ljivi, raznosmjerni. Dominirač živocrvena boja jastoga u prvom plan, a uz njega je grancigula tamne, gotovo sme eđ boje. Ispod tankog sloja vidljiva je struktura grubo granulira- nog platna. Na ribama se mjestimice primje uju impasti. ćSARDELICE, 1906. Pobacane srdele slikane su veoma živim bojama. Modrikastozeleni hrptovi oboga eni su svjetlucavim bjelkastim impastima s neštoć ruži astih primjesa. Koloristi ki se izdvaja crveni barbun u desnom dijelu, a protutežač č su mu dva žuta limuna u lijevom stražnjem planu. Iza riba na tanjuru je komad tune i staklenka s vodom s refleksima svjetla.

MJESE INA, 1900.-04. Slika je ra ena u tamnoj modro-zeleno-sivoj gami. BogataČ đ tonovima i polutonovima. Namaz je plošan, tanak, polumastan, osim oko mjeseca gdje su diskretne nijanse rumenila i žutog nanesene impastom. LEBI , 1906. Uzburkano more, zapjenjenih valova razbija se o hridi. Bogata slojevitaĆ površina, kratkih gustih namaza boje bijele pjene tonski je oboga ena žu kastom,ć ć bjelokosnom i modrosivom bojom. Na glatkom intenzivno plavom nebu potezi su stopljeni. More na horizontu je boje ultramarina. BONACA, 1908.-12. Slika je u blijedom registru modrila koje obiluje refleksima žute i ljubi aste boje. U prednjem planu potez je kratak, polumastan, uo ljiv, dok se uč č pozadini stapa u jedinstvenu plohu suhog namaza koji se neprimjetno stapa sa vijencem ruži astih planina, obavijenih maglicom. Akcent je na barci u prednjemč planu sa dvije figure. BRIŽINE, 1900.-04. Tanki namazi prema dubini postaju sve pastozniji i intenzivniji u boji. Žuto nebo uz oštru obrisnu liniju bregova pokriveno je gustim namazima bijele boje. 1919. godina protekla je u borbi sa bubrežnom boleš u zbog koje je reduciranać njegova stvara- la ka aktivnost. Te ga je godine JAZU imenovala po asnim lanom.č č č Iste godine posljednji put izlaže, sudjeluju i sa 15-ak radova na Izložbić jugoslavenskih umjetnika iz Dalmacije u Splitu. • Mato Celestin Medovi preminuo je u sarajevskoj bolnici 20. sije nja 1920. godine.ć č Pokopan je u Kuni. 59 Oton IVEKOVI Klanjec 1869 – Zagreb 1939. U i u ZagrebuĆ č kod Hafnera i Quiqereza, zatim kod Klausena – slikara zagreba ke katedrale, 1886.č u Be u u Allgemeine Malschulle i Spezialschulle, 1892. je u Münchenu s ikošem i uč Č Karlsru- heu. Zaštitnik mu je Kršnjavi koji mu 1894. daje mjesto u itelja crtanja nač Realnoj gimnaziji. Radi u ateljeu V. Bukovca. Od 1895. pou ava na obrtnojč Akademiji. 1900. Putuje po Lici, Dalmaciji i Bosni, 1907., s Crn i em po Italiji, 1908.č ć predsjednik je društva Lado, 1910. je u Americi. Za vrijeme prvog svejtskog rata bio je slikar na bojištima, potkraj života povla i se u Veliki Tabor. čJoš tijekom u enja specijalizirao se za historijsko slikarstvo. U tome nastavlja kodč Quiquereza, Prou ava povijest i povijesne kostime, nastoje i da mu slike buduč ć povijesno što to nije. U njih unosi više patriotizma i romanti arskog zanosa negoč č slikarske kvalitete. Mnoge slike komponirane su konvencionalno i teatralno, a crta kič i koloristi ki su nedovršene. stotinama kompozicija iz hrvatske i južnoslavenskeč prošlosti umnažanih oleografijom udovojavao je patriotskim sklonostima gra anstvađ potkraj 19. i po etkom 20. st. na liniji propagiranja panslavizma. čU djelima se o ituju karakteristike slikara pionirskog razdoblja zagreba ke škole –č č tendencije prema realisti nom prikazivanju i šarena paleta do pointilizma. Osje a seč ć da se preuranjeno osamostalio i da vjeruje da je svladao bit slikarstva – posljedica su polovi na rješenja i nesigurnost u kompoziciji. Obi no prvu spontanu ideju nadmašič č isforsirana realizacija. Najkvalitetniji radovi su skice s brojnih putovanja; hrvatske gradine 1898 s ikošem,Č Amerika 1910.. Velebit 1912., motivi I s.v.r. itd. Od historijskih kvalitetnije su; Mrtva straža, Žena s poculicom, Seoska kola na cesti, Studija konja. Zidne slike s nacionalnim, folklornim i religioznm motivima – današnji etnografski muzej i td. pokazuju da mu je prava domena bio mali format. U enici su mu B. Šenoa i N. Rojc.č Radi i kao ilustrator knjiga, bavi se publicistikom, itd. 1901. zbog sukoba s Bukovcem istupa iz DHU i priklju ije se Mladima, 1911. izlažeč kompoziciju Viva rex – izbor F. Habsburškog na Cetini 1527. kontra hrv. umj. koji→ su izlagali na paviljonu Srbije. Djela: Rastanak Frankopana i Zrinskog od Katarine ZrinskeNikola Zrinski u SigetuHrvatskaSmrt Petra Sva i ač ćPredstraža na kordunuSmrt bana Nikole ZrinjskogSmrt Matije Gupca

Dolazak Hrvata na morePokrštenje Hrvata itd. i sl.

Slava RAŠKAJ Ozalj 1877 – Stenjevac 1906. Pojavila se u trenutku kad Bukovac i ekipa nastoje zamjeniti stari akademski na in novim kolorizmom – u ve ini slu ajevač ć č dobili su tek šarenilo sirove boje. Svojim dragocjenim radovima je pokazala da slikanje nije spekulacija s materijalom ve stvarala ki proces. Gluhonijema odć č ro enja, oko joj je bilo glavni organ komunikacije. Tješila je svoju osamu prirodom –đ predodre ena da u hrvatskom slikarstvu postane pejzažist s najlucidinijomđ opservacijom. Osnovnu i srednju školu završila 60 je u zavodu za gluhonijeme u Be u. na njen slikarski talent upozorili su Bukovca,č a kasnije ikoš – Sesiju – koji joj je povremeno davao upute. U biti je S. RaškajČ samouka. Njezino slikanje može se podijeliti na; razdoblje tamnog tonskog slikanja pastelom i akvarelom – mrtve prirode, crtež i boja su izraz promatranja; razdoblje svijetlog koloristi kog slikanja – pejzaži i figure u pejzažu, crtež i boja prvo suč impresije, a kasnije ekspresije. Njeni akvareli su najviši domet hrvatskog akvarelnog slikarstva kraja 19. i po . 20. st. Od svih slikara koju su se manje – više bavilič akvarelom, ona ima najbolji osje aj za omjer pigmenta i vode. Fluidan i lak – idealanć akvarel. Sli no je i s njenim pastelom na vrhu je kvalitete. čSlikala je u Zagrebu i razli itim krajevima hrvatske, a najbolji dio svog opusa stvorilač je uOzlju. Predjeli uz kupu i bistri vidici omogu uju joj jasan i ist govor boja. Tu suć č nastala njezinavrhunska djela; Prolje e u Ozlju, Ozaljska Gudura, Djeca u selja koj sobi, Ranoć č prolje e, Zaokret ućpejzažu. I najbolji pasteli – Mladi kosac, djevoj ica, Dje ak, Melana. Najplodniječ č razdoblje njenastvaranja je 1898 – 1902. U lipnju 1902. došla je u zavod za umbolne Stenjevac i tu ostala do krajaživota.

Za života nije imala samostalnu izložbu. Sudjelovala je 1898 na izložbi Društva hrvatskih umjetnika na izložbi u Petrogradu 1899 – 1900. i na izložbi Društva umjetnosti u Zagrebu 1902. Imala je prvu retrospektivnu izložbu u povodu 50. god. smrti. Bela IKOŠ - SESIJA (Csikos – Sessia )Osijek 1864 – Zagreb 1931. U io je vojnuČ č školu u Köszegu u Karlovcu. Služio kao asink u Osijeku, vojsku napušta 1887., kadč je kod izbora prilikom zatraženog osiguranja za madžaronskog kandidata otkazao poslušnost. Te godine odlazi na umjetni ku akademiju u Be . Studira slikarstvo kodč č Bergera i Müllera do 1892. Prelazi kod Lindenschmidta u München 1893., 1893 – 4. slika u Borgo Tre Case u Italiji. tamo radi dekoratvni pano Gymnasion za pala uč bogoštovlja i nastave – stradao prilikom transporta u Zagreb. 1895. radi u specijalki k. Marra u Münchenu, Iste godine imenovan je u iteljem crtanja u Ogulinu ič premješten na Obrtnu školu u Zagreb. Me u aranžerima je hrvatskog odjela na milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896., ađ 1900. s Bukovcem i Frangešom na svjetskoj izložbi u Parizu. Jedan je od osniva ač Društva hrvatskih umjetnika i pobornik je nove orjentacije u likovnim umjetnostima. Odlazi s R. Auerom u Ameriku 1902 – 3. i po povratku s Crn i em osniva privatnuč ć slikarsku školu – od 1907. Privremena viša škola za umjetnost i obrt, kasnije ALU u kojoj je do smrti prof. Po eo je crtati još u vojsci. Sa uvani su njegovi akvareli i crteži s Drave, te ciklusč č ruševina naših starih gradova. Još za vrijeme školovanja na akademiji glavne teme su mu mitološke, biblijske i povijesne scene – Odisej ubija prosce, Kain i Abel, Antonije nad lešinom Cezarovom, Penelopa, Kirka, Saloma itd. Za kompozicije radi veliki broj skica i detaljnih studija koje su zbog svoje neposrednosti i vrijednije od

originala. Radi po više varijanti na istu temu, kod kasnijih varijanti osje a se zamor ić neodlu nost. Zbog autokriti nosti ispravlja i nadopunjava pa mu radovi gube nač č svježini, a metierski ne može ostvariti po etnu ideju. čU njegovim najboljim djelima dolazi do izražaja sklonost za rješavanje problema svjetlosti i sjene – Judita i Holofreno, i nevidljivog izvora svjetlosti – Pieta. Me uđ njegovim grafikama isti e se ciklus monotipija iz Italije koje idu me u najboljač đ ostvarenja te vrste kod nas. Pod utjecajem Bukovca paleta mu postaje šarenija, ali ne dostiže Bukov ev plenerizam, a boje svjetlije – Penelopa, Kirka. Ta č61 djela nisu nadmašila njegove smione tonski koncipirane male kompozicije, a pogotovo ne male gotovo monokromne pejzaže iz Zagorja. Radi ulje, akvarel, pastel, kredu, monotipiju. U nekim radovima u ulju pokušava raditi divizionisti ki. Bio ječ priznat stru njak za perspektivu - na Bukov evom zastoru HNK konstruirao ječ č perspektivu kolonade. Boja na njegovim slikama je sredstvo harmonije, deskripcije i ilustracije, esto ima i simboli ko zna enje. Izbjegava realizam, zadatke estoč č č č rješava literarno i približava se be koj secesiji – Psyche – utjecaj Klimta. Nemač sklonost za monumentalnost i dekorativnost iako esto radi velike kompozicije –č Pokrštene Hrvata. Ve inu svojih zna ajnih radova naslikao je oko 1900. Kasnijeć č kvalitet opada – to se naro ito vidi u portretima. Otkrio je talent Slave Raškaj ič donekle bio njen u itelj. Bio je me u prvim lanovima umjetni kog razreda JA izabranč đ č č 1919. Iste godine organizira izložbu hrvatske umjetnosti u Parizu. Itaknuta je osoba hrvaske Moderne i snažno utje e na razvojhrv. modernog slikarstva. čDjela: Krajolik, Zagorsko dvorište, Judita i Holofreno, Odisej ubija Prosce, Interijer zagreba ke katedrale, Bukovac slika Dubravku, Pieta, Pokrštenje Hrvata,č Shakespeare, Goethe i dante pred Homerom, Antonije nad lešinom Cezarovom, Posljednji bogumili, Sve ani zastor HNK u Osijeku, cklusi Apokalipsa – kreda, crteži,č monotipije. HRVATSKO HISTORIJSKO NARATIVNO SLIKARSTVO OD MüCKEA DO IVEKOVI A Na podru ju slikarstva historicizam se o ituje u romanti kom odabiruĆ č č č tema iz prošlosti kojima se slikari bave osobito u 2. polovini 19. st. Uzrok tome je narodni preporod i djelatnost u tom smjeru – osobito ona Strossmayerova i Kršnjavog. Pošto je politi ka borba bila zabranjena, prenjeli su je na polje kulture. čFRANJO SALGHETTI-DRIOLI: - Faraonov san - Kolumbo u lancima. J. F. MÜCKE - Dolazak Hrvata u Hrvatsku - Savez Ljudevita Posavskog sa Slovencima, - Razjareni Hrvati ubijaju Ljutomisla… K. JAKOBEY - portreti povijesnih hrvatskih vladara (Ivan Zapolja, 1866.) F. QUIQUEREZ - Posljednji asovi P.Zrinskog i F. K. Frankopana -č Antemurale Christianitatis, 1892. D. WEINGÄRTNER - Hrvatski sabor 1848, 1885. - Sabor na Cetinju 1527, 1889. O. IVEKOVI - ciklus iz života Zrinskih, 1889.-1900. 62Ć - Bitka na Stubi kom polju, - Bitka kod Gorjana - Krvavi sabor u Križevcima Tzv.č Zlatna dvorana u Zagrebu (Opati ka 10) predstavlja galeriju historijskog slikarstvač 19. st. Pala a u Opati koj 10 / Hrvatski institut za povijest Od 1882. godine bila je tač č pala a središte Ministarstva za bogoštovlje i nastavu koje je od 1891-96. vodio Isidorč Kršnjavi. Prema njegovom projektu pretvorena je u jednu od najreprezentativnijih pala a s kraja 19. st. u Hrvatskoj. U njezinu je gra u utisnuta ideja, estetika, povijest ič đ politika toga razdoblja što je najbolje predo eno ikonografskim programom nastalimč na temelju anti ke i renesansne kulture. č"Želio sam da se tu na umjetni ki na in izraze svi kulturni temelji na kojima stoji našač č nastava: klasi na prošlost i krš anstvo; idealizam i realizam. S toga sam gledištač ć polazio, kada sam odredio kako se imadu dekorirati dvorane. Htio sam da tu slike i skulpture sje aju na bogoštovlje, nastavu, zna- nost i umjetnost i na etiri fakultetać č Sveu ilišta, a na stijene da do u slike iz hrvatske povijesti. Htio sam da jedna sobač đ bude u pompejanskom stilu slikana, jer je klasi na prošlost jedan od temelja našeč nastave, a drugu sam sobu dao urediti u stilu renesanse, jer smo prožeti duhom tog duševnog pokreta." Za realizaciju svojih zamisli okupio je mlade umjetni ke po etnike i dao im priliku. Toč č su bili ve i- nom studenti sa stipendijama Zemaljske vlade koji studiraju u Be u ić č

Munchenu, kao Robert Frangeš, Rudolf Valdec, Bela ikoš Sesija, Ivan Tišov, FerdoČ Kova evi i Oton Ivekovi . (Svima njima Kršnjavi je produživao stipendije,č ć ć preporu ivao literaturu, upu ivao u muzeje i stipendirao put u Italiju. Svi ti mladič ć talenti po njegovom mišljenju tek su na putu da postanu umjetnici, no za glavne radove ipak je angažirao gotove umjetnike kao Vlahu Bukovca i Celestina Medovi a. ćKršnjavi je organizirao «Gra evnu upravu za rekonstrukciju zgrade» kojom jeđ upravljao Hermann Bolle. Bolle se nije dirao u isto no pro elje zgrade, no zato ječ č zapadna strana njegovo djelo. Prvo je srušen zid dvorišta i stavljena ja ograda koja je spajala dva krila zgrade tvore i dvorište. Izvo- rno je to bila jednokatnica koja je tekć kasnije (1913/14.) doživjela nadogradnju drugog kata koji je poremetio njezin jednostavni sklad kakav je zamislio Bolle. Ritam u kompoziciji Bolleovog pro eljač postignut je kvadarskom obradom prizemlja na koje se nadovezuje bogata ograda od kovanog željeza i limenih listi a. Ograda se sastoji od niza isprepletenih renesansnihć vitica i liš a koji su pri vrhu obliko- vani poput rascvjetale ruže. Vrata su okruženać štitom s grbovima Trojedne kraljevine Dalmacije, Hrva- tske i Slavonije s elegantnim kandelabrima na stupovima. Stil tog prividnog pro elja od ograde u skla- du je sč dekoracijom Zlatne dvorane. Izradio ju je uro Buri sa acima Obrtne škole poĐ ć đ nacrtu Bollea. U oblikovanju središnjeg dijela pro elja Bolle je slijedio klasi nu jednostavnost pa ječ č središnji dio samo lagano naglasio rizalitnim istakom nadvišenim trokutastim zabatom. Ulaz je ukrašen s dovra- 63 tnicima u obliku pilastara i dvjema prostranim nišama iznad kojih je mali balkon. To su konstruktivni znakovi neostilske arhitekture koji upozoravaju na prostorni raspored. U prizemlju je unutrašnjost pregradnjama adaptirana za urede dok na gornjem katu, do kojeg se dolazi dvostrukim stubištem, su smještene Zlatna i Pompejanska dvorana i renesansni Isin kabinet. Idejni plan pala e po inje s nišama na krajevima krila, u kojima su smještene biste Platona ič č Aristotela koje je izradio RUDOLF VALDEC u stilu naturalisti kog rimskog portreta.č Predvi en je i Perzejev zdenac u vrtu kojeg je trebao izraditi FRANGEŠ ali ostao jeđ samo u skici. I niše pored ulaza nisu do ekale svoje filozofe Tomu Akvinskog ič Bacona koje je tako er trebao izraditi FRANGEŠ. Stubište Muze se u antici prikazujuđ kao lijepe mlade žene sklone pjevanju i plesu. Predvodnik im je Apolon, zaštitnik pjesništva, glazbe i plesa sa kojim obitavaju na Olimpu, a skupljaju se na Parnasu. Muze su bile naklonjene pjesnicima, dramati arima, pjeva ima i glumcima. U njihovuč č ast podižu se zdanja nazvana Museion od kojih je najpoznatiji egipatskog kraljač

Ptolomeja I Sotera u Aleksandriji. Ideja aleksandrijskog Museiona živi i danas, tako su i prostorije Opati ke 10. postaleč nekom vrstom Museiona jer su na njenim zidovima prikazane u duhu historicizma Apolon i devet muza. Na vrhu stubišta je Apolon s lirom, a duž stubišta u lepršavim velovima nježnih boja lebde muze sa svojim atributima. To su Uranija (astronimija), Talija (komedija), Terpsihora (plesa), Melpo- mena (tragedija), Clio (povijest), Polihimnija (himni ko pjesništvo), Euterpa (lirika), Erato (ljubavno pjesništvo) ič Kaliopa (epika). Svaki je lik u svom iluzionisti ki naslikanom prostoru sa stupi ima.č ć Sve ostale plohe ispunjene su trakama biljnih i geometrijskih motiva te još mnoštvom ukrasa iz pompeja- nskog repertoara, poput svirala, vaza, mitskih životinja, a u malim etvrtastim okvirima smješteni su zamišljeni mediteranski krajolici kakvi su otkriveni uč

Pompejima. Slikarski dio s muzama izveo je IVAN TIŠOV, a dekoraciju IVAN CLAUSEN koji je radi i u Pompejanskoj dvorani sa u enicima obrtne škole. Pompejanska sobač Oduševljene antiknim zidnim dekoracijama u historicizmu nije novost. Tijekom 19. st. izlazi niz priru nika s predlošcima pompejanskih ornamenata i arhitektonskogč perspektivnog iluzionizma te reprodukcija djela iz muzejskih zbirci. Kršnjavi je puno vremena u Italiji proveo bave i se arheolo- gijom u Rimu i Pompejima o emuć č svjedo i njegova bilježnica sa mnogo naslova knjiga, asopisa i ilustracija izč č mitologije i gr ke i rimske umjetnosti. č

Anti ka dionica s filozofima na pro elju ku e, stubištem s muzama i Pompejanskomč č ć sobom ini jedinstvenu idejnu cjelinu. Ovdje je gr ko-rimski scenarij zamišljenč č složenije nego na stubištu jer odabrana ikongrafija simbolizira znanje, mudrost, slavu, poeziju i dramu, odgoj i eti ke vrline anti kog svijeta kao uvod u idealnič č humanisti ki odgoj. čNa zidovima su slike koje prikazuju najzna ajnije predaju o Heraklu i Prometeju kojič simbolizi- raju borbu za dobrobit ovje anstva. To su : • HERAKLO U BORBI Sč č ANTEJOM • PROMETEJ PRIKOVAN ZA STIJENU DOK MU ZEUSOV ORAO KLJUCA JETRA • ORFEJ U TRAGI NOJ PRI I O SMRTI VOLJENE ŽENEČ Č EURIDIKE 64 Sva tri lika traju u predaji do danas i ne gube svoju vezu s današnjicom. Drugoj vedrijoj strani posve eni su bukoli ki prizori u prirodi kao simbolć č umjetni kog stvaralaštva. Sve to dopunjavaju poprsja u tondima pjesnika Homera,č filozofa Sokrata, Platona, Aristotela, dok prirodu zastupa lije nik Hipokrat, povijestč Tukidit, tu su vojskovo a Periklo i car Trajan. To su oslikali IKOŠ SESIJA,đ Č IVEKOVI , TIŠOV i KOVA EVI . Raspored i orname- ntaciju zidova na inio je IVANĆ Č Ć č CLAUSEN prema pompejanskim predlošcima, dok su popratni prizori djela istih autora kao i glavni. Kao i na stubištu tu su isti motivi fantasti ne arhitekture kojič uokviruju pojedine realisti ke prizore u poljima crvene pompejanske boje. č***Donji friz je crni s liš em, cvije em, pticama i izvrsnim glavama satira. Gornji friz jeć ć izra en u svijetloj boji ukrašen arabeskama, girlandama i okvirima u kojima je pođ jedan lik amoreta, vaze, ma- ske, simboli i atributi ati kih heroja i bogova. čU cijeloj dekoraciji slijedi se III. stil i posljednji eklekti ki IV. stil pompejanskog zidnogč slika- rstva. Strop je stradao kada je dogra en drugi kat pa je pod IKOŠEVIMđ Č nazorom obnovljen. Ne zna se kako je bio izvorno zamišljen no sada se vrti u krug osam ženskih likova, koje se nazivaju nimfama, obu enih u prozirne velove. Nisu nič nalik Tišovljevim muzama na stubištu. Zlatna dvorana Srednja i najve a sve ana dvorana nazvana je Zlatnom zbog bogatoć č pozla ene dekoracije u stilu visoke renesanse. Na zapadnoj je strani loggia, maloć povišen prostor odijeljen balustradom i dvama stupovima. Prostor zatvara renesansni zrcalni svod sa zastakljenom gornjom plohom. Nema gotovo ni djeli a zida koji nijeć ukrašen. Li ila ke radove je izveo CLAUSEN, a ornamentalne IGNJAT FRANZ s ekipomč č Obrtne škole. Ornament je izra en lijevanim, obojanim i pozla enim štukom, a nađ ć glavnom vijencu i svodu ornamenti su i slikani. Zidovi dvorane podijeljeni su pilastrima izme u kojih su slike jednakih dimenzija štođ ih je odre- dio Bolle (216x333cm). Dvorana je prostorno oblikovana poput salona u renesansnim i baroknim ku a- ma s etvorim vratima a Kršnjavi ju je obi avaoć č č nazivati «Sala delle quatro porte» sa asocijacijom na salon za audijencije u Duždevoj pala i u Veneciji. čIznad vratiju su FRANGEŠOVI reljefi - Teologija, Medicina, Justicija i Filozofija koji predstavljaju alegorije etiri fakulteta Sveu ilišta. Sva etiri reljefa naru io je Kršnjavič č č č još za svoga mandata. Tu se vidi razvoj Frangešova rada od akademskog klasicizma do simbolizma. • Teologiju (bogoslovlje) je zapo eo kao ak u Be u. Motiv je krš anski dok ječ đ č ć inspiracija anti ka kojeg je prika-zao u liku žene koja visoko podiže križ i oslanja seč na knjigu sa sedam pe ata dok pred njom kle i mlada žena u pobožnosti. Medicinač č je mlada majka s bolesnim djetetom i Eskulapom. • Justicija (pravda) je drama zlo ina i kazne s likom razjarene žene koja pred hladnimč licem rimske božice pravde traži osvetu za ubijenog muža. • Filozofija je glavni lik koji razmišlja o biti ovjekova života prikazanog u udvostru enoj liniji elipse u okruženojč č rodenovskim nagim tijelima. Tu se Frangeš oslobodio klasi nih akademskih uzora.č

65

Sva tri lika traju u predaji do danas i ne gube svoju vezu s današnjicom. Drugoj vedrijoj strani posve eni su bukoli ki prizori u prirodi kao simbol umjetni kogć č č stvaralaštva. Sve to dopunjavaju poprsja u tondima pjesnika Homera, filozofa Sokrata, Platona, Aristotela, dok prirodu zastupa lije nik Hipokrat, povijest Tukidit, tuč su vojskovo a Periklo i car Trajan. To su oslikali IKOŠ SESIJA, IVEKOVI , TIŠOV iđ Č Ć KOVA EVI . Raspored i orname- ntaciju zidova na inio je IVAN CLAUSEN premaČ Ć č pompejanskim predlošcima, dok su popratni prizori djela istih autora kao i glavni. Kao i na stubištu tu su isti motivi fantasti ne arhitekture koji uokviruju pojedine realisti keč č prizore u poljima crvene pompejanske boje. ***Donji friz je crni s liš em, cvije em, pticama i izvrsnim glavama satira. Gornji friz jeć ć izra en u svijetloj boji ukrašen arabeskama, girlandama i okvirima u kojima je pođ jedan lik amoreta, vaze, ma- ske, simboli i atributi ati kih heroja i bogova. čU cijeloj dekoraciji slijedi se III. stil i posljednji eklekti ki IV. stil pompejanskog zidnogč slika- rstva. Strop je stradao kada je dogra en drugi kat pa je pod IKOŠEVIMđ Č nazorom obnovljen. Ne zna se kako je bio izvorno zamišljen no sada se vrti u krug osam ženskih likova, koje se nazivaju nimfama, obu enih u prozirne velove. Nisu nič nalik Tišovljevim muzama na stubištu. Zlatna dvorana Srednja i najve a sve ana dvorana nazvana je Zlatnom zbog bogatoć č pozla ene dekoracije u stilu visoke renesanse. Na zapadnoj je strani loggia, maloć povišen prostor odijeljen balustradom i dvama stupovima. Prostor zatvara renesansni zrcalni svod sa zastakljenom gornjom plohom. Nema gotovo ni djeli a zida koji nijeć ukrašen. Li ila ke radove je izveo CLAUSEN, a ornamentalne IGNJAT FRANZ s ekipomč č Obrtne škole. Ornament je izra en lijevanim, obojanim i pozla enim štukom, a nađ ć glavnom vijencu i svodu ornamenti su i slikani. Zidovi dvorane podijeljeni su pilastrima izme u kojih su slike jednakih dimenzija štođ ih je odre- dio Bolle (216x333cm). Dvorana je prostorno oblikovana poput salona u renesansnim i baroknim ku a- ma s etvorim vratima a Kršnjavi ju je obi avaoć č č nazivati «Sala delle quatro porte» sa asocijacijom na salon za audijencije u Duždevoj pala i u Veneciji. čIznad vratiju su FRANGEŠOVI reljefi - Teologija, Medicina, Justicija i Filozofija koji predstavljaju alegorije etiri fakulteta Sveu ilišta. Sva etiri reljefa naru io je Kršnjavič č č č još za svoga mandata. Tu se vidi razvoj Frangešova rada od akademskog klasicizma do simbolizma. • Teologiju (bogoslovlje) je zapo eo kao ak u Be u. Motiv je krš anski dok ječ đ č ć inspiracija anti ka kojeg je prika-zao u liku žene koja visoko podiže križ i oslanja seč na knjigu sa sedam pe ata dok pred njom kle i mlada žena u pobožnosti. Medicinač č je mlada majka s bolesnim djetetom i Eskulapom. • Justicija (pravda) je drama zlo ina i kazne s likom razjarene žene koja pred hladnimč licem rimske božice pravde traži osvetu za ubijenog muža. • Filozofija je glavni lik koji razmišlja o biti ovjekova života prikazanog u udvostru enoj liniji elipse u okruženojč č rodenovskim nagim tijelima. Tu se Frangeš oslobodio klasi nih akademskih uzora.č 65 Na bo nim stranama svoda ista tema Alegorija je razra ena TIŠOVLJEVIMč đ slikama; -Bogoslovlje, kao Bogorodica s Isusom oko koje su Ambrozije, Katarina Aleksandrijska i Pavao okruženi an elimađ-Nastava, nasuprot Bogoslovlja-Umjetnost, prikazana kao harfistica-Znanost, kao u enjakč

Duž zidova redaju se šest slika, - na južnom zidu su Dolazak Hrvata i Zaruke kralja Zvonimira (MEDOVI ) - na sjevernom zidu je Poljubac mira Hrvatskih velmoža kraljuĆ Kolomanu (IVEKOVI ) i Krunidba kralja Ladislava (MEDOVI ) - na isto nom zidu jeĆ Ć č Splitski sabor 925 (MEDOVI ) i Pokrštenje Hrvata ( IKOŠ) U loggi na stropu jeĆ Č Alegorija (KOVA EVI ), dok je na južnom zidu Živio kralj (BUKO- VAC). Nasuprot jeČ Ć FRANGEŠOV reljef Lu onoša i KERDI EVA plaketa s Kršanjavijevim portretom uč Ć

profilu. ***Sva ta djela su postupno dovršavana i montirana od 1893.-1908. Kritika ih je ocjenjivala kao samostalne radove izvan njihova ambijenta, što se može primijetiti u monografijama o pojedinim umjetnicima. Kršnjavi je više puta isticao da djela u dvorani trebaju biti u me usobnom skladu sa sobom i sa cijelom arhitekturom. đPreko Ra kog, Kršnjavi dolazi u kontakt sa Bukovcem, koji živi vani, i traži od njegač da naslika sliku «Promicanje znanosti i umjetnosti u Hrvatskoj i Slavoniji za banovanja Khuena Hedervarya», što on odbija zbog politi kih konotacija. To je uvodč u burnu povijest ure enja Zlatne dvorane koja nije bila dovršena za vrijemeđ Kršnjavijeva mandata. S odabirom slika po inju neprilike zbog odabira tema izč nacionalne povijesti i na ina kako su prikazane. Nakon što je otišao iz službeč Kršnjavi se i dalje osje a odgovornim za dovršenje svoje vizije dvorane i zato estoć č komentira, a ponekad i vrije a umjetnike kako obra uju pojedine povijesne teme. Tođ đ je vrijeme odumiranja povijesnog slikarstva koje esto ne prikazuje samo politi kuč č povijest ve i trenutnu politiku i zbog toga postaje predmetom sporova. Tako u svimć slikama u Zlatnoj dvorani se može prepoznati politi ka simbolika tog vremena.č Zaruke kralja Zvonimira mogu se shvatiti kao prikaz dvojne monarhije, Poljubac mira iz 1102. kao suvremena nago- dba s Ma arima, Pokrštenje Hrvata promi e o uvanjeđ č č slavenske solidarnosti na vjerskoj osnovi, dok Dolazak Hrvata sugerira Trojednu kraljevinu. Loggia u dvorani ini zasebnu cjelinu posve enu suvremenome, zapravo Kršnjaviju.č ć Iznimka je jedino Alegorija Ferda Kova evi a na stropu gdje je prikazana mlada ženač ć koja lebdi me u oblacima i an elima. Na lijevom zidu je Bukov ev «Živio kralj», izđ đ č 1896. taj prizor je poznat s fotografije na kojoj u prvom redu su Kršnjavi, ban Khuen Hedervary, i ostali uglednici. Bukovac je na slici visoko društvo potisnuo u pozadinu, a u prvi plan smjestio nasmijanu djecu i mladež, što možemo shvatiti kao Kršnje- vijevu zaslugu u školstvu. Na sjevernom zidu je bron ani Frangešov reljef Lu onoša,č č iz 1908., i plaketa Ive Kerdi a s Kršnjavijem. Kršnjaviju se prikaz Lu onoše nijeć č svidio. Kabinet – renesansna soba Kabinet odjelnog predstojnika je sav obložen tamnom hrastovinom u renesansnom stilu s boga- tom profilacijom i plitkim kaneliranim pilastrima s korintskim kapitelima. U istom je stilu izra ena 66 polica za knjige i velikiđ pisa i stol. Sve je to vrhunski rad Obrtne škole. Ova soba je mogla nastati poć sje anja Kršanjavija na Studiolo Montefeltre u pala i u Urbinu s intarzijama. Kršanjavić č je htio da u njegovom kabinetu budu predstavljena velika imena svjetske književnosti, simboli epoha i ideja, svojstveno historicizmu. Tako pet slika koje je izradio IKOŠ: •Č Odisej ubija prosce (sje anje na Homera) • Dante pred vratima istilišta (sje anje nać Č ć Dantea) • Marko Antonije nad tijelom Cezara (sje anje na Shakespearea) •ć Valpurgina no (sje anje na Goethea) • Homer u i Dantea, Shakespearea, Goetheać ć č pjevati • Slike su naru ene nekoliko dana prije Kršnjavijevog odstupanja s dužnosti,č 1896. • Pala a je svojevrsna galerija hrvatske umjetnosti na prijelomu stolje a kojač ć predstavlja cjelovito umjetni ko djelo u simboli kom zna enju. KIPARSTVO U drugojč č č polovini 19. st. Zagreb postaje politi ki i kulturn centar Hrvatske, pa se ve i dioč ć umjetnilke aktivnosti prenosi u zagreba ke škole i ateljee. Sponu izme uč đ dalmetinskih tradicija i novog središta predstavlja Ivan Rendi , napravio je podloguć za mle e. Zadojen patriotskim idejama ini esto ustupke romanti kom i literarnomđ č č č shva anju. Izradio je ve i broj javnih spomenika, a najbolji radovi su mu portreti.ć ć Potkraj 19. st. osobito kad je ban postao Ivan Mažurani , aKršnjavi predstojnik odjelać za Bogoštvolje i nastavu poboljšale su se op e kulturne prilike u Hrvatskoj. Mladimć nadarenim umjetnicima omogu avano je da se školuju u Hrvatskoj i usavršavaju uć inozemstvu. Generaciji umjetnika tzv. zagreba ke škole pripadaju i kipari; Robert Frangeš –č Mihanovi - u i kod Rodina i okušava se u svim poljima skulpture, i Rudolf Valdec –ć č nije tako inventivan, uglavnom portreti. Što se stranaca ti e situacija je jednaka kaoč sa slikarstvom dolaze iz kvalitetnijih središta, malo se zadržavaju, ostave svoj utjecaj i odu.

Strani kipari u Hrvatskoj ? Ivan RENDI Imotski 1849 – Split 1932. NadarenostĆ pokazuje ve u djetinjstvu koje provodi na Bra u. Pvu poduku dobiva u Trstu kodć č drvorezbara Moscotta. 1867. upisuje se u Veneciji na Akademiju, 1872 – 76. usavršava se u Firenci kod Duprea koji svojim akademskim realizmom utje e nač formiranje njegova na ina. Neko vrijeme dobiva stipendiju. Za njega se zauzimajuč Strossmayer i Tommaseo koji utje u na izgradnju jegove patriotske svijesti. č1876. privla i ga borba Crnogoraca za oslobo enje od Turaka. Odlazi u Cetinje ič đ portretira narodne junake Novicu Cerovi a, Marka Miljanova. Živi 1877 – 80. uć Zagrebu. Tu ima atelje i klesa- rsku radionicu te izvodi ve i broj javnih i privatnihć narudžbi, ali metropola nije mogla osigurati stalan rad jednom umjetniku pa odlazi u Trst. Tu živi i intenzivno radi 1881 – 1921, s prekidom 1899 – 1902 kad ponovno pokušava u Zagrebu. 67 U trš anskom ateljeu izvodi djela po narudžbama iz Hrvatske u koju esto putuje.ć č Broj sa uvanih djela prelazi 200. Autor je mnogih spomenika – Petra Preradovi a ič ć Andrije Ka i a Mioši a – najbolje djelo makarska, potreti na Zrinjskom trgu uč ć ć Zagrebu, Gunduli i fontana sa scenom iz Dubravke u Du. Jubilarni spomenik u Trstuć – uništen. Nadgrobni spomenici Preradovi a i dr. Portret Šime Ljubi a... Izveo je ić ć neka arhitektonska djela – zvonik u Ložiš ima i vila Jaki u Trstu. ć ćPrvi je zna ajniji hrvatski kipar, radi u realisti kom duhu, zailazi katkad pedantnomč č obradom detalja u naturalizam. Želje naru ioca sputavaju ga u izrazu. Nakon 1900.č po inje sve više primjenjivati kombinaciju osebujnih nacionalnih folklornih motiva ič secesijskog ornamenta. Najuspjelija djela su realisti ki portreti i alegorijske figure zač pojedine nadgrobne spomenike – Meditacija, Usnula Vestalinka, Hercegovka, Vjera, Pieta, BsD. Kršnjavi ga 1905. ocjenjuje; “Izvrstan pred prirodom, slab u kompoziciji, plasti noč lijepoosje anje u pojedinostima, pomanjkanje smisla za monumentalnu veli inu i širinuć č oblika. Izvrstanoponašalac prirode, bez tvorne fantazije. U cijelosti poštovanja vrijedan kipar bez izrazitog vlastitogumjetni kog individualiteta, ali zanmenite tehni ke vještine.“ sve to stoji i danas.č č →

U svoje vrijeme je slavljen i cijenjen kao prvi jugoslavenski kipar – izme u ostalogađ izabran je za lana akademije u Petrogradu. U starijim godinama je posveč zaboravljen. Od 1921. živi u Supetru na Bra ugdje je prekid izvedbe mauzoleja F.č Petrinovi a kojim je htio dat svoje životno djelo bio za njega težak udarac. Umro je uć krajnjoj bijedi u splitskoj bolnici. Njegovi sinovi slikari Dunav i Velebit Rendi nisuć dosegli slavu oca. Robert FRANGEŠ – MIHANOVI Sremska Mitrovica 1872 – Zagreb 1940. Završio jeĆ Obrtnu školu u Zagrebu 1889., nastavio na Obrtnoj školi i Akademiji u Be u. Nekoč vrijeme studira kod Rodina u Parizu. 1905 – 7. nastavnik je na Obrtnoj školi u Zagrebu, 1907 – 40. prof. na Umjetni koj akademiji. čPrvi radovi su mu ornamentalni, 1891. na poziv Kršnjavoga sudjeluje kod dekoriranja unutrašnjosti zgrade Bogoštovlja i nastave. Izveo je etiri bron ana reljefa zač č supraporte sve ane dvorane – Filozofija, Medicina, Justicija - najkvalitetnija,č Teologija. 1893. radi prvi portret – Rimljanin, Savija željeza i Sv. Dominik. Timč radovima je na izložbi Hrvatske narodne umjetnosti u Zagrebu 1894. 1895 – 1901. nastaju nova koncepcija Justicije, Portret bake, P. V. Lisinskog, P. I. Zajca, Maska Meduza, skice za Nungentov obelisk na Trsatu i fontanu Perzej i Gorgona. Jedan je od prvih hrvatkih kipara koji radi medalje i plakete – jednake umj. vrijednosti kao ostatak rada. Na njih unosi narativne elemente koje esto stilizira. Neke imajuč impresioisti ku fakturu – Goni obuzdava bika, Pastuh, Vinogradari. Postao je prvič č hrv. animalist. Izradio je niz skulptura doma ih životinja osobito konja. Velik dio togać izložio je u Parizu 1900. – dobiva zlatnu plaketu kao istaknuti animalist.

1898. izradio je spomenik palim vojnicima Šok evi eve pukovnije u Osijeku –č ć demontiran, pa vra en – prikazuje ljudsku figuru u živom pokretu. 1901 – 2. nastajeć reljef Navještanje izložen u Parizu 1902. Ovo djelo privuklo je Rodinovu pažnju, tada se upoznaje s Rodinom i boravi neko vrijeme u njegovom ateljeu. Po povretku nastaje reljef Sv. Trojstvo za portal zagreba ke katedrale koji je zbog slobodneč kompozicije izazvao polemike. Izvodi niz portreta: K. S. Gjalski, I. Zajc, Moja majka – mramor. 68 Osobitu profinjenost dostiže rade i sitnu figuralnu plastiku – Bijeg u Egipat,ć Otmica Europe. Zavrijeme rata kra e boravi na bojištu i skicozno u glini radi niz likova – Vojnik na straži,ć Ranjenik,Vojnik Zmiš, Varaždinski Ulaner na konju, Vu enje topa. Nakon I. s.v.r. nastaje ciklusč Jedinstvo,poslije 1925. radi više spomenika – A. Mihanovi u Klanjcu, Bra a Radi uć ć ć Trebarjevu, više nadgro-bnih spomenika. 1928. po inje raditi na spomeniku kralju Tomislavu koji je 1931.č odliven u Bronci, apostavljen tek 1947. Radio je i dekoratvinu plastiku na zgradama u Zagrebu i predmete umj. obrta –

eki .Č ć

Bavi se svim vrstama kiparstva od sitne plastike do monumentalnih spomenika, radi u kamenu, drvu glini, bronci – koja mu najviše odgovara. Mjenja na in izražavanjač koji u osnovi polazi od realizma. Pod utjecajem be ke secesije pokazuje tendenciječ za stilizacijom i pojednostavljivanjem forme kako bi istakao plasti nu isto u oblika.č č ć Neko vrijeme je pod utjecajem Rodina, na nekim figurama povodi se za Meunierom. Za njega je karakteristi an slaobdan na in modelacije koji dolazi do izržaja ve uč č ć ranom djelu Justicija. Jedan je od pokreta a i organizatora likovnog života u Zagrebu, zaslužan kaoč stvaralac i nastavnik, odgojio je cijelu generaciju mladih kipara, osnovao je ljevaonicu u Zagrebu i doveo prve ljeva e, jedan je od osniva a Lada i Društva hrvatskihč č umjetnika. lan JA, SANU i akademije u Pragu. ČAnton Dominik FERNKORN Erfurt 1813 – Be 1878. austrijski kipar Radi uč Münchenu kod Stiglmaiera, a 1836 – 40. kod Schvanthalera te na münchenskoj akademiji. 1840. dolazi u Be i izvodi niz radova ostvarenih na akademski na in sč č jakim broknim reminiscencijama. Unato pokrenutosti masa zadržava zatvorenuč siluetu cjeline. Najzna ajniji radovi – spomenici nadvojvode Karla 1853. i princač Eugena Savojskog 1865 u Be u, 6. statua Njema kih kraljeva za predvorje katedraleč č u Speyeru, spomenik Beethovena 1862, portreti Franje Josipa I i feldmaršala Radetzkog. Za Zagreb je 1866. izveo konji ki spomenik bana Jela i a. Sv. Juraj u borbi sač č ć zmajem za jednu pala u u Be u 1853 – cin ani model je kupljen i kasnije odliven uč č č bronci – na nekom trgu. Lik Merkura na pro elju Hotela Dubrovnik, Madona sa etirič č an ela iznad Bolleove esme pred zagreba- kom katedralom. đ č čVatroslav DONEGHANI Rijeka 1836 – Osijek 1899. Studirao na umjetni kojč akademiji u Veneciji – nagra en 1855 i 1856. Izložio je model spomenika banuđ Jela i u, ali je narudžbu dobio Fernkorn. Uz Strossmayerovu potporu nastavljač ć studije u Rimu, a neko vrijeme boravi u Rusiji. Od 1876. nadgleda gradnju

akova ke katedrale – izra uje 4 medaljona za glavni oltar i 25 kipova svetaca – poĐ č đ doneghanijevim modelima klesao T. Vodi ka. Portreti Marti a i Strossmayerač ć pokazuju da je poznavao zanat. Radi u duhu talijanskog modificiranog realizma estoč sa izrazito dekorativnim težnjama. ARHITEKTURA Vidi – Hrvatska umjetnost 1800 – 1860 – Arhitektura 19. st. 69 Herman BOLLE Köln 1845 – Zagreb 1926. graditelj Graditeljstvo u i u Kölnu i Be u,č č radi u ateljeu F. Schmidta kod restauracije katedrale Sv. Stjepana i drugih crkava u

Be u. Specijalizirao se u gotizaciji starijih i novijih gra evima. U Rimu u i 1875 – 6.č đ č Prem Schmidtovim uputama upravlja gradnjom akova ke katedrale istovremeno uĐ č Zagrebu upravlja restauracijom crkve sv. Marka. 1876 – 84. gradi pala u JA – Danasč HAZU. 1897 – 1902. provodi “restauraciju” zagreba ke katedrale i njene okolice, odstupivšič u svom purizmu od prvobitnih nacrta F. Schmidta. U Zagreb dolzi posredovanjem I. Kršnjavoga koji smatra njegov dolazak sudbonosnim. Bolle je prvi ravnatelj 1882 – 1914.Obrtne škole koju je organizirao po idejama Kršnjavog i po tipu takvih škola u Njema koj i Austriji. Upravitelj je MUO 1890 – 1902. i glavni konzervator hist.č spomenika u Hrvatskoj i Slavoniji.Uredio je hrvatski odjel na svjetskoj izložbi u Parizu 1900. Projektirao je i izveo više javnih i privatnih zgrada. Odgojen je u Njema koj u vrijeme kad se umjetnost smatrala sredstvom zač izražavanjenacionalizma i obnovljenog nacionalnog jedinstva Njema ke. Vidi u gotici specifi anč č odrazgermanskog duha. Glavno na elo mu je isto a stila, osobito goti kog – po uzoru nač č ć č tadašnjekonzervatore: do falsifikata. Unosio je u arhitekturu ortodoksne elemente koje arhitektura našeg krajenikad nije poznavala. Uklonio je niz dodataka, originalne elemente kasnijih epoha nadomještao jeobrtni kim radovima. Tako je uništio ve i broj gra evina provincijalnog baroka,č ć đ pojedine fasade,zvonike, narušio postoje e ansamble – Gornji Grad i Kaptol u Zagrebu, Marijać Bistrica, Ilok.

Nastava u Obrtnoj školi bila je šablonska, u nekim strukama je odgojio spretne majstore koji su s u enicima izvodili detalje za Bolleove projekte – osobito Katedrala.č Nije se snašao u nacrtima za obrtni ke radove. čDjela: novoradnje; JAZU – projekt Schmidt 1876 – 84., Obrtna škola i MUO 1888 – 92., U iteljska škola 1893, ALU 1894., Katedrala u akovu 1876 – 82., restauracije;č Đ Sv Marko – po Schmidtu 1876 – 82., Katedrala 1879 – 1902., Pala a odjela zač bogoštovlje i nastavu Opati ka 10., franjeva ka crkva u Iloku, Marija Bistrica itd. č čURBANISTI KI RAZVOJ ZAGREBA 1880 – 1900. Donji grad: Nakon što su pojedineČ op ine ujedinjene u jedinstveni grad 1850, naselje se ve im dijelom širi u ravnici.ć ć Podru je Donjeg grada dobilo je današnju fizionomiju s modernim ortogonalnimč rastero ulica nakon potresa 1880. Arhitektura tog dijela grada potje e djelomice izč klasicizma, a cijeli ambijenti izgra eni su u doba historicizma i secesije.Me uđ đ najuspjelija urbanisti ka rješenja idu nizovi trgova po nacrtu M. Lenucija koji seč pružaju od željezni ke pruge prema strim dijelovima grada. Prostrani trgovi s mnogoč zelenila nižu se od neoklasicisti kog Glavnog kolodvora - Pfaff 1892., premač Umjetni kom paviljonu 1898., i dalje u smjeru sjevera do zgrade HAZU – tal.č neorenesansa – Schmidt 1880. na Zrinjskom trgu ure enom oko 1873. – plataneđ vodoskoci. Zgrada Moderne galerije i Sudbeni Stol. Zapadno od kolodvora nižu se paralelno s ovima trgovi s javnim ustanovama. Botani ki vrt – eng – franc. tip uredilič 1890. prof. A. Heinz i Vrtlar Durachanek. Nacionalna i sveu ilišna biblioteka – Rč Lubinsky 1911 – 13. Sjeverno od biblioteke je trg s HNK – Hellmer i Fellner 1894 – 5., a uokolo je niz 70 zgrada razli itih obilježja – Hrvatsko gospodarsko društvo, Obrtna škola i MUO,č neoromani ki Rektorat sveu ilišta, sam. sestara milosrdnica. SPLIT Poslije prveč č austrijske okupacije (1797.-1805.) Split je nakratko pod francuskom vlaš u (1806.-ć 1813.) i tada se, za vrijeme maršala Marmonta, rade krupni komunalni zahvati - gradnja cesta, obale i perivoja, uvo enje rasvjete. U drugom razdoblju austrijskeđ uprave (1813. - 1918.) nastavlja se gradnja južne luke, a pu ka se predgra a spajajuč đ

sa starom gradskom jezgrom. 1914. godine izra en je i prvi poznati urbanisti ki planđ č grada. Arhitekturu 19. stolje a obilježavaju povijesni stilovi me u kojima su rijetki spomenicić đ klasicizma (Glorijeta na Sustipanu, Stara gimnazija) u ijim okvirima radi VICKOč ANDRI , prvi dalmatinski i splitski konzervator. ĆRestauracija stare Vije nice – obilježja neogotike. PALA A BAJAMONTI Prokurativeć Č u oblicima neorenesanse BISKUPSKA PALA A Kazalište, 1893. – u neobaroknimČ oblicima, prema projektu arhitekata VECCHIETTIJA i BEZI A Secesija > Ku aĆ ć arhitekta Špire Naki a (na Narodnom trgu) KAMILO TON I - Sumporno kupališteć Č Ć (1903.). Kiparstvo Ivan Rendi - nadgrobni spomenici V. Mihaljevi a, obiteljić ć Katalini … SlikarstvoćJuraj Pavlovi - romantizamćVinko Draganja - realisti ki portretistčVlaho Bukovac - portreti renoirovskog ugo ajađ

RIJEKA 1815.-1850. godine arhitektura ima obilježja bidermajera, dok jednostavnije zgrade slijede elemente stila. Casino Patriotico (danas RVT Rijeka), 1848. A. DESEPPI Pro elje crkve Uznesenja Marijina JOSEF STORM - klasicisti ki oblicič č Groblje u dolini na Kozali, 1850. LUIGI NICCOLO D'EMILYS Vojno pomorska akademija, 1852. VINCENZ PARADOWSKI - neogoti ki Gradska vojarna, dje ji vrtič č ć ADAM OLF - neogoti ki 71 1872.-1900. godine grad se naglo razvija. Podižu seč monumentalne gra evine, grade nove etvrti na Dolcu i Brajdi, a izgradnjom pala eđ č č Adrija (Jadran) zatvara se Togliattijev trg. U gradu rade poznati budimpeštanski arhitekti. VIKTOR CRIGLER - Velika gimnazija IGNAZ ALPAR - Trgova ka akademijač SAMUEL PETZ - Nauti ka akademija F. PFAFF - Željezni ka stanica, 1891. ALAJOSč č HAUSZMANN - Guvernerova pala a FILIBERT BAZARIG - rekonstrukcija pro eljač č Municipija- obnova Gradskog tornja- ure enje perivoja na Mlakiđ- zgrada Mirovinskog fonda

IZIDOR VAUCHING - velika tržnica GIACOMO ZAMMATIO - školske zgrade (historicizam)- stambene ku e u ulici Dolacć- tržnica i naselje na Brajdi- pala a Ploechč- pala a Filharmoniječ

E. AMBROSINI - zgrada vrti a "Aldo Colonello" - stambena ku a u Zagraduć ć Historicizam: GIUSEPPEBRUNI - zgrada hotela Europa MATE GLAVAN - zgrada hotela Kontinental HELMER & FELLNER - projekt kazališta i pala a Modello, 1883.č Secesija se javlja nakon 1900. (barem njene prve naznake). STIGLER - Pala ač pravde, 1903. (prve naznake secesije) AMBROSINI (1902.-09.) - hotel Bristol - brojne vile - naselje Potok VJENCESLAV CELIGOJ - vile i pala e EMILIO CELIGOJč & TEODOR TRÄXLER - projekt kazališta Fenice (oblici najavljuju protofunkcionalizam druge zgrade u duhu secesije) UGO PAGAN - vojarna Ban Jela i - Trgovinska komora, 1903. C. PERGOLI - ubožnica "Bra a Branchetta" -č ć ć Ribarnica, 1912. PIETRO FIBRO - kino "Garibaldi", 1911. ARTURO HERING - pala a Ba i -Južna niša na groblju L. LUPPIS - zgrada Milosrdnog dje jeg vrti a -č č ć č ć Zgrada zadruge za izgradnju ku a 72 BRUNO SLOCOVICH - Sanatorij, 1913.ć- Ku a Taggini, 1914.ć- Zgrada op ine na Korzu - neorenesansać

SANDOR MEZLY - Pala a državnih željeznica, 1911. JOSEF HUBERT -č Austrougarska banka, 1913. ZADAR Klasicizam Projekt FRANJE ZAVOREA (pregradnja Kneževe pala e) najstariji je klasicisti ki zahvat. Arhitekt B. MAZZOLIč č radi kao profesor crtanja za vrijeme francuske vlasti, a njegov projekt za pregradnju samostana sv. Krševana u klasicisti kim oblicima nije izveden U 4. desetlje u 19.č ć stolje a u Zadru djeluju arhitekti PAUL HATZINGER, A. DE ROMANO I V.ć PRESANO. F. HAEZEL radi projekt pregradnje Nadbiskupske pala e (taj je projektč reduciran, no po njemu je 1832. godine izvršena obnova). 1819. godine na mjestu demilitariziranog bastiona ure en je Gradski perivoj, a do sredine 19. stolje a uđ ć Zadru je sagra eno nekoliko zgrada u klasicisti kim oblicima. Neogotika 1859.đ č pregra eno je južno krilo franjeva kog samostanađ č1869. pregra ena je crkva sv. Mihovilađ1866. gradi se kapela na Gradskom groblju, dok su arkade u neorenesansnim oblicima.

1863.-65. prema projektu E. TREVISANATA gradi se novo Kazalište. Krajem 1868. godine Zadar je proglašen slobodnim gradom pa slijedi nova etapa u njegovu razvoju. Do 1875. godine porušene su zidine i bastioni na JI strani grada. Do po etkač 20. stolje a u arhitekturi prevladava historicizam. ć1875.-1906. godine na promenadnoj obali gradi se 18 zgrada sa neorenesansnim ukrasima (ve inom etverokatnice), a me u njima se isti e zgrada Liceja sv. Dimitrijać č đ č (danas Sveu ilište) sagra ena 1901.-06. prema projektu K. SUSANA iz Be a. R.č đ č MELICHAR, tako er iz Be a - u enik O. Wagnera, radi projekt za zgraduđ č č Austrougarske banke (1909). SPINLER (Graz) - Sud, 1902. - neorenesansa FRIEDLER (Be ) - Pala a Luxardo,č č 1915. K. WAIDMANN (Zagreb) - bolni ka zgrada PULA U 2. polovini 19. stolje ač ć grad postaje središte austrijske ratne mornarice. Arhitektonska ostvarenja imaju srednjoeuropska obilježja. Zgrada Admiraliteta neoklasicizam Hotel Riviere neoklasicizam73 Mornari ka crkva sv. Marije neobizantizam -THEEND- č

74