www.tuzlarije.netApril, 2006 Broj 1 Cijena 5 KM

Tuzla 2006

i još mnogo više

Kulturologija

Tuzlanke i Tuzlaci

Naše bebe

Tuzlanski dosije

Tuzlarije - slike, priče

Sportarije

Bilten rada općine Tuzla

Stare slike pričaju

Sve važnije vijesti i događaji koji su oobilježili proetkla 3 mjeseca

2

April, 2006 Broj 1

Sadržaj

Uvodna riječ

Važnije vijesti

Bilten rada općine Tuzla

Razgovori sa ...

Tuzlanke i Tuzlaci

Vremeplov

Važnije vijesti

3

4

Prvi dan nove 2006. u TuzliCentralna proslava Nove godine u Tuzli je održana na platou is-

pred stare zgrade Općine u centru grada. Tačno u ponoć priređen je spektakularan vatromet. U protekla 24 sata na području Tuzlanskog kantona tri puta je narušen javni red i mir, registrovano je 8 krivičnih djela, a dogodilo se šest saobraćajnih nesreća. Prema ocjenama dežurnih

u Ministarstvu unu-tarnjih poslova Tu-zlanskog kanto-na, novogodišnja noć protekla je n e u o b i č a j e n o mirno ukoliko se izuzme korištenje pirotehničkih sred-stava. Pripadnici Vatrogasne službe u protekla 24 sata imali su dvije in-tervencije. Prva beba u Tuzli je u Novoj godini rođena u 00:50 sati. Inače, tokom protekle noći rođeno je 8 beba, 2 djevojčice i 6 dječaka.

Svijet je 2006. godinu dočekao s novom nadom. Vatrometi su tokom noći sa subote na nedjelju obasjali nebo iznad naše planete, a svijet je nakon tužne 2005. godine koja je bila obilježena nizom prirodnih katastrofa i terorističkih na-pada, u novoj nadi dočekao 2006. godinu.

Proslave su, ovisno o vre-menskim zonama, počele na krajnjem istoku a završile su na američkom kontinentu, dok je većina velikih gradova bila stavljena u stanje visoke pripravnosti kako bi se spriječili eventualni neredi i nasilje.

Nekoliko stotina hiljada Amerikanaca okupilo se na Times Squareu na Manhattanu na temperaturama koje su bile oko nule dok su u New Yorku na snazi bile vrlo stroge mjere sigurnosti. Tradicionalna velika kugla svjetla, teška pola tone, simbol prelaska u novu godinu, i ukrašena s više od 500 trokuta kristala, lagano je krenula prema dolje, a njezin put je pratio jazz svirač Wynton Marsalis iz New Orleansa.

Zabave su bile organizirane diljem Azije, posebice u Hong Kongu gdje je u poznatoj luci Victorija organiziran veličanstveni spektakl svjetla i zvuka. U Pekingu zvona su odzvonila ponoć, dok su Kinezi lupanjem po bubnjevima pozdravili novu godinu. Ova svečana atmosfera u Aziji u potpunosti odudara od prošle godine kada su, nakon smr-tonosnog tsunamija, molitve i zahtjevi za hitnom humani-tarnom pomoći zamijenili slavlja.

Europa je također slavila, iako su posljednji sati 2005. go-dine bili obilježeni sukobom između Moskve i Kijeva oko cijene i isporuke plina, a prvi sati 2006. pokazali su da do dogovora nije došlo te da bi Ukrajina mogla ostati bez ruskog plina.

Britanci su izašli na ulice, Trafalgar Square je bio prepun, a vatromet je osvijetlio obale Temze dok je Big Ben tradicionalno odzvonio ponoć. U Parizu je, prema policiji, 500.000 osoba slavilo na Champs Elyseesu, a 2, 5 kilometara duga pariška aven-ija bila je posebno nadzirana kako bi se spriječilo evenutalno ponav-ljanje nereda koji su krajem okto-bara izbili u pariškim predgrađima. U Berlinu je više stotina hiljada osoba dočekalo 2006. u povijes-nom srcu glavnog njemačkog grada

kod Brandenburških vrata uz veliki vatromet. U više ve-likih grčkih gradova bili su organizirani dočeci na kojima su nastupale velike grčke zvijezde, među kojima i pjevačica Helena Paparizou koja je 2005. pobijedila ne Eurosongu. U Bratislavi je također bilo svečano a nekoliko hiljada Slovaka slavilo je uz muzički spektakl i vatromet u blizini Dunava.

U Brazilu je na plaži Copacabani u Rio de Janeiru više od dva milijuna osoba dočekalo 2006. godinu. Veliki broj Libanon-aca se zbog sigurnosnih razloga ove godine odlučio za mirne proslave u krugu obitelji i prijatelja. Puno ranije u Sydneyu je oko 1.700 policajca bilo zaduženo za spriječavanje even-tualnih novih rasističkih sukoba između bijelih Australaca i mladih useljenika.

Nova 2006. u Svijetu i Tuzli

5

Posredovanjem Službe za zapošljavanje TK posao dobile 6.233 osobe

Služba za zapošljavanje Tuzlanskog kantona u ovoj godini u potpunosti je relizovala sedam projekata zapošljavanja, dok su još tri u završnoj fazi. Na evidenciji Službe krajem novembra prošle godine prema statističkim podacima nalazilo se 83.869 nezaposlenih osoba. Posredstvom Službe posao su dobile 8.233 osobe dok su kroz različite projekte ukupno zaposene ili radno angažovane 1.203 osobe.

Poskupjelo centralno grijanje

Na osnovu zaključka Općinskog vijeća Tuzla o iz-mjeni cijena usluga Centralnog grijanja od 14. jula prošle godine, odluke Nadzornog odbora Centralnog grijanja i saglasnosti općinskog načelnika. izvršeno je

povećanje cijena usluga Centralnog grijanja od pr-vog januara ove godine.

Nova cijena za domaćinstva i kulturno obrazovne institucije je 1, 26 KM po kvadratnom metru grejne površine, a za poslovne subjekte je 3,

78 po kvadratnom metru za prostore do 3, 5 metra visine i 5, 68 KM za prostore sa većom visinom od navedene.

Penzije za januar u Federaciji veće za tri posto

Upravni odbor Federalnog zavoda za penziono i invalidsko osiguranje odlučio je da koeficijent za isplatu januarskih penzija bude 1, 21, što je za tri prosto više nego za penzije isplaćene u decembru, saopćeno je iz Federalnog zavoda PIO. Nakon ovog povećanja minimalna penziona primanja u Federalnom zavodu bit će 169 maraka i 40 feninga, a maksi-malna 766 maraka. Isplata penzija za januar počet će 1. februara. Upravni odbor Federalnog zavoda očekuje da Feder-alna vlada usvajanjem budžeta predvidi i dugovanja Federalnom zavodu u iznosu od 69 miliona maraka za isplatu vojnih penzija ostvarenih na temelju Vladine odluke za prošlu i ovu godinu i 18 miliona maraka za socijalni program u okviru PDV-a za penzionere čija penzija ne prelazi iznos od 200 maraka.

BiH pogodio val poskupljenja zbog uvođenja PDV-a

U prodavaonicama širom BiH koje su jučer radile uglavnom su povećane cijene proizvoda zbog uvođenja poreza na do-datnu vrijednost (PDV), što je u većini slučajeva značilo poskupljenja koja su se kretala od sedam pa čak i do 30 posto. Kako što je poznato, od 01. januara u BiH je uveden PDV po jedinstvenoj stopi od 17 posto, koji je zamijenio porez na promet roba i usluga čije su stope iznosile nula, 10 i 20 posto. Kako pišu Nezavisne novine, u sarajevskim prodavaonicama vlada pravi haos - jedni prave inventuru, drugi priznaju da su povećali sve cijene, a treći muku muče sa kasama koje treba podesiti da porez obračunavaju po stopi od 17 posto. Uspoređujući cijene zabilježene sredinom decembra i jučer, litra ulja floriol u Sarajevu poskupila je sa 1, 55 na 1, 74 KM, kilogram soli sa 0, 50 na 0, 71 KM, kilogram brašna sa 0, 90 na 1, 18 KM, pašteta argeta sa 1, 36 na 1, 54 KM, cijena majoneze Tomi od 265 grama sa 2, 29 “otišla” je na 3, 37 KM. Robe istih proizvođača u različitim prodavaonicama imaju drugačije cijene, pa je teško sa sigurnošću utvrditi koliko je poskupljenje. U većim tržnim centrima jučer su trgovci uglavnom popisivali robu. U malobrojnim banjalučkim prodavaonicama koje

su radile kazali su nam da su korigirali cijene. “Proizvodi koji su ranije oporezivani po stopi od 10 posto sada su skuplji za sedam posto, a oni koji su imali stopu od 20 posto sada su jeftiniji za tri posto”, kazala je za Nezavisne novine Božana Brkić, šef marketa “Sindi 3” u Banja Luci. Glavni federalni inspektor Ibrahim Tirak kazao je za Nezavisne novine da je najvažnije da ne poskupi kruh, najavljujući za sutra prvi radni sastanak mješovitog kantonalno-federalnog inspekcijskog tima formiranog za praćenje promjena cijena nakon početka naplate PDV-a. Ipak, većina banjalučkih pekara je, prema ranijim najavama, povećala cijene kruha sa 0, 80 na jednu KM ili 25 posto, a u Brčko distriktu je kruh poskupio sa 0, 70 na 0, 90 KM. Cijena karata u gradskom prijevozu u Sarajevu zbog uvođenja PDV-a povećana je sa 1, 50 na 1, 60 KM, dok je u Banja

Luci poskupjela voda za 12 do 17 posto, u ovisnosti od kategorije potrošača.

Kovanice od pet feninga i pet KM u opticaju od sutra

SARAJEVO, 4. januara (FENA) – Kovanice od pet feninga i pet KM bit će puštene u opticaj sutra, a Centralna banka BiH (CBBiH) već je snabdijela komercijalne banke dovoljnim količinama ovih novčanica, saopćio je danas na konferenciji za novinare u Sarajevu guverner CBBiH Kemal Kozarić.

Blic vijesti - Januar 2006

6

Važnije vijesti - Januar 2006

A ovako je izgledao naš grad 02. janmuara 2006

U zgradi Općine Tuzla danas je počeo sa radom “Centar za pružanje usluga građanima”.Riječ je o novoj “šalter sali”, u koju su premješteni šalteri i službe iz svima dobro znane barake u Kojšinu.

Sala se nalazi u suterenu glavne zgrade a projektanti su vodili računa da pristup omoguće i invalidnim osobama. Nova sala je najsavremenija sala te namjene u Bosni i Herecegovini, ima i nove sadržaje koji do sada nisu postojali. Očekuje se da će nova organizacija rada i novi programi omogućiti građanima da brže i jednostavnije dolaze do dokumenata iz matičnih evidencija. Novost je da sada Tuzlaci, koji iz bilo kojeg razloga borave u inostranstvu, mogu internetom poslati zahtjev za rodni list i druge dokumente, koji im se dostavljaju putem pošte. U šalter sali se nalazi i “Info centar za poduzetništvo” koji zauzima dva šaltera i dvije kancelarije a isključiva namjena mu je da poduzetnicima pruži sve potrebne informacije, olakša im i ubrza rad. Izgradnju sale finansijski su podržale ambasade SAD-a i Švedske, USAID, SIDA i GAP:

Nova šalter sala zamjenila staru u Kojšinu

7

Načelnik Općine Tuzla, Jasmin Imamović, sa svojim saradnicima, primio je članove predsjedništva Planinarskog saveza Bosne i Hercegovine i planinare Planinarskog društva “Konjuh” Tuzla, Dragana Markelića i Hodžić Adnana, koji se spremaju za osvajanje vrha Afrike, takozvane bijele kape vulkana

Kibo, 5.896 metara visokog vrha Kilimandžara.

To je najviše opisivan vrh, motivisao je i čuvenog Ernest Hemingway - a za roman “Snjegovi Kilimandžara”. Eks-pedicija kreće u subotu u 12 sati iz Tuzle za Beograd, a za-tim lete za London gdje će prenoćiti prije leta za Najrobi. Planinari koji se spremaju za ovaj put su iskusni, već su osvajali mnoge vrhove, od vrhova bivše Jugoslavije do onih evropskih. Osvojivost Kilimandžara je samo 30

% jer je to vrh pun kontrasta, područje u kojem se u isto vrijeme imaju 4 godišnja doba.

U podnožju planine je 40 stepeni a na vrhu minus de-set. Zbog razlike u temperaturi od 50 stepeni, u toku penjanja česta je visinka bolest. Naši planinari očekuju da će im trebati 7 dana za ovaj podvig, pet za uspon

i dva za silazak. Nadaju se da će laganim tempom i s dosta tečnosti koju će unosti u organizam spriječiti visinsku bolest i tako stići na toliko željeni vrh.

Ako sve bude prošlo bez problema, na vrh Af-rike će zabosti zastavu Bosne i Hercegovine i grada Tuzle. Zastave su dobili od načelnika Općine Tu-zla Jasmina Imamovića, koji im je poželio sreću .

S.M.

Tuzlaci otapaju snjegove Kilimandžara

8

19.02.2006., U Tuzli potpisan ugovorU zgradi Vlade Tuzlanskog kantona u petak su predstavnici Kantonalnog ministarstva industrije, energetike i rudarstva i

predstavnici rudnika “Kreka”, “Đurđevik” i “Banovići” potpisali petogodišnji ugovor o koncesiji. Ugovori podrazumijevaju plaćanje naknade korištenja mineralnih sirovina od 0, 25 i 0, 8 KM po toni iskopanog uglja.

Sredstva će se uplaćivati kvartalno i to 60 posto u korist računa općina u kojima se rudnici nalaze, a 40 posto u korist budžeta Tuzlanskog kantona.

Rudnicima ˝Banovići˝, ˝Đurđevik˝ i ˝Kreka˝ koncesija na pet godina

Ovih dana van snage stavljena je Odluka o proglašenju epidemije seroznog meningitisa u Tuzlanskom kantonu. Ovu informaciju novinaru FENE potvrdio je Muradif Šarić, ministar zdravstva Tuzlanskog kantona.

“Još od 1. decembra prošle godine u svim općinama krenula je redovna imunizacija odnosno vakcinacija djece u predškolskom i školskom uzrastu jer dugo nije bilo novih slučajeva seroznog meningitisa. Mi smo, nakon toga, van snage stavili i Odluku kojom smo 1. juna 2005. godine i zvanično proglasili epidemiju seroznog menigitisa u Tuzlanskom kantonu. Sada je preostalo da se nakon saglasnosti Federalnog ministarstva ova Odluka i zvanično objavi u Službenim novinama“, kazao je ministar zdravstva Tuzlanskog kantona.

Ukupan broj oboljelih od seroznog meningitisa na području Tuzlanskog kantona, prema informacijama Zavoda za javno zdravstvo Tuzlanskog kantona od 1. juna 2005. godine, kada je registrovan prvi slučaj, do 1. decembra prošle godine je 150 osoba. Oboljeli su bili iz gotovo svih općina na području ovog kantona.

(Fena)

Proglašen prestanak epidemije seroznog menigitisa u TK

Već prvog dana Kurban - bajarama Tuzlaci su Narodnoj kuhinji “Imaret” poklonili pola tone svježeg kurbanskog mesa, što je običaj na koji se umnogome naslanja rad ove dobrotvorne ustanove. Naime, kako je ovom prilikom istakao direk-tor Narodne kuhinje Adil efendija Pezerović, magacini su gotovo prazni kada je riječ o osnovnim živežnim namirnicama, zbog čega se apeluje na što brže usvajanje budžeta Općine Tuzla u kojem su predvidžena sretstva i za rad “Imareta”. Inače Narodna kuhinja u glavnom objektu “Ekspres restoran” i u nekoliko područnih hrani više od 2000 stanovnika Tuzle. Lani je pripremljeno oko 635 hiljada toplih obroka i 20 hiljada iftara. Pored mesa korisnicima Narodne kuhinje je podijeljeno oko 1.000 paketa u vrijednosti od po devet KM.

M.M. (San)

Tuzlaci poklonili pola tone mesa

Na Univerzitetu u Tuzli juče je predstavljen projekat “Business Start - up Centra” koji će uskoro započeti na tom univer-zitetu. Projekat je uspješno realizovan prošle godine kada je uspostavljen “Business Start up Centar “, u okviru kojeg je kroz edukaciju o biznisu prošlo 40 studenata koji su kompletirali svoje biznis planove.

Sedam njih je osnovao svoje kompanije i oni su već mladi, obrazovani poduzetnici. “Business Start - up Centar “ će i ove godine pružiti studentima jednaku šansu kao i prošle godine. Studenti će kandidirati svoje biznis ideje, od kojih će biti izabrano 40 najboljih. Tim studentima će biti pružena šansa da se dodatno obrazuju o biznis planiranju. Obuku će izvršiti nastavnici Univerziteta i biznis konsultanti koji imaju iskustva u realnom biznisu.

Najboljih pet do osam biznis planova u junu će biti finansijski podržano. I ovaj ciklus “Bisiness Start up Centra “ finansira ministarstvo vanjskih poslova Republike Austrije, a menadžment projekta obavlja “TALDI “ iz Tuzle.

(San)

Studenti prave firme

9

“Ne brže od života” naziv je informativne kampanje o sigurnosti u saobraćaju koju su danas, uz pomoć Policijske misije Evropske unije (EUPM), pokrenule sve policijske snage u BiH s ciljem podizanja svijesti građana BiH o važnosti poštivanja saobraćajnih propisa kako bi se smanjio broj tragičnih nesreća u zemlji.

Kako je istaknuto na svečanosti održanoj danas tim povodom u Domu policije u Sarajevu, ideja o pokretanju ove kampanje je nastala prošle godine na sastancima glasnogovornika policije zbog nimalo ohrabrujućeg stanja u sigurnosti saobraćaja.

Samo prošle godine u BiH je zabilježeno 34.000 saobraćajnih nesreća u kojima je život izgubilo 376 osoba, a povrijeđeno 9.300. Situacija je bila još gora u 2003. i 2004. godini. Najčešći uzrok ovih nesreća je bila prebrza vožnja, što je i bio razlog da kampanja dobije naziv “Ne brže od života”. Kampanja će se voditi u naredna dva mjeseca putem elektronskih i printanih medija, te plakata i letaka, a imat će tri glavne ciljne skupine. Pod sloganom “Obuci se da te vide” dijelit će se fluoroscentni prsluci koji pomažu da se poveća vidljivost vozača koji zbog kvara moraju napustiti svoje vozilo, posebno noću, “Pazi kuda hodaš” je naziv kampanje za pješake, dok će pod nazivom “Ispred tebe sam” školskoj djeci bit će dijeljen materijal koji će ih učiniti vidljivijim na cesti.

Direktor policije RS Dragomir Andan je rekao da pokretanje ove kampanje znači potvrdu međupolicijske saradnje u BiH. Napori poduzeti u RS-u na sigurnosti saobraćaja već daju određene rezultate. Tako su u 2005. godini u 10.400 saobraćajnih nesreća u ovom entitetu poginule 143 osobe, u odnosu na 154 u 2004. i 178 u 2003. godini. Međutim, An-dan smatra da bi rezultati mogli biti i bolji, zbog čega se policija RS i uključila u ovu kampanju. Komesar policije Tuzlan-skog kantona Ivica Divković je najavio podršku kampanji kako bi se napravo ambijent u kojem građani ne bi doživljavali saobraćaj kao problem. Akcija će, smatra Divković, sigurno doživjeti uspjeh uz podršku medija i društvenih struktura.

Ogroman broj nesreća sa najtežim posljedicama alarmirao je policiju da podigne svoje aktivnosti kako bi se podigla svijest svih građana, kazao je komesar policije Kantona Sarajevo Himzo Selimović. Prema njegovim riječima, na području ovog kantona u prošloj godini u saobraćajnim nesrećama život je izgubila 21 osoba, jedna manje nego u prethodnoh godini, ali su ostali negativni pokazatelji o sigurnosti u saobraćaju u blagom porastu.

Selimović zato najavljuje da će težite rada, osim na mjerama prevencije, biti i u represivnom smislu za najteže prekršaje, kao što su vožnja u alkoholiziranom stanju, prebrza vožnja i vožnja bez vozačke dozvole.

(Hayat)

Kampanja ˝Ne brže od života˝

Vanredna sjednica Vlade TKNa jučerašnjoj vanrednoj sjednici Vlada TK imenovala je novi Upravni odbor Univerziteta u Tuzli. Predsjednica uprav-

nog odbora je Hamšija Gergić, a članovi su Jozo Budimir, Naser Prljača, Zvjezdan Karadžin i Safet Omerović, što je sastav koji je predložila Vladina komisija.

S obzirom na to da je sudskom odlukom poništen izbor Izudina Kapetanovića za rektora, očekuje se da bi već u narednih nekoliko dana trebala biti održana sjednica novog Upravnog odbora na kojoj će biti izabran vršilac dužnosti rektora.

Izudin Kapetanović nakon presude: “Ne želim biti rektor takvim ljudima, oni to ne zaslužuju“Prof.dr. Izudin Kapetanović, rektor Univerziteta u Tuzli, reagirao je jučer na presudu, Kantonalnog suda, koji je prije

nekoliko dana potvrdio presudu tuzlanskog Općinskog suda da imenovanje rektora prije godinu i po nije urađeno po zakonu, javlja Fena.

- Svima ću olakšati provođenje presude Kantonalnog suda u Tuzli. Ne želim više biti rektor takvim ljudima i Univerzitetu jer oni ne zaslužuju da im budem rektor. Neka sad vode Univerzitet onako kako su to zamislili - kazao je Kapetanović.

Sud je, tvrdi Kapetanović, trebao donijeti presudu po Zakonu o visokom obrazovanju a ne po Zakonu o ministarstvima i drugim organima uprave.

- Ne radi se o radnopravnom sporu, jer je autonomno pravo akademske zajednice da za rektora bira koga hoće, a ne da sud postavlja i imenuje rektore - kaže Kapetanović i ocjenjuje da se radi o ispolitiziranoj odluci.

Jučer imenovan novi Upravni odbor Univerziteta u Tuzli

28.01.2006.,

Upravni odbor Univerziteta u Tuzli danas je donio odluku o imenovanju vršioca dužnosti rektora. Većinom glasova odlučeno ja da tu dužnost od danas obavlja prof.dr. Džemo Tufekčić Za ovu dužnost prijavilo se 6 kandidata iz reda redovnih profesora Univerziteta, što je bio i uslov za prijavu. Naredni zadatak Upravnog odbora je da donese Pravilnik po kojem će se raspisati konkurs za rektora i dekane s obzirom da su svi dekani trenutno u statusu vršioca dužnosti.

Imenovan vršilac dužnosti rektora Univerziteta u Tuzli

10

TUZLA; 21.03.2006. Britanski ambasador u Bosni i Hercegovini Metthew Rycrofs, posjetio je danas načelnika Općine Tuzla Jasmina Imamovića.

Razgovarali su o političkim, ekonomskim i socijalnim prilikama a u izjavama za medije rekli su: Imamović:

Imao sam čast primiti važnog gosta ambasadora Velike Britanije, imali smo srdačan susret, razgovarali o razvoju Tuzle, ponovio sam našu strategiju razvo-ja, rekao rezultate te nagovijestio ciljeve. Zatim smo razgovarali o ekonomiji, problemu nezaposlenih, šansama Bosne i Hercegovine za ulazak u EU. Iznio sam mišljenje naših građana da mi želimo što prije u EU. Matthew Rycrofs:

Ja bih se zahvalio načelniku Imamoviću, ovo je naš prvi zvanični susret. Razgovarali smo o razvoju Tuzle, jako mi je drago da je čuveni multikultural-ni duh još uvijek tu. Nadam se da će britanski investitori biti zainteresovani za Tuzlu i ovaj region. Kako Bosna i Hercegovina bude napredovala ka EU tako će rasti i ove investicije. Razgovarali smo i o ustavnim reformama i očekujemo nestrpljivo rezultate izbora u oktobru.

Britanski ambasador u službenoj posjeti Tuzli

Povodom Dana nezavisnostiU punoj sali Narodnog pozorišta danas je održana svečana sjednica

Općinskog vijeća. Uz načelnika Općine Tuzla Jasmina Imamovića, predsjedavajuću Nadu Mladinu, zamjenika predsjedavajuće Antu Pranjića i vijećnike, svečanosti su prisustvovali konzul Republike Hrvatske Josip Juras, gosti, građani i predstavnici medija.

Prigodnim govorim Anto Pranjić otvorio je svečanu sjednicu. Na-kon toga minutom šutnje ili učenjem fatihe prisutni su pozvani da odaju počast žrtvama fašizma.

Svečani referat održala je presjedavajuća Općinskog vijeća Nada Mladina.

U svom opširnom referatu spomenula je cjelokupni istorijski kontinuitet koji svjedoči o hiljadugodišnjoj državnosti Bosne i Hercegovine.

“Ako želimo planirati bolju budućnost, onda moramo konstruktivnom kritikom pronalaziti mane sadašnjosti, otklanjati ih, i prilagođavati život imperativima bosanskohercegovačkih vrijednosti. Sadašnjost nije ono najbolje što je potrebno našim građanima. Za ono bolje, u budućnosti, potrebno je mnogo hrabrosti, rada, odricanja, a najprije - ljubavi i vjerov-anja u budućnost Bosne i Hercegovine .

U ime zalaganje za sretnu i prosperitetnu budućnost naše domovine, čestitam Vam Dan nezavisnosti Bosne i Hercego-vine” - rekla je na kraju svog svečanog referata predsjedavajuća OV Nada Mladina.

Nakon toga još jednim nastupom mladih Tuzlanki, učenica trećeg razreda Srednje muzičke škole Tuzla, Nataše Kakeš, violina (Klasa prof. Maje Cakić) i Maide Omerćehajić, klavir (klasa prof. Nedžmije Omrećehajić), koje su osvojile prvu

Održana svečana sjednica Općinskog vijeća

Maida Omećehajić i Nataša Kekeš

Tuzlanska ˝Dita˝ - Izvozni rezultati Industrije deterdženata “Dita” iz Tuzle dosegli su u januaru ove godine vrijednosti oko 300 000 maraka, što je za 70 posto više nego u decembru pošle godine.

Samo na slovenačko tržište isporučeno je 185 tona proizvoda nemijenjenih partnerima, kao što su TEOL i TKI Hrasnik, dok su ostale isporuke lansirane na tržište Kosova, Makedonije i Srbije preko distributera na tim tržištima gdje su AROY IDA i 3DE visoko pozicionirani.

U ovoj tvornici vjeruju da će rast proizvodnje njezinih proizvoda nastaviti tokom cijele godine. U prilog tome ide i real-izacija izvoza za tekući mjesec, koja će iznositi oko 350 000 maraka. U ovu vrijednost nisu uključene izvozne destinacije u Libiju i Češkoj Republici, a postoji realna šansa da se to realizira do kraja mjeseca . Menadžmet “Dite” intenzivno pregov-ara i o mogućem plasmanu proizvoda na tržišta Austrije, Rusije, Mađarske, Pakista, Hrvatska i Albanije.

(San)

Povećali izvoz za čak 70 odsto

11

Danas, sa početkom u 12 sati, načelnik Općine Tuzla Jasmin Imamović, direktor misije USAID, Hauard Sumka, i direktor misije SIDA, Bo Eld-ing, otvorili su novi Centar za pružanje usluga građanima. Ceremoniji ot-varanja prisustvovao je i direktor projektra GAP, Rudy F. Runko, kao i mnogobrojni gosti, općinski službenici i predstavnici medija.

Centar je otvoren u potpuno rekonstruisanom suterenskom prostoru u zgradi Općine, u Ulici ZAVNOBIH-a, a nastao je kao rezultat saradnje Općine Tuzla sa Projektom upravne odgovornosti GAP. Projekat GAP zajednički finansiraju Američka agencija za međunarodni razvoj (US-AID) i Švedska agencija za međunarodni razvoj (SIDA), a cilj projekta je unaprijeđenje opštih administrativnih procedura, odnosno, objedinjavanje usluga na jednom mjestu. Općina Tuzla je iz svojih sredstava obezbijedila izvođenje građevinskih radova i opremanje prostora, dok je GAP obezbijedio informatičku podršku, odnosno finansirao nabavku odgovarajuće opreme i softvera i neophopdnu obuku osoblja Centra.

Novi centar će pružati usluge na 23 šaltera, opremljena po najvišim standardima. Pored niza, od ranije postojećih uluga, nudiće i nove usluge među kojima je najznačajnije stavljanje u funkciju Info centra za poduzetništvo gdje će poduzet-nicima u najkraćem vremenu biti pružena svaka potrebna usluga. U ovom prostoru je i kancelarija za pružanje pravne pomoći koja je na raspolaganju svim građanima, a da bi građani mogli sve obaviti na jednom mjestu tu su takođe i šalteri blagajne, pošte i fotokopiranje.

Na savremenom info - pultu rade službenici koji će u svakom trenutku moći građanima pružiti sve neophodne informacije. Štampani vodići, brošure, priručnici, razni propagandni materijali, upustva, obrasci koji su dostupni na info - pultu, samo su prvi korak ka bržem i kvalitetnijem dvosmjernom komu-niciranju građana i administracije.

Centar za pružanje usluga radit će svakim radnim danom od 8 do 17:30 sati.

Otvoren novi Centar za pružanje usluga građanima

Na skupštini Donorske mreže BiH danas u Sarajevu apelirano je na razvijanje svijesti kod građana da doniranjem svojih organa nakon smrti mogu spasiti nečiji život.

Skupu su prisustvovali predstavnici medicinskih ustanova s područja BiH, a cilj je što bolje uvezivanje bolnica i njihova koordinacija kako bi se što prije počelo s kadaveričnim transplantacijama.

Predsjednica Donorske mreže BiH dr. Jasminka Mujkanović pozvala je medije da zajedno s članovima Donorske mreže utječu na svijest stanovništva o važnosti doniranja organa i potpisivanja donorskih kartica.

U kliničkim centrima u Sarajevu i Tuzli trenutno se rade transplantacije bubrega i to sa živih davalaca. Na skupštini je istaknuto da postojeća oprema na klinikama u BiH zadovoljava i potrebe za obavljanje kadaveričnih transplantacija (uzi-manje organa s leša).

Donorska mreža osnovana je 2002. godine, a karticu za doniranje organa nakon smrti dosad je potpisalo više od 1.000 ljudi. Traženje saglasnosti rodbine za doniranje organa tih osoba nakon njihove smrti nije obavezno, ali će se iz etičkih, moralnih i ljudskih razloga uvijek tražiti.

(Fena)

Kartice za doniranje organa nakon smrti potpisalo više od 1.000 ljudi

Tragom neobičnog sudskog spora - Suđenje koje se o dva uginula medvjeda vodi pred Općinskom sudom u Tuzli neće biti zavšeno uskoro. Tek u aprilu očekuje se svjedočenje sudskog vještaka veterinarske struke, koji bi trebao govoriti o uzrocima uginuća medvjeda, koji se dogodio 2001. godine na planini Konjuh.

Sudski spor za naknadu štete pokrenulo je preduzeće “Šume TK”, koje od “Elektroprivrede BiH” traži naknadu štete od 30. 000 KM, jer smatra da su medvjedi uginuli od struje s palog dalekovodnog stuba.

Dva uginula medveda bili su mužijaci stari oko četri odnosno pet godina. Inače, prema podacima Lovačkog saveza TK, na ovom području sve je manje medvjeda. Trenutio ih ima oko 15- tak. Žive u planinskim područjima iznad Banovića, Kalesije, te kod Kladnja. E.H.

(Avaz)

U Tuzlanskom kantonu ostalo još samo 15 medvjeda

12

TUZLA; 21.03.2006. Četrnaestogodišnjeg dječaka (M.M.) iz Tuzle od sigurnog davljenja u nabu-

jaloj rijeci Jali spasili su Jasenko Serajlić, mladić, Ibrahim Nišić, policajac i Adnan Bajkić, vatrogasac.

Do nesreće je došlo u blizni trgovačkog centra Merkator, koji se nalazi u centru Tuzle. Dio parking prostora i pješačke staze prekriva korito rijeke Jale. Maloljetni M.M. je prema svjedočenju očevidaca sišao po loptu koja je sa igrališta koje se nalazi u blizini Merkatora odskakutala u nabujalu Jalu. M.M. je sišao uz pomoćno stepenište korita rijeke i sagnuo se da dohvati loptu. U jednom momentu izgubio je ravnotežu i pao u nabujalu vodu koja je brzo tek-la i nosila sve pred sobom. To je primjetio mladić Jasenko Serajlić. Ni sekunde ne razmišljajući spustio se u korito i bacio u brzu i hladnu vodu. Uspio je doći do dječaka i uhvatiti ga. Međutim, zbog brzine vode nije uspijevao doći do korita na kojem se nalazilo stepenište i izvući iz vode dječaka. To je primjetilo nekoliko građana i patrola policije koja se nalazila od mjesta događaja oko pedesetak metara.

Policajac Ibrahim Nišić kazao je kolegi da pozove pomoć i uputio se niz korito rijeke da pomogne mladiću da izvuče dječaka iz hladne vode. Zbog brzine protoka vode, matica je povukla mladića i dječaka dalje od Merkatora. Vidjevši to policajac Nišić je i sam skočio u nabujalu vodu i uspio uhvatiti davljenike. U međuvremenu, nekoliko stotina metara dalje, kod Doma penzi-onera Tuzla stigli su i tuzlanski vatrogasci.

U korito je sišao i odmah u vodu ušao Adnan Bajkić koji je uspio razvući konopac na obje strane korita malo iznad vode. Brzina vode nosila je troje ljudi prema Domu penzionera. Policajac Nišić uspijevao je na površini vode održavati i mladića i dječaka. U vodi kod Doma penzinera čekao je vatrogasac Adnan Bajkić koji je us-pio od prve da prihvati ruku policajca Nišića i zadrži i njega i mladića i dječaka da ih voda ne ponese dalje.

Vrlo brzo, zahvaljujući pristigloj pomoći dječaka, mladića, poli-cajca i vatrogasca uspjelu su izvući iz nabujale i hladne vode. I

služba Hitne p o m o ć i Doma zdrav-lja Tuzla za pet minuta stigla je na mjesto događaja.

Prema posljednjim informacijama četrnaestogodišnji M.M. i Jas-enko Serajlić nalaze se na hirurškom odjeljenju za politraumu UKC Tuzla sa dijagnozom pothlada. Nakon ukazane medicinske pomoći vatrogasc Adnan Bajkić se vratio u jedinicu (Profesionalna vatrogasna brigada Tuzla), dok su policajca Ibrahima Nišića nešto duže vremena zadržali u službi hitne pomoći.

Samir Mujakić

Mladić, policajac i vatrogasac spasili dječaka iz nabujale rijeke

Ibrahim Nišić

Ekolozi pitajuIzvještaj koji svakodnevno građanima Tuzle i Tuzlanskog kantona putem lokalnih medija prezentira Minis-

tarstvo za urbanizam, prostorno uređenje i zaštitu okolice kantona ne pruža cjelovitu sliku o kvalitetu zraka na ovim prostorima, jedan je od zaključaka nevladine organizacija Centar za ekologiju i energiju Tuzla. U okviru projekta „Tuzlaci imaju pravo da znaju“ tuzlanski ekolozi precizirali su da građani dobijaju infor-

maciju o količini sumpordioksida, azotdioksida, ugljenmonoksida i taložne prašine, ali ne i podatke o drugim materijama koje u zrak ispuštaju industrijska postrojenja u Tuzli i okolini.

(SAN)

Šta udišu Tuzlaci?

13

Tuzla, 31.03.2006. Danas je na lokalitetu Sonih bunara (rezervoar Borić) uz prisustvo ministra za prostorno uređenje i

zaštitu okolice Jadranke Miraščić, minis- tra industrije energetike i rudarstva Dr. Mustafe Burgića, glavnog rudarskog inspektora, predstavnika Rudarskog instituta, menadžmenta Rudnika soli «Tušanj», načelnika općine Tuzla te mnogih privrednika iz Tuzle, svečano krenuo sa implementacijom Dopunski rudarski projekat obustave crpljenja slane vode na reviru Trnovac –Hukalo. Za real- izaciju ovog projekta Vlada Tuzlanskog kantona obezbjedila je sredstva iz koncesionih naknada i namjenskih sredstava Ministarstva prostornog uređenja i zaštite oko- lice. Projekat je uradio Rudarski institut iz Tuzle i nakon njegovog završetka i konačnog re-vidiranja te obavljenih nultih geodetskih mjerenja i urađenog «Programa istraživanja dinamike podizanja nivoa podzemne vode u masivu na području sa nekontrolisanim izluživanjem soli u cilju obustave eksp- loatacije na sonim bunarima na Trnovcu i Hukalu», krenula je njegova realizaci- ja. Ovim projektom planirano je da se u prva tri mjeseca obustave crpljenja slane vode smanji za 30%, nakon toga na- rednih šest mjeseci 50%, a zatim posljednja tri mjeseca 70%. Nakon godinu dana ekspertni tim kojeg je formirao Nadzorni odbor Rudnika soli «Tušanj», donijeti će odluku da li će se konačno obustaviti crpljenje slane vode ili će to biti nastavljeno i u kojoj količini. Ovaj čin početka postepenog prestanka proizvodnje slane vode nekontrolisanim izluživanjem sa tuzlanskog sonog ležišta svakako će postati dio istorije grada Tuzle kao i Tuzlanskog kantona, čime će se završiti poglavlje u razvoju grada Tuzle ali i period koje je gradu Tuzli nekontrolisanim izluživanjem, donio problem slijeganja tla i mjen-janja njegovog urbanističkog izgleda, kaže se u saopštenju Službe za odnose sa javnošću Vlade Tu- zlanskog kantona.

Svečani početak zaustavljanja eksploatacije slane vode

Tuzla, 11.03.2006. Stečajni postupak u tuzlanskom “Polihemu” (fabrici poliuretanske hemije) uspješno je okončan sklapanjem ugovora s poljskom firmom “Organika”, a juče je organizovan svečani ulazak poljskog investitora u ovu tuzlan-sku fabriku. Premijer Tuzlanskog kantona Bajazit Jašarević je na ovoj svečanosti istakao da je “Polihem” primjer kako

stečaj ne mora završiti likvidacijom. “Stečajni upravitelj je pokazao da se u okviru postojećih zakona stečajni postupak može dovesti do kraja. Ovo

djeluje nestvarno i moramo priznati da je i ovo samo početak i da će biti potrebno dvije-tri godine da se inves-ticijski postupak završi i da ´Polihem´ bude ono što od njega očekujemo”, istakao je Jašarević. Većinski vlasnik poljske “Organike” Maćej Navrocki je obećao investiciju od 25 miliona eura u tuzlanski “Po-

lihem” narednih nekoliko godina. “Ova investicija u Tuzli je integracija cijele proizvodnje meke poliuretanske pjene. Zahvaljujući našem iskust-

vu u Ukrajini, Češkoj, Rusiji i Bugarskoj nadam se da ćemo u vrlo kratkom vremenu dovesti poliol u tu situ-aciju da će biti poznat u Evropi i da će se morati računati na ´Polihem´”, istakao je Navrocki. Poljski investitor je naveo da je “Organika” prošle godine proizvela oko 50.000 tona pjene, za što je potrebno

35.000 tona poliola. Zbog toga će udvostručiti proizvodnju u “Polihemu”, čiji je kapacitet do sada bio 20.000 tona godišnje. Tvrdi da niko od 260 radnika neće biti otpušten, a da će, srazmjerno povećanju proizvodnje, povećavati i broj uposlenika.

(Nezavisne)

Poljaci preuzeli ˝Polihem˝

14

28.02.2006. - Na Klinici za očne bolesti UKC Tuzla Oftalmološki tim Klinike za očne bolesti UKC Tuzla,

prvi puta u BiH, izvršio operativni zahvat implantacije re-fraktivne zonsko progresivne multifokalne intraokularne leće. Riječ je o leći sa više fokala koja pacijentu omogućava da vidi na različitim distancama, a bez zahtjeva za dodatnim korekcijama.

-Najbitnija prednost nakon ugradnje multifokalne leće je da se sa njom vrši restitucija binokularnog vida, odnosno stereovida- kaže dr. Vahid Jusufović, vođa hirurškog tima koji je operirao 23-godišnju pacijenticu, potsjećajući da se ovakvi zahvati rade pacijentima koji operišu kataraktu.

-Ogroman je broj pacijenata kojima se radi operacija kata-rakte, ali do sada Klinika nije bila tehnološki osposobljena, prije svega zbog specifične vrste proračuna intraokularne leće.

Jer, nije isti način proračuna jakosti u dioptrijskoj snazi za monofokalnu i multifokalnu leću. Osim toga, da bi se kore-

ktno izveo ovaj operativni zahvat je ovladavanje metodom fakoemulzifikacije, koja se na Klinici za očne bolesti sada radi rutinski- kaže dr. Vahid Jusufović.

Prva operacija ovog tipa urađena je prije godinu dana u SAD.

Operacija na tuzlanskoj klinici je trajala pola sata, a iz-veo ju je oftalmološki tim u sastvau dr. Vahid Jusufović, mr.med.sci. i dr. Anis Međedović, a u preoparativnu pri-premu je radio dr. Ibrahim Pašić, koji je izvršio proračun, tj. odredio dipoptrijsku snagu treba pacijentici implantirati. U hiurškoj ekipi bile su medicinska sestra Azra Kuduzović instrumentarka i Danica Džambić.

Operacija je izvedena u opštoj anesteziji, pod rukovodst-vom anesteziološkog tima Klinike za anesteziologiju i reani-maciju kojeg je prdvodio dr. Halid Mahmutović.

Prema riječima dr. Vahida Jusufovića, pacijentica se osjeća dobro i već pola sata nakon operacije je mogla biti otpuštena sa Klinike, ali će radi kliničkog praćenja i praćenja rezultata oštrine vida na različitim daljinama ostati tu još dva dana.

- Odlučili smo da pacijentica tu provede izvjesno vri-jeme kako bi mogli pratiti parametre koji su nama bitni u kliničkom ispitivanju primjene ove leće. Da utvrdimo kakva je oštrina vida na daljinu, na srednju distancu i na blizinu i kakav je stereovid – kaže dr. Vahid Jusufović, ne krijući radost što je ovaj zahvat prvi puta izveden na Klinici u Tuzli.

Kako ova vrsta leća ne potpada pod participaciju Fonda zdravstva TK, njena ugradnja pacijenta košta 640 KM.

Služba za informacione tehnologije Azra Kunosić

Prvi put u BiH pacijentu ugrađena multifokalna intraokularna leća

27.02.2006. Cijene 53 proizvoda, koji su obuhvaćeni potrošačkom

korpom u Federaciji BiH, u januaru ove godine ukupno su povećane za 6, 8 posto u odnosu na decembar prošle go-dine, saopćio je danas na konferenciji za novinare u Sarajevu direktor Federalnog zavoda za statistiku Derviš Đurđević.

Kod industrijskih prehrambenih proizvoda najveći rast ci-jene registrovan je kod jogurta, za 18, 1 posto, maslaca za 12, 6 posto, ulja za 12, 4 posto, džema za 8, 6 posto, mlijeka za 6, 8 posto i ostalih proizvoda iz ove grupe za oko 4 do 5 posto.

Također, porasle su i cijene telećeg mesa za 9, 8 posto, junećeg za 6, 9 posto, janjećeg za 10, 4 posto, pilećeg za 6, 7 posto i svinjskog za 2, 1 posto.

Od poljoprivrednih proizvoda koji ulaze u korpu više su cijene krompira za 11, 7 posto, crnog luka za 19, 4 posto,

mrkve za 17, 8 posto, špinata za 63, 1 posto, svježeg kupusa za 10, 4 posto, jabuka za 17, 1 posto, banana za 26, 1 posto itd.

- Na rast cijena poljoprivrednih proizvoda u januaru utje-cala je i smanjena snabdjevenost tržišta, kazao je Đurđević.

Potrošačka korpa u FBiH u januaru iznosila je 492, 16 KM, što je za 31, 41 KM ( 6, 8 posto) više u odnosu na decembar.

Posmatrano po sjedištima kantona, za potrošačku korpu je januaru 2006. godine najviše trebalo izdvojiti u Širokom brijegu 537, 55 KM, Livnu 533, 27 KM, u Mostaru 531, 19 KM, a najjeftinija potrošačka korpa je bila u Goraždu i koštala je 450, 81 KM.

(Fena)

Potroškačka korpa u januaru skuplja 6,8 posto

15

08.03.2006. - Referentna grupa Tuzla, mreža 86 nevladinih organizacija

Referentna grupa Tuzla, mreža 86 nev-ladinih organizacija povodom 8.marta “Međunarodnog dana žena” želi podsjetiti javnost na jednaka prava oba spola u našoj zemlji. Zakon o ravnopravnosti spo-lova koji je usvojen na sjednici Doma naroda, održanoj 21.maja 2003. go-dine promovira i

štiti ravnopravnost spolova i garantira jednake mogućnosti svim građanima, kako u javnoj, tako i u privatnoj sferi društva, te sprečava direktnu i indirektnu diskriminaciju zasnovana na spolu.

Spolovi su ravnopravni. Puna ravnopravnost spolova garantira se u svim sfera-

ma društva, a naročito u oblasti obrazovanja, ekonomije, zapošljavanja i radu, socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti, sportu, kulutri, javnom životu i medijima, bez obzira na bračno i porodično stanje.

Diskriminacija po osnovu spola i spolne orjentacije zabranjena je.

Međutim sva novija istraživanja ukazuju na značajne raz-like u položaju žena, s obzirom na stepen obrazovanja, kako u načinu organiziranja porodičnog života tako i u shvaćanju i vrijednostima koje postoje među ženama u različitim so-cio-kulutrnim sredinama, a najčešći razlog toga jeste prisut-

nost patrijahalnog modela društva. S toga možemo slobodno reći da ženska ljudska prava u

BiH nisu još uvjek dobila svoju pravu afirmaciju, bez obzira što je konvencija o eliminaciji diskriminacije nad ženama ugrađena i u Ustav BiH.

Činjenica da se žene u našoj zemlji još uvijek suočavaju sa brojnim predrasudama i drugačijim viđenjima njihovog položaja u društvu, dokazuje da u ostvarivanju ženskih ljud-skih prava BiH nije daleko odmakla.

Žene u Bosni i Hercegovini, iako čine natpolovičnu većinu stanovništva (51%), nisu ni približno u tom pro-centu prisutne u oblasti radnih i socijalnih odnosa (stopa nezaposlenosti žena je 44%), učešće u političkom životu (14, 2%), u političkim partijama (oko 18, 5%). Znatno veći procenat žena je zaposlen u obrazovanju, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti (62%).

Opšte siromaštvo i težak ekonomsko – socijalni položaj bh društva, najteže pogađa upravo žensku i dječiju populaciju. (Izvještaj o stanju ljudskih prava u BIH – analiza za period januar-decembar 2003.)

Ukoliko bismo svi na umu imali činjenicu da bi ekonomija razvijenih zemalja doživjela kolaps ako žene ne bi radile ono što rade besplatno: prema ekonomistkinji Marilyn Waring (na čitavom zapadu ženski besplatni rad stvara 26% - 40% bruto nacionalnog dohotka) možda bismo i uspjeli promi-jeniti stav i položaj žena u našoj zemlji.

Referentna grupa Tuzla, mreža 69 nevladinih organizacija, povodom 8. marta, uz čestitke podržava sve žene u borbi za osvarivanje svojih osnovnih ljudkih prava i jednakog položaja u svim segmentima društva.

Sretan 8. mart !!!!

Podsjećamo javnost na jednaka prava oba spola

Mame trebaju da imaju 8.Mart svaki dan

13.02.2006. - Nove žrtve provatizacije i stečaja Cijene 53 proizvoda, koji su obuhvaćeni potrošačkom

kOko hiljadu radnika u Tuzlanskom kantonu već sutra bi moglo u penziju da se nije ispriječila nepremostiva barijera. Nikome od njih godinama nisu uplaćivani doprinosi, ko-jima bi ravnopravno konkurisali za primanja iz penzionog fonda. Uglavnom je riječ o radnicima iz privatizacijom uništenih preduzeća i firmi nad kojima se dugo vremena klati mač stečaja. Nadležne službe takođe registruju i oko osam hiljada radnika, kojima doprinosi nisu uplaćivani između pet i sedam godina, a kojima će uskoro doći vrijeme za penzionisanje. To je dodatni socijalni i finansijki teret, na bilo kojoj strani, odakle se očekuje moguće pozitivno rješenje njihove sudbine. Naime, u skupštinskoj proceduri je već bio zakon koji bi takve slučajeve riješio dodatnim, ali vremenski produženim i etapnim uplatama zaostalih dopri-

nosa u PIO. Zakon je već u startu iz Federalnog parlamenta vraćen u

Vladu Federacije, što je ovu kategoriju radnika praktično ostavilo bez nade. Protiv tog zakona su se pobunili i “stari” penzioneri, kojima bi nagli priliv novih “kolega” u ovo društvo umanjio i onako tanke penzije. S druge strane, u Sindikatu izlaz vide samo u tom pravcu.

- Zaista ne vidimo drugo rješenje osim tog zakona, koji će, nadam se, ponovo biti vraćen u skupštinsku proceduru i biti usvojen, pa i sa nekim otežavajućim okolnostima za radnike. Međutim, važno je da na bilo koji način pošaljemo ljude u penziju, kaže Muhamed Hadžić, predjsednik Sindi-kata Tuzlanskog kantona.

(San)

Oko 1.000 Tuzlaka ne može u penziju

16

Bilten rada op�ine Tuzla

22.03.2006. Danas u Općini Tuzla

Danas su u zgradi Općine Tuzla, Jasmin Imamović, načelnik Tuzle i Nada Mladina, predsjedavajuća Općinskog vijeća Tuzla, primili pripadnike Policijske uprave Tuzla, pri-padnike Profesionalne vatrogasne brigade Tuzla i građane koji su iskazali veliku hrabrost, spretnost i požrtvovanost prilikom dvije akcije spašavanja lica iz korita Jale.

Prvi slučaj dogodio se 1.3.2006. godine kada je spašen Spasoje Đurić iz Tuzle koji je šetajući slučajno pao u Jalu. Drugi se desio jučer, u utorak 21.3.2006. godine, kada je dječak Muhamed Mehanović (rođen 1991. godine) iz Tuzle, skliznuo u vodu pokušavajući da dohvati loptu.

Policajci koju su učestvovali u obje ove akcije spašavanja su: Nervin Selimović, Ibrahim Nišić, Miroslav Derniković, Adnan Đanić i Fadil Mehmedović.

Vatrogasci Profesionalne vatrogasne brigade koji su učestvovalisu: Hadžić Midhat, Elvir Džambić i Adnan Bojkić.

Mladić koji je juče učestvovao u akciji spašavanja dječaka Muhameda je Jasenko Sarajlić iz Tuzle.

Prijemu je prisustvovao i Nedim Mutapčić, načelnik PU Tuzla, koji se zahvalio svima i u ime MUP-a Tuzla i svoje lično ime, čestitao na iskazanoj htrabrosti.

Prisutan je bio i Ibrahim Hadžić, komadant Profesionalne vatrogasne brigade Tuzla, koji je rekao da svake godine imaju jednu ili dvije intervenicje spašavanja građana iz korita Jale. Do sada su sve akcije imale sretan završetak a u cilju veće sigurnosti šetača razmišlja se o postavljanju zaštitne ograde na mjestima gdje je Jala najopasnija. Mjesto gdje najčešće građani padaju u Jalu su u istočnom dijelu grada, u blizini hotela Tuzla.

Jasenko Sarajlić je izjavio: “To je bila prva rekacija, mis-lio sam da ga uhvatim s obale ali sklizno sam i onda ga u vodi uhvatio. Pokušao sam stati na noge ali nisam mogao, dječak je bio na meni, par puta sam bio pod vodom, borili smo se s Jalom. Kada sam vidio ljude sa strane laknulo mi je. Problem je bio da sa sredine dođemo do desne obale Jale. Pružio sam ruke i nadao se da će me on uhvatiti (misli na

Džambića), bilo je puno klizovo, čekali smo da bace ko-nopac a onda kada su ga bacili bilo je lakše.” Aplauz i smi-jeh prisutnih izazvao je Jasenkov komentar: “Žao mi je što me je televizija uhvatila bez trenerke koje ja spala kad su me izvlačili.” Policajac Adnan Đanić: “Bio sam na Brčanskoj malti, čuli smo da je neko vodi, došli smo do fakluteta, trčali smo do Cipelića gdje smo vidjeli da se kolega bori da održi Jasenka na površini vode. Ja sam ušao u vodu, kolegi je nestajalo snage, što Jasenko kaže, u tom trenutku se nije razmišljalo, imali smo samo cilj izvući sve iz vode.”

Načelnik Imamović se svima zahvalio i rekao da će upu-titi prijedlog Općinskom vijeću da svi oni koji su iskazali hrabrost u akcijama spašavanja dobiju priznanje grada.

Prijem za hrabre spasioce

Mladina, Imamović, Mutapčić i Adnan Đambić

Dambić, Jasenko i Muhamed

Jasenko Sarajlić

Adnan Đanić

17

16.03.2006. u Općini Tuzla

Jasmin Imamović, općinski načelnik, danas je primio pred-stavnike Saveza općina i gradova iz Turske.

Predstavnici Saveza općina i gradova Turske “Mahalli Idareler Dernegi” na studijskom su putovanju kroz Bosnu i Hercegovinu. Grupu čine gradonačelnici i načelnici općina i gradova Turske. Danas su posjetili i Tuzlu gdje će provesti je-dan dan. Posebno ih interesuju pitanja upravljanja otpadom, kanalizacijom, energetskim i informacionim sistemima, za-tim turistički potencijal i druga praksa lokalnih zajednica.

Delegaciju koju čini 13 načelnika i gradonačelnika grado-va iz Turske, načelnik Jasmin Imamović primio je sa svojim saradnicima. Rekao je nešto više o vezama Bosne i Herce-govine i Turske, upoznao goste sa kulturnim nasljeđem Tuzle

kao i planiranim razvojom. Gosti su imali priliku pogledati i prezentaciju o gradu. U toku dana na poslovnom ručku nastavit će se razgovori o međusobnoj saradnji.

Na novinarsko pitanje “Šta očekujete od ove posjete?” načelnik Jasmin Imamović, rekao je: “Posjetu je organi-zovala Zajednica općina i gradova Bosne i Hercegovine. Važni su gosti danas u Tuzli. Turska je jedna moćna zemlja, u ekspanziji razvoja. Mnogo je razloga da se vežemo, nas zanima vezivanje u svakom pogledu a posebno radi direkt-nih stranih investicija u cilju povećanja broja radnih mjesta i razvoja Bosne i Hercegovine. Velika mi je čast što imamo ovako važno društvo mojih kolega iz gradova Turske.”

Cemil Seboy načelnik Buca Izmir izjavio je: “U našoj del-egaciji nalaze se predstavnici općina Izmir, Istanbul, Ankara, Kastamonu. Naš glavni cilj je da pojačamo naše bratske veze i da turski investitori ulažu ovdje na obostranu korist. Koristim priliku da zahvalim Zajednici općina BiH koji su organizovali ovaj program.

Mi smo 2-3 dana ovdje, nas-tojat ćemo da našim privatnic-ima u okviru Trgovinske ko-more Izmir objasnimo da turski investitori već ulažu u BiH, a mi ćemo se truditi da naše privatnike dovedemo ovdje da na licu mjesta vide kakva je situacija”.

Predstavnici Saveza općina i gradova Turske danas borave u Tuzli

Cemil Seboj, Buca - Izmir

11.03.2006. u Općini Tuzla

Vijećnici u Općinskom vijeću Tuzla nedavno su dali bez-rezervnu podršku izgradnji Centra za srce u Tuzli. Jedno-glasno su, nakon što je provedena potrebna procedura, odobrili lokaciju za početak gradnje centra, koja se nalazi u neposrednoj blizini sadašnje Klinike za plućne bolesti Uni-verzitetskog kliničkog centra Tuzla (UKC), u tuzlanskom naselju Slavinovići.

Budući centar za srce u Tuzli bit će mjesto gdje će se, kao i u sve druge bolnice i klinike u BiH, dolaziti sa ljekarskom uputom i zdravstvenom knjižicom.

Koncept gradnje ovakvih centara je davno primjenjen u Evropi, tako da će i tuzlanski Centar za srce raditi po već oprobanom modelu u europskim zemljama, navode iz Kliničkog centra Tuzla.

Na čelu Centra za srce nalazit će se fondacija koja bi bila više neprofitabilnog tipa. Kada su u pitanju razvojni pro-grami, proširenje kapaciteta i kadrovi, ta fondacija bi bila neovisna. U centru bi radilo najmanje 110 visokokvalitet-

nih, uglavno mladih stručnjaka, koji će za dobru platu paci-jentima pružiti vrhunsku uslugu.

“Naišao sam na odobravanje i snažnu podršku, kako svojih kolega iz cijele BiH, tako i od same države. Zamišljeno je da se ovaj centar gradi donacijama, ali i kreditnim zaduženjima. Pored kardiohirurgije, po kojoj smo poznati, i interventne kardiologije, bila bi formirana još i klasična kardiologija, odnosno urgentni dio sa centrom za riješavanje akutnog infarkta miokarda”, kazao je prof. dr. Emir Kabil, direktor Klinike za kardiohirurgiju u Tuzli, inače inicijator osnivanja Centra za srce. Zamišljenim načinom organiziranja drastično bi se smanjila duga lista čekanja na hirurške zahvate.

“Ideja je da se u sklopu ovog centra napravi i jedan mali hotel, kako bi u okviru liječenja jedan član porodice bio uz pacijenta. Planirana su i vozila za transport pacijenata i he-likopter za hitne intervencije, posebno kad su u pitanju in-farkti srca”, kazao je Kabil.

(Fena)

Tuzlanski Centar za srce radit će se po evropskom modelu

18

19

20

21

22

Razgovori sa ...

Medicinom treba da se bavi samo onaj ko je osjetljiv

Vrata svog doma Tuzlarijama je otvorila pedijatar Men-suda Hasanhodžić. Ova izuzetno zanimljiva osoba lju-bazno je odgovarala na sva pitanja kojih nije bilo malo. Lijepo je da je baš ona pedijatar jer djeluje blago, kao neko u koga možete imati povjerenje već u prvom kon-taktu. Trenutno je jedina osoba sa diplomom medicin-skog genetičara u Bosni i Hercegovini. Radi u UKC -u Tuzla kao pedijatar i genetičar. Nedavno se vratila iz Pakistana gdje je bila u humanitarnoj misiji sa svojim kolegama. Razgovarali smo o svemu, o njenom boravku tamo, genetici, školovanju.

ŠKOLOVANJE

Završila je Medicinski fakultet u Tuzli 1985. godine, u redovnom roku, bez nekih poseb-nih problema, kao četvrta generacija na fakultetu. Studentsko doba je posebno lijep pe-riod u životu doktorice Hasanhodžić jer je uz studiranje medicine bila i član KUD “Zvonko Cerić” s kojim je gos-

tovala u mnogim državama. Nakon diplomiranja kratko je radila u Domu zdravlja

u Lukavcu, a poslije sticanja uslova za specijalizaciju pri-javila se na Pedijatriju i sve ostale godine radi na Pedi-jatriji.

Specijalizirali ste pedijatriju te kao ljekar specijalista nastavili edukaciju u inostranstvu. Završili ste subspezi-jalizaciju iz oblasti genetike u Francuskoj?

Moja specijalizacija je protekla u ratu, mi smo bili prva generacija specijalizanata, koja je ispit iz pedijatrije pola-gala u Tuzli. U to vrijeme nismo imali mogućnosti, ili su one bile minimalne, da idemo van BiH. Tek nakon rata smo išli na različite usmjerene edukacije iz pedijatrije. U međuvremenu je raspisan konkurs za subspecijalizaciju iz kliničke genetike u UKC-u u Tuzli. Ja sam je dobila. Rješenje o usmjerenoj specijalizaciji sam dobila od Fed-eralnog ministarstva zdravstva, ali se ispostavilo da speci-jalizaciju ne mogu završiti u BiH, jer se komisija, i sve što je zakonski bilo potrebno za obavljanje specijalističkog staža, u toku rata raspalo. Obišla sam susjedne zem-lja gdje je postojala mogućnost da odradim, barem, dio specijalističkog staža, i saznala da mogu stažirati, ali ne

i dobiti diplomu genetičara. Tada mi se ukazala sretna prilika da specijaliziram u Francuskoj, u sklopu sarad-nje koju Univerzitetski klinički centar u Tuzli ima sa Univerzitetskim kliničkim centrom u Strazburu. Bila sam prvi strani državljanin koji je kod njih specijalizirao medicinsku genetiku. Prije Francuske bila sam u Hrvat-skoj i Sloveniji, a zatim dva mjeseca u Belgiji. Tamo sam prošla prvi staž iz kliničke genetike. To su bili odličnih dva mjeseca, gdje sam naučila puno iz oblasti medicinske genetike, što mi je pomogle da se lakše snađem u Fran-cuskoj. 2004. godine sam odbranila i magistarski rad iz oblasti medicinske genetike

Koja su najčešća oboljenja koja se liječe na Pedijatriji u Tuzli ?

Klinika za dječije bolesti u Tuzli svojim radom pokri-va veliku površinu Bosne i Hercegovine, i ima prilično razvijena sva odjeljenja koja se bave pedijatrijom po subspecijalističkim granama, znači, nije opšta bolnica nego je klinika.

Osim svakod-nevnim pos-lom bavi se i istraživačkim ra-dom. Pokriva vrlo različitu patolog-iju, od akutne do hronične, u zavisnosti od sezone. U hlad-nijem periodu

najviše imamo respiratornih oboljenja kao što su bron-hitis, astma, upala pluća, opstruktivni bronhitisi i slično. U periodu ljeta i jeseni su česti prolivi, povraćanja, vi-rusne infekcije, ... tada odjeljenje gastroenterologije bude puno.

S druge strane imamo patologiju koja je stalna, radi se o hroničnim bolesnicima, pacijenti sa srčanim man-ama i različitim drugim oštećenjima srčanog mišića, nefrološkim, reumatološkim, hematološkim pacijen tima. Neurološki pacijenti su takođe svakodnevna pa-tologija. Najčešći su oni koji imaju krize svijesti, ali je i njih znatno više u periodu virusnih infekcija. Zbog vi-sokih temperatura često se javljaju febrilne konvulzije. Zatim imamo odjeljenja koja se bave onim dijelovima pedijatrije gdje su potrebna dugotrajnija ispitivanja, kao što su endokrina ili genetika. Imamo dosta ambulantnih pacijenata, koji nisu obavezni da stalno borave u bolnici, kao dijabetičari koji u bolnicu dolaze samo u krizama, ali se često kontrolišu u ambulantama. Posebno odjeljenje pripada novorođenčadi, i prijevremeno rođenim, jer oni zahtijevaju posebne uslove boravka i specifične terapijske tretmane.

U posjeti doktorici Mensudi Hasanhodžić

23

RAD NA KLINICI

Da li obavljate poslove genetičara ili pedijatra ?

Subspecijalizaciju sam dobila od Kliničkog centra, ne Pedijatrije i ja sam na raspolaganju Kliničkom centru kao genetičar. Zaposlena sam kao pedijatar i kao šef odjeljena za genetiku na Pedijatriji, radim sve pedijatrijske poslove kao i svi ostali pedijatri, jer mi smo u prvom redu pedi-jatri. Odjeljenje za medicinsku genetiku ima i istoimenu ambulantu, a radi i genetsko savjetovalište. Ambulanta i savjetovalište je smješteno na Pedijatriji, ali je to ambu-lanta za cijeli Klinički centar, Kanton ili državu, u koju može doći svako ko ima uputnicu.

Ko dolazi u genetsko savjetovalište ?

Ljudi danas malo više znaju o naslijeđu i genetici. Kada im je već nešto dijagnosticirano, dolaze da se raspitaju kakav je tok bolesti, kakve su prognoze, koliko i kako se ta njihova bolest može da prenese na potomstvo. Dolaze iz čitavog Tuzlanskog kantona ali i šire.

Dolaze da riješe dileme, da se posavjetuju. Dolaze i parovi koji su imali više gubitaka trudnoće; oni koji prim-ijete zaostajanje u rastu ili psihomotornom razvoju svoje djece. Zaostajanje može biti samo motorno, mentalno ili psihomotorno, svako ovakvo dijete treba genetski obra-diti, ako uzrok nije neko poznato organsko oštećenje. Javljaju se oni koji znaju da u porodici imaju, recimo, Daunov sindrom; oni koji imaju preko 35 godina, a žele postati roditelji; oni koji imaju već jedno bolesno dijete, ili imaju jedno zdravo dijete, ali imaju u porodici bolesne od nasljednih oboljenja; oni koju su saznali da pripadaju rizičnoj grupi, ili je na ginekološkom pregledu posum-njano na neki problem u trudnoći; ili je patološki nalaz kariotipa dobijen prilikim amniocenteze i mnogi drugi.

Sa kojom sigurnošću genetičar kome je poznata porodična anamneza oba roditelja, unazad 3-4 generac-ije, može predvidjeti eventualna oboljenja kod nerođenog djeteta ?

Završimo genetsku obradu da vidimo rizike, tražimo da li predočeni problem ima veze sa naslijeđem, sa gene-tikom; tražimo šta je to u ranijoj anamnezi što je moglo da utiče na trudnoću i plod, uradimo predkoncepci-jsku obradu ako je moguće;, ako već imamo trudnicu onda je tu već i dijagnostika ploda. Izračunaju se rizici u porodici, zatim koji rizik nose roditelji da prenesu već poznatu bolest ili poremećaj na dijete, koji rizik nose go-dine roditelja; preračunaju se svi rizici, pa se prema tome odredi da li je potrebna rana ili kasna amniocenteza, bio-hemijsko, metaboličko, citogenetsko ili molekularno is-pitivanje plodove vode. Tek nakon toga možemo više reći o dijagnozi i eventualnim oboljenjima nerođenog djeteta. Ako je bolest u porodici poznata, kao i njen uzrok, ispiti-vanja su konkretnija, a dijagnoza i prognoza preciznije.

Ako genetska obrada pokaže da su velike šanse da će doći do oštećenja ploda, da će se roditi bolesno dijete, šta se onda radi, da li je zakonski regulisano u takvim slučajevima raditi prekid trudnoće?

Ako postoje medicinske indikacije za prekid trudnoće, zakonski je to regulisano i može se uraditi. Prethodno se pravi porodično stablo u kome se upisuju sve zdrave i oboljele osobe, prati se način nasljeđivanja, izračunaju se rizici ponavljanja, predloži dijagnostika, uzmu se u obzir rezultati ultrazvučnog skrininga, biohemijskih i drugih analiza, rezultati molekularne ili citogenetike iz plo-dove tečnosti, objasni se sve budućim roditeljima, a na roditeljima je da odluče šta će činiti. Ako se sa sigurnošću može reći da postoji veliko oštećenje ploda, zakonski je regulisan prekid trudnoće zbog medicinskih indikacija, ako to roditelji žele.

Tuzlarije su skoro objavile podatke Zavoda za zdravstvo o uticaju aerozagađenja na bolesti kod djece. Koliko su bolesti od kojih oboljavaju naši mališani uzrokovane aerozagađenjem, genetskom predispozicijom i da li pos-toji nešto što je specifično za naše područje? Šta sve utiče na poremećaje u razvoju ploda, razvoj nekih oboljenja i sl. ?

Aerozagađenje nije specifično samo za nas. Rijetko se neko može pohvaliti da ima tako čist zrak u današnjem svijetu. Zagrijavanje je globalno, ozonske rupe sve veće. Ne može se reći ni da aerozagađenje, do te mjere utiče na naš genotip da bi to bilo isključivo kod nas, to se može reći za bilo gdje u svijetu. Ultravioletno zračenje, radijac-ija, različiti toksini i hemijska jedinjenja, sve to može da utiče na našu DNA, na mjestima gdje DNA puca svakod-nevno. Na svu sreću ljudska DNA se obnavlja. Na cijeloj dužini DNA nisu sva mjesta jednako aktivna, tako da ona ima vremena da popravi veliki dio oštećenja koja se svakodnevno dešavaju. Ipak, ako se negativno djelovanje desi u određenom trenutku, ono može da znatno utiče na plod. Recimo, virusna infekcija u periodu organogeneze može da negativno utiče na razvoj ploda, na oštećenje ne-kog organa u razvoju, oštećenje vida, zavisno šta se u tom periodu razvija. U trećem tromjesečju trudnoće, prehlada majke ne bi znatnije uticala na plod, ali u periodu koji je osjetljiv, visoka temperatura, visok ili nizak krvni priti-sak, anemija, mogu dovesti do oštećenja ploda. Jednako važna je i sredina u kojoj buduće majke borave. Trud-nice koje rade sa jakim hemijskim sredstvima, spadaju u rizičnu grupu za nastajanje anomalija ploda. Čak i boja za kosu, ako trudnica intenzivno farba kosu, može štetno da utiče na plod.

Zatim utiče pušenje, alkohol, lijekovi, droge, ali ćete rijetko vidjeti nekoga ko će se odreći tog poroka radi svog djeteta. Često kažu “pušila je i moja majka, pa evo šta meni fali”. Zaboravljaju da nekada nije bilo toliko različitih zagađenja kao sada; bio je čišći zrak, manje in-

24

dustrije. Sada imamo svakodnevno aerozagađenje, često smo pasivni pušači u privatnim ili radnim sredinama, i ako još unosimo dodatnu količinu otrovnih materije direktno u krv, to istovremeno djeluje na plod, jer je krvotok tada jedinstven. Ako nešto možemo spriječiti treba da spriječimo. Dijete alkoholičara, bilo da je otac ili majka alkoholičar, može da nosi posljedice alkoholizma, jer alkohol svojim sastavom utiče na plod. Tablete, dro-ga i slične materije, nose veliki rizik za oštećenje ploda. Veliki broj materija unešenih u organizam na bilo koji način, ima štetni uticaj na plod, ako djeluje u periodu kada se plod razvija. Kako će se ispoljiti ovaj štetni uticaj zavisi od toga da li se poklopio period razvoja ploda i jačina djelovanja nečega štetnog. Neko će proći bez većih posljedica, jer je njegov genetski potencijal drugačiji, dok će drugi pretrpjeti veliko oštećenje. Nikada ne znate, u potpunosti, kakav je vaš genetski potencijal i šta je u toku života vaš fenotip «zaradio» u međusobnoj interreakciji sa svojom okolinom.

Često se misli da je sve što dolazi sa zapada bolje nego kod nas, pa čak i da su njihova djeca zdravija. Da li se može napraviti paralela između naše i djece iz razvi-jenih zemalja?

Djeca nisu tamo zdravija, ima jednako bolesnih kao i ovdje, patologija je različita jer su i područja različita . U Francuskoj ima puno cistične fibroze. Nekada je u Evropi bilo puno hemofilije i drugih recesivnih oboljenja koja se prenose kroz generacije. Ako imate par u kojem ima i jedno i drugo recesivni gen, onda imate veliku šansu da dobijete oboljeli plod. Kraljevske porodice su se ženile međusobno, to je običaj i na sjeveru Afrike, u arapskim zemljama. Imamo i vjenčanja između članova židovskih porodica. Amiši se isključivo vezuju za ljude s kojima su u krvnom srodstvu. Turska zajednica koja je velika u zapadnoj Evropi živi u zatvorenoj zajednici. U takvim zatvorenim sredinama, povećava se rizik za recesivna oboljenja i broj oboljelih. Gdje god imamo srodničko vezivanje, imamo i veliki broj recesivnih nasljednih oboljenja. Kod nas, srećom, to nije običaj. S druge strane mi nemamo ni razvijenu dijagnostiku potrebnu za dijag-nostikovanje većine ovih oboljenja, tako da, i kada sum-njamo, ne možemo uvijek potvrditi postojanje nasljedne bolesti. Iako se u zadnjih nekoliko godina dosta uradilo na uvođenju dijagnostike nasljednjih oboljenja, još uvijek nam predstoji dug put u nastojanju da u BiH pacijenti mogu dobiti barem osnovna genetska ispitivanja.

U svakom slučaju postoje razlike, koje su posljedica određenog standarda, i mi smo s nekim stvarima bili gotovo prestali da se suočavamo, pa smo u ratu i nakon rata, opet došli u situaciju da liječimo, recimo tuberku-lozu. Na zapadu, jedno vrijeme, su čak rekli da djecu neće “besežirati”, jer nije bilo potrebe. Međutim, u zad-nje vrijeme, tuberkuloza se vratila i na zapad, jer i oni imaju siromašne, a to je socijalna bolest. Javlja se u lošim stambenim uslovima, kada se ljudi ne hrane dobro. Tada

opada imunitet organizma i dolazi do oboljenja. Što je bolji standard jednostavnije je organizovati

zdravstvenu zaštitu. Na zapadu djeca rano kreću u predškolske ustanove, imaju sistematske preglede, ranije se prepozna problem, dijete se uključi u rehabilitaciju ili terapijski tretman. Kod nas su mnogi ljudi veoma udalje-ni od ambulante. Dešava se da djeca dolaze u vrlo teškom stanju, kada im ne možete ni pomoći. Imamo područja gdje autobus dođe jednom ili nijednom u toku dana, a sada nakon rata stanje je jos gore zbog uništenih puteva.

Da li su neka oboljenja u porastu?

Imamo veliki broj djece sa malignim oboljenjima. Pokušavamo vidjeti da li je to nešto specifičnije kod nas u Kantonu ili BiH, nego negdje drugdje. To je nešto što traži jedno opsežno istraživanje, da bi se moglo tačno reći o čemu se radi. Sam utisak nije dovoljan. Medici-na traži egzaktnu potvrdu; ako se nešto izjavi, mora se potvrditi konkretnim podacima. Kažem, mi imamo uti-sak u zdravstvu, u razgovoru sa kolegama, da se ipak broj oboljelih od malignih oboljenja povećava. S druge strane, mi ranije nismo bili centar u kojem su se dijagnosticirali i liječili tako teški pacijenti. Ranije smo ih slali u Beograd, Sarajevo, Zagreb. Bilo je normalno da se tamo šalje, jer je zdravstevno osiguranje pokrivalo cijelo područje bivše Jugoslavije. Sada smo mi ustanova koja obavlja dio uslu-ga tercijalnog nivoa, koji traži da se dijagnostika i terapija završi ovdje, pa smo suočeni sa dijagnozama koje se neka-da nisu liječile ovdje u Tuzli. Mislim da se i zbog toga, određena patologija puno češće viđa danas nego prije.

PAKISTAN

Bili ste u drugoj ekipi tuzlanskih ljekara koji su poma-gali nastradalom narodu Pakistana nakon razornog zemljotresa. Kakvi su Vaši utisci?

Pakistan je jedna vrlo neobična zemlja, prostrana, ima oko 180 miliona stanovnika. Karači je veliki grad u koji prvo dođete, na samom jugu. Ima skoro 15 miliona stanovnika.

25

Nekada je bio administrativni centar, a sada je admin-istracija preseljena u Islamabad, grad koji se praktično pravi na slobodnoj površini, u zadnjih 40-tak godina. Kada tek stignete, osjetite zrak pun neke težine i mirisa egzotičnih začina, koji su vam prilično strani i to vas na neki način zabrine, jer je to nešto što vam je sasvim novo i čini vam se da će to vaš boravak u Pakistanu otežati. Ljudi su, međutim, vrlo srdačni, Bosna i Hercegovina se smatra prijateljskom zemljom. Islamska Republika Pakistan naravno poštuje i to što u našoj zemlji žive i muslimani, čini im se bratskom zemljom, mada o njoj malo znaju. Iako ste im previše svijetle kože i djelujete im previše evropski ili američki, niste im čudni i prihvaćaju vas, znaju da ste došli da im pomognete.

Pakistan je zemlja koja se zadnjih 60 godina bori za svo-je granice. Okružen je rizičnim područjima, pa je vojska nešto, što je prilično prisutno tamo. Dok smo bili na ter-enu, bili smo pod brigom vojske, koja nas je lijepo pazila, nastojeći da nam pruži bar minimum uslova potrebnih za obavljanje našeg posla.

Zemlja koja se zadnjih 60 godina bori za svoje gran-ice, okružena rizičnim područjima, vojska je nešto što je prilično prisutno tamo. Kada smo bili na terenu bilo smo pod brigom vojske koja nas je lijepo pazila, nasto-jali su da nam pruže bar minimum uslova potrebnih da možemo obavljati svoj posao.

Mi smo bili treći tim koji je došao iz BiH, a drugi iz Tu-zle. Bilo je čak 8 žena u našem timu. Od 11 članova, 8 su bile žene, što je izazvalo određenu vrstu poštovanja u Pa-kistanu. Trenutno 2500 različitih timova, grupa ljekara, boravi tamo.

Belgija, Turska i Bosna i Hercegovina, su zemlje koje su prve došle u Pakistan poslije zemljotresa. Ljudi su se odazvali iz različitih dijelova svijeta, ali je prostranstvo koje je oštećeno u zemljotresu prilično veliko i broj žrtava ogroman. Gradovi, sela, naselja, veliki broj stambenih jedinica je potpuno uništen, ostale su samo hrpe cigli bez tragova da je nekada bilo naselje. Škole su se srušile na učenike. U jednoj školi 1000 učenika je nastradalo, čitava generacija koja je tada bila na nastavi

Sada je situacija mirnija što se tiče priliva pacijenata sa povredama od zemljotresa. Mi smo se suočili sa velikim brojem bolesnih ljudi. Bolesni su jer žive u teškim uslovi-ma bez mogućnosti da se griju ili nešto skuhaju. Puno je djece i odraslih s amputiranim ekstremitetima. Još uvijek leže u Kliničkom centru u Islamabadu, Puno siročadi.

Oni koji su nakon zemljotresa prošli bez povreda sada oboljevaju, jer je jako hladno. Za Novu godinu je pao i snijeg, temperature se spuštaju i do minus 30 stepeni . Čak i ako ste smješteni u zgradi nevjerovatno je hladno. Mi smo bili smješteni u nedovršenoj zgradi u kojoj nisu bili postavljeni ni svi prozori, imali smo male grijalice ali zbog loše struje nije bilo moguće zagrijati prostorije.

I gdje god smo radili i boravili, bili smo u zimskoj odjeći. U Manseri je zgrada bolnice morala biti iseljena jer je u zemljotresu ispucala. Od tada su sva odjeljenja, osim porodilišta i pedijatrije smještena pod šatorima «Ljekara bez granica». Pedijatrija je smještena u adapti-rani nekadašnji magacinski prostor. Stanovništvo iz porušenog područja smješteno je u 4-5 šatorskih naselja oko Mansere. U nekim šatorskim naseljima je smješteno i po 9000 do 10 000 ljudi. Jedno vrijeme su nabavljane plinske boce za zagrijavanje, ali nakon eksplozije jedne od tih boca zabranili su njihovu upotrebu. Sada ne postoji mogućnost da se ti ljudi drugačije zagriju, osim toplom odjećom, a ni nje nema dovoljno.

26

Kakva je sutuacija sa hranom i lijekovima?

Što se tiče hrane nismo imali pregled koliko humanitar-ne pomoći stiže u Pakistan ili u ugroženo područje. Hra-na iza bebe i lijekovi su stizali u ograničenim količinama, u Manseru gdje smo bili smješteni. Poznato mi je da je « Bosnalijek» iz BiH poslao pomoć u lijekovima. Tim koji je išao prije nas, donio je u Pakistan, a i mi smo nosili, dio medicinske opreme, lijekove koji se koriste u anesteziji, nešto odjeće, a to su radile i druge ekipe. Iapk, još dugo će pomoć biti potrebna.

Na donatorskoj večeri koju je organizovao UKC Tuzla i uplatama građana Tuzle, skupljena su sredstva za grad-nju tuzlanske ambulante. Kakvi su planovu u vezi toga?

Od sredstva koja su prikupljena trebalo bi da se sa-gradi jedan objekat u nekom od ovih područja koja su najviše pogođena zemljotresom, odnosno u području koje je najviše udaljeno od mjesta, gdje se sada pomaže unesrećenima.

Naš amabsador u Pakistanu, gospodin Damir Džanko, koji nam je puno pomogao tokom boravka u tok zemlji, naći će najpogodnije mjesto u dogovoru s pakistanskim vlastima. Ambulanta ili neka vrsta stacionara, škola, nije striktno određeno da to mora biti ambulanta. Sredstva su za ono što ocijene da je najpotrebnije. Bilo je govora da će Tuzla obezbijediti objekat, a Sarajevo dio opreme za ambulantu.

Kako ste se sporazumijevali?

Osim što su teški uslovi za život i rad, hladnoća, voda kao led ledena, jezik za sporazumijevanje takođe je prepreka. Engleski je uz urdu jezik zvanično službeni jezik Pakis-tana. Ipak, engleski jezik govore samo obrazovani ljudi, dok oni koji žive u zabačenijim mjestima u Pakistanu ne znaju engleski. Problem je što veliki broj ne govore čak ni urdu, U Pakistanu imaju više jezika, niz različitih jezika, koji se govore u plemenskim zajednicama. Tako oni koji

govore peštu jezik ne govore urdu. Imali smo prevodioce za urdu, ali se dešavalo da i njima zatreba prevodilac koji govori neki drugi pakistanski jezik.

U tako teškim uslovima koliko ste mogli obaviti dobro svoj posao, kako je izgledao Vaš radni dan tamo?

Imali smo mogućnost da prvog dana krenemo s radom jer nam je u prevođenju pomagao zemljak iz Mostara koji je tamo studirao. Pakistanske kolege su nas upoznale sa najčešćom patologijom. Na pedijatrijskom odjeljenju u jedenoj sobi, leže teško bolesna djeca, na jednom krevetu su po dva pacijenta i dvije majke. Vrlo različita patologija leži u istom prostoru. Počeli smo odmah sutradan raditi u ambulanti. Sreća je da smo povremeno dobili pomoć kolega kojii su radili na urgentnoj. Svakodnevno je dola-zilo između 150 i 200 mališana različitog uzrasta na pre-gled. Sve te dane smo radili u ambulanti, išli u vizitu na odjeljenje, nastojali da pregledamo što više pacijenata i olakšamo posao ljudima koji su tamo radili. Hirurzi su bili u operacionim salama, operisali, pratili pacijente, radili u ambulanti gdje se vrši trijaža hirurških pacije-nata.

27

Radili smo u ambulanti od ujutro do 2-3 sata poslijep-odne, jer ljudi dolaze do tog vremena. Iza pola tri naglo zahladni, pa je manje kretanja. Radilo se bez pauze, a nakon toga je ostajalo odjeljenje. Poslije jutarnje vizite na odjeljenju mi nismo imali nekog većeg posla tamo, osim ako bi nas pozvali. Hirurzi su znali biti pozvani. Bili smo na raspolaganju 24 sata i bilo kad da smo bilo pozvani, odazivali bi se.

Malo je ljudi koju nisu osjetljivi na djecu. Pedijatri su u mogućnosti da pomognu bolesnoj djeci ali šta kada im ne mogu pomoći? Vjerovatno dolazi i do emotivnog vezivanja za te male pacijente. Kako se nosite sa tom težom stranom vaše profesije, da li je moguće ne vezati se za pacijente, vremenom lakše podnijeti neke stvari?

Uvijek me je ljutila rečenica koju sam često znala čuti kao “vama je lako, ja ne bih mogla raditi, ja sam osjetlji-va”. Na pedijatriji može raditi samo onaj ko je osjetljiv, osjećajan i inače bi medicinom trebalo da se bavi samo onaj ko je osjetljiv, ako vas tuđa bol ne dotiče, ne trebate to ni raditi. Radi se često bez neke nadoknade, kada drugi slave i provode vrijeme sa svojim porodicama, mi radimo sa ljudima koje prvi put vidimo.

Nemoguće je ne vezati se, ja se vežem za svakog svog pacijenta, za neke više za neke manje. Uostalom, neke poznajete više, dolaze često na kontrole, ali ne možete izbjeći vezivanje, svako ostavi trag. Ako znate da je neko došao bolestan i onda kada ode veseo, zdrav, raspoložen, to je nešto što čovjeku daje neki poseban osjećaj sreće, zadovoljstva, to je nagrada. Ja volim taj poseban osjećaj kada sa pacijentima uspostavim kontakt. Moji pacijenti su često mali, oni koji još ne govore. Vremenom naučite da razumijete i taj govor koji je bez riječi, od suza, os-mijeha, pokreta. Razumijete šta želi da vam kaže. Volim kada mi pacijenti pružaju ruke, kad me se ne boje, kada mi se smiju, kada ulazim u vizitu da se ne sklanjaju od mene. Vrlo često, ako imam koju minutu vremena, nas-tojim provesti s njima, kada ih pregledam da ih stavim u krilo. Nije mi to u opisu posla, više je u mojoj prirodi.

Ponekad razmišljate o materijalnim stvarima kao i drugi ljudi, i pitate se da li ste odabrali pravu profesiju ali u trenutku ozdravljenja djeteta, jednostavno, to sve ostane negdje sa strane. Ja neću da kažem da nama za normalan život ne trebaju i te materijalne stvari, trebaju i namai kao i svakome drugom. Ali saznanje da radite ono što vo-lite dodatno vas ispunjava i potiskuje sve drugo. Ja volim medicinu, volim pedijatriju, volim raditi s djecom. I prije nego sam upisala medicinu, znala sam da ću raditi posao s djecom. Ali kako god ne možete izbjeći emocionalno vezivanje za pacijente, kako god vas njihovo ozdravljenje čini sretnim, tako ne možete izbjeći ni tuge koje doživite kad nekome ne možete više pomoći.

SLOBODNO VRIJEME

Na kraju radnog dana, kada zatvorite vrata Klinike, da li i dalje mislite na probleme na poslu, da li “nosite” posao kuci, koliko možete odvojiti privatni od poslovnog života? Kako provodite slobodno vrijeme?

Ponekad ne mogu tako brzo da se oslobodim posla, posebno ako je dežurstvo bilo teško. Potrebno je da se odmorim, da se mozak malo opusti, da ne razmišlja o svim problemima koji su se pojavilii. Kada je, da tako kažem, normalan dan, kad ste zadovoljni učinjenim, kad ste imali neki napredak na poslu, već s posla krenem za-dovoljna, prošetam gradom, obiđem prodavice. Ako ra-dite na klinici, posebno ako je to Univerzitetska klinika, obavezni ste da dio tog posla nosite kući, obavezni ste da pišete, objavaljujete nešto, stalno čitate, morate biti u toku. Okružena sam knjigama i stalno nešto radim.

Period rata me je naučio da vrijeme treba provoditi sa lju-dima koji su nam dragi, porodicom, roditeljima, družiti se, činiti neke sitne radosti drugima i primati ih. To čini svakodnevne trenutke života puno veselijim, pamte se kao neke iskrice koje dugo traju u životu. Svaki put kada se vratim na njih oraspolože me. Volim se prisjetiti svo-jih putovanja. Kada sam neraspoložena ili umorna da se nečim drugim bavim, prelistavam svoje albume.

Bili ste aktivan član UKUD “Zvonko Cerić”, sa folk-lorom i kasnije profesionalno i turistički obišli ste dosta zemalja. Vaš stan je pun suvenira iz raznih krajeva svi-jeta. Recite nešto o tom periodu svog života?

Uvijek sam rado putovala. Od onih prvih putovanja, kada sam obišla cijelu bivšu Jugoslaviju, putovanja u Italiju, Austriju, daleki Sovjetski Savez prije raspada, pa zatim Grčku, Mađarsku, Njemačku, Belgiju, Francusku, Španiju, do egzotičnih putovanja u Tursku, Egipat, Tu-nis, Jordan, Pakistan. Iz svih tih zemalja imam lijepe us-pomene kojima se rado vraćam.

U UKUD-u “Zvonko Cerić” bila sam od samog os-nivanja, pa zatim aktivno 10 godina. Jedno vrijeme bila sam i vršilac dužnosti predsjednika društva, tada najmlađeg u BiH. To je za mene bila čast. Poslije su me profesionalne i porodične obaveze odvojile od toga, ali tih 10 godina su bile zaista prekrasne godine za koje me vežu divna prijateljstva koja i dan danas traju.

Na kraju ovog ugodnog razgovora ostalo nam je samo da se zahvalimo doktorici Hasanhodžić na gostoprimstvu i poželimo joj sreću u privatnom i poslovnom životu.

(Razgovarala: S.M.)

28

Razgovori sa ...

Da imam čarobni štapić vratila bih svoje učenike u Bosnu

Jedna od omiljenih tuzlanskih učiteljica, Branka Dokić, koja se ovim poslom bavi već 37 godina, pristala je za Tu-zlarije reći nešto više o sebi i svom radu. Nekada je radila u bivšoj OŠ “Franjo Rezač”, a sada vodi IVa razred u OŠ “Jala”. Planira izvesti još jednu generaciju prije penzion-isanja.

Učiteljica Branka Dokić

Kako ste postali učiteljica? Da li je izbor zanimanja bio vaša želja iz djetinjstva ili je to slučajan izbor?

Želja iz djetinjsva. “To ću biti i ništa drugo” – rekla sam roditeljima.

Koliko ste do sada generacija izveli?

Devet.

Šta Vam posebno teško pada u Vašem poslu?

Nesređene obiteljske situacije mojih učenika, djeca bez jednog ili oba roditelja, djeca razvedenih roditelja, bolesna djeca, prognani iz domova, nezaposleni roditelji.

Prednosti i mane devetogodišnjeg obrazovanja?

Još je rano govoriti jer se realizuje tek druga godi-na devetogodišnjeg obrazovanja. Više se može reći tek završetkom prve generacije.

Na osnovu Vašeg dugogodišnjeg iskustva u radu sa djecom, možete li reći svoje mišljenje o petogodišnjim prvačićima, je li to prerano? Koliko je nastavni plan i program prilagođen uzrastu učenika?

Taj razred treba shvatiti kao socijalizaciju djece, razvijanje međusobne komunikacije kao i komunikacije sa zajedni-com – porodicom i školom. Svi zadaci utvrđeni nastavnim planom i programom realizuju se kroz igru koja je tom uzrastu i najprimjerenija.

Roditelji čija djeca tek polaze u prvi razred osnovne škole, znaju biti zbunjeni, pomogli bi ali ne znaju kako. Šta bi savjetovali roditeljima prvačića, a i one veće djece, kako da pomognu djetetu, kako da se organizuju?

Saradnjom sa učiteljem, ne opterećivati dijete svojim željama, ukazivati povjerenje djetetu i hrabriti ga.

Gdje roditelji najčešće griješe?

Kada nemaju dovoljno vremena za dijete. Prednost daju radnim obavezama a dijete ostavljaju po strani, kada is-punjavaju dječije hirove, kada su nedosljedni u zahtjevima prema djetetu, brza popustljivost.

Mnogi roditelji misle da su djeca preopterećena školskim obavezama, da im malo ostaje vremena za druge aktivnosti. Slažete li se s tim?

Pravilno planiranje učenja i rada dozvoljava djetetu bav-ljenje i drugim školskim i vanškolskim aktivnostima. U tome treba biti odmjeren i zadovoljiti interes djeteta.

Svako dijete je priča za sebe, koliko Vama polazi za ru-kom da gledate dijete kao individuu, ili se osobenosti djeteta utope u masi?

Individualan pristup djeci u školi je veoma bitan, bez toga nema uspjeha. Tome dajem prioritet.

Da li ste nekada svjesni da kod Vas počnu školovanje mno-gi koji će nakon srednje škole, a možda i prije, otići iz Bosne i Hercegovine?

To je realnost koju ja ne želim. Kada bih imala “čarobni štapić” pomogla bih svima da se vrate, žive i rade u svojoj domovini.

Da li ste u kontaktu sa bivšim učenicima, znate li gdje su, da li Vam se javljaju?

Svoje đake susrećem i ti me susreti raduju. Imam i kolege koji su nekada bili moji učenici i s kojima sada uspješno

Branka Dokić

29

sarađujem. Bilo je situacija u proteklim, za mene teškim godinama, kada sam imala i njihovu pomoć i podršku.

Za školu uvijek naglašavaju da je obrazovno odgojna, s obzirom na nastavni plan i program koliko ostaje vremena i za ono “odgojna”?

Pravi pedagog, “odgojnom”, kad god je potrebno daje prednost. Svako neblagovremeno reagovanje ima svoje posljedice.

Rat, postratni period doveo je i do nekih promjena, kako u načinu izučavanja gradiva tako i sastavu učenika po odjeljenskim zajednicama. Na žalost, puno je djece koja su u ratu ostala bez jednog ili oba roditelja, djece nesređenih, problematičnih porodičnih odnosa, socijalnih slučajeva. Mislite li da se obrađivanjem pjesmica i priča naslova “moj tata”, “moja mama” i sličnih, povrjeđuju dječiji osjećaji, ot-varaju neke rane, ili je to način suočavanja sa realnošću?

Nastavni sadržaji, naročito u bosansko, hrvatskom i srp-skom jeziku, često izazivaju emocije. Razvijanje ljubavi prema roditeljima uvijek je predstavljana u tekstovima. Ako ima djece kojima je to uskraćeno, tada se ljubav može preni-jeti na druge voljene osobe. Pristup toj djeci opet treba biti individualan. Inače, poslije rata ostalo je mnogo prognane djece, bez roditelja, teškog socijalnog stanja, bolesne, što sam ja proživljavala, u tome suosjećam sa svojim učenicima i danas, i pomažem im u svemu.

Imamo specijalne škole za djecu ometenu u razvoju, škole za djecu prosječne inteligencije ali nemamo za natprosječnu djecu, posebne talente, djecu izuzetnih sposobnosti. Da li takvo dijete u razredu “vuče” ostalu djecu prema boljem ili pomalo odmaže, jer mu gradivo, za njega previše lako, postaje dosadno?

Uključenje djece sa posebnim potrebama u redovne škole mislim da je pozitivno i potrebno. To se pokazalo i u našoj školi. Za to je potrebno obezbijediti uslove, usklađeni nas-tavni plan i program i educirane nastavnike, kao i uslove za boravak i tih učenika.

Natprosječnim učenicima treba omogućiti poseban indi-vidualni pristup, ukoliko u toku rada svoje zadatak riješe ranije i brže, i zbog toga ometaju druge jer im postaje dosadno, nastavnik ima obavezu da im zada druge zadatke, da zadovolje njihov interes. Za takve učenika imamo i do-datne aktivnosti, dodatnu nastavu, naročito od petog do osmog razreda gdje ta djeca svojim radom mogu pokazati svoje znanje, napredovati, ići na takmičenja.

Na redovnoj sjednici Pedagoškog zavoda podržana je inic-ijativa za obavezno uvođenje učeničkih uniformi, odnosno nekada popularnih kecelja. Šta mislite o ovoj inicijativi?

Uniforma ima svoje prednosti, zaštita odjeće, neisticanje

prestiža u odjevanju, primjeren izgled, koji nije narušen modnim trendovima. Ipak, ta uniforma treba biti mod-ernijeg dizajna, privlačna za dijete, od prirodnih materijala. Po meni, veliki je problem finansiranje te uniforme. Djeca mlađeg uzrasta zbog brzog rasta trebala bi je mijenjati svake godine. Šta je sa porodicama u kojima ima po dvoje, troje i više djece?

Iako poznat kao malo plaćen, mnogi smatraju poziv učiteljice idealan za ženu jer ima dovoljno vremena da se uz poslovne obaveze posveti i svojoj porodici. Koliko je to tačno?

Ta tvrdnja je bila nekad. Danas učitelj – nastavnik radi i više nego zaposlenik u drugim ustanovama. Nastavni proces je jedan dio, ostalo je stalan stručni rad i usavršavanje, sarad-nja sa porodicama, društvenom sredinom i pripremanjem za nastavu. Reforma škole traži novog nastavnika – novi pristup tom zanimanju. Realno nagrađivanje nastavnika je izostalo, što je loše.

Primjećujete li razliku između učitelja sa preko 20 godina radnog iskustva i učitelja nove generacije, u smislu razlike u školovanju i pristupu učeniku?

Uvijek su bile razlike između generacija, što je i normalno. U životu svi smo učili i učimo od starijih. Zalažem se za prenošenje iskustava, naravno pozitivnih, na mlađe kolege i kad god imam priliku rado sarađujem.

Jedna ste od omiljenih tuzlanskih učiteljica, šta misite čime ste zaslužili tako lijepo mišljenje?

To bi trebalo pitati moje učenike. Moj moto je “biti i ostati čovjek”. Ne može se u školi sve naučiti, neko će prije, neko kasnije, ali osjetiti ljubav, toplinu, poštovanje, povjerenje od prve osobe koju upoznaju u školi, ne zaboravlja se nikada.

Čitaocima Tuzlarija, djelimično ste poznati kroz prilog o novogodišnjim zabavama u školama, kroz ove odgovore imaju priliku upoznati Vas još bolje. Hvala Vam na lju-baznosti i strpljenju.

Hvala Vama, bilo mi je zadovoljstvo.

Razgovarala S.M.

30

Razgovori sa ...

Sretan sam kada su pacijenti sretni

Prim.Dr.Adi Rifatbegović, rođen je u Bijeljini 1963. god-ine, u Tuzli živi od 1974. godine gdje je završio osnovnu školu Džemal Mandžić na Pazaru, Sred-nju medicinsku školu i Medicinski fakultet. Specijalistički ispit iz plastične i rekonstruk-tivne hirurgije položio je u Tuzli 1997. godine pred ispitnom komisijom koju su sačinjavali Prof. Dr. Ekrem Dizdarević, Doc. Dr. Bono Marković i Prim. Dr. Iva Halas.

Cijeli rat proveo je kao pripadnik Armije BiH u Sanitet-skoj službi. U Armiji je obavljao dužnosti od komandira sanitetskog odjeljenja, voda, čete, načelnika saniteta bri-gade, do zamjenika komandanta Sanitetskog bataljona ko-rpusa. Na kraju rata je bio teško ranjen, te demobilisan u činu kapetana koncem 2005. godine. U ratu se oženio, za sebe u šali kaže da je “iz rata izašao kao profiter sa jednom kćerkicom, Aminom”, a poslije rata dobio je i sina Allija. Kćerka pohađa četvrti a sin drugi razred Međunarodne os-novne škole u Tuzli. Dodaje i da je supruga Sanela veoma zaposlena brinući o svima njima.

Radi u UKC-Tuzla, a inače je član Udruženja hirurga Federacije BiH kao i Udruženja onkologa BiH, te sekretar Udruženja maksilofacijalnih, plastičnih i rekonstruktivnih hirurga BiH.

Gdje ste se školovali?

Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Tuzli upisao sam postdiplomski studij. Pohađao sam nastavu na post-diplomskom studiju iz hirurgije dojke i estetske hirurgije lica u Zagrebu. Takođe, iz onkološke hirurgije dojke u Peruđi u Italiji. Edukacija iz oblasti plastične, rekonstruk-tivne, estetske, ortognatske, maksilofacijalne i kraniofaci-jalne hirurgije u trajanju od godinu dana, odnosno dva se-mestra u Strasbourg-u, Francuska. Iz oblasti hirurgije šake i mikrohirurgije, edukacija u trajanju od jednog semestra na Evropskom institutu za eksperimentalnu hirurgiju i biomaterijale i Evropskom institutu za mikrohirurgiju u Nansy-u, Francuska. Do sada sam objavio 50-tak radova na domaćim i međunarodnim stručnim i naučnim skupovima i časopisima, imao oko 30-tak pozivnih predavanja, kooau-tor sam u jednoj knjizi, u toku je priprema još nekoliko knjiga u kojima sam kooautor ili urednik.

Nakon 4 godine specijaliziranja neurohirurgije promije-nili ste specijalizaciju i postali plastični hirurg. Šta se desilo? Kako je do toga došlo?

Nakon opšte hirurgije, na poziv dr.Vidakovića, prešao sam na neurohirurgiju. Dobio sam specijalizaciju, u tome je izbio i rat. U biti je to bio splet okolnosti, dakle u peri-odu slobodnih dana, kada nisam bio u vojsci, boravio sam na klinici i radio redovne poslove. U tom periodu došao je u našu ustanovu profesor Paul, hirurg plastičar iz Bafala SAD. Iz čiste znatiželje da vidim šta to radi taj profesor iz Amerike, ušao sam u salu, zatim sam otišao u ambulantu da vidim kako pregleda, kako to izgleda. Bila je tamo jedna žena iz Srebrenice, bila je ranjena tamo, dr. Mujkanović ju je operisao u Srebrenici, spasio joj život, jedna teška povreda lica, htjela je korektivni zahvat, neke rekonstrukcije na licu. Profesor Paul je uzeo jednu drvenu špatulu, ubacio u usta i dao joj ogledalo da se pogleda te pitao “da li hoćete da izgledate ovako ?”. Ona je rekla “baš tako”, a Profesor Paul je odgovorio “e pa onda, Vi se uopšte ne morate operisati nego napravite zube, protezu, i to će sasvim dovoljno podići obraz i riješiti vaš problem”.

To me je fasciniralo. Pomoći čovjeku da riješi problem, a da se ne mora operisati. To bi trebala biti želja svakog ozbiljnog hirurga - znati šta se ne treba operisati. Pacijent ima pravo da traži sve, a na hirurgu je da donese adekvatnu procjenu i kaže “to se ne treba operisati”. To je mene toliko fasciniralo da sam isti dan pokrenuo proceduru da mijen-jam specijalizaciju.

Neurohirurgija je izuzetna specijalizacija, traži ogroman trud, ogroman rad, ulaganje, znanje. Vrlo naporna, jedna od kraljica hirurgije, međutim, nema baš uvijek čovjek neku satisfakciju, u smislu redovnih svakodnevnih uspjeha i konačnog ishoda, pogotovo kada su u pitanju tumori. Tako da je prof. Paul uticao da se prelomi u meni, u jednom pregledu, u jednoj drvenoj špatuli. Meni se otvorilo pred očima - to je to.

Jeste li morali iz početka krenuti sa specijalizacijom? Mogli ste iskoristiti nešto od specijalističkog staža na neurohirur-giji ?

Jesam. Ja sam od ´90. godine počeo raditi i od prvog dana bio na hiruškoj klinici, opštoj prije rata, 4 godine ratne hirurgije i 4 godine neurohirurgije, tako da mi je komisija Ministarstva zdravsta priznala dvije godine specijalizacije. Dakle, priznat mi je obavljeni staž iz opšte hirurgije i neuro-hirurgije. Tako da sam 1997. godine položio specijalistički ispit, to je bio prvi specijalistički ispit u novoj BiH. Nakon toga su i ostale kolege polagale.

Prim. dr. Adi Rifatbegović specijalista za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju

31

Mnogi plastičnu hirurgiju uglavnom vežu za estetske zah-vate na licu i tijelu a manje je poznato šta još radi plastični hirurg. Kakva je u stvari patologija?

Plastična i rekonstruktivna hirurgija danas predstavlja veoma kompleksnu oblast u kojoj se nalaze određene sub-discipline kao sto su: hirurgije šake, mikrohirurgija, derma-tohirurgija, estetska, ortognatska, maksilofacijalna, kranio-facijalna, hirurgija kongenitalnih malformacija i opekotine. Nema hirurške discipline kojoj ne treba plastičar u nekom momentu, u nekom segmentu. Redovno operišemo sa neu-rohiruzima, ortopedima, oftalmolozima, ginekolozima i dr.

Od estetskih operacija radi se funkcionalna i estetska hiru-rgija nosa, deformiteti ušnih školjki, lifting, liposukcija, ab-dominoplastika i dr. To je ono sto ja operišem i naravno sve svoje rezultate imam dokumentovane prije i postoperativno na digitalnim fotografijama.

Šta se u Tuzli može raditi i radi?

Može se i radi bukvalno sve iz oblasti plastične hirurgije, čak se rade stvari koje se ne rade na prostoru ex Jugoslavije. U svakoj ozbiljnoj kući u svijetu, koja se bavi plastičnom, rekonstruktivnom i estetskom hirurgijom, nemate više od 10 posto operativnih zahvata iz segmenta estetske hirurgije i mi se otprilike u tom omjeru i nalazimo. Šta najviše radimo? Sigurno 50 posto karcinoma dojke na Kantonu ja operišem, tu su i pacijenti koji mi dolaze zbog problema dojke iz Sarajeva, Zenice, Travnika, Mostara, Bihaća, Velike Kladuše, Bijeljine, Brčkog itd.

Recite nam nešto o rekonstrukciji dojke koja je uklonjena nakon operativnih zahvata.

Prvo imamo operaciju dojke zbog karcinoma dojke. Dru-go, sekundarna rekonstrukcija dojke, znači nakon obavljene amputacije, ali ja jedini u BiH radim i primarnu rekon-strukciju. U istom aktu se amputira dojka i pravi nova, od vlastinog tkiva, bez upotrebe proteze.

Bude odmah gotovo?

Odmah, žena dobije jednu besplatnu estetsku operaciju, a to je zatezanje stomaka, i od tog viška napravimo dojku i bradavicu.

Plastični hirurg može mnogo pomoći onima koji imaju objektivan problem vezan za neki nedostatak na licu ili tijelu, operacijom može vratiti nekome samopuzdanje i poboljšati kvalitet života. Da li je jedan od uslova prije op-eracije i razgovor sa psihologom?

Svaki hirurg koji liječi organ kao dio tijela nije dobar hiru-rg, jer pacijent je jedna cjelina, psihičko i fizičko biće. Vi morate biti do te mjere odgovorni da procijete pacijente, da li su njihovi motivi u skladu sa objektivnim potrebama

ali i vrlo bitno, u skladu sa vašim mogućnostima, znanjem i umijećem da riješite taj problem. Tako da pacijente koji dođu sa nerealnim zatjevima, ili realnim zahtijevom ali sa jednom psihičkom konverzijom koja predstavlja problem, svakakako neću pristati da operišem nego ga prvo šaljem kliničkom psihologu.

Ko su Vaši pacijenti?

Svi uzrasti, od rođenja do smrti. Dijete, čim se rodi a ima npr. rascjep usne i nepca, konsultuje se plastičar. Za sedam mjeseci djetetu se operiše usna, nakon narednih sedam mjeseci operiše se nepce. A, moj najstariji pacijent je imao 98 godina. Što se tiče estetskih operacija, počevši od klempavih ušiju, znači već od 5- 6 godina pa nadalje, negdje do 65 godina.

Tu spada povećavanje, smanjivanje, podizanje grudi, oper-acija nosa i drugo. Kakve su cijene, koliko košta recimo, smanjivanje ili povećavanje grudi, operacija nosa, korekcija klempavih ušiju i slično?

Sve se to plaća legalno na blagajni bolnice. Sve moguće operacije se kreću od 1000 do 4000 KM.

Čime ste posebno zadovoljni?

Ja sam zadovoljan svojim rezultatima ali sam sretan kada su pacijenti sretni. Najveću tremu sam imao kada sam počinjao ovdje na plastičnoj hirurgiji raditi funkcionalnu i estetsku septorinoplastiku. Nos je nešto što svi vide, ne možete sakriti garderobom i mogu reći da mi je sada nos već rutina.

Kod nosne devijacija ili estetskog problema?

I jedno i drugo, ne može se to razdvojiti. Kad sam došao u Francusku, profesorica Wilk, kojoj sam najviše u svom životu zahvalan kada je u pitanju usko specijalizovana stručna edukacija, pitala me, kako se to kod nas radi u Bosni. Ja sam rekao, pa ako je u pitanju funkcija to rade otorinci, ako je estetska, plastičar. Ona je rekla, a nemojte to, nos je jedan, ili ćete raditi nos, ili nećete. Rekao sam hoću - i danas operacije na nosu predstavljaju za mene rutinu.

32

Sretan sam kada su pacijenti sretni

Prim.Dr.Adi Rifatbegović, rođen je u Bijeljini 1963. go-dine, u Tuzli živi od 1974. godine gdje je završio osnovnu školu Džemal Mandžić na Pazaru, Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet. Specijalistički ispit iz plastične i rekonstruktivne hirurgije položio je u Tuzli 1997. godine pred ispitnom komisijom koju su sačinjavali Prof. Dr. Ekrem Dizdarević, Doc. Dr. Bono Marković i Prim. Dr. Iva Halas.

Cijeli rat proveo je kao pripadnik Armije BiH u Sanitet-skoj službi. U Armiji je obavljao dužnosti od komandira sanitetskog odjeljenja, voda, čete, načelnika saniteta bri-gade, do zamjenika komandanta Sanitetskog bataljona ko-rpusa. Na kraju rata je bio teško ranjen, te demobilisan u činu kapetana koncem 2005. godine. U ratu se oženio, za sebe u šali kaže da je “iz rata izašao kao profiter sa jednom kćerkicom, Aminom”, a poslije rata dobio je i sina Allija. Kćerka pohađa četvrti a sin drugi razred Međunarodne os-novne škole u Tuzli. Dodaje i da je supruga Sanela veoma zaposlena brinući o svima njima.

Radi u UKC-Tuzla, a inače je član Udruženja hirurga Federacije BiH kao i Udruženja onkologa BiH, te sekretar Udruženja maksilofacijalnih, plastičnih i rekonstruktivnih hirurga BiH.

Gdje ste se školovali?

Nakon završenog Medicinskog fakulteta u Tuzli upisao sam postdiplomski studij. Pohađao sam nastavu na post-diplomskom studiju iz hirurgije dojke i estetske hirurgije lica u Zagrebu. Takođe, iz onkološke hirurgije dojke u Peruđi u Italiji. Edukacija iz oblasti plastične, rekonstruk-tivne, estetske, ortognatske, maksilofacijalne i kraniofaci-jalne hirurgije u trajanju od godinu dana, odnosno dva se-mestra u Strasbourg-u, Francuska. Iz oblasti hirurgije šake i mikrohirurgije, edukacija u trajanju od jednog semestra na Evropskom institutu za eksperimentalnu hirurgiju i biomaterijale i Evropskom institutu za mikrohirurgiju u Nansy-u, Francuska. Do sada sam objavio 50-tak radova na

domaćim i međunarodnim stručnim i naučnim skupovima i časopisima, imao oko 30-tak pozivnih predavanja, kooau-tor sam u jednoj knjizi, u toku je priprema još nekoliko knjiga u kojima sam kooautor ili urednik.

Nakon 4 godine specijaliziranja neurohirurgije promije-nili ste specijalizaciju i postali plastični hirurg. Šta se desilo? Kako je do toga došlo?

Nakon opšte hirurgije, na poziv dr.Vidakovića, prešao sam na neurohirurgiju. Dobio sam specijalizaciju, u tome je izbio i rat. U biti je to bio splet okolnosti, dakle u peri-odu slobodnih dana, kada nisam bio u vojsci, boravio sam na klinici i radio redovne poslove. U tom periodu došao je u našu ustanovu profesor Paul, hirurg plastičar iz Bafala SAD. Iz čiste znatiželje da vidim šta to radi taj profesor iz Amerike, ušao sam u salu, zatim sam otišao u ambulantu da vidim kako pregleda, kako to izgleda. Bila je tamo jedna žena iz Srebrenice, bila je ranjena tamo, dr. Mujkanović ju

je operisao u Srebrenici, spasio joj život, jedna teška povreda lica, htjela je korektivni zahvat, neke rekonstrukcije na licu. Profesor Paul je uzeo jednu drvenu špatulu, ubacio u usta i dao joj ogledalo da se pogleda te pitao “da li hoćete da izgledate ovako ?”. Ona je rekla “baš tako”, a Profesor Paul je odgovorio “e pa onda, Vi se uopšte ne morate operisati nego napravite zube, protezu, i to će sasvim dovoljno podići obraz i riješiti vaš problem”.

To me je fasciniralo. Pomoći čovjeku da riješi problem, a da se ne mora operisati. To bi trebala biti želja svakog ozbiljnog hirurga - znati šta se ne treba operisati. Pacijent ima pravo da traži sve, a na hirurgu je da donese adekvatnu procjenu i kaže “to se ne treba operisati”. To je mene toliko fasciniralo da sam isti dan pokrenuo proceduru da mijen-jam specijalizaciju.

Neurohirurgija je izuzetna specijalizacija, traži ogroman trud, ogroman rad, ulaganje, znanje. Vrlo naporna, jedna od kraljica hirurgije, međutim, nema baš uvijek čovjek neku satisfakciju, u smislu redovnih svakodnevnih uspjeha i konačnog ishoda, pogotovo kada su u pitanju tumori. Tako da je prof. Paul uticao da se prelomi u meni, u jednom pregledu, u jednoj drvenoj špatuli. Meni se otvorilo pred očima - to je to.

33

Jeste li morali iz početka krenuti sa specijalizacijom? Mogli ste iskoristiti nešto od specijalističkog staža na neurohirur-giji ?

Jesam. Ja sam od ´90. godine počeo raditi i od prvog dana bio na hiruškoj klinici, opštoj prije rata, 4 godine ratne hirurgije i 4 godine neurohirurgije, tako da mi je komisija Ministarstva zdravsta priznala dvije godine specijalizacije. Dakle, priznat mi je obavljeni staž iz opšte hirurgije i neuro-hirurgije. Tako da sam 1997. godine položio specijalistički ispit, to je bio prvi specijalistički ispit u novoj BiH. Nakon toga su i ostale kolege polagale.

Mnogi plastičnu hirurgiju uglavnom vežu za estetske zah-vate na licu i tijelu a manje je poznato šta još radi plastični hirurg. Kakva je u stvari patologija?

Plastična i rekonstruktivna hirurgija danas predstavlja veoma kompleksnu oblast u kojoj se nalaze određene sub-discipline kao sto su: hirurgije šake, mikrohirurgija, derma-tohirurgija, estetska, ortognatska, maksilofacijalna, kranio-facijalna, hirurgija kongenitalnih malformacija i opekotine. Nema hirurške discipline kojoj ne treba plastičar u nekom momentu, u nekom segmentu. Redovno operišemo sa neu-rohiruzima, ortopedima, oftalmolozima, ginekolozima i dr.

Od estetskih operacija radi se funkcionalna i estetska hiru-rgija nosa, deformiteti ušnih školjki, lifting, liposukcija, ab-dominoplastika i dr. To je ono sto ja operišem i naravno sve svoje rezultate imam dokumentovane prije i postoperativno na digitalnim fotografijama.

Šta se u Tuzli može raditi i radi?

Može se i radi bukvalno sve iz oblasti plastične hirurgije, čak se rade stvari koje se ne rade na prostoru ex Jugoslavije. U svakoj ozbiljnoj kući u svijetu, koja se bavi plastičnom, rekonstruktivnom i estetskom hirurgijom, nemate više od 10 posto operativnih zahvata iz segmenta estetske hirurgije i mi se otprilike u tom omjeru i nalazimo. Šta najviše radimo? Sigurno 50 posto karcinoma dojke na Kantonu ja operišem, tu su i pacijenti koji mi dolaze zbog problema dojke iz Sarajeva, Zenice, Travnika, Mostara, Bihaća, Velike Kladuše, Bijeljine, Brčkog itd.

Recite nam nešto o rekonstrukciji dojke koja je uklonjena nakon operativnih zahvata.

Prvo imamo operaciju dojke zbog karcinoma dojke. Dru-go, sekundarna rekonstrukcija dojke, znači nakon obavljene amputacije, ali ja jedini u BiH radim i primarnu rekon-

34

Izgradnja u Tuzli ...

35

36

Znam da su kahva i kafa dva naziva istog napitka, naravno tu je i kava, ali kod mene nije tako. Kahva mi je ona što se pravi sporo, natenane, pije lagano sa kockom koja se umače u nju, i srče da i komšije čuju i dođu na kahvu.

Istina, i kafa može da se razvuče, kao u onoj pjesmi “Kafuuuuuuuu mi dragaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa ispeciiiiiiii”, pa njegova draga može do Brazila otići po kafu, vratiti se, ručak napraviti a ne kafu, a on će biti do onog uuuuuuuuuu od „kafuuu“.

Kad sam prvi put poželjela da probam tu čuvenu kahvu, rekli su mi narast će ti rep. Ozbiljno sam to shvatila, nikako mi se nije dopadalo da osim konjskog imam i još neki rep, pa i odu-stala od pokušaja. Drugi put je bilo uspješnije, probala i ostala na probi. Prije toga gledam kako se melje kahva u onom ručnom mlinu, uz priču jedna od prisut-nih žena stavila mlin pored pup-ka i melje. Nakon toga izgubi se negdje i eto je nosi tacnu, na njoj velika džezva, puši se iz nje, fildžani, mijeko i šećer.

Nasula svima i usput kaže da u nekom bosanskim selima, mlada kada donese prvu kahvu, svekrva joj stavi kocku šećera na vrh kahve i gleda koliko će ostati na vrhu. Po toj koju sam ja probala čini mi se mogla sam ska-kati. Bi mi jaka, prejaka i gorka. Nije to meni kao ni mnogima sjelo odmah.

Takvih kahva sam malo u životu popila, i ostalo mi kao naziv za neko ispijanje s ćejfom, ono kad se ima vre-mena, priča se bez žurbe, pa se opet sipa novi krug i tako sve dok džezva ne bude prazna. Nisu prije ljudi živjeli bolje, ne znam ni kako su se snalazili bez svih ovih kućnih pomagala, ali jesu znali smirenije, sa više zadovoljsta nešto raditi. Bez žurbe. Kad se jede jede se, kad se pije pije se. Danas je neka trka na sve strane. Svi u nekoj žurbi i opet ne stižemo uvijek sve.

Dogovaramo se za neke kafe danas, sutra, za vikend, pa nikad. Zato je meni sada kafa kao nešto što mogu i s nogu popiti. Kafa kao sjedenje u kafiću s rajom, napitak koji taloga nema, u koji se stavlja sitni šećer. Kod nas u Tuzli kažemo za duplu da je produžena, a ako naručite običnu može vam se desiti da dobijete pri dnu nečega što na kafu liči. Ili malo sipaju ili su im velike šolje. Nije to nikako kao ona ritualna kahva koja se pred nama melje i sprema.

Kažu da ima raznih kahva, ima doljevuša, dočekuša, razgovoruša, sikteruša i još mnoge druge, a za mene treba dodati i monologušu. Kod mene nije ronjenje nego pričanje na dah, udahnem prije gostiju, pa kad počnem, što su pričali pričali su, jeste da mi poslije treba boca s kiseonikom ali vrijedi.

Malo Tuzlarija ...

37

Tuzla, 17.02.2006.Vjerovatno je ovo najstarije drvo u gradu. Ogromno je. Kada

prođem pored njega, pomislim je li ga neko posadio ili je samo niklo. Nijemi svjedok mnogih događaja. Koje li su njega sve ruke dotakle, koje oči vidjele, koje li tajne krije. Ovo drvo kao da pokazuje moć prirode, upozorava da je čuvamo pa ćemo i sebe sačuvati . Zaslužuje i neku zaštitnu ogradu, da se neko pozabavi njime, da nam kaže sta o ovom stanovniku :) našeg grada. Na samom drvetu je pločica koja je postavljena 1987. godine, na kojoj piše da se radi o hrastu starom 300 godina. Znači, da je sada ovom hrastu 319, a pošto se ne radi o ženi da zaokružimo na 320. Očito mu godi ova lokacija, u blizini skole i željezničke stanice.

Prekrasno je, nisam nikada ni mislila da sam neke visine ali ispod krošnje ovog drveta osjećala sam se tako mala, obuzeta osjećajem o prolaznosti ljudskog života.

Najstarije drvo u gradu

38

39

40

Tuzla u slikama

41

42

43

44

Tuzlanke i Tuzlaci

U predgovoru za knjigu Hasana Fazlića “KARIKATURE” koja je objavljena 1971.godine, proslavljeni slikar Ismet Mujezinović je napisao:

“Ima tome već više godina, kada sam prvi put u našem listu Front slobode za-pazio duhovitu karikaturu sa potpisom - Fazlić. Poslije toga sve češće u raznim listovima naše zemlje. Zatim zaredaše na-grade i priznanja u zemlji i inostranstvu. Svaki razvoj i uspjeh, pa i njegov, uvijek me je iskreno radovao i ispunjavao pono-som, jer, to je još jedan dokaz da narod naše zemlje obiluje neisrpnim vrelom darovitih ljudi u svim oblastima duhovne djelatnosti. Pitao sam se odakle toliko rafiniranog humora, nerava za aktuelne

društvene probleme, a povrh svega, taj smisao da se jednostavno i impresivno likovno izrazi. Zatim, prisjećajući se, pa da, i mene je jednom prilikom, što narod kaže, okrpio.Neka, neka si, samo nastavi .... ali, pazi, čuvaj se ! Vodi brigu da se nikad ne iznevjeri ljubav prema čovjeku i njegovim stremljenima prema boljem i stetnijem životu.“

Mnogi se sjećaju njegovih karikatura iz Oslobođenja, a zanimljivu knjigu Caricatures and Cartoons, autora Hasana Fazlića na 324 strane možete naći u nasim knjižarama

www.fazlic-cartoons.co.ba

Priredio(la): S.M.

Hasan Fazlić

45

Dean Ivanović, Alen Garagić, Denis Azabagić, Boris Tesić, Nedim Šuta..Portugal, Barselona, London, Čikago. Šta je ovoj raji zajedničko? Svakako gitara, muzika, umjetnost, virtuoznost, svjetska klasa. Goleme geografske odrednice, čije se linije u sprotnim smjerovima dodiruju u Tuzli, odakle je sve počelo. Dakle, njihova karijera je počela u ovom gradu, davno prije nego li su sanjali da će jednog dana učiti na Kraljevskom muzičkom koldžu u Londonu, ili i sami podučavati o tajnama gitare na Univerzitetu u Čikagu. No, ovo nije priča o njima. Uvijek pomalo u sjeni svojih učenika je profesor Predrag Stanković, čovjek kojem ova poznata muzička imena, ali i mnoga druga, manje poznata, mogu zahvaliti za uspjehe. Ako bi se profesorima, kao trenerima olimpijskih šampiona i svjetskih rekordera, na velikim takmičenjima dodjeljivale medalje, onda bi Predragu Stankoviću bila potrebna čitava vitrina da s ponosom pokaze svoje trofeje. Do sada su njegovi učenici, na najslavnijim, najpoznatijim i najprestiznijim svjetskim takmicenjima i festivalima gitarista osvojili oko 70 prestižnih nagrada.

Predrag Stanković i učenik Sanel Redžić Predrag Stanković kaze da je jos kao dječak iz ulice 6.bosanske

brigade, slusao majku koja je cesto pjevala, otac mu tada kupuje prvu gitaru i pocinje svirati. Svirao je sa Eneverom Husanovićem i Zlatkom Stanekom, pa u grupi „Bravo“, igranke subotom i tu i tamo na nekim zabavama. Skraćena retrospektiva priču odvodi u Sarajevo, gdje uči klasičnu gitaru kod tada neprikosnovenog Ivana Kalcine, a važna godina i svemu što dolazi je 1973. kada se vraća u Tuzlu. U Domu mladih otvorio je prvu školu gitare u Bosni i Hercegovini, sto je bila prava muzička novost na ovim prostorima. Odmah je bilo preko stotinu upisanih dječaka i djevojčica. Ohrabren, razgovarao je sa ljudima iz Muzičke skole da otvore odsjek gitare, ali je bilo zapelo na nekim formalnim razlozima. Ipak, 1979.godine, u Os-novnoj muzičkoj školi je „gitara“ zasvirala. A, dvanaest godina kas-nije, otvorena je i škola gitare u Srednjoj školi. Iako ratne godine po

pravilu znače prekid rada u mnogim djelatnostima, u umjetnosti pogotovo, slučaj Predraga Stankovića i njegovih učenika, po svemu je izuzetak. Imali su vrhunski kvalitet ali je profesora i učenike tištilo sto to nikome ne mogu pokazati, jer je rat. A pokazali su iz inata. Profesor Stanković je posebno ponosan na koncert kamerne muzike, koji su tuzlanski gitaristi održali pred prepunom Kristalnom dvoranom Hotela Tuzla, najteže ratne 1994.godine. Isti osjećak vlada kad se pomene šest izvodjenja muzičko-scenskog recitala „Proroka“, orijentalnog pisca Halila Dzubrana, u istom ratnom ambijentu.

Vrijeme se vratilo u mirno i nastavlja se sa radom. Iz Tuzle u svijet odlaze školovani gitaristi, ne gotovi, jer umjetnost ne poznaje takav izraz, ali zreli za dalje učenje i usavršavanje. Profesor Stanković kaze da su njegovi bivši učenici koji su dostigli svjetsku klasu, postavili svojim nasljednicima u Muzičkoj školi, visoke standarde. Kada je njemacki muzički kritičar Tomas Miler Pering, oduševljen jednim nastupom tuzlanskih gitarista, upitao:-Pa, zaboga, na koji način dolazite do takvog kvaliteta? Odgovor profesora Stankovića je otprilike bio ovakav –Nista lakse. Radimo svih sedam dana u nedelji. A, da ne gubimo vrijeme, kada vježbamo za takmičenja, umjesto da učenici dolaze u školu, pro-fesor ide njima kući. I na kraju, druga strana medalje. Vrhunski umjetnici u svijetu bivaju dobro nagradjeni za svoje umjeće. Publika tamo dobro zna gdje ide, zašto ide, i koliko vrijedi koncert. Primjera radi, Denis Azapagić je za prvo mjesto u Španiji dobio nagradu od 53 hiljade maraka, i ugovor za 50 koncerata u SAD, svaki po 10 hiljada maraka neto, uz obavezu jedne trećine u humani-tarne svrhe. Profesor Predrag Stanković u Muzičkoj skoli zaradjuje 500 maraka mjesečno, radom u normi za dva i po čovjeka. Ali, kaže nema materijalnog pokrića za takav trud. Ima nesto drugo. Raduje ga kada mu kolege od srca čestitaju, jer znaju šta sve treba uložiti da se dodje do vrhunskog kvaliteta.Posebno mu je zadovoljstvo sto su njegova dva učenika pobijedila na takmičenju u Španiji, kolijevki gitare. U rijetkim slobodnim trenucima beskrajno uziva u snimcima muzike njegovih učenika, kako se samo može uživati u zvucima gitare.

Skraćena verzija iz Fronta Slobode

Predrag Stanković

46

Mehmed Zaimovićrođen je 1938.godine. Školu primijen-jenih umjetnosti završio je u Sarajevu gdje živi i djeluje kao samostalni umjetnik. Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH na čijim izložbama redovno učestvuje od 1961.godine. Bavi se slikarstvom, crtežom, grafikom, grafičkim dizajnom i opremom knjige.

Iza njega je više od 60 samostalnih i 400 grup-nih izložbi. Dobitnik je značajnih nagrada u zem-lji i inostranstvu gdje mu se u mnogim muzejima, galerijama, javnim objek-tima i privatnim kolekci-jama djela i nalaze.

Mehmed Zaimović poklonio je svojoj rodnoj Tuzli još jedan značajan kulturni događaj izložbu slika i promociju monografije koju je pripremao posljednje dvije godine.

S obzirom na vrijeme koje je formiralo umjetnike njegove generacije, Zaimović spada u jednog od klasika naše sa-vremene umjetnosti. Kritičari ga nazivaju promišljenim es-tetom koji neće i ne može rizikovati i koji usput nije nikako izgubio kontrolu nad svojim stilom, ni u minulim, za njega najtežim vremenima. Smogao je snage za stvaralačka preis-pitivanja i potvrđivanja koja koja je pokazao na dvije ratne izložbe u Sarajevu. Pripada onoj vrsti marljivih i tvrdoglavo strpljivih umjet-nika čija loza podsjeća na stare srednjovjekovne zlatare. U vremenu brzog trošenja umjetničkih pravaca, Zaimović je uspjevao zadržati svoj inegritet i povjerenje u vlastiti put.(Se.A)

Stvaralaštvo kao gospodstvo duha

Međunarodna galerija portreta u Tuzli odavno nije na ne-koj izložbi privukla toliko poštivalaca likovne umjetnosti kao što se dogodilo preksinoć prilikom otvaranja samostalne izložbe slikara i promocije monografije akademika, Me-hmeda Zaimovića. Umjetnik, za koga Tuzlaci, s obzirom na to da potječe iz jedne od najpoznatijih tuzlanskih familija, s ponosom kazu da je ˝njihov umjetnik˝, pored mnogih izložbi koje je imao u BiH i svijetu, i ovog puta se sa izuzetnom slikarskom emo-cijom vratio gradu u kojem je rođen i u kojem je napravio svoje prve slikarske korake. I ovog puta Zaimović nam se vratio s jednom novom, sažetom kolekcijom kojom je ostao vjeran svojoj stvaralačkoj poetici i rukopisu. Njegovo stvaralaštvo je svojevrsno gos-podstvo duha koji se tako snažno ocrtava u djelima još jed-nog našeg sugrađanina, Meše Selimovića. Kad bismo pravili paralelu u vertikali tuzlanskog duhovnog kruga, onda bi ona sigurno bila postavljena između Selimovića i Zaimovića - kazao je u svom obraćanju slikar Ćazim Sarajlić, direktor Međunarodne galerije portreta.(A.Hadžić)

Autor djela: Mehmed Zaimović; Naziv djela: Kompozicija Tehnika: Ulje na platnu; Format: 96X77

Povodom izlozbe slika Mehmeda Zaimovica u okviru ˝Gradacackih knjizevnih susreta˝

S obzirom na vrijeme koje je formiralo umjetnike njegove generacije, Mehmed Zaimovic sada vec spada u jednog od klasika nase savremene umjetnosti. Kao promisljeni esteta koji nece i ne moze da rizikuje, on nikada nije izgubio kon-trolu nad svojim stilom, ni u netom minulim, i za nas i za njega, najtezim vremenima. I u takvim vremenima on je smogao snage za stvaralacka preispitivanja i potvrdjivanja koja je pokazao na dvije izlozbe u sarajevskim godinama pod opsadom. Prije toga, 1987.-88. godine, njegova sazeta retrospektiva koja je obisla niz likovnih centara bivse nam domovine, pokazala je do koje je mjere Zaimovic umjetnik sa reputacijom, umjetnik koji fanaticno istrajava na jednoj davno i sopstvenim naporima izgradjenoj licnoj likovnoj morfologiji i svom specificnom maniru, baziranom na neis-crpnom i cudesnom svijetu formi koje posjeduju neslu-cene mogucnosti metamorfoza. U vremenu brzog trosenja umjetnickih pravaca, on je uspijevao zadrzati svoj integritet i svoju individualnost, svoj konzistentni, prepoznatljivi ru-kopis i vlastito povjerenje u sopstveni put. U etapama kroz koje je prolazio moglo se odgonetati kada je dostignut vr-hunac, kada se prostor za dalje invencije suzavao, kada je trebalo krenuti u trazenje novih puteva i mogucnosti da se, unutar jednog zatvorenog sistema, izraz ponovo aktuelizira a ne upadne u opasnost od monotonije.

Ta sazeta retrospektiva zavrsavala se slikama i crtezima na kojima je potreba za istrazivanjem novih struktura i formi, neka zelja za konstrukcijom i redom, bila ocigledna. Cinilo se da Zaimovic pokusava kristalizirati gibljivost, energiju. Kao, sve prethodne, i ove slike, bez iceg mimetickog, iceg opisnog, ipak su sadrzavale neku predstavu ciji se duh ili zracenje prenosio preko nekog od mnostva piktograma, bilo unutar kompozicije, bilo unutar samog jezgra. Najcesce je kompoziciona shema bila ta koja je upucivala na aluzije, asocijacije i evokacije. Tragovi ovih mrezastih tkanja u jez-

Mehmed Zaimović

47

gru centralnog oblika kao i tackasta podloga, zadrzali su se i na nekoliko slika s pocetka devedesetih godina. Kad se izgu-bila cvrsta ivica kojom je Zaimovic pokusao da konsolidu-je i zabrani kretanje oblika - metafora ˝dogadjaja˝, tesko je reci. Svi Zaimovicevi oblici i boje uvijek su bili odraz i njegovog opceg raspolozenja, cak i kada su zbivanja na pov-rsini izmicala kontroli svijesti. Tako se, vec 1990. godine, u spletu kompozicija slicnih prethodnima, pocinju pojavlji-vati zlokobna mjesta. Na nekoliko slika podloga pocinje da lici na ljusturu zgarista, a jezgro se cini kao da je pred ago-nijom rasapa. Profil i raspon istrazivanja koja potom slijede neodvojivi su od vremena i mjesta, vazni su i kao umjetnost i kao prorocanstvo, mada nisu bili svjesni toga sto proricu. To tek vidimo iz optike sadasnjeg trenutka. Neobjasnjivo je jedan od modaliteta egzistencije. Ovaj put kao da se nije radilo o mogucnosti iznalazenja daljih autenticnih inven-cija. Ovaj put, Zaimovic kao da je iz kontemplacije krenuo u akciju koja ce, u ratnim godinama, dostici zapanjujucu nekontrolisanost. Mir je narusen, prethodni, naizgled ne-probojni linearni omotac poceo je da puca, a apstraktnim, ornamentalnim oblicima unutar jezgra poceo je da vraca antropomorfna obiljezja, da unosi fragmente figurativnog. Ukratko, zapocinjala je kosmarna vizija jedne prijetece ka-taklizme. Ovaj pocetni, pritajeni nemir kulminirao je u djelima 1993., 1994. i 1995. godine. U sliku je usao metez ra-zaranja, nesto haoticno i eksplozivno. Konstelacije i kom-binatorike simbola imale su nesto od fantazmagoricnosti stratista i bojista. Pojavile su se cudne, fantasticne forme koje opominju, koje kao da su ispunjene nekim mracnim silama. Iz haoticne uskomesanosti poceli su da se pojavljuju nenadani, veoma ostri oblici kao zupci na testeri ili kao el-ementarni simboli plamenih jezika, cak u boji pozara. U slozenoj korelaciji formi i njihovih preobrazaja pojavilo se puno kruznih meta, putokaza, sigurnosnih pojaseva i di-jelova koji asociraju na osakacene i izlomljene ljudske or-gane (kosti, udovi, spolovila, sake, prsti, stopala) (˝Ruke˝ I-IV). Sve vrvi od heterogenih znakova koji nastoje da iz te prividne konfuzije izvrse skoro frontovski proboj. Takvim simbolima Zaimovic oslikava stanje ali i metafore i aluzije na dramu svoga grada i svoje zemlje. Na samoj paleti nije doslo do sokantnijih i disonantnijih koloristickih kontrasta, nema boje krvi.

Njegovom, nikada bucnom paletom sada su zavladale zlatnosmedja i narancasta, bojom plamena jer plamen prati svako razaranje i divljanje. Ali plamen i osvjetljava, pa ce osvjetljenje pozadine u nekoliko posljednjih slika biti u bo-jama svitanja, kao procjena spasenja, kao misao o obnovi (˝Radjanje tisine I˝, ˝Bolno odvajanje˝). U tehnoloskom smislu, zadrzan je klasicni postupak slikanja tankim namaz-ima, isti kvalitet poteza i linije. Zaimoviceva slika uvijek je imala dvije medjusobno prozete strukturacije: centralni ob-lik (jezgro) i njegov unutrasnji sadrzaj sastavljen od bezbroj sitnih oblika. On je cesto bio prisiljavan da obuzdava im-pulsivne sile koje su ovaj centralni oblik dovodile na ivicu raspada i rasula. Kada se to desavalo, oblici koji su kuljali

napolje - ili su nastavljali da se, lutajuci i plutajuci, traze u plazmi osnove ili su ostajali u prostoru poput ostrva odvo-jenog od kontinenta. Na nekoliko slika koje djeluju poput poprista koje u sebi sadrzi i implikacije o napadu i implikac-ije o nepokornosti, kao i na slikama koje imaju zgusnutu atmosferu tugovanja, nadanja, otpora i opstanka, ovakva ostrva su slikana gustom pastom kao iz njegovih davnih i kratkih ogleda sa enformelom (˝Obala nade˝, ˝Obala is-cekivanja˝). Ti davni ogledi odvijali su se u vremenu sta-bilnosti i mira. Razlozi za njihovo uskrsnuce vise leze u toj znacenjskoj, nego formalnoj strukturi djela.

U Zaimovicevom stvaralastvu i zivotu postoje periodi kada samo opsesivno crta i periodi kada iskljucivo u ruke uzima kist. Takvi periodi znak su da potpuno poistovjecuje slikanje sa crtanjem i da crtac nikada nije u sjenci slikara. Uostalom, nije li on virtouzniji u liniji nego u koloru, mada cesto ne propusta da povrsinu papira artikulise, pored grafickih, i la-zurnim hromatskim detaljima. Prema tome, crtezi su samo produzeci i varijacije slika, nikad zabiljeske, nikad izvod iz radne mape, vec zavrsena djela, zapravo slike samo izvedene na povrsini papira. Na njegovim izlozbama crtezi uvijek za-drzavaju reprezentativnost eksponata. Crtez je mjesto gdje se najbolje mogu sagledati i darovitost i senzibilitet jednog umjetnika, priroda njegove imaginacije i psihogrami duse. Tesko je reci da li su Zaimovicevi crtezi nosili klice potenci-jalnih metamorfoza? Njegova graficka istrazivanja mogla su da se interpoliraju u djela radjena na platnu. Bitne razlike izmedju faze misljenja i faze izvrsenja djela, bilo u kojem mediju da je izvedeno, nema. Zaimoviceva zamisao je u samom procesu rada. Ritam se gradi na asocijacijama koje stalno naviru ali nemaju karakter mehanickog slaganja jer podlijezu intuitivnoj kontroli. Elementi koji grade njegovu kozmogoniju u crtackoj materiji imaju svoje suptilnije ni-janse, jedinstvenu lahkocu linije, prozracnost srafura u sjen-cenju i oblika i povrsina, rafiniraniji ritam, magiju intuicije. Oni su pravi rjecnik baroknih oblika, ali i svojevrsne em-brionalne geometrije. U njima su psiholoske i emocionalne dimenzije jasno odredjene. U posljednje crteze uvukla se i izvjesna disonancija - puno pipaka koji kao da opipavaju bilo njegovog minucioznog mikrosvijeta, uvukli su se tamni nadiruci oblici, uvuklo se tragicno osjecanje zivota koje, na znacenjskom planu, zadobija dimenzije subjektivne ispov-ijesti.

Na kraju, treba li reci da je Zaimovic nekada bio osjeca-jno uzdrzaniji, da je prenosio ideje i pojmove iz mental-nog svijeta u znak, i to njihova svojstva a ne pojave; prikaz. Danas, linijama, planovima i bojama, trazi nove i osjeca-jno naglasenije odnose koji, citavom lepezom asocijacija i aluzija, opusu nastalom tokom ove decenije, daju gotovo opsesivnu snagu bola. I prije vlastite licne drame vec je stan-je slike interferiralo sa stanjem njegovog misljenja i psihe, bilo komentar ratne svakodnevnice, nikada doslovno vec u metaforama, pokazujuci da i, naizgled, dekorativno moze da dostigne punu dramaticnost.

Priredio(la): t.z.

48

S rijetko viđenim glumačkim kvalitetima i energijom Amar Selimović iz Tuzle utjelovio je lik Hamleta u istoimenoj

predstavi reditelja Harisa Pašovića.Odigrao je jednog drugačijeg Hamleta, izmještenog sa Dan-skog na Osmanski dvor.Pohvalile su ga glumačke veličine, ali i pozorišni znalci.Kada imate 23 god-ine, značaj je veći lična satisfakcija nemjer-ljiva.Upravo sa ovim ˝Hamletom˝ u Sara-jevu će biti zatvoren ovogodišnji 45.inter-nacionalni teaterski festival Mess.

Uvažava i cijeni mišljenja svojih kolega, kako onih koji su stekli status velikih zvijezda, tako i onih čija profesionalna afirmacija tek treba uslijediti.

Bio je nemirno dijete, nemiran je i danas, energičan im-pulsivan, ali opet zreliji i iskusniji.Veoma često znao je dati formu svojim nemirnostima koje mu danas, kaže, itekako pomažu u poslu kojim se bavi.

Govori ono što misli, a o rezultatima istine koja izlazi iz njega ne razmišlja.Dođu mu nekada i glave, ali nikada ne izazivaju njegovo kajanje.

Nije razmišljao o glumi kao životnom pozivu.Ne krije i da nije bio posvećen teatru.

- Nisam bio Bog zna kakav učenik, ali znao sam da će doći trenutak da upišem fakultet.U mojoj porodici nekako je bio red da se završi sedmi stepen.Kad sam završio gimnaziju, nisam znao kojim putem da krenem.Volio sam knjige, film, ali o glumi nisam razmišljao.Vjerovatno je poznanstvo sa nekim studentima Tuzlanske akademije scenskih umjetnosti i prijateljstvo sa Emirom Hadžihafizbegovićem uticalo da se zainteresujem za glumu.Ne mogu se sjetiti dana ni situacije kada su se okolnosti poklopile, ali znam da sam poželio da probam ovaj poziv.Proživljavao sam adolescentski period, želio se osamostaliti, otići iz roditeljskog doma, stoga sam i izabrao Sarajevo za studiranje, radi i život -otkriva mladi glumac.

O Amarovom porodičnom stablu dalo bi se pisati.Veliki Meša Selimović amidža je njegovog oca.U kući se mnogo pričalo o velikom bh. književniku.˝Tvrđavu˝ je prvi put pročitao kao srednjoškolac.Pažljivo je pamtio porodična

pripovjedanja o Meši, urezao ih duboko u pamćenje.

-Mnogo je stvari zbog kojih se divim Mešinoj ljudskoj, ali i profesionalnoj veličini.Prilikom dobivanja nagrade za roman ˝Derviš i smrt˝, ne mogu se tačno sjetiti kako se nagrada zvala, izbrisao je sa spiska gostiju sve one koji su di-rektno ili indirektno bili povezani sa likvidacijom njegovog brata.Pokazao je hrabost u ne baš povoljno vrijeme.Svi zna-mo o čemu govori ˝Derviš i smrt˝.Kada bih dobio priliku da igram ulogu iz nekog Mešinog romana, sigurno je da bih se intimno više priprema za nju - iskren je Amar.

Kaže da ne vjeruje u Boga, već u vlastite snage, u ono što može vidjeti opipati.Ateist opet nije, jer kaže i ateizam je neko uvjerenje i ubjeđenje.

Razmišlja i o ulozi u filmovima.Ako se ponudi zanimljiv scenarij, neće se libiti angažmana.Osim glume zanima ga spot, naročito nogomet.

-Maštao sam da ću jednom istrčati na veliki stadion u dresu ˝Manchester Uniteda˝ -kaže 23-godišnji glumac.

Dijelovi teksta iz magazina ˝Azra˝ Priredio(la): S.M.

Amar Selimović

49

Osman je rodjen u 29 okto-bra 1949.godine u Gračanici.

Mnogo godina bio je najjaći igrač Tuzle. Tuzlu je napus-tio početkom devedesetih. Njegove najbolje godine kao šahista bile su sredinom osamdesetih. U ovom perio-du on je postao internacio-nalni majstor i 1987. godine postigao svoj najveći FIDE rating 2440.

Njegov najbolji rezultat je bio pobjeda na internacional-nom otvorenom turniru u Puli (Pula Open) 1987. gdje je s igrom na velemajstorskom nivou postigao 10 od 11 mogu-cih poena. Druga dva dobra rezultata bili su 8.5 od 13 mo-gucih poena u kategoriji (2328) na kružnom turniru u Tuzli 1991. i podijela drugog mjesta s velemajstorom Ikonnikov-im iza Klingera od ukupno 138 igraca na Werfen Open u 1992. Paloš je bio redovni učesnik klupskih šampionata i ex Jugoslaviji, osvojivši zlatnu medalju na 5. ploci u 1992. sa rezultatom 6 od 9 mogućih poena.

Osmand (legalno je promijenio ime u Osmand nakon sto je postao drzavljanin SAD-a) je cesto igrao u Njemackoj, Austriji, i Švajcarskoj kasnih osamdesetih i ranih devede-setih, pobjedivši mnoge velemajstore kao što su Ikonnikov, Kudrin, Vukić, Kupreichik i Khenkin, izmedju ostalih. Bio je veliki borac kada je bio zdrav i nije respektovao šahovske veličine. Za ilustraciju njegove uporne igre može poslužiti partija od preko 107 poteza koju je remizirao pro-tiv velemajstora Eingorna u Graz-u 1987.

Plaoš je volio da igra brzopotezne partije, koje je igrao na turnirima izmedju redovnih kola. On je bio nepredvidljiv igrac koji je mogao da bude opasnost za bilo koga. Tako je pobjedio 2:0 velemajstora Krasenkova 1997. na New York City Blitz Championship. Veći dio svog života Osman je bio poslovan covjek, postavši šahovski profesionalac kada se situacija u ex Jugoslaviji pocela pogoršavati.

Jedna od njegovih zadnjih najvažnijih dužnosti u nje-govom starom gradu je bila funkcija direktora Ženskog međuzonskog šahovskog turnira u Tuzli 1987. Napuštajuci Balkan on je proveo nekoliko godina igrajući u zapadnoj Evropi i kao šahovski trener u Ujedinjenim Arapskim Emi-ratima u 1993. Paloš je stigao u Chikago pred kraj 1996, i brzo se potvrdio

ne samo kao jedan od najboljih igraca u Chicaga, nego kao jedan od najboljih trenera. Neil Gleason iz Madisona, Wis-consin se sjeca: Na početku 1999, ja sam proveo jedno veće s njim raspravljajući o politici. Slijedeće jutro, za vrijeme doručka, on mi je odrzao lekciju od 10 minuta o izmjeni u Karo Kan-u (igraj jednostavan sah). Nakon toga ja sam nas-tavio da koristim preporuke iz lekcije i kao bijeli postigao sam dvije ubjedljive pobjede isti dan na ubrzanom turniru.

Paloš je bio loseg zdravlja kada je stigao u SAD, ali je us-pjevao da drzi USCF rating (SAD nacionalni rating) preko 2400 sve do zadnijh par godina svog zivota. Njegov najbolji USCF rating je bio 2477. On je bio posebno ponosan na svoje dvije pobjede protiv velemajstora Goldina, jednog od najbolji igraca u SAD. Njegov zadnji znacajni turnir je bio Lindsborg Rotary Open u decembru 2002 godine, gdje je postigao 50% a protiv grupe od 2442 FIDE.

Internacionalni majstor Osman Palos je umro 7. februara

2004.godine u 54. godini zivota u Chikagu. Paloš je go-dinama bolovao od dijabetisa, bio je u lošem zdravstvenom stanju neko vrijeme. Umire od raka pluća. Za sobom ostav-lja suprugu Zrinku i sinove Roberta u Davora. Sjećat ćemo se Osmana Paloša kao srdačnog, skromnog, i inteligentnog čovjeka, koji je posvetio svoj život šahu. Na nesreću samo 329 Osmanovih partija su smještene u Mega 2004 bazu po-dataka, što predstavlja manje od 10% od njegovih partija odigranih za vrijeme njegove karijere.

Orginalan tekst, koji je preveo Dušan Simić prenosimo sa manjim izmjenama

Osman Paloš

Prvi diplomirani nastavnik gimnastike, Salko Selesković Sele.Prvi diplomirani profesor fiskulture, Selesković, predstavljen je u tuzlanskoj Gimnaziji 1949.godine i u radu sa učenicima unosi nove oblike i metode rada.

U školi je okupljao veliki broj učenika u sportskim igrama i lakoatletici, a u raznim sport-skim društvima mnoge mlade sportiste.Posebno je zapažen njegov rad na Pedagoškoj akademiji, zbog čega je i toj istituciji i profesoru Seleskoviću odato društveno priznan-je.

Tuzlanski vremeplov

Selesković prvi s lijeva

Salko Selesković - Sele

50

Prof.dr.Ibro Pašić bio je jedan od najvećih Tuzlaka XX stolejća, bio je čovjek velikih vizija i velike radne energije iz koje su nastale brojne vrijednosti kojim se ovaj grad danas ponosi.

Prof.dr.Ibro Pašić bio je rektor Uni-verziteta u Tuzli od 1985.godine do kraja 1988. godine, prije toga bio je dekan i osnivač Medicinskog fakulteta, načelnik Interne klinike Univerzitet-skog kliničkog centra u doba gradnje nove zgrade interne klinike –velike bi-jele bolnice. Profesor Pašić je začetnik tuzlanskog medicinskog čuda.Os-nivanje Medicinskog fakulteta u Tuzli 1976. godine označilo je prijelomnicu razvoja zdravstva na ovome području.

Na tadašnju mladu zdravstveno–akademsku ustanovu, brojni su stručni i naučni pa i politički autoriteti toga vremena, gledali sa podozrenjem, no prvi dekan profesor Pašić nije posustajao. U narednih 25 godina postali smo svjedoci veličine te vizije: danas se u Tuzli rade operacije na kucajućem srcu, transplatiraju se organi i koštana srž,

ugrađuju umjetne pužnice…jednostavno naš je Univer-zitetsko klinički centar uzor u svim granama medicine. I osjeća se da je svjetska nauka na njemu prisutna.

Osnivanje Medicinskog fakulteta u Tuzli, danas je to jasno, životno je djelo prof.dr.Ibre Pašića. Njegova sna-ga i njegova upornost i tvrdoglavost, njegova mjera da mi to možemo i da nam to treba, doveli su do neslućenih rezultata.

Ibro Pašić bio je lječniki a činjenica je bitno opredijelila njegov život. Njemu je klinika bila sve, i ljubav, i hobi, i posao, i inspiracija za naučna istraživanja i istraživački rad. Cijeli život radio je sa pacijentima, unotač

viskolim dužnostima koje je obavljao, i baš zbog toga ga Tuzla pamti i poštuje.

Umro je 2004. godine u 81. godini života.

Izvor : Front Slobode

Ibro Pašić

Ko imalo poznaje prilike u tuzlanskom novinarstvu, neće mu trebati puno objašnjavati ko je, šta je radio i čime se bavio Ivica Nosić. Za manje upućene, reći ćemo jednostavno: bio je dobar, angažiran i u širim razmjerama poznat i cijenjen novinar.

Tuzlakom je postao 1938. godine. Iz Tuzle je kraće i duže odsustvovao, zbog prirode posla kojim se bavio, ali se u nju uvijek vraćao. Ne samo zbog ona četiri groba - majke, oca i dva brata, na tuzlanskom groblju Borić. Zadnje desetljeće s obitelji (supruga Buba i sin Dejan) živi u Stuttgartu, Njemačka, gdje ponekad i tuguje za vremenima kada je “sve bilo drukčije”. Formalno je umirovljenik, ali mu “vrag ne da mira” pa se i dalje “dop-isuje” s mnogim novinama u kojima objavljuje zapažene novinske tekstove. Žali, kaže što probranije reportažne zapise, kojih je još u sjećanju novinarskih kolega i čitatelja, nije uobličio i u knjugu. A neke druge knjige je pisao, također i brojne feljtone, među kojima i o Husinskoj buni i Juri Keroševiću, koji su kasnije preuzeli mnogi drugi listovi. Kao i većina drugih novinara koji odu u mirovinu, Nosić tješi sam sebe kako “još ima vremena” i za taj novinarski napor. I kako, u stvari, novinar nikada ne odlazi u mirovinu.

U životopis Ivice Nosića – Ivečine, kako ga zovu njegovi initimusi i novinarski pajtaši, svakako valja ugraditi podatak da je i grad Tuzla svojevremeno, u vrijeme gradonačelnikovanja mr. Džeme Hadžiavdića, prepoznao njegovo Tuzlanstvo i dodjelio mu najviše priznanje grada, tadašnju Oktobarsku plaketu. O priznanjima za uku-pan novinarski učinak govori još i pozamašan broj nagrada udruženja novinara BiH i Hrvatskog društva novinara, mnoštvo diploma i raznoraznih plaketa, među kojima je i Srebrena plaketa UN BiH za 25 godina članstva u tom udruženju, pa čak i jedan Orden rada što mu ga je za zapaženu žurnalističku djelatnost dodijelilo ondašnje Predsjedništvo kasnije raspadnute SFRJ.

Ivica Nosić

51

Tihomir Lešić

52

Tuzlanski vremeplov

Album zaboravljenih prizora

Kupanje u Jali ispred Rudarskog fakulteta, prije regulisanja korita Fiće na Sonom trgu, snimak iz šezdesetih

Kad je Jala podivljala, 1975.godina Most koji je bio do 1979.godine, sada je tu ˝Pasarela˝

Skida se gvozdena ćuprija na Solini, izgrađen je betonski most Oktobarska, Rane sedamdesete

Fotografije su iz knjige Album zaboravljenih prizora, autori;Vitomir Pavlović i Miroslav Hlubina

53

Godine 1986.minulo je stoljeće otakako je prugom Doboj-Tuzla pisnuo (ili zazvonio)prvi voz, prva sipljiva parnjača na drvo.Hroničari zapisaše, u slavu Habzburgovaca, da je 15/28.aprila 1886, na Musali i u Kreki, održana masovna svečanost, koju uveličaše K.u K. zvaničnici, u pratnji mjesne gospode.Od tada će sve više, put Vijene i Pešte, prugama oticati šumsko i mineralno bogatstvo, sječeno, vađeno i utovarivano u vagone rukama sirotinje raje.A otada iz prestonih daljina, stizaće

Evropa i vidu svile, pomade, fonografa, šešira i radengota, ruku pod ruku sa frajlama i matronama, s podvezicama, pod ambrelama i suncobranima.Sjajni Beč se planovima nije zaus-tavio u Tuzli-pruga je nastavljena do Simin Hana, a potom, u onim strašnim prilikama prvog svjetskog rata, ustrijeli se pre-ma Drini i strateški stigla do prevoja Caparde.Tu se zaustavila i kasnije propala.Pruga Doboj -Simin Han je decenijama is-trajavala .U godinama ˝obnove i izgradnje˝ uske tračnice su zamijenjene ˝normalnim˝, prema potrebi i prilikama.A pri-like su, kao što vidimo na slici, nešto drugačije-vozovi više nisu prolazili praznom jalskom dolinom, već tik pored ˝Bris-tola˝ .Sve do sedamdesetih godina.Onda se zaustavili u Kreki, na novoj stanici.

Od pojedinosti na fotosu zanimljiva je ornamentika na zgradi u prvom planu, u čijem je prizemlju tada radila neka stolar-ska radionica.Ulica je bila pokockana, što je izazivalo grmljavinu automobilskih pneumatika u saobraćajnim špicama.Kasnije izgrađena Južna magistrala u stanju je da ˝propusti˝ nekoliko ulica ovakve vrste. Najzda, i opet, pruga. Pa rampa.Dizala se i spuštala. Niti se diže, niti spušta.Više.

Nije bilo tako davno, ali izgleda kao da se ništa nije ni zbilo.Tako je to kad stvari minu.A, bogme, minule su mnoge stvari tuzlanskom prugom.Upravo je o tome riječ.Fotos pretstavlja trenutak kada radnici uklanjaju tračnice kod Mosta s kipovima, kada je bilo odlučeno da se željeznička stanica preseli u Kreku.Početak sedamdesetih godina. Pa, sad, kad se pogleda, dugo je tom prugom kroz grad fućkao voz.Sve do 1886.godine.Vrijeme je da ode.I -ode.Dođe Južna magistrala, zvana Urfet -štrase, on-ako žargonski, po Urfetu Vejzagiću, gradonačelniku, ljubitelju likovnih izložbi.

Do početka 70-tih željeznica je

prolazila kroz centar do istočnog di-jela grada

Prvi voz u Tuzli

Za prilog korištena knjiga Album zaboravljenih prizora;Vitomir Pavlović i Miroslav Hlubina, te fotografija iz knjige Tuzland, autora Fatmira Alispahića

54

Prvu industrijsku eksploataciju soli, sa velikim stepenom ispumpavanja vode iz bunara, otpočeli su Austrijanci na kraju prošlog stoljeća. Kao posljedica eksploatacije sonog ležišta izluživanjem, ubrzo su se pojavile površinske defor-macije. Prve promjene zabilježene su 1907.god-ine. Sedam godina poslije izvršena su prva geodetska mjerenja. U periodu od 1814.-1947. godine mak-simalno slijeganje iznosilo je dva metra. Za deset narednih godina slijeganje se udvostručilo. Već tada postaje jasno da je urbano područje grada žrtva ne-kontrolisanog eksploati-sanja slane vode.

Rušilo se, a onda se neko sjetio da ipak valja potom-stvu ostaviti neki biljeg, bar kao krnju informaciju o tome kako je nekada izgledalo područje „pod pingom“, kako je hiljadu ljudi živjelo sa svojim malim i velikim briga-ma, planovima i radostima, sve od 1953.godine, kada su počela prva iseljavanja, oko 15.000 ljudi do 1987.

Jedna kuća, nedaleko od sjeverne magistrale, a na putu prema ulazu u Slanu banju, bila je praktično zakonski zaštićena.

Na fasadu je postavlje-na tabla s najnužnijim podacima. Od 1914.godine, kada je počelo mjerenje, tlo se sve više obrušavalo. Došlo se do kote minus devet i tu se stalo. Biljeg je morao da se sruši.

Jedan od posljednjih činova „pinge“. Februar je 1980.godine. Žice su postavljenje uokolo radi predostrožnosti i bezb-jednosti. Valjda posljed-nja kuća u koju se mor-alo ulaziti u čizmama.

Ode i poznati prolaz, popularni „Pasaž“. Krajem prede-setih i tokom šezdesetih godina je nezaobilazna znameni-

torst korza, stanicu za predah nakon dugog špartanja od Kina „Proleter“ do „Kapije“ i nazad. Za kišnih večeri prestavljalo je toliko značajnu nadstrešnicu. Tu su se sticala poznanstva, izgovarale i prve ljubavne riječi, dobacivale šale

za pamćenje.

Pasaž, dug nepunih stotinu metara, brujao je i kao poslovna ar-terija, od Ulice Maršala Tita, spram starog „Bris-tola“, do Matije Gub-ca, tik pred Narodno pozoriše: “Snjeguljica” za djecu, juvelirnica za dublji džep, konefekcija “Beko”, “Jugoplastika” Split, frizer, karabini i “prelemače”za lovce, ..

Čas očigledne nastave o čudnim procesima prirode. Došli su đaci sa svojim profesorima na

„lice mjesta“ da se uvjere u to kako se zemlja sliježe .

Nekadašnja Duga ulica, iznikla paralelno sa južnom stranom Slane banje, na kojoj je poslije oslobođenja zasađeno borova, topola, breza i drugog drveća. U sjeni ze-lenila trajala je ova ulica, neasfaltirana doduše, ali zanim-ljiva, koliko po ljudima toliko i po arhitekturi građanskih, porodičnih kuća. Da pomenemo Franju Ledera, vajara, jed-inog pravog tuzlanskog boema. Stanovao je baš u ovoj ulici

ili tačnije rečeno, samo navraćao da prespava u prizemlju zgrade kraj koje je parkiran kamio-net. Tako, sve do zim-skih dana 1963.godine kada je preminuo. Ulica je propadala, uporno, sistematski, metodično. Ponirala je u vodu. Čovjek je više ne može da nađe. Postoji samo jedan krajičak s istočne strane od teniskih igrališta. Ko bi rekao da su tu nekad bile kuće i dvorišta?

Evo samo nekih fotografija na kojima vidimo kako su nekad izgledali dijelovi Tuzle gdje je tonjenje grada bilo najinten-zivnije.

Tonjenje Tuzle

Za prilog koristene knjige: Album zaboravljenih prizora, autori Vitomir Pavlović i Miroslav Hlubina, Tuzland, autor Fatmir Alispahić

55

Prisustvujemo dakle, svečanom polaganju kamena temeljca za hloralkalni kompleks u Bukinju.Godina je 1973, otkad počinju da se pominju i polioli, i poliuretani, i druga hemija, a sve na bazi soli ili ug-lavnom na bazi soli.

Pominjano je sedam fabrika u prvoj fazi, organ-izaciono i tehnološki povezanih.....Poslije je vrijeme prolazilo pa je došla nova faza koja daje proizvod težak i za izgovor -toluendiizocijanat

Sve se samo kazuje -slika od ˝istorijskog značaja˝, pa bi svaka ˝legenda˝ mogla biti suvišna.Ipak... Kada je svojevremeno, na poljani u Bukinju, postavljen kamen-temeljac Termoelektrane, našlo se više skeptika koji su potcjenjivali taj iskorak u energetici. Nekako su se investitori snalazili i na poljima u Bukinju džidžali se sve veći dimnjaci.A onda taj ˝istorijski trenutak” s početka teksta. Uoči dana ustanka naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine, 26.jula 1974.godine. priređena je uobičajena ceremonija u istom Bukinju:položen je ka-men temeljac Pete faze Termoelektrane. Izgradnju su zajednički finansirale dvije republike SR Bosna i Hercegovina i SR Slovenija:jedna je imala više uglja, druga više para.U sredstvima javnog informisanja događaj je dobio zavidan publicitet, pogotovo što je us-lijedio neposredno nakon donošenja devet ustava.Public-itet je bio jos kićeniji kada je Peta faza isporučula prve kilovate energije.

Bio je tačno drugi juli 1977. godine kada se s druge strane Jale okupio radni narod na pozdravi početak “nove radne pobjede”, kako je to naglašeno u referatu:postav-ljen je kamen -temeljac robne kuće, koju ćemo dično nazvati “Tuzlanka”.

Sve je bilo u znaku i preimućstvu ljepšeg pola, pa i uloga kamenapolagača.Konkretno, mermernu ploču, s neo-phodnim podacima za trgovinsku istoriju Tuzle, uramila je u pripremljen postament aktiviskinja, drugarica Beg-zada Šehanović, što se na fotosu izvanredno lijepo vidi.Čin je shvaćen kao još jedan dokaz svestrane društvene i političke emancipacije naših žena, nedjeljivog dijela radničke klase.

Tekst i fotografije iz knjige Album zaboravljenih prizora, Autora Vitomira Pavlovića i Miroslava Hlubne

Polaganje kamen-temeljca

Polaganje kamen -temeljca za Termoelektranu

Polaganje kamen-temeljca za hloralkalni kompleks u Bukinju

Polaganje kamen-temeljca za “Tuzlanku”

56

S lijeva na desno čuče:Milutin Živković(Radio- Tuzla), Zoran Tadić(˝Front slobode˝), Muhsin Nalić(˝Front slobode˝), stoje:Vitomir Pavlović(Radio - Tuzla), Emin Tahirović(Radio - Sarajevo), Branimir Kalanj(˝Front slobode˝), nepoznat pa Mensur Dervišević (spoljni saradnik ˝Fronta slobode˝, Stanislav Kovačević(“Oslobođenje˝), Slobodan Stanojević (˝Borba˝), Ivica Nosić(Oslobođenje), Asim Gruhonjić(˝Politika˝), i Radmilo Bulatović(?).Fotografija je snimljenja na prelazu 1960. u 1961.godinu.

Krajem šesdesetih na stadionu “Tušanj” odi-grana je fudbalska utakmica, (na snimku je tim “domaćih”). Stoje - Miroslav Hlubna, Nikola Smiljić, Tankosav Jovanović, Fahrudin Ruvić, Hasan Fazlić, Ivan Jaušovec, Suljo Imamović, Šukrija Sušić, Vitomir Pavlović, Jelenko Ronđelović, Dušan Minić, Bajro Đapo i Bora Slepčević

Fotografije i tekst iz knjige ˝Album zaboravljenih prizora˝, Vitomir Pavlović i Miroslav Hlubna

Novinari u malo opuštenijem izdanju

U nastavku je tekst sa poleđine fotografije.1. red(čuče) s lijeva na desno Kurtić Sabit,

Sljepčević Hamdija, nepoznat, Pašaga, Džemal, Abdulah, Nenad i Petar

2.red, Šerifa Korlatović, Faketa Burek, Zehra Morankić, Danica, učiteljica Kača, Mirjana, Na-jla Altumbabić, Ismeta.

3.red, prvih sedam osoba nepoznato, Sprečić, Subašić, Rafija Pirić

4.red, prvih šest osoba nepoznato, Jogunčić Hasan, nepoznat, neponat, Bogdan, Faik Hadžić, Kemal Halilčević i Safet Habul

Nažalost nemamo sva imena i prezimena.Ako neko od čitaoca poznaje neku od osoba koja nije navedena možete nam pisati na redakcija@tuzlarije.net

Školska uspomena iz 1950.godine

Na fotografiji je 4. razred Osnovne škole “Pazar” skolska 1950/51.

57

58

Kulturologija

U prosjeku, nova manifestacija svaki drugi danSvaki drugi dan, u prošloj godini, u prostorima BKC-a Tuzla dešavali su

se koncerti, pozorišne i filmske predstave, izložbe i promocije. Preko 160 različitih manifestacija propratilo je oko 100 hiljada posjetilaca, podaci su koji nedvosmisleno govore o još jednoj uspješnoj sezoni Bosanskog kultur-nog centra.

Salko Bukvarević, direktor BKC-a, smatra da je protekla godina posebno zanimljiva i uspješna po velikom broju kvalitetnih i značajnih kulturnih manifestacija. Prvi put u Tuzli svoj koncert u BKC-u održao je Ivo Pogorelić, pijanist svjetskog glasa. Nakon toga su slijedila 4 dana vrhunske ozbiljne muzike u čast profesora Mirka Dušeka. Ovaj niz koncerta ozbiljne muz-

ike nastavljen je i koncertom našeg sugrađanina Asima Delibegovića koji sada živi u Francuskoj. U julu mjesecu je bila priređena premijera, vjerovatno najveće pozorišne predstave na ovim prostorima u posljednjih dvadeset godina. Riječ je o “Hamletu” Harisa Pašovića, projektu u kojem su učestvovali glumci iz deset država. Nastavljena je i uspješna saradnja sa Sarajevo film festivalom koja je u augustu mjesecu rezultirala revijom filmova sa tog festivala.

Za BKC je od posebne važnosti 3. Bijenale umjetnosti minijature BiH, projekat u vlastitoj produkciji BKC-a koji je uspio okupiti oko 250 slikara iz cijele BiH, koji su se predstavili sa više od 700 svojih radova. Mnoge od spomenutih manifestacija propraćene su i u vijestima Tuzlarija a koliko je BKC prisutan u svakodnevnom životu našeg grada možete se uvjeriti i ako u pretraživač ove rubrike ukucate samo tri slova, bkc.

Bosanski kulturni centar - istinski centar kulturnih zbivanja

Mladi tuzlanski gitarista Sanel Redžić, u petak 6. januara svirao je solistički koncert u Ljubljani pred punom dvoranom glazbene škole Vič - Rudnik. Sanel je bio pozvan ispred «Association of Southeast Europe classical guitarists» i «Društva slovenskih peda-goga» a koncert je nazvan «Večer BH gitare». Sanel se publici predstavio virtuoznim djelima vrhunskih svijetskih kompozitora Scarlattia, Metrza, Giuliania, Barriosa, Assencia, Tedesca, Dyensa i Domeniconia. Nakon koncerta uslijedile su pozitivne kritike.Sljedeći koncert Sanel će svirati u Dubrovniku na seminaru muzičkih pedagoga BiH koji će se održati

u periodu 14.-21. januar. Nakon toga, slijedi koncert 4. februara u Beogradu gdje će nastupiti kao pobjednik prošlogodišnjeg Guitar Art Festivala Beograd 2005.

Više o Sanelu možete saznati na njegovoj web adresi: www.sanelredzic.net

Solistički koncert Sanela Redžića u Ljubljani

Publika uživala u igramaPovodom obilježavanja 60 godina postojanja i djelovanja Gradskog kulturno - umjetničkog društva “Bosna”,

preksinoć je u BKC - u u Tuzli održan svečani koncert na kojem su nastupili članovi i prijatelji ovog ansambla.

Dobru uvertiru koncerta napravio je mješoviti hor Sred-nje muzičke škole iz Tuzle kojem je dirigovao Čestimir Mirko Dušek. Njemu je za afirmaciju muzike na ovom području uručena posebna plaketa. Publika je do posljed-njeg takta uživala u predstavljanju GKUD -a “Bosna” uz pratnju Narodnog orkestra, a velikim aplauzom pozdrav-ljene su i koreografije plesača Plesnog studija “Flemenko”. Interpretirajući starogradske pjesme i sevdalinke, kao solisti nastupili su Zekija Suman, Adna Azabagić i Safet Dedajić. Treba istaći i to da je interesovanje posjetitelja za ovaj kul-turni događaj prevazišao očekivanja, pa se u sali tražila stol-ica više. (Avaz)

Obilježeno 60 godina djelovanja tuzlanskog GKUD “Bosna”

Folklorni ansambl (Snimio: A.Bajrić Blicko)

59

U Međunarodnoj galeriji portreta u organizaciji HKD “Napredak” postav-ljena je likovna izložba. Radi se od dje-lima bosanskohercegovačkih izlagaća. Njih oko 50 predstavili su se slikama i skulpturama. Najveći broj radova rađen je u slikarskim i crtačkim tehnikama.Tematski dominiraju pejsažni motivi. Uz manje poznata tu su i ugledna im-ena bosanskohercegovačkog likovnog života.

Izložba traje do kraja februara. Teško je slikati umjetničko djelo, ovo je samo pokušaj da vam dočaramo atmosferu iz Međunarodne galerije portreta .

Marina Troglić, “Ona”

Mirsada Masal, “Bundeva” Hajrija Šorn Ksenija Mandić, ”Ero - epitaf “

Ljiljana Marić, “Rascvjetala livada” Ivana Ribičić, “Prošlost“ Nada Malta, “Odraz”

Sekula Dugandžić, “Orač” Karolina Atagić, “Bez naslova” Emir Osmić, “Provalija“

Izložba - ˝Likovni annale 2005˝

60

BOSFAM, 4. - 9. marta 2006Do 9. marta, u tuzlanskom BOSFAM-u (Bosanska familija) radit će Praznični bazar, svojevrsna prodavnica ženskih rukotvorina, nastalnih u radionicama ove organizacije, ali i u domaćoj radinosti vještih i vrijednih tuzlanskih žena. Uz proizvode žena koje rade u BOSFAM-u , tu su i gosti izlagači, Enisa Pilavdžić izložila je oslikano staklo i svilene marame, zatim oslikano staklo Ljubice Primorac, Salim Ljuma (Agencija za primjenjenu i klasičnu umjetnost “Lunart”), ukrasni premeti Cvetkovski Dragice koje radi uz pomoć unuke. Tuzlarije su posjetile prodajnu izložbu, gdje se mogu kupiti originalni bosanski ćilimi, serdžade, odjevni predmeti, suveniri koje rade žene izbjeglice i tako zarađuju za život. Rukom rađene, unikatne predmete

možete pogledati u ulici Fra Stjepana Matijevića 11. Vuna koja se koristi za izradu ćilma je iz Bosne, tako da je to tipičan domaći proizvod. Radi se u tradicionalnim motivima i bojama ali po želji naručioca može i u netipičnoj boji za ćilim ili bez šara.

Tradicionalni proizvod izgleda najmanje zanima Bosance, jer njihove proizvode uglavnom kupuju stranci kao suvenire i nekad naš svijet koju živi u inostranstvu. S obzirom da je u pitanju ručni rad, da je svaka ova očica prošla kroz ruke žena koje pletu, heklaju, tkaju, vezu ... proizvodi se mogu nabaviti po vrlo povoljnim cijenama.

Sajam rukotvorina

Bosanska soba

Bosfam (u blizini Skvera)

61

Končane bluze, kratkih ili bez rukava mogu se kupiti za 10 KM Vuneni dječiji džemperi 10 do 15 KM Džemperi za odraslu osobu do 30 KM Duge haljine, uglavnom od pamučnog konca 20 - 25 KM Prsluci koji se rade kao ćilim, dakle, tkanje, su 30 KM Veliki tepih 2x3 metra je 840 KM

Ljubazna direktorica BOSFAM-a Munira Hadžić nam je odgovorila na svako pitanje i dozvolila da posjetimo i radionicu, u kojoj vlada vrlo prijatna atmosfera. Žene kroz razgovor rade. Za veliki tepih treba do tri mjeseca. Jedna od žena koja radi, Enisa Nukić, donijela je stazu - ćilim, koju je radila kao desetogodišnja djevojčića. Večina žena je tkati naučila rano.

62

Dr. Vedad Spahić: „Vrt Bašeskija“

Slobodno već sad možemo ustvrditi da je ovaj autor u teorijsko-znanstvenoj ravni najobavješteniji, najlucidniji i, što uopće nije posljednje po važnosti, najpregledniji i najčitljiviji među svim bh. autorima koji se, na ovaj ili na onaj način, bave savremenom teorijom književnosti

Piše: Željko Grahovac

Jedna od najznačajnijih književnoteorijskih i književnokritičkih studija u posljeratnom periodu, ova je knjiga istodobno i propedeutički pojmovnik (tu mislim, prvenstveno, na uvodni tekst „Intertekstualnost i metatek-stualnost – preteče, koncepti, tipologije“), u kojem autor na suveren način „rastjeruje maglu“ oko temeljnih termina savremene književne teorije i oko njihovog značenja i njihove (zlo)upotrebe – ali i uzoran primjer književnokritičke, književnohistorijske pa i kulturnopovijesne analize umjetničkih djela i autora koji na različite načine uspostavljaju produktivan intertekstualni, međužanrovski ili duhovnopoetički most-dijalog s Bašeskijinim „Ljetopisom“ kao jednim od najoriginalnijih i najpodsticajnijih djela bosanskohercegovačke književne i kulturne baštine.

Nakon izvrsne knjige studija i ogleda u kojoj se, pod naslovom „Tekst, kontekst, interpretacija“, pojavljuju instruktivni, inventivni i znanstveno akribični analitički tekstovi o kapitalnim djelima i o najznačajnijim au-torima bošnjačke književnosti i nakon monografske književnokritičke studije o poeziji Osmana Đikića pod naslovom „Rob i slavuj kanona“ – Spahić objavljuje i ovu knjigu kao dorađenu verziju doktorske disertacije odbranjene 2005. godine na Univerzitetu u Tuzli. Ono što ju posebno izdvaja u kvalitetom i obimom prilično blijedoj produkciji tekuće bh. književne teorije i kritike jest upravo ta, u spomenutim okvirima jedinstvena i neusporediva, Spahićeva sposobnost (kompetentnost, recentnost) teoretičara književnosti i, istodobno, minu-cioznog čitaoca-istraživača: slobodno već sad možemo ustvrditi da je ovaj autor u teorijsko-znanstvenoj ravni najobavješteniji, najlucidniji i, što uopće nije posljednje po važnosti, najpregledniji i najčitljiviji među svim bh. autorima koji se, na ovaj ili na onaj način, bave savremenom teorijom književnosti – te da, uz to, posjeduje i ništa manje rijetku moć analitičara-interpretatora koji „ulazi u tekst“, suvereno se kreće kroz njega i potom ga smješta u pravi kontekst, sa izraženim nervom za sintetičko sažimanje i za općekulturološko i komparatističko promišljanje-valoriziranje naše književne baštine.

Naprosto se nameće, nakon iščitavanja ove knjige, usporedba sa Muhsinom Rizvićem – kao rijetkim znalcem-interpretatorom koji se podjednako suvereno kretao u svojim studijama i mikroplanom analize i interpretacije konkretnog teksta, i makroplanom književnoteorijske i kulturnopovijesne sinteze.

Ovu knjigu bez konkurencije smatram najboljom u konkursom obuhvaćenoj godišnjoj produkciji autora sa Tuzlanskog kantona.

(Književnik Željko Grahovac je bio jedan od troje članova žirija koji je jednoglasno donio odluku da se za na-jbolju knjigu objavljenu u 2005. na Tuzlanskom kantonu, u izboru Društva pisaca TK, proglasi “Vrt Bašeskija” autora Dr. Vedada Spahića.)

F.A.

Vrt Bašeskija“ ,najbolja knjiga TK u 2005. godini

63

Tuzla, 16.03.2006. Gledaoci nisu krili suze

Iako već 15 dana film „Grbavica“ puni kinodvorane u Tuzli, tek preksinoć Tuzlaci su imali priliku da uživo pozdrave protagoniste ovog filma i čestitaju im na svjetskom uspjehu. Suzama i ovacijama, gledaoci u“Art-kinu“, nakon što su odgledali „Grbavicu“, pozdravili su Jasmilu Žbanić, Lunu Mijović, Jasnu Ornelu Beri, Kenana Čatića i druge, koji nisu krili zadovoljstvo što se mogu družiti i sa poštovaocima filmske umjetnosti u Tuzli.

Zahvaljujem vam se dragi Tuzlaci na vašoj podršci. Ja sam za Tuzlu izuzet-no vezana i ovaj grad mi je toliko važan, posebno što su moji i tata i mama iz Tuzle. Hvala vam - kazala je pozdravljajuć i prisutne u dvorani „Art kina“ Jas-mila Žbanić, nakon čega su posjetioci dobili priliku da postavljaju pitanja protago-

nistima filma. Inače, domaćin preksinoćnjoj projekciji filma „Grbavica“ i njenim ak-

terima u Tuzli, bio je načelnik općine Jasmin Imamović, koji je druženje sa timom „Grbavice“ u društvu velikog broja Tuzlaka nastavio u restoranu „Sezam“. Među gostima u „Sezamu“ se, nakon što je odgledao film, našao i konzul Republike Hrvatske u Tuzli Josip Juras, zatim predstavnici političkog i javnog života grada, ali i velik broj građana koji su željeli stisnuti ruku Jas-mili i čestitati joj na uspjehu.

Zainteresirane škole „Grbavicu“ od 1.marta u Tuzli, svakodnevno u tri različita termina, ljubitelji filmske umjetnosti mogu vidjeti u „Art-

kinu“, te u BKC-u u večernjem terminu. Do sada, film je vidio veliki broj Tuzlaka, a kako saznajemo mnoge škole već su iskazale interesovanje da njihovi učenici, kolektivno, prisustvuju projekcijama „Grbavice“.

(A.H. - Avaz) (Foto: Ahmet Bajrić - Blicko)

Rekordna posjeta u Lukavcu Publika u Multiplex kinu Lukavac u utorak je imala priliku pozdraviti Jasmilu Žbanić i dio glumačke ekipe filma „Grbavi-

ca“. U foaeju ovog kina Jasmilu su dočekali brojni prijatelji i rođaci, jer je njena familija iz Lukavca, a i sama je djetinjstvo provela u ovom gradu. Multiplex kino sa „Grbavicom“ bilježi rekordnu posjetu. Prvih pet dana tokom tri projekcije dnevno je evidentirano 2.500 posjetilaca. Planirano je da film na repertoaru bude 15 dana.

(M.Ka. - Avaz)

Tuzla čestitala protagonistima ˝Grbavice˝

Jasmila i njena ekipa u Tuzli

Domaćin ekipi je bio načelnik Imamović

64

65

66

Naše bebe

Tajra Šabić

Tajrini roditelji su Lamija i Agim, rođena je 15. 11.2005. godine.

Azra i Azur Šehić

Blizanci Azra i Azur, rođeni su 23. aprila 2004. u Tuzli.

Roditelji su im Admira i Eldar Šehić

Naida Hukić

iz Tuzle roditelji Anela i Nedim Hukić

Tarik Bošnjaković

Tarikovi roditelji su Tuzlaci trenutno nastanjeni u Švedskoj, Amela i Senad Bošnjaković. Tarik je rođen 19.12.2004.

Benjamin i Denis Babović

Benjamin je rođen 10.03.2002., a Denis 17.05.2005. godine. Roditelji Remzija i Saša

Ismar Kolčaković

Ismar ima dvije i po godine, rođen je u Antwerpenu, ali su zato mama Dragana

i tata Almir rođeni u Tuzli

Koldžić Semir

Rođen je 29.09.2005. godine u Grazu (Austria). Semirovi roditelji su

Sabina i Sapko.

Ivona Kreitmayer

Rođena 18.09. 2004. godine u Tuzli

Laila Kadić

Laila Kadić, rođena 06.10.2004. godine u Njemačkoj, u Biberach-u! Lailini roditelji su Elvira i Mesud

Kenan Pašalić

Rođen u Švedskoj prije nepuna 4 mjeseca. Mama mi se zove Selma,

iz Tuzle, a tata je iz Banja Luke

Oliver Petrović

Oliver je rođen 28.04.2005. u Tuzli

67

Inela Joldić

Inela je rođena 16.02.2005. u Tuzli Roditelji Asmir i Mirela Joldić nastanjeni su u Tuzli, Moluhe

Dino Jakupović

Rođen 03.09.2001. godine u Tuzli . Dinini roditelji su Fuad i Dženita

Filip i Toni Lakić

Rođeni i žive u Tuzli Filip je rođen 22.9.2005., a Toni 3.10.1995. godine. Sretni roditelji Sanela i Aco

Tarik Bukva

Tarik je rođen 9.8.2004 u Sarajevu, pola Tuzlak a pola Sarajlija

Tarek Hrvanović

Tarek je rođen 12.12.2005. u Tuzli

Adnan Alić i Ena Patković

Rođeni u Švicarskoj, Lausanne, Ena 28.04.2002 a Adnan 09.07.2002, Enina mama je Švicarka a tata Bosanac(Vlasenica), Adnanova mama Larisa je iz Tuzle, a

tata iz Konjević Polja.

Ali Dželilović

Rođen 25.11.2005. godine u Tuzli, Roditelji Erdal i Mirela Dželilović

Aldin Muslimović

Rođen 13. 05.1998. godine u Tuzli

Ajnur Muslimović

Rođen 19.02.2005. godine u Tuzli

Naida Jusufović

Rođena je 11.09.2005. u Tuzli. Roditelji male Naide su Azra Pašić-

Jusufović i Emir Jusufović

Antonio Toni Zimmer

Rođen 08.11.2003 u Beču Roditelji Mirjana i Mario Zimmer

rođeni ´76. i ´74. u Tuzli

68

Isak i Elma

Isak ima 7 a Elma 3 godine. Žive u Njemačkoj, Mama je Endži iz Tuzle a tata Nihad iz Prijedora

Ajdin Nukić Šejla Nukić Harun Dudić

Harun je rođen 03.02.2006. u Tuzli

Dino Mustačević

Keno

Rođen 24.10.2003. godine

Fatija i Mirnes Dizdarević

Fatija je rođena 12.10.2001.g a Mirnes 19.7.2004.g. u Norveškoj. Mama Jaminka je iz Tuzle sa Sjenjaka a tata

Armin iz Ljubuškog.

Kukić Emina

rodena 14.01.2005. g. u Grazu (Aus-tria). Eminini roditelji su

Tina Pavlović

rođena 14.06.2002. g u Tuzli

Adnan Struga

rođen 26.06.2004. g. u Sarajevu

Lejla Smajić

69

Bakir Kurbašić

rođen 23.11.2003. g. u Tuzli. Mama je Nerka a tata Elvedin

Emir Duhović

rođen 7.02.2006. godine u Norveškoj

Sarah Mešanović

rođena je 18.08.2004. g. u Tuzli

Isabella i Lucia Marfe

Lucia Jasmina Marfe rođena 27.01.2005. Kingston, UK Isabella Mia Marfe rođena 21.08.2001.

Lidija i Klara Durić

rođene u Australiji, Sydney. Lidija 09.12.1997. a Klara 19.08.2001. godine

Elma Rešidović

rođ. 26.08.2000.g Bologn, Roditelji Edin i Adina Rešidović iz Srebrenika

Tarik Rešidović

rođen 25.11.2004. g u Bologn, Roditelji Edin i Adina Rešidović

Dino Begić

Rođen 23.04.2002.godine u Tuzli. Roditelji su Enisa i Ado

Ajla Čičkušić

rođena 2005. godine u Šerićima

Dženana Beširović

rođena 05.04.2004. g. u Donjim Dubravama

70

Sportarije

13. balkansko dvoransko prvenstvo u Ateni

Bosanskohercegovački atletičari s 13. balkanskog dvoranskog prvenstva u Ateni vraćaju se s jednim bronzanim odličjem i državnim rekordom u utrci na 60 m prepone. Od tri predstavnika BiH na prvenstvu, do medalje je došao bacač kugle Hamza Alić, član AK Zenica, koji je hicem 19, 03 m najavio još jednu uspješnu sezonu.

Član AK Sloboda Tehnogarad iz Tuzle Damir Haračić, trenutno jedan od najboljih bh. atletičara, dionicu 60 m s prepon-ama istrčao je za 8, 08 sekundi i tako po drug put ove zime popravio svoj osobni i dvoranski rekord BiH u ovoj disciplini. U izuzetno jakoj konkurenciji Haračiću je ovaj rezultat bio dovoljan samo za plasman na 6. mjesto.

Naš treći predstavnik na prvenstvu Balkana - Gorana Cvijetić, članica AK Glasinac iz Sokoca, kojoj je nastup na ovom takmičenju bio prilika za sticanje neophodnog međunarodnog iskustva, u utrci na 60 m s preponama osvojila je peto mjesto s vremenom 8, 97 sekundi.

Uspješan nastup u Ateni u Atletskom savezu BiH je ocjenjen kao dobar uvod u sezonu, koja u našoj zemlji počinje već u subotu, 25. veljače kros utrkom u Zenici. Ova utrka će poslužiti selektoru i Stručnom stožeru za izbor članova reprezent-acije, koja će sudjelovati na Balkanskom prvenstvu u krosu, koje će se održati 12. ožujka u rumunskoj Krajovi.

(FENA)

Aliću bronza, državni rekord Haračića

Proglašeni najbolji sportaši Tuzle u 2005. godini

Sinoć je u prepunoj sali Bosanskog kulturnog centra održana tradicionalna, 46. po redu, manifestacija “Izbor najuspješnijih sportista općine Tuzla za 2005. godinu”.

Epitet najboljeg ponovo je pripao Salki Zildžiću, koji je u minuloj godini osvojio titulu profesionalnog prvaka svijeta u kik-boksu. Priznanje mu je uručio načelnik općine Jasmin Imamović.

Zildžiću je to treća titula najboljeg sportiste Tuzle. Navedenu titulu prvi put je dobio 2000. godine zahvaljujući naslovu juniorskog prvaka svijeta u kick boksu. Najboljim je proglašen i za 2004. godinu, ali ovoga puta zbog dvije osvojene titule, evropskog i svjetskog profesional-nog prvaka u low kicku, u kategoriji do 86 kilograma.

Na listi 10 najuspješnijih u minuloj godini su još karatisti Kluba borilačkih vještina Simbra Tuzla Merima Softić, Mirsada Suljkanović i Lejla Ferhatbegović, atletičari Slobode - Teh-nograd Jasminka Guber, Adnan Malkić i Damir Haračić, biciklista Jedinstva Samir Kovačević, sportski ribolovac Muris Jug te košarkaš Sloboda Dite Elmedin Kikanović.

Pet najuspješnijih kadeta u 2005. godini su Aida Hadžić i Damir Altumbabić, karatisti Tuzla Simbre, Majda Prole, stonotenisačica Kreke, Vanja Pranjić, plivačica Slobode i Irma Burgić, tenisačica Slobode. Specijalna priznanja su dobili Selma Atić, plivačica Zmaj Alpama, i Samir Mujkanović, član Auto moto kluba Tuzamk.

Najuspješniji klubovi su: Klub borilačkih sportova Tuzla Simbra, Atletski klub Sloboda - Tehnograd i Plivački klub Zmaj Alpam, a specijalno priznanje je dobio Bokserski klub Giprom.

Najuspješniji sportaš invalid za minulu godinu je Mirsad Hasić, član Saveza za sport i rekreaciju invalida općine Tuzla, državni prvak u bacanju koplja i vicešampion u streljaštvu, a najbolja ekipa je Košarkaški invalidski klub Veterani.

Na listi najuspješnijih trenera su Fikret Selman - Klub borilačkih sportova Tuzla Simbra, Ismet Kavgić - Bokserski klub Giprom, te Omer Deladžić - Plivački klub Zmaj Alpam. Specijalno priznanje je dobio Nevzet Alić, trener reprezentacije BiH u sjedećoj odbojci.

Tri najuspješnija sportska radnika su Muharem Abdurahmanović, Aleksandar Jovanović i Husnija Omerčehajić.

Organizator manifestacije je Sportski savez općine, pokrovitelj je Općina, generalni sponzor Tuzlanska banka, a izvršni producent Tuzlanska televizija.

Salko Zildžić po treći put najbolji sportista Tuzle

Salko Zildžić

71

Sedmi međunarodni karate TK open

Karatisti Tuzla Sinbre bili su najuspješniji na Sedmom međunarodnom TK openu, održanom u proteklog vikenda u Tuzli. Takmičenje je okupilo 1.100 takmičara iz 66 klubova iz šest zemalja.

Epitet najboljih takmičarki turnira ponijele su bh. reprezentativke Lejla Fehatbegović i Merima Softić. Za najbolju mladu takmičarku proglaš en je Ivan Čomagić (Beograd), dok je najuspješ niji mladi takmičar bio Mirnes Ferhatbegović (Tu-zla).

Pobjednici u seniorsko kategoriji, do 60 kilograma: Edin Muslić, do 65: Hamid Slato, do 70: Mensur Cakić, do 75: Alem Kupusović, do 80: Goran Đekić, preko 80: Oliver Mandarić. Kate: Dejan Pajkić.

Ekipno Naftagas Novi Sad. Seniorke, do 53: Jelena Kovačević, do 60: Lejla Ferhatbegović, preko 60: Merima Softić. Kate: Mirna Šenjig. Ekipno: Reprezentacija Bosne i Hercegovine.

(V.R. - Nezavisne)

Tuzlaci najusješniji

Noć šampiona u Tuzli

Nakon 15 minuta žestoke borbe, bh. borac na bodove pobijedio izazivača Tadeua San Martina iz Brazila. Ponajbolji bh. kik-bokser Salko Zildžić u tuzlanskom “Mejdanu” pred oko osam hiljada bučnih navijača odbranio je titulu svjetskog prvaka u low-kicku, u kategoriji do 85 kilograma, u verziji WAKO.

Nakon 15 minuta žestoke borbe, borac tuzlanskog Flek Tom-Cat kluba pobijedio je na bodove izazivača Tadeua San Martina iz Brazila, prvaka Južne Amerike.

Sudije Miljenko Kutleša iz Hrvatske te Zijad Halilović iz BiH, koji je bio i supervizor meča, dali su prednost Zildžiću (po 50:45), dok je jedino Slovenac Sašo Hajenšek i to samo u posljednjoj rundi dao prednost San Martinu (49:47).

Nakon početnog ispitivanja snaga, svjetski prvak preuzeo je inicijativu i pokazao nadmoć nad nižim i skoro tri kilograma lakšim protivnikom. Posebno je Zildžić bio precizan u drugoj i trećoj rundi, podjednako snažno udarajući i nogama i rukama. San Martinu je tada nos raskrvavio, a u jednom je naletu Zildžić istegnuo koljeno.

Brazilac se nije lako predavao, ali ni nalazio načina da ozbiljnije uzdrma Zildžića. Naprotiv, bh. borac je potkraj meča serijom udaraca samo potvrdio pobjedu.

- Mislio sam da ću lakše doći do pobjede. Pod u ringu bio je klizav pa nisam mogao raditi sve što sam pripremio. Morao sam uložiti maksimum. Sada sam presretan - kazao je Zildžić po završetku meča, zahvaljujući se Bogu, roditeljima, pri-jateljima, trenerima i publici što je obranio titulu svjetskog prvaka.

E. MUHAREMAGIĆ

Rezultati uvodnih borbi

Prije meča večeri, publika je uživala u uvodnim borbama. Do 71 kg u thai kick-boxingu Muamer Tufekčić (BiH) je sa 3:0 dobio Igora Vrbana (Slovenija). Do 75 kg u istoj disciplini Mađar Nemeth Daniel je u trećoj rundi predao meč Denisu Marjanoviću (BiH).

Po K1 pravilima u meču do 91 kg Bojan Glavaš (BiH) je u prvoj rundi nokautirao Szoke Milana (Mađarska). Po istim pravilima u kategoriji do 67 kg Eldin Raonić (BiH) je na bodove savladao Mađara Vidu Tibora. U posljednjoj uvodnoj borbi teškaša low-kicka Samir Mehić (BiH) je u drugoj rundi nokautirao Makedonca Aleksandra Stojevskog.

Borile su se i djevojke u full-contactu, a Sanja Samardžić iz BiH već je u prvoj rundi primorala na predaju Milu Đuzel iz Hrvatske.

(Avaz)

Salko Zildžić zadržao pojas pred osam hiljada navijača

72

Tuzlanski Aero klub rješava finasijske problemeKolekcionari i ljubitelji aviona dobili su interesantnu ponudu

ovih dana iz Aero kluba Tuzla. Naime, zbog ne baš svijetle ekonomske situacije, tuzlanski Aero klub odlučio je ponuditi na prodaju stari jugoslovenski borbeni avion “Kraguj J 21”, proizveden 1973. godine, za 15.000 eura, dok se četverosjedna putnička “Cesna 172” iz 1974. godine, nudi za 30 hilljada eura.

- Mi smo ovaj “Kraguj J 21” dobili od JNA 1984. godine, jer mu je još tada bilo oštećeno krilo i istekao mu je vremenski resurs. Služili smo se s njim kao učilom za letačku obuku. Nije se koristio jedno vrijeme ali u posljednjem ratu je bilo potrebe

da ga osposobimo i bio je u letnom stanju, međutim nije djelovao. Armija BiH nam ga je vratila prije jedno tri - četiri godine ali mu nismo u mogućnosti da ga dalje održavamo, kaže Sead

Sinanović, direktor Aerokluba Tuzla. Što se tiče “Cesne”, Klub ju je poslao na servis, na farbanje i remont motora nakon leta od 1.500 sati.-Odletjela je u Beograd 1991. godine, a servisiranje je završeno

u junu 1992. godine, kada je rat uveliko trajao, tako da je nismo uspjeli preuzeti. S njom je svašta bilo. Vozali su je i srpska policija i ko sve ne. Predao sam zahtijev sudu da nam se taj avion vrati, pa je ova Cesna ponovo u vlasništvu Aero kluba Tuzla, međutim u lošijem stanju nego što je bila - kaže Sinanović.

Za “Kraguja”, koji je proizveden u mostarskom preduzeću “Soko” i koji je služio za obuku rezervnih oficira bivše JNA na aerodromu Dubrave kod Tuzle, zainteresiran je jedna austrijski kolekcionar koji u svojoj kolekciji ima pedesetak aviona “old tajmera”. E.Zg. (San)

Prodaju lovca za 15. 000 eura

Kraguj J 21

Cesna 172

Damir Mršić na kratkom odmoru u TuzliFavoriti u kvalifikacijskoj grupi, a Izraelci najveći konkurenti Košarkaški reprezentativac BiH Damir Mršić i u 36. godini pruža odlične partije u dresu

turskog Fenerbahčea. Ovih dana boravio je na kratkom odmoru u rodnoj Tuzli, a prije nego je za naš list prokomentirao žrijeb grupa u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo, potvrdio je da će i dalje ostati član državnog tima.

- Naravno da ću i dalje igrati za BiH, pod uslovom da me selektor pozove. Nema razloga da se ne odazivam. Jedino me može omesti povreda - rekao nam je Mršić.

Portugal nepoznanica Prema njegovom mišljenju, bh. reprezentacija je u konkurenciji Izraela, Makedonije i Por-

tugala prvi favorit u grupi kvalifikacija za Evropsko prvenstvo 2007. u Španiji. Evo i zašto: - Stalni smo učesnici završnica evropskih prvenstava, a samo kvalitetne selekcije mogu ostvariti takav kontinuitet. Najvećeg konkurenta za prvu poziciju imat ćemo u Izraelu koji je na posljednjem Evropskom prvenstvu u SCG potvrdio da je veoma opasan. U toj ekipi nema lidera, ali su zato Izraelci jaki kao kolektiv. Ne smiju se zaboraviti ni Makedonci koje će pred-voditi Stefanov i Gečevski i bez sumnje će biti neugodan rival. Portugal mi je nepoznanica, ali uprkos svemu vjerujem u naš kvalitet i tvrdim da smo prvi favorit u našoj grupi - samouvjeren je naš sagovornik.

Vođa s klupe Upitan koga bi od niza kandidata najradije vidio u selektorskoj ulozi, Mršić je izdvojio svog bivšeg kolegu iz reprezent-

acije Nenada Markovića. - Nenad bi bio pravi vođa s klupe, baš kao što nam je bio i na terenu. On je ostavio dubok trag u bh. košarci i ako ima želju postati selektor, treba ga podržati - zaključio je Mršić.

E. MUHAREMAGIĆ

Igra na turskom pa evropskom All-star meču Nakon odmora u Tuzli, Mršića očekuju nove obaveze u turskoj košarci. U nedjelju će u Istanbulu igrati tamošnji All-star

meč u kojem se po tradiciji sastaju stranci protiv domaćih igrača. Od svih stranaca koji nastupaju u turskim klubovima, Mršić je u izboru navijača dobio najviše glasova. 14. marta će biti učesnik i evropskog All-star susreta na Kipru.

Markovića za selektora

73

12.Balkansko seniorsko prvenstvo u karateu, Tuzla 24.- 26. mart

Drugog dana 12.Balkanskog seniorskog prvenstva u karateu na programu su bile borbe u pojedinačnoj konkurenciji. U pet kate-gorija takmičari BiH su stigli do zlatnih medalja, dok je osvojena i jedna bronza.

Rezultati po kategorijama (žene): - 53 kg: 1. Behar Koroglu (Tur-ska), 2. Olcelik Serep (Turska), 3. Kosmodou Evdoksia i Cleini Papadopoulu (Grčka). – 60 kg: 1. Mirsada Suljkanović (BiH), 2. Senežana Perić (SCG), 3. Isena Artida (Makedonija) i Katarina Stri-ka (SCG). +60 kg: 1. Alma Ibrahimefendić (BiH), 2. Sofoia Borov (Grčka), 3. Arnela Odžaković (BiH) i Branka Kavurin (SCG).

Rezultati po kategorijama (muškarci): - 60 kg: 1. Aksu Selep (Turska), 2. Igor Krs-tin (SCG), 3. Diogenios Kipselidis (Grčka) i Valentin Pop (SCG). – 65 kg: 1. Dejan Kasumović (BiH), 2. Dimitros Triantafidis

(Grčka), 3. Hamid Slato (BiH) i Draško Stojanović (SCG). – 70 kg: 1. Savas Filipidis (Grčka), 2. Mensur Cakić (BiH), 3. Murat Kuil (Turska) i Damir Kurtagić (BiH). – 75 kg: 1. Mate Odak (BiH), 2. Vladan Miljanić (SCG), 3. Vitaki Tataridis (Grčka) i Amir Begović (Makedonija). – 80 kg: 1. Maslum Bastirk (Turska), 2. Miloš Živković (SCG), 3. Sašo Arsovski (Makedonija), 4. Andreas Panetedis (Grčka). + 85 kg: 1. Arnel Kalušić (BiH), 2. Vladan Rudić Vranić (SCG), 3. Spiridon Marcatipoulos (Grčka) i Iraklis Tsanopoulos (Grčka).

Apolutna kategorija (žene): 1. Snežana Perić (SCG), 2. Tamara Filipović (SCG), 3. Iseni Ardita (Makedonija) i Men-sura Neziroglu (Turska). Muškarci: 1. Maslum Busturk (Turska), 2. Oliver Mandarić (BiH), 3. Spiridon Magarintpoulos (Grčka) i Cen Sekin (Turska).

BiH najuspješnija reprezentacija

Članice BH karate reprezentacije

Balkansko prvenstvo u karateu

Ženska karate reprezentacija BiH okitila se titulom balkanskog prvaka na šampionatu koje se održavalo u Tuzli od 24.- 26- marta. Tim u sastavu Merima Softić, Lejla Ferhatbegović Dizdarević, Arnela Odžaković, Mirsada Suljkanović, Una Selman, Ivana Jonjić i Alma Ibrahimefendić je ostvario pobjede nad Grčkom i Makedonijom, te Turskom u finalu.

Bronzanu medalju ekipno u borbama kod žena osvojile su SCG i Grčka. U muškoj konkurenciji naš tim se morao zado-voljiti bronzom zajedno sa SCG. Zlatno odličje pripalo je Grcima, a srebrno Turcima.

Prvog dana Balkanskog prvenstva okončana su takmičenja u katama. Kod žena u ekipnoj konkurenciji najviše su poka-zale Turkinje, potom Makedonke, pa SCG i BiH. U pojedinačnoj konkurenciji zlato je pripalo Marini Kiš iz SCG, druga je Tamara Ribarska iz Makedonije, a treće mjesto dijele Akin Ozlen iz Turske i Akrivi Bogulumpasi iz Grčke.

U pojedinačnoj konkurenciji kod mučkaraca zlato je pripalo Dejanu Pajkiću iz Scg, dok je srebro osvojio Mičel Kouroglo iz Grčke, a bronzane medalje osvojili su Georgos Kampanos iz Grčke i Dragan Stojnić iz SCG. Ekipno su najbolji bili Grci, drugi su Turci, a treći BiH i SCG.

Na 12. Balkanskom prvenstvu ukupno je prijavljeno 159 takmičara iz 8 zemalja. Pohvale za organizaciju i gostoprimstvo domaćini u Tuzli su dobili od sekretara Svejtske karate organizacije Džordža Jerolimposa. Takmičenje je otvorenim pro-glasila predsjednica Olimpijskog komiteta BiH Nađa Avdibašiž Vukadinović.

Press služba KBS «Tuzla Sinbra»

Ženska karate reprezentacija BiH - balkanski prvak!

74

Opšte Državno prevenstvo - Zenica, mart 2006. U Zenici je 25. i 26.03.2006. godine održano opšte Državno prevenstvo za mlađe juniore/mlađe juniorke, juniore/juniorke i seniore/seniorke. Plivački klub “Zmaj-Alpamm” je učestvovao sa 21 plivačem, 5 djevojčica i 16 dječaka.

Plivačice: Atić Selma, Galušić Ivona, Pejić Ivana, Bajrić Alma i Husarkić Selma.

Plivači: Žabić Mirza, Novak Boris, Jahić Admir, Malohodžić Omar, Gotovušić Emir, Ilić Igor, Hajder Ensar, Hodžić Damir (’90), Buro Ivan, Stjepić Mario, Rizvić Saša, Mujaković Damir, Mešić Dino, Mešić Deni, Cipurković Anes, Hodžić Damir (’93).

Na prvenstvu je učestvovalo 10 plivačkih klubova, sa oko 130 plivača, iz cijele BiH (Zenica, Sarajevo, Banja-Luka, Lukavac, Trebinje, Mostar i Tuzla).

U ukupnom ekipnom poretku (muški + ženski) Plivački klub “Zmaj-Alpamm” je u konkurenciji mlađih juniora zauzeo 1 mjesto sa 24455 bodova, sa ukupno 18 zlatnih, 8 srebrnih i 9 bronzanih medalja.

Br. EKIPA BODOVI

1. Zmaj-Alpamm – Tuzla 24455

2. Željezara - Zenica 22115

3. Leotar – Trebinje 13515

4. Olymp – Banja Luka 10342

5. Banja Luka - Banja Luka 7683

6. Sloboda - Tuzla 4791

7. Galeb-Koksara - Lukavac 2407

8. Velež - Mostar 1636

9. Bosna - Sarajevo 1601

10. Mladost – Banja Luka 0

U ukupnom ekipnom poretku (muški + ženski) Plivački klub “Zmaj-Alpamm” je u juniorskoj konkurenciji zauzeo 3 mjesto sa 12831 bod, sa ukupno 13 zlatnih, 1 srebrnom i 5 bronzanih medalja.

Br. EKIPA BODOVI

1. Galeb-Koksara - Lukavac 19670

2. Olymp – Banja Luka 16315

3. Zmaj-Alpamm – Tuzla 12831

4. Sloboda - Tuzla 9463

5. Banja Luka - Banja Luka 8204

6. Željezara - Zenica 6961

7. Velež - Mostar 4641

8. Bosna - Sarajevo 4238

9. Mladost – Banja Luka 0

10. Leotar – Trebinje 0

U ukupnom ekipnom poretku (muški + ženski) Plivački klub “Zmaj-Alpamm” je u seniorskoj konkurenciji zauzeo 1 mjesto sa 30559 bodova, sa ukupno 16 zlatnih, 11 srebrnih i 5 bronzanih medalja.

Br. EKIPA BODOVI

1. Zmaj-Alpamm – Tuzla 30559

2. Galeb-Koksara - Lukavac 26620

3. Željezara - Zenica 18660

4. Olymp – Banja Luka 16197

5. Sloboda - Tuzla 15001

6. Banja Luka - Banja Luka 10752

7. Bosna - Sarajevo 6876

8. Leotar – Trebinje 2719

9. Velež - Mostar 1327

10. Mladost – Banja Luka 0

U ekipnom poretku za mlađe juniorke zauzeli smo 4 mjes-to sa ukupno 5092 boda, sa 4 zlatne, 4 srebrne i 3 bronzane medalje. U ekipnom poretku za mlađe juniore zauzeli smo 1 mjesto sa ukupno 19363 boda, sa 14 zlatnih, 4 srebrne i 6 bronzanih medalja. U ekipnom poretku za juniorke zauzeli smo 1 mjesto sa ukupno 6572 boda, sa 7 zlatnih, 1 srebrnom i 3 bronzane medalje. U ekipnom poretku za juniore zauzeli smo 5 mjesto sa ukupno 6259 bodova, sa 6 zlatnih i 2 bronzane medalje. U ekipnom poretku za seni-orke zauzeli smo 1 mjesto sa ukupno 11799 bodova, sa 7 zlatnih, 3 srebrne i 2 bronzane medalje. U ekipnom poretku za seniore zauzeli smo 1 mjesto sa ukupno 18760 bodova, sa 9 zlatnih, 8 srebrnih i 3 bronzane medalje.

* Gotovušić Emir oborio je 2 državna rekorda za juniore: na 200 metara mješovito, 16 godina star rekord, sa rezultatom 2:14, 33 i na 50 metara delfin sa rezultatom, 7 godina star rekord, 0:26, 74.

* Štafeta mlađih juniora u sastavu: Buro Ivan (´90), Stijepić Mario (´91), Hajder Ensar (´91) i Hodžić Damir (´90) osvojila je 1 mjesto i oborila 15 godina star državni rekord u štafeti 4x200 slobodno za mlađe juniore sa rezultatom 8:44, 29, te zauzela i 2 mjesto u seniorskoj konkurenciji.

* Štafeta mlađih juniora u sastavu: Buro Ivan (´90), Stijepić Mario (´91), Hajder Ensar (´91) i Hodžić Damir (´90) osvojila je 1 mjesto i oborila također 15 godina star državni rekord u štafeti 4x100 slobodno za mlađe juniore sa rezultatom 3:58, 78, te zauzela i 2 mjesto u seniorskoj konkurenciji.

Detalje o pjedinačnim rezultatima možete pogledati na :http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewtzsport.php?id=701

Izvještaju kojeg je sačinio i dostavio i Tuzlarijama trener Smajlefendić Muhamed, prof.

Pregršt medalja za takmičare Plivačkog kluba ˝Zmaj-Alpamm˝

75