19. ST.

- 19. st. – građansko stoljeće uz kojeg se vezuje pojam MODERNOG- obilježava ga SUEGZISTENCIJA stilova = impresionizam označava početak povijesnih avangardi- 1. polovina 19. st. – vrijeme KLASICIZMA I ROMANTIZMA, u sred. Evropi – BIDERMAJER – umj. građanskog društva, bavi se svijetom građanstva - u Francuskoj i Engleskoj nema bidermajera – tu se stvara umjetnost vladajućih slojeva- 70-ih god. = HISTORICISTIČKI STILOVI – preuzimanje stilova ranijih epoha: neobarok, neorenesansa, neoklasicizam…- gradovi – nove zgrade se grade u ovim stilovima – Pariz, Milano, Zagreb- snažna izgradnja gradova posljedica je ukidanja kmetstva – ljudi sa sela postaju radnici- 2. polovina 19. st. – slikarstvo AKADEMSKOG REALIZMA/SALONSKO SLIKARSTVO – ukus društva sklonog narativnosti, postoji trend literature (Dostojevski, Zola, Tolstoj) koja se treba ilustrirati- ovo slikarstvo realizira potrebu za vizualizacijom opisa – čini 99% produkcije u slikarstvu- ideja FRANCUSKE REVOLUCIJE (14. srpanj 1789.) "Fraternité, égalité, liberté" – u vrijeme klasne podijeljenosti ističu mogućnost individualnog uspjeha = svi imaju jednaka prava na uspjeh- do franc. revolucije rokoko umjetnost je izraz ukusa vladajuće klase – dvorska umjetnost

- koristi izvijene forme - umjetnost društva koje je svjesno svog propadanja- ljupke teme i forme – Watteau, Fragonard- glazba – Mozart - smjenjivanje radosti i melankolije, izvijenost osjećaja- u okolici Versaillesa za Mariu Antoinettu sagrađeno umjetno selo- "Ako nemaju kruha neka jedu kolače" – rastrošnost dvora izaziva nezadovoljstvo

- romantizam (do 1848.) – posljednji jedinstveni stil- 19. st. vrijeme velikih IZUMA:

1. ELEKTRIČNA ENERGIJA2. u fizici otkrića da je MATERIJA sastavljena od ČESTICA – ideje impresionizma odgovaraju atomskoj fizici – svijet se sastoji od čestica, atoma3. FOTOGRAFIJA – patentirana 1839. – oslobodila slikarstvo potrebe da insistira na stvarnosti čime se ono počinje baviti vlastitim problemima4. izum PARNOG STROJA – razvoj u industriji

- impresionizam – pokušaj PRIKAZIVANJA IMPRESIJE SVIJETA- iz toga se razvija SCIJENTISTIČKI IMPRESIONIZAM – znanstveni pristup umjetnosti- postimpresionizam – Paul Signac slika po teoriji o SUKLADNOSTI BOJA = simultani kontrasti boja- Hrvatska: do 1830. u Vojnoj krajini traju borbe

- za 19. st. karakteristično je opismenjivanje najviših društvenih slojeva za potrebe različitih zanimanja – stvara se "osviještena masa" svjesna svojih sposobnosti- Pariz je uz London najveći grad

- neposredni uzrok REVOLUCIJI – nezadovoljstvo masa načinom upravljanja državom i rastrošnost dvora- vladajuća struktura je izdvojena od onih kojima vlada- pred revoluciju 3. stalež se odvaja; zgrada u Palais Royal

1

- nakon uhićenja nekih članova 14. srpnja 1789. revolucionari napadaju zatvor – Bastilleu – događaj kojim započinje revolucija- revolucija imala snažnu kulturnu pozadinu – snažna revolucionarna svijest - stvara se PROGRAMATSKA UMJETNOST koja vodi prevratu (književnost – revolucionarni pamfleti)- gradski plemići se udružuju sa 3. staležom – u pariškim salonima stvaraju, oblikuju smjernice građanske politike, filozofije i umjetnosti- izdavanje francuske ENCIKLOPEDIJE u 22 knjige jedan je od projekata ovog novog društva = svi pojmovi se imenuju – nomenklatura

- francusko slikarstvo pred revoluciju:* JACQUES LOUIS DAVID – stvara programatsku umjetnost koja predstavlja ideal novog društva, odraz je nove filozofije RACIONALIZMA- svoj ideal ta umjetnost nalazi u antičkom svijetu - kako je Grčka okupirana od Turaka i time "nepoznata" uzor je REPUBLIKANSKI RIM – sredinom 18. st. otkriveni Herkulanum i Pompeji (73. p. k. uništeni provalom Vezuva) – daju uvid u način života Rimljana u doba Republike- započinje niz iskapanja u Rimu i sijelom Apeninskom poluotoku- David je predstavnik KLASICIZMA (to razdoblje Francuzi nazivanju neoklasicizmom jer je za njih prvi klasicizam oznaka za umjetnost baroka u vrijeme Louisa XIV – Lorrain, Poussin, uzori u antici – umjetnost pred samu revoluciju 1770-ihizraz revolucionarnih ideja u Francuskoj, kasnije se širi na Evropu- Republikanski Rim – borba protiv tirana, žrtva za republiku* rokoko označava kraj feudalnog društva, ideje o građanskim slobodama koje traži treći stalež svoj odraz pronalaze u vremenu Rimske Republike- karakterističan ANTIKLERIKALNI stav građanstva: crkvena dobra se žele nacionalizirati – takav stav proizlazi iz filozofije racionalizma/POZITIVIZMA (sve se može spoznati umom) – umjetnici se udaljavaju od religioznih tema* KLASICIZAM JE VID ROMANTIZMA – klasicistički romantizam: predstavlja bijeg od stvarnosti u vrijeme antike- u Engleskoj rani povratak gotici + Shakespeareu- za romantizam karakterističan i bijeg u prirodu (šuma) – Njemačka – slike Arktika – carstvo leda

- u romantizmu osjećaji nadvladavaju razum- klasicizam kao povratak jednostavnosti antike je zapravo rana faza romantizma

- vrste klasicizma:1. ARHEOLOŠKI KLASICIZAM – vezan uz arheološka otkrića (Pompeji)

- teoretičar -Winckelmann piše o jednostavnosti i veličini klasične umj.2. REVOLUCIONARNI KLASICIZAM – u Franc. (J. L. David) umjetnost se koristi

u političke svrhe- tradicija klasicizma prisutna već u franc. baroku (za Louisa XIV)

3. ROKOKO KLASICIZAM – vanjština rokoko građanina je klasicistička- u unutrašnjosti se razvija raskošni rokoko ukras (18. st. – Rusija, Njemačka)

- moderna umjetnost započinje francuskom revolucijom!

2

KLASICIZAM (1760.-1830.)

- lat. classicus – uzoran; odličan- stilsko razdoblje u lik. umjetnostima Evrope- negdje traje i do sredine 19. st.- nastaje prevladavanjem i negiranjem uznemirenih FORMI ROKOKOA te programatskim traženjem MIRNOĆE, HARMONIČNOSTI OZBILJNOSTI IZRAZA u duhu klasične antike- teoretske osnove za oživljavanje klasičnih ideala proizašle su iz duhovnog pokreta PROSVJETITELJSTVA- za razvoj klasicizma bitna je:

1. likovna orijentacija umjetničkih kolonija u Rimu od 17. st. nadalje2. paladijevska arhitektura 17. i 18. st. u Engleskoj u kojoj se barok javio mjestimično

- početkom 18. st.. intenzivan je pokret NEOPALADIJANIZAM u Engleskoj (R. B. Burlington) i Veneciji (Scipione Maffei)- pretklasicizam prisutan u radovima austrijanca, baroknog kipara R. Donnera (17./18. st.) čiji učenik A. F. Oeser taj izraz prenosi u Dresden čime su pokrenute ideje Johanna Winckelmanna i njem. klasicizma- Francuska: u vrijeme baroka prisutna sklonost klasici (N. Poussin, arhitektura Louisa XIV.)

- sred. 18. st., pred revoluciju, otvorene su okolnosti za razvoj klasicizma- arheološka iskapanja (Herkulanum, Pompeji) pojačala su interes za antiku, te se otkrivene spoznaje postavljaju u teoretski kontekst: Italija – G. B. Piranesi, Francuska – Ph. Caylus, J. L. David, Ch. de Quincy, Njemačka – J. Winckelmann, Engleska – J. Stuart, N. Revett

- ARHITEKTURA: antički ideali – jasnoća, monumentalnost, strogost raščlanjivanja – realiziraju se točnom primjenom mjera za arhitekt. dijelove i njihove međusobne odnose upotrebom stupova, profilacija te ornamenata antike

- SLIKARSTVO: antičke teme, precizan, crtež, plastičnost likova, jasna kompozicija, suzdržane boje

- SKULPTURA: mirnoća stava, jednostavnost obrisa i modelacije

- VRTNA ARHITEKTURA: pejzažni engleski park dominira Evropom

- klasicizam zamire u sukobu sa romantizmom

Janson: moderno doba započinje s dvije revolucije:1. industrijskom – izum parnog stroja2. političkom – borba za demokraciju: Amerika (amer. građanski rat 1861.-1865.), Francuska- nema kontinuiteta stilova već kontinuitet pokreta i antipokreta

3

JACQUES LOUIS DAVID (1748.-1825.)

- najznačajniji predstavnik franc. klasicizma- uči kod rokoko slikara, zatim odlazi u Rim gdje se susreće sa rimskom umjetnošću (posjećuje Vatikanske muzeje, Piccolominijeva zbirka sa najznačajnijim fundusom rimske republikanske umjetnosti)- "revolucionarni klasicizam"

* ZAKLETVA HORACIJA- u službi revolucionarnih ideja, poziva na promjene- sadržaj ima političku poruku – 1. programatska slika- izložena u Rimu a zatim u Parizu (naslikana 1784.)- sve zbivanje koncentrirano u 1. plan- u 2. planu arhitektura u funkciji kazališne kulise, zamračena- za razliku od prethodne rokoko umjetnosti David fiksira bitno – svjetlo usmjereno na skulpturalno oblikovane likove u 1. planu- likovi postavljeni prema zlatnom rezu- žene shrvane bolom u kompoziciji slične parkama sa antičkih reljefa- inspiriran rimskim reljefima – sve bitno u 1. planu- politička poruka: poziva na oružje – otac sinovima daje mačeve kojima će braniti Rim- dominira chiaro-scuro i lokalne boje (ne utječu međusobno jedna na drugu) – hladne i suzdržane- ovom slikom David postaje rodonačelnik REVOLUCIONARNOG SLIKARSTVA – bio član Jakobinskog kluba, jakobinski ministar kulture – diktatura jakobinaca 1792.-94.

* BRUT I LIKTORI (1789.)- javljaju mu za poginulog sina- ugođaj pozornice, svjetlo ističe volumen, skulpturalnost likova- patetični izrazi lica u težnji da se poruka jasno shvati- sam kreira izgled "antičkog" namještaja – prema Davidovim nacrtima izrađuje se i pravi namještaj u empire stilu (kreirao i haljine u empire stilu)

* MRTVI MARAT (1793.)- u vrijeme jakobinske vladavine- slikar posvetio pažnju Maratu – čovjeku koji je umro za revoluciju- Marat kao mučenik – inspiriran Carravaggievim "Polaganjem u grob" = poruka – Marat je mrtvi Krist revolucije – jasno oblikovana politička poruka- dvije trećine slike u mraku – dominira Marat – imao radni stol nad kadom (patio od kožne bolesti)

* MME RECAMIER (1800., nedovršena)- žena bankara, u vrijeme Napoleona u njenom se salonu okupljaju njegovi protivnici- David je imao problema zbog sudjelovanju u vladavini jakobinaca – zatim postaje Napoleonov dvorski slikar- sa frizurom rimske patricijke, nedefinirana maslinasta pozadina, haljina u antičkom stilu- hladna odmjerenost – realizacija idealnog portreta- simbol nove Francuske – vlasti građanstva- empire ležaljka – postala modni trend- boja podređena strogoj kompoziciji

4

* NAPOLEON NA ST. BERNARDEU (1800.)- u Alpama, kreću u osvajanje Italije- Napoleon rukom pokazuje na smjer kretanja – u Napoleonu živi duh velikih vođa – Cezara i Hanibala koji je prešao Alpe- nejasna pozadina, lokalne boje, vraćanje kasnobaroknoj temi – spoj uznemirenog konja i samouvjerenog vojskovođe- u ovim prikazima uznemirenosti konja već kod Davida nalazimo začetke romantičkog nemira

* NAPOLEONOV KRUNIDBA- David je i začetnik SLIKE-REPORTAŽE- preciznost u prikazivanju Napoleona sa, poput rimskim imperatora, zlatnim lovorom – vijencem kruni svoju caricu (on a ne papa)- vrijeme promjene republikanskih ideala u projekciju carskog Rima- AKADEMSKI realizam druge polovine 19. st. bazira se na Davidovu reportažnom slikarstvu (slika duga 9 m)

- David je predstavnik programatskog klasicizma- rasplinjenim rokoko crtežu i čulnosti suprotstavlja čvrstu kompoziciju građenu LINIJOM, a intimne genre-scene rokokoa zamjenjuje herojskim temama- statuarno modelira likove, pozadini funkcionira kao zastor = teatar- u Rimu upoznao slikarstvo Carravaggia – krupni likovi, osvjetljenje- nakon Napoleonova pada i uzdignuća Burbona, David je osuđen na progonstvo (glasovao za smrt Louisa XVI) odlazi u Bruxelles – radi stilizirane portrete (* TRI DAME IZ GANDA: hladni kolorit, odmjereni raspored figura)

DAVIDOVI UČENICI- nastavljaju Davidovo klasicističko slikarstvo - Davidove slike izražavaju čistoću revolucionarnih misli- Napoleon I Bonaparte imao ideju o obnavljanju Franačke države Karla Velikog- osvajanjem srednje Evrope teži realizirati ideju o Evropi ujedinjenoj francuskom upravom i kruni se za cara- javlja se građanska aristokracija i činovnički aparat nove imperije- Davidovi učenici mijenjaju način upotrebe boje- u vrijeme Napoleonova carstva klasicizam se obogaćuje dekorativnim elementima (pohodi u Africi – Egipat: sa vojskom idu i znanstvene ekspedicije – arheolog Champolion- EMPIRE STIL (carsko N. stil) – predstavlja spoj antičke i egipatske dekorativne umjetnosti- na izmjenu stila utječu i prijenos umjetnina iz osvojene Italije u Francusku – novi uzor je stil zrele renesanse, osobito Rafael u smislu kolorita i upotrebe sfumata

5

ANTOINE JEAN GROS (1771.-1835.) – samoubojstvo

- glavni predstavnike empire-slikarstva- nakon povratka Burbonaca na vlast 1816. David odlazi u Bruxelles, te Gros postaje njegov nasljednik

* NAPOLEON KOD ARCOLE (Italija)- za razliku od Davida ovdje prisutan topli kolorit – boje međusobno interferiraju – podsjećaju na barokno slikarstvo = Velazquez i Rubens, otvorena barokna forma, Napoleonov pogled usmjeren van slike- odlučnost stava ukazuje na N. izjednačavanje sa ratnicima prošlosti (Cezar, Hanibal)- unutarnji nemir u očima- zadužen za slikanje N. vojnih pohoda, nastavlja se na Davidovu ideju sliku-reportažu – izuzetna preciznost detalja koji zanimaju građanstvo

* BITKA KOD EYLAUA (1808.)- N. porazio Nijemce- interes za detalj- Gros je utemeljitelj narativnog, opisnog slikarstva- stvoren kult smrti, žrtve, časti- N. okružen stožernicima- REPORTAŽNOST – prikazan raspored trupa u pozadini- u težnji za realističkim prikazom koristi tople, prirodne boje, svijetlo fokusirano na Napoleona

* NAPOLEON POSJEĆUJE GUBAVCE U JAFFI- Palestina, poput Krista stavlja ruku na njihove rane, ne boji im se prići = kult ličnosti izjednačen sa božanstvom

* MADAME RECAMIER (Strossmayerova galerija u Zagrebu)- u zrelim godinama- izuzetan portretist- Davidov idealizam zamjenjuje realizmom- otklon od Davidovih hladnih boja – tonsko kolorističko slikanje

- često slika nekoliko faza iste bitke koje se uzastopno postavljaju u galerijama- Gros je prethodnik romantizma – u slikama-reportažama prisutna dramatičnost (žive kretnje konja), toplim koloritom on najavljuje romantizam

* STUDIJA MARŠALA MARATA- Davidov je crtež precizan, Gros koristi kratke, nervozne pokrete koji dinamiziraju sliku

- odstupanja od Davida – narativnost, kolorizam, nervozniji crtež, otvorena forma, orijentalni rekviziti

6

FRANCOIS PASCALE GERARD (1770.-1837.)

- i nakon pada Napoleona, za vrijeme Burbonaca pa i u doba Louisa Phillipa, zadržava funkciju portretiste dvora – nakon 1800. nadalje, posvetio se isključivo portretima- obliku je dopadljive forme pod utjecajem Canovinih kipova- jedan od portretista Napoleonove obitelji i dvora – reprezentativni portreti u čitavoj figuri

* MADAME RECAMIER (1802.)- na empire naslonjaču, davidovski element – zastor u pozadini- oslanja se na erotizam kasnog rokokoa – bosa stopala gola ramena- prema Gerardovoj slici nepoznati umjetnik izradio model u terakoti

* AMOR I PSIHA - antička tema, zadovoljavanje ukusa građanske aristokracije kasnog carstva – putena slatkost- na Gerardovu izrazu baziran slatkasti, dopadljivi malograđanski klasicizam- za razliku od Davidove suzdržanosti, Gerard koristi INTIMNIJE, DOPADLJIVIJE OBLIKOVANJE = osnova bidermajera

PIERRE PAUL PRUDHON (1758.-1823.)- boravio u Italiji, inspiriran tal. kasnom renesansom – Rafael, Leonardo i Correggio

* CARICA JOSEPHINE (1805.)- impostacija u duhu kasne renesanse, empire haljina

7

JEAN AUGUSTE DOMINIQUE INGRES (1780.-1864.)

- franc. slikar i crtač- sa 11 na Akademiji u Toulouseu, učenik J. L. Davida - na Davidovoj slici "Mme Recamier" slika KANDELABAR i radi prema strogim klasicističkim načelima - u davidovoj školi bori se protiv akademskih formula i klasicističke doktrine- na Academie Suisse uči crtati prema živom modelu, sa A. J. Grosom dijeli zajednički atelier- Grosove orijentalne rekvizite kasnije unosi u svoje slike- 1806.-20. kao stipendist boravi u Rimu, udaljava se od Davidove manire, uzor nalazi u RAFAELU I GRČ. ANTICI (a ne u rimskoj plastici koja je uzor klasicistima)- djela ovog razdoblja predstavljaju njegov najviši domet, službeni pariški krugovi proglašavaju ih "grafičkim i bizarnim" te Ingres u salonu doživljava neuspjeh- RIMSKA FAZA (1806.-20.) – slika najbolje historijske scene koje protivnici nazivaju "varijacijom crteža na grčkim vazama"- započinje aktove koji kasnije postaju kanonom slikanja- 1807.-10. skicira veći dio djela koje radi kasnije- 1820.-24. – boravak u FIRENCI – kontakt sa trecentom i quattrocentom, uzdržava se crtanjem portreta, kopira slike u muzejima- 1825. povratak u PARIZ – član Accademie de Beaux Arts, zatim i njen direktor, otvara privatnu školu, radi najbolje kompozicije, doživljava uspjeh, ali ga napada službena kritika- odlazi u RIM – preuzima direkciju Accademie de France u Vili Medici- slika historijske, mitološke i sakralne kompozicije te portrete sa izrazitim individualizmom modela- 1855. svjetska izložba- izlaže u posebnoj dvorani "Salle Ingres" 68 slika, doživljava potpun uspjeh- nakon sukoba sa Delacroixom – o odnosu boje i crteža, postulatima slikarstva, principima akademizma i romantizma – dolazi do izmirenja- postaje priznat umjetnik- njegovi učenici ga, u odnosu na Davida, proglašavaju "revolucionarom, realistom"- protivnici mu zamjeraju pedanteriju i nedostatak boje (površinu između kontura, po njima on ispunjava OBOJENJEM a ne bojom)- kao odlučan faktor slike Ingres ističe SIVU BOJU- prema slikarskom temperamentu on je prethodnik romantizma- borba između Ingresa i Delacroixa traje cijelu I. pol. 19. st.- 1855. sukobi prestaju, nakon Davidove smrti Ingres hvali njegova djela- imao izuzetan dar za portretiranje – pronicavo izvlači individualnost karaktera- aktovi pokazuju prikrivena romantičarska usmjerenja

* TURSKA KUPELJ- rezimira njegovu sliku akta, naslikao sa 84 god.

- najveći majstor CRTEŽA 19. st. – inspiriran crtežima quattrocentista, Rafaela, H. Holbeina ml.- izuzetna čistoća linije, radi olovkom, kredom, perom, sepijom- crtežu olovkom plastičnost daje BIJELIM GVAŠEM- učenik Th. Chassireau, utječe posredno na P. De Chavannesa, E. Degasa, H. T. Lautreca, P. Gaugina, G. Seurata, M. Denisa, kubiste i konstruktiviste- njegov životni vijek traje od starog Fragonarda do mladog Moneta

8

I. Babić: JAEAN AUGUSTE DOMINIQUE INGRES

- najpoznatiji predstavnik klasicizma- otvara epohu snažnog naturalizma u franc. umjetnosti – Davidov tip portreta Ingres pojačava i sintetizira- od Davida se razlikuje i shvaćanjem antike – David se oduševljava antikom kasnog Rima, a Ingres se divi helenskom idealu, skulpturama koje lord Elgin donosi da Partenona- pedantno crtao i razrađivao slike da bi postigao što veću čistoću forme

* MADAME RIVIERE- naturalizam portreta, linije skladno obuhvaćaju oblik

- velike kompozicije (Venus) isto odlikuje naturalizam uz namještenost i patetiku- "za mene ne postoji druga ideja doli savršenost"

* HOMEROVA APOTEOZA (1827.)- nazvana modernom Disputom- Homer okružen umjetnicima, pjesnicima, glazbenicima (Mozart, Rafael, Shakespeare)- uzor – Rafael

- nakon boravka u Italiji, Ingres postaje najjači protivnik romantizma i Delacroixova slikarstva- međutim, po sadržaju i izboru tema i Ingres je blizak romantizmu

* KUPAČICA VALPINÇON (1808.)- pokazuje romantičarski interes za orijent- Ingres bio ne samo izuzetan crtač već i SLIKAR TONA- znalački koristi liniju – čistu i jednostavnu crtačku tehniku – crteži ženskih portreta- tijelo u formi slova S, zastor kao okomica- čisti volumen oslobođen detalja

* MADAME DESTOUCHES (1816.)- realizam detalja- radi prema načelu – nema velikog crtača koji ne bi našao točnu boju koja odgovara njegovu crtežu- jednostavnoj kompoziciji odgovara uravnoteženost boje- sliku definira crtežom koji kasnije oboji

* MADAME MOTTESSIER (1856.)- uravnoteženost boje, linije i modelacije- koristi lokalnu boju- utječe na P. de Chavannesa, Degasa, Renoira

* MONSIEUR BERIN- simbol građanske klase – ozbiljan i ponosan

* ROBINJA KOJA SVIRA, * RAFAEL I FORTUNA

- u Davidovu atelieru sa 17 god.- crtež određuje njegove slike sa izrazitim realizmom boja i detalja

9

- teži JEDNOSTAVNOM IZRAZU – crtež je temelj slike, a boja služi za obojenje- izostavlja nepotrebne detalje, likove čvrtso impostira u prostor- tematski (Orijent) – približio se romantizmu- u vrijeme II. carstva predsjeda akademijom- njegove slike postaju uzor negativnom trendu – akademskom realizmu- uzor – slikarstva grčkih vaza, kiparstvo Fidije, Rafael

* GOSPOĐICA RIVIERE (1805.)- idealizirani lik- linija odvaja volumen od pozadine, blago sjenčanje- pažnja u slikanju odjeće

* EDIP I SFINGA (1808.)- Edipova poza preuzeta sa grčkih vaza- crtež opisuje lik, sjenčanjem stvara volumen – TONSKO SJENČANJE

* TURSKA KUPELJ- u medaljonu – oblici prate kružnicu- različite forme aktova, prenesena Valpinçon

10

NJEMAČKI KLASICISTIČKI SLIKARI

ASMUS JACOB CARSTENS (1754.-Rim, 1798)

- njemački slikar danskog podrijetla, profesor na Akademiji u Berlinu- od 1792. živi u RIMU- pod utjecajem H. L. FORNOWA studira antiku, stvara lik. izraz koji u slikarstvu označava početak njemačkog klasicizma- uz antiku, ugleda se i na MICHELANGELA I G. ROMANA, pažnju poklanja EGZAKTNOSTI CRTEŽA- motive iz ant. mitologije i legendi radi na velikim KARTONIMA u kojima suzdržljivo primjenjuje boje (* HELENA U TROJI, * ARGONAUTI)- radi i alegorijske motive, teme iz književnosti (* DANTE, * SHAKESPEARE)- utječe na formiranje kiparskog klasicizma B. Thorvaldsena

* AUTOPORTRET (kreda u boji)- sa čistih OBISNIH CRTEŽA (grčke vaze) usmjerava se na Michelangela i Rafaela

CHRISTIAN GOTLIEB SCHICK (1776.-1812.)

- uči u Sttuttgartu, zatim kod Davida u Parizu- 1802.-12. u Rimu radi portrete, mitološke i biblijske teme prema shemama klasicizma – obogaćuje ih romantičarskom osjećajnošću - * DAVID PRED SALOMOM, * BAHKO I ARIJADNA

* PORTRET GOSPOĐE VON COTTA

JOSEPH ANTON KOCH (1768.-Rim,1839.)

- začetnik njem klasicizma na području HEROJSKOG PEJZAŽA- uči u Karlshruheu, od 1795. u Italiji – u Rimu, surađuje sa klasicistima Thorvaldsenom i A. J. Castersom pod čijim utjecajem slika figuralne kompozicije- 1803. prelazi na slikanje uljem – po uzoru na CL. Lorrainea i N. Poussina radi tzv. HEROJSKE PEJZAŽE slobodne kompozicije sa patetično interpretiranim elementima stvarnosti- figure u pejzažu često imaju karakter štafaže, često ih rade drugi slikari- * freske u Vila Massima od Laterana, Rim – teme = Dante- niz bakropisa prema Danteovoj Božanstvenoj komediji

* HEROJSKI PEJZAŽ S- motiv Alpi- bavi se odnosom ljudskog lika i pejzaža- kasic. raščlamba pod Poussinovim utjecajem- štafažu i motive arhitekture sam komponira

11

WILHELM VON KOBEL

* LOVAC NA PLANINSKOM PAŠNJAKU (1828.)- klasic. način slikanja pejzaža, približava se objektivnosti bidermajerskog realizma- od oca preuzeo interes za nizozemske slikare 17. st. – tretiranje svjetla- klasicizam u strogoj kompoziciji te statičnoj arhitekturi slika- oštrina projekcije

12

KLASICISTIČKI KIPARI

BERTEL THORVALDSEN (Københaven, 1768./70.-1844.)

- jedan od glavnih predstavnik kasnog FORMALISTIČKOG KLASICIZMA u skulpturi- zarana stupa na tečaj crtanja na Akademiji u Københavenu (Danska)- radovi * PROTJERIVANJE HELIODORA IZ HRAMA, * PRIJAM KOD AHILA i * OZDRAVLJENJE UZETOG – u shemama akademizma donose mu zlatnu medalju i stipendiju za boravak u Rimu (1797.)- I. FAZA – kopira herojsko-patetične crteže svog suučenika sa Akademije – A. J. Carstensa- crta antička skulpturalna djela- 1799. grupa * BAKHO I ARIJADNA – ugledanje na antiku- 1802. u sadri modelira veliku figuru * JAZON – za eng. bankara Hopea kleše je u mramoru- dobiva sve brojnije narudžbe- * portretna poprsja i 5. mramornih figura za groficu Vorincov

* AMOR S PSIHOM* BAKHO* APOLON* GANIMED S ORLOM* VENUS VICTRIX

- reljef * OTMICA BRISEIDE – u stilu klasičnih bareljefa – suprotno renes. i baroknim reljefima sa iluzionističkim pozadinama – ova figura je na čistoj plohi* KRŠTENJE KRISTOVO, 1805. – sakralna tema interpretirana u antičkoj koncepciji- 1808. postaje članom akademije Sv. Luke – otvara radionicu – među pomoćnicima se ističe P. TENERANI- u radionici se skulpture izvode u više primjeraka- Thorvaldsen rijetko sam kleše mramor – po njegovim modelima to rede pomoćnici- izuzetak su:* ADONIS, 1808. – potpuno grč. inspiracije* AUTOPORTRET, 1810.- medaljoni sa likovima mitol. božanstava – za dvorac Christiansborg u Københavenu- orijaški kip * MARS S AMOROM KOJI MU NOSI MAČ- plastike za nadgrobne spomenike – Italija, Njemačka, Poljska

* ULAZAK ALEKSANDRA VELIKOG U BABILON- friz dugačak 50 m, nadovezuje se na panatenejski friz PARTENONA- prvotno namijenjen za palaču Kvirinal kao moguću Napoleonsku rezidenciju u Rimu- nakon Napoleonova pada u vili Sommariva na jezeru Como

* NADA, 1818.- lapidarne i arhaizirane forme T. koristi sporadično- njegov je ideal ljepota nagog tijela u PRAKSITELOVOM DUHU – mitološki likovi (* Amorov trijumf, * Merkur, * 3 Gracije)

* UMIRUĆI LAV (1818.)- prema ovoj skulpturi u blizini Luzerna u pećini je isklesan golemi spomenik švicarskim gardistima palim pri obrani Louisa XVI

- 1819. povratak u domovinu

13

- u Københavnu radi * portrete članova vladarske obitelji- pozvan u Varšavu – radi * KOPERNIKOV SPOMENIK (1830.), konjanički spomenik * KNEZA J. A. PONIATOWSKOG (dovršen 1830, u Varšavi postavljen 1923.) – u kompoziciji i kostimu jahača je REPLIKA kipa M. ANTONIJA na Kapitoluju u Rimu- 1820. – RIM – za Marijinu crkvu sam radi kipove Krista i apostola Pavla, za ostale - modele, nadgrobni spomenik * PIA VII (Bazilika sv. Petra, 1831.) – pripada tipu nadgrobnih spomenika papa što ih je izradio G. L. Bernini- za München radi KONANIČKI SPOMENIK BAVARSKOG KNEZA – IZBORNIKA MAKSIMILIJANA I. (1839.) – romantičarska sklonost – knez u nošnji iz vremena tridesetogodišnjeg rata, izražene karakteristike fizionomije- 1828.-38. posljednje desetljeće RIMSKOG BORAVKA – radi reljefe za nadgrobne spomenike u Italiji i Poljskoj i javne spomenike:

* LORD BYRON, Cambridge, 1831.* GUTENBERG, Mainz, 1837.* KONARD HOHENSTAUF – za njegovu grobnicu, crkva St. M. del Carmine u

Napulju- za ove skulpture radi modele, pomoćnici ih klešu u mramoru (H. V. Bissen)- pregovara sa danskom vladom o gradnji muzeja za svoja djela te se 1838. vraća u domovinu - posljednje godine života provodi na imanju Nysö u juž. Sjaellandu – radi * AUTOPORTRET S LIKOM NADE, reljefe sa biblijskim i alegorijskim temama, * LIK HERAKLA, pročelje dvorca Christiansberg- 1848. dovršen Thorvaldsenov muzej u Københavnu – smješteno 120 njegovih skulptura u mramoru, brojne skice u sadri, arhiv sa dokumentacijom, odljevi, crteži…

- u dvorištu njegova grobnica- posredstvom Carstensa i Kocha Thorvaldsen usvaja Winckelmanove teze o primatu estetskog ideala KLASIČNE GRČKE SKULPTURE- djeluje paralelno sa A. Canovom- međutim, dok se u Canovinim djelima još očituje senzualnost i razigranost rokokoa, T. je hladan i usmjeren na arheol.- muzejske uzore, te prirodu uopće ne studira- odriče se dramatičnosti, teži SKLADU I LJEPOTI koji postaju sami sebi svrhom- u tom svom načinu virtuoznost doseže u ženskim likovima i likovima mladića- ant. božanstva nisu bića već dopadljivo izglačani mramori, kršć. sveci su "pokršteni grč. bogovi"- utječe na generacije kipara koji se ugledaju na njegovu virtuoznost tretiranja forme, jednostavnost kompozicije te čistoću kontura (osobito u reljefima)

14

ANTONIO CANOVA (1757.-1822.)

- školovao se u djedovoj klesarskoj radionici, zatim u VENECIJI gdje počinje samostalno raditi 1773 kao priznat umjetnik- 1779. dolazi u rim koji postaje centar njegovo djelatnosti- u fazi raspadanja feudalnog apsolutizma u 2. po. 18. st. javlja se u umjetnosti težnja za smirenom formom, harmoničnim oblicima, preobrazbom izraza prema uzorima antike – klasicizam- Canova je tada ličnost koja majstorski vlada tehnikom – naslućuje nove kompozicijske mogućnosti lik. stvaranja- romantičarski duh mirol. motiva i formalno tragičan patos nadgrobnih spomenika, idealizirane žive figure – odraz su vremena kad se vladajući sloj, nakon franc. Revolucije pokušava vratiti na tron carske veličine- u vrijeme empirea radi za Napoleona i dvor te određuje gl. ton skulpture klasicizma- za ant. uzorima se vodi formalno – tehnički savršeno modelira ljudsko tijelo, harmonizira pokrete, uljepšava forme – sva virtuoznost prisutna u tendenciji za DOPADLJIVOŠĆU- manji broj djela nastalih u kontaktu sa modelom (portretna poprsja) ukazuju na sposobnost realističkog rješavanja skulpturalnih zadataka- prema njegovom nacrtu izveden je Tempio di Canova u Possaguu kod Bassana u kojem je pokopan – rotonda sa dorskim pronaosom, inspirirana Panteonom u Rimu- djela:

* NADGROBNI SPOMENIK PAPE KLEMENTA XIII – SS. Apostoli, Rim* NAPOLEON I. – Milano, Brera* AMOR I PSIHA – Rim, Lenjingrad* PAOLINA BONAPARTE-BORGHEZE KAO VENERA – Gall. Borgheze, Rim* 3 GRACIJE – u 3 varijante* PORTRET GENERALA JOSIPA VRKLJANA – Pov. muzej, Zagreb

- radovi odliveni u sadri se čuvaju u gipsoteci Canove u Possaguu

- stvara likove heroja i genija da bi u njima utjelovio apsolutnu ideju – Paolina Borghese kao Venera, G. Washington kao rimski vojskovođa, Napoleon I. kao golemi nagi lik cara- HEROJSKI ELEMENT I NJEŽNA PLEMENITOST ženskih likova zbog baroknih reminiscencija prelazi u sladunjavost- utjecao na PRUDHONA

* PAOLINA BORGHESE KAO VENERA (1808., mramor)- napoleonova sestra- idealizirana figura je preteča Ingresove Odaliske- koncipirana kao puni reljef – za promatranje sa prednje i stražnje strane

* GROBNICA MARIJE KRISTINE (1798.-1805., Augustinska crkva, Beč)- nova koncepcija – lik pokojne grofice samo u medaljonu nad natpisom- pune skulpture su alegorični klasicistički likovi (3 faze ljudskog života) prikazani na idealnoj sahrani kao povorka koja ulazi u grobnicu-piramidu = Canova koristi PRIVIDNU, LAŽNU arhitekturu – piramida je lažna fasada sagrađena uz zid crkve (negativnost Canovina rada)

15

JEAN ANTOINE HOUDON (Versailles, 1741. – Pariz, 1828.)

- rano počeo raditi skulpture u atelieru J. B. Pigallia- 1764. dobio Prix de Rome, u Rimu boravi do 1768.- RIMSKI BORAVAK (1764.-68.) – vrijeme njegove najjače aktivnosti- zanima ga anatomija – više nego kiparska djela antike – studirao u dvorani za sekcije franc. bolnice u Rimu- 1767. – studija čovjeka oguljene kože (L'Ecorche) – postaje anatomski model na umjetničkim školama- na njega utječu MICHELANGELOVI radovi- povratkom u Francusku postaje član Akademije- putuje Njemačkom – radi portrete na dvoru Sachen-Coburg-Gotha- u Francuskoj radi nadgrobne spomenike i portrete- u Rusiji gdje je bio veoma cijenjen, radove mu naručuje Katarina II i rusko plemstvo- 1785. odlazi u Ameriku – radi portrete (* G. Washington)- u vrijeme Revolucije radi portrete njenih vođa, jednako radi i u vrijeme Carstva te Restauracije- stvaralačkom snagom Houdon nadrasta suvremenike- uzor nalazi u radovima GOUJONA i jednostavnosti franc. renesanse- u portretima pronicavo psihološki analizira model- proživio je razdoblje od rokokoa do klasicizma, ali nije odstupio od osobnog izraza koji odlikuje ČISTOĆA I VJERODOSTOJNOST- većinu skulptura radi u prirodnoj veličini- ponekad uzima odljeve lica osoba koje modelira – odljev Voltaireovih ruku za sjedeći kip- načelo rada: "draž kiparstva je u tome da se sačuva ISTINITOST OBLIKA"- njegovo životno djelo (od 1773. redovno izlaže u Salonu) kronološki prati zbivanja od pada aristokracije do pokušaja stvaranja nove elite- psihološka studija VOLTAIREA – najbolji rad- radi portrete djece- djela:

* POPRSJE KATARINE II, Ermitaž, Petrograd* DIDEROT, Versailles* VOLTAIRE, Comedie Francaise, Pariz – replika u Ermitažu* LOUIS XVI, Versailles* G. WASHINGTON, terakota – Louvre, bronca – Richmond, USA* NAPOLEON, Dijon, terakota na način ant. teme* VOLTAIRE, stojeća figura, Pantheon, Pariz

* VOLTAIRE, 1781., Muzej Fabre, Montpeiller, Francuska- filozof sjedi, ističe skeptički duh modela- klasična draperija ističe sličnost sa antičkim filozofima - druga bista u drvu – Comedie francaise, Pariz

* GEORGE WASHINGTON, 1788.-92., Senat, Richmond, Virginia- napravio dvije verzije – jedna u suvremenoj, jedna u klasičnoj odjeći - iako ova prikazuje W. u suvremenoj odjeći, lik je postavljen u klasičnu pozu sa liktorskim snopom prutova

16

ARHITEKTURA KLASICIZMA

- prekida rokoko tradiciju – u vrijeme louisa XVI arhitektura gubi funkcionalnost, ističu se dekorativni motivi kineske i japanske umjetnosti te roccaille ukras- francuskom revolucijom nastupa JEDNOSTAVNOST I OZBILJNOST klasicizma- po uzoru na antiku, arhit. ima naglašeno PROČELJE – trokutasti zabat i REPREZENTATIVNO STUBIŠTE- za Napoleonove vladavine grade se SLAVOLUCI – spomenici nekom povijesnom događaju, postavljeni na trgove – Arc De Triomphe d'Etoile, Arc de Triomphe du Carrousel, po uzoru na rimsku umjetnost- spomenik sa postoljem – antički kaneliranim stupom te KIPOM na vrhu (Nelsonov spomenik, Trafangular Square – London)- arhitektura utilitarne namjene (nema svečane funkcije) i stambene kuće – trokutasti zabat sa polustupovima, rustika u prizemlju- crkve – u duhu antike (slične hramovima) - čistoća i funkcionalnost ove arhitekture otvorili su put modernoj arhitekturi- neki projekti (C. N. Ledoux – kuća direktora Le Louea, L. E. Boulle – Mrtvačka kapela) nisu izvedeni zbog svoje "premodernosti"

CLAUDE-NICOLAS LEDOUX: KUĆA DIREKTORA LE LOUEA (1775)- kuća na slapu slična Wrightovoj organskoj arhitekturi- geometrijske forme – cilindar kroz koji protječe voda

LOUISE-ETIENNE BOULLEE: MRTVAČKA KAPELA- nacrt u Bibliotheque Nationale u Parizu- ulaz je udubina u trokutu- jedini ukras su nisko postavljeni prozori

ALEXANDRE BROGNIART: NACRT ZA PARIŠKU BURZU (1808.)- slična hramu- u ideji grčkih i rimskih hramova stepenište je postavljeno uzduž cijele fasade- u ovoj tipologiji se grade muzeji i parlamenti (Američki kongres – Capitol Hill)- u skladu sa stupovima ispred, pročelje je rastvoreno nizom polukružnih otvora - gornji vijenci i krov nemaju ukrasa

ROBERT DELAUNY: CRKVA MADELAINE – Hram razuma- samo nacrt- Napoleon želio stvoriti novu religiju – sagrađena nakon Napoleonova konkordata s papom- cela, transept, zabat sa reljefom – težnja skromnosti

PERCIER & FONTAINE: ARC DE TRIOMPHE DU CARUSEL (1806/8)- uzor – Slavoluk Septimija Severa u Rimu- nad lukovima su postavljeni reljefi, a u srednjem dijelu natpis- na vrhu kipovi četveroprega (quadriga sa imperatorom) – pokazuju Napoleonovu težnju da Francuska predstavlja obnovljeni Rim

17

JEAN FRANCOIS THERESE CHALGRIN: ARC DE TRIOMPHE DE L'ETOILE- 1806.-36.- razlikuje se od rimskih uzora- nema uobičajenih stupova čime se ističe masivnost kamenog bloka- čiste plohe – 2 reljefa (Marseljeza) dodana u romantizmu- iznad su reljefi antičkog karaktera- kasnije je ispred smješten grob Nepoznatom junaku

AUGUST STUELER: KOVNICA NOVCA, BERLIN (1868.-71., porušena)- spoj klasične ant. umjetnosti – friz koji imitira ant. reljef + renesanse- biforni otvori

PETER SPETH: KAZNIONICA ZA ŽENE, WURZBURG (1808-10.)- ulaz ističe rustika u prizemlju, iznad ploha bez ukrasa

KARL GOTTHARD LANGHANS: BRANDENBURŠKA VRATA, 1789.- najznačajniji primjer njemačke klasicističke arhitekture- imitira ideju hrama – dorski stupovi, vijenac triglifa + metopa, iznad quadriga Gottfrieda Schadowa, sa strane dvije stražarnice

FRIEDRICH GILLY: NACRT ZA SPOMENIK FRIEDRICHA VELIKOG, 1796.- sličnost s EGIPATSKOM ARHITEKTUROM – hram, sa strane 4 crna obeliska- spaja antičke i egipatske uzore

J. M. GANDY: PROJEKT CRKVA, LONDON- trobrodna crkva s narteksom u različitim stilovima – iz ovih ideja nastaju retro-stilovi romantizma

JOHN SOANE: PROJEKT BANKE, LONDON- ideja – Panteon- plitka kupola sa lanternom- jedini ukras je friz pod kupolom

CHRISTIAN FREDERIC HANSEN: VOR FRUE KIRKE, KOPENHAGEN, 1811.- antički uzori – kolonada stupova, kasetirani svod, oltar sa trokutnim zabatom

GOTLLIEB BINDESBOLL: THORVALDSENOV MUZEJ, KOPENHAGEN, 1839.-48.- u vrijeme Napoleonova empirea uzor je EGIPATSKA UMJETNOST – upotreba tamnog granita i bijelog kamena, okomice se šire prema dolje, reljefi- dvokatna zgrada s oslikanim pročeljima- izvana su prizori iz Thorvaldsenova života, a iznutra prikazi palma, hrastova, lovorova drveća i genija – kao okoliš za kiparev grob usred dvorišta

18

KARL FRIEDRICH SCHINKEL: ALTES MUSEUM, BERLIN, 1824.- prvi muzej uopće- jonski stupovi, reprezentativno stepenište pred pročeljem – postao obrazac za gradnju muzeja (British Museum)- fasada oblikovana u duhu antike

19

FRANCUSKA ARHITEKTURA KLASICIZMA

CLAUDE-NICOLAS LEDOUX (1736.-1806.)- Blondelov učenik, arhitekt Louisa XVI, član Academie Royale- gradi PLEMIĆKE REZIDENCIJE u Parizu i Versaillesu – inspiriran Paladijevim djelima, unosi smirenost klasicizma i izbacuje suvišne ukrase

* KAZALIŠTE BESANCON (1778.-84.)- unosi nove principe u strukturi gledališta – redove galerija postavljenih jedne iznad drugih zamjenjuje SJEDALIMA fiksiranim u blago nagnuti pod

* URBANISTIČKI I IZVEDBENI PLAN NOVOG GRADA (1773.-75.)- sa radijalno postavljenim prometnicama, logičnim rasporedom javnih i komunalnih objekata - nije izveden – ovakve ideje su realizirane u arhitekturi 20. st.

* KUĆA DIREKTORA LE LOUEA, skica (1775.)- graditeljstvo u vremenu Revolucije – reducirani geometrijski oblici, tendencija vraćanja izvornom- stvorio tip gradnje u obliku kocke

*- na ulazu u Pariz – sačuvane 4, građene u formi paviljona – htio im dati monumentalnost atenskih Propileja

LOUIS-ETIENNE BOULLEE (1728.-1799.,Pariz)- rokokou suprotstavlja klasicističke ideje o potrebi usvajanja antičkog RIMSKOG graditeljstva- u Parizu gradi plemićke kuće (Hotel de Monville), te dvorce u pokrajini

* MRTVAČKA KAPELA, Bibliotheque Nationale, Pariz- radi po načelu "arhitektura se treba pomladiti geometrijom"

ALEXANDRE THEODORE BROGNIART (1739.-1813.)- učenik L. E. Bonllea- po planovima A. Gabriela dovršava Ecole Militaire

* KAPUCINSKI SAMOSTAN, PARIZ- danas licej i crkva St. Louis d'Autin- sa dorskim stupovima u klaustru i kapelom, ravnim gotovo golim pročeljem

* PARIŠKA BURZA, 1808.- glavni Brogniartov rad- više je dekorativna negoli funkcionalna građevina - 64 korintska stupa- red stupova poput periptera okružuje zgradu kvadratnog tlocrta

20

- romantični klasicizam – unutrašnji prostor ukazuje na povezanost sa arhitekturom Louisa XIV- kuće: Hotel St. Fry itd.

JEAN FRANCOIS THERESE CHALGRIN (1739.-1811.)- sljedbenik Palladijeva klasicističkog načina- primjenjuje elemente ant. arhit. - u Parizu gradi palače- * CRKVA ST. PHILLIP-DU-ROULE * SJEVERNI TORANJ CRKVE ST.- izvršio pregradnje na palači Louxemburg i unutrašnjosti kazališta Odeon

*ARC DE TRIOMPHE D'ETOILE- slavoluk pobjede- započet 1808., završio ga Blonet 1837.

- piše teoretske rasprave o arhitekturi

ROBERT DELAUNY

* NACRT ZA CRKVU MADELAINE (1809.)- podignuta kao hram slave - 1816. pretvorena u kršćansku crkvu- primjer DRŽAVNOG KLASICIZMA Napoleona I. koji je građevine dao oblikovati prema rimskim spomenicima (smatrao se nasljednikom rimskih careva

Napoleonski objekti - * stup na trgu Vendome (uzor Trajanov stup) * Arc de Triomphe du Carusel (Percier i Fontaine * Arc de Triomphe d'Etoile (Chalgrin) * Crkva Madelaine (Delauney)

21

NJEMAČKA ARHITEKTURA KLASICIZMA

KARL GOTTHARD LANGHANS (1732.-1808.)

* BRANDENBURŠKA VRATA (1789.), Berlin- uzor – restaurirani Propileji u Ateni koje je poznavao preko bakropisa- po 6 dorskih stupova postavljenih na baze (protiv klasicističkih kanona) spojeni zidovima nose atiku na čijem srednjem dijelu je postavljena quadriga Gottfrieda Schadowa- niže stražarnice (izgrađene poput hrama) se oslanjaju o vrata- monumentalno obilježavanje početka pruske trijumfalne ulice "Unter den Linden" koja vodi do kraljevskog dvora

* PALAČA HATZFELD* KAZALIŠTE ZWINGER-WORCLAW* DVORSKO KAZALIŠTE – CHARLOTTENBURG* STARO KAZALIŠTE, BERLIN

FRIEDRICH GILLY (1772.-1800.)- na studijskim putovanjima po Engleskoj i Francuskoj postaje pristaša klasicizma, te taj način građenja uvodi u Njemačku- utječe na svog učenika K. F. Schinkela – gl. predstavnika njem. klasicizma

* NACRT ZA SPOMENIK FRIEDRICHA VELIKOG (1796.)- dorski peripter zamišljen usred LEIPZIŠKOG TRGA- slično franc. arhitekturi u vrijeme Revolucije

- osnivač moderne gradnje kazališta – crtež Marienburga po uzoru na srednjov. arhitekturu

LEO VON KLENZE (1784.-1864.)- studira na politehnici u Parizu- 1808. – dvorski arhitekt vestfalskog kralja Jeromea Bonapartea, od 1815. bavarskog kralja Ludwiga I- nakon putovanja u Grčku i Italiju postaje pobornik primjene antičke arhitekture- podcjenjuje srednjovjekovnu i renesansnu arhitekturi, prilagođava se zahtjevima naručitelja- aktivnost mu opada u vrijeme historijskih stilova- u Munchenu izvodi velik broj građevnih i urbanističkih projekata (LUDWIGSTRASSE, KONIGSPLATZ – pseudoantička obilježja)- Munchen:

* KRALJEVSKA REZIDENCIJA – po uzoru na P. Pitti u Firenci* DVORSKA CRKVA – u bizantskom stilu* MINISTARSTVO RATA* STARA PINAKOTEKA* PROPILEJI* RUMMENHALE – jonske kolonade u formi potkove

22

- Petrograd: * ERMITAŽ (1840.-50.)

* WALHALLA kod Regensburga (nad Dunavom) - panteon u formi dorskog hrama, svečana dvorana sa jonskim reminiscencijama- tip spomenika u čast predaka = uzor: grčka arhitektura

* LUDWIGSTRASSE, MUNCHEN- po narudžbi Ludwiga I (za kojeg je izgradio oko 30 građevina)- uzori: forme talijanske RENESANSE- završava se vratima pobjede

KARL FRIEDRICH SCHINKEL (1781.-1841.)- graditelj, slikar, grafičar, scenograf- uči u Berlinu u radionici francuskih graditelja D. i F. Gillya koji svojim klasicističkim koncepcijama utječu na njegov razvoj- boravio u Italiji i Parizu- RANIJA FAZA – samouko se bavi slikarstvom – romantični pejzaži dekorativne namjene, i litografijom – motiv Berlina- 1816.-32. radi SCENOGRAFSKE SKICE za berlinska kazališta (drame Goethea, Schillera, Hoffmana, Mozartove opere) – iluzionizam scene rješava primjenom perspektive- 1810. započinje intenzivnu graditeljsku djelatnost u Berlinu – rana faza najznačajnija- radovi orijentirani prema klasicizmu – stroge, jednostavne forme i elementi antičke grč. arhit.- teži spojiti ljepotu objekta i njegovu namjenu- ZRELA FAZA – sklonost firentinskoj visokoj renesansi- različitom djelatnošću (urbanistički, konzervatorski radovi, osnove za proizvode umjetničkog obrta) dominira u njem. klasicističkoj arhitekturi- SCHINKEL MUSEUM se nalazi u sastavu Nacionalne galerije u Berlinu- Berlin:

* DRAMSKO KAZALIŠTE – izgorjelo 1945.* ALTES MUSEUM* MUZIČKA AKADEMIJA* AKADEMIJA ARHITEKTURE- crkve (pregradnja katedrale, palače, stambene zgrade

- Potsdam - * KASINO, * CHARLOTTENHOFF, projekti kazališta, upravnih zgrada, javnih i nadgrobnih spomenika- nerealizirani projekti: KRALJEVSKA PALAČA NA AKROPOLI, LJETNA REZIDENCIJA RUSKOG CARA NA KRIMU

* ALTES MUSEUM, BERLIN (1824./5.)- pravokutna građevina otvara se predvorjem – pročeljem što ga nosi 18 jonskih stupova- u unutrašnjosti prostor sa kupolom sličan je rimskom Panteonu

* AKADEMIJA GRADITELJSTVA, BERLIN (1832./35.)- kvadratnog tlocrta, orijentirana oko unutrašnjeg pravokutnog dvorišta- na pročelju zidani stupci spojeni željeznim , između su uvučeni zidovi

* NACRTI ZA PRIJESTOLNU DVORANU KRALJ. PALAČE NA AKROPOLI, ATENA

23

* DEKORACIJE ZA OPERU- vođen Gillyevim interesom za srednji vijek koristi oblike monumentalne gotike - arhitektonske dekoracije su klasicistički jasne, slikane hladnim bojama – dekoracije za Čarobnu Frulu

24

ENGLESKA ARHITEKTURA KLASICIZMA

JOHN SOANE (1753.-1837., London)- uči u Londonu, usavršava se u Italiji, oduševljen antičkom arhitekturom postaje pobornik klasicističkih ideja- radi u Londonu: projektira objekte javne namjene od kojih su mnogi porušeni

* PALAČA ENGLESKE BANKE (1778.) – stroge klasicističke forme

* CHELSEA HOSPITAL

* DULWICH GALLERY

- profesor arhitekture na Royal Accademy od 1806.- njegova zbirka umjetnina smještena u zgradu sagrađenu po njegovim nacrtima - * Soane Museum

* SKICA ZA ROTUNDU U ZGRADI ENGL. BANKE

- u Italiji susreće teoretičara Piranesija- Soaneova težnja za jednostavnim formama istovremena je njegovim suvremenicima u Francuskoj i Njemačkoj- vodeći je engleski arhitekt u I. pol. 19. st. (uz Nasha)- njegovi kasniji projekti dijelom potječu od ideja njegovog učenika Gandya

25

ROMANTIZAM (1820.-50.)

- za vrijeme Napoleonove vlasti stvoren GRAĐANSKI ZAKONIK – "Deklaracija o pravima čovjeka i građanina" – jednakost ljudi pred zakonom, sloboda tiska- romantizam se javlja u književnosti, glazbi, osobito u slikarstvu- označava PREKID tradicije jedinstvenog stila – umjetnost se individualizira, svaki umjetnik samostalno rješava probleme izraza- od romantizma nema više stilova već postoje MODE koje kratko traju- romantizam nije stil, već POKRET – po nazorima na svijet- traje do 1850., negdje i duže – u zemljama srednje Evrope (Hrvatska – do kraja vladavine bana Hedervarya, Češka, Poljska, Njemačka do 1870. – ujedinjenje pod Bismarckom, Italija)- NACIONALNI ROMANTIZAM je izraz političke volje za ujedinjenjem- nasljednik Davidove škole Antoine Gros stvara drugačiji pristup od svog učitelja: naglašava KOLORIZAM I DINAMIZAM prikazivanja – naglašen pokretački a ne patetičan ZANOS- Grosovi učenici – GERICAULT i DELACROIX rodonačelnici su franc. romantizma- Davidove slike primjer su političkog slikarstva u 19. st., koristi klasičan, tradicionalan jezik da bi bio pristupačan masama, ne donosi novine- 1848. novi val revolucija označava nezadovoljstvo stanjem u društvu (pr. Februarska revolucija)

26

THEODORE GERICAULT

- rodonačelnik romantizma - u franc. slikarstvo unosi izrazit NEMIR – ili u sadržaju ili realizaciji – osobito u motivu nemirnosti konja- inspiriran stvarnim brodolomom franc. fregate radi programatsku sliku romantizma * SPLAV MEDUZA – sačuvano 8 ili 9 uljanih skica dužine 2 m- ona predstavlja sliku tadašnjeg svijeta – uznemirenog i nesigurnog- brodolom uz obalu Afrike, od 140 ljudi nakon 4 mjeseca lutanja, spasilo ih se 10- za tu sliku radio niz studija utopljenika, luđaka- opus: teme konjanika (trke), duševni bolesnici (10 portreta po narudžbi upravitelja duševne bolnice), Splav Meduze – naslikao 2 god. prije smrti (5x7m)- za boravka u Engleskoj upoznaje engl. PEJZAŽNOS LIKARSTVO – priroda kao autonomna tema – slikana na otvorenom- u Italiji boravi godinu dana – oduševljen Michelangelom te Carravaggiovim slikama u Rimu (Polaganje u grob u Vatikanskim muzejima)- u svom slikarstvu Gericault spaja:

1. izražavanje misli kroz pokrete tijela – Michelangelo2. dramatično osvjetljenje, naturalizam tijela – Carravaggio3. slikanje prirode – engl. pejzažisti4. kolorizam učitelja – Gros

- opsjednut konjima, nakon pada s konja ostao nepokretan, umire u 31. godini – životom prikazao ideal romantičarskog umjetnika: rana smrt (Byron, Ljermontov…)

* ČASNIK KONJANIČKE GARDE- rani rad, iz vremena Napoleonovih ratova- koristi Grosov kolorit iako topliji- studira Rubensa u Louvreu od kojeg preuzima shvaćanje da se forma najbolje izražava bojom (ovakvo tretiranje i korištenje LAZURNIH BOJA Rubens je prihvatio od Venecijanaca)- David koristi boje lokalnog karaktera, liniju te chiaro-scuro – hladnoća i patetika- kod Gericaulta postoji dramatičnost (čovjek i životinja čine jedno biće animalne snage) te DOMINACIJA BOJE nad oblicima – BOJA STVARA ATMOSFERU SLIKE (kao kod Rubensa)- elementi moderniteta – dramatični motivi u prvom planu prikazani bez pretjeranog dotjerivanja: smanjuje opisnost redukcijom prizora a ističe dojam

* ARTILJERIJA- rana faza- dramatični proboji svijetla – Carravaggio- Gericaultova tipična kompozicija sa poremećenom statikom- isticanjem uznemirenosti konja – utjecaj baroknih kompozicija

* DERBI U EPSONU (Engleska)- utrka konja u dramatičnoj atmosferi (olujno nebo)- stup – statični element koji ističe dinamiku kretanja konja- pejzaž derivira iz slikarstva engl. pejzažista poč. st.

* LUDA STARICA- pokušaj psihologizacije

27

- isticanje unutrašnjeg nemira- zbog naturalističkih tendencija u portretiranju na Gericaultove portrete se pozivaju realisti- za G. portrete je karakterističan REALIZAM

* PAŽ MAZEPA- uljana skica- ukleti umjetnik kao stradalnik svog poziva- svjetlosne efekte preuzima iz barokne tradicije

* SPLAV MEDUZE- brodolom- naglašena piramidalna kompozicija – nemiran splav = baza, osi piramide = ljudi- isprepletena tijela u Michelangelovu Posljednjem Sudu- dramatično osvjetljenje – fokus svijetla (Carravaggio – rani barok), olujno mora, uznemirene površine – Rubens- sve elemente Gericault spaja u novi osjećaj nemira i patetike – neki ga stoga smatraju protoromantičarem – zbog oslanjanja na stare majstore- naslikana 1820. u vrijeme burbonske represije – nakon Napoleonovih ratova = slika stanja duga, ima poruku da se ne treba predati (u daljini se nazire jedro spasa)- skica: puno dramatičnije osvjetljenje, barokna kompozicija i Michelangelovsko tretiranje tijela – nema nade, nedovršene centralne figure- simbolizam "Meduze" – upućena poruka je bitna: razočaranje (otac i sin), smrti, nade (jedro)

28

EUGENE DELACROIX (1798.-1863.)

- najpoznatiji predstavnik franc. romantizma- slike obilježene izrazitim KOLORIZMOM – utjecaj Rubensa (dominacija boje nad formom)- kolorističko slikarstvo – interferira jači kolorizam – "Slika mora biti svečanost za oči!"

* DANTE I VERGILIJE U PAKLU (1822.)- izložena u Salonu- vrijednost barokne umjetnosti – veliki likovi (Carravaggio), gubi se oštrina forme (rastvoren volumen – desni ženski lik), bitni koloristički efekti- uznemirenost donjeg dijela slike

* POKOLJ NA HIOSU (1824.)- u prednjem planu likovi poraženih, u pozadini pejzaž kao autonomna forma (preslikao tamnu pozadinu vidjevši Constableove pejzaže!)- romantičnost sadržaja: sukob klasičnog (Grčka) i orijentalnog principa (Turci)

* GRČKA IZDIŠE NA RUŠEVINAMA MISSOLUGHIA (1827.)- proboj turske vojske, ustanci, poraženi- mlada djevojka u grč. narodnoj nošnji simbolizira naciju – lik koji dominira, ostali u mraku

* SARDANPALOVA SMRT (1827.)- smrću kralja treba biti pogubljen i cijeli dvor- BAROKNI KOVITLAC TIJELA – povezanost Delacroixovih slika s glazbom, gl. sadržaj pomaknut u stranu- stupnjevanje boje u toplim i hladnim tonovima

* SLOBODA PREDVODI NAROD (1831.)- kapitalno djelo francuske revolucije- sebe prikazao kao čovjeka koji drži pušku- zanos i teatralnost- masa ljudi se nazire u dimu eksplozija- personifikacija Francuske – djevojka Marianne sa frigijskom kapom predvodi pale u borbi (pozadina Notre-Damme)- 1. plan – barokna scena sa tijelima mrtvih koji upućuju pogled na Slobodu – jedini čvrst, siguran lik- pored nje dječak sa samokresom- masa u pozadini – identitet pojedinca nije bitan- sumarni potezi, bogatstvo toplih boja koje međusobno interferiraju

* ALŽIRSKE ŽENE U HAREMU (1834.)- u seriji slika koje prikazuju svijet Orijenta, lov na lavove, arapske glazbenike- unutrašnjost harema izuzetne raskoši- slobodna sažetost karakteristična za kasnog Davida te kompozicija koja odudara od utvrđenih kanona

* FRIEDRICH CHOPIN- težnja za interpretacijom unutrašnjeg- chopin se bori protiv bolesti (pozadina crvene boje)

29

* LOV NA LAVOVE- crtkastim potezima oslikava snagu divljine- barokna dinamika i slikarska vrijednost animalne snage – prisutna u borbi ljudi i životinja- srodnost sa Rubensom- živahna boja se prevlači preko likova i stvari = postaje faktor pokreta – srodnost sa Barokom, anticipira impresionizam

* JAKOV SE BORI S ANĐELOM, zidna slika

* HELIODORA TJERAJU IZ HRAMA, zidna slika- u kapeli sv. Anđela, crkva st. Sulpice – Pariz- spoznaja da je boja prije svega svijetlo, te da se sjene sastoje u refleksu prema boji

* OFELIJINA SMRT (Louvre, Pariz)

LJUBO BABIĆ: FRANCUSKO SLIKARSTVO 19. st. (Zg., 1953.)EUGENE DELACROIX (1798.-1863.)

- Delacroixov otac bio prvi diplomat Evrope – gosp. TALLEYRAND – jedan od najmoćnijih ljudi Francuske, član stare franc. aristokratske obitelji, a majka podrijetlom Njemica, kći poznatog majstora-rezbara- 2 polazišta Delacroixova rada su:

1. racionalistička revolucija2. snažna imaginacija

- romantizam u Francuskoj je izrazito plodan jer označava izlazak iz kalupa (odnos David – Delacroix) dok u Njemačkoj romantizam odmah zapada u bidermajer jer označava povratak u kalup (Faust – Ifigenija)- Chardin, Watteau, Delacroix nisu bili u Italiji, spoznali su da je ljepota u živom a ne u vraćanju na antiku ili renesansu- za života nije doživio priznanje (Baudelaire:"kad je u pitanju genij, publika je kao ura koja kasni")- u djetinjstvu bio neobuzdan, volio glazbu kojom se i trebao baviti ali se priklanja crtanju- sa 17 ulazi u Guerinov atelje gdje je trebao raditi prema Davidovim formulama, on radije kopira Tiziana, Veronesa, Rubensa i Rafaela u Louvreu- upoznaje Gericaulta – isto Guerinova učenika, te neobuzdanom osjećajnošću Gericaultove slike presudno utječu na Delacroixa

* DANTE I VERGILIJE U PAKLU- prva velika Delacroixova slika rađena pod Gericaultovim utjecajem- 1822. izložena u Salonu i unatoč otporu oficijelnih institucija otkupljena od države (utjecaj Delacroixova oca)- za osvetu profesori ga izbacili sa natjecanja, te on prekida školu i radi samostalno

* POKOLJ NA HIOSU- izložena na Salonu 1824.- opet dovodi Delacroixa u centar skandala- evropska omladina se identificirala sa grčkom borbom za oslobađanje od turske vlasti (npr. Lord Byron)- veoma kritizirana, smatrana uvredom svakom pojmu ljepote- isto otkupljena od države

30

- preko posrednika otac ga obasipa državnim narudžbama: Bitka kod Taillebourga za Versaillesku galeriju, dekoracije za Parlament i biblioteku Senata- kasnije prima narudžbe i bez očeve intervencije- odlikuje ih snaga mašte, boje, te doza teatralnosti- vremenom koristi sve intenzivniju boju – slično platnima Tiziana i Veronesea- pod realističkim utjecajem Constablea i Boningtona – vidjevši Constableovu sliku, prije izložbe Pokolja preslikao pozadinu u Constableovu dugu- 1825. boravi u Londonu, pod snažnim dojmom engl. literature, započinje * ILUSTRACIJE FAUSTA koje su oduševile starog Goethea- povratkom u Pariz izlaže Sardanpolovu smrt, Faust u Kabinetu, Milton sa kćerima

* SARDANPALOVA SMRT- oštra kritika- ilustrira sukob Ingresa (stroga škola, čista linija i klasična kompozicija) i Delacroixa (boja na temelju imaginacije gradi sliku)- Ingres – "treba kopirati ono što se vidi", Delacroix – "ispred prirode je imaginacija – ona je sila koja stvara sliku, a slikari koji nisu koloristi – nisu slikari", slika mora biti svečanost za oči- najvažnije je da se slikar približi idealu kojeg nosi u sebi – pomoću vlastite imaginacije Delacroix elemente realnosti pretvara u simbole

* SLOBODA KOJA VODI NAROD, 1830.- motiv ulične borbe transformira u simbol ljudskih težnji- unosi heroizam u francusku umjetnost, nije poremetio ravnotežu između ralnog i ideala- 28. srpnja 1830.

- slaba zdravlja, brzo slika – izraz traži u UNUTRAŠNJOJ STVARNOSTI – odbija se nazivati vođom bilo kakvog pokreta- slika portrete, autoportrete, grčevita snoviđenja (Chopin – Paganini)- 1832. boravi na Orijentu (Maroko) da bi studirao sklad čistih boja- vraća se sa novim motivima i čišćom paletom (* Alžirske žene u Haremu – ta slika navješćuje Maneta)

* ULAZAK KRIŽARA U CARIGRAD- pročišćena paleta

- opus od 9 140 radova – slike, pasteli, akvareli, litografije, albumi crteža- piše kritike, vodi Journal (1822.-63.) u kojem je zabilježio sve značajnije kulturne pojave – na razini Vincijeva "Traktata o slikarstvu"- na slikama prikazuje idealnu ženu (plavokosa)- piše studije ( o Poussine, Prudhonu)- krajem života mu slabi vid (kao i Daumieru)

- PRAOTAC MODERNIH LIK. IDEJA – njegov utjecaj se preko Maneta prenosi dalje

31

THEODORE CHASSERIAU (1819.-1856.)

- studira u ateljeu J. D. Ingresa – radi slike sa sakralnim i mitološkim temama- nakon boravka u Alžiru, oduševljen Delacroixovom paletom, te u kasnijim radovima nastoji spojiti preciznost Ingresova crteža i bujni kolorit romantičara- Baudelaire ga naziva epigonom i eklektikom – Chasseriau je u svojim radovima pokazao individualnu nadarenost i smisao za ljepotu slikarskog izraza- po dekorativnim slikama – ulja na platnu montirana na stijenu – jedan od inicijatora DEKORATIVNOG SLIKARSTVA – u crkvama St. Merry i St. Phillipe de Roule, S. Roch, te uništeni ciklus u Cour De Comptes- u ulju radi aktove i poluaktove – sa gotovo uvijek istim egzotičnim, senzualnim i bolećivim modelom- djela:

* APOLON I DAFNE* SUZANA U KUPELJI* ESTERA* TEPIDARIJ* DVIJE SESTRE* PORTRET LACORDAIREA* PORTRET MLLE CABARRES

BABIĆ:- Theophile Gautier ga definirao kao "Indijanca koji je svoje škole svršio u Atici"- povezuje strastvenu putenost egzotične naravi i helenski ideal ravnoteže sklada- rođen na San Domingu od majke Kreolke - sa 18 god. medaljom nagrađen od Salona- uči kod Ingresa – usvaja Ingresov strogi crtež, skloniji je Delacroixovom kolorizmu- uravnotežen raspored oblika i strogo shvaćanje preuzeo od Ingresa- FRESKE nisu sačuvane, trebaju se raditi škrtom paletom, a Ch. je koristio puni kolorit- slike na žbuci velikom vještinom- težnju velikim formama pokazuju i njegova ulja

* ESTERINO KUPANJE- 3 figure, bogat kolorit sličan Venecijancima (Veronese) – značajke eklekticizma

* TEPIDARIJ - antičko kupatilo sa nagim likovima u stavu antičkih kipara – klasična škola

* PORTRET DVIJU SESTARA- karika – klasicizam prema romantizmu i realizmu

- klasicistička škola naginjala je linearnom, plastičnom oblikovanju, može se nazvati slikarskom školom, usmjerena prema antičkim uzorima vremenom prelazi u formalizam i dogmu- traži disciplinu i doktriniranost- objekt vrijedan oblikovanja je građanin – stoga nema pejzaža ni mrtvih priroda

TRAVIRKA- Chasseriau pokušava stvoriti građanski ukus u vrijeme II carstva – dolaskom Napoleona III na vlast (1851.-71.) – time je stvoren ukus salonskog slikarstva – AKADEMSKI REALIZAM

32

* TEPIDARIJ- Rimljanke u kupelji, akt u Ingresovoj maniri, punoća boja – Delacroix- bitan sadržaj slike = građanski ukus = akademski realizam u slikarstvu, historicizam u arhitekturi- uređenje stanova – barokni namještaj, plišani tapeti sa zlatim bordurama- raskošne haljine

33

ENGLESKI RANI ROMANTIZAM

WILLIAM BLAKE (1757.-1827)- paralelno sa engleskim pejzažnim slikarstvom, javlja se i specifična djelatnost Williama Blakea te Henricha Füsslia - Blake i Füssli slobodno interpretiraju različite motive: Biblija – Apokalipsa, fantazmagorična bića, sa izrazitim akcentom na FANTASTIČNOM (vid romantizma) - kroz različite motive stvaraju OSOBNU SIMBOLIKU – kasniji simbolizam- odraz u secesiji/neosimbolizam, nadrealizam, magični realizam 20. st.- ugledaju se na slikarstvo kasne renesanse (Michelangelo)- Blake je jedan od najznačajnijih pjesnika romantizma- slike radi za osobne potrebe u težnji da razvije svoje LITERARNE IDEJE – težnja da poveže dvije umjetnosti – književnost i slikarstvo- nema mnogo slika, rađene u temperi i akvarelu, rijetko u ulju- Füssli mu nabavlja manirističke predloške – oslanja se na manirizam = vrludava linija, te barok = tretiranje prostora u nekoliko očišta i naglašeni svjetlosni efekti + barokno-kasnomaniristička neprirodna skraćenja- nema detalj, forme su stilizirane, pojednostavljene- svojim slikarstvom Blake utječe na engl. simboliste – prerafaelite

* VELIKI CRVENI ZMAJ I ŽENA OBUČENA U SUNCE (1805.-10.)- slike-simboli iz Ivanove Apokalipse- nedefinirani nejasni prostor- stilizirana krila žene koja sjedi na polumjesecu

* SOTONA BUNI ANĐELE- tijelo oblikovano kao helenistička skulptura (Praksitel)- korištenje crno-bijelog tona, uz rozu i zelenu – slično dvobojnosti antički vaza = utjecaj klasične umjetnosti na Blakea

* BOG STVARA ČOVJEKA- utjecaj antike – Bog ima krila kao helenistički bogovi- postavljeni u krug, disk djeluju poput skulpturalnih reljefa- Blakeova osobna simbolika nije povezana sa kršćanskim tumačenjem- ova pjesnička slika vezana je uz osjećaj dinamizma (lebdenja)- materijaliziranje forme - krila

HEINRICH FÜSSLI

* GOLEMA ZMIJA NAPADA JAHAČA- dramatične, fantastične vizije izvan realnog- uzor: Michelangelo, kasni barok- koristi blijede boje

- ilustrira literarna djela – Shakespeareov Hamlet

- porijeklom Švicarac

34

- na Reyndolsov nagovor boravi u Rimu godinu dana – stil bazira na Michelagelu te maniristima- napravio verziju Sikstinske kapele sa likovima koji posjeduju Shakespeareove karaktere

* KOŠMAR- zaspala žena – neoklasična- motiv vraga i konja preuzet iz srednjovjekovnog folklora- Rembrandtovsko osvjetljenje

35

ENGLESKI PEJZAŽISTI

THOMAS GAINSBOROUGH- u franc. rokoko-slikarstvu koristi se iskostimirani pejzaž - engl. rokoko-slikar T. Gainsborough slika engleske pejzaže sa naglašenim osjećajem realiteta- njegovo slikarstvo je otvorilo put engl. romantizmu – povratak prirodi, ushićenost njenom veličinom- u englesku se slike pejzaža uvoze iz Nizozemske – osjećaj za dubinu prostora, svjetlosni efekti (na lišću) – utječu na engl. rokoko slikare

PEJZAŽISTI ROMANTIZMA: Constable, Bonington, Turner - slikaju prirodu na osobit način

JOHN CONSTABLE- rodonačelnik engl. pejzažista, preteča barbizonske škole- izrasta iz tradicije 18. st. (Gainsorough)- PEJZAŽ- rana faza – zasićenost detaljima – prisutni u svim planovima – karakteristično za rokoko-slikarstvo

* OBLACI- motiv neba kao AUTONOMNA TEMA- apstraktne, promjenjive forme- time donosi revolucionarnu ideju da PREDMET SLIKARSTVA MOŽE BITI BILO ŠTO!

* KULA U MOČVARI- siže u 1. planu – ostalo je autonomni i ne previše definiran pejzaž

* SEOSKI PUT U SUTONU- slobodnija, sumarna interpretacija pejzaža (drveće i oblaci)- rezultat DIREKTNOG SLIKANJA U PRIRODI – brzi potezi u težnji da prenesu osjećaj vlastitog zanosa prema prirodi- modelarna razina izvedbe – tehnički i vizualno- pokrenuo odnos prema prirodi na koji se nastavljaju impresionisti

* PLAŽA U BRIGHTONU- motiv marine (more, nebo) ističe veličinu prostora – horizont spušten na ¼ slike – ogromnost neba je romantičarski element- slobodna interpretacija u nekoliko poteza kistom

- Constable na tradicijama engl. pejzažnog slik. otvara područje PEJZAŽA KAO SAMOSTALNE TEME- brzo, skicozno slika u plein-airu- modernost u njegovoj težnji da temu predoči slikarskim sredstvima

36

RICHARD PARKES BONINGTON (1801.-1828.)- slikanje nestalnosti prirode odraz je težnji da se duhovna stanja transponiraju u sliku (npr. oblaci)* PASTIRI U PEJZAŽU- slika širokim potezima, sumarno- boje se stapaju u cjeline koje daju vizualni dojam - ogromno nebo = ¾ slike – romantičarsko shvaćanje

- prvu poduku prima od oca u Parizu na Ecole de Beaux Arts zatim u Grosovom ateljeu- s Delacroixom prijateljevao do kraja života- u franc. probudio pažnju radovima u akvarelu koji tad skoro nije i postojao- po Engl. putuje sa Delacroxiom, pod utjecajem W. Scotta radi srednjovjekovne i renesansne teme u ulju- 1826. Italija – radi blistave vedute - * DUŽDEVA PALAČA, * POGLED NA CANAL GRANDE, * ST. MARIA DELLA SALUTE – Venecija)- umire od tuberkuloze- u marinama uspijeva predočiti beskrajnost neba (ispunjava ¾ platna)

JOHN CONSTABLE (1776.-1837.)- sin mlinara, najveći dio života proveo u rodnom Suffolku- uči na londonskoj akademiji, studira Lorrainea te Ruysdalea, gl. izvor inspiracije mu je priroda koju pod holandskim uzorima tretira kao samostalnu temu – u 18. st. se pejzaž javlja kao prateći element u slikama portreta- prirodu nastoji slikati realno i iskreno - primjenjuje ŽIVE BOJE, slika PROZRAČNOST ATMOSFERE u Engl.- u početku doživljava nerazumijevanje- 1824. izloživši radove sa mlađim suvremenikom – Boningtonom u pariškom salonu doživljava uspjeh- utječe na Delacroixa, Th. Rousseaua, J. Duprea (osnivača barbizonske škole)- u kasnijem razdoblju u težnji da prikaže fenomene treperenja svijetlosti i refleksa u brojnim šarama nanosi ČISTE BOJE U ŠIROKIM POTEZIMA, ne zaglađujući površine – po shvaćanju i metodi naviješta impresionizam- realnost promatra okom impresionista – nikad dva dani ili dva sata ne nalikuju jedan drugome- svoje pejzaže reproducirao u tehnici mezzotinte – "English Landscapes" 1830.

WILLIAM TURNER (1775.-1851.)- najznačajniji u grupi engl. pejzažista, slike imaju i filozofsku dimenziju – duhovni otac impresionista- bavi se specifičnim svjetlosnim efektima:

- prodor sunčeva svijetla kroz maglu ili oblake- umjetna svijetla – požar ili vatra- vatra, dim, magla

- u takvoj atmosferi se gubi egzaktnost, točnost oblika – nastaju stanovite VIZIJE- u takvu atmosferu ubacuje DOGAĐAJ ili dijelove ARHITEKTURE- unutar prirode Turner ističe svoje subjektivne vizije

37

- iako polazi od pejzažnog slik. 18. st. (u ranoj fazi radi slično Constableu i Boningtonu) Turner ističe NESTALNOST ATMOSFERE – sumarno, brzo slikanje- prvo osporavan, priznanje doživio tek u starosti- njegov opus najavljuje modernitet 20. st.

* POŽAR LONDONSKOG PARLAMENTA- refleksija plamena na Temzi- most i ljudi koji promatraju katastrofu su osvijetljeni vatrom- uronjenost u atmosferu i impresiju naslućivanja motiva uvodi nas u impresionizam- ova Turnerova slikarska metoda vezana je uz osjećaj romantičarskog ushita, jeze – nema jasne slike o zbivanju- simbolična razina – požar Stare Engleske – romantičarski osjećaj straha pred propadanjem

* INTERIJER U IZMAGLICI SVIJETLA- svijetlost zamućuje motive- prostor se može samo naslutiti- opipljivo svijetlo se DIFUZNO ŠIRI – prikazan UGOĐAJ, impresija prodora svjetla u interijer

- Turnerove slike imaju i simboličnu, filozofsku poruku (začeci simbolizma) – Engleska je tad kapitalistička država, razvijene industrije, sa snažnom kolonijalnom politikom – obilježava je sukob starog (feudalizam) i novog (građanski kapitalizam)

* PARNI BROD U SUMRAKU- brod je simbol novog doba- moderno interpretiran pejzaž – slobodni potezi kista bez opisnog elementa- grad uronjen u atmosferu, površina vode u skraćenju

* KIŠA, PARA, BRZINA- uzor impresionistima- Turner donosi apoteozu stroja – vjesnika novog vremena (futuristi poč. 20. st.)- lokomotiva ide kroz kišu, miješa se para, svijetlo, kiša- most dan u skraćenju (i u Munchovom Kriku) – dijagonali koja stvara osjećaj NAPETOSTI, dramatičnosti- impresioniste privukla njegova impresija prostora u magli i kiši

- Constable njegov stil, sa osudom, nazvao: "zračne vizije slikane obojanom parom" – interes za obojenu svijetlost – može se objasniti slikanjem akvarela na početku stvaranja- radi studije koje u završnoj verziji dovodi do neprepoznatljivosti- u slikama koje obrađuju knjiž. teme u katalog stavlja stihove prema kojima je slikao ili ih izmišlja

* BROD SA ROBLJEM- more sa fantastičnim ribama, katastrofa koja prijeti uništenjem- Ruskin u ovoj slici vidi "istinitost, ljepotu, intelektualnost"

38

ROMANTIZAM U NJEMAČKOJ (1800.-50.)

- za razliku od engleske opčinjenosti prirodom u Njemačkoj se na slikama prirode odražavaju duh, stanja psihe – nostalgija, usamljenost koji se projiciraju u pejzaž- njemačko romant. slikarstvo slično je holandskom građanskom slikarstvu 17. i 18. st. – slike prirode, genre scene, gradske vedute (Van Delft) – ukrašavaju interijer malih građ. kuća- Njemačka – građanski sloj je u lošijem položaju od onog u Engleskoj ili Francuskoj – građani se bave slobodnim zanimanjima (trgovina, intelektualci) ali su i dalje pod feudalnom vlašću- dio njem. tradicije je opsesija prirodom – ŠUMA – PLANINE – prisutna i u starim germanskim mitovima (srednjovjekovna katedrala u Ulmu oponaša jelen, zvonici imali simboliku svetih šuma)- šuma – nepregledan, tajanstven, mističan prostor koji omogućuje prikazivanje duhovnih stanja – proboji svijetla u šumu = prizor radosti ili tuge- planine – Alpe – osjećaj strahopoštovanja, planine kao prijeteće i sudbonosno mjesto (divovi)- Schwarzwald – planine se isprepliću sa šumama- močvara – prijeteći prostor- rijeke – motiv Rajne- pustopoljine koje završavaju morem – sivo more je odraz melankolije- tema vulkanske erupcije (Etna, Vezuv u Italiji), JOHANN CHRISTIAN DAHL: *PROVALA VEZUVA, 1829; - Dahlovi uzori: Friedrich, Nizozemci 17. st.- osjećaj kataklizme- u ovim prizorima, čovjek okrenut leđima, zaneseno promatra dramatična stanja prirode – čest je i prizor para (muškarca i žene)- ponekad se u prirodu postavlja ljudski znak (npr. Caspar David Friedrich: * RASPELO NA BRIJEGU – mistični simbol; brod na moru – usamljenost - * BROD U LEDENOM MORU)- tema sumraka, noćnih prizora sa mjesečnom (Carl Gustav Carus: * PROZOR NA OYLINU NA MJESEČINI, 1828. – bio liječnik , fizičar te filozof – najznačajniji teoretičar romant. pejzaža

- motiv lika promatrana s leđa preuzeo od Friedricha – zaljubljeni par promatra mjesečinu

- tema kolibe sa osvijetljenim prozorom – usamljenost- male forme slika proizlaze iz bidermajera- romantizam je rezultat represije feudalnog sustava – političko-društvene teme pod cenzurom- tema opsjednutosti prirodom javlja se i u ekspresionizmu 20. st. (Nolde, Mare, faza Plavog jahača) – to je zapravo romantizam 20. st.

C. D. FRIEDRICH (1774.-1840.)

- najznačajniji predstavnik ranog njem. romantizma- oslanja se na pejzažni realizam 18. st. – nizozemski slikari- jasno određen crtež, istaknuta TOČNOST detalja- teme alpskih predjela, planinskih masiva – uz simbolične elemente (ruševine, grob, križ)

* BRODOLOM NADE- neuspješna ekspedicija kroz Beringov prolaz, sante leda – simbolika čovjekova poraza – osamljenost umjetnika, nema subjektivnosti

39

JOHANN FRIEDRICH OVERBECK (1789.-1860.)

- studira na Akademiji u Beču, sa nekolicinom istomišljenika osniva LUKASBUND kojem je cilj obnova religiozne umjetnosti- 1810. prelazi u Rim, te na istim načelima osniva pokret i školu NAZARENACA kojoj je sjedište bilo u napuštenom samostanu sv. Isidora- kako je ideologija škole bila strogo katolička, protestant Overbeck prelazi na katolicizam- u likovnom smislu ugledaju se na slikare talijanske renesanse (Perugino), osobito na Rafaela- portreti i crteži iz rane faze prožeti su svježinom i osjećajem za prirodu, kasniji radovi kruti u shematiziranoj idealizaciji- egzaktan crtež, konvencionalna kompozicija, neizražajan kolorit- stekao ugled, podržavan od visokih crkvenih krugova, izvršio jak utjecaj na skupinu svojih suvremenika- J. J. Strossmayer Overbecka smatrao uzornim kršć. slikarom – njegov način je preko braće Seitz došao do đakovačke katedrale jer su neke zidne slike izvedene djelomično po njegovim kartonima – oltarna slika- djela:

* ULAZAK KRISTA U JERUZALEM* FRESKE U CASA BARTHOLDY I CASINO MASSIMO U RIMU* FRESKE U ST. MARIA DEGLI ANGELI U ASSISIJU* TRIJUMF RELIGIJE U UMJETOSTIMA (1840., Frankfurt)

- osnovni uzor – umjetnost Rafaela- ukazuje na ideju da se vrati poredak srednjovjekovne umj. u kojem bi ljudi likovni ujedinjeni kao vjernici, a umjetnost bi određenje našla u služenju vjeri

- nekoliko kartona i crteža

40

NAZARENCI

- religiozno-umjetničko bratstvo – pod imenom Lukasbund, po uzoru na srenjov. bratovđtinu osnovali 1809. u Beču slikari F. Overbeck, Franz Pforr i dr.- isprva je sam naziv imao podrugljivo značenje- 1810. idu u Rim i tu se oko njih okupljaju i drugi njem. slikari – Peter Cornelius, J. A. Koch, Carl Philipp Fohr, Julius Schnorr – Carolsfeld, J. Führich i Phillipa Veit- ideal im je bio vratiti umjetnost na put istine i obnoviti je u religioznom duhu- uzore nalaze u slikarstvu Rafaela, umjetnicima rane renesanse i A. Düreru- za zadatak ističu – obnovu tehnike freske i stvaranje monumentalnih kompozicija (freske u Casa Bartholsi, 1816.-17.; u Villa Massimo 1819.-30.)- usmjereni su na linearne vrijednosti crteža, kolorit im je blijed i neizražajan- danas se smatraju prvim PRETEČAMA ROMANTIZMA, osobito u njemačkoj- znatan utjecaj na hrvatsko slikarstvo – zidne slike u đakovačkoj katedrali dijelom su rađene po Overbeckovim kartonima- srodna ovom pokretu je engleska grupa prerafaelita

- sa protestantizma prelaze na katolicizam (članovi bratovštine sv. Luke- od utjecajem nazarenaca radi i naš V. Karas u Italiji- okupljeni u Palazzo Venezia – tu se nalazilo austrijsko veleposlanstvo (atelje u potkrovlju zgrade- bijeg nazarenaca u religiju ima romantičarska obilježja- uzor:

- rana renesansa (fra Angelico, Masaccio)- njemačka renesansa (Dürer)- visoka renesansa (Rafael)

- predvodi ih Overbeck

- romantizam je pokret koji je uništio jedinstvenost stila (historicistički stilovi u arhitekturi) – stvaraju se nacionalne kulture- spajanjem franc. romantizma i engl. pejzažnog slikarstva nastaje BARBIZONSKA ŠKOLA – otvorili put impresionizmu direktnim slikanjem u prirodi- u romantizmu stvoren pojam odbačenog, "ukletog" umjetnika – Baudelaire, Rimbaud- iz simbolizma se razvija SECESIJA a iz nje apstraktna umj., ekspresionizam – nadrealizam- umjetnik više ne slika po narudžbi, već za sebe- druga pol. 19. st. – dominacija literature – težnja da se ilustrira sadržaj knjiga – AKADEMSKI REALIZAM- "avangardni" pravci 19. st. (impresionizam, simbolizam) čine samo 5% tadašnje slikarske produkcije- širom primjenom fotografije nestaje potreba za opisnim slikarstvom- impresionizam se javlja kao reakcija na fotografiju- realizam – kritike socijalnog naboja (Daumier) i u Francuskoj te Italiji- akademski realizam – dominira u slik. druge pol. 19. st. i traje do I. svj. rata- za vrijeme II. Carstva (1851.-71. vladavina Napoleona III.) dominira to narativno opisno slikarstvo- u arhitekturi – neostilovi (Velika Opera u Parizu – neobarok, banke u duhu klasicizma – zabat, stepenište; centralni dio muzeja – barokna palača, sud – neoklasicizam – ozbiljnost)- PSEUDOSTILOVI – Engleska u kolonijama

41

NAZARENCI

- Overbeck je 1809. u Beču utemeljio umjetničko bratstvo Lukasbund, 1810. sele u Italiju i mijenjaju ime

FRANZ PFORR- obrađuje teme srednjovjekovne povijesti i legendi* RUDOLF HABSBURŠKI I SVEĆENICI (1817.)

CARL FOHR- 1816. se priključuje nazarencima, slika pejzaže pod Kochovim utjecajem* KRAJOLIK U SABINSKIM BRDIMA (1817.)

JOSEPH VON FÜHRICH- član nazarenaca za vrijeme talijanskog boravka (1827.-29.)- pod vodstvom Overbecka radi freske u Villi Massimo- uzor: Rafael, Fra Angelico* PUT U EMAUS (1837.)

JULIUS VON CARLOSFELD- Kochov učenik*KONJANIČKA BITKA NA LIPABUSI- prema Ariostovu "Bijesnom Orlandu"- naslikao bitku u kojoj je Orlando pobijedio saracene kao sukob poganstva i kršćanstva

FERDINAND OLIVIER- najznačajniji pejzažist među nazarencima- nikad nije boravio u Italiji- u jednostavnosti scena ostvaruje nazarenski ideal* SV. OBITELJ SA DJETETOM I SV.ANOM

PETER VON CORNELIUS-1811. u krugu nazarenaca- njegove ilustracije Goetheova Fausta odudaraju od nazaretske okoline – koristi snažan prikaz kao kontrast nazaretskom mekom ugođaju- uzore nalazi u Dürerovoj grofici (maniristički elementi)

42

FRANCISCO GOYA (1746.-1828.)

- ne može se ubrojiti u određeni stil – spaja ostvarenja španj. BAROKA I ROKOKOA, otvara probleme slikarstva romantizma- oblikuje se na tradiciji španj. rokokoa, dvorskog slikarstva – i sam bio dvorski slikar- impresioniran španj. barokom – RIBERRA VELAZQUEZ, MURILLO u zbirci španj. dvora- Goyin rokoko donekle je blizak rokokou G. B. Tiepola- koristi: TONSKO I KOLORISTIČKO IZRAŽAVANJE

SLOBODNI POTEZ koji ne robuje formi (Hals i nizozemski slikari)- Nizozemsk je tad pod Španj. upravom- oko 1790. Goya se oslobađa rokoko-formi, koristi odnose SVIJETLO/SJENA da bi istaknuo DRAMATIKU, MODERNA SLOBODA INTERPRETACIJE – on barokno pretvara u moderno (korištenjem starih uzora Goya stvara moderan likovni izraz- elementi imanentni romantizmu – naglašen osjećaj za TRAGIČNO, suosjećanje sa ljudskim strahotama, vezanost uz PUČKU TRADICIJU (čarnje, strah od mraka, sablasti)- 1860.-ih Manet otkriva Goyino slikarstvo koje otad određuje tok umjetnosti 19. st.

* 3. SVIBNJA 1808.- streljanje ustanika koji su se digli protiv mameluka koji su ratovali za Napoleona (građanska klasa vodi narodni otpor), koji započinje nakon Napoleonova pada- dio zamišljene kompozicije od 2 slike: * 2. SVIBANJ – kao kod Delacroixa – u 1. planu glavna scena u drugom odrednice mjesta radnje (gl. trg u Madridu)

- barokna kompozicija i romantični zanos- smiren realizam, stupnjevanje užasa smrti (iščekivanje smrti, umirući, mrtvi (i na

Delacroixovoj "Slobodi…")- nastale na tradiciji baroknog slikarstva- izvor svjetlosti je pobunjenik koji predstavlja borca za ljudsku slobodu "svijetlost u mramoru"- vojnici bez lica . sila smrti koja nema ljudska lica (opozicija humano/neljudsko)

* SATURN JEDE SVOJU DJECU (1820.ih-30.ih) - u starosti slika strašne vizije – uzor umjetnosti 20. st. (ekspresionizam Ensora, Muncha) ali i simbolizmu 19. st. - Goya prodire u užas ljudske psihe

- teme romantizma (san, užas, stanja ljudske psihe) najavljuju umjetnost 20. st.. svojom zadnjom fazom (1815.-30.) Goya je nadrastao Delasroixov romantizam (političke teme, povijesne, egzotične – lov na lavove)

- djela:* KARTONI ZA TAPISERIJE – KONGREGACIJA SV. BARBARE* PROPOVIJED SV. BERNARDA OD SIENE U PRISUTNOSTI KRAJLJA ALFONSA V – oltarno remek-djelo nastalo 1784. za crkvu S. Francisco el Grande Madrid* PORTRET MARIJE LOUISE BOURBONKE – realizam, sarkazam* FRESKE ZA CRKVU S. ANTONIO DE LA FLORIDA – život sv. Antuna padov.

43

FRANÇOIS RUDE (Dijon, 1784. – Pariz, 1855.)

- crtanje uči kod klasicista u Dijonu, od 1805. kiparstvo u Parizu- iz strogog klasicizma Davidovih koncepcija usmjerava se prema pokrenutim, volunjastim oblicima STUDIRANIM PO PRIRODI sa reminiscencijama na baroknu plastiku- nakon Napoleonova pada kao bonapartist emigrira u Belgiju - * RELJEFI SA MITOLOŠKIM temama, dvorac TREVNERN- Bruxelles: * DEKORATIVNI RADOVI NA KRALJ. DVORU, PALAČAMA + PORTRETI- 1827. – povratak u Pariz – uspjeh postiže aktom *MERKUR VEŽE SANDALU te realističnim genreom * MALI NAPULJSKI RIBAR U IGRI S KORNJAČOM (Louvre)- 1830. – narudžba za 4 reljefa na Arc de Triomphe d'Etoile

* MARSELJEZA (Polazak dobrovoljaca, 1792.)- dramatski patos- ovim reljefom postaje "Kipar Arc de Triompha"- primjer vraćanja teatralnosti baroka = NEOBAROKNO slikarstvo- likovi su još odjeveni u klasičnu odjeću

* SPOMENIK MARŠALU NEYU, 1853., Pariz, bronca- inspirirana slikarstvom – Grosov Napoleon kod Arcole- visoko dignuta sablja + usta otvorena u uzviku

* MRAMORNA GRUPA KRŠTENJE KRISTOVO, crkva Madelaine

* DAVIDOVO PORTRETNO POPRSJE

* NAPOLEON SE BUDI U BESMRTNOSTI, Park Fixin les Dijon, 1847.- brončani spomenik, jedno od njegovih gl. djela

* JEANNE D'ARC, Parc Louxembourg, Pariz

- nekoliko nadgrobnih spomenika- izvršio utjecaj na razvoj franc. kiparstva (od suvremenika do J. B. Carpeauxa)- dio radova se čuva u Musee Rude, Dijon

44

KIPARSTVO ROMANTIZMA – FRANCUSKA

ANTOINE LOUIS BARYE (1795.-1878.)

- francuski kipar i slikar, od rane mladosti radi i zlatarskom zanatu i medaljarstvu gdje stiče iskustva u obradi kovina- kiparstvo studira kod F. J. Bosia, slikarstvo kod J. A. Grosa- nakon boravka u Rimu (1820.) radi u Parizu te 1848. postaje direktor Gipsoteke Louvrea- kao kipar glavni motiv nalazi u modeliranju životinjskih skulptura = najznačajniji je francuski animalist 19. st.- rano prekida sa akademskom tradicijom, formira se u jeku romantizma te se oslobađa njegova patosa- usmjerava se prema realističkom oblikovanju punom snage i denamike, osobito u BRONCI- u kamenu radi kipove na pročelju LOUVREA- u ulju slika pejzaže i životinje (i u akvarelu)- skice sa animalističkim motivima zahvatom i kolorizmom bliske su radovima E. Delacroixa- učitelj A. Rodina, jedan od uzora A. Bourdella- djela:

* TIGAR RAZDIRE KROKODILA, Louvre* LAV I ZMIJA, Park Tuilleries, Pariz* LAV, Pariz* TIGAR I ANTILOPA* JAGUAR PROŽDIRE ZECA* KONJANIČKI SPOMENIK NAPOLEONA, Ajaccio- mitološki i alegorijski kipovi i grupe- portretna poprsja, sitna plastika

- medalje:* JAGUAR ŽDERE ZECA, 1851, bronca

- u scenama borbe, uzor – Delacroix- djela manjih dimenzija odlikuju se snagom, jednostavnošću anatomskih detalja- skulpture za arhitekt. objekte Barye radi akademski – nemaju kvalitetu njegovih animalističkih grupa

EMMANUEL FRÉMIET (1824.-1911.f)

- uči kod F. Rudea, u vrijeme prodora Darwinovih teza posvećuje se modeliranju lika primitivnog čovjeka u kontaktu s životinjama- pod utjecajem Wagnerijanskog kulta heroja izradio veći broj spomenika i konjaničkih figura- kao animalist sljedbenik je A. L. Barye-a - izvrstan cizelar i male bronce su mu čisto i elegantno modelirane fakture- djela:

* GAZELA* RANJENI MEDVJED* VELAZQUEZ (Louvre)* GALSKI I RIMSKI KONJANIK, St. Germain-en-Laye* JEANNE D'ARC, Place de Piramides, Pariz* SIMON BOLIVAR, Santa Fe de Bogota* COLONEL HOWARD, Baltimore

45

* ORANGUTAN DAVI UROĐENIKA, SA BORNEA (1895., mramor)- plastika pod utjecajem F. Rudea, težnja da pokaže dramatične prizore- egzotične teme u krugu francuskog romantizma imaju i elemente anegdote

46

NEOGOTIKA

- smjer u evropskoj arhitekturi inspiriran gotičkim oblicima- usko povezana sa romantizmom i zanosom za srednjovjekovnu umjetnost- prvi primjeri neogotike u vrijeme PREDROMANTIZMA (sredina 18. st.), umjetne ruine (Edgehill, Engleska/gotička kuća u Parc Wörhitz, Njemačka – 1793.)- od 1830., paralelnim proučavanjem gotičke arhitekture i pripremama za njenu restauraciju, neogotika daje pečat izgledu gradova – grade se građevine u kojima dominiraju nacionalni gotički oblici (TUDOR-stil/Engleska, korištenje pečene opeke kao materijala u Njemačkoj)- teoretsku podlogu neogotici daju A. Pugin, Viollet-le-Duc

- Engleska: prve neogotičke crkve se grade prije 1820.- Njemačka: Schinkel, Werdersche Kirch, katedrala u Kolnu (Zwinger)- Francuska: S. Clotilde, Pariz

* Heinrich von Ferstef: VOTIVKIRCHE, Beč, 1789.- najpoznatija neogotička crkva

- vijećnice: Gradska vijećnica u Beču – Schmidt- parlamenti: Barry & Pugin – Parlament u Londonu

- Viollet-le-Duc – restaurira brojne gotičke spomenike (St. Chapelle, Notre-Damme, Pariz)- katedrala u Kölnu – završava se u oblicima kasne gotike, obnavljaju se srednjovjekovni burgovi- Hrvatska – restauracija dvorca TRAKOŠĆAN

NEOBAROK

- jedan od historijskih stilova 19. st.u baroknoj koncepciji – probijanjem širokih AVENIJA, vrše se urbanistički zahvati unutar jezgri starih gradova (Pariz, Beč), te u arhitekturi palača i javnih zgrada- koriste se karakteristični elementi baroka – razvedene plastične mase, unutrašnjost ukrašena pozlatama i draperijom

* VELIKA OPERA, PARIZ – Charles Garnier – stil Napoleona III. uvodi neobarok* ZGRADA PARLAMENTA, BERLIN – P. Wallot* HNK, ZAGREB* Julius Hoffman & G. Dollman – LIEDERHOR (1870.) – povezivanje baroknih i rokoko formi

NEOKLASICIZAM

- 50ih 19. st. do prije I. svjetskog rata

47

- paralelno sa neorenesansom i neobarokom primjenjuju se arhitektonske koncepcije klasicizma kod reprezentativnih javnih objekata i gradskih rezidencija, u dogradnjama i dopunjavanjima većih objekata- čest u arhitekturi srednje Evrope

* TRAKTOVI NAPOLEONA III.- spajaju ranije sagrađene dijelove Louvrea

NEORENESANSA - uzor – forme talijanske renesanse- najizrazitiji radovi GOTTFRIEDA SEMPERA (prva pol. 19. st., kazalište u Dresdenu, galerije)

- jasno tlocrtno rješenje važno u razvoju kazališta- Semper "usavršava renesansnu arhitekturu"- nalazi se na mjestu izgorjelog kazališta koje je isto gradio Semper

* NOVI MUZEJ (Galerija slika), Dresden (1847.-54.)- u kasnijim bečkim građevinama, koje su izvedene nakon njegove smrti, Semper postaje pretečom neobaroka

- nakon 1870. njem zemlje koriste forme sjevernjačke renesanse – ALTDEUTSCH

48

REALIZAM

- prva desetljeća 19. st. druge pol. 19. st.- najviše prisutan u slikarstvu i grafici, manje u kiparstvu- u filozofiji realizam je pravac koji tvrdi da svijet spoznajemo onakvim kakav jest- u lik. umjetnosti gotovo je isključivo orijentiran na Francusku, desetak godina kasnije na Njemačku – u perifernim zemljama prisutan je kao metoda oblikovanja, a ne lik. orijentacija- programatski realizam u Franc. uvjetovan je umjetničkim, političkim te socijalnim zbivanjima – protest protiv poplave romantizma, izražavanje suprotnosti sa larpurlartizmom u umjetnosti II. Carstva Napoleona III., podrška kratkotrajnoj komuni- glavni i neko vrijeme jedini predstavnik G. COURBET (1819.-1877.) koji 1855. na svj. izložbi u Parizu izlaže u vlastitoj režiji – Pavilon du Realisme, pokazujući time distancu od priznate umjetnosti- "realizam je bez ideala (suprotan je idealizmu romantizma) i bez religije" – Courbet- u nekoliko djela Courbat se približava SOCIJALNIM TEMEMA za koje se borio u političkom djelovanju (druga strana slike Atelier – kritički prikazani tipovi građ. društva; neobično i komponiranje Pogreba u Ornansu)- u realizmu 19. st. prisutni su utjecaji prethodnih epoha: holandskog i španjolskog baroka, braće Le Nain, barbizonske škole (Corot), Delacroixa, te belgijskih romantika – slikara "historija", otkriće fotografije (često i u negativnom pogledu)- realizam je suprotnost idealizmu, reproduciranje stvari onakvih kakve jesu- načelo romantizma "l'art pour l'art" treba zamijeniti načelo "l'art pour le people" – angažiranom umjetnošću (ovaj stav ujedinjuje Daumiera, J. F. Milleta, Courbeta), te prikazivati suvremene teme – Courbet "Mi promatramo moderni svijet – jedini realni svijet"- na području vjernog prikazivanja – teme realizma se sudaraju sa naturalizmom, a na području postizanja jeke ekspresivnosti sa izražajnošću plastike i slikarstva gotike- metodom je suprotan naturalizmu (prikazuje fotografski reducirane detalje), nema sitnih detalja koji podsjećaju na fotografiju- realističkim izrazom ili prikazom tegoba rada, od samog Courbeta, realističke izražajnosti su bliži H. Daumier i J. F. Millet (seljačkim scenama)- neizravni pripadnici realizma Manet i Monet u I. fazi- realizmu se približavaju ranija djela Adolfa Menzela (Valjaonica željeza) te veći dio opusa Wilhelma Leibla – uz Courbeta najznačajniji predstavnik realizma- odjeci realizma u umjetnosti perifernih naroda Evrope- skulptura – Jules Dalou, J. B. Carpeaux, ranija faza A. Rodina, Constantin Meunier – najdosljedniji- realizam je zapravo prijelazna faza iz romantizma na impresionizam

49

CAMILLE COROT (1796.-1875.)

- javlja se u vrijeme kada postoji ravnoteža između romantike, te hladnog realizma i impresionizma- u njegovim slikama romantika prelazi u realne, stvarne oblike- slike mu imaju sve odlike građanskog ukusa – porijeklom iz malograđanske sredine, Gimnaziju završava u Rouenu- uči kod akademičara Bretina koji radi historijske pejzaže (Ilijada i Odiseja itd.)- protiv ovog pristupa tj. dogme ustaje barbizonska škola – iako pripada njihovom krugu Corot je izvorniji od njih- u početku slika vani u prirodi, putuje u Italiju, Švicarsku, Holandiju, Englesku- slika * Villu D'Array kraj očeva posjeda, Normandiju, Burgundiju – stvarnost i san- za tajnu svog slikarstva je rekao: " treba uvijek najprije vidjeti velike mase poluotvorenim očima, a ako želim vidjeti detalje zaklopim oči potpuno" - * Jezero i nimfe- on kopira ono što vidi, vizija raste sa paralelno viđenim vlastitim originalnim realizacijama – stvara vlastite asocijacije (jezeru "dodaje" nimfe)- dao ton antičke idile realističkom pejzažu, sinteza između juž. herojskog i sjev. holandskog/realističkog shvaćanja poput Watteaove sinteze u 18. st.- vezan uz tradiciju (nimfe sa Watteauove * Cytere, kolorizam istovjetan Chardinu)- glavno sredstvo rada mu je TON – "počinjem sa sjenom, na slici postoji samo jedna svijetla točka, sve ostalo je ton"- u neku ruku Corot je prvi impresionist – fluidna atmosfera je impresionistička – otac impresionista- da bi nacrtao motiv CRTA BRZO – time uspijeva uhvatiti pokret, tok, moment života, na taj način tretira i figure (* Žena u modrom)- slikama uzdiže ljepotu žene – obične modele prenosi u višu stvarnost, nema putenosti ni idealiziranja- vješto slika put (Velazquez), pokazuje sposobnost da realno prenese u slikarsku vrednotu- mnogo slikao - neke slike, manje kvalitetne, su se dopale publici (serije sutona sa vilama)- slika u malom formatu- kad je stekao priznanje, novcem pomaže prijateljima – Daumier- volio glazbu

* KATEDRALA U SENSU - kasni rad, sivi tonovi, inspiriran slikama nizozemskih majstora

* PAPIGNO (1826., Zürich)- prvi radovi bitni za razvoj modernog pejzažnog slikarstva- dvije godine u Italiji slika predjele oko Rima – na slikama bilježi SVOJSTVO MJESTA U ODREĐENO VRIJEME- pogled na Papigno – radi mala platna, naslikano za sat vremena, slikane na brzinu (slične Constableovim uljanim skicama- Constable se oslanja na holandski pejzaž 17. st. a Corot na slikarstvo Poussina i Claudea Lorrainea- on ističe "istinitost trenutka", neposredan vizualni doživljaj

* KOLOSEUM GLEDAN S PALATINA (1826., Louvre)- rimski boravak, svijetle boje, efekt svijetla, rasplinuto slikarstvo postaje njegov slikarski izraz, bojom – preteča impresionista* ODMOR POD VRBAMA (Louvre)

50

FRANCUSKI PEJZAŽISTI PRVE POLOVINE 19. ST.

- promatrajući prirodu romantičari traže kozmičke sile- francuski INTIMNI PEJZAŽ ostvarili su umjetnici proizašli iz romantizma

FONTAINEBLEUŠKA ŠKOLA- slikari koji kroz jednostavne motive (barbizonska polja, voćnjaci) poetiziraju svijet prirode- riječ "intiman" označava prekid sa konvencionalnim pristupom, sposobnost unošenja štimunga u slike – Scheffer- svojim pristupom oni vrijeđaju "sveto i uzvišeno" slikarstvo 19. st. – stvorili su novi odnos prema stvarnosti u evropskom slikarstvu, otkrili su putove realizmu- iako su vrsni crtači, koriste TONSKA RJEŠENJA, ukidaju dominaciju linije, bitna im je razlika između svijetla i sjene- slike studiraju u prirodi, dovršavaju ih u ateljeu, pejzaži su im komponirani (grade ih)- po izboru motiva i načinu bliski su holandskim pezaćistima- John Constable (1776.-1837.) neposredno utjecao na Francuze, svoje uzore nalazi u holandskim majstorima (Ruysdael), utječe na barbizonce, ali i E. Delacroixa (preslikao * Pokolj na Hiosu…), težio prirodnom slikarstvu, slika u rodnom Bergholtu- "kvaliteta slike nije u motivu, slika je valjana kada je slikana osjećajem" = Scheffler- Constable je slikar atmosfere, karakteristične PROZRAČNE PERSPEKTIVE, prednji planovi konvencionalno tamni, rađeni u duhu holandskog slikarstva- gl. ulogu imaju TON I BOJA- Richard Bonington (1801.-28.) – nastavlja se na Constablea, njegove male slike su oduševile Gericaulta i Delacroixa - "Nikad se ne mogu nadiviti lakoći njegove izvedbe"- Georges Michel (prva polovina 19. st.) – u Davidovo vrijeme slika vjetrenjače u okolici Pariza, manje od Constablea i Boningtona utječe na barbizonce

BARBIZONSKA ŠKOLA

THEODORE ROUSSEAU (1812.-1867.)- rad na intimnim pejzažima se razvija prema njegovim smjernicama, 1847. okuplja slikare (J. Dupre, Ch. Daubigny, P. Huet, Cabat, Francois Millet) u BARBIZONU

* DRVORED KESTENA – naslikao prije odlaska u Barbizon, ovom slikom oduševio Delacroixa

* HRASTOVI – neposredno prenošenje prirode

* IZLAZAK IZ FONTAINBLEUŠKE ŠUME PRI ZALASKU SUNCA – više puta prerađuje sliku

* MALI RIBAR (1848./9., Louvre)- prije Rousseau ovakve pejzaže rade Corot i Aligny- u Rousseauvim slikama dijelom se osjeća Conastableov utjecaj

* PROLJEĆE* RIBNJAK

- najbolje razdoblje: radi male studije i neposredne crteže u prirodi

51

- nestrpljive naravi, uvijek traži nova rješenja- krajem života slikarstvo mu prelazi u doktrinu, posvetio se pedantnom slikanju koje je postalo prosječno- živi u oskudici i teško uzdržava obitelj- dok je slikao kvalitetne, svježe i neposredne pejzaže, 12 godina bio odbijan na Salonu- prekasno je doživio priznanje

JULES DUPRE (1811.-1889.)- dopadljiviji je od Rousseau- detalj mu je više uklopljen u cjelinu- slika vodene površine – more

NARCISSE DIAZ (1808.-1876.)- u mladosti pod utjecajem Delacroixa – slika orijentalne motive (* Cigani)- dolaskom u Barbizon postaje SLIKAR ŠUMA u koje prodire sunčevo svijetlo – u toj igri sunčanih zraka bitne su bijele i crvene mrlje na odjeći malih likova

CHARLES DAUBIGNY

- po shvaćanju barbizonaca školi su bliski:animalist CONSTANTIN TROYON (1810.-65.) teANTOINE CHINTREUIL (1814.-74.)

BARBIZON – selo pokraj Fontainbleuške šumeINTIMNI PEJZAŽ – jednostavni pejzaži sa mnogo ugođaja- barbizonska škola bitna za razvoj PLENERIZMA (slikanje pod vedrim nebom) koji vrhunac ima u impresionizmu

52

THEODORE ROUSSEAU (Pariz 1812.- Barbizon 1867.)

- osnivač barbizonske škole- razvio se pod utjecajem holandskih majstora pejzaža (Ruysdale) i engl. pejzažista (Constable, Bonnington)- od mladosti, kao samouk slika u okolici Pariza, Bretanji, Normandiji - od 1836. slika u selu Barbizon kraj Fontainbleua – pridružuju mu se Dupre, Diaz, Troyon te Camille Corot- Rousseau je označio prekid sa klasicističkim komponiranjem pejzaža u ateljeu- po duhu romantičar, u interpretaciji realističan - sa izrazitom osjećajnošću slika prirodu u skalama smeđih i zelenih tonova- u prirodu uklapa često skupine stoke, lik čovjeka rjeđe- male studije i crteži stabala, bara, obala potoka dani neposrednom svježinom- u kasnoj fazi već radovi prelaze u pedanteriju- zbog programatskog realizma Salon ga odbija 12 godina, naposljetku stiče priznanje ali se ipak vraća u Barbizon – prijateljuje sa Milletom, ostaje tu do kraja života- u pismima otkriva ljubav prema drveću: "čuo sam glasove stabala, otkrio mi se govor šuma"- Rousseau portretira pejzaž. reproducira motiv toliko precizno da se i danas može prepoznati- ne zanima ga promjenjivost godišnjih doba već TRAJAN KARAKTER PEJZAŽA, arhitektura drveća, modelacija terena…- služio se BITUMENSKIM BOJAMA – slike potamnjele, izgubile svježinu

53

CHARLES-FRANÇOIS DAUBIGNY (1817.-1878.)

- francuski slikar i grafičar- predstavnik INTIMNOG PEJZAŽA- blizak barbizoncima i Camilleu Corotu- unosi notu svježine u franc. slikarstvo te ga oslobađa patosa historijskih i herojskih pejzaža rađenih u ateljeima- u njegovim platnima se naslućuje odnos prema prirodi koji će pobijediti u pojavi impresionizma – "otvoreni prozor u prirodu"- sve detalje Daubigny stapa u harmoničnu cjelinu boje i svjetlosti- sve što postoji u prirodi u njegovoj interpretaciji dobiva čar iskrenog i lirskog produhovljenog doživljaja- najkarakterističnija djela su * PROLJEĆE i * ŽETVA (Louvre)- izradio oko 100 bakropisa u kojima, kao i na uljima, ostvaruje profinjene nijanse svijetla i sjene (mape: Putovanje čamcem itd.)

- najmanje srodan Rousseau, od svih barbizonaca najviše je blizak prirodi- bez poetiziranja i filozofiranja slika pred motivom – on svojim motivom konstatira- koristi realistične tonove, BOJA mu je najvažniji element- prvi u tople tonove barbizonaca unosi HLADNE BOJE – predstavnik je shvaćanja koje će se preko realizma prenjeti u impresionizam- uz Corota jedan od najznačajnijih slikara intimnog pejzaža- slika uvijek nove motive (obala Oise, Seine)- zrelošću slike su mu sve svježije i neposrednije i na kraju dojam slika neposredno poput impresionista- iz slikarske obitelji, u mladosti u Italiji- platna DO KRAJA SLIKA U PRIRODI – pod njegovim utjecajem i Corot svoja platna dovršava u prirodi

* ŽETVA, PROLJEĆE – nema izrazite kompozicije, slika jednostavan svijet

- intimni franc. pejzaž odgovara građanskom društvu- veličina kompozicije zamijenjena je intimnošću- slike imaju manji format – neposredne su, nenamještene, bez patosa

* OBALA OISE (1862., Muzej u Reimsu)- bitni svijetlo i atmosfera- kao i kod impresionista gl. sredstvo izraza = BOJA- u kasnijoj fazi rasplinute slike

54

JEAN FRANÇOIS MILLET (1814.-1875.)

- slikari barbizonske škole kao isključivi pejzažisti ili animalisti unose malene likove ljudi ili životinja kao modul označavanja dubine prostora- među njima je Millet PRVI IZRAZITI FIGURALIST- u Barbizonu se oslobodio utjecaja što ih je primio za svog nesistematskog lik. obrazovanja- slika seljake i scene seljačkog rada sa izrazitim osjećajem jer je i sam bio rođen na selu- u slikama uočljiv naturalizam ali i htijenje da temu uzdigne na razinu simbola- rođen na selu u Normandiji, 1837. kao stipendist odlazi u Pariz, radi u Delarochovom ateljeu gdje slika dopadljive pastirske idile u stilu Bouchera (portreti pokazuju njegovu vrsnoću)- imao snažan osjećaj za radnika i seljaka, bijedne, izmučene ljude koji rade na zemlji- patrijarhalno odgojen, u slikama zadržava evanđeosku atmosferu (Biblija)- njegovi seljaci su biblijske figure – nisu slične pastirskim idilama, ali ni realizam Courbeta- 1848. prije nego što je došao u Barbizon, izložio sliku * SELJAK SIJE ŽITO – prihvatili je revolucion. republikanci kao vizualizaciju svojih socijalnih tendencija, stradala u požaru

* UMOR NAKON KOSIDBE- prema državnoj narudžbi

- 1849. trajno se naselio u Barbizonu, radi niz slika da bi prikazao "ZOV ZEMLJE" (sijači, drvosječe, pastiri itd.)- rijetko slika pejzaže, izrazit je FIGURALIST - obrađuje motiv radnika-seljaka čiji rad uzdiže do monumentalnosti- iako nastoji ostati vjeran stvarnosti, on idealizira seljaka- detalj podređuje cjelini slikajući velike obrise likova- POJEDNOSTAVLJENJE OBLIKA vrši bojom, koju tonski ugađa (prevladavaju zemljane boje)- karakteristična TAMNOMODRA u sklopu zemljanih boja – tamne figure postavlja prema svijetloj pozadini neba- nije kolorist – svježina boja u pejzažima

* PABIRČENJE (Louvre)- 3 žene pabirče žitne klasove – nazvane "parkama pauperizma"- ističe se Milletov realizam (bliskost sa Poussinom, Michelangelom)

- nije bio prihvaćen, živio bijedno- nakon smrti slika * ANGELUS (Louvre) prodana po cijeni koju nisu postigli ni najveći slikari franc. slik. prošlosti – seljak i žena u sutonu, poslije rada, mole na polju – spada u Milletove prosječne slike- slike mu nisu imale buntovničku narav, prihvaćaju ih građani koji suosjećaju sa seljakom- posljednje desetljeće života doživio opće priznanje, njegov se utjecaj naglo počeo širiti- njegov * PLAČ ZEMLJE utjecao na Holanđane, Van Gogha, Njemačku (Liebermana), Francusku (Legros, Breton), Italiju- predanost i neposrednost prema stvarnosti, više aktualan kao crtač a na kao slikar, kvalitetan u onim dijelovima kojim nadvladava poetiziranje stvarnosti te točno bilježi motiv- tematikom navješćuje realizam

* SIJAČ (1850., Boston)- mutni oblici u atmosferi poput magle- slika "heroja zemlje"

55

GUSTAVE COURBET (1819.-1877.)

- aktualnost Courbetovih djela – u postavljanju novog odnosa slik. svijesti prema prirodi, tematika proširena na svakodnevni život- Courbet: "Ljepota stvorena prirodom veća je od svake umj. konvencije"- on lomio konvencije, a za razliku od romantičara imaginaciju koristi da bi našao potpuniji izraz za ono što postoji- njegov credo: "slikarstvo je konkretna umjetnost koja postoji ni u čem drugom doli prikazivanju realnih postojećih stvari"- cijeli život praćen odbijanjem, neshvaćanjem, mržnjom- protivnicama smetala njegova elementarnost koja je imala vodeće mjesto u danima Pariške komune – nakon pada Komune optužen kao "narodni izdajica"- ulaskom Versajaca u Pariz Courbet je zatvoren, atelje razgrabljen, zaplijenjene slike (svojim slikama po optužbi je "obezvrijedio ono što je lijepo")- u zatvoru naslikao nekoliko slika cvijeća, a izlaskom producira čitave serije slika da bi isplatio dug u ime oštete Vendomskog stupa (nije mu dokazana krivnja) – spomenik imperijalizma, replika Trajanova stupa iz vremena empira posvećena Napoleonu - pod takvim pritiskom počinje pobolijevati- sa neisplaćenom naknadom bježi u Švicarsku sasvim dotučen i uništen- u Courbetovom opusu su SAŽETE SMJERNICE za buduće generacije- talent, kreativnost je ili vođena ukusom ili nastaje iz nagona (Manet)- ne pripada školi- hvalio se da nije imao učitelja – već u prvim radovima on je formiran majstor- iako nije imao učitelja istinsko slikarstvo je upoznao na izvorima starih majstora koje odlikuje neposredan odnos prema realnom objektu- uzor su mu majstori baroka koji ističu značenje stvarnosti – Zurbaran, Ribera, Velazquez, Rembrandtove tople polusjene, oduševljen Halsom- prve slike na visokoj majstorskoj razini* AUTOPORTRET S LULOM* AUTOPORTRET SA POJASOM- iz tame mekano oblikuje volumen, imaju romantičarsku značajku kao i autoportret pod nazivom:* RANJENI – veza sa tradicijom ali i suvremenicima – Delacroixa kopirao u Louvreu, Gericault (promjena iz romantizma u realizam je promjena u doziranju elemenata)- Courbet je neposredno od Gericaulta preuzeo mekan i snažan način isticanja volumena, ali je Courbetovo oblikovanje volumena snažnije prožeto bojom- tonsko slikarstvo obilježava ovu I. fazu – najznačajnija slika:* POGREB U ORNANSU – 50 likova nad grobnom rakom, reljefno raspoređeno

- skup portreta Courbetovih sumještana- svi likovi u prirodnoj veličini- folklorni kostimi, lica izražavaju različita duhovna stanja - u pozadini pejzaž pećina- monumentalnost izraza postiže tonskim slikarstvom- tamna paleta, crvena boja povezuje tonove- koristi jake kontraste tonova i boja- jedinstveno, monumentalno djelo sa dubokim humanizmom rezultat je dubokog doživljavanja stvarnosti

- nazvali ga "veliki slikar-budala" – njegovo slikarstvo izraz je očekivanja društvene klase koja je revolucijom došla na vlast

56

- težnje Revolucije Courbet ostvaruje svojim istinitim realizmom kao pravom i živom umjetnošću (L'art vivant)- za realističko oblikovanje nije bitna tema, već umjetnikovo shvaćanje- nastoji neposredno zahvatiti stvarnost (Delacroix objekt zahvaća tako da slika novu prirodu: Courbet prikazuje samu srž stvarnosti)- on materijalizira sile prirode – l'art vivant- C. sputan materijalističkom iluzijom poistovjećuje realizam izricanja sa realizmom motiva, time postaje rob modela tj. stvarnosti- Manet i impresionisti polaze od C. creda: "imaginacija služi pronalaženju izraza za ono što postoji"- platna izriču njegov program realizma kojeg je pisao i u izložbenim katalozima

* TUCAČI KAMENA, 1850., Dresden- Millet je sentimentalan ilustrator rada dok C. kreira živu stvarnost u kojoj suučestvuju- prikaz rada uzdiže na razinu monument. simbola, dominira tamni ton- radio veoma brzo, iz te stvaralačke snage izrasta njegova samosvijest

* DOBAR DAN GOSPODINE COURBET- Courbeta dočekuje njegov mecena Bryas- burne prirode, otvoreno odgovara na napade- i u slikarstvu i verbalno on je izrazom iskreni pučanin

- u okolici rodnog Ornansa slika niz pejzaža, putuje i u Njemačku,, Holandiju pa ponovo u Francuskoj- čest motiv – pećine oko Ornansa -* Špilja, * Most, * Berba u Ornansu – tamne boje uz nijanse sivila i zelenila, slika veličajnost prirode- barbizonci ostvaruju intimnost na malim platnima, a Courbetova platna imaju pečat monumentalnosti, grandioznosti- "pejzaž je pitanje tona" – najbolji primjer C. tonskog slikarstva

* BORBA JELENA- bio strastven lovac- na velikim platnim slika Lov na jelene ili borbu jelena – na razini najboljih holandskih animalista

- Zola ga nazvao "tvorcem mesa" – majstor realizacije puti = aktovi- tonski slika INKARNAT kupačica i ženskih aktova- u ženi slika njenu ženstvenost, pune poput Rubensovih ljepotica, pomalo grube

* ATELJE- naga žena stoji i promatra C. dok slika pejzaž rodnog kraja- naslikao svoj atelje sa modelima, znancima i običnim posjetiocima- prvotan dojam kaosa prelazi u sklad- grupe plastičnih tijela u dubini prostora – šal na ženskoj figuri oduševio Delacroixa- životnost mjerljiva sa Velazquezovim * Meninas- nastala 1855. – sinteza, naslikao program realizma, nazvao je "REALNOM ALEGORIJOM" koja označava fazu 7 godina njegova života- prikazao sve žive tipove i ideje koji su ispunili 7 god. njegova života – prijatelji ga promatraju u radu (Baudelaire čita u kutu), mrtvačka glava na novinama možga odgovor na napade protiv njega – Prudhon: "novine su groblja ideja"

57

- povrijedila suvremenike, izbačena iz Salona- kvaliteta unutraš. lik. sadržaja, pretvaranje životne materije u djelo

- vođen zahtjevom slobodnog razvoja individue, ne priznaje postojanje ikakvih škola – 1861. učenici Beaux Artsa okupili su se oko C. ali ih je on tretirao kao svoje suradnike a ne učenike- povremeno se bavio i modeliranjem – plastika * RIBIČI- slika u Parizu i rodnom mjestu (izuzetno brzo)- djela:

* GOSPOĐICE NA OBALI SEINE* MAGNOLIJE* KOŠUTE NA POTOKU* STARI INVALID- pejzaži iz Ornansa

* VAL- među najsnažnijim slikama u C. opusu

- slikao u Engleskoj, Holandiji, Bavarskoj – u Njemačkoj bio osobito cijenjen- za prusko-francuskog rata ostaje u Parizu- za vrijeme Komune izabran za njenog člana- nakon sukoba Komune i Versajaca zatvoren, obolijeva – bježi u Švicarsku- umire 1877. u Ornansu, tijelo pronađeno tek 1919.

58

HONORE DAUMIER (1808.-1878.)

- u litografiji bilježi kronike povijesnih događaja – kronike života nove klase – ljetopisac novog čovjeka- 1848. pobuna protiv Louisa Phillipa – Daumier ga prikazivao kao nezasitnog Rabelaisova Gargantua- bilježi glumu visokih društvenih slojeva, neimaštinu siromašnih- rođen u Marseillesu, otac staklar koji u želji da postane pjesnikom ide u Pariz – očeva propast natjerala je Daumiera da se sam uzdržava (radio kod advokata, promatrao suđenja, zanesen pitanjem pravde) – kasnije radi litografije iz sudnice- rano počinje crtati: naslovne stanice izdanja- bio u Boudinovu ateljeu, studirao antiku u Louvreu- kod Daumiera nem tradicionalizma ili eklekticizma – preuzima forme ili izraz- kad Daumier počinje raditi u litografiji Goya u Parizu završava opus litografija kredom * JULSKA REVOLUCIJA – razočaranje nakon vladavine Louisa Phillipea- nastaju kritički orijentirani časopisi (borba perom)- protivnik orleanaca Pihlipon u svojim novina ("Caricature") kritizira vlast- osovina tih novina je Daumier – tu piše i Balzac- podvrgnuti procesima (1 god. – 50 procesa zbog karikatura)- zbog crteža * GARGANTUA bio 6 mjeseci u zatvoru- zatim izdaje satiričke crteže * MASKE OD GOD. 1831. – 15 portreta političara (Louis Phillipe sa glavom kruške- zatim koristi kiparsko blato i modelira * KRIKATURE IZ PARLAMENTA – modele kolorira i prema njima radi serije POLITIČKIH KARIKATURA – kreacije tipova u kojima izdvaja ono bitno kod vladajućeg sloja ljudi, lica kao kondenzirane psihološke studije- naslovi tih grafičkih listova * MINISTRI KAO DŽEPARI, * SUCI KAO POMAGAČI KRVNIKA- najizražajniji dokument vremena – list prikazuje vojnike koji ubijaju građanina u vlastitoj kući- smisao i mogućnost da izdvoji ono bitno i istinito izdvajaju ga od umjetnika 19. st. – najznačajnije ime od Davida do fovista- kad je Daubigny vidio Sikstinsku kapelu rekao je: "To je slično Daumieru."

- Daumier ispunjava zahtjev da umjetnost bude živa- u početku bavi se odnosom svijetla i sjene, a kasnije traže LINEARNOST- litografiju uzdiže na razinu važnosti bilo koje druge tehnike- serije litografija su dokumentarne, odaju ga kao satiričara, humanista koji ismijava svoje sugrađane- 1848. crta svoj ideal * SLOBODNA REPUBLIKA kao svijetlost koja ulazi u ministarsku sobu, ministri u panici bježe- crtežima se trudi zaštiti svoj ideal – svjestan je opasnosti oživjelog bonapartizma (radi karikaturu Napoleona III)- nastupa vladavina II Carstva, a Daumier živi u osami i siromaštvu- prestaje se baviti karikaturom i počinje slikati – uz grafiku nije imao vremena slikati i tada je kao užitak shvaćao slikanje (slikao je za sebe)- njegovim slikama bio oduševljen E. Delacroix, kopira ih; Baudelaire svjestan značaja Daumierovih slika

- faze:

59

I ROMANTIKA–traženje značajnog obilježava njegov rad, prisutni utjecaji Gericaulta (Silen, Jahači, Bjegunci)- kasnije slike isto pokazuju romantičarski zamah – CIKLUS DON QUIJOTE – Daumier = Don Quijote, Sancho prototip buržuja, smiješnih građanaII SOCIJALNE TEME (Pralje, Kovači, Prosjaci) – likovi pandan Balsacovoj "Comedie humane"

- uništen sljepilom, Corot otplatio dug kuće da bi imao gdje živjeti- slike nepoznate za života, poznat kao politički karikaturist u pariškim nedjeljnim novinama

* VAGON TREĆE KLASE (1862., Metropoliten, N. Y.)- od 1850.-60. slike mu ostvaruju stilske domete neobaroka- slika djeluje "nedovršeno", snaga slike izvire iz slobode kojom je slikana – ne može se označiti kao realist jer ga ne interesira opipljiva površina stvarnosti, već njen emocionalni smisao- prikazao moderno ljudsko stanje – "usamljenu gorilu" – svatko od putnika je u svojim mislima: ispitivanje karaktera na rembrandtovski način- prikazujući dostojanstvo sirotinje srodan je Louisu Le Nainu – gl. lik vagona sličan starici na Le Ninovoj slici Seljačka obitelj

* DON QUIJOTE NAPADA VJETRENJAČE (1866., N. Y.)- izradio brojna platna i crteže, bio opčinjen ovom temom- Don Quijote simbolizira čovjeka koji pokušava ostvariti svoje snove a Sancho Pansa materijalistu- kiparska jednostavnost Daumierovih oblika, sloboda poteza kistom

* ECCE HOMO (1850./52., Essen)- siluetnim tretiranjem likova, dramatičnim razvojem prizora iz slik. vrijednosti Daumier se oslanja na Rembrandta- zaokupljen temom mnoštva kao prijeteće cjeline prema pojedincu

* SAN IZUMITELJA PUŠKE SA IGLOM ZA PALJENJE (1866., litografija, Bremen)- satiričnost i oštrina Daumierova moralizma

60

GUSTAVE DORE (1832.-1883.)

- franc. crtač, grafičar, slikar, kipar- kao dječak šalje ilustracije u Journal pour Rire, od 1848. publicira litografije u La Caricature- od 1852. ilustrira standardna sjela svj. književnosti (preko 120 djela sa 200-600 ilustracija)- isprva, na način suvremenih ilustracija, reže u drvo linearan crtež, a zatim tu tehniku obogaćuje raznim postupcima (obojene slike u drvu po kojima reproduktori režu klišeje)- korištenjem tehnike LAVIS osposobio je gravere za reproduciranje- uvodi maniru BOIS DE FIL koju nameće ekipi gravera koju školuje- godinama objavljuje ilustracije u Le Mond Illustre- 70ih radi BAKROPISE (oko 50 ploča)- za boravka u Engl. radi na čeličnoj ploči- ilustracijama često daje teatralan karakter, igrom svijetla i sjene postiže RELJFNOST I DRAMATSKI UGOĐAJ- najznačajnije ilustracije za Don Quijotea- sposobnost fiksiranja doživljenog otkrivaju AKVARELI iz Škotske, Pirineja i Španjolske - kiparstvom se bavi u posljednjim godinama života- uvođenjem novih grafičkih tehnika označio prekretnicu u primijenjenoj grafici (preko 10000 crteža- jednako uvažavan u Engleskoj i Francuskoj – u Engleskoj osnovana "Dore Gallery"- djela:ilustracije

* GARGANTUA I PANTAGRUEL – RABELAIS* PUT U PIRINEJE – H. TAINE* DON QUIJOTE – CERVANTES* IZGUBLJENI RAJ – J. MILTON* BIBLIJA* BIJESNI ORLANDO – ARIOSTO

slike* ORFEJEVA SMRT

kipovi* PARKA* AMOR* A. DUMAS PERE

* BROD MEĐU LEDENJACIMA (1876., Strasbourg)

- Dore je najplodniji ilustrator u drugoj polovini 19. st. – ilustracije Dantea, Cervantesa, Balsaca u kojima romantičnu predaju dovodi do jezovitih formulacija

61

HENRY FANTIN-LATOUR (1836.-1904.)

- slikar, litograf- uči kod oca Theodora Fantin-Latoura- na njega utječu Chardin, Delacroix i romantičari te holandski majstori- slika portrete (pojedinačne, grupne, autoportrete), mrtvu prirodu (cvijeće), alegorijske kompozicije- u svrhu studija u Louvreu kopira Veronesea, Rembrandta, Delacroixa- radi u ulju, pastelu. litografiji (150 listova)- nekoliko puta putuje u Englesku gdje se izuzetno cijene njegovi portreti i slike cvijeća- 1861. debitira u Salonu

* ATELJE U BATIGNOLLESU (1870)- ovom slikom stječe opće priznanje- Manet pred štafelajem okružen Monetom, Renoirom, Zolom i drugima- ovim postaje obnovitelj GRUPNOG PORTRETA- naslikao 4 platna ove vrste u kojima su likovi povezani intimnom duhovnom atmosferom

* U ČAST DELACROIXU- niz osoba (Manet, Whistle, Baudelaire, sam Fantin-Latour), okupljeni oko Delacroixova portreta- likove razrađuje u psihološke studije, realizam slike prožet toplinom, bojom i tehnikom podsjeća na Courbeta, F. L. dodaje osobni pečat- iste karakteristike imaju i ostali grupni portreti

* U KUTU STOLA – književnici Rimbauld, Verlaine

* OBITELJ DOUBORG – obiteljske portrete radi s još izrazitijim osjećajem

- portreti * MANETA, *M. JULIENA, * bračnog para EDWARDS

- obožava glazbu – Berlioza, Schumanna, nastoji prenijeti glazbu u lik. jezik, osobito litografiju- koristi minucioznu tehniku, zrnatu strukturu- dominiraju smeđe, crne, sive, bijele boje, uz poneki živi ton te efekt blage svijetlosti- iako se druži sa impresionistima (izlaže s njima na Salonu Odbijenih 1863.) Fantin-Latour održava tradicije prošlosti – bliži je romantizmu- njegovo slikarstvo je izvan svake škole, ne uklapa se u razvojen karike franc. slikarstva

* CVIJEĆE I VOĆE (1865., Louvre)- uz Jongkinga označava najvišu točku realističkog slikarstva prije dolaska impresionizma- spaja mogućnosti "intelektualne umj." (obožavatelj Wagnera) sa Courbetovim slik. sredstvima

- SALON DES REFUSES – izložba djela odbijenih od službenog Salona, održana u Palači industrije gdje je izlagao i službeni Salon- izlažu H. Fantin-Latour, J. B. Jogkind, E. Manet, C. Pissarro, N. Whistler- 1884. iz Salon des Refuses nastaje Societe des Artistes Independants

62

JOHAN BARTHOLD JONGKIND (1819.-1891.)

- holandski slikar, crtač, bakropisac- uz E. Boudina neposredan preteča impresionizma, "otac škole pejzažista" (E. Manet)- uči na Akademiji u Haagu kod pejzažista Schelfkonta- od 1846. osim kraćih putovanja u Holandiju živi u Parizu- u Parizu, pod utjecajem barbizonaca (osobito Ch. Daubignya te C. Corota) razvija osjećaj za prirodu- prijateljuje s E. Manetom, G. Courbetom, Cl. Monetom - kao i drugi suvremeni pejzažisti motive traži izvan grada – slika uz Seinu, na obalama Normandije, Bretagne i holandskih kanala- sklon alkoholizmu postaje osamljena lutalica – od 1874. boravi kraj Grenoblea, samo povremeno posjećuje Pariz slikajući izvan slik. grupacija- u djelima ostvario SINTEZU HOLANDSKOG I FRANCUSKOG SHVAĆANJA SLIKARSTVA – holandski smisao za stvarnost stopio sa franc. poetičnošću- koristi neposredan odnos prema prirodi – slika atmosferu punu magle, para, difuzne svjetlosti, kanale, čest motiv VJETRENJAČE I BRODOVI- pejzaže prikazuje u trenutku slikanja, u vibraciji atmosfere, treperenje boja – pionir impresionizma- radi akvarele malog formata sa slobodnim potezima kista, lavirane crteže, bakropise, skice- koristi svijetle boje te fluidnu fakturu nasuprot dotadašnjoj kompaktnosti slik. tehnike- utječe na C. Moneta, P. Sisleya, C. Pissarroa – slikare koji u slikarstvu traže nove izražajne mogućnosti

- akvareli:* POGLED NA ROUEN (Louvre)* KANAL U BRUXELLESU* KANAL U ROTERDAMU* HOLANDSKI PEJZAŽ* MARSEJSKA LUKA* BARKA U HOLANDIJI

- bakropisi:* ANVERS* HONEFLEUR

- ulja:* AUTOPORTRET* LE PONT-NEF

* ROTERDAMSKA LUKA, Amsterdam, 1856.- Jongkindove slike označavaju pionirski korak za plenersko slikarstvo impresionizma- impresionistički razvoj njegove umjetnosti počeo u Parizu- "njemu zahvaljujem konačno oblikovanje svoje umjetnosti" Cl. Monet (susreo se sa J. i Boudinom u Le Havreu)

63

EUGEN LOUIS BOUDIN (1824.-1898.)

- sljedbenik pejzažista barbizonske škole, učenik Millet- plenerist, slikar marina, te motiva lučkog života (Normandija, Bretanja, Holandija)- slike radi kao neposredne doživljaje sa bogatim svijetlosnim efektima i kolorističkim vibracijama atmosfere – "3 poteza kistom u prirodi veđe znače nego 2 dana provedena u ateljeu"- predstavlja prethodnika impresionizma- utječe na mladog Cl. Moneta – "samo Boudinu mogu zahvaliti što sam postao slikar"

* GAT U DEAUVILLEU (Louvre, 1869.)- suptilnim nijansiranjem boja u prikazu svijetla pripremio put impresionizmu (učitelj Cl. Moneta)- na Boudinovu umjetnost su utjecali Corot i Jongkind

64

PRERAFAELITI (Engleska, 1848.)

- uzor – rana renesansa (osobito Boticelli) – otklon od suvremenog je vid romantizma- detaljiziranje, linearnost u Boticelijevu duhu, sjenčanje na način 19. st.- inspiriraju se i Blakeovim slikarstvom, utječu na engl. slikarstvo druge po. 19. st. te paralelni franc. i njemačkom simbolizmu- rodonačelnik grupe je engl. slikar talijanskog podrijetla Dante Gabriel Rosseti

DANTE GABRIEL ROSSETI (1828.-1882.)- pravim imenom Gabriel Charles- engleski slikar i pjesnik, sin tal. pjesnika Gabriela Rossetia koji je emigrirao iz Napulja u London- pjesnik, dramatičar, prevoditelj Dantea, bavi se i slikarstvom - 1848. sa Millaisom i Huntom osniva prerafaelite- slike u ulju, akvareli, pastelu prožete sanjarstvom i misticizmom njegove poezije- raniji radovi: slijedi slik. fakturu predrenesansnog slikarstva- kasnija faza: blizak kompoziciji i kolorizmu mletačkih Cinquecentista, slike sa mitološkim, biblijskim, alegorijskim i historijskim temama, osobito inspiriran temema iz Dantea

* ECCE ANCILLA DOMINI (1850.)- učitelj Ford Madox Brown razvija Rossetijev interes za srednjov. stil- perafaeliti stvaraju "čiste transkripcije iz prirode", inspiriraju se "primitivnim" majstorima 15. st.- od romantičara ih dijeli težnja da umjetnošću liječe bolesti civilizacije- realističko u detaljima, puno svjesnih arhaizma – blijedi tonalitet, ograničen izbor boja, nevješta perspektiva, naglašene vertikale, latinski nazivi

* BEATA BEATRICE (London)* DANTEOV SAN (Liverpool)* PANDORA* ASTARTE SYRIACA (1877.)

JOHN EVERET MILLAIS (1829.-1896.)- kao 11-godišnjak primljen na Royal Accademy u Londonu, završava je 1847.- 1848. sa D. G. Rossetijem i W. H. Huntom osniva PRERAPHAELITE BROTHERHOOD sa tendencijama – stilizacija, arhaiziranje formi, isticanje bolećive poetske atmosfere = vidljivo u Millaisovim figuralnim kompozicijama (* OFELIJA, * TESAROVA OBITELJ, * LORENZO I ZABELA)- oko 1860. u slikama sa religioznim i povijesnim temema, te genre- scenama prelazi na akademski način rada- portretira ličnosti viktorijanske ere, ističući markantne crte muških modela (* W. E. GLADSTONE, * TENNYSON, * J. RUSKIN, * AUTOPORTRET)- radi predloške za drvoreze prema kojima su ilustrirana djela A. Tennysona, Tacheraya te za časopise "Illustrated London News", "Cornhill Magazine"- djela:

* ROZALINDA I CELIJA (prema Shakespeareu)* VITEZ LUTALICA

65

* SJEĆANJE NA VELAZQUEZA* MILOST (prizor iz Bartolomejske noći)

* OFELIJA, National Gallery, London, 1852.- klasicističku akademsku predaju zamjenjuju zahtjevom za točnim promatranjem prirode (osobito Millais)- njihov stav srodan sa nazarencima- uzori – Blake, Boticelli, prerafaelitsko slikarstvo 15. st.

WILLIAM HOLMAN HUNT (1827.-1910.)- sa 16 god. u ateljeu kopira i restaurira slike. portretira znance- 1845. na Royal Acc., prijateljuje sa Millaisom- sličnost umjetničkih nazora približila ga je slikarima koji 1848. osnivaju prerafaelitsko bratstvo- kao ideolog grupe, Hunt objavljuje niz članaka u "The Contemporary Review"- 50-ih u Siriji i Palestini slika biblijske motive, pejzaže- 1866.-69. boravi u Firenci- u prerafaelitskom duhu radi kompozicije prožete vjerskim simbolizmom, moralističkim i didaktičkim tendencijama: "umjetnost daje priliku da se pruži predodžba ideje!"- ilustrira knjige, napisao "Pre-raphaelitism and Pre-raphaelite Brotherhood"- djela:

* SVIJETLO SVIJETA* LONDON BRIDGE (Oxford)* TRIJUMF NEDUŽNIH (Liverpool)* ISUS U HRAMU (Gallery, Birmingham)

66

EDOUARD MANET (Pariz, 1832.-1883.)

- francuski slikar i grafičar- obitelj se protivila njegovoj želji da ostane slikar, putuje brodom u Rio de Jainero- po povratku 1851., pristankom roditelja postaje učenik Coturea (s njim radi 6 godina)- već u samom početku njegova rada prisutna je POTREBA ZA SAŽETIM POJEDNOSTAVLJENJEM – suprotstavlja se akademskom modelaciji, prezire ilustrativno slikarstvo opterećeno naracijom i anegdotom- "Slikam ono što vidim, a ne ono što se drugima sviđa da gledaju"- Manet slikajući život svakidašnjice nastavlja Courbetov "l'art vivant" (Courbet pred Manetovom Olimpijom rekao: "To je pik-dama iz igre karata!", Manet mu uzvratio "A vaš je ideal biljarska kugla!")- Manet nije modelirao imitirajući tvar da bi ostvario plastičnu oblinu, on je slikao ono što je vidio: površinu stvari, satkanu od svijetla i boje. On boju osjeća kao vrijednost svijetla.

* OLIMPIJA- lik svijetli u sivilu prvog plana- pozadina je jednostavna i tamna sa pojedinim svijetlim akcentima – boja buketa, vrpca oko vrata i u kosi, žuti šal…

- Manet je narator koji se pridržava tradicije – za vrijeme školovanja kod Couturrea 1855. i 1856. putuje u Italiju i Holandiju – osobito sklon Venecijancima i Španjolcima (neposredno ispituju prirodu), novo povezuje sa tradicijama prošlosti- ipak * Doručak na travi (1863.) i * Olimpija (1864.) izložene u Salonu, bile napadane kao uvreda likovnoj tradiciji

* DORUČAK NA TRAVI (1863.)- Manet je kompoziciju dijelom preuzeo sa Fafaelova "Parisova suda" prema bakrorezu Raimoldia- vizualni manifest umjetničke slobode- slikar može kombinirati različite elemente zbog estetskog dojma

- odan "čistom slikarstvu" – potezi kista i boje, a ne njihovo značenje, su slikareva stvarnost- uzori: Hals, Velazquez, Goya – oduševljen njihovom slobodnom tehnikom i bojama

- opus mu se može podijeliti u 3 faze- I. faza: pod utjecajem španjolskih majstora (Velazquez, Goya), izražava se tonski

- među najranijim slikama je * PIJANICA APSINTA, odbijena od Salona, označava prekid sa Coutureovim izrazom, Couture rekao da je to mogao naslikati samo slikar koji se i sam opio apsintom- žiri salona mu odbija slike * FLAUTIST i * DORUČAK NA TRAVI- na izložbi Odbijenih oko Maneta se skupljaju istomišljenici (Jongkind, Whistler, F.-Latour)- Zola i Th. Duret brane ismijanog Maneta- 1863. sam izlaže 14 slika u GALERIJI "MARTINET": * ŠPANJOLSKI PLES, * CIGANI, * KONCERT U PARKU TUILLERIE…- uz Zolu, Manetovi branitelji su Ch. Baudelaire te kasnije S. Mallarme za čiju poemu Manet crte ilustracije- 1865. putuje u Španjolsku iako mu se i dotad prigovaralo da je samo sljedbenik španjolaca

67

- II. faza: kontrastima i šarenilom boja približava se impresionistima, iako ne radi kao pravi plenerist

* CLAUDE MONET U VRTU* PLAŽA* U ČAMCU- veliki pejzaži iz Normandije- iako slika u plein-airu, likovi mu poziraju!- s nekoliko poteza fiksira motiv- paralelno slika i portrete: * E. ZOLA, * S. MALLARME, * BERTHE MORISOT te stalni model * VICTORINE-LOUISE MEUREND (Olimpija) u različitim kostimima

- III. faza: u vrijeme kad je sputan bolešću- radi mrtve prirode (cvijeće) i manje portrete te pastele- radio i bakroreze, litografije, crteže perom ili trskom- umro paraliziran, nakon amputacije jedne noge

- prvom fazom Manet utječe na Račića, Kraljevića i Becića koji označavaju početke hrv. suvremenog slikarstva- portrete najviše radio u pastelu- brojna njegova djela su "slike slika" – na moderni lik. jezik prevodi djela umjetnika koje osobito cijeni (* POGUBLJENJE MAKSIMILIJANA, * BALKON – GOYA)- Olimpija rađena prema Urbinskoj Veneri – Tizian

* FRULAŠ- slika nema dubine već realistički skraćene konture stvaraju efekt trodimenzionalnosti- pozadina je jednako blizu kao lik- Manetovo je slikarstvo oslobodio od takmičenja sa fotografijom – platno je površina prekrivena bojom, treba gledati na nju a ne kroz nju

- 1867. održana izložba OBOJENIH JAPANSKIH DRVOREZA – čistoća boja, odsutnost sjena- Manetovi sljedbenici se nazivaju impresionistima – on sam ne prihvaća taj nazv

* BAR "FOLIES BERGER" (1881.-82.)- pozadina nije više neutralna, u ogledalu se odražava vesela unutrašnjost

* GONDOLA NA CANALE GRANDE- gotovo impresionističke odlike- cjelina se mrvi, nestaju konture, te lokalni tonovi, paleta je sve svjetlija (slika u plein-airu)

* MRTVI TOREADOR - skraćenje tijela, plošne boje

68

IMPRESIONIZAM, 60ih 19. st.

- franc. impression – dojam- javlja se u Francuskoj 60ih godina 19 st.- dominira na prijelazu 19. u 20. st.- usmjerenost impres. slika na vizualno i "trenutno"- odražava duhovno stanje građanstva krajem 19. st. – duhovna klima II Carstva- iako je impresionizam logična rezultanta rasta realističkih tendencija tijekom 19. st. već u romantizmu postoji načelo slobodnog stvaranja koje će u realizmu i impresionizmu označiti kraj prevlasti akademskog slikarstva opterećenog klasičnim temama i tonskim slikanjem- već su G. Courbet i E. Manet inicirali slikanje kao neposredno promatranje prirode i prikazivanje stvarnosti koja izmiče- u plein-airu su slikali C. Corot i G. Courbet, ali su slike dovršavali u ateljeu- Edouard Manet je slikama * DORUČAK NA TRAVI (1863.) i * OLIMPIJA (1865.i prekinuo sa tradicionalnim slikarstvom svijetla i sjene – on slika "PLOŠNIM SVIJETLOM", sliku gradi velikim svijetlim plohama, prijelaz svijetla u sjenu izvodi suprotstavljanjem manje intenzivnih tonova (a ne polutonova)- oko Maneta se okuplja, oduševljena njegovim načinom slikanja, grupa mladih novatora – sastaju se u caffe Guerbois u Parizu- 1874. zajednički izlažu kod NADARA - zajedničkog imena nisu imali – Th. Duret ih nazvao " prijatelji Maneta"- prema izloženoj Monetovoj slici * IMPRESIJA – RAĐANJE SUNCA novinar Leroy ih podrugljivo naziva impresionisti, kasnije oni prihvaćaju taj naziv

- CLAUDE MONET, CAMILLE PISSARRO, EDGAR DEGAS, ALFRED SISLEY, AUGUSTE RENOIR, PAUL CEZANNE- ARMAND GIULLAUMIN (1841.-1927.) – pridružio se impresionistima, slika parišku periferiju i pejzaže u maniri impresionista- BERTHE MORISOT (1841.-1895.) – žena Manetova brata, nastupa na svim impres. izložbama, prevodi Manetovu umjetnost u ženski izraz

- višestruki model E. Maneta – za Balkon i portret Odmor- MERRY CASSAT – amerikanka, oslanja se na izraz E. Degasa

- čiste, jednostavne forme, pojednostavljen raspored boja, teme majčinstva (* Majka i dijete)

- impresionisti slikaju TRENUTAČNOST stvarnosti, nastoje fiksirati treperenje zraka svijetla – slikani SADRŽAJ JE UČINAK SVIJETLA U TRENU kad je taj sadržaj slikan – bitni su sadašnji utisci boje i svijetla, prolazni moment, pokret, gibanje, atmosfera i ralizacija NEPOSREDNE VIZIJE- kao dosljedni pleneristi i započinju i dovršavaju slike u prirodi, hvatajući mijene atmosfere i svijetla – slikar je improvizator koji u brzini SKICIRA ONO ŠTO IZMIČE u neprestanom gibanju- ranije tonsko slikanje impresionisti zamjenjuju ČISTIM OTVORENIM BOJAMA koje su međusobno komplementarne- boja predmeta je NESTALNA – ona ovisi o intenzitetu svijetla- boje se nanose u mrljama koje se u oku gledatelja miješaju u šare, "mrlje od 7 čistih, nemiješanih boja (spektar)"- paleta postaje sve svjetlija (i kod slikara akademičara)- I. faza impresionizma su djela E. Maneta- najdosljedniji impresionisti su Claude Monet i Camille Pissarro

69

- Sisleyevi pejzaži su prožeti lirizmom- Renoir i Cezanne teže kromatsko šarenilo sažeti u čvršće forme, nadrastaju impresionizam - Cezanneovo shvaćanje o potrebi sinteze konačan izraz ima u kubizmu- negativne posljedice impresionizma – eliminira osjećaj taktilnosti, sumarna vizija ostaje na površini, znanstvena definicija postupka impresionizam vrstom eksperimenta, impresionističke improvizacije odbacuju sistematsko građenje slike- s vremenom boje postaju sve manje povezane- samo Renoir i Cezanne zadržavaju kvalitetu postupka i primjene boje- kao tehnika i shvaćanje impresionizam je i danas prisutan u novijem slikarstvu evropskih zemalja- preokret u korist impresionizma doživjeli su samo C. Monet, Renoir i Pissarro

70

CLAUDE MONET (1840.-1926.)

- jedini od impresionista doživio i preživio svoju slavu- u Le Havreu zarana crta karikature koje je zapazio E. Boudin koji ga i uvodi u slikarstvo- kratko uči na Ecole de Beaux-Arts- uzori su mu Corot, Coubert- I faza:

- utjecaji Courbeta i Maneta- nakon što je 1863. vidio 14 Manetovih slika, usmjerava rad u svijetlim tonovim (slike * ST. GERMAIN i * AUXERROIS, pejzaži u Normandiji, vedute u Parizu)- velike figure - * JAPANKA U CRVENOM

- II faza:- seli u Argentinu, slika isključivo pejzaže tipično impres.-plenerističke, bez šarenila kasnije faze- za rata 1870. odlazi u Holandiju i London (motivi s Temze)- vraća se u Argentinu, glavni motiv mu postaje voda – odrazi i treperenje (pejzaži uz Seinu- 1874. izložba impresionista kod Nadara, prema njegovom * IMPRESSION - SOLEIL LEVANT novinar Leroy cijelu grupu nazvao impresionistima

* KOLODVOR ST. LAZAIRE U PARIZU- željeznice = katedrale građanskog doba- interes za efekte pare, magle preuzeo od Turnera (londonski boravak)

- motive slika u različita godišnja doba i doba dana – serije s motivom STOGA SIJENA, ROUENSKE KATEDRALE, JABLANOVA

* KATEDRALA U ROUENU (1894.)- slikanjem bilježi efekte svjetlosti - katedrala postaje dematerijalizirana – pretvara se u šarenu koprenu svijetla- svijet prikazuje kao pojam koji se reflektira u svjetlu- slika je dojam – brz, maljast potez ne opisuje detalje- bitan ugođaj atmosferske iluzije

* REGATA PO OLUJNOM VREMENU- slika brodove s mora

- privlači ga i motiv MORA – slike s Mediterana- slika difuzne magle Temze, iz Venecije (Canal Grande, Piazza San Marco)

- III faza – od 1886. boravi u Givernyju – na vrtnom jezeru sagradio japanski most – uzgaja lopoče

- * NYMPHEAS – 8 velikih slika lopoča slikanih pri raličitim osvjetljenjima, kroz koje nastoji prikazati sintezu svog životnog rada; poklonio ih državi, smješteni u posebnim prostorijama: "slik. kapela impresionizma"- umjesto sinteze nastao zboj šara-preljeva – optički fenomen nije mogao pretvoriti u novu prirodu, željenu monumentalnost

- impresionizam nije mogao prerasti u zaokruženu cjelinu zbog pretjerane analitičnosti- Cezanne: "Monet je bio uho, ali lukavo!"

71

- pred kraj života gubi vid

* IMPRESIJA (1874.) – Manetovo shvaćanje prenosi na sliku prirode* RIJEKA (1868.) – ističe jedinstvo obojene površine

* POLJA U PROLJEĆE (1887.) – važna zbog struktura slike pri čemu se zapostavlja sam motiv

* LOPOČI U GIVERNYJU (1907.)- različita osvjetljenja i atmosfera usmjeren uz turnerovske efekte obojene svjetlosti

72

ALFRED SISLEY (1839.-1899.)

- sin imućnog poslovnog čovjeka, slikarstvom se bavi iz ljubavi- za vrijeme školovanja upoznaje Cl. Moneta i A. Renoira- slika pejzaže u plein- airu- u početku pod utjecajem C. Corota i Ch. Daubignya, obilježeni izrazitim lirizmom- pod Monetovim utjecajem zatim koristi intenzivnija koloristička i svjetlosna rješenja- u ratnim okolnostima otac mu je izgubio imovinu, te se Sisley pokušava uzdržavati slikarstvom – živi na rubu bijede- nakon smrti mu djela dobivaju "izuzetnu vrijednost"

* POPLAVA U PORT MARLYU, Louvre, 1876.- za života bila nezapažena, nakon smrti prodana po visokoj cijeni

- 1874. izlaže sa impresionistima, u potpunosti pripada njihovom krugu- u okolici Pariza slika aleje DRVEĆA UZ RIJEKE (osobito Seinu) – bilježi treperenje lišća na odrazu vode (osobito zimi)- za boravka u Engleskoj slika pejzaž uz Temzu- čest motiv: priroda pokrivena snijegom – modre sjene ističu bijele i žućkaste plohe- Sisley je slikar intimnog pejzaža, ne zbog jednostavnih motiva i malenog formata slika, već zbog načina na koji prilazi motivu – realizacijom pejzaža nadrasta ostale impresioniste… (Babić)- pejzažne motive obrađuje i u grafici

* POLJE RAŽI (1873.)- mrlje oblikuju precizne forme

73

CAMILLE JACOB PISSARRO (Antili, 1830. – Pariz, 1903.)

- radi u očevoj trgovini, privlači ga slikarstvo te bez očeva pristanka odlazi u Pariz- kasnije mu otac šalje pripomoć za školovanje – time je Pissarro jedini među impresionistima koji se u svojim počecima nije morao suočavati sa nestašicom i bijedom- najstariji među impresionistima, bio je neka vrsta mentora i savjetnika mlađim slikarima (i Van Goghu)- dok impresionisti utječu jedan na drugog da bi tako svaki pojedinačno izgradio svoju osobnost, Pissarro je izuzetak – on uvijek PRIHVAĆA NOVE UTJECAJE i izmjenjuje ih sa starima, trajno zadržavajući neke oblike i postupke drugih umjetnika- prvo je pod utjecajem C. Corota, zatim G. Courbeta , poslije pod utjecajem J. F. Milleta slika seljačke likove- već 1857. na Accademie Suisse susreće Cl. Moneta, izlaže u službenom Salonu ali i Salonu Odbijenih- 1870. za vrijeme rata, odlazi u London – u upoznaje djela J. Constablea koja su na njega izvršila izuzetan utjecaj- povratkom u francusku slika sa P. Cezannneom u Anvers-sur-Oise-1874. sudjeluje na 1. impresionističkoj izložbi kod fotografa nadara- 1870.-75. – najplodniji period rada, obuhvaća široku tematiku (pejzaž, vedute, mrtve prirode, figure, akt, portrete) i slik. tehnike (ulje, gvaš, tempera, akvarel, pastel)- Renoir "Pissarro je bio osoba koja se u svemu okušala"- jedini među impresionistima se intenzivnije bavi BAKROREZOM I LITOGRAFIJOM (preko 100 ploča) – najčešće u bakru reže motive pejzaža i poljskog rada (* ISKAPANJE KRUMPIRA)- u bakrorezu radi i portrete (* AUTOPORTRET, * P. CEZANNE)- 1881. napušta impresionistički način i približava se Gauginu- od 1886. u potpunosti se priklanja POENTILIZMU neoimpresionista (G. Seurata)- potkraj života, oslabljenih očiju, sa prozora hotelskih soba slika cikluse VEDUTA PARIZA, ROUENA, LE HAVREA- 5 Pissarrovih sinova isto su se bavili slikarstvom

* OŽUJSKO SUNCE* BULEVAR MONTMARTRE

74

PIERRE AUGUSTE RENOIR (Limoges, 1841. – Cagnes, 1919.)

- porijeklom iz siromašne obitelji- kao 13-godišnjak u Parizu radi u radionici koja oslikava porculanske proizvode, ukrašava zastore i paravane prema shemama iz 18. st. – U Louvreu tad traži uzorke za rad- 1862. pohađa Ecole de Beaux-Arts, u ateljeu M. G. Gleyrea susreće Moneta i Sisleya- u početku razvija se u dodiru sa N. V. Diazom de la Pena, koristi tamni kolorit romantičarske škole- sa prijateljima slika u blizini Fontainebleu-ške šume, pod utjecajem tonskog slikanja G. Courbeta, te osobito E. Delacroixa (osobito vidljivo na prvim slikama izloženim u Salonu: * Dijana lovkinja)

* PARIŽANKE ODJEVENE KAO ALŽIRKE – Delacroixov utjecaj

* LOŽA – miješanje tonskih shvaćanja i početak impresionističkih

* PORTRET SLIKARA SISLEYA SA ŽENOM 1868.

- pod utjecajem E. Maneta i C. Moneta s kojim slika pariške vedute Renoir odbacuje tonska rješenja, približava se impresionistima sa kojim izlaže

- I. IMPRESIONISTIČKA FAZA- na bjelini platna žare se čiste, svježe boje, osobito puti aktova (* KUPAČICA I NIMFA)- služeći se impresionističkom paletom slika PEJZAŽE (* PUT KROZ GUŠTARU), i PORTRETE (* OBITELJ CHARPENTIER)- * PORTRET GLUMICE SAMARY (Moskva) 1879. – postiže uspjeh u Salonu te napušta izložbe impresionista- * DORUČAK VESLAČA, 1881. (Washington) – najveća Renoiraova slika- te godine putuje u Alžir (slika nekoliko pejzaža), zatim u Italiju – oduševljen antičkim zidnim slikama u napuljskom muzeju, slika * PLAVOKOSA KUPAČICA (Louvre) – spada među najljepše aktove

- II. INGRESOVSKA FAZA- napušta impresionističke svjetleće boje, nastoji oblikovati forme čvrstih kontura – niz aktova i portreta- * KUPAČICA SJEDI, * PORTRET ŽENE, * KĆERI C. MENDESA ZA KLAVIROM, * KIŠOBRANI

- III. SEDEFNA FAZA (tzv. nacree), oko 1890.- inkarnat likova harmonizira prema crvenilu, zadržavajući ranije OPALIZIRANJE BOJA (* USNULA KUPAČICA, AKT ŠTO LEŽI)- boravi u pariškom ateljeu- sa Monetom često putuje u Italiju- 1885. od Cézanna iznajmljuju kuću u Aixu – Renoir radi seriju provansalskih pejzaža- ljeti boravi u Parizu, 1892. u Španjolskoj – proučava Goyu u Pradu

- IV. PERIOD DE CAGNES (posljednji period)- zbog slabog zdravlja povlači se u Cagnes kraj Cannesa (od 1903. tu stalno živi), gradi kuću Colletes, slika svijet koji ga okružuje- 1905. doživljava istinski trijumf na Salon de Autonomme- reumatizam se pogoršava, ruka mu je uzeta, radi tako da mu vežu kist u šaku

75

- slika mediteranski pejzaž, mrtve prirode, svoju djecu, najčešći mu je model kućna pomoćnica Gabrielle- u ovoj fazi bujnom paletom slika slabije aktove – nemaju izraženu pretilost kao prije

- u punom životnom zamahu Renoir je slikao tip JEDNOG TIJELA u kojem spaja klasično umijeće i animalnu ženstvenost- opus 6 000 slika i skica, najviše u ulju, pastel, i akvarel te brojni crteži (kreda, olovka i litografija) sa motivom akta- PLASTIKU radi u kasnoj fazi (od 1907. ) uz pomoć dva kipara-tehničara- radovi u bronci i kamenu prikazuju glave ili figure u različitim dimenzijama (* VENERA, * MAJKA I DIJETA, * KOVAČ, * PRALJA, reljef * PARISOV SUD)- 1917. – 6 portreta-medaljona u bronci (Delacroix, Ingres, Corot, Monet, Cézanne) – prikazuju osobe koje su najviše utjecale na njegov životni put

* MAJKA I DIJETE, bronca, Bremen- motiv iz naslikanog djela iz 1885.- spaja impresionističku draž površine i kiparski napor oko oblikovanja

* LA MOULIN DE LA GALETTE, Louvre, 1876.- radi prizore životnog veselja – joie de vivre- mnoštvo likova naslikano u mrljama svjetla i sjene

* DORUČAK VESLAČA, Washington, 1881.- posvećuje se temi ljudskog lika – slikanih u skupinama- osobit kolorit temelji se na proučavanju Delacroixa

* ŽENSKI AKT U SUNČANOM SVJETLU, Louvre, 1875.- od 80ih se bavi temom ženskog akta u pejzažu- personifikacija punine života i prirode - uobličavanje i modeliranje tijela po uzoru na Rafaela

* L'ESTAQUE

76

EDGAR DEGAS (Pariz, 1834.-1917.)

- slikar, grafičar, kipar- studira kod klasiciste Lamothea na Ecole de Beaux Arts – učenik Ingresa- shvaćanjem da je CRTEŽ OSNOVNA VREDNOTA IZRAZA nastavlja se na tradiciju koja njeguje osjećaj za proporciju te preciznost linije- osjećajući sklad stavova sa Hansom Holbeinom i N. Poussinom Degas crta i slika prema njihovim djelima- 1856.-57 putuje po Italiji, studira crtež Mantegne i Boticellia- oko 1860. slika historijske teme, započinje rad u GRAFICI (bakropis, litografija) i otkriva ljepotu JAPANSKOG VIŠEBOJNOG DRVOREZA (Hokusai, Utamaro) te teži realizirati skladan odnos između linije i boje- oko 1865. upoznaje E. Maneta, izlaže sa impresionistima ali zadržava samostalnost – ulja iz ove faze ne slijede metodu impresionista u primjeni boje i svjetlosti na pejzažima i likovima slikanim u pleneru – Degas radi u INTERIJERU aktove, figure i grupe impresionistički tretirajući crtež- 1886. na impresionističkoj izložbi prezentira seriju radova koji ukazuju na njegovu REALISTIČKU ORIJENTACIJU- oštrim zapažanjem slika stvarnost radnih ljudi (likovi pralja, žena kod glačanja) i velegradsku potištenost (scene iz kavana- koristi lapidarnu metodu, prostor gradi JEDNOSTAVNIM SREDSTVIMA, likove svodi na osnovne obrise- njegovo shvaćanje realnosti na slici nije izbačeno na osnovi primljenog dojma već je taj dojam razrađen- Degasov hladni realizam ne prelazi u grubi naturalizma- Degasovi crteži djeluju kao bilješka nastale u trenu, zapravo su rezultat nastojanja i analiza u težnji da se POKRET FIKSIRA U MOMENT te da se time prolazni fenomen prikaže kao činjenica- zbog živosti pokreta privlače ga teme: zbivanja na KONJSKIM UTRKAMA (trke slika od 1866.), u BALETNIM DVORANAMA (slika od 1878.) i POZORNICI (zanimaju ga efekti umjetne rasvjete)- Degas slika potezom oštrim poput noža, kretnju uvijek prikazuje točno.. Degas je lišen težnje za dopadljivošću, on žudi za opisivanjem radi sažimanja. Sve podređuje izrazu pokreta kojeg traži u najtočnijem prikazu radnje- kako mu uljana boja ne odgovara za prikazivanje svjetla (lampe i reflektora) na inkarnatu i odjeći plesačica degas koristi PASTELNU KREDU – time se nastavlja na francusku tradiciju 18. st. (M. Q. Latour, J. B. S. Chardin), uz impresionističku primjenu DIFUZNE SVJETLOSTI ustreptale u kontrastima i šarama- izuzetno autokritičan, ostavio opus u svim tehnikama (i u grafici)- nije imao direktnih učenika- njegovi sljedbenici su H. Toulouse-Lautrec i J. F. Forain- u kasnoj fazi života gubitak vida mu onemogućava slikanje – on modelira u glini, vosku, bronci sitne figure (plesačice, jahači, koji) nastojeći i u plastici izraziti cilj svog stvaranja – pokret- djela

* NA KONJSKOM TRKALIŠTU* POKUS BALETA NA POZORNICI* BALETNA ŠKOLA* ŽENE PRI GLAČANJU

77

* ČAŠA APSTINTA (1876., Louvre)- razočarani par u kafeu- slika djeluje nenamještena – ima proračunatu kompoziciju = prazni stolovi ističu usamljenost likova

* PORTRET MANETA- sličan J. L. Bertinu- omalovažavao portretiranje – portretira samo osobe uz koje je izuzetno vezan – prijatelji, rođaci – snažno isticanje karaktera modela

- često radi u pastelu (poja u prahu) – omogućuje mu da izrazi efekte linija, tona i boje

* PRIMABALERINA, 1876.- pogled iskosa na pozornicu- radnja je namjerno pomaknuta iz središta – pokret u svjetlosti lampe

* BALETNA ŠKOLA (1880.)- Degas razvija novi kanon oblika ljudskog lika i njegova odnosa prema prostoru- polazi od točnog promatranja- nema erotskih naznaka ni socijalne kritike

- zanima ga plošnost japanskih višebojnih drvoreza (kao i Maneta)- obrađuje problem fragmentarnog – likovi i predmeti mu odrezani rubom slike – ti neujednačeni odnosi stvaraju napetost koje dotad nije bilo na slici

* ŽENE KOD GLAČANJA (1884.)* PJEVAČICA SA RUKAVICOM (1878.)* DŽOKEJI AMATERI* PROBA BALETA

* PLESAČICA U HODU, bronca, Bremen- kao studija pokreta- Degasovi radovi su formom usmjereni prema klasicističkim uzorima

78

NEOIMPRESIONIZAM (1884.)

- nastanak pokreta vezuje se uz susret franc. umjetnika u Salonu des Independants u Parizu 1884. god. – naziv uzeli iz poštovanja prema prethodnicima- neoimpresionizmu prethode istraživanja o fenomenima vida – povezanost znanosti i umjetnosti- djelo fizičara Chevrela "Teorija o simultanom kontrastu boja" 1839. god. – na tom znanstvenom otkriću baziraju se slik. metode neoimpresionista- neoimpresionizam se udaljuje od impresionizma – u težnji da sačuva jasnoću forme i čistoću boje na platna se nanose ČISTE BOJE u odvojenim točkama ili crticama- teoretičar grupe P. SIGNAC – "težnja da se otkriju matematički točna saznanja o tome koju boju upotrijebiti i kojim je bojama okružiti…"- P. Seurat 1884. zajedno sa ostalim umjetnicima odijeljenim od zvaničnog Salona osniva Salon des Independants (P. Signac, H. E. Cross, A. D. Pillet) – osnivaju udruženje Nezavisnih umjetnika, među kojima su oni najaktivniji- sastaju se kod Signaca kojeg je Chevrel uputio u tajne boje- Seurat, * KUPANJE – zasnovana na kontrastima tonova, * NEDJELJNA ŠETNJA NA GRANDE JATTE – divizionizam = metodično fragmentiranje poteza, kasnije dovodi do poentilizma- kroz utjecaj neoimpresionista su prošli – Van Gogh, Matisse, H. T.-Lautrec, P. Gaugain – povremeno su sudjelovali u grupi u ranim fazama E. Degas, C. Pissaro

- Salon des Independants (Salon Nezavisnih)- izložba koja se od 1884. održava u Parizu- ovaj način istupanja u javnost bio je znak protesta protiv stava oficijelnog Salon des Artistes Francais- ove izložbe su manifestirale nove pravce u franc. likovnoj umjetnosti- u početku nastupaju samo slikari, kasnije i skulptori, arhitekti, grafičari te majstori primijenjene umjetnosti- izložbe su se većinom održavale u Grand Palaisu

79

PAUL CÉZANNE (1839.-1906.)

- uči pravo u Aixu, slika kao samouk- nakon svađe s ocem bankarom 1861. upisuje studij slikarstva, pohađa Accademie suisse- kako nije primljen na Accademie de Beaux Arts vraća se u Aix-en-Provence, radi u bronci ali ne napušta slikarstvo

- I. POČETNA FAZA, PERIOD "TAMNOG BAROKA"- tamni tonovi, podsjećanje na barokne stilove koje je studirao u Louvreu, ističe kontraste u rasvjeti, teži postići ekspresiju forme- 1862.-64. u Parizu se duži sa Monetom, Renoirom, Zolom – pokušava izlagati u Salonu, ali uvijek biva odbijen- pod utjecajem C. Pissaroa paleta mu postaje svjetlija

- II. faza- u dodiru sa impresionistima upoznaje draž plenera, kvalitete fenomena svjetlosti i atmosfere, izražavanje čistim bojama- slika mrtve prirode, pejzaže, portrete bliske impresionizmu- 1874. sa impresionistima izlaže kod Nadara

- III. faza- 1877. prekida sa impresionistima, TRAŽI VLASTITI IZRAZ- razlog prekida u sukobu osnovnih shvaćanja i metode slikanja – impresionisti dovode upitnim materijalnost predmeta – interpretiraju objekt kao dojam, slikarsku viziju- dok Cézanne želi ostvariti EGZISTENCIJU OBJEKTA i STABILNOST FAKTURE suprotno analitičkoj impresionističkoj metodi on teži ostvariti SINTEZU TONOVA I OBLIKA- pojednostavljuje oblike svodeći ih na PLOHE koje svojim odnosim trebaju ostvariti VOLUMEN OBJEKTA- sliku gradi na spoznaji da je i u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim likovima KUGLE, VALJKA I STOŠCA- koristi se isključivo bojom i gradacijom njenih tonova- nema linija, ni oblina, postoje samo kontrasti boja – kad je boja dana u svom bogatstvu, tad oblik zadobiva svoju punoću- osamljen, godinama slika u provinciji, osobito u Provansi – pejzaži sa motivima brda St. Victoire, nekoliko kupačica, 5 velikih verzija kartaša- u težnji da istakne ekspresiju forme koristi STILIZACIJU I DOZU DEFORMACIJE, dok arhitektura slike uvijek ostaje čvrsta- tema i motiv imaju sporednu ulogu - i u motivu mrtve prirode mogu se zahvatiti temeljni problemi slikarskog izraza- slika mrtve prirode, pejzaže, portrete (* EMILE ZOLA), autoportrete, figure (* HARLEKIN, PUŠAČ), ženske i muške aktove u prirodi (kupači, kupačice)- motive obrađuje više puta, neke slike radi godinama, opus – 1600 djela

- ravnodušan je prema mišljenju javnosti, u stvaranju mu je bitan proces rada- u Salon je primljen jednim portretom 1882.- 1892. na izložbi kod A. Vollarda doživio neuspjeh- na izložbi 100 godina franc. slikarstva javnost i kritika uviđaju značenja njegova djela- njegova spoznaja o biti slik. izražavanja = SINTEZA, označava presudan preokret u slikarstvu- utječe na Van Gogha, Gaugina, Grupu Nabis, foviste, svojim radom anticipira kubizam i devijacije ekspresionizma

80

- izuzev nadrealista, nema slikara koji se nije oslanjao na Cézanne – on je otac moderne pikturalne aktivnosti sa kojom počinje jedna od revolucija u umjetnosti slikanja (Dorival)

* KRIST U ČISTILIŠTU, Zbirka Lecomte, Pariz, 1868.-70.- najstariji među postimpresionistima- u početku oduševljen romantičarima (Delacroix)- kao i Manet radi "sliku slike" – renesansnu kompoziciju slike S. del Piomba (koju je poznavao samo preko bakroreza) prenosi u stil Manetova * Frulaša – odbacuje chiaroscuro, ne koristi povezanu skalu tonova, već SJENE TRETIRA KAO ČVRSTE I JASNE OBLIKE- više od Maneta Cezanne zanemaruje vanjski izgled u korist unutrašnje koncepcije

* AUTOPORTRET, Galerija Tate, London, 1879.- faza u kojoj teži od impresionizma stvoriti nešto trajno poput umjetnosti u muzejima- traži SKLAD OBLIKA I BOJE – potez kista je čvrsto uklopljen u arhitekturu slike- oblici su manje oštri – pozadina zida uokviruje oblinu glave

* ZDJELA S VOĆEM, ČAŠA I JABUKE, Pariz 1879.-82.- opet je pozadina s ornamentima ujedinjena sa trodimenzionalnim oblicima – oblici su OCRTANI tamnim linijama- perspektiva je "netočna" (zdjela za voće i horizontalna površina su koso postavljeni)- ova proizvoljna ISKRIVLJENJA rezultat su Cezanneove težnje da otkrije stalna svojstva prirode (kugla, valjak, stožac)

* MONT SAINT-VICTOIRE GLEDAN IZ KAMENOLOMA BIBEMUSBaltimore, 1898.-1900.- ovu metodu primjenjuje na pejzaž, opsjednut ovom temom- usamljena velebnost prizora bez ljudske prisutnosti- planina u daljini jednako je čvrsta kao i oblici u prvom planu

* BRDA U PROVANSI, Cardiff, 1878.-80.- potezi kista (mrljasti nanosi boje) polaze od impresionizma-za razliku od impresionizma BOJE TVORE PRECIZNE PLOHE I STRUKTURU SLIKE- BOJA I OBLIK su međusobno povezani u stereometrijske oblike – načelo kubizma

* JABUKE I NARANČE, Louvre, 1895.-1900.- osnovni element Cezanneovih slika su BOJE I OBLICI koji međusobnim odnosima čine cjelokupnost slike – načelno je time nadvladao iluzionističko načelo slikarstva- Cezanne: "Umjetnost je harmonija paralelna s prirodom"

* KAMENELOM BIBEMUS, Essen, 1898.-1900.- "motiv se rađa iz boje" (Cezanne)- jedna od kubističkih slika – stereometrijske kocke, stupnjevanje dubine u srednjoj zoni- slika negira impresionistička načela znanstvene perspektive

* KUPAČICE, Philadelphia, 1898.-1905.* KARTAŠI, London, Pariz

81

GEORGES PIERRE SEURAT, Pariz, 1859.-1891.

- slikanjem se počinje baviti kad u muzejima kopira Rafaela, Poussina, Ingresa- upisuje Ecole des Beaux-Arts – uči kod Ingresova epigona H. Lehmannna- radi na usavršavanju crteža. proučava KOLORIZAM E. DELACROIXA te ZAKONE OPTIKE (osobito analizu spektra)- oko 1882. nastaju njegove prve slike u DIVIZIONISTIČKOJ TEHNICI bliske impresionističkom načinu- 1884. oficijelni Salon odbija sliku * KUPAČI NA ASNIERESU, a Seurat osniva Salon des Independant u kojem su neoimpresionisti kao grupa formirani 1886.- neoimpresionisti, koje Seurat predvodi, nastoje riješiti pitanje boja i svijetlosti na temelju stroge ZNANSTVENE METODE – točkice čistih i nemiješanih boja su PRORAČUNATO I SISTEMATSKI USKLAĐENE, dok oblici postaju STILIZIRANI I GEOMETRIZIRANI- spontanost impresionizma transformirana je u krutu shemu umjetnog polaganja točkica i šara = poentilizam- unatoč polikromiji platna djeluju hladno, kao da su rađena prema ustaljenoj formuli

* CIRKUS- u težnji da postigne sintezu Seurat je ukočio gibanje- prikazani pokreti ne djeluju životno

- naslikao malo slika jer je postupak "izrade" bio dugotrajan- njegov rad kao cjelina čini se blizak nekom klasicizmu kraja 19. st.- njegovu metodu slijede P. Signac, H. E. Cross, u Italije primjenjuje G. Segantini

- djela:* KUPAČI U ASNIERESU, Tate Gallery, London* NEDJELJNO PRIJEPODNE NA OTOKU GRANDE JATTE, Art Institut, Chicago* PARADA CIRKUSA, New York,1887.-88.* CIRKUS, nedovršen, Louvre

- izradio malo slika, radi ih po godinu i pol dana – radi mnoštvo studija prije realizacija- slike podupiru njegove teorije – impresionistički kolorit i efekt jake sunčeve svijetlosti. Suprotnost trenutnoj "impresiji" su nepomični likovi (slično Pierro della Francesca)- nanosi točke boja koje bi se trebale sliti u oku gledatelj = neoimpresionizam/poentilizam/divizionizam- promatrajući sliku iz daljine efekt točkica se ne gubi- tijela nemaju masu, modeliranje je svedeno na minimum, likovi u profilu ili frontalno kao u staroegipatskoj umjetnosti- program poentilizma – na znanstvenim analizama boja – one se nanose u pjegama u bojama spektra, tek njihovim miješanjem u oku nastaje efekt slike (npr. narančasto + plavo + crveno = smeđe)- za Seurata slikarstvo je "razumska operacija" – točkice su zapravo sitni potezi kistom međusobno komplementarnih boja (žute i plave točkice daju efekt zelene boje)

82

PAUL SIGNAC (Pariz, 1865.-1935.)

- slikar, likovni kritičar, pisac o umjetnosti- kraće vrijeme studira na Ecole des Beaux Arts- u početku pod utjecajem impresionista- uskoro se u potpunosti priklanja Seuratu i njegovom krugu- 1884. jedan od glavnih osnivača Salon des Independentes u kojem izlaže redovno sve do smrti- pod Seuratovim utjecajem postaje jedan od najdosljednijih pristaša poentilizma – opće internacionalne faze postimpresionizma, koja prelazi u modu- u početku ove faze Seurat nastoji da točkice čistih boja u oku proizvedu žive vibracije i briljantnost svijetla (nastojao oblike komponirati u skladnosti i određenoj statuarnosti) – Signac se dotle iživljavao u samom TEHNIČKOM POSTUPKU bez obzira na oblike vanjskog svijeta- time nastupa degeneracija impresionizma, formira se neoimpresionizam – forma se rastapa u vibraciji malenih šara čistih boja – vidljivo kod Signaca u ranoj fazi: *PORTIEUX, 1888. – vidljiv strogi, geometrijski precizan crtež koji kasnije nestaje u razlivenoj plohi poentilističke strukture- najviše radi pejzaže, osobito u AKVARELU- puno putuje da bi proučio mogućnosti za primjenu već prije postavljene sheme - boravio u Holandiji, Veneciji, Carigradu, a na J. Francuske u Provansi nastaju njegovi najuspjeliji radovi- slika motive u više varijanti (Notre-Damme, Pont Neuf, Pont des Arts), u Veneciji (La Salute), u Avignonu (papinski dvor), Varseilles, Rotterdam- slika predjele uz rijeke (Seina) – refleksi atmosfere vidljivi su na površini voda- kao pisac piše lik. kritike, teoretske članke o neoimpresionizmu objavljivane u časopisima (Art et critique), knjige, predgovore kataloga i izložbi- utjecao na Van Gogha i ekspresioniste

* DORUČAK, 1886.

* OGLAS ZA HENRYJEV "KROMATSKI KRUG", 1888., litografija u boji- ukazuje na povezanost poentilističkog slikarstva i znanstvenih istraživanja- naslov knjige Charlesa Henrya: "Kromatski krug koji sadrži komplementarne boje ili znanost o kontrastnom ritmu i mjeri"

83

VINCENT VAN GOGH (1853.-1890.)

- holandski slikar- sin pastora, u početku ne pokazuje nikakvu sklonost za slikarstvo- u 17. godini započinje rad u trgovini slika u Haagu (tad počinje korespondencija sa bratom Theom), nakon 7 godina odlazi u podružnicu u London i tada se zainteresirao za slikarstvo- međutim , vođen religioznim kompleksom nekoliko mjeseci studira teologiju u Amsterdamu – odlazi među rudare u Borinage (Belgija) da postane njihov propovjednik – tada radi prve crteže pod Milletovim utjecajem- razočaran se vraća u Holandiju- upoznaje slikara A. Mauve-a koji mu daje savjete kako pristupiti likovnim rješenjima- vraća se u Brabant – prikazuje strastveno život seljaka i radnika, tamne, male slike bijede – brutalne do karikature (* TKALCI, * OBITELJ SE HRANI KRUMPIROM)- osjetljiva Vincentova narav proživljavala je brojne krize- unatoč njima on ostaje predan slikarstvu – "slikarstvom želim izraziti iskren ljudski osjećaj…"- u početku njegova sumorna poleta nije izraz suosjećanja sa ljudima već i izraz prirode teškog melankolika koji u slikarstvu traži spas od svojih tjeskoba – kao autodidakt radi brojne crteže (crteži ruku), 3 mjeseca boravi na Akademiji u Antwerpenu- na poziv brata Thea dolazi u Pariz – u te 4 godine do smrti doživljava veliku promjenu – otkriva impresioniste (C. Monet, Sisley, Pissarro) i neoimpresioniste a najveći utjecaj na nje je izvršio JAPANSKI VŠEBOJNI DRVOREZ (slika * PERE TANGUY)- 1887. paleta mu se radikalno mijenja – koristi SVIJEŽE, OTVORENE BOJE, forma postaje dekorativna uz naglašen GRAFIZAM – traži sintezu u pojednostavljenju- napušta impresionističku analizu atmosfere i divizionizam neoimpresionista- upoznaje EMILE BERNARDA, harmonije P. GAUGINA – sve više isključuje sjene i modelaciju, koristi otvorenu skalu boja, oblike konturira tamnom bojom (* AUTOPORTRET)- 1888. putuje na jug Francuske – u Provansu, te se zadržava u Arlesu – gotovo dnevno slika sliku za slikom: pejzaže (* VOĆNJAK U ARLESU), mrtve prirode (više verzija suncokreta), figure na kojima je osobito prisutna vangogovska DEFORMACIJA I EKSPRESIJA- tad slika livade, čemprese, planine, zvijezde i samo sunce, interijere, svoju sobu, kavanu – na taj način prikazavši u slikama svijet koji ga okružuje - on slika IZRAVNO PO PRIRIODI, dok je Gaugin slikao na temelju bilješki – gotovo napamet- u želji da stvori slikarsku koloniju poziva Gaugina – nakon sukoba u kojem je želio ubiti Gaugina, kažnjava se sam – REŽE UHO koje odnosi prostitutkama te pada u grč epileptika- Gaugin odlazi u Pariz a Gogh u bolnicu za duševno oboljele- između pojedinih nastupa ludila strastveno radi – na svoj način prerađuje reprodukcije starih majstora (dodaje svoj divlji i razbuktali kolor) – Remiraudta, Milleta, Daumiera, Dorea (* ŠETNJA KAŽNJENIKA)- radom nastoji suzbiti samo ludilo – slika bolničarke, doktore, vrt bolnice- 1890. na bratov savjet premješta se u Anvers-sur-Oise doktoru Gachetu, prijatelju Cezannea i impresionista- ubio se pucnjem iz pištolja ne mogavši podnijeti novi napad bolesti- Gogh = PRETHODNIK EUROPSKOG EKSPRESIONIZMA u težnji da na slikama izrazi ono što se ne može izraziti – on deformira prirodni oblik da bi postigao što veću izražajnost- brojni autoportreti pokazuju dramu njegova života- za sobom ostavio velik opus sastavljen od slika, crteža i akvarela- I. RAZDOBLJE, 1883.-5.

* KOPAČ* TKALAC

84

* SELJACI KOD ZDJELE KRUMPIRA- PARIŠKO RAZDOBLJE, 1886.-88.

* RESTORAN* PERE TANGUY

- ARLESKO RAZDOBLJE, 1888.-89.* SLIKAR NA CESTI PREMA TARASCONU (izgorjelo)* NOĆNA KAVANA* AUTOPORTRET S ODREZANIM UHOM, Nat. Gallery, London

- RAZDOBLJE ST. REMY, 1889.-90.* ŽITNO POLJE* SUNCOKRETI* ŠETNJA KAŽNJENIKA prema G. Doreu

- RAZDOBLJE ANVERS-SUR-OISE, 1890.* OLUJA NAD POLJIMA, Amsterdam* ŽITNO POLJE SA GAVRANIMA, Antwerpen* AUTOPORTRET, posljednji

* TKALAC, 1884.- tane, tamne slike imaju socijalno kritičke apekte- posredovanjem brata Thea dolazi u Pariz gdje u kontaktu sa impresionistima koristi svjetliju paletu

* SELJACI JEDU KRUMPIR, 1885.- još jedno djelo prve faze- nezadovoljan industrijskim društvom- bio propovjednik među rudarima- 1880.-85. radi slike siromašnih rudara i radnika- doza nespretnosti u izvedbi posljedica je neurednog školovanja- sličnost sa Daumierom i Milletom

- u Parizu susreće Degasa, Seurata, mijenja paletu i koristi plamteće boje- neke slike radi Seuratovom divizionističko tehnikom- odlazi u Arles - tu nastaju njegove najbolje slike (1888.-90.)

* ŽITNO POLJE I ČEMPRESI, London- uskomešanost, pokrenutost zemlje i neba – drveće poput plamena, talasasto kretanje oblaka i žita

* NOĆNA KAVANA, 1888., New York- svijetle boje imaju emocionalan, osobni sadržaj- o slici je sam Gogh rekao: "pokušao sam izraziti strašne strasti čovječanstva pomoću crvenog i zelenog"

* AUTOPORTRET, 1889., New York- u vrtlogu mraka ističe se njegova ispijena glava užarenih očiju – već tada osjeća znakove bolesti – ubio se kad više nije mogao slikati

* ŽITNO POLJE S GAVRANIMA, Amsterdam- naslućivanje smrti- Goghovo slikarstvo je izraz osobne tjeskobe i ljudske drame

85

PAUL GAUGIN (Pariz, 1848. – La Dominique, otočje Marquises, 1903.)

- u Parizu radi kao Burzovni namještenik, zatim u banci, dok se slikanjem bavi amaterski- susret sa C. Pissarrom označava prekretnicu – Gaugin napušta građansko zvanje i posvećuje se slikarstvu- u početku pod utjecajem impresionista sa kojim zajedno izlaže- predosjećajući krizu impresionizma kao analitičke metode koja dovodi do rastvaranja slike Gaugin iznosi tezu o slikarstvu kao SINTEZI u kojoj će se sažeti oblici i boje dignuti na razinu monumentalnosti = u postimpresionizmu Gaugin je inicijator kretanja koji su obilježili i njegovi suvremenici P. Cezanne i V. van Gogh- 1886. u potrazi za sredinom koja će mu pružiti motive za realizaciju novog izraza odlazi u Bratagnu – slikajući bretonske pejzaže i folklor on aplicira jednostavne i ekspresivne shematizirane FORME PUČKOG PRIMITIVIZMA (* ŽUTI KRIST, * BRETONSKI SVINJAR)- u Parizu se zbližava sa simbolistima i grupom Nabis- 1888. na Van Goghov poziv odlazi u Arles – sukob 2 jaka temperamenta dovodi do napetosti i razlaza- 1891., uvjeren da treba prekinuti sa evropskom sredinom odlazi na Tahiti tražeći u egzotičnom i primitivnom ambijentu iskonske životne vrijednosti- u zapisima piše: "počinjem misliti jednostavno, napušta me mržnja prema bližnjem, štoviše, počinjem ga ljubiti. Uživam u svim nasladama življenja: slobodnog, životinjskog i ljudskog" = nastaje prvi ciklus sa Tahitija- vraća se u Pariz- 1895. definitivno odlazi u Polineziju- sa Thita koji su po njemu već zaraženi klicom civilizacije odlazi na otočje Marquises gdje osamljen umire u patnjama i gorčini- polinezijske pejzaže i likove tahićanskih mladića i djevojaka ostvaruje STILIZACIJOM OBLIKA, tretiranih PLOŠNO unutar naglašenog crteža sa ŽARKOM KROMATIKOM- temama daje simbolične nazive, ističe animalnu ljepotu ženskog tijela u kontrastu sa ornamentiranim tkanjem parea i zelenilom vegetacije- u težnji da sintetizira ove kontraste dolazi do granica dekorativnosti i do plošne fakture - u njegovim crtežima dominiraju KONTRASTI I STILIZACIJA kao i u figuralnim rezbarijama u drvu (crteže u drvorez prenio njegov prijatelj G. De Montfreid)- za života je jedva prodavao slike – životna drama Gaugina, Van Gogha, Toulouse-Lautreca malograđanima je bila zanimljiva – nazivaju ih "peintres maudits" (prokleti umjetnici)- Gauginov opus predstavlja novinu u smislu zanimljivih motiva – jedan je od rijetkih epigona koji je bio svjestan bitnosti i elementarnosti kreativnog procesa- njegova strastvena želja za bijegom od sama sebe uzdiže ga u red simboličkih likova evropske kulture na kraju 19. st.- Gauginova djela su utjecala na razvoj evropskog ekspresionizma (Der Blaue Reiter), te na kolorističke egzaltacije fovista- za života je publicirao autobiografske zapise Noa-Noa, dopisivao se sa Emileom Bernardom

- Gaugin je bio i kolekcionar slika - 1889. postaje centralna ličnost pokreta zvanog SINTETIZAM ILI SIMBOLIZAM - napušta industrijsku civilizaciju i odlazi u Bretagnu

* VIZIJA POSLIJE PROPOVIJEDI ili JAKOV SE BORI S ANĐELOM, 1888. Edinbourgh- slika jednostavnosti bretonskih ljudi

86

- modeliranje zamjenjuje uokvirivanjem crnim linijama, "neprirodne boje" = nadahnut je pučkom umjetnošću i srednjovjekovnim vitrajima

* SAKUPLJAČI MORSKE TRAVE, Essen, 1889.- stvara plošni red slike- načelo KLOAZONIZMA (uokvirivanje crnim linijama) potječe od Emilea Beruorda

* ŽRTVA ZAHVALNICA- sa Tahitija- slika lokalnog boga- crno-bijela rješenja odraz su domorodačke umjetnosti

* ZOVEM SE MARIA/JA ORANA MARIA, 1891., New York- ornamentalne, žive boje i snažne konture- u osnovi je tema kršćanstva

* DVIJE TAHIĆANKE, 1899.- ističe čulnu ljepotu tijela- figure poput bareljefa izlaze iz pozadine- modelira linijom i varijacijama svjetlosti i sjene nad glavama žena

* DOBRO JUTRO GOSP. GAUGIN- parafraza Courbetove slike

87

HENRY TOULOUSE-LAUTREC (1864.-1901.)

- njegova porodica se ubraja u najstarije franc. plemstvo- nakon pada s konja u djetinjstvu ostaje bogalj – osušen na mirovanje- poduku prima od animalista Princenteana- 1878.-82. radi "sportske slike" – nespretno ističe pokrete- upoznaje impresionistički način slikanja - u prirodi portretira majku i radnika na obiteljskom imanju- 1889. upoznaje E. Bernarda i Van Gogha koji potiču njegovo oslobađanje od akdemizma- na nje utječu: metode impresionista, pasteli E. Degasa i japanski višebojni drvorezi- od 1886. prekida sa društvenim krugovima kojim pripada podrijetlom, živi na Montmartreu među boemima, stalni posjetitelj lokala Moulin-Rouge- motivi: ambijent kavana, plesnih lokala, trkališta i javnih kuća- povremeno radi portrete iz umjetničkog svijeta (* OSCAR WILDE, * VAN GOGH)- u težnji da fiksira stvarnost neumorno crta – te skice prerađuje u ulju i gvašu- likove slika plošnim koloritom- deprimirani svijet u kojem se kreće slika bez poruke ili sentimentalizma = on konstatira negativnosti takvog načina života- 1889.-95. crta i slika "zvijezde" kabareta: * JANE AVRIL, * MAY MILTON, * ARISTIDE BRUANT, * CRNAC CHOCOLAT- tad radi i slike: * PLES U MOULIN GALETTE, * POSJET, * TOALETA- litografija zauzima posebno mjesto u njegovom opusu- prvi rad * PLAKAT ZA MOULIN ROUGE, 1891.- do 1901. izradio 368 litografija – listovi su rezultat prethodnih skica i crteža- višebojnu litografiju razvija kao ekvivalent tehnici ulja – dovodi je do umj. savršenstva

* PORTRETI GULUMACA I GLUMICA, 12 listova* VELIKA LOŽA* MALA LOŽA* PLES U MOULIN ROUGEU* DŽOKEJ

- radio i plakate u ograničenom broju primjeraka- zbirke litografija u Parizu i Bremenu- 1898. sve jači simptomi bolesti- u Bordeauxu inspiriran operom "Messaline" radi seriju crteža i skica- zatim se povlači u obiteljski dvorac gdje i umire- djela ove posljednje faze označavaju povratak prvotnoj maniri- pripada I. generaciji postimpresionista- trajan motiv = ljudski lik – bitna KRETNJA I OŠTRA KARAKTERIZACIJA LICA- koristi efekte DIFUZNE SVJETLOSTI, specifičan "umjetni" kolorit (slikao u električnom osvjetljenju a ne u prirodi)- njegov opus govori o životu i moralu jedne sredine

* U MOULIN ROUGEU, Chicago, 1892.- nije impresionistički isječak iz života – oštro promatra izvođače i goste- naglašene konture = Gauginov utjecaj

* PLAKAT ZA MOULIN ROUGE, litografija u boji, 1891.- pod utjecajem Degasa, Gaugina, japanskih drvoreza- motivi kavana i kabareta sa dozom kritike

88

NABISTI

- hebr. nabis = proroci- umjetnička grupa u francuskoj- 1889. osnovali su je mladi slikari, učenici Akademije u Julianu i Ecole des Beaux-Arts- PAUL SERUSIER, MAURICE DENIS, PIERRE BONNARD, HENRY GABRIEL IBELS, KER-XAVIER ROUSSEL, EDOUARD VUILLARD, RENE AIOT, kasnije su im se pridružili Švicarac FELIX VALLOTON, holanđanin Jan Verkas- osnivač grupe P. Serusier, upoznavši djela P. Gaugina i sljedbenika, oduševljen je teorijama o simbolu i sintezi, KLOAZONIRANJU i primjeni čistih tonova – donosi novu estetiku u Pariz- tad se osjeća reakcija na impresionizam – pjesnici i slikari teže: "fantastičnoj sugestiji snova putem aluzije SIMBOLA i ruha DEKORATIVNE FORME"- teoretičar umj. M. DENISE, pod pseudonimom Pierre-Louis ARGO, u časopisu Art & Critique izdaje manifest grupe – ističe da "realnost ne možemo spoznati jer su celebralne navike nadmoćnije od vizije…"- nabisti svoje učenje temelje na teoriji objektivne i subjektivne deformacije- OBJEKTIVNA DEFORMACIJA – oslanja se na estetsku i deokorativnu koncepciju – tehničke principe kolorita i kompozicije- SUBJEKTIVNA DEFORMACIJA – unosi umj. osobne senzacije

- uzori nabistima su: P. Gaugin, O. Redon, H. T. Lautrec, P. de Chavannes, engl. prerafaeliti, narativno slikarstvo stare tapiserije, osobito japanski drvorezi – slobodno shvaćanje perspektive, mogućnost zanemarivanja modelacije, odnosi prigušenih boja, rafiniranost arabeske- da bi realizirali svoje principe traže nova tehnička sredstva

1. umjesto platno koriste KARTON na kojem ostavljaju mjestimično vidljivu podlogu

2. slikaju MJEŠAVINOM ULJA I BENZINA da bi dobili duboki sjaj zagazitih tonova

- bave se raznim djelatnostima – rade ilustracije, pišu teoretske članke, sudjeluju u izradi dekora, kostima i programa za teatar- Denis i Vuillard rade ZIDNE DEKORACIJE – dekorativne panoe- Bonnard, Valloton, Denis, Rousel ILUSTRIRAJU KNJIGE – omogužili procvat litografije u bojama i umj. plakata

- već 1893. grupa se postepeno osipa- u djelima članova grupe i dalje su prisutni nabijevski elementi, ali se oni postepeno razvijaju u umjetničke individualnosti – osobito Bonnard i Vuillard- 1899. – posljednja izložba- izdavali su časopis "Revue Blanche"

89

JEAN EDUARD VUILLARD (1865.-1940.)

- u Parizu studira na Academie Julian i Ecole de Beaux-Arts- od 1888. pod utjecajem Chardina i C. Corota slika mrtve prirode i male portrete- 1890. sa Bonnardom, Rousselom i Denisom osniva nabiste - pod utjecajem Gaugina, H. T. Lautreca, japanskih drvoreza u boji njegovo slikarstvo se mijenja – likovi su izduženi, plohe široko zahvaćene, kolorit življi- napušta strukturalnu razdiobu površine i nemirne boje, traži izraz u odnosima srodnih valera, u jednostavnim temama nalazi neposredniji izraz- u portretima prožetim iskrenim emocijama postiže najveći domet - * MADAME VUILLARD – u interijer najčešće postavlja figuru svoje majke, te neoimpresionističkim načinom ostvaruje atmosferu sličnu holandskim majstorima (V. van Delft, De Hooch)- najbolji portreti prijatelja oko grupe nabis (Madamme Hessel), kasnije portretira ličnosti mondenog pariškog života (* PARIŽANKE, * KONTESA DE POLIGNAC) – nemaju kvalitetu ranijih radova

- zidne dekoracije: * THEATRE DES CHAMPES ELYSSES * PALAČA UJEDINJENIH NARODA, GENEVE

- nacrti za kostime i scenu Ibsenovih drama, ilustrira knjige, bavi se primijenjenom umj. (pokućstvo, tapiserije, vitraji)- izvodi GRAFIČKE LISTOVE, te SERIJE LITOGRAFIJA – bilježi atmosferu vremena i sredine- izlaže relativno rijetko (najčešće u Parizu)

* INTERIJER, Pariz, 1898.- nabisti su simbolistički sljedbenici- M. Denis: "slika je ravna površina pokrivena bojama prema određenom rasporedu"- intimni prizori malih dimenzija (90ih godina), kombinira Gauginove konture i Seuratovu divizionistički mozaik boja i geometrijsku organizaciju - naslikao kut svog stana

* MAJKA I DIJETE, Glasgow, 1899.- "proroci" stvorili antinaturalističku umjetnost – stvaraju rahlije plošne kompozicije pod utjecajem Bernardova kloazonizma i Gauginove plošnosti slike- tematski vezani uz slobodu impresionista – interijeri i prizori s ulice- razigrana boja u labavu poretku plošnosti – slično tapiserijama – uzor fovističkoj neopterećenosti bojom

* PLACE VINTIMILLE, tempera na dasci zalijepljena na platno u 2 dijela, 1908.- promatran sa prozora njegova ateljea- pravokutne strukture na slici osobito su naglašene blokovima zgrada u pozadini

90

PIERRE BONNARD (1867.-1947.)

- učenik na Akademiji Julian, formira se pod utjecajem impresionista i njihovih sljedbenika te japanskih drvoreza u boji- suosnivač grupe nabis (Denis, Vuillard, kipar A. Maillot) – u postimpresionističkoj fazi franc. slikarstva označava simbolističke tendencije- ne slijedi grupu u zaokretu prema dekorativnom, već se okreće INTIMIZMU: slika manje formate (pejzaži, aktovi, mrtva priroda, interijeri) kao SUBJEKTIVNI DOŽIVLJAJ sa vedrim koloritom- dosljedan LIRIZMU – i u najjednostavnijim motivima nalazi i ističe ljepotu kolorističkih odnosa- kasnije koristi rutiniran, ali ipak poseban kolorit- Bonnard je strastveni i konfuzni dekorater, koji je uz Matissa oslobodio kolorit i poetski osjet, te time otvorio put novim generacijama…- utjecaj vidljiv u pojavi fovizma- GRAFIKE mu imaju elemente slikar. tretmana- radi dekorativne kompozicije, nacrte za plakate, scenske opreme, ilustrira književna djela (Verlaine, Longo)

- djela:* PLAŽA ZA VRIJEME OSEKE* MEDITERAN* OBALA SEINE* ŽENA I DJECA (Pariz)* KUPALIŠTE* ZA ČAJEM (Tate Gall., London)* MEDITERAN (Moskva)* PROZOR (Nat. Gall., London)

* PARAVAN, 1897.- šetnja dadilja, kolona fijakera- približavanje japanskoj umjetnosti i dekorativnom duhu stila Art Nouveau- prodorno opažanje – majka i dijete, te 3 dadilje u daljini - litografija u boji na 4 ploče

* AUTOPORTRET, 1940.- kasniji rad, snažna boja, srodan ekspresionizmu

- Bonnard nije slikao neposredno promatrajući motiv, sa nekoliko poteza kista stvorio bi bilješku o organizaciji i boji – na osnovi takvih bilješki stvara koncepciju koja je izmijenjena, modificirana

91

SIMBOLIZAM

- pokret u književnosti i lik. umjetnosti- javlja se krajem 19. st. u Francuskoj kao reakcija na realizam i naturalizam – analitičkoj interpretaciji prirode simbolisti suprotstavljaju MISAONI DOŽIVLJAJ mašte i ideja- mnoge postavke preuzimaju od impresionizma koji vizualno prilazi stvarnosti, simbolizam nastoji prodrijeti u bit stvari- izrazito literarnog podrijetla – 1. manifest simbolista u književnosti 1886. god. – predstavlja protest protiv krutih znanstvenih spoznaja, obnavlja religioznost i mistiku, magiju i okultizam- kritičar Aurier dao definiciju simbolizma u slikarstvu - umjetničko djelo po njemu treba biti:

IDEJNO – mora izraziti idejuSIMBOLIČNO – ideju izražava formamaSINTETIČNO – interpretira simbole na razumljiv načinSUBJEKTIVNO – predmet je oznaka ideje koju predstavljaDEKORATIVNO – ovo slik. u sebi sadrži sve prethodno navedene značajke npr. umjetnost Egipta, Grčke

- načela simbolizma intuitivno su izražena kod G. Moreau-a (utjecaj na simboliste se očituje u literarnim sklonostima), P. de Chavannesa ( s. privlači idealističkim viđenjem klasične arhaizacije, bojom, dekorativnošću)- predstavnici: Gaugin, O. Redon, P. Serusier- grupe Pont-Aveu, Nabis- 1. izložba održana 1889. u pariškoj kavani Volpini pod nazivom " Izložba slikara grupe impresionista i sintetista" - nadalje dva puta godišnje u Parizu- u Salonu Nezavisnih kod slikara – pojavljuju se simbolističke tendencije- simbolizam je značajan u djelima engl. prerafaelita, A. Böcklina, osobito E. Muncha- odjek ideja iz Francuske predstavlja i srednjoevropska Secesija- neki slikari ovog smjera u svojim djelima anticipiraju fovizam, nadrealizam, ekspresionizam- simbolizam ne predstavlja stilsku orijentaciju, ali svojim teorijama i idejama tumači filozof. religiozne, etičke tendencije na kraju 19. st.

92

GUSTAVE MOREAU (1826.-1898.)

- studira kod Th. Chassireau-a, zatim na Ecole de Beaux-Arts gdje je kasnije nastavnik- ostaje po strani dominantnih lik. tokova sr. 19. st.- inspiriran poezijom PARNASOVACA i SIMBOLISTA, obrađuje mitološke i biblijske teme prožete misticizmom i vizionarnošću- pod utjecajem Delacroixove palete, kolorist. efekti mu ipak ostaju hladninakon boravka u Holandiji koristi Rembrandtovski clair-obscur- nastoji dočarati egzotičnu atmosferu u izvedbi skupih tkanina, nakita, mozaika, oružja- u njegovom izrazu E. Degas vidio "metalni sjaj"- među učenicima u njegovom ateljeu su O. Redon, kasniji fovisti H. Matisse, G. Rouault, A. Marquet – nije sputavao njihove težnje za individualističkim izrazom- oporučno najveći dio djela ostavio državi – Musee Gustave Moureau u njegovoj kući u Parizu

- djela:* PJESMA NAD PJESMAMA* MLADIĆ I SMRT – u spomen Th. Chassireaua* EDIP I SFINGA – više verzija* SALOME* JAKOV I ANĐEO* AMOR I MUZE* 2 JEDNOROGA* SAMSON I DALILA – velik broj studija i skica- kompozicije u PANTEONU, Pariz

* SALOMINA IGRA, Cambridge, 1876.- zadivljen Delacroixom, stvorio svijet OSOBNE FANTAZIJE sličan srednjovjek. sanjarijama prerafaelita- glava Ivana Krstitelja se ukazuje Salomi za vrijeme njezina plesa- Saloma posjeduje čulnost odaliske- pozadina asocira na egzotičan hram – asocijacije na istočnjačku raskoš i svirepost (omiljeno u romantizmu) i nešto natprirodno

- nakon što je postao priznat umjetnik, predaje na Ecole de Baux-Arts – učitelj Matissea i Rouaulta

* JUPITER I SEMELA, M. G. M., Pariz, 1896.- njegovo simbolističko-mistično oblikovanje je alternativa realizmu

93

PIERRE PUVIS DE CHAVANNES (1824.-1898.)

- studira kod sljedbenika kademizma H. Scheffera, u Italiji proučava freske nazarenaca – i jedno i drugo ostaje ukorijenjeno u njegovom opusu ostaje tradicionalist u duhu Ingresa i Th. Chassireaua- među najutjecajnijim pripadnicima konzervativnog smjera franc. slikarstva 19. st.- na njega ne utječu suvremeni lik. pokreti (impresionizam, realizam)- nema sljedbenika, u određenoj mjeri inspirira Gaugina i H. T. Lautreca, dekorativna faktura njegovih kompozicija odražava se u pokretu Art Nouvea- nastoji OBNOVITI ZIDNO SLIKARSTVO (izgubilo se od romantizma) u duhu starih majstora (F. Lippi, Rafael) - monumentalne kompozicije su prožete LITERARNIM SHVAĆANJEM, široki tematski raspon (alegorije, klasične teme)- često slika na PLATNU, prozirni kolorit stvara efekt freske- lirska atmosfera, izduženi likovi ili aktovi u ant. kostimima, pejzaž tretira na način C. Corota (efekt smirenosti)- naziv "tvorničar tapeta" dobio zbog točno omeđenih ploha boje- cijenio ga Ch. Baudelaire, Th. Gautier- odbijan od Salona, pred kraj života postaje član njegova žirija

- zidne kompozicije:* CIKLUS IZ ŽIVOTA SV. GENOVEVE, Panteon, Pariz* FRESKE U AMIENSU, Maria de la Picardie* ALEGORIJSKE FIGURE, Public Library, Boston- slike:* VIZIJA ANTIKE, Musee, Lyon* DJEVOJKE NA MORSKOJ OBALI, 1879., Louvre

- najznačajniji francuski zastupnik idealističkog slikarstva, prožetog mislima- smisao za plošnu vrijednost slike- proslavio se zidnim slikama

* ST. GENEVIEVE PROMATRA PARIZ, Panteon, Pariz, mural, 1898.- jedna od fresaka u pariškom Panteonu- plošne površine boje- klasično oblikovanje likova – unutrašnja svjetlost koju veličaju simbolisti

94

ODILON REDON (1840.-1916.)

- slikar, crtač, grafičar- prijateljuje s pjesnicima simbolistima (S. Mallarme) i članovima grupe nabis- dijelom pod utjecajem G. Maureau- odbija metode akademizma, ali i suvremenika – impresionista, negira realnost zasnovanu na osjećaju, stvara vlastiti VANTASTIČNI svijet vizija, slutnji, religiozno-ezoteričnih simbola- sklon prema INDIJANSKOJ poeziji- u mladosti uz Fantina La Toura upoznaje grafiku u bakrorezu i litografiji, radi osobne parafraze literarnih motiva (E. A. Poe, Ch. Baudelaire, Apokalipsa) – precizni crteži, čvrsta kompozicija- radi PASTELE I AKVARELE (motivi cvijeća, školjki, leptira) – muzikalnost linije i koloristička harmonija- mitološke i religiozne teme nekad koristi za slik. varijacije dekorativnih obilježja (* ROĐENJE VENERE, * JAKOV SE BORI S ANĐELOM, * BUDHA)- nema izravnih sljedbenika, utječe na brojne slikare snova – sve do nadrealista- pisao recenzije i prikaze u kojima iznosi svoje stavove, te dnevnik

- litografije:* APOKALIPSA SV. IVANA* CVJETOVI ZLA* HOMMAGE GOYI* A. E. POE

* BALON OKO iz serije A. E. Poa (1882., litografija)- majstor litografije, inspirira se fantastičnim vizijama Goye i romantičarskom literaturom- Poe je pravi primjer prokletog pjesnika čija su djela bila cijenjena u Francuskoj- Redonove litografije su "VIZUALNE POEME" koje prikazuju mračan i halucinantan svijet Poeve poezije- jedno oko simbolizira duh božji koji sve vidi - Redon je oko pretvorio u balon što plovi nebom- ovakve vizualne paradokse će koristiti dadaisti, nadrealisti i dr.

* KIKLOP, 1895.* DAN* NOĆ* RAZMIŠLJANJE BUDHE

95

ARNOLD BÖCKLIN (1827.-1901.)

- švicarsko-njemački slikar, studira u Antwerpenu, Bruxellesu, Ženevi, Parizu- početna faza – radi melankolične pejzaže sa motivima Alpi- 1850. prvi puta putuje u Italiju – ponesen zanosom za antiku radi slike sa antičko-mitološkim motivima (pejzaži sa nimfama i kenotaurima, satirima, nereidama i sl.)- za vrijeme drugog boravka upoznaje rimsko zidno slikarstvo u Napulju i Pompejima- radi u Münchenu, Firenzi, Zürichu (druži se sa romantičarom Kellerom), pred kraj života u St. Domenicu kraj Firenze- u vrijeme njegova djelovanja odvijaju se preokreti iz realizma u impresionizam- Böcklin zadržava vlastiti izraz obilježen osobnim poetizmom – Böcklinska simbolika- dao obilježje Münchenskom slikarstvu E. Stucka i sljedbenicima- kulturno-umjetnička povezanost njemačkog sjevera i tal. juga traje veoma dugo (Overbeckovi nazarenci povezani sa rimskim ambijentom, način Böcklinova stvaralaštva)- Böcklin nastoji stvoriti ČISTE PSIHOLOŠKE PROFILE u sjevernjačkom duhu spojene sa talijanskom PROZRAČNOM ATMOSFEROM – u vrijeme njem. romantike njegova djela predstavljaju retardaciju u slikarstvu 19. st.

* ODISEJ I KALIPSO, Basel, 1883.- većinom živio u Italiji, radi literarno-simboličke slike- kolorit bogat kontrastima – razbija kromatske harmonije- teme imaju neposrednost govora, slične nadrealizmu 20. st. - jaki akordi plave, crvene i žute boje

* SVETI GAJ, Basel, 1886.* KENOTAUR I NIMFA* DIJANA U LOVU* PIETA* AUTOPORTRET SA KOSTUROM KOJI SVIRA NA VIOLINI* OTOK MRTVIH – 15 verzija* PAN I PASTIR

- freske* MAGNA MATER* FLORA* APOLON – stubište muzeja u Baselu

96

JAMES ENSOR (1860.-1949.)

- belgijski slikar i grafičar- studirao na Akademiji u Bruxellesu- nazivaju ga antodidaktom jer je već u početku prekinuo sa akademskom manirom tamnog tona, rastvorivši paletu do svijetlo ružičaste i bijele rasvjete- 1881. – član udruženja Crysaide, 1883. – pristupa grupi Les XX kao najorginalniji član- rana djela – realistički i konvencionalno slika portrete, pejzaže, motive svakodnevnog života primjenjujući luminizam impresionista- postepeno stvara vlastiti izraz- karakterističan je po temama i tretmanu svijetla – ono postaje intenzivno, te prožima predmeta (kao u posljednjim slikama W. Turnera, svijetlo izdiže formu iznad same sebe)- u ranijoj slici * KARNEVAL NA PLAŽI (1887.) vidi se Ensorove osobine – oduševljenje, te sklonost za fantastičnim- 1888. - * ULAZAK KRISTA U BRUXELLES vođen idejom kako bi građanstvo reagiralo na pretpostavljeni Kristov dolazak u suvremeni ambijent- izuzetna sloboda fantazije i smisao za GROTESKNU SATIRU – izazvali su otpor konzervativnih elemenata- prikazao tradicionalan flamanski smisao za narativnost- nakon toga slika KARNEVALSKE SCENE, nacerene MASKE, SABLASTI, HALUCINANTNA ČUDOVIŠTA, nastavljajući se na fantastiku P. Brueghela, H. Boscha- koristi debele namaze blijedo žute boje koja isijava blijedo svijetlo- smisao za satiru vidljiv i u njegovim bakropisima koje odlikuje čistoća linije i orginalna interpretacija motiva (* KATEDRALA, * FANTASTIČNI BAL)- zbog intenzivnih reakcija na njegove sarkastične teme i nakon I. svj. rata smatran je pretečom svih modernističkih eksperimenata – osobito ekspresionizma

* ULAZAK KRISTA U BRUXELLES, Antwerpen, 1888.- Ensorova umjetnost, odbacivana u vrijeme njegova stvaralaštva, preteča je modernih lik. pravaca – fovizma, ekspresionizma, nadrealizma- koristi svijetlu, snažnu paletu – motivi kostura, maske, biblijska građa- dojam TJESKOBE, naivnosti

* SPLETKA, Antwerpen, 1890.- prikazao groteskni karneval, maske su zapravo prava lica maskiranih – pokazuju pokvarenost koja se inače skriva iza fasada- Ensor je u modernom duhu oživio umjetnost Boscha i Schongauera

* PORTRET UMJETNIKA OKRUŽENOG MASKAMA, 1899.- portretirao se kao Rubens- predstavlja personifikaciju Dobra okruženog Zlim

97

EDWARD MUNCH (1863.-1944.)

- norveški slikar i grafičar- uči na Školi za umjetnost i obrt u Oslu- nakon 1. samostalne izložbe u Oslu, boravi u Parizu, južnoj Francuskoj, Italiji, Njemačkoj- na izložbi Kunstlervereina u Berlinu (1892.) slike mu izazivaju skandal, a na njegovu stranu staju pisci A. Strindberg, J. Meier-Graefe, S. Przybyszewski- boravio u Berlinu, Parizu, Njemačkoj, a od 1908. živi u Norveškoj- mladenačke radove slika na način suvremenog norveškog naturalizma- u sljedećoj fazi povodi se za pretečama domaćeg impresionizma (Krogh)- u okvirima boemske orijentacije koja na Ibsenovim zasadama istupa protiv lažnog društvenog morala, Munch gradi svoje uzore (1886. - * BOLESNO DIJETE, * PUBERTET)- kratka faza utjecaja franc. impresionista i neoimpresionista – koristi rasvijetljenu paletu (* NOĆ, * PROLJETNI DAN U ULICI KARLA JOHANNA, 1891.)- 1890. u dnevnik zapisuje: "Želim prikazati ljude koji dišu, osjećaju, vole i pate" – godinama radi na ciklusu slika FRIZ ŽIVOTA (3 verzije – 1897., 1903/4, 1906) :

* STRAH, * MRTVAČEVA SOBA, * SMRT SESTRE, * POLJUBAC, * ŽUTA LAĐA, * ULICA, * MUŠKARAC I ŽENA, * VAMPIR,* KRIK

* PORTRET SESTRE INGER, 1892.- označava prekid sa naturalizmom i impresionizmom, te približavanje DEKORATIVNOJ FAKTURI ART-NOUVEAU (uz * MELANKOLIJU, * ŽUTU LAĐU i * LJUBOMORU)

* KRIK, 1893.- široke linije crteža povezuju prednji sa stražnjim planovima- Benesch: "Ovom slikom je rođen ekspresionizam!"

- 1907. ornamentalne elemente zamjenjuje energičniji potez kista, žestina boje podsjeća na foviste* TRIPTIH KUPAČA, 1907./08.* ZIDNE SLIKE ZA AULU UNIVERZITETA, Oslo, 1910.-15.* CIKLUS O SUNCU I SVIJETLU KAO IZVORIMA LJUDSKOG DUHA

* ZARATUSTRA* ALMA MATER* IZLAZAK SUNCA NAD FJORDOM* ISTRAŽIVAČI

- PEJZAŽI su odraz osobnog doživljaja, on realnost prirode transformira u viziju* DJEVOJKA NA MOSTU* DIM VLAKA* LJUDI NA ŽALU

- pejzaž često ističe psihološko stanje likova

98

* STRAH, 1894.

- PORTRETI (ulje i grafika) – ekspresivne i snažne karakterizirane ličnosti* A. STRINDBERG* H. IBSEN* S. MALLARME- autoportreti

- od 1894. radi u monokromnoj i obojenoj GRAFICI – suha igla, bakropis, najčešće litografija i drvorez- sažetim oblicima izriče svoj individualan stil

- povremeno se bavi SCENOGRAFIJOM * Ibsen – PEER GYNT U PARIZU

SABLASTI – BERLIN

- njegov opus je izraz pesimizma, misticizma i erotizma koji se javio u literaturi na prijelazu stoljeća (Strindberg, Przybyszewski)- u slikama i grafici prisutni motivi smrti, bolesti, očaja, patnji, morbidne erotike, izraženi kao HALUCINANTNE VIZIJE- tematikom i razbijanjem konvencionalne fakture platna i grafičkog lista, Munch je utjecao na formiranje ekspresionizma u Njemačkoj i Skandinaviji

- Muzej E. Muncha, Oslo – čuva djela (1 000 slika, 800 crteža) što ih je Munch poklonio gradu

* KRIK, 1898., Oslo- izvijene linije prikazuju zvučnu pozornicu užasnog straha – odjek krika

99

SLIKARSTVO ULJEPŠANOG REALIZMA – SALONSKO SLIKARSTVO2/2 pol. 19. st.

- 19. st. je obilježeno izrazitim trendom literature: romani, prvenstveno oni ljubavne tematike, se ilustriraju – postojala je potreba da se vizualiziraju opisi iz književnih djela- ovakve slike imaju REPORTAŽNI KONCEPT FOTOGRAFIJE – slikar se posvećuje detalju čime sama tema nije realno prikazana- na akademijama slikari stječu znanja – iz arhitekture, umj. stilova, kostimografije, etnologije – potrebna za ovakav način slikanja- ZNANSTVENI PRISTUP ovog slikarstva vidljiv je u korištenju fotografije za pripremu u slikanju velikih kompozicija- tematski se ovo slikarstvo vraća u svijet antike ili obrađuje teme iz suvremene povijesti- religiozne teme se obrađuju samo na formalnoj razini- slike nemaju vjersku poruku već su estetski privlačne – madona bez aureole = privlačna ljepotica- začeci ovakve vrste slikarstva nalaze se u djelima klasicističkih slikara Davida i Grosa – slikama veličaju Napoleonove ratne pohode- dominacija akademskog slikarstva opterećenog klasičnim temama i narativnošću prestaje dolaskom impresionizma koji slikarstvo oslobađa od potrebe za narativnim

ALEXANDRE CABANEL (1823.-1889.)- jedan od glavnih predstavnika konzervativnog stila francuskih Salona u vrijeme II Carstva- usmjeren na dopadljivost i sladunjav efekt, radi kompozicije sa mitološkim temama, aktove, portrete, dekorativne freske- dugogodišnji profesor na Accademie de Beaux Arts – kod Cabanela učio i V. Bukovac koji u svojim ranim slikama slijedi njegov način

* ROĐENJE VENERE IZ MORSKE PJENE- u formalnom smislu inspiriran helenizmom i renesansom (Tizian, Boticelli) te barokom (Rubens)- antička tema priziva svojim naslovom erotsku interpretaciju motiva

JEAN-LEON GEROME- predstavnik akademizma i eklekticizma- efektno definira kompoziciju, koristi znanstveni pristup u obradi povijesnih ili antičkih tema

JEAN MESSONIER* NAPOLEON III U BITCI KOD SOLJERINA- utjecaj fotografije u minucioznoj obradi detalja- plenerističkim pristupom utjecao na impresioniste (?)

ILJA RJEPIN- predstavnik naturalizma 19. st. u Rusiji, studirao u Parizu- zaustavljeni osjećaji, poze likova kao na fotografiji- kazališna impostacija likova isto se može vezati uz utjecaj fotografije

* NISU GA OČEKIVALI- zaleđeni osjećaj iznenađenja- teatralno iskomponirana scena – kazališna impostacija- niz detalja

100

SECESIJA

- lat. secessio – odvajanje- pokret u srednjoj Evropi nastao krajem 19. st. kao opozicija priznatim staleškim organizacijama- grupe umjetnika se "secesioniraju" – obrazuju posebna udruženja da se odupru konvencionalnom akademizmu- prva osnovana secesija u Münchenu 1892. (Stuck, Trübue), zatim bečka secesija 1897. – predvodi je R. Alt i G. Klimt, i Berlinska 1899. (M. Liebermann)- kao likovna struja javlja se u posljednjem desetljeću u Austriji- Beč i München (prevladava Jugend stil) postaju uzor svim zemljama Austro-Ugarske- izvori secesije stoje u knjiž. i umj. pojavama u Francuskoj i Engleskoj- zajedničke karakteristike slične su u svim evropskim zemljama (stil 1900.)- pisci (O. Wilde, A. Strindberg) potiču umjetnike u traženju novog odnosa prema um. djelu- secesija se bori protiv eklekticizma akademije, sama traži uzore u EGIPATSKOJ, KELTSKOJ, INDIJSKOJ te JAPANSKJ umjetnosti- sklonost prema eleganciji 19. st.- suprotstavljanjem prethodnoj fazi (historicizam u arhitekturi, dominacija Makart-stila u unutrašnjem uređenju) secesija se nastoji nametnuti kao PRVI SVEOBUHVATNI STIL srednje Evrope (načelo u zajedništvu umj. rada koji je R. Wagner nastojao provesti u teatru) - njeno geslo "SIMBOL, UKRAS, IZRAŽAJNA SNAGA" anticipira nastojanja ekspresionizma u slikarstvu i skulpturi, funkcionalizma u arhitekturi te industrial designa u primijenjenoj umjetnosti- kao svoje prethodnike secesija ističe Böcklina, Van Gogha, Seurata, Gaugina, Vallotona, Muncha- u vrijeme njena odumiranja na izložbama sudjeluju V. Kandinski, F. Holder, O. Kokoschka

- značajke: naglašena ASIMETRIČNOST, VALOVITA LINIJA u specifičnom ritmu (linija arabeske kod E. Muncha, u Toulouse-Lautrecovim satiričnim grafičkim listovima, u Klimtovim dekoracijama je gl. izražajno sredstvo)- čest ornamentalni motiv – BILJNA DEKORACIJA

- centar tadašnje moderne umjetnosti (Glasgow) i bečka secesija imaju istu DEKORATIVNU VRIJEDNOST LINIJE- Ch. R. Mackintosh u Škotskoj, J. M. Olbrich i J. Hoffman koriste jednostavne geometrijske oblike sa škrto primjenjenim ornamentom

ARHITEKTURA- mijenja se koncepcija prostora pod utjecajem tehničkih dostignuća u primjeni novih građ. materijala (željezo, staklo, armirani beton)- na unutrašnjem uređenju utječe "engleski stil" inspiriran Ruskinovom i W. Morrisovom estetikom- u prvom naletu bečke secesije koncepcija prostora je neizmjenjena, poč. 20. st. dominira KONSTRUKTIVNI RACIONALIZAM J. Hoffmana i A. Loosa- prva secesijska faza O. Wagnera u Beču – elegancija, preobilne dekoracije fasada, stilizirani ornamenti

* ZGRADA SAVEZA LIK. UMJETNIKA, J. M. OLBRICH- predstavlja manifest secesijskog programa (prostorna koncepcija, dekor od bakra, mjedi i pozlaćena kovanog željeza) te prototip arhitekture austrijske secesije

101

- od 1899. bečka škola se povezuje sa razvojem njem. arhitekture i JUGENDSTILA

- OTTO WAGNER u prijelaznoj fazi prihvaća estetiku fanc. i belg. Art-Nouveau- koristi bogat ornament linija i krivulja, fasade prekrivene šarenim plohama, ukras obojenih glaziranih keramičkih pločica- korpus objekta predstavlja KUBUS ili PRIZMU – karakterističan za cijelu bečku školu (Wagnerov učenik J. Hoffmann, L. Bauer, W. Deiminger, M. Fabian)* DVORSKIA PAVILJON BEČKE GRAD. ŽELJEZNICE 1896./7.* MAJOLIKA-HAUS, Beč, 1895.* ZGRADA POŠTANSKE ŠTEDIONICE, Steinhof* SUD MEĐUNARODNE PRAVDE, Haag, 1905.

- J. HOFFMANN – rafiniranost interijera – jednostavnost linije, funkcionalnost, racionalna upotreba geometrijskih ornamenata

* PALAČA STOCKLET, Bruxelles, 1905. – okružena parkom, predstavlja sintezu stvaranja poč. 20. st.

- K. MOSER radi interijere sa STILIZIRANIM NARODNIM elementima

- A. LOOS

- 1903. Hoffmann i Moser osnivaju udruženje "Weiner werkstatten" – primjenjuju slični rad u izradi predmeta za svakodnevnu upotrebu

SLIKARSTVO

- GUSTAV KLIMT* DEKORACIJE AULE BEČKOG UNIVERZITETA, 1899.-1900. – sublimira secesijski bogati ornament, šarenilo boje, kombinacija metala i pozlate na dekorativnim panoima

- Češka i Poljska pod utjecajem Jugend stila – umjetnici u društvu MANES i SZTUKA – uzore traže u narodnoj umjetnosti

- Amerika – unutrašnji dizajn i dekorativn umjetnost – LOUIS COMFORT TIFFANY, AUGUST ENDELL- KUĆA ELVIRA, 1897./9., Munchen – danas više ne postoji, bila gl. primjer arhitekture Jugendstila

- dominira ornament na plošnom zidu – ukrasni oblici oblikuju arhitekturu (okviri vrata, prozora…)

AUBEREY BEARDSLEY: SALOMA, crtež perom- Moreau-vo djelo stvorilo ukus na kji se oslanja engleski ilustrator A. B. – radi dekadentne crno-bijele crteže- naglašen erotičan smisao – Saloma je zaljubljena u Ivana Krstitelja- formalne sličnosti – mlaz krvi iz Ivanove glave- ishodišta Breadslyjeva stila su umjetnost prerafaelita i ornament W. Morrisa

102

JULLIUS HOFFMANN: PALAČA STOCKET, Bruxelles, 1905.-10.- kretanje zida tvori zatvorenu strukturu geometrijskih tijela- zid je ili ostakljen ili je zatvorena ploha- unutrašnjost blagovaonice – mramorne oplate i mozaik prekrivaju zid i konstruktivne elemente ( G. Klimt)

A. GAUDI: CASA MILA, Barcelona, 1905.-11.- ornament prisutan kao struktura – konkavno-konveksan ritam, pokrenutost površina skulpturalni karakter arhitekture- prostor (stanovi) orijentirani oko 2 dvorišta

103

STIL 1900 (1890.-1910.)

- engl. modern style, franc. art nouveau, njem. Jugendstil, sezessionsstil- PROTUHISTORCISTIČKI stilski pokret na kraju stoljeća- javlja se gotovo u cijeloj Evropi- ima naglašene DEKORATIVNE TENDENCIJE – ističe se ornament VIJUGAVIH LINIJA (florealni ili geometrijski motivi) te ASIMETRIČNA FORMA- bit stila 1900 ne može se izdvojiti kao jedinstvena stilska forma – postoje brojna ekspresinistička i simbolistička strujanja koja se suprotstavljaju stilu II Carstva i Makart-stilu u uređenju interijera- u Engleskoj već sredinom 19. st. E. Burne Jones i William Morris traže reformu umjetničkog obrta (Morris "nama razlike između visoke umjetnosti i primijenjenog obrta")

- HENRY VAN DER VELDE (1863.-1957.) – njegova aktivnost označava početke stila 1900- inspiriran Morrisovim idejama, simbolizmom Gaugina i Bernarda- za razliku od Morrisa, on cilj reforme vidi u industrijskoj proizvodnji- u oblikovanju stambenog prostora nastoji postići SKLAD BOJE I LINIJE* VELDEOVA OBITELJSKA KUĆA U UCCLEU kod Bruxellesa, 1895. - predstavlja organsku sintezu – V. sam izveo nacrte pokućstva, zastora, pribora za jelo… - u skladu sa svojim teoretskim postavkama dosljedno provodi KULT ORNAMENTA I VALOVITE LINIJE- postaje uspješan, radi "L'Art Nouveau" 1896. – u četiri sobe jedne kuće u Dresdenu izlaže pokućstvo, 1899. stalno živi u Njemačkoj (u Berlinu surađuje sa grupom umjetnika u časopisu "Pan")

- bitan udio stila 1900 u OBLIKOVANJU INTERIJERA – ukrasni predmeti i pokućstvo se podređuju jedinstvenoj koncepciji- u Francuskoj dominira škola "Nancy" (E. Vallin, – kreator pokućstva, L. Majorelle– kreator pokućstva, E. Galle – staklenih predmeta, R. Larche – svjetiljke, G. Dubufe – tapiserije te tvrtka Tiffany iz N. Y.)- autentični interijeri: VILA STUCK, Munchen

RESTORAN CHEZ MAXIM'S, Pariz – zakonom zaštićen interijer

SKULPTURA- stilizirani prikazi u reljefu (raniji radovi a. Bourdella) te dekorativna skulptura u srebru

OPREMA KNJIGA – prvo u Engleskoj u krugu prerafaelita i W. Morrisa težnja da se knjiga opremi tako da zajedno sa tekstom tvori umj. djelo (uzor tzv. Blockbuch)- ilustratori:

- A. BEARDSLEY (Flaubert "Madamme Bovary", O. Wilde "Salome", 1892.), i F. KHNOPFF (djela Verhalrena) – umjetnici nastoje, svojim sklonostima prema simbolizmu izraziti vezu sa karakterom

- poseban tip slova za štampanje – ECKMANN-SCHRIF – nazvan prema njem. dekorateru

ČASOPISI- rezultat težnje za povezivanjem lik. i literarne umj. (RENEE BLANCHE, Pariz; THE SAVOY, Engleska; PAN, Berlin; JUGEND – Munchen; VER SACRUM, Beč)

104

- stil 1900 se uglavnom manifestirao u primijenjenim umjetnostima, formiranju i opremi interijera, arhitektonskom ornamentu, tiskarstvu i grafičkoj umjetnosti

SLIKARSTVO- elementi novog stila su DEKORATIVNA LINIJA i ARABESKA, prisutni utjecaji JAPANSKE GRAFIKE- centar stila 1900 u slikarstvu je Francuska, u umjetničkom obrtu – Engleska- elementi stila 1900 kod E. BERNARDA, P. GAUGINA, VAN GOGHA, H. TOULOUSE-LAUTRECA, E. MUNCHA, F. HODLERA, F. VALLOTONA, u ranim radovima O. KOKOSCHKE, P. PICASSA itd.- odjeci stila 1900 kod G. BOLDINIA i J. S. SARGENTA- na slikarstvo stila 1900 znatno utječu TOULOUSE-LAUTRECOVI PLAKATI – njegov način razvijaju Steinlen, Munch- Njemačka, Austrija: slike i plakate sa fakturom stil 1900 rade G. KLIMT, M. KLINGER i F. STUCK- Engleska: A. BEARDSLEY- Holandija: J. TOOROP

ARHITEKTURA

* HOTEL TASSEL, Bruxelles, 1892.-3. – V. HORTA- koristi nove materijale (željezo, staklo, čelik) + cvjetni ornamenti

* PHOTO-ATELIER "ELVIRA", Munchen – A. ENDELL

* STAMBENE ZGRADE U BRUXELLESU – P. HANKAR

* STANICE METROA, Pariz – HECTOR GUIMARD

* HOTEL SOLVAY, Bruxelles – V. HORTA

* STANICA GRADSKE ŽELJEZNICE, Beč – O. WAGNER

* H. VAN DER VELDE – radovi u Kolnu i Hagenau

- svi navedeni arhitekti se odriču historijskih stilova- koriste OBOJENE MATERIJALE (fajansa, keramika, staklo, mozaik), EGZOTIČKO DRVO, KOVANO ŽELJEZO za rešetke, ograde balkona i vitke potpornje- projektiraju ASIMETRIČNE prozore i vrata, prozori sa lukom u formi potkove ili formi crkava

- kasnija faza stila 1900 – uz dekoraciju fasada prisutno PLASTIČNO SHVAĆANJE VOLUMENA – akcentiranje određenih građ. elemenata, skulpturalno modeliranje građ. mase- najznačajniji arhitekti: Ch. Mackintosh i Behrens

* CASA MILA, Barcelona, 1905.-7. – ANTONIO GAUDI- zgrada slobodno modelirana u tesanom kamenu – blago zaobljeni otvori su preteča kiparstva Henrya Moorea- VALOVITO OBLIKOVANJE KROVA, dimnjaci istisnuti "iz tube"

105

- PAVILJON i VIJUGAVA KLUPA, park GUELL, Barcelona – slobodna igra građ. elemenata – obilježje stila 1900

* UMJETNIČKA ŠKOLA, Glasgow, 1896.-1900. – CHARLES MACKINTOSH- škotski arhitekt blizak Sullivanovom funkcionalizmu- na fasadi su duboko uvučeni prozori umjesto zidova, rešetka od kovanog željeza, skulpturalno oblikovan centralni dio- unutrašnjost Biblioteke: drvene stube, naboji nose balkon

* KUPALIŠTE, izložba Werkbunda, Koln, 1914., porušena – HENRY VAN DER VELDE- osnivač škole za umjetnost i zanate u Weimaru, kasniji Bauchaus- vanjština poput "napete kože" otkriva jedinice koje tvore unutr. prostor

106

KIPARSTVO

HONORE DAUMIER (1809.-1874.)

- kiparski radovi:* 36 KARIKATURIRANIH GLINENIH BISTA

* AUTOPORTRET, bronca, Bibl. Nationale, Pariz- modelira mala poprsja kao pripremne radove za litografije- skulpture imaju slikarski pokrenutu površinu u skicoznom shvaćanju

* BJEGUNCI, reljef u bronce, Bremen- kao da ga je skicirao Michelangelo kome antika više nije bila potrebna

107

JEAN BAPTISTE CARPEAUX (1827.-1875.)

- franc. kipar i slikar- uči kod R. Rudea- dobitnik rimske nagrade – 5 godina boravi u Italiji (1854.-9.)- Carpeaux se odriče klasicističke zatvorenosti plastične forme u korist slikarske obrade i kompozicije- pod utjecajem baroka te suvremenog slikarstva romantizma (E. Delacroix) - virtuozno obrađuje materijal, na površinama ističe igru svijetla i sjene, grupe likove modelira sa naglašenim pokretima

* UGOLINO, park Tulliers, Pariz, 1860.- patetična tragika

* PLES, pročelje Opere, Pariz, 1869.- poetizacija- model u gipsu – ima životnost malih rokoko grupa- C. traži novi oblik snažno pokrenut na površini- spaja slikarski realizam i baroknu predaju (Houdon)- on prenosi slikarska sredstva u kiparstvo

* VEZANA CRNICA, sadra, Pariz

* 4 DIJELA SVIJETA (fontana ispred opservatorija, Pariz, 1867.-72.)

- portretna poprsja – slijedi Houdinove realističke tendencije, ličnosti iz doba II Carstva- Rodinov prethodnik, ostvario impresionistički izraz u plastici (300 crteža i studija – najviše aktova)

* POPRSJE MARKIZA DE PIENNESA, mramor, Zagreb* DVA CRTEŽA bijelom temperom, ZAGREB

108

AUGUSTE RODIN (1840.-1917.)

- začetnik moderne skulpture- oscilira između realizma ( portreti - * ČOVJEK RAZBIJENA NOSA) i stila 1900 (* VRATA PAKLA) - proglašen je najvećim kiparom nakon Michelangela, a istovremeno i napadan zbog svojih djela- više je bio prihvaćen van Francuske- njegov rad sliči na impresionistička djela, a tako ga i zovu jer njegova nemirna kontura podsjeća na titravu atmosferu impresionističkih slika- radi u tradiciji Grka i Rimljana – nastoji dati odraz prirode- naglašava samo one crte koje odaju duševno stanje, ne vidi prirodu onakvom kakvom je vide drugi umjetnici- u njegovom ateljeu se slobodno kretalo nekoliko modela, a kad bi mu se neki pokret svidio, on bi ga zaustavio i počeo modelirati

* VRATA PAKLA – opsesija od 1880.-1917., nedovršeno djelo- zamišljena kao korelat za Ghibertijeva Porta del Paradiso u Firenzi, služeći se Danteovim Infernom za Vrata muzeja- stvara najbolje djelo Stila 1900 – reljef slika – veći dio nosi nazive iz Biblije: Adam, Eva, Postanak žene; i mitologije: Danaida, Faun i Nimfa

- studij ljudskog tijela - * POLJUBAC, BRONČANO DOBA- i ružnoća je skulptorski lijepa - * ČOVJEK RAZBIJENA NOSA - portreti: *PORTRET OCA, * PAPA BENEDIKT XV, * GRAĐANI CALAISA- * KIPAROV SAN – dio nedovršen – studiranje Michelangela- suvremenici V. Hugo, G. B. Shaw – poprsja u bronci i terakoti- evociraju nedovršene Michelangelove portrete – klesane samo glave (* AURORA, * MOZART, * MISAO, * BALZAC)- eliminira reprezentativnost i anegdotu- pomoćno sredstvo mu je SVJETLOST – njenim sudjelovanjem skulpture dobivaju život- Rodin je mnogo čitao Dantea, Ovidija, Beaudelairea – tu nalazi inspiracije za svoja djela- značajan je njegov interes za upoznavanje plastike franc. katedrala koje su ga inspirirale - * TAJNA- opus mu tendira prema Michelangelu i franc. skulptorima 18. st. te Donatellu- Rodin čak ni u svojim najimpresionističkijim djelima nije nikad potpuno zanemarivao osjećaj za skulpturu, masu i formu, zato ga je možda pogrešno ubrajati u impresioniste

- "Radim u tradiciji primitivaca, Egipćana, Grka, Rimljana. Studirao sam Antiku, Srednji vijek i prirodu. Prirodu interpretiram kako je vidim - prema svom senzibilitetu… umjetnik u prirodi nalazi unutrašnju istinitost!"

* ČOVJEK RAZBIJENA NOSA, bronca, Bremen, 1864.- kratko učio kod Barya – utjecaj u oblikovanju naborane površine – forme trepere od energije- prije rada u bronci modelira u vosku ili glini- naboranim oblicima Rodin ističe proces "nastajanja" skulpture- kritičari su odbacili ovo djelo zbog njegove nedovršenosti- Rodin je prvi nedovršenost pretvorio u estetsko načelo

109

* MISLILAC (1879.-89.)- nedovršena Vrata pakla za ulaz u Muzej primijenjene umjetnosti u Parizu – prema tim temama radi samostalna djela- Mislilac se trebao nalaziti na nadvratniku promatrajući panoramu očaja pred sobom- sličnost sa bizantskim reljefom Adama iz 12. st., akcija u mirovanju Michelagelovih likova, dinamizam čovjeka bez nosa- značenje i forma su ovdje jedinstveni, za razliku od Carpeauxova Plesa

* POLJUBAC, mramor, Rodinov muzej, Pariz, 1886.-98.- veća od prirodne veličine, izvedena za Vrata- oduševljen borbom Michelangelovih robova sa stijenama iz kojih izrastaju: grbo oblikovan mramor- simbolizira ovozemaljsku strast ljubavnika- bio je prvenstveno modelator, a ne klesar kao Michelangelo

* SPOMENIK, Rodinov muzej, Pariz, 1892.-7.- najsmjelije Rodinovo djelo- u gipsu jer ga odbor nije prihvatio- fizički i duhovno veći od prirodne veličine – poput prijeteće utvare- raščlanjivanje tijela svedeno na najmanju mjeru- glava se uzdiže iz mase platna koje obavija figuru

* GRAĐANI CALAISA, Kunsthalle, Basel, 1884.-6.- spomenik predaji Calaisa Englezima- prilikom postavljanja napadana od malograđana u Calaisu- u odljevu postavljena pred Parlamentom u Londonu- grupa likova što pričaju prelazi granice zatvorene skulpture – bitna uloga međuprostora, prostor prožima grupu

* VRATA PAKLA, Rodinov muzej, Pariz, od 1880.- reljef-slika rastrganih oblika izgubljenih u detaljima kojom Rodin oživljava potez ruke G. Dorea

* KIPAROV SAN, bronca, Kunsthalle, Bremen- studiranje Michelangela- alegorija umjetnika u dijelom dovršenom, dijelom nedovršenom obliku- nastoji prikazati samo nastajanje kipa

* BRONČANO DOBA, Tate Gallery, London

* SV. IVAN KRSTITELJ, Tate Gallery, London- misaonost – pokret ruke- Donatelov utjecaj u ova dva rana rada

110

ANTOINE BOURDELLE (1861.-1929.)

- u radionici ujaka klesara upoznaje klesarsku vještinu – "svladavanje obrta je ona baza na kojoj su nastajale velike umjetnosti prošlosti" – sam je isticao kasnije- upisuje Akademiju u Parizu- odbija slijediti konvencionalan akademski izraz, te napušta Akademiju – osniva vlastiti atelje – uzor Grčka i gotička skulptura- 1890. A. Rodin, kojem su pažnju privukli izloženi Bourdellleovi kipovi, uzima ga za pomoćnika u svom ateljeu- surađivali su 12 godina, pritom Bourdelle uspijeva formirati svoj orginalan izraz oprečan Rodinu- zajednički dijele sklonost prema fasadama romaničkih i gotičkih katedrala u francuskoj – Rodin tu traži motive, a Bourdelle sklad detalja i ritam odnosa- prvi radovi su pod Rodinovim utjecajem

* GLAVA APOLONA, 1900.- prijelomno djelo na putu Bourdelleova umj. osamostaljenja- shvaćena sumarno, predstavlja suprotnost Rodinovoj analitičkoj metodi- "Izmaknuo sam Rodinu zadržavši od njega samo temelj analize, a ne cilj"

- B. nastoji skulpturi dati čvrstoću unutrašnje konstrukcije, te povezati mase- "Modelirati znači uništavati, graditi znači stvarati. Došlo je vrijeme da se gradi"- monumentalnost B. ostvaruje gomilajući mase GRUBOG MATERIJALA, rušeći linije, pri čemu VIRTUOZNOST ustupa mjesto EKSPRESIJI (sugestivnošću forme sve slične starim asirskim i egipatskim skulpturama)- tretiranje materijala često je u suprotnosti sa lirskim sadržajem skulpture (samom temom)- u ovoj DINAMICI, NAPETOSTI leži bit B. skulptura (raspon između sadržaja i izraza)- sklonost prema GOTICI: gotičku katedralu smatra posebnim uzorom harmonije – svi detalji su podvrgnuti monumentalnom skladu konstrukcije- u radovima inspiriranim antičkim temama odbacuje ant. uzore i Rodinovu impresionističku tematiku

* PALADA ATENA, 1905.* HERAKLO STRIJELAC, 1909.* OTMICA EVROPE, 1929.* SAPFO UZ LIRU, 1925.

- arhitektonsko tretiranje skulpture čini B. kiparom monumentalne plastike i dekorativnih reljefa

- spomenik * POLJSKA EPOPEJA – sa likom A. Mickiewicza- spomenik * GENERALU ALVEARU, Buenos Aires – podnožje flankiraju figure Govorljivost, Akcija, Pobjeda, Mir

* SKIDANJE S KRIŽA, crkva Rainay

- portreti suvremenika i poprsja povijesnih ličnosti – naturalističke studije asketske jednostavnosti

* POPRSJE INGRESA* POPRSJE BEETHOVENA itd.

111

- radio ilustracije za knjige, pastele u vrijeme kad zbog reumatizma ruku 5 godina nije modelirao u glini

* DEKORACIJA KAZALIŠTA, THEATRE DES CHAMPES ELYSSES, 1912.- veliki reljef Apolon i muze za fasadu te alegorije: Tragedija, komedija, Ples, Muzika, Skulptura, Arhitektura- unutrašnjost ukrasio freskama – ostvario umjetničko jedinstvo

- mnogo je pisao o Rodinu- rijetko je izlagao

112