Toponimija otoka Vira - Ruđer Bošković InstitutePovijesni kartografi nisu previše vodili računa...

475

1 Dovoljno je poslušati imena mjesta koja se navode u jutarnjoj radijskoj prognozi, pa da se uvjerimo da ni na nacionalnoj razini stvari ne stoje bolje. Štoviše! Novopridošlice se često, iz raznoraznih razloga, trude što prije akceptirati jezični sustav u kojemu su se zatekle, dok se oni s nacionalnog radija gotovo upinju svoja onomastička i prozodijska pravila nametnuti čitavoj Hrvatskoj. 2 Riječ je prije svega o svemoćnoj kartografiji. Povijesni kartografi nisu previše vodili računa o lokalnom idiomu, već su, često arbitrarno, zapisivali kako će se što zvati. Jedan od primjera za takvu praksu, iako ne u svemu tipičan, sam je otok Vir, na kartama Puntadura i Punta Dura.

1. UVOD

1. 1. Onomastički ambijent otoka Vira: osnovne povijesne, prostorne i demografske odrednice

Vir je jedini od zadarskih otoka koji do danas nije predstavljen onomastičkoj znanstvenoj jav-nosti. Ovo je dakle prilika da se to učini.

Danas se mnogo raspravlja o statusu otoka koji su mostom povezani s kopnom. Je li riječ o pravim ili o pseudootocima? Kako se postaviti prema društvenim i drugim implikacijama koje su posljedica toga stanja? Premda postojanje mo-sta dramatično utječe na definiranje virskog iden-titeta, u ovom radu prihvaća se kao da tomu nije tako, to više što, iz toponomastičke perspektive gledano, ova činjenica nije gotovo nimalo desta-bilizirala virski toponomastički korpus. Njegovoj destabilizaciji, bolje rečeno nestajanju, mnogo je više pridonijelo napuštanje tradicionalnog na-čina života i time sve manja ovisnost o posjedu i potrebi da se u njemu orijentira. Budući da je postojanje mosta uz ostalo dovelo na otok velik broj novih stanovnika i da su se oni rasprostr-li po cijelom otoku, zacijelo su samim tim, bez obzira na raznolikost njihove jezične provenijen-cije, pridonijeli očuvanju, a ne nestajanju, virske toponomastičke baštine. To što novi stanovnici ne pripadaju izvornom virskom govoru tu ništa bitno ne mijenja. Čuje se pokoji novoštokavski naglasak ili neočekivana tvorbena konstrukcija. Ali, u tome novi Virani nisu iznimka.1

Vir je prvi hrvatski otok koji opisujemo na kome je broj stanovnika veći, i to znatno veći nego prije samo deset godina, a mnogo veći nego pedesetih godina prošloga stoljeća, iako je tada na našim otocima živjelo najviše stanovnika.

Koje su sve implikacije tako naglog povećanja nije predmet ove rasprave. Međutim, neprijepor-no je, kako smo već utvrdili, da stabilnost topo-nimskog korpusa ovisi o njegovim korisnicima. Što je njihov broj veći, to je i vjerojatnost da će on dulje i postojanije trajati veća. Toponimi su takvi jezični oblici kojima je svojstveno da ne podlije-žu jezičnim modama kao leksik, da traju i onda kada više nema sadržaja koji su identificirali, pa su često i jedini svjedoci stanja koje nije upozna-to ni de visu ni uz pomoć dokumenata. Istina je, s druge strane, da su se tijekom povijesti imena mnogih otoka, pa tako i Vira, prilagođavala iz-govoru novih stanovnika ili potpuno mijenjala. No, tu su često bili posrijedi razlozi koji, s jedne strane, nisu bili jezične provenijencije, a s druge, ni na koji način nisu stajali u vezi s demografskim stanjem na otoku. Riječ je ponajprije bila o pre-stižu napisanoga nad izgovorenim, institucional-nog nad neinstitucionalnim.2

Vir prema nalazima iz antike na Kulinama, na privlačkoj starni Gaza, prije 2000 godina sigurno nije bio otok, a po kartografskom imenu, Punta-dura i Punta Dura, koje je nosio sve donedavno, reklo bi se ni mnogo kasnije. S druge strane, u poznatoj Krešimirovoj darovnici iz 1069. stoji: "…cui ex orientali parte adiacet insula, que in uulgari Sclauonico Ueru nuncupatur", odnosno u prijevodu "…s čije istočne strane leži otok koji narod zove Vir" (Magaš, 1977.; Bralić 2013.). Treba li pokloniti vjeru kartografima ili pisari-ma? Možda je to savršeno nebitno za ovu raspra-vu, premda je činjenica da Gaz nije bio plovan u 11. stoljeću i da, tehnički gledano, Vir u tom trenutku nije bio otok. No za raspravu i općeni-to toponimiju Vira sasvim je sigurno bitno da je otok/poluotok Vir blizu kopna i da je to svakako imalo posljedice na njegov toponomastički kor-pus i jezični idom u kojemu se on oblikovao.

Vladimir SkračićNataša Šprljan

Sveučilište u Zadru, Centar za jadranska onomastička istraživanja

Toponimija otoka Vira

476

Otok Vir

1. 2. Opći podatci

Danas je svakako neprijeporno da se općina Vir nalazi na otoku koji je od 1976. povezan s ko-pnom te da je smješten na sjeverozapadnom dije-lu Zadarske županije. Površina mu je 22,08 km2, duljina obalne crte 31,94 km (Duplančić Leder, 2004, 12, 20), indeks obalne razvedenosti 1,92 najveća duljina 10,12 km; najveća širina 4,25 km, najveća visina (Barbenjak) 115 m (Magaš, 1977., 2016.), smjer pružanja NW (Vrulja) – Se (Rtına); broj stanovnika 3000 (2011.).3 Na otoku je vrlo stari hidronim Jadro, što, uz materijalne potvrde, upućuje na rano naseljavanje. Otok nije hipsografski istaknut, uglavnom je krševit i pre-kriven makijom i crnikom. Krčevine i ograde uz polja (Zapadnje i Južno), oaze deblje zemlje, bili su prostori za uzgoj žitarica, povrtlarskih kultu-ra, vinove loze i maslina. Da stoka ne bi naudi-la kulturama sjeverozapadni dio bio je ograđen Starim Zıdom, a jugoistočni Prezidom i kasnije isparceliran. Na tim su se djelovima otoka držale ovce. Obale Vira su niske, a podmorje plitko, po-godno za mali obalni ribolov, iako je stanovništvo mahom bilo okrenuto prema kopnenim djelatno-stima. Ribarstvo je iznimno malo sudjelovalo u otočnom i obiteljskom gospodarstvu (1930. se-dam kaića, 1975. trideset).4 Danas je takva obala iznimno podobna za turizam, pa su mnoge uvale uređene kao plaže i kupališta. Mnogi Virani žive od turizma, najviše iznajmljivanjem apartmana, ali i neizravno, prodajom zemljištâ za izgradnju vikendica. Osim Vira, na otoku su još zaseoci Tori (danas Torovi) i Lozıce. Stanovnici Vira sebe zovu Vıranima, a mještani Lozica i Tora Seljanima. I samo mjesto Vir zovu Selo.

Vir je naseljen u prapovijesti. Tragovi iz libur-nijskog razdoblja nalaze se na više mjesta na oto-ku: Bandıra, Gaj, potez Gračıć – Križıca – Gajıne (Batović, 1973.). U antici je današnji otok bio dio kopna, a ostatci ceste (Via communis) i tragovi nastambi nađeni su na kontinentalnoj, privlačkoj strani današnjeg prolaza (Brusić, 1973.). Prvi put spominje se u darovnici Petra Krešimira IV. (po-znatoj kao Mare nostrum) iz 11. st., u prijepisu iz 13. st., pod imenom Ueru. Od 12. do 14. st. u sastavu je Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva, a nakon toga Mletačke Republike. Do osmanlijske prijetnje Vir je bio slabo napučen otok, a od tada je često služio kao pribježište i mletačko uporište.

Od 16. st. otok je bio najprije u zakupu, a potom i u vlasništvu zadarskih obitelji Crnica i Bakmaz. Godine 1908. nasljednici obitelji Bakmaz (Obra-dovići) prodali su otok mještanima. Razdijeljen je i isparceliran između 89 virskih obitelji. Nepri-mjereni demografski i građevinski bum Vir je do-živio nakon izgradnje mosta (1976.). Do tada je dijelio sudbinu malih naseljenih otoka s karakte-rističnim otočnim djelatnostima. Danas je Vir, za-hvaljujući lakoj dostupnosti i velikom broju pri-vlačnih plaža, okrenut uglavnom prema turizmu. Vir je otok s najvećim brojem rezidencijalnih i nerezidencijalnih objekata u odnosu prema svojoj površini (12.599 stanova, 2011.; Magaš, 2016.). Iako dinamičan, otok se našao pred velikim iden-titetskim izazovima što se vidi i po malom broju učenika, unatoč razmjerno velikom broju stanov-nika. Vir ima samo područno odjeljenje, a osnov-na škola je u Privlaci.

Najstarije su crkve svetoga Jurja na Bandiri (u ruševinama) i svetoga Martina u Smratinama. Titular je sveti Juraj (nova i župna crkva), a na-rodni svetac je sveti Ivan (crkva na groblju) kome je posvećena i virska fešta (sajam). Još se zna za crkvicu svetoga Nikole na obali koja je zatrpana 1975. i za mnoge kapelice. Od profanih objekata najvažnija je Kašte lina –utvrda izgrađena u vrije-me mletačke uprave na rtu Kozjaku.

1. 3. Onomastičke informacije o Viru

Osim arhivskih isprava u kojima se spominje Vir u različitim grafijama, prvi autor koji se po-zabavio virskom onomastikom jest C. F. Bianchi u drugom svesku svoje monografije Zara Christi-ana s konca 19. stoljeća (Bianchi, 2011.). Autor donosi, osim svih relevantnih crkvenih podataka, sve njemu poznate potvrde za ime otoka od Plini-jeve Portunate do mletačke Puntadure.5

No, prvi cjeloviti prikaz zemljopisnih, povije-snih i demografskih podataka o Viru donosi D. Magaš u svojoj studiji, objavljenoj odmah poslije izgradnje mosta kopno – otok Vir. To je zaista trenutak nakon kojega više ništa nije bilo isto. Prikaz donosi i vrlo opširan popis virskih topo-nima, doduše neubiciranih, ali ipak od iznimne koristi za ovo istraživanje (Magaš, 1977.). Drugi, do sada najpotpuniji izvor podatka o Viru, dolazi iz pera Ive Bašića u knjizi Vir – povijest moga

3 Popis stanovništva … 2011., DZS.4 Usp. Bašić, 2005, 265.5 Najnovija analiza Plinijeva izvještaja za otoke Flanatičkog zaljeva, koju donosi S. Čače, i ne spominje mogućnost da bi Portunata mogla biti Vir, s čime se i autori ovog rada slažu (Čače, 2011., 609-618).

477

Vladimir Skračić, Nataša Šprljan / Toponimija otoka Vira

otoka. To je dobra i vrlo izdašna kompilacija znanstvenih podataka i terenskog istraživanja. Osobito treba istaknuti ovo potonje jer donosi obavijesti o činjenicama koje bi bile – kako se to obično događa s našom baštinom – "zauvijek zaboravljene". Ona je na jezičnom planu i bo-gat izvor onomastičke i leksičke građe, prije sve-ga antroponimâ svih tipova, zaboravljenih riječi i njihova značenja, te toponimâ (Bašić, 2005.). Često se na ovakve radove u znanstvenim krugo-vima gleda s visoka, no to je najčešće pogrešan stav. Zainteresirana znanost, osobito etnološka, može u Bašićevim podatcima naći vrijedne izvore za ozbiljne analize.

Kada je riječ o toponimiji, hrvatski lingvisti i povjesničari uglavnom su se bavili samim ime-nom otoka, i to ponajprije iz etimološke per-spektive. Skok misli da je riječ o predrimskom, "mediteranskom", ostatku (Skok, 1950., 74), a Šimunović ga svrstava među hidronime (Šimuno-vić, 1986., 242). Iako upravo hidronimi čuvaju u toponimji najstarija jezična stanja, pa im i neki otoci duguju svoja imena (Olib, Jadra, možda Rivanj), u ovom konkretnom slučaju prihvatlji-viji su Skokovi argumenti. Međutim, s distribu-cijskog motrišta valja primijetiti da ni na jednom zadarskom ni šibenskom otoku nije zatečen refe-rent kojem bi toponimski lik bio vir.

Terenskih, a osobito toponomastičkih istra-živanja, na Viru nije bilo. Podatci koje donose Magaš i Bašić u svojim radovima dragocjeni su, ali nisu prilagođeni jezičnim (onomastičkim) po-trebama. Arhivskih podataka za sada nema. Vrlo je pouzdan izvor katastarski premjer iz 1824. – 1830. u kojem se nalazi određen broj topo-nimskih likova (ponajprije vezanih uz obradive površine i uvale), pisanih talijanskim grafemima za hrvatske palatalne suglasnike.6 Ono što se čini najvažnijim kada se promatra katastarska građa jest da se tadanji toponimski likovi i (današnji) referenti gotovo u potpunosti podudaraju. Od-stupanja, ma koliko neznatna bila, navedena su u Korpusu toponima.

Mnogo je više podataka na starim zemljovidi-ma, osobito onima iz 19. st., kada se toponimi, osobito obalni, počinju sustavno bilježiti. Budući da je u ovom radu riječ o suvremenoj toponimi-ji, to će povijesni kartografski podatci poslužiti samo za prepoznavanje pomorskih (obalnih) re-ferenata7. Dakle, svaki put kada se moglo utvrditi vezu: kartografski lik – suvremeni lik – referent, upisan je kartografski podatak na odgovarajuće mjesto u Korpusu toponima, zajedno s godinom kartografskog izdanja, koje se punim imenom nalazi u Izvorima.

6 HR-DAZD-382, br. 291., Katastar otoka Vira iz 1824. godine, Elenco …, Comune di Pontadura. 7 Autori ljubazno zahvaljuju prof. dr. sc. Josipu Faričiću koji je stavio na raspolaganje podatke s geografskih i pomorskih karata i dopustio njihovu objavu u ovom radu.

Virski toponimi na starim kartama

toponimski lik na karti Geografskiobjekt/referent autor Godina

pontadura poluotok Pagano oko 1530.

vila naselje Pagano oko 1530.

Ponta dura poluotok Kolunić 1570.

Vila naselje Kolunić 1570.

Ponta dura poluotok Camocio 1571.

p.a dura poluotok Homem 1574.

Ponta Dura poluotok Atlantino padovano kraj 16. st.

PONTA DVRA poluotok Scolari kraj 16. st.

ISOLA DI P. DURA otok Jansson(ius) 1620.

Pontadura naselje Jansson(ius) 1620.

Villa naselje Jansson(ius) 1620.

Pontadura poluotok Boschini 1646.

Villa naselje Boschini 1646.

Pontadura otok Lučić i Blaeu 1669.

478

Otok Vir


ISOLA DI PONTA DURA otok Carta topografica del Territorio tanto spirituale quanto temporale della Citta di Nona

1675.

Stretto di Pontadura tjesnac Carta topografica del Territorio tanto spirituale quanto temporale della Citta di Nona

1675.

ISOLA DI PONTADURA otok Coronelli 1688.

Pontadura V.a naselje Coronelli 1688.

Torro dist.o kaštel Coronelli 1688.

Stretto di Prete Zalo tjesnac Coronelli 1688.

PONTA dura otok Dissegno corografico della provinzia di Dalmazia

1718.

Stretto di Ponta dura o sia di Priulaka tjesnac Dissegno corografico della provinzia di Dalmazia

1718.

P.ta Dura otok Melchiori 1729.

Pontadura naselje Melchiori 1729.

Privlacca tjesnac Melchiori 1729.

Stretto di Pretezalo tjesnac Licini Rubčić 1762.

I. Pontadura otok Bellin 1771.

Cerniz naselje Bellin 1771.

Seinto naselje Bellin 1771.

PONTA DURA otok Santini 1780.

Stretto di Ponta dura o sia Priulacca tjesnac Santini 1780.

Is. di Pontadura otok Grandis 1781.

Stretto di Previlaqua tjesnac Grandis 1781.

Pontadura otok Melchiroi, Zavoreo i Furlanetto 1787.

Stretto di Priulaca tjesnac Melchiroi, Zavoreo i Furlanetto 1787.

P. Dura otok Lucio 1809.

P.ta di Puntadura rt Visconti 1810.

I.la Puntadura otok Visconti 1810.

Stretto di Puntadura tjesnac Visconti 1810.

Isola di Pontadura otok Zavoreo 1811.

Pontadura naselje Zavoreo 1811.

Stretto di Brevilaqua tjesnac Zavoreo 1811.

Bassi fondi di Brevilaqua plićak Zavoreo 1811.

Isola di Puntadura otok Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

M. BARDEGNA vrh Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

M. S. GIORGIO vrh Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

Mandra predio Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

Puntadura naselje Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

479



Chapelle crkva Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Rastovaz rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

Draga uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Loquegnac uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Biscopa uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Zmralina rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Bobovich rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

Scoglietto školjić Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V. Lucizza uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Berdogna rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Bobovich uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Popratina uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Sorigna uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Soldatizza rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Artina uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Artina rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Sc… rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

Stretto di Puntadura tjesnac Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Reka rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Presada uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

Valle Cosliac uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

Chateau Smirina kaštel Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Cosliac rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Velisac uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Pedinka uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

480

Otok Vir


P.ta Pedinka rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Serpliz uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Meka rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

V.e Meka uvala Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

Porto Stenizze luka Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Zuizka rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

Porto Zuizka luka Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

P.ta Cosizka rt Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

1811.

Isola di Pontadura otok Carta delle provincie di Dalmazia, Ragusa, e Bocche di Cattaro

oko 1815.

Pontadura naselje Carta delle provincie di Dalmazia, Ragusa, e Bocche di Cattaro

oko 1815.

Stretto di Pontadura tjesnac Carta delle provincie di Dalmazia, Ragusa, e Bocche di Cattaro

oko 1815.

Ponta di Pretezale rt Carta delle provincie di Dalmazia, Ragusa, e Bocche di Cattaro

oko 1815.

Stretto di Pretezale tjesnac Carta delle provincie di Dalmazia, Ragusa, e Bocche di Cattaro

oko 1815.

ISOLA PUNTADURA otok Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

Puntadura naselje Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

Cast.o dis.to kaštel Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

P.ta Rastova rt Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

P.ta Draghe rt Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

P.ta Gradina rt Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

V.li Radgnize uvale Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

P.ta Boboviza rt Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

P.ta Jalissa rt Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

P.ta Luciza rt Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

Stretto di Brevilacqua tjesnac Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

P.ta Sutta rt Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

V. Presidarich uvala Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

P.ta Cosiach rt Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

P.ta e Valle Sarpliccia rt i uvala Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

P.ta Rassovaccia rt Carta di cabottaggio del Mare Adriatico 1824.

Analizi likova u kojima se bilježi sadržaj/iden-titet ‘vir’ mogla bi se posvetiti čitava rasprava i to će valjati učiniti drugom zgodom. Od početka XVI. st. najčešći je oblik Pontadura koji do kraja 16. stoljeća označava ‘poluotok’, a nakon toga

‘otok’, najčešće s dodatkom I(sola), ponekad i rastavljeno Ponta Dura. Osim ‘otok’ i ‘poluo-tok’, Pontadura na nekim kartama još označava rt i naselje Vir. Međutim, ovakva identifikacijska polivalentnost osnovnog lika ne unosi zbrku u

481


sustav informiranja. Prvo, zato što se na svakoj karti nalazi samo jedan lik, a drugo, zato što kar-tografi nastoje svoje likove upisati na mjestu refe-renta koji žele označiti.

I(sola) Pontadura i Ponta Dura, mletačko je kartografsko ime za Vir, koje unatoč prestižu napisanog nad samo izgovorenim, nije uspjelo pobijediti "narodno" ime. A to se mnogo puta dogodilo u jadranskoj nesonimiji.8 Ovo je osobi-to zanimljivo ustvrditi jer ni na jednoj dostupnoj topografskoj karti, ni u kojem obliku, nikada nije upotrebljen oblik Vir osim, zanimljivo, u sa-mom toponimskom liku Pontadura. Naime, lik Pontadura konstruiran je po načelima romanske sintakse, od jedne romanske sastavnice (Ponta) i jedne autentične domaće (može se smatrati hrvat-skom na razini sinkronije) Ura. Dakle Ponta d’ Ura ili Pontadura, čak i Ponta Dura, gdje se se-mantizam drugoga člana "navukao" na roman-sko značenje pridjeva durus ‘tvrd’.

2. MeTODOLOGIJA

Ovaj prilog o toponimiji otoka Vira izrađen je na temelju podataka prikupljenih na terenu, to jest na samom otoku. Podatci su dobiveni u trima anketama s ukupno šest otočanki i oto-čana, izvornih govornika, redovito starije dobi. Građa je raspoređena po obrascu po kojem su sastavljene onomastičke monografije ostalih za-darskih otoka, objavljene na Sveučilištu u Za-dru u okviru projekta Onomastica Adriatica. S obzirom, s jedne strane, na obilježje rada (svi podatci donose se u jednom članku) i s druge, da mnogi čitatelji nisu nikad u rukama držali monografije Centra za jadranska onomastička istraživanja, u kratkim crtama iznose se bitne sastavnice metodološkoga postupka.

Prvo, podatci su dobiveni, kako je već kaza-no, snimanjem sugovornika in situ, a to u kon-kretnom slučaju znači u Vıru (Selu), u Torıma i u Lozı cama, anketama koje su vodili: Vladimir Skračić, umirovljeni sveučilišni profesor, i Na-taša Šprljan, asistentica u Centru za jadranska onomastička istraživanja. Sugovornici su bili: za Vir: Ive Bašić (1944.), Mirko Vučetić (1951.), za Tore: Marija Vučetić (1954.), samo za govor Lju-bica Vučetić (1915.) te za Lozice: Veseljko Rado-vić Šljiva (1952.) i Marica Radović (1955.).

Drugo, od dobivenih podataka sastavljen je toponomastički korpus otoka Vira. Svaki topo-nimski lik uza se ima svoj broj (kojim je ubiciran na toponomastičkoj karti), svoju geografsku ili drugu prirodu (uvala, rt, voda, mul, put, crkva …) i, svaki put kada je to moguće, kratki opis (dispozicija, veličina, boja, izgled …), čak i priča ako se čini relevantnom za kasnija istraživanja, prije svega etimološka ili etnološka. Toponimski su likovi u korpusu (i na toponomastičkoj karti) poredani od sjeverozapada prema jugoistoku, od 1 na krajnjem sjeverozapadu do X na krajnjem jugoistoku.

Treće, svi podatci iz korpusa raspoređeni su na isti način, dakle od sjeverozapada prema jugo-istoku, na posebno izrađenim toponomastičkim kartama na kojima su razdijeljeni u sektore A, B, C i D. U svakim sektoru brojevi započinju s 1 na sjeverozapadu i idu do X na jugoistoku. Svaki se broj referira na toponimski lik u korpusu. Sektor C je zbog velike gustoće toponimskih likova, pa prema tome i referentnih brojeva, izrađen u nešto većem mjerilu.

Četvrto, svi se toponimski likovi nalaze u abecednom kazalu. Specifičnost je ovoga kazala u tome da se složeni toponimski likovi navode onoliko puta u kazalu koliko je sastavnica u ime-nu, tako da se svaka od njih jednom pojavljuje kao prva u sintagmi, no, čuvajući u svakom od mogućih rasporeda, isti broj koji označuje refe-rent. To se čini zato da bi se likovi kasnije mogli pretraživati po svim svojim sastavnicama.

3. KORPUS VIRSKIH TOPONIMA

Radi lakšeg snalaženja u praćenju Korpusa, treba još jednom istaknuti: u prvom stupcu refe-rentni znak sastavljen je od slova sektora (A npr.) i rednog broja toponima u sektoru (11, npr.); u drugom je stupcu toponimski lik; u trećem je stupcu geografski ili neki drugi referent, a u če-tvrtom dodatni opis referenta ako je dobiven na terenu, odnosno katastarski i kartografski po-datci. Katastarski podatci uvedeni su naznakom: Katastar 1824–30, a kartografski naznakom K + godina u kojoj je karta objavljena, npr: K 1811. Kosi padeži u kojima su potvrđeni toponimski li-kovi uvedeni su velikim početnim slovima naziva za padeže, npr: G, D, L.

8 Primjera ima više: Srimač: Murter; Jadra: Piškera; Dlačnik: Premuda; Lapkat: Vrgada, itd.

482

Otok Vir

4. TOPONOMASTIČKe KARTe SEKTORSKA PODJELA

483


484

Otok Vir

seKtor a

A1 Kosička uvala …tu je bıla stãra laterna, sad je ruševinaK 1811: P.ta Cosizka

A2 žalıć mala uvalica i žalo K 1824: P.ta JalissaA3 Ugljevače dio šumeA4 Stara Laterna prostor uz obalu na kojemu su

ruševine staroga svjetionikaA5 že nska uvala K 1811: Porto ZuizkaA6 Vru lja sjeverozapadni rt Vı ra K 1811: V.e VelisacA7 Jurıča uvala A8 Ko sička dio šumeA9 Ra sovača uvala K 1824: P.ta RassovacciaA10 Laterna, Laterna novi svjetionik sa zapadne strane

otokaA11 Vı r otok i naselje; prokopom

najprije odvojen od kopna, a zatim mostom spojen s kopnom; relativno nizak i niskih obala s plitkim podmorjem

etnik: Vı ranin, Vırkinja; ktetik: vırski, -a, -o; L. na Vı ru; K 1771: Cerniz; K oko 1530, K 1570, K 1620, K 1646: Villa; K 1620; K 1729, K 1811, K 1824: Pontadura

A12 Gora šuma od Palježin do rta Vrulje A13 ženska šuma i parcele od uvale Že nske

prema kopnuA14 Jurıča predio, dio Gore gora je u virskom govoru i drvo za

ogrjevA15 Rasovača šuma u blizini uvale Ra sovačeA16 Kod Barake uvalica u blizini Bara ke To te su laternıšti ostavljali kajıće. A17 Lokva lokva u blizini mora na Vı ru je bilo desetak lokava koje su

služile kao pojilište za stoku i polijevanje vinograda: Spominju se: Radova, Pe mčeva, Olıća/Grlića, Poprastina, Rı vina, Kapova, Radnjača, Buškulića, Žepı nova, Latına, Škaljina, Rasovača, Lo kva u Lozıcan, Lokva u Dragan

A18 Kabel kabelska kućica od koje ide vod za Molat

A19 Crvena Zemlja stijene crvene boje, uz more sa sjeverne strane otoka

A20 Stari Zıd stari dugački zid koji dijeli sjeverozapadni dio otoka od jugoistočnog; služio kao zabrana za stoku radi očuvanja crnike

A21 Bara ka betonska građevina u kojoj su svjetioničari držali svoje kaiće

A22 Pod Go lubi, Pod Go lube mjesto u blizini obale na kojem se legu golubovi

… di su ne kada rupe od lısic bıle …

A23 Palježine brdina, pašnjak, dio šume br dina je u virskom govoru krš i neobrađeno zemljište; L. po Palježinan

A24 Vırska Sıka podmorski greben dužine 1,5 km koji se pruža od Vira prema Maunu

5. KORPUS VIRSKIH TOPONIMA PReMA TOPONOMASTIČKIM KARTAMA

485


A25 Konjsko Sedlo parcele sa sjeveroistočne strane Pišćaka

A26 Stinıce uvala K 1811: Porto StenizzeA27 Rastavac, Punta Rastavca sjeverozapadni rt Vı ra Katastar 1824–30: Rastavaz; K 1811:

P.ta Rastovaz; K 1824: P.ta RastovaA28 Pu t Gore put od Torov do Stare LaterneA29 Donje Crnıke obradive zemljeA30 Go rnje Crnıke obradive zemlje Zapadnjeg Po ljaA31 Gračıć vrh i ogradeA32 Gr bica dio Zapadnjega Po ljaA33 Pišćak šuma hrasta crnike nema podataka o vodi A34 Meka uvala K 1811: V.e MekaA35 Samotvorac područje kod Late rneA36 Spržine rt nazvan po kamenu sprženjakuA37 Trnıć obradive zemlje u Za padnjem

Po ljuA38 Rıbarska uvalaA39 Dumbo ka Draga zemljeA40 Dumbo ka Draga uvala, duboko uvučena u kopno i

strmija od ostalih K 1811: Draga

A41 Put Vru lje put od predjela ispod Bandı re do Sta re Laterne

A42 Torıne vrh i ogradeA43 Dra ge dio Zapadnjega Po lja u LozıcanA44 Zapadnje Polje polje od uvale Ra dnjača do

Ra stavca i do Puta Zapadnjeg Po lja

A45 Barbenjak, Barbenjak najviši virski vrh, zapadno od Lo zic

K 1811: M. Bardegna

A46 Meke zemlje oko uvale Me kaA47 Srpljica uvala Katastar 1824–30:

Serpliza; K 1811: V.e Serpliz; 1824: P.ta e Valle Sarpliccia

A48 Zgon, Zgonı obradive zemlje i predio uz moreA49 Stolıca particela A50 Straljevac mali vrhA51 Ra stovi, Kerin Rast dio polja, obradive zemlje, sa

sjeverne strane GolubınjakaKe ra, prezime u Viru

A52 Skalınice parceleA53 Pod Raston brdašce, sjeverni dio Golubı njakaA54 Put Zapadnjeg Polja put od Lo zic do sjevernog kraja

otoka A55 Donja Srpljica parceleA56 Pod Trıštenjakon parceleA57 Stupice zemlje, vinogradi, dio Zapadnjeg

Po ljaA58 Golubınjak vrh i ograde unaokoloA59 Trıštenjak mali vrh i pašnjaci … o d zapad SınjakaA60 Srıdnja Srpljica parceleA61 Plu žine parcele između Trı štenjaka i

Stralje vcaA62 Pod Vranjakon parceleA63 Donje More obala i more s jugozapadne strane

Vı ra

486

Otok Vir

A64 Gradına ograde, prapovijesne nastambe, ostatci liburnske gradine, dio Zapadnjega Po lja

K 1824: P.ta Gradina

A65 Gaj veliko zemljište, nekada oranice u Zapadnjem Po lju

A66 Gornja Srpljica parceleA67 Lokve njak veliki prostor, vinogradi Katastar 1824–30: LoquegnacA68 Vranjak vrh i pašnjak Katastar 1824–30: VragnachA69 Musenja ča rtA70 Mletak obradiva zemlja između Gradı ne i

Ra dnjačeA71 Pod Sınjakon parceleA72 Škrlıne uvalaA73 Me rine Smrdele mala ograda u kojoj raste smrde la

(Pistacea lantiscus)Me ra, osobni nadimak u Vıru

A74 Mulıć na Gradıni mulA75 Pu nta Gradıne rtA76 Crmalj zemljeA77 Gornji Put put kroz Crnı keA78 Škrlıne ograde, pašnjaciA79 Sı njak mali vrh, zapadno od Bandı re … za Bandı ru se držıA80 žuntına Jama Velika neistražena pećina Prı čali su da postoje podmorski kanalı,

da bi u ša u tu jamu i u Pagu da bi izaša.A81 Gornje More obala i more sa sjeveroistočne

strane Vı ra prema kanalu Nove Povljane

A82 Pod Bandıron parcele, ogradeA83 Svr dljača uvalaA84 Svr dljače plodna zemlja, vinogradi, sadilo se

žito i pšenicaA85 Gumlıne teren

seKtor B

B1 Kamen na Gradıni istaknuti kamen u moruB2 Gajı ne ogradeB3 Radnjača zemlje i pašnjaci pored uvale Katastar 1824-30:

Radignaci B4 Bu škulići sklop kuća u Lozı can Bu škulić, prezime u LozıcanB5 Zamerić pašnjakB6 Punta Lokve njaka rt na kojemu je lokva K 1811: V.e Loquegnac (iz ovog oblika

bi proizlazilo da je uvala; danas je, međutim, rt

B7 Franjınica uvalica nazvana po Franji BašićuB8 Bandı ra vrh s odašiljačima, na vrhu je

bila stara crkva svetoga Jurja; u iskapanju su pronađeni ljudski kosturi

Na nje m je bıla crkvıca Svetog Jurja; starije ime za vrh je Sveti JurajK 1811: M. S. Giorgio

B9 Kanjevi dio Lo zic Kanje vi, obiteljski nadimak unutar prezimena Kapović

B10 Ogradice ograde u Lozı can, od Buškulića prema naselju

B11 Franjınica teren oko uvale

487


B12 Lozıčki Bunar bunar ...kod Zame rićiB13 Jurınovi dio naselja To ri Jurı novi, obiteljski nadimak unutar

prezimena BašićB14 Andebakovi sklop kuća u Lozı can Andebakovi, obiteljski nadimak unutar

prezimena RadovićB15 Ravnıce ogradaB16 Brıg dio Lo zicB17 Pijažini dio Lo zic Pijažini, obiteljski nadimak unutar

prezimena RadovićB18 Latıni sklop kuća u Lozı can Latı ni, obiteljski nadimak unutar

prezimena RadovićB20 Srıdnji Put put kroz Crnı keB19 Radnjača uvala K 1824: V.li RadgnizeB21 Kapovi sklop kuća u naselju Torı , ispod

Bandı reKapović, prezime u Lozıcan; starije ime za Kapove je Stani; Katastar 1824–30: Stani

B22 Franjıni sklop kuća u naselju Torı Franjıni, obiteljski nadimak unutar prezimena Bašić

B23 Patarınke obradive zemlje Katastar 1824–30: PaterinkeB24 Lozıce naselje, polje i njive etnik: Lozı čanin, Lozıčkinja; ktetik:

lozı čki, -a, -o; starije ime Stani i Stanovi; Katastar 1824–30: Losize

B25 Budıni sklop kuća u Lozı can Budı ja, prezime u LozıcanB26 Gumlo lokalitet sa sjeveroistočne strane

kuća u To rinJã san vr la š njõn s tovarin. I sıćan se kad je ona vrla sa volõn, kad joj je võl sta ja na nogu. Kãžu da je na Gračıću dım izlazija kad bi võde zapalı li vatru unutra.

B27 Kobıljak plodne zemlje u Lozı can, ispod Bandı re

B28 Potok potok u Lozı can od Zamerići do uvale Smratı ne

B29 žepınov Stan dio Lo zic Žepı na, prezime u LozıcanB30 Škaljini, Škaljići dio To rov Ška ljini/Škaljići, obiteljski nadimak

unutar prezimena VučetićB31 Bıskupljača uvala okrenuta prema

sjeveroistokuprema legendi ime dolazi od toga što je u uvalu morao pristati biskup kojega je u plovidbi zatekla olujna bura, pa se sklonio u njoj; K 1811: V.e Biscopi

B32 Punta Pedınke rt Katastar 1824–30: Pedinka; K 1811: P.ta Pedinka

B33 Radovi sklop kuća u Lo zican Ra dovi, obiteljiski nadimak po prezimenu Radović

B34 Grlićovi sklop kuća u Lozı can prezime GrlićB35 Torı, Torovi naselje etnik: To rašanin/Toraš, Torašıca/

Toraškı nja; ktetik: toranjski, -a, -o; starije ime je Stanovi ili Križıne; K 1811: Mandra

B36 Bokinica neobrađene zemljeB37 Brnestrına ograde u Lozı can od brne stre su se činile vezice za

vezivanje trsjaB38 Bunar bunar B39 Donje Grbe pašnjaci; nekadašnja obradiva

zemlja

488

Otok Vir

B41 Špetıca, Škaljin Vrtlić mali zagrađeni vrt, okolo je bilo golo brdo; na jednom dijelu zasađena je crnika

Ška ljini/Škaljići, obiteljski nadimak unutar prezimena Vučetić

B42 Put Krıžic dio Pu ta TorovB40 Ćućuruška poljeB43 Bı skupljače zemlje između obale i Lo zic Katastar 1824–30: BiscopliaceB44 Srngaljevica terenB45 Go rnje Grbe zemlje, nekadašnji vinogradi i

obradive zemljeB46 Pedı nka parcele u blizini istoimene uvale Katastar 1824–30: PedinkaB47 Pedı nka uvala K 1811: V.e PedinkaB48 Čumburini južni dio To rov Čumbu rini, obiteljski nadimak unutar

prezimena VučetićB49 Gračıć zapadni dio i vrh brda Krı žica tamo je pronađeno liburnsko grobljeB50 Toranjski Bunar bunar u naselju Torı B51 Jamurına ograda u Lozı canB52 Pod Krugon teren s jugozapadne strane brda

Krı žicaB53 Buškulića Punta, Smratıne rt; arheološko nalazište, staro

naselje; ruševine crkve svetoga Martina

Bu škulić, prezime u Lozıcan

B54 Grbice njive, plodne zemlje ispod Bandı reB55 Lužak, Lu šcı dio Južnog Polja …jer je zemlja bıla, onako vıše sıvaB56 Zgonıć parcele, obradive zemljeB57 Mirı ne ograde pored Brı žin danas nema tragova prethodne gradnje

u kamenuB58 Pijažinke ogradeB59 Brižıne ograde; tu su pronađeni ostatci

keramike i alata koji potječu iz najstarijega naselja na otoku Viru

B60 Krı žica brdo B61 Smra tıne uvala K 1811: Zmralina VeB62 Poto čine njiveB63 Pu t Progo na put od seoskih bunara do potoka

u Lozı canB64 Južno Polje, Polje polje od Bandı re do KozjakaB65 Blatnice njive (oranice) pored kuća

Ška ljinih (Vučetići); kod To ranjskog Bunara

B66 Put Torıćov put od Sı te do KrıžiceB67 Šepunatka uvala na izravno pitanje o postojanju vode,

ispitanik odgovara niječnoB68 Šepuna tka ograde u blizini uvaleB69 Mo ljıne Gomıle groblje na Smratınan, oranica i

gomila (zatrpana ruševina crkve svetoga Martina)

Moljı ni, obiteljski nadimak u unutar prezimena Buškulić

B70 Punta Smratın rt K 1811: Zmralina PtaB71 Pu t Velikih Stın put od Gonı ka do TorıćovB72 Praulje njive Prema ispitaniku, stariji je oblik Pravu ljeB73 Škarine zemlje, nekad obrađene, sada

ogradeKatastar 1824–30: Scarine

B74 Krıžice obradive zemlje Katastar 1824–30: CrisizeB75 Macu rinke oranice Macu ra, obiteljski nadimak unutar

prezimena Liverić

489


B76 Torıći pašnjak, predio od To rov prema istoku

B77 Smratıne zemlje Prı je su se zvale Smrtine, a Smrtine je gro blje; Katastar 1824–30: Smratin

B78 Gusıne zemlje, dio Južnog Po ljaB79 Toljı ni kuće u naselju Torı između

Ška ljinih i JurınovihTo lja, obiteljski nadimak unutar prezimena Kapović

B80 Put Gusın put od Gonı kov do Škaljinih (Vučetići)

B81 Gataluša polje, ogradeB82 Dubo ka Do čına zemlje, najdublji dio Dočı ne,

najplodnija zemlja na otokuB83 Zıdak zemlje u Južnom Po ljuB84 Sıta ogradeB84 Put Lozic put od Krče vin do LozicB85 Put Dočın put od Progo na prema DočınanB86 Dočıne vrlo kvalitetne zemlje G. iz Dočı ne, L. u Dočıni; Katastar

1824–30: DocigneB87 Grbe zemlje i kuće; zajedničko ime

za Do nje i Gornje Grbe; kuće Radovića

B88 Kruška obradive zemljeB89 Sabunı ć dio Južnog Po ljaB90 Sıta uvala u kojoj raste biljka sita

(Juncus maritimus)B91 Brdonja zemlje od uvale Br donja prema

kopnuKatastar 1824–30: Bordogna

B92 Put Torov put od Zmo račkoga Kraja do To rov

B93 Gonık, Gonıcı obradiva zemlja, dio Južnog PoljaB94 Gumlıne pašnjaciB95 Crkovna Ograda ogradaB96 Gro blje, Cimıtar otočno groblje i crkva na grobljuB97 Sve ti Ivan crkva na Cimı truB98 Punta Kežınice rtB99 Duga če zemljeB100 Škalj plodne zemlje i pašnjak, dio

Ju žnog PoljaB101 Spužine plodna zemlja i ogradaB102 Rosulje zemljište, nekadašnje oranice L. na Rosu ljan, G. iz Rosulj/do RosuljB103 Put Gornji Grb put od Br donje do Gornji GrbB104 Donji Prısadi plodna zemlja, odmah do bunara nekada je to bio rasadnik za povrtlarske

kulture¸ K 1811: V.e PresadaB105 Poto k lokva kod Bunara B106 Kod Bunara predio oko Trı Bunara B107 Gornji Prısadi plodno tlo di se sádilo ze lje, sjeme za presađívanjeB108 Rudınica stari vinograd prema osobnom nadimku Rudi, prezime

BašićB109 Ve lika Sla tina uvala Katastar 1824–30: SlatinaB110 Sve ti Luka kapelica na raskrižju To rov i

Lo zicB111 Put Svetoga Ivana put koji vodi od Krče vine prema

Cimı truB112 Vrtljanjak obradiva zemlja

490

Otok Vir

B113 Kod Kašteline zemlje, vinogradi u blizini utvrdeB114 Sa pavac zemljište u produžetku uvale

prema kopnuB115 Pu t Brdonje put od Zmo račkoga Kraja do

uvale Br donjaB116 Nova Voda potočić od To ranjskog Bunara do

Sa pavcaB117 Ćurlig, Ćurlizi nekadašnje obradivo zemljište,

vinogradiL. u Ću rlizima

B118 Lapovac, Bruselina mali dio terena u uvali Pod Kašte linon

brus je vrsta kamena; lapovac, ako je od la por, vrsta zemlje

B119 Vrulja uvala u uvali nema vodeB120 Zmoračke Podvornice nekad obradivo zemljište, sada

borova šumaB121 Ko zjak rt K 1811: P.ta Cosiach; K 1824: P.ta

CosiachB122 Kežınice mali vrh, dio pašnjakaB123 Ve lika Slatina predio od uvale Br donje pa sve do

vrha Smratı n Jedan rt Vele Slatine katastar 1824–30. bilježi kao: Punta Zviatina

B124 Kaštelina rt i na njemu venecijanska utvrda K 1688: Torro dist.o;K 1811: Chateau Smirina; K 1824: Cast.o dis.to

B125 Put Krčevin put od Južnih Podvo rnic do Puta To rov i Puta Lozic

B126 Pod Kaštelinon uvala u kojoj se nalaze ruševine mletačke utvrde

B127 Lazı ne zemlje, nekad obradiveB128 Spr žina ograda u uvali Sapavac u kojoj se

danas nalazi auto-kampB129 Sabao tova Punta dio rta Ko zjak i terenB130 Lazi nekad obradivo zemljište L. prema La zinB131 Brdonja potok; ulijeva se u more u

istoimenoj uvaliB132 La povac, Bruselina izrazito kamenje u plitkom moru Katastar 1824–30: Valle LapovazB133 Sa pavac uvala i ribarska pošta između Kašte line i Sapavca bacaju se

mrı že B134 Podvornice, Podvornice plodne zemlje uz kuće

seKtor c

C1 Brdonja uvala u koju uvire potok Br donja; na morskome dnu je mulj, fang

Katastar 1824–30: Valle Verdogna

C2 Rupače zemlje na potezu : Podvo rnice – Rupa če – Gumla - Laz

C3 Zmorački Kraj dio naselja Vı r od Kolišta prema sjeverozapadu

etnik: Zmo račanin, Zmoračanke; ktetik: zmo rački, -a, -o

C4 Krčevina, Krčevine pašnjaci i oraniceC5 Put Bunara put od Kolišta do BunaraC6 Suva Punta nizak rt ...kada ose kne onda je suvaC7 Peruzini dvori u starom naselju Vı r Peruza, prezime u VıruC8 Sveti Juraj župna crkva u naselju VirC9 Brak podmorska pličina i dobra pošta nema determinata, jer je jedini: Uva tija

san sve na Braku

491


C10 Popova Kuća župski dvor s vrtom i cisternomC11 Vrtače obradive zemljeC12 Lı verići stari dio naselja Vı r Liverić, prezime u VıruC13 Lokvına Nekada pojilište za stoku u

naselju Vı rC14 Bunar bunarC15 Buškulići kuće u starom dijelu naselja Vı r Bu škulić, prezime u VıruC16 Popova Gusterna prva izgrađena gusterna na ViruC17 Ja dro plaža okrenuta prema jugozapadu

i dio terena, nekadašnje obradive zemlje

danas tu nema vode, ali su se u širem prostoru nalazile vrulje i tri bunara, dans zatrpana

C18 Go rnje Kolište sjeveroistočni dio Ko lištaC19 Kolište, Donje Kolište prošireno mjesto u naselju Vır na

kojemu se odvijao javni seoski život: sajam, sastajalo se, igralo se kolo itd.

… di se ko lo igralo

C20 Kod Gusterne dio naselja Vı r, kuće OlićaC21 Sveti Ante kapelica na Gornjem KolištuC22 Olıći kuće u starom dijelu naselja Vı r Olić, prezime u Vı ruC23 Gusterna seoska gusternaC24 Sta ri Vrtli vrtovi, obradive zemlje na

jugozapadnoj strani naselja Vı r C25 Mala Slatina uvala C26 Mala Slatina teren na kojemu se nekada nalazio

bunar; sada zatrpanC27 Gumla prostor na kojem su se nalazila

gumnano di smo užali vrći; gumna je bilo mnogo i gotovo je svaka obitelj imala svoje

C28 Vučetići stari dio naselja Vı r čine ga sklopovi kuća imenovanih po obiteljskim nadimcima: Točıni, Brklja čini, Bovčići, Šušini itd.

C29 Jandrınovi, Glava novi dvori u starom dijelu naselja Vı r Glava n, prezime u Vıru; Jandrınovi; obiteljski nadimak unutar prezimena Buškulić/Glavan (Glavanovi su se doselili u Buškuliće)

C30 Spavalovi stari dio naselja Vı r Spava lovi, obiteljski nadimak unutar prezimena Lıverić

C31 Matešići, Cotovi kuće u starom dijelu naselja Vı r Co tovi, obiteljski nadimak unutar prezimena Matešić

C32 Kıtova Kuća kuća u naselju Vı r Kı to; osobni nadimak u Vučetićevih C33 Kerini kuće u starom dijelu naselja Vı r prema prezimenu Ke raC34 Bašıći stari dio naselja Vı r čine ga sklopovi kuća imenovanih

po obiteljskim nadimcima: Marini, Povljankini, Lukrecini, Grgečevi, Tometınovi, Ojkini, Pıcićovi, Begonje, Radovi, Prcovini, Gržetini, Jakovečini, Šavrovi, Rukavınci, Šušini

C35 Crnıca današnja zgrada Općine, na mjestu bivše palače obitelji Crnica, vlasnika otoka

Katastar 1824-30: Cernizza

C36 To čına Vučetićeva kuća u naselju Vı r Toče , osobni nadimak unutar prezimena Vučetić

C37 Sulimanova Kuća kuća u naselju Vı r kraj Točıne Suliman, osobni nadimak unutar prezimena Kapović

492

Otok Vir

C38 Radovi kuće u naselju Vı r Ra dovi, obiteljiski nadimak po prezimenu Radović

C39 Muja, Rıva glavno pristanište u naselju Vı rC40 Kod Mula dio naselja Vır uz obaluC41 Donji Put, Put ıspod Vrtal put u naselja Vı r, od Puta Mula

do Do njeg KolištaC42 Šavrovi kuće u starom dijelu naselja Vı r Šavrovi, obiteljski nadimak unutar

prezimena RadovićC43 Kuća Šegarić veća kuća u starom dijelu naselja

Vı r u kojoj se nekada nalazio dućan

Se garić, prezime na Istu; doselili su se na Vir kao trgovci

C44 Puljızovi kuće u starom dijelu naselja Vı r Puljı zovi, obiteljski nadimak unutar prezimena Vučetić

C45 Jandrınova Gusterna gusterna, druga po starosti na Vı ru

Jandrınovi, nadimak unutar prezimena Buškulić

C46 Kunjkina Kuća kuća u naselju Vı r kod Mula Kunjka, nadimak unutar prezimena Subotić

C47 Sveti Nikola kapelica na Mu lu, na ZelenıciC48 Čepići sklop kuća u starom dijelu naselja

Vı rČe pić, prezime u Vıru

C49 Selo lokalno ime za naselje Vır, tako ga osobito zovu To rašani i Lozıčani

etnik: Selja nin, Seljanka; ktetik: se ljanski, -a, -o; K 1771: Cerniz; K 1771: Seinto

C50 Put Mula put od stare Zadruge do MulaC51 Srıdnje Kućice ograde i pašnjakC52 Sr ce Marıjino kapelicaC53 Zelenıca prostor oko igrališta i ispred

današnje Općine, blizu Mu laTu su tovari pasli.

C54 Kapovići kuće u starom dijelu naselja Vı r čine kuće nazvane po obiteljskim nadimcima Kapovićevih: Paškinjini, Martinacovi, Zarini, Bo škovi, Kecini

C55 Kod Zadruge središnji trg u naselju Vı rC56 Marına luka u uvali; dio Gomı liceC57 Lovrıćovi stari dio naselja Vır, kod Mula Lovrıć, obiteljski nadimak unutar

prezimena BuškulićC58 Cesta glavni put koji ide kroz Vı r; od

Bunarı ćov do kraja Zmoračkoga Kra ja

C59 Kotarina prostor, nekada gumno na ovome se gumnu nekada vršilo žito i odvjala desetina za Crnice, gospodare otoka

C60 Bunarı ći, Jezerına zemlje, vrtovi, gdje se nakada nalazio bunar

C61 Gomılica škrape u plitkom moru; sada je na tom mjestu marina Gomı lica

C62 Lučıca terenC63 Đo kine Ograde nekadašnji vinogradi i ograđeni

vrtoviĐo ka, nadimak vlasnika, iz obitelji Vučetić

C64 Lučıca široko razvučena uvala K 1811: V. LucizzaC65 Gomı lica parceleC66 Se lac teren, parcele nema tragova gradnjeC67 Bunarı ć dio naselja Vı rC68 Novınice zemlje između Bunarı ća i Srıdnjih

Ku ćicnovı na je iskrčena ograda

C69 Radovanjica, Radovanjica uvala

493


C70 Pudarıca stari vinogradC71 Ru dınica stari vinograd ograđen debelim

zidovima Prema ispitaniku: od osobnog nadimka Rudi, prezime Bašić

C72 Lo kvice zemlje na potezu: Bobo vik – Ravnı ce – Lokvice – Lučıca

C73 Radovanjica, Radovanjica rt i obradive zemljeC74 Bobo vik rt i neplodne zemlje na njemu;

nisu se sadile povrtlarske kulture, pa ni bob

Katastar 1824–30: Bogovic; K 1811: P.ta Bobovich; K 1824: Pta. Boboviza

C75 Babe najuži dio kanala između Paga i Vira

Babe su toponim na paškoj strani; odatle i ime prolazu

seKtor D

D1 žitna zemlje na kopnu na kojima se mnogo sadilo

D2 Bunjin Brıg parcele u virskom govoru partice le; neograđeni, a podijeljeni tereni

D3 žitna uvala Katastar 1824-30: Valle ZitnaD4 Luka uvala, razvučena, okrenuta prema

jugozapadučesto sidrište po buri za brodove u prolazu

D5 Bakalarıćev Bunarıć bunar Bakaları ć, obiteljski nadimak unutar prezimena Rukavina

D6 Straža vrh na Vıru, brdo i predio sve do mora

Katastar 1824–30: Strasa

D7 Njıva obradiva zemljaD8 Sa d obradive zemljeD9 Poprastina teren u blizini uvaleD10 Poprastina uvala okrenuta prema

sjeveroistokuK 1811: V.e Popratina

D11 Japnenica uvala u kojoj se nalazi vapnenica Tõte su japno nekada pravili ljudi; mnogo je vapnenica na Vıru i redovito se zovu po obiteljskim nadimcima ili prezimenima: Lovrıćova (u Mıljkovanjici i u Rtı nan), Gržetina, Jakovečine, Ke rina, Vrška… Katastar 1824–30: Iaplenzza

D12 Gračıć mali vrh i ogradaD13 Mı ljkovanjica terenD14 Svinja teren uz uvaluD15 Soldatıca mali vrh i teren navodno se s Gračı ća na Soldatıci

nadzirao promet u Povljanskom kanalu; Katastar 1824–30: Soldatizza; K 1824: P.ta Soldatizza

D16 Svinja uvala K 1811: Ve. SorignaD17 Gračıć, Gradac vršić na Soldatı ciD18 Donja Prezida uvala sa zapadne strane Vı rića;

plažaK 1824: V. Presidarich

D19 Donja Prezida teren s jugozapadne strane Vı rićaD20 Vruljice teren na kojemu izvire voda

između kamenja… i blago se pojı lo na vrulji

D21 Vruljica uvala

494

Otok Vir

D22 Gornja Prezida Uvala i pašnjak sa sjeveroistočne strane Vı rića

Katastar 1824–30: Valle Prefilica (?)

D24 Gornja Prezida pašnjak sa sjeveroistočne strane Vı rića, od Plotın do Vruljic; sada naselje

D25 Prezida prijevoj, prisliga zid koji je odvajao, radi držanja ovaca, Vı rić od ostatka otoka

D28 Plotıne uvala Katastar 1824–30: Valle PlotineD23 Stinı ce rt i obradiva zemlja K 1824: P.ta Sutta; K 1811: Porto

StenizzeD26 Mrkva, Mrkve zemlja na kojoj raste mr ta

(Pistacea lantiscus)D27 Vırić, Vr Vırića mali vrhD29 Garofulı n kamen u jugozapadnom dijelu

Gaza (prema Mr kvi) s kolonom za privez broda

garofulı nima su se zvale i drvne oznake za prolaz brodovima

D32 Trnjevače pašnjak na Vı rićuD31 Radı nice ograde po vlasniku Radi BudijiD31a Mo st most između otoka Vı ra i kopnaD30 Kod Gaza pašnjaci u blizini tjesnaca GazD33 Vı rić poluotok Katastar 1824–30: VirichD34 Ga z prokop i kanal između otoka Vı ra

s jedne strane te kopna i Školjıća s druge

K 1688: Stretto di Prete Zalo; K 1718: Stretto di Ponta dura o sia di Priulaka; K 1762: Stretto di Pretezale; K 1787: Stretto di Previlaqua; K 1810: Stretto di Pontadura

D35 Vırıći obradive zemlje, iskrčeno područje na Vı riću

D37 Rtına, Vrtına uvala 1811: V.e Artina; K oko 1815: Ponta di Pretezale

D36 Plotıne zemlje u blizini uvaleD38 Gajı ne ogradeD39 Vru lja u Vrtınan izvor vode D40 Rtıne, Vrtıne zemljeD41 Rtı na,Vrtına istočni rt Vı ra P.ta Artina; P.ta RekaD42 Škav

dio prolaza Gaz; prokop između Školjı ća i Vıra

kanal (škav) prokopavao se od 1904. do 1912.

D43 Školjıć otočić između Vı ra i rta Kulıne na kopnu; odvojen prokopom, Gazom, od Vı ra

Katastar 1824–30: Scolich; na Školjiću se SW rt zove Punta Schoglich; K 1824: Scoglietto

495


Andebakovi B14Ante (Sveti –) C21Ba be C75Bakalarıćev Bunarıć D5Bandıra B8Bandıron (Pod –) A82Baraka A21Barake (Kod –) A16Barbenjak A45Barbenjak A45Bašıći C34Bıskupljača B31Bıskupljače B43Blatnice B65Bobovik C74Bokinica B36Brak C9Brdonja B131Brdonja B91Brdonja C1Brdonje (Put –) B115Brıg B16Brıg (Bunjin –) D2Brižıne B59Brnestrına B37Bruselina B118Bruselina B132Budıni B25Bunar B38Bunar C14Bunar (Lozıčki –) B12Bunar (Toranjski –) B50Bunara (Kod –) B106Bunara (Put –) C5Bunarıć C67Bunarıć (Bakalarıćev –) D5Bunarıći C60Bunjin Brıg D2Buškulića Punta B53Bu škulići B4Buškulići C15Cesta C58Cimı tar B96Cotovi C31Crkovna Ograda B95Crmalj A76Crnıca C35Crnı ke (Gornje –) A30Crnıke (Donje –) A29

Crvena Zemlja A19Čepići C48Čumburini B48Ćućuruška B40Ćurlig B117Ćurlizi B117Dočın (Put –) B85Dočına (Duboka –) B82Dočıne B86Donja Prezida D18Donja Prezida D19Donja Srpljica A55Donje Crnıke A29Donje Grbe B39Donje Kolište C19Do nje More A63Donji Prısadi B104Do nji Put C41Draga (Dumboka –) A39Draga (Dumboka –) A40Drage A43Duboka Dočına B82Duga če B99Dumboka Draga A39Dumboka Draga A40Đokine Ograde C63Fra njıni B22Franjınica B11Franjınica B7Gaj A65Gajıne B2Gajı ne D38Garofulın D29Gataluša B81Gaz D34Gaza (Kod –) D30Glavanovi C29Go lube (Pod –) A22Golubi (Pod –) A22Golubı njak A58Gomıle (Moljıne –) B69Gomılica C61Gomılica C65Gonıcı B93Gonık B93Gora A12Gore (Put –) A28Gornja Prezida D22Gornja Prezida D24

Gornja Srpljica A66Go rnje Crnıke A30Gornje Grbe B45Gornje Kolište C18Go rnje More A81Gornji (Put - Grb) B103Gornji Prısadi B107Gornji Put A77Gračıć A31Gračıć B49Gračıć D12Gračıć D17Gradac D17Gradına A64Gradıne (Punta –) A75Gradıni (Kamen na –) B1Gradıni (Mulıć na –) A74Grb (Put Gornji –) B103Grbe B87Grbe (Donje –) B39Grbe (Gornje –) B45Grbica A32Grbice B54Grlićovi B34Groblje B96Gumla C27Gumlıne A85Gumlıne B94Gumlo B26Gusın (Put –) B80Gusıne B78Gusterna C23Gusterna (Jandrınova –) C45Guste rna (Popova –) C16Gusterne (Kod –) C20Iva n (Sveti –) B97Ivana (Put Svetoga –) B111Jadro C17Jama (žuntına –) A80Jamurına B51Jandrınova Gusterna C45Jandrınovi C29Japnenica D11Jezerına C60Ju raj (Sveti –) C8Jurıča A14Jurıča A7Jurınovi B13Južno Polje B64

6. KAZALO VIRSKIH TOPONIMA

496

Otok Vir

Kabel A18Kamen na Gradıni B1Kanjevi B9Kapovi B21Kapovići C54Kaštelina B124Kašteline (Kod –) B113Kaštelinon (Pod –) B126Kerin Rast A51Kerini C33Kežınice B122Kežınice (Punta –) B98Kıtova Kuća C32Kobı ljak B27Kod Barake A16Kod Bunara B106Kod Gaza D30Kod Gusterne C20Kod Kašteline B113Kod Mula C40Kod Za druge C55Ko lište C19Kolište (Donje –) C19Ko lište (Gornje –) C18Ko njsko Sedlo A25Kosička A1Kosička A8Kotarina C59Kozjak B121Kraj (Zmorački –) C3Krčevin (Pu t –) B125Krčevina C4Krčevine C4Krıžic (Put –) B42Krıžica B60Krıžice B74Krugon (Pod –) B52Kruška B88Kuća (Kıtova –) C32Ku ća (Kunjkina –) C46Ku ća (Popova –) C10Ku ća (Sulimanova –) C37Ku ća Šegarić C43Kućice (Srıdnje –) C51Kunjkina Kuća C46La povac B118Lapovac B132Laterna A10Laterna A10Laterna (Stara –) A4Latıni B18Lazi B130

Lazı ne B127Lıverići C12Lokva A17Lokvenjak A67Lokvenjaka (Punta –) B6Lokvice C72Lokvına C13Lovrıćovi C57Lozic (Put –) B84Lozıce B24Lozıčki Bunar B12Lučıca C62Lučı ca C64Lu ka D4Luka (Sveti –) B110Lušcı B55Lužak B55Macurinke B75Mala Slatina C25Mala Slatina C26Marıjino (Srce –) C52Marına C56Matešići C31Meka A34Meke A46Merine Smrdele A73Mıljkovanjica D13Mirıne B57Mletak A70Moljıne Gomıle B69More (Donje –) A63More (Gornje –) A81Most D31aMrkva D26Mrkve D26Muja C39Mu la (Kod –) C40Mula (Put –) C50Mulı ć na Gradıni A74Musenjača A69Nikola (Sveti –) C47No va Voda B116Novı nice C68Njıva D7Ograda (Crkovna –) B95Ograde (Đokine –) C63O gradice B10Olıći C22Palježine A23Patarınke B23Pedınka B46Pedınka B47

Pedınke (Punta –) B32Peruzini C7Pijažini B17Pijažinke B58Pišćak A33Plotıne D28Plotıne D36Plu žine A61Pod Bandıron A82Pod Golube A22Pod Golubi A22Pod Kaštelinon B126Pod Krugon B52Pod Raston A53Pod Sınjakon A71Pod Trıštenjakon A56Pod Vranjakon A62Podvornice B134Podvornice B134Podvornice (Zmoračke –) B120Polja (Put Zapadnjeg –) A54Polje B64Po lje (Južno –) B64Polje (Zapadnje –) A44Popova Gusterna C16Popo va Kuća C10Popra stina D10Poprastina D9Potočine B62Potok B105Potok B28Praulje B72Prezida D25Prezida (Donja –) D18Prezida (Donja –) D19Prezida (Gornja –) D22Prezida (Gornja –) D24Prısadi (Donji –) B104Prısadi (Gornji –) B107Progo na (Put –) B63Pudarıca C70Puljı zovi C44Punta (Buškulića –) B53Punta (Sabaotova –) B129Pu nta (Suva –) C6Punta Gradıne A75Punta Kežınice B98Punta Lokvenjaka B6Punta Pedınke B32Punta Rastavca A27Punta Smratın B70Put (Donji –) C41

497


Put (Gornji –) A77Put (Srıdnji –) B20Put Brdonje B115Put Bunara C5Put Dočın B85Put Gore A28Put Gornji Grb B103Put Gusın B80Put ıspod Vrtal C41Put Krčevin B125Put Krıžic B42Put Lozic B84Put Mula C50Pu t Progona B63Put Svetoga Ivana B111Put Torıćov B66Put Torov B92Put Velikih Stın B71Put Vrulje A41Put Zapadnjeg Polja A54Radı nice D31Radnjača B19Radnjača B3Radovanjica C69Radovanjica C73Radovanjica C69Radovanjica C73Radovi B33Radovi C38Rasovača A15Rasovača A9Rast (Kerin –) A51Rastavac A27Rastavca (Punta –) A27Raston (Pod –) A53Rastovi A51Ravnıce B15Rıbarska A38Rıva C39Rosulje B102Rtına D37Rtına D41Rtıne D40Rudı nica B108Rudı nica C71Rupače C2Sabaotova Pu nta B129Sabunı ć B89Sad D8Samotvorac A35Sapavac B114Sapavac B133

Sedlo (Konjsko –) A25Selac C66Selo C49Sı ka (Vırska –) A24Sınjak A79Sı njakon (Pod –) A71Sı ta B84Sıta B90Skalınice A52Sla tina (Mala –) C25Slatina (Mala –) C26Slatina (Velika –) B109Slatina (Velika –) B123Smratın (Punta –) B70Smratıne B53Smratıne B61Smratıne B77Smrdele (Merine –) A73Soldatıca D15Spa valovi C30Spr žina B128Spržine A36Spu žine B101Srce Marıjino C52Srıdnja Srpljica A60Srıdnje Kućice C51Srıdnji Put B20Srngaljevica B44Srpljica A47Srpljica (Donja –) A55Srpljica (Gornja –) A66Srpljica (Srıdnja –) A60Stan (žepınov –) B29Stara Laterna A4Stari Vrtli C24Stari Zıd A20Stın (Put Velikih –) B71Stinıce A26Stinı ce D23Stolı ca A49Straljevac A50Straža D6Stupice A57Sulimanova Kuća C37Su va Punta C6Sveti Ante C21Sve ti Ivan B97Sveti Juraj C8Sveti Luka B110Sveti Nikola C47Sve toga (Put - Ivana) B111Svinja D14

Svinja D16Svrdljača A83Svrdljače A84Šavrovi C42Šegarić (Kuća –) C43Šepuna tka B67Šepunatka B68Škalj B100Ška ljići B30Škaljin Vrtlić B41Ška ljini B30Škarine B73Škav D42Školjıć D43Škrlıne A72Škrlıne A78Špetıca B41Točına C36To ljıni B79Toranjski Bunar B50Torı B35Torıći B76Torıćov (Put –) B66Torıne A42To rov (Put –) B92Torovi B35Trıštenjak A59Trıštenjakon (Pod –) A56Trnıć A37Trnjevače D32Ugljevače A3Velika Slatina B109Velika Slatina B123Velikih (Put - Stın) B71Vır A11Vırić D33Vırić D27Vırića (Vr –) D27Vırıći D35Vırska Sıka A24Voda (Nova –) B116Vr Vırića D27Vranjak A68Vranjakon (Pod –) A62Vrtače C11Vrtal (Put ıspod –) C41Vrtına D37Vrtına D41Vrtınan (Vrulja u –) D39Vrtı ne D40Vrtli (Stari –) C24Vr tlić (Škaljin –) B41

498

Otok Vir

9 Primjerice u Privlaci (Lisac, 1998., 27) i na Pagu (Vranić, 2011., 626). Za ostale govore zadarske okolice vidi Lisac, 1995., 15 i Jakić-Cestarić, 1960., 266. 10 Za klasifikaciju čakavskih govora vidi: Moguš, 1977. 11 Diftongacija vokala /e/ i /o/ prisutna je i u starijih govornika sjeverozapadnih paških govora (Vranić, 2011., 627).12 Ikavizam je karakteristika štokavskih, ali i čakavskih kopnenih govora u zadarskoj okolici (Lisac, 1995., 14), a za otočke govore ovoga područja karakterističan ikavsko-ekavski refleks jata. Tako je i u Privlaci na susjednome kopnu (Lisac, 1998., 28) i u jugozapadnim paškim govorima (Vranić, 2011., 622). 13 Isto je i u Privlaci (Lisac, 1998., 28) i u jugozapadnim paškim govorima (Vranić, 2011., 622). Prijelaz /ra/ > /re/ tipičan je za JI (resti), a izostanak te promjene tipična štokavska crta (Lisac, 1998., 29). Vidi također Lisac, 2009., 141.14 Tako je i u Privlaci (Lisac, 1998., 29).

Vrtljanjak B112Vru lja A6Vrulja B119Vru lja u Vrtınan D39Vrulje (Put –) A41Vruljica D21Vruljice D20Vučetići C28Za druge (Kod –) C55Zamerić B5

Zapadnje Polje A44Zapadnjeg (Put - Polja) A54Zelenı ca C53Zemlja (Crvena –) A19Zgon A48Zgonı A48Zgonıć B56Zıd (Stari –) A20Zıdak B83Zmoračke Podvornice B120

Zmorački Kraj C3žalıć A2ženska A13ženska A5žepınov Stan B29žitna D1žitna D3žuntına Jama A80

7. JeZIK VIRSKIH TOPONIMA

Govor otoka Vira pripada južnočakavskim ikavskim govorima (Lisac, 2009., 139). Iako je riječ o otočkom govoru, mnoge njegove značaj-ke prisutne su i u štokavskim govorima zadarske okolice. Osim upitno-odnosne zamjenice što koja je, osim na Viru, prisutna i u drugim kopnenim govorima zadarske okolice,9 mnoga štokavska obilježja nalaze se i u virskoj fonologiji: to su, primjerice, ikavski refleks jata i konsonantizam (vidi dolje). No bez obzira na ove, naknadno "uvezene", štokavske elemente, valja istaknu-ti da je virski govor nesumnjivo čakavski, kako i dokazuju neke vrlo važne čakavske osobine, primjerice arhaični tronaglasni sustav sa starim naglasnim mjestima, dobro očuvan u starijih go-vornika virskog.10

Virski vokalski sustav ima, poput štokav-skog, pet kratkih (/ı/, /e/, /a/, /o/, /u/) i pet dugih vokala (/ı/, /e/, /a/, /o/, /u/). Međutim, u nekih smo sredovječnih govornika (no ne i u najstari-jih) opazili nešto zatvoreniji izgovor dugih voka-la /e/ i /o / u smjeru diftonga /ie/ (nie ma, sprie ma, ovie , ženie , Žie nska), odnosno /uo/ (otvuo ri, muo re, muo rski pa s, stuo, uonda, uon, štuo san muo ga).11 Osim toga, u nekih se govornika (ta-kođer sredovječnih) javlja i atipičan palatalizi-ran izgovor naglašenog vokala /i/, bilo da je on kratak (Loz’ıce, voz’ıli, pras’ıca, dones’ı, grop’ı, m’ısec, t’ıca, svić’ıca, nos’ıti) ili dug (dv’ı, okv’ı r,

z’ıd). Takav je izgovor katkad moguć i na nena-glašenom vokalu /i/ (Ž’itna , poj’ıden). Budući da navedene značajke nisu zabilježene u susjednim govorima (Lisac, 1995., 1998; Vranić, 2011.; Jakić-Cestarić, 1960.), a nemaju ih ni najstariji govornici virskog, valjalo bi podrobnije istražiti nije li riječ o inačicama osobnog obilježja ili pak o novijoj pojavi.

U starijih govornika odvija se zatvaranje /o/ > /u/ pred nazalima, no isključivo u početnom po-ložaju (u n, u nda), dok u finalnom položaju ova pojava izostaje (ženskon, kajıćon).

Slogotvorno /r / ostvaruje se bez popratno-ga vokala (Tr njevače, Rtı ne, Spr žina, Srpljı ca, Smrdela, Brdonja, Grbice, Svrdljača).

Za virski je govor, kao i za ostale kopnene govore zadarske okolice, karakterističan ikav-ski refleks jata12 (Srı dnje Ku ćice, Brižı ne, Brı g, Stinıce, trı ba, dvı , potrı ba, zdıla, jısti, do li, gori, lıvo, mısto, nevısta, prıdveče, trı mıseca, prıko, dı; prez. (j)ı de, sı ćan se; GPR narı zala, zabilı žija, priskočıla, pobıgla, pojıli, pogrıšıli, prıbila, vinčala se, mınjali). ekavski su odrazi rijetki, ali ih ima (Kod Guste rne, Pre zida, ode, ne ki, ne gdi, prema).

U virskom govoru nema tipičnoga južnoča-kavskoga prijelaza /e/ > /e/ iza palatalâ; njegov je odraz redovito /e/ (počela je škola, sačekat, jezık, žeti, požeti).13 /I/ u primjeru gnjızdo tipična je karakteristika jugoistočnih čakavskih govora.14

499


Zabilježili smo i neke primjere jake čakavske vo-kalizacije, no isključivo u starijih govornika: na va s glas i va ik, uz novije u vik,15 ali užga ti. Pri-jelaz /ra/ > /re/, tipičan za južnočakavske govore (Lisac, 2009., 141), odvija se u primjerima re st, uzrest, uresla dica, ali ga nema u primjeru krasti, ukrala.16

U virskom su konsonantizmu prisutni mnogi štokavski elementi, od kojih se većina pojavljuje i u drugim kopnenim čakavskim govorima za-darske okolice. Jedna je od takvih značajki šta-kavizam (dvorıšte, sı rište, Ko lište, uz iznimku Pišćacı).17 Prisutni su i neki tipično štokavski fo-nemi, kao što su fonem /l/ (Bıskupljača, Kobıljak, Palježine, Prau lje, Rosu lje, Ška ljići, Sr pljica, Vrulja, Ška lj)18 i fonem /đ/ na mjestu psl. /*dj/ (najmlađe, posãđeno, rađati),19 dok se fonem /ʒ /zamjenjuje fonemom /ž/ (žepı).20 Skup /zdj/ daje /zj/ (grozje).

Tipičan čakavski izgovor fonema /ć/ kao bezvučnog palatalnog ploziva [t’] zabilježen je samo u najstarijih govornika, a u navedenih in-formanata sredovječne dobi izgovor ovoga fo-nema bliži standardnome štokavskom izgovoru (Sabunı ć, Gračıć, Vırić, Žalıći, Zamerić, Srıdnje Kućice, Ćurlig).21 Afrikata /č/ također ima vari-jante u izgovoru: u nekih je govornika izgovor ovoga fonema jednak standardnome hrvatskom, no u nekih je zabilježen i izrazito tvrd izgovor (Do čına, Dugače, Trnjevače, Jurıča, Svrdljača, Ugljevače).

Finalno nastavačno -m prelazi u -n (o san, sedan; I. s bro don; prez. ıman, velı n, pı tan, moran).22 Finalno -l u glagolskih pridjeva radnih prelazi u -a, uz umetanje sekundarnog -j- (o dnija,

ostavija, napra vija, radı ja, zna ja, izokre nuja, zabilıžija, zame tnuja, posva dija, primı nuja), pa i u onih glagola kojima osnova završava na -a (slaja, očeprlja ja, zna ja, kad je võl sta ja na nogu, imaja).23 Tako je i u nekih imenica (mu ja – G. mula; žmu ja, dı ja), a u drugih se -l gubi (vr ta, kot , meštr , vaco – G. vacola).

Štokavski utjecaj vidljiv je i na gubljenju fo-nema /x/, koji se u virskome govoru supstituira s /v/ (Su va Pu nta, oglu vıla, jednu štru cu kru va, buva, ku vati) ili s /j/ (grı j), a ponekad se potpuno gubi (Praulje – stariji oblik Pravulje, Rastavac, Rastovi, Rašovača, Vr Vırića; stra, ıljada, GPR tı ja).24 Skup /xv/ može prijeći u /f/, kao u veći-ni čakavskih govora (fala , fãljen Isu s), ali i u /v/ (uva titi), što je štokavska značajka. Inače se fonem /f/ normalno javlja (fuma ti, frme nta, fremati).25 Tipično je štokavska odlika i prijelaz skupova /jt/ > /ć/ (prõći, doći) i /jd/ > /đ/ (izãđu, dõđe).26

Protetski suglasnik javlja se u toponimu Spr žina, a u govoru je zabilježen u primjeru jo pet. U toponimiji postoje i primjeri disimilacije u kon-taktu (Gumlo < gumno, Gumlıne).27

Što se tiče morfoloških odlika virskoga go-vora, u infinitiva glagolâ zadržava se finalno -i (pa ću proda ti, pa ću ku pı ti ma lo rı pe, za jı sti, za žıvıti, za sıjati, nećeš s tın kopati),28 uz spo-radične primjere apokopiranja (ali san po čela zaboravljat; priča t).29 U 3. l. mn. prezenta nasta-vak je -u (govo ru, ne dadu, ne mãru, uču , gubu, onı se čudu, mıslu, onı bižu, ne možu).30

Za imenice je znakovita stara kratka množi-na, što je u toponimiji vidljivo iz lika Torı (oblik Torovi je noviji, prilagođen lokalnoj susjednoj

15 U paškim je govorima također uvik i vajk, ali uzeti, užgati itd. (Vranić, 2011., 622), dok je u Privlaci isključivo uvik i svı (Lisac, 1998., 29).16 U Privlaci je također rebac i re sti, ali kra sti (Lisac, 1998., 29); na Pagu je rebas/rebac, rest i rasti, ukrast i ukrest (Vranić, 2011., 628).17 Štakavizam je također karakteristika ikavskih kopnenih govora zadarskoga kraja (uz poneki šćakavizam, vidi Lisac, 1995., 16). Privlaka je također štakavska, kao i ostali govori zadarske okolice, npr. Kožino, Diklo i Sukošan; u Bibinjama je /šć/, a u Novigradu postoje i /št/ i /šć/ (Lisac, 1998., 29). Pag je, s druge strane, šćakavski, uz tek poneki štakavski primjer (Vranić, 2011., 623).18 Inače se u čakavskim govorima okolice Zadra /lj/ čuva (Lisac, 1995., 15), a u većini otočkih čakavskih govora zamjenjuje se fonemom /j/ (Vidi Moguš, 1977., 90); /lj/ se pojavljuje kao fonem i u sjeverozapadnim paškim govorima, a u južnim govorima zamijenjen je fonemom /j/ (Vranić, 2011., 629).19 /D’/ > /đ/ znakovito je za sve kopnene govore oko Zadra, npr. u susjednoj Privlaci (Lisac, 1998., 28), pa čak i u nekim otočkim govorima, npr. na Ugljanu (Jakić-Cestarić, 1960., 266) i na Pagu (Vranić, 2011., 623).20 Fonem /dž/ ne javlja se ni u jednom čakavskom govoru (Moguš, 1977., 65). 21 U Privlaci nema ovoga tipičnoga čakavskog izgovora /ć/ (Lisac, 1998., 28). 22 Ova je značajka prisutna u čakavskim, ali i u mnogim štokavskim govorima uz more (Moguš, 1977., 79).23 Ova je značajka tipična za kopnene ikavske govore zadarskoga kraja (Lisac, 1995., 16), a prisutna je i na jugozapadu otoka Paga, uz varijante zna/znaja, ima/imaja (Vranić, 2011., 623).24 Slično je i u paškim govorima (Vranić, 2011., 623, 630), a u tipičnim čakavskim govorima /h/ dobro se čuva (Lisac, 1995., 15).25 Usp. na Pagu vrmenta, treviti; /f/ se javlja samo u riječima stranog podrijetla (npr. frižider, famelja) (Vranić, 2011., 622).26 Isto je u Privlaci (Lisac, 1998., 29) i u jugozapadnim paškim govorima (Vranić, 2011., 623).27 Usp. na Pagu toponim Staro Gumno, inače gumlo (Vranić, 2011., 624).28 Uobičajeno za govore zadarskoga kraja (Lisac, 1995., 15).29 Ista je situacija u jugozapadnim paškim govorima (Vranić, 2011., 622).30 Tako je i u drugim govorima srednje Dalmacije, kopnenim i otočkim (Hraste, 1964., 450).

500

Otok Vir

štokavici). Imenice m. r. imaju u a. nastavak -i (napravili bi kanalı za zalıvati prısadi; onda bi nan ukra li kajı ći; u toponimiji: Pod Golubi).31 Dativ, lokativ i instrumental množine imaju ujednačeni nastavak -in (na tova rin, u burı lin, u bunarı n, s kajıćin),32 a za g. zabilježen je nastavak -i (de set minuti, za dvı sto me tri, iz Ne viđani, se dan mise cı, vıše pu ti). Imenice ž. r. imaju u dli. nastavak -an (prema vıman kućan, na Podvornican).33

Najstarije značajke virskoga govora najdo-sljednije su očuvane u njegovoj akcentuaciji.34 Vir je, naime, jedini otok na zadarskom području na kojem je (barem u starijih govornika) očuvan stari tronaglasni sustav s kratkim naglaskom / /, dugosilaznim naglaskom / / i neoakutom / /.35 Osim na Viru, tronaglasni je sustav prisutan i u Novigradu (Jakić-Cestarić, 1960., 262) i u Pri-vlaci (uz novoštokavske naglaske, Lisac, 1998., 27), a u ostalim govorima zadarske okolice neoa-kut se pojavljuje tek sporadično (Kapović, 2015., 658). Ipak, i u virskoj akcentuaciji vidljiv je što-kavski proboj; naime, u govoru srednjovječnih i mlađih naraštaja sve se češće pojavljuju naglasne retrakcije posljedica kojih su novoštokavski uzla-zni naglasci: / / (Sıta/Sıta, Meka/Meka, Pišćacı/Pišćáci) i, nešto rjeđe, / / (Lučıca/Lučica). Osim toga, neoakut se sporadično zamjenjuje cirkum-fleksom, naročito u primjerima s predsonantskim duljenjem (npr. Bãrbenjak/Barbenjak, Podvõrnice/Podvornice, Ženska/žensko; vidi dolje), iako je u većini zabilježenih toponima neoakut dobro oču-van (Vranjak, Sınjak, Straža, Ženska, Golubınjak, Gumla), kao i u spontanome govoru (vãko, mãrite, kãže, dãje, činı, velın, j , tı, donıt, jesu, gubu, vrtl ). Iza prednaglasne dužine neoakut se pokraćuje, odnosno > (Kape lica sve tog Ante, dadu, od domãće hrane, nı bılo ni struje).36

Prednaglasne dužine dosljedno su očuva-ne (Sı ta, Do čına, Kod Mu la, Lu žak, Palje žine, Smratıne), a zanaglasne dužine izgubljene su kao i u mnogim drugim južnočakavskim govo-

rima (Kapović, 2015., 759–762). Iako je oksi-toneza dobro očuvana (Žitna, Svinja, Gračıć, Selo, Gonı k, Buna r, Pišća k, ota c, voda , kako , gropı, svoju) sporadično se pojavljuju prenoše-nje naglaska na prethodni slog (npr. Žitna/Žıtna, Radovanjica/Radovanjica), kao i neoštokavske retrakcije naglasaka (vidi gore).

Ostvaraj kratkog naglaska u virskom govo-ru varira od tzv. kanonskog, kao u standardno-me hrvatskom (go vor, bıja, znaja, vıdija, deset, po novon, kajıćon, gropı, svoju lokvu), do tro-mog izgovora kakav imaju neki govornici vir-skog (kokot, smokvara, svićıca, veće, mısecu, sa materon, srde la, prası ca, vozı li, naučı li, izva dili, cesta).37 Takav izgovor moguć je i na slogotvor-nom /r/ (crkva).38

U virskom se govoru provodi predsonant-sko duljenje (duljenje kratkoga naglaska u slo-gu zatvorenom sonantima /j/, /l/, /l/, /r/, /v/, /m/, /n/, /n/) koje rezultira neoakutom (Podvo rnice, Barbenjak, dımnjak, moderna, opanke, punta,), kao i u ostalim čakavskim govorima sjeverno od žirja.39 Ipak, zabilježeni su i mnogi primjeri s cirkumfleksom, koji su zacijelo odraz sporadič-ne neutralizacije / / > / / (Late rna, Crko vna Ograda, ovce, sunce), što je vidljivo iz toga da su često moguće obje inačice (Bãrbenjak /Barbenjak, Podvõrnice /Podvo rnice, Že nska /žensko, Laterna /Laterna, punta /punta, gornje /gõrnje, donje /donje). Duljenje u završnom slogu ne provodi se dosljedno: dužina je zabilježena u primjerima s -j (Zmorački Kraj) te u primjerima u kojima se naknadno izgubilo -l (faco < facol, kaba < kabal, zd Sela, zgo Sela). U ostalim pri-mjerima duljenja u završnom slogu nema (Sveti Ivan, Punta Smratın, Kabel, sır, dım, japanj).40

Naglasak preskače na proklitike (ne dadu, ne znan, na noge, na ruke, bez mene, u vodu, kr oz goru, po brdu, po moru, po polju), no preska-kanje u mnogim zabilježenim primjerima izostaje (iz mora, na moru, za vrıme, na brod, od gladi,

31 Ovo je inače obilježje govora zadarskih otoka (Lisac, 1995., 15), a u Privlaci je nastavak -e: vı din brode (Lisac, 1998., 29).32 Isto je i u Privlaci (Lisac, 1998., 29), kao i u Vlašićima i Staroj Novalji na Pagu (Vranić, 2011., 632).33 Tako je i u paškim govorima (Vranić, 2011., 625). 34 Uzlazni se naglasci javljaju i u govorima Dinjiške i Vlašića na Pagu (Vranić, 2011., 624), a u Privlaci se pojavljuje i kanovački naglasak tipa koza, žena, voda itd. (Lisac, 1998., 27). U virskom govoru ovakav naglasak nismo zabilježili, no nije isključeno da on postoji.35 Paški govori imaju dvonaglasni sustav (Vranić, 2011., 624, 631), a tako i ostali govori zadarskoga otočja (Lisac, 2009., 106).36 Slijed inače je nestabilan i u mnogim se govorima eliminira (Kapović, 2015., 666).37 Tromi naglasak ovdje bilježimo znakom / / radi ilustracije; u drugim primjerima govora i u toponimskoj građi bilježimo isključivo / /.38 Tromi naglasak nije zabilježen u susjednim mjestima. Vidi npr. Lisac, 1995., 1998., Vranić, 2011., Jakić-Cestarić, 1960. 39 U govorima južno od Žirja rezultat je predsonantskog duljenja cirkumfleks; za precizniju definiciju ove granice vidi Kapović, 2015., 576-577, a za primjere u susjednim mjestima vidi Jakić-Cestarić, 1960., 263 (za Novigrad) i Lisac, 1998., 28 (za Privlaku).40 Ova je pojava inače znakovita za novoštokavske govore (usp. star, dı m, sı r, ali kraj, ra j; Kapović, 2015., 565), ali imaju je i neki drugi čakavski govori, primjerice govor Turnja kraj Biograda (Kapović, 2015., 580); usp. u Privlaci divo jka, starca, ali bez duljenja pred finalnim sonantom: ko nj, dı m (Lisac, 1998., 28). Na Pagu se predsonantsko duljenje u finalnom položaju javlja, ali nije posve dosljedno provedeno (Vranić, 2011., 624, 632).

501


devedeset i trı , do brı ga). S druge strane, u nekih primjera zabilježeno je sekundarno preskakanje na proklitiku u imenica koje ne pripadaju pomič-noj naglasnoj paradigmi (u istok, od zapad).

Kako pokazuju fonološke i morfološke ka-rakteristike virskoga govora, riječ je o izvorno čakavskom, no podosta štokaviziranom govoru, s tim da su neke od odlika virskoga govora za-jedničke južnočakavskim govorima i štokavskim ikavskim govorima zadarske okolice (primjerice ikavizam). Iako na području fonologije prevlada-vaju štokavske osobine, izvorne su čakavske zna-čajke dosta dobro očuvane u akcentuaciji (barem u starijih govornika), iako je s vremenom i na toj razini štokavski utjecaj sve prisutniji.

8. SeMANTIČKA KLASIFIKACIJA VIRSKIH TOPONIMA

8. 1. Najstariji sloj, hidronimi

Koje su osnovne značajke virske toponimije i kako se ona oblikovala tijekom povijesti, po čemu se razlikuje od toponimije susjednih otoka, ako se razlikuje, a u čemu se podudara, na koji se način u njoj održava život i trajanje na otoku, neka su od pitanja na koja bi trebalo odgovoriti.

Ako se za leksički korpus u njegovoj esenciji može reći da nastaje ni iz čega, to jest da je nje-gova jezgra u svojoj biti nemotivirana, za onoma-stički se to sigurno ne može. Onomastički kor-pus, bio on toponomastički, antroponomastički ili krematonimski,41 uvijek je motiviran i uvijek je rezultat postojanja nekoga konkretnog leksika u upotrebi u trenutku imenovanja. Kada je riječ o Viru, moglo bi se reći da postoji velika podudar-nost između povijesnih i demografskih podataka i onoga što se nalazi u toponimiji otoka. Što to znači? Arheološka istraživanja pokazala su da se sa sigurnošću može utvrditi postojanje Liburna na otoku (Batović, 1973., 5–165). Toponimi kao Gradına, Grada c, Gomı la, Gračı ć i nalazi na tim lokalitetima to potvrđuju, kako na Viru, tako i na drugim zadarskim otocima. Ova su imena naravno hrvatska, no ono što ona identificiraju nastalo je davno prije dolaska Hrvata na otok.

Jeziku prvih nastanjivača svakako pripada i toponim Jadro. Danas se raspolaže dovolj-nim brojem potvrda na zadarskim otocima i na obalnom kopnu gdje je ovim imenom označeno postojanje vode, a o mjestu koje zauzima voda u naseljavanju nije potrebno trošiti riječi. Na susjednom su Pagu četiri referenta takva ime-na (Skračić, ur. 2011.), a i u Privlaci, na nasu-protnom kopnu, nalazimo jednu oblikom blisku potvrdu – Jadarac (Mustać, 2000., 167). Ovdje je svakako važno istaknuti da se toponim nalazi na najvažnijem mjestu za život na otoku, plod-nom terenu uz obalu, zaštićenom od bure, to jest u samom središtu budućega glavnoga naselja. Na tom mjestu, doduše, danas nema ni izvora ni zdenca, ali smo obaviješteni da je toponimski lik Jadro nekada pokrivao nešto šire područje, a koje je vrlo bogato vodom. Vezano za hidronime, današnji korpus opet pokazuje više-manje ono što se zna iz prošlosti otoka. Na Viru nisu na-đeni važniji arheološki tragovi iz antike i kasne antike, osim u podmorju, pa iz toga doba nema ni hidronimskih potvrda poznatih na drugim otocima. Možda bi se u to vrijeme ipak moglo smjestiti ime uvale Šepunatka, koje bi bilo, ako je pretpostavka točna, svojevrsni hibrid nastao križanjem Šepurine i Šipnate, toponimskih likova za vodu, dobro potvrđenih na otocima i obalnom kopnu.42 Međutim, prema informacijama s tere-na, ni u ovoj uvali danas nema vode.

Osobito je upadljivo to što nema ni jedne potvrde toponimskog lika Aranj i varijanata, a koji je tako bogato potvrđen na ostalim za-darskim otocima i obalnom kopnu.43 Zanimlji-va je podudarnost da ni na Pagu nema potvrda za Aranj.44 To svakako upućuje na specifičnost Paga i Vira u odnosu prema drugim zadarskim otocima. Jednako tako, nedostaju hidrotoponi-mi s osnovom kal- ili likovi kao što su Blato, Studenac i Zdenac, koji se nalaze gotovo na svim zadarskim otocima. Nije stoga čudno što je bunar posve istisnuo studenac, ako je stude-nac uopće postojao na otoku, ni to što se svi ostali hidronimski likovi jezično podudaraju s prisutnosti Hrvata na otoku. Osim više po-tvrda za bunar, postoje još ovi polazni oblici: Jezerına, Pišćãk, Poto čine, Poto k (više puta), Sla tina, Voda , Vru lja, Vru ljice, Guste rna (više

41 Osim toponima i antroponima postoji jedno golemo polje imena koja nisu ni jedno ni drugo. Riječ je o imenima različitih proizvoda (automobili, pića, tehnička pomagala, parfemi…) ili pak različitih objekata: hotela, restorana, brodova te brojnih manifestacija svake vrste.42 Šepurina/e: Maun, Prvić, Vis, Zaton kod Zadra; Šipnata/e: Dugi Otok (5 x), Iž, Kornati, Molat, Pag (2 x), Pašman (2 x), Sestrunj, Vrgada, Zverinac. 43 Filipi, 1984., 111-156; Skračić, 1996., Skračić, ur. 2006., 2007. i 2010.44 V. Skračić, ur. 2011.

502

Otok Vir

puta), Lokva,45 Lokvenjak, Lokvice i Lokvına. Likovi izvedeni od lokva i lik gusterna jesu po podrijetlu romanski, ali romanski iz vremena u kojemu su ovi toponimski likovi već bili leksičke jedinice.

8. 2. Ojkonimi

Kada se izvan otoka govori o Viru (naselju), obično se ignorira činjenica da je danas veli-ki dio otoka prekriven kućama i da su te nove četvrti zapravo nove cjeline koje su preuzele stare toponimske likove kao svoje ime. Iz te su perspektive stara imena za neke uvale danas de facto odonimi naselja Vır, Lozıce ili Tori. Gle-dano sa strogo jezičnog (formalnog) stajališta tu se ništa nije dogodilo, jer je ime ostalo. Vir i njegove uvale jednako se zovu od vremena kada je na otoku boravilo samo nekoliko obitelji kao i danas. Kada je međutim riječ o starim zaseo-cima, Torı ma i Lozıcama, treba upozoriti da na onomastičkoj razini ona funkcioniraju nezavisno od Vira, da imaju svoje posebne etnike i ktetike. Pod pritiskom standardnoga jezika, danas se ve-ćina ispitanika (a tako i službena nomenklatura) koristi dugom množinom: Torovi. No čini se da s povijesnog stajališta ni nijedno ni drugo nije "ispravno", jer su se Torı zvali, prema navodima ispitanika, i Stani i Krı žica.

Kad je riječ o samom ojkonimu Vır, treba reći da ovaj oblik nije u upotrebi kod svih sta-novnika otoka. Autentični stanovnici (Lozıčani i Torašani), Vir zovu Selom. Da se prvo naselje zove često Selom ima mnogo primjera na otoci-ma (Murter, Sale, Zverinac, Pašman...). A prema pridjevu se ljanski koji je u upotrebi i danas u Viru (naselju), moglo bi se zaključiti da su ga tako, barem u pojedinim prilkama, zvali i sami Virani.

8. 3. Pašnjaci i obradive površine, edafonimi46

Da su Virani, došavši na otok, prionuli ime-novanju pašnjačkih površina i onih koje su po-čeli intenzivno obrađivati, jasno odražava vrlo

45 Svaka se lokva nalazila na posjedu nekoga vlasnika pa su potvrđeni, ali nisu ubicirani, i ovi likovi: Bu škulića Lo kva, Gr lića Lo kva, Ka pova Lo kva, Latı na Lo kva, Lo kva u Lozıcan, Lo kva u Dragan, Olı ća Lokva, Pemčeva Lo kva, Radnjača, Ra sovača, Rıvina Lokva, Škaljina Lokva i Žepı nova Lo kva.46 Ovaj termin i niz drugih korištenih u ovom prilogu, prvi put je jedan od autora upotrijebio u priručniku Toponomastička početnica i tamo objasnio razloge zbog kojih je tako postupljeno (Skračić, 2011., 103–128).47 Svi su toponimi toponimizirani apelativi. Razlika je među njima samo u tome što su se neki toliko udaljili od svojih apelativnih predložaka da ih se više ne razumije, a drugi nisu. To se najčešće događa s vrlo starim apelativima, iz nekoga davnog jezika, odnosno s onima koji su doživjeli velike oblikovne preobrazbe u ustima novih korisnika.48 Na K 1811. Popratina. Moglo bi se pomišljati na paprat, čest leksem u kopnenim toponima: Prapatnica, Prapanice (Murter), Prapatan (Molat).

bogat korpus edafonima. Prema sadržaju koji označavaju toponimski likovi (obradive površine i pašnjaci) to bi bili ovi: Brnenstrına, Blatnice, Bobovik, Bo kinica, Brı g, Brižı ne, Cr malj, Crnı ke, Ćućuruška, Ćurlig, Dočıne, Donje Grbe, Donji Prısadi, Drage, Duboka Dočına, Dumboka Draga, Dugače, Đokine Ograde, Franjınica, Gataluša, Gãj, Gajıne, Gomılica, Gonık, Gora, Gornje Crnı ke, Go rnje Gr be, Go rnja Pre zida, Gornja Srpljica, Gornji Prısadi, Grbe, Grbice, Gusıne, Gumlıne, Jamurina, Južno Polje, Jurıča, Kobıljak, Kod Gaza, Kod Kašte line, Ko zjaci, Krčevina, Kruška, Lazi, Lazıne, Lokvanjak, Lokvice, Lužak, Macurinke, Meke, Merine Smrdele, Mleta k, Mr kva, Njı va, Novı nice, Ograde, O gradice, Palje žine, Patarı nke, Pijažinke, Plužine, Pod Sı njakon, Pod Trı štenjakon, Pod Vranjakon, Podvõrnice, Po lje, Poprastine, Poto čine, Praulje, Prısadi, Progon, Pudarıca, Radınica, Radnjača, Radovanjica/Radovanjica, Rast, Ravnıce, Rosulje, Rtıne, Rupače, Sabunıć, Sad, Sapavac, Selac, Sıta, Skalınice, Smratıne, Smrdele, Soldatıca, Spržina, Spužine, Srıdnja Srpljica, Srı dnje Ku ćice, Srngalje vica, Sta ri Vr tli, Stinıce, Stolı ca, Stu pice, Ška rine, Škrlı ne, Špetı ca, Torıći, Torı ne, Trnı ć, Tr njevače, U gljevače, Ve lika Slatina, Vırıći, Vrtače, Vrtına, Vrtıne, Vrtli, Vrtljanjak, Zame rić, Zapadnje Po lje, Zgonı , Zıdak i Zmoračke Podvornice.

To su najčešće toponimizirani apelativi,47 po svojoj prirodi geografski termini: Brı g, Cr malj, Ćurlig, Do čıne, Dra ga, Gãj, Gonı k, Gora , Gr be, Jamurina, Krčevina, Lazi, Njıva, Polje, Prısadi, Progon, Rast, Ravnıce, Sabunıć, Sıta, Spržina, Stinıce, Škrlı ne i drugi. Za njima dolaze oni koji opisuju, status, sastav, izgled i namjenu tla: Dugače, Lu žak, Novı nice, Plu žine, Podvõrnice, Poprastina,48 Praulje, Rosulje, Sabunıć, Spržina, Vrtıne, Vrtli, Zgonı; ponekad biljke koje su rasle ili rastu na tome tlu: Brnestrı ne, Crnı ke, Rast, Bobovik, Mr kva (ovdje je pouzdano riječ o vrsti Pistacea lantiscus), Smrde la, Trnı ć i Trnjevače, a rjeđe životinje: Gusı ne, Kozjaci i Spužine. Čud-na je, međutim, odsutnost toponima vezanog uz potvrđeno postojanje volova na otoku, Volujak

503


pašnjačka površina, bilo kao krčevina. A jer je ime (za uvalu) već postojalo, nije trebalo izmi-šljati novo.53 Ovo su uvale na Viru: Bıskupljača, Brdonja, Bru selina, Do nja Pre zida, Dumbo ka Draga, Franjınica, Gomılica, Gornja Prezida, Jadro, Japnenica, Jurıča, Kosička, Lapovac, Lučıca, Lu ka, Mala Sla tina, Marı na, Me ka, Mıljkovanjica, Pedınka, Plotıne, Pod Kaštelinon, Poprastina, Ra dnjača, Radova njica, Ra sovača, Rıbarska, Samotvorac, Sapavac, Sıta, Smratıne, Srpljica, Stinı ce, Svinja , Svr dljača, Šepuna tka, Škrlıne, Ve lika Sla tina, Vru ljica, Žalı ć, Že nska i Žitna.

Samo četiri od 43 pobrojena toponimska lika za uvale su u muškom rodu (La povac, Sa pavac, Samotvorac i Žalı ć). Za prva dva moglo bi se po-mišljati da suponirana imenica u tim slučajevima nije bila (u)vala, nego možda bok, koji međutim nije sačuvan u toponimiji. U slučaju Samatvorca i žalića nije potrebno ništa tražiti. I jedno i drugo ime označavaju specifične uvale kakvih je imena mnogo na Jadranu. Možda se treba osvrnuti i na činjenicu da su imena četiriju uvala u mno-žini ženskoga roda (Plotı ne, Smratı ne, Stinı ce i Škrlı ne), pa se može pretpostaviti da se prvo ime-novanje nije odnosilo na same uvale, već na ze-mlje oko njih, a potom se proširilo (bez promjene gramatičkoga broja) na uvalu.

U imenima uvala uočljivo je da poticaji do-laze iz svih smjerova. Od samog izgleda terena: Brdonja, Do nja i Gornja Pre zida, Lučı ca, Lu ka, Rasovača, Samotvo rac, Škrlı ne, Sr pljica, Stinı ce, Žalıć; od sastava i izgleda obalnoga tla: Bru selina, Dumboka Draga, Lapovac, Meka, Plotıne, Svrdljača, Žitna ; od hidronima: Jadro, Sla tina, Vruljica i možda Šepuna tka; od antroponima: Franjınica, Jurı ča, Mı ljkovanjica, Ra dovanjica do drugih poticaja za koje bi trebalo znati "pri-ču" kao što je to tako s uvalama Bı skupljača, Svinja,54 Že nska i Žitna . I dalje ostaje potpuno

49 Cr malj bi se moglo izvoditi iz osnove crn-, odnosno crv-, gdje bi crvena boja zemlje bila poticaj za ime lokaliteta, v. Skok, 1971., 276.50 Ćurlin je pastirska svirala (Skok, 1971., 366). Može li se u jednoj eminentno pašnjačkoj i pastirskoj situaciji kakva je bila na Viru u trenutku imenovanja uspostaviti veza između referenta i jednoga takvog instrumenta, bolje je ostaviti otvorenim pitanjem. No, ne treba ni isključiti takvu mogućnost. 51 Skok, 1972., 620, s.v. patarin navodi da riječ označava heretika, krivovjernika ili bogomila. S obzirom na to da toponimski lik po svojoj strukturi odgovara antropotoponimu, moglo bi se pretpostaviti da je postojala osoba takva nadimka u Viru (a takvih i sličnih nadimaka ima u svakom naselju) i da su u njezinu vlasništu bile odnosne zemlje. Druga je, još izglednija mogućnost da dotične zemlje nisu donosile (očekivana) ploda, pa su zato bile "proklete" kao i heretici.52 Za Srngaljevicu bi se mogli postulirati različiti etimološki prijedlozi. Najprivlačnijim se čini da je riječ o tautologiji, to jest o ponavljanju sadržaja u složenici napravljenoj od crn + gao/gal, po sadržaju također ‘crn’ te kasnije stvaranjem toponimskoga lika na -ov/-ev + -ica. Jednako tako, s obzirom na postojanje dočetka -ov/-ev , moglo bi se misliti da neposredan poticaj dolazi od nadimka nekog vlasnika ili korisnika tipa Crngaj*.53 Ovdje svakako treba biti oprezan pa reći da su neka imena sigurno "došla" s kopna na obalu (uvalu), to jest da su najprije imenovane površine na otoku pa onda one uz more i u moru što je opće mjesto u obalnoj toponimiji. Takvi bi primjeri mogli biti: Donja i Gornja Prezida, Japnenica, Ma la i Ve lika Sla tina, Franjı nica, Gomı lica, Radovanjica, Sita, Smratıne i drugi kojima ne znamo značenja. 54 Kad je riječ o uvali Svinja , valja reći da se "priča" ispitanika ne čini uvjerljivom, unatoč tomu što danas na Viru ima divljih svinja. U leksiku otoka Vira ne postoji riječ svinja, barem ne u vremenu kada se oblikovala toponimija, a to nije trenutak u kojemu su se pojavile divlje svinje. No, u ovom slučaju, sumnju mnogo više pobuđuje prozodija: izostanak prednaglasne dužine (očekivao bi se naglasak svinja).

na primjer. Sve do polovice prošlog stoljeća vo-lovima se redovito oralo i vršilo žito (Magaš, 1977., 44; Bašić, 2005., 244, 247). Od ostalih poticaja u imenovanju ove klase terena valja spomenuti postojanje zidanih objekta u nepo-srednom okolišu, čiji su toponomastički refleksi: Gomılica, Mirı ne, Se lac, Torı ne ili Zıdak. Me-đutim, takvih objekata, prema riječima ispitani-ka, u blizini više nema.

Najčešći način za dobivanje novih površi-na na otocima bilo je paljenje zatečena raslinja ili krčenje. I jedno i drugo potvrđeno je u vir-skoj toponimiji. Oblici su: Ugljevače, Paležine i Krče vina. Metaforični oblici zacijelo su: Kobı ljak (čest toponim na otocima) i Stolıca. Teže je me-đutim prozreti motive imenovanja u nekim od ovih edafonima: Cr malj,49 Ću rlig,50 Ćućuru ška, Gataluše, Patarınke,51 Srngaljevica,52 Zamerić, dok se Mleta k, Soldatıca, Škarine, Špetıca čine razumljivim, ali nije lako dokučiti motivaciju.

U ovu skupinu toponima svrstana je i Žuntına Jama, specifičan i praktično jedini referent ove vrste na otoku. S obzirom na svoje morfološke karakteristike, često je bila predmetom različitih legendi otočana o svom, navodno, nevjerojatnom izgledu i veličini. Tako se prema nekima od njih moglo, hodajući jaminim hodnicima, doći sve do Paga. Tko je bio Žunta, ako je uopće riječ o an-troponimu, nije se uspjelo doznati.

8. 4. Uvale i obalna crta

Iako Vir nema izrazito visok koeficijent obal-ne razvedenosti (1,9), na otoku je mnogo malih uvala, koje su odreda potvrđene u toponimiji. Mnoga njihova imena, često u množini, potvr-đena su i kao edafonimi. Naime, sav prostor oko njih na kopnu bio je kao i onaj u unutrašnjosti otoka predmetom zanimanja Virana, bilo kao

504

Otok Vir

nejasno koja je motivacija u imenima Kosička55 Pedınka56 i Sa pavac.

Kada je riječ o rtovima, valja naglasiti da ih ispitanici rijetko navode kao nešto relevantno u njihovoj memoriji, pa se izrijekom spominju samo neki, dok je njihov broj objektivno mno-go veći. Na drugim je točkama, osobito na za-darskim otocima i u Kornatima, broj potvrda za rtove mnogo veći. To zacijelo dolazi od slabog zanimanja tadanjih Virana za ribolov što se ogle-da – vidi se iz nižeg – u odsutnosti bilo kakva toponimskog lika motiviranog ribarskim postup-cima, nazivima za ribe ili ribarskom opremom. Nekada i danas. Malo je nesloženih toponimskih likova iz paradigme akronima, što podjednako upućuje na manju potrebu u imenovanju. Virski su rtovi: Bobovik, Kašte lina, Ko zjak, Musenja ča, Rastavac, Rtı na, Spr žine i Vrulja. Poticaji dolaze iz različitih područja. Geografski termin: Rtı na (na pomorskim kartama Artina), sastav tla: Spržine, fitonim: Bobo vik i Ra stavac, zoonim: Kozjak, hidronim: Vrulje, artefakt: Kaštelina, ne-poznato: Musenja ča. Svi ostali toponimski likovi složeni su od, naknadno pridošlog venecijaniz-ma punta i nekog determinanta u genitivu. evo onih dobivenih izravno od ispitanika: Bu škulića Punta, Punta Gradıne, Punta Kežınice, Punta Lokvenjaka, Pu nta Pedı nke, Pu nta Ra stavca, Punta Smratın. Nekada se odnos s polaznim li-kom izražava s pomoću pridjeva: Sabao tova Punta i Suva Punta.

Na samoj obalnoj crti i neposredno u moru bilo je više povoda za imenovanje. Međutim, oni su rijetko dolazili iz same prirode referenta, a nema ni metafora, tako čestih na drugim otoci-ma. "Prirodnima" bi se mogli smatrati oni koji doslovno opisuju stvarnost: Bra k, Vı rska Sı ka, Crvena Zemlja, Kamen na Gradıni, Samotvorac i Suva Punta. Odmah se uočava da je broj potvrda mali te da je hrvatski element u potvrdama bolje zastupljen od mletačkog (samo brak, sika i pun-ta). To nije često u litoralnoj zoni otoka. Na Viru, opet iz već spomenutih razloga, nema kao na drugim mjestima toponimiziranih apelativa kao što su: bok (bilo u kojoj od svojih varijanata), garma, skrača, mela, nozdra, ili ribarskih termi-na povezanih s povlačnim mrežama: trata, ašu-mivanje, šijanje, prihodišće, ili nekih općepozna-

tih ribarskih termina kao: mela, spansa, loišće, toponima iz osnove sol- itd. Jedino su pomorske instalacije, ovoga ili onoga reda, u svim slučajevi-ma kada je takav povod postojao, rezultirale i to-ponimskim likovima: Garofulın, Kabe l, Late rna i Stara Laterna, Muja, Mulıć, Rıva te Škav.

Dva prolaza, od kojih se jedan smatra ka-nalom, dijele otok Vir od kopna. Jedan je Gaz, prokop između privlačkoga kopna i Vira. Sama riječ upućuje na to da je tu more nekada bilo vrlo plitko, a prije toga i pravo kopno. Drugi je Ba be, kanal između Paga i Vira na točki na kojoj su dva otoka najbliži jedan drugome, u visini Povljane. Ako je u primjeru Gaza motivacija jednostavna, u primjeru Babe tome sigurno nije tako. U ovaj semantički kompleks može se smjestiti i potpuno novi toponimski lik, nastao povezivanjem dviju obala, dakle Most.

Jedini nesonim osim Vıra je Školjıć, mali oto-čić u Gazu. Otok nosi tako obično ime da se o njemu iz jezične perspektive nema što reći. Jedi-no pitanje koje bi se moglo postaviti jest kako to da nije dobio neko drugo. No, odgovor opet ima onomastička praksa s terena. Na zadarskim i šibenskim otocima dvadesetak je Školja/Škoja i Školjića/Škojića i svi se – to zaista treba istaknuti – nalaze u blizini naselja; najčešće toliko blizu da se iz njega vide (Jurić, 2010., 139–141).

8. 5. Uzvisine

Vir nije hipsografski istaknut otok. No, kako je jedan od onomastičkih aksioma da po-vod u imenovanju češće dolazi od onoga čega ima malo, nego ono čega ima mnogo, tako je i u ovom slučaju. Istaknutije, ali ne velike uzvisi-ne na Viru sva imaju svoja posebna imena, jer jednostavno nisu mogle biti neprimijećene. Riječ je o sljedećim oronimima: Bandı ra, Bãrbenjak, Golubınjak, Gomılica, Gračıć (više puta), Gradac, Gr be, Ke žınice, Krı žica, Pre zida, Sı njak, Soldatıca, Straljevac, Strãža, Torıne, Trıštenjak, Vırić i Vrãnjak.

S izuzetkom Barbenjaka – ako dolazi od bar-ba ‘brada’, metaforičkog izraza za sadržaj ‘šuma’ (usporedi: Skok, 1950., 58), svi su ostali likovi hrvatski, čak i oni koji svojim imenom, kako je

55 Moguće je ovdje riječ o ornitonimu Turdus merula. Problem je što se ta ptica u suvremenom virskom govoru zove č(v)orak. Kos je kao motivacijski impuls potvrđen u toponimiji zadarskih otoka. 56 Koliko je poznato, u svim dosdašnjim terenskim istraživanjima na otocima potvrđene su dvije Pedinke: jedna je vrh na Kornatu, u zoni Tarca (Skračić, ur. 2013.), a druga je uvala na Viru. Važno je za prvu istaknuti da su u njezinu podnožju ostatci najstarijih nastambi na otoku Kornatu. Zajednički sem, koji je mogao biti u osnovi motivacije i nastanka imena u jedne i druge, za sada nije bilo moguće identificirati.

505


57 Ovo se sa sigurnošću ne može tvrditi, jer postoje toponimi kojima je povod za imenovanje i sama ptica. No, budući da je riječ o prostoru špekulacije, može se razmišljati i o "nedostajućem" hidronimu aranj na otoku, koji se ponekad, na drugim točkama, pojavljuje i u obliku vrana/vranski. Najreprezentativniji su primjeri za to dva jadranska i ujedno najveća hrvatska jezera, koja se, i jedno i drugo, zovu: Vransko jezero.58 Ukupni fond samonikla bilja na Viru je 695 vrsta (Pandža, Milović, 2016., rad u ovoj knjizi).59 Usporedi: Magaš, 1977., 43–44; Bašić, 2005., 247–248.

već kazano, označavaju sadržaje koji su nastali davno prije doseljenja Hrvata na otok, kao što su Gomılica, Gradına, Gradac, Gračıć. Motiva-cije za imena uzvisina, slično kao i kada je riječ o terenima, dolaze iz različitih ishodišta. Ornito-nim je Golubı njak (stanište); bojom su motovira-ni: Sınja k i manje vjerojatno Vrãnjak,57 za točke nadzora poslužili su oblici: Soldatı ca, Strãža i vje-rojatno Straljevac; Trıštenjak je vrh u koji udara grom (usporedi: Skračić, 1996.; 2013). Torı ne su svakako pastirski toponim, a Vırić je samo manji od Vira, pa se o semantičkoj motivaciji u pravom smislu ne može ni govoriti. Što bi moglo biti po-vodom imenovanja maloga vrha Ke žınice, teško je reći, osim da podsjeća na antropotoponim.

8. 6. Biljke i životinje

U toponimiji koja je znatno obilježena likovi-ma vezanim uz teren i obradu terena pa implicit-no i biljkama koje na njemu rastu ili su rasle, ime-na biljaka, fitonimi, ne zauzimaju osobito mjesto, barem kada je riječ o broju potvrda.58 Naime, u mnogim otočnim toponimijama fitonimi su vrlo visoko među poticajima u imenovanju. U virskom slučaju sve se može svesti na sljedećih nekoliko toponimskih likova: bob (Vicia faba), crnika (Qu-ercus ilex), hrast (Quercus), loza (Vitis vinifera), mrkva = mrta (Mirtus communis), smredela (Pi-stacea lantiscus), sita (Juncus maritimus), trn (Prunus spinosa) i žito (Hordeum vulgare). Među ovim nazivima, tri označavaju kulturne biljke (bob, loza i žito), a preostali samonikle.

Kada je riječ o životinjama, treba reći, u duhu konstatacija koje su već izrečene u drugim po-ljima, da ni jedan toponimski lik ne dolazi od talasozoonima. Od domaćih životinja potvrđena je samo koza i svinja, ako se toponimski sadržaj uvale Svinja može povezati s ovom domaćom ži-votinjom, što ostaje vrlo upitno. Najprisutnije su domaće životinje: ovce (8000 glava 1940.), volo-vi (250 oko 1940.), krave (znatan broj, ali mno-go manji od volova), magarci (214 glava 1960.) pa i perad (pivac, pjetao i peteh drugdje su česti toponimski likovi), nisu potvđene ni u jednom toponimskom obliku.59

Na toponomastičkoj razini ovo je očekivano. Već je u ovom radu dan odgovor na razloge koji

su u toponimiji uzroci ovakvih rješenja. No, ako laže koza, ne lažu rozi! Jako ovčarstvo ipak je ostavilo nešto tragova, ne tako bogatih kao na Pagu, na primjer, ali ipak važnih. Jedno se naselje zove Torı, starija je potvrda za isti referent Stani, također pastirski termin, a u susjedstvu su još i Torıne. Iako potpuno plauzibilan, iznimno je va-žan referent označen sintagmom Stari Zı d, zid od jednog do drugog kraja otoka na sjeverozapad-noj strani, kojim se odvajao pašnjak od ostalih površina. Jednako tako, ako ne i važnije, zid na Vıriću koji se zove Prezida, a po njemu i dvije uvale, Go rnja i Donja Prezida, svaka sa svoje strane otoka. Prezida je, kako kaže sama riječ, odvajala Rtı nu i Vı rić od ostatka otoka dok su na tom terenu pasle ovce. No, jedna iznimno važna, danas zaboravljena pastirska potvrda, Mandra, dolazi s pomorske karte (K 1811.). Možda je ona samo kartografska intervencija koja nikada nije zaživjela u narodu. Međutim, neprijeporno je da dolazi iz pastirskoga semantičkog polja.

8. 7. Antropotoponimi, hodonimi

Antropotoponimi su česti u malim zajedni-cama i obično imenuju pojedine četvrti, točnije sklopove kuća pojedinih obitelji istoga obitelj-skoga nadimka ili prezimena, iznimno i vlastita imena. Potpuno je jasno da ove mikrozajednice prezimenski ili nadimački nisu potpuno "čiste". Tijekom stoljeća događale su se mnoge promjene, bilo formalno-pravne (kupoprodaje, ostavštine), bilo neke druge (priženjenja, npr.), tako da se is-pod nekog hodonima antroponimnog postanja mogu naći obitelji različitih prezimena. Budući da su Torı i Lozı ce imali svoje demografsko isho-dište u samom Viru (naselju), to se danas u ovim zaseocima nalaze ista prezimena kao i u Viru, a ponekad i iste nadimačke cjeline (Bu škulići i Radovi, npr.).

Ovaj rad nema pretenziju raspravljati o podri-jetlu (jezičnom i povijesnom) virskih prezimena i nadimaka, a ni o ostalim, pa ni o onomastičkim motrištima prezimenskog i nadimačkoga fonda. To ovaj (sinkroni i elementarni) pristup virskoj građi ne podrazumijeva. Osim toga, veliki dio tih zadataka već je obavljen u rodoslovljima Ive Ba-šića (1997., 1998., 1999., 2005., 2010., 2014.).

506

Otok Vir

Potpuno je sigurno da ovaj rad nije zabilježio sve hodonime u Viru, Torima i Lozicama, ali je obra-zac onih koje jest, ipak dovoljno reprezentativan da bi se iz njega mogli izvući pouzdani zaključci o virskoj hodonimiji.

Pri imenovanju dijelova naselja u Vıru (Selu), Torıma i Lozı cama imenodavci su postupali pre-ma više-manje univerzalnim obrascima za ovu klasu toponima, poznatim i na drugim otocima i u drugim naseljima.

Prvu skupinu hodonima čine oni koji su moti-vacijski povezani s nekom imenicom kojom se de-finira konkretan prostor. Takvi su: Brıg, Cimıtar, Gumla, Kod Bunara , Kod Guste rne, Kod Mu la, Kod Zadruge, Kolište, Zelenı ca, Zmo rački Kraj. Svi ostali oblikovani su stavljanjem prezime-na u množinu muškoga roda: Bašıći, Buškulići, Glavanovi, Kapovići, Lı verići, Ma tešići, O lı ći, Peruzini, Vučetići, ili obiteljskih i osobnih nadi-maka: Andebakovi, Čumburini, Budıni, Cotovi, Čepići, Gr lićovi, Jandrı novi, Jurı novi, Kapovi, Kanjevi, Latıni, Lovrıćovi, Puljızovi, Radovi, Spavalovi, Toljıni, Šavrovi, Škaljini/Škaljići.

Toponimi antroponimnoga postanja potvrđe-ni su i izvan hodonima u raznim semantičkim sfe-rama. evo nekih primjera: Bakalarıćev Bunarıć, Jandrınova Guste rna (hidronimi), Bunjin Brı g (oronim), Buškulića Pu nta (akronim), Đo kine Ograde, Merine Smrdele (edafonim), Kı tova Kuća, Ku njkina Ku ća, Ku ća Še garić, Mo ljıne Gomıle, Sulimanova Kuća, (artefakti), Žepı nov Stan (odonim), Žuntına Jama. Svi su likovi slo-ženi po obrascu: posvojni pridjev od prezimena, obiteljskog nadimka ili hipokoristika i apelativa na koji se odnosi te s njim zajedno čini novi to-ponimski lik.60

Osobito mjesto među hodonimima pripada onim mjestima na kojima su se mještani u različi-tim prilikama okupljali, na koja su dolazili. A ta-kvih nije bilo malo ni u Viru. Najvažnije je među njima Ko lište. Za razliku od drugih mjesta na ko-jima su se ljudi okupljali ciljano, zbog neke aktiv-nosti koja se odvijala na dotičnom mjestu (Muja, Kod Mula, Kod Zadruge, Kod Guste rne…), na Kolište se dolazilo radi – reklo bi se danas – opu-štanja (šetnja, kolo, pjevanje, neobavezni razgo-vori…). Nema mjesta na otocima bez ovakva lo-kaliteta (Kolo, Koledišće, Kolešće…). Okupljalo

se i na Ko tarini, no s manje entuzijazma, jer su se tamo donosile dažbine gospodarima otoka. Gumlo, Gumla i Gumlıne podjednako su bila mjesta na kojima se odvijao dinamičan život s mnogo sudionika u danima žetve. Zelenıca je ta-kođer bila okupljalište u središtu, i za ljude i za magarce. Konačno, sasvim specifična okupljali-šta bile su crkve i prostor oko njih, osobito nedje-ljom ili za sprovoda.

8. 8. Hagionimi

Danas su u ruševinama ili zatrpane sljedeće crkve: Sve ti Jure (stara crkvica na Bandı ri), Sveti Martın i Sveti Niko la, a u funkciji su Sve ti Ju re (nova župna crkva) i Sveti Ivan (crkva na gro-blju). Uz njih od sakralnih objekata treba još spomenutu kapelice po mjestu: Sveti Ante , Sve ti Luka, Sr ce Marı jino, Sve ti Niko la. Svi su ovi objekti referentne točke prvoga reda u naselju i stoga važni toponimi i točke u orijentaciji. Me-đutim, s jezičnog motrišta svakako su najvažni-ji svetac sveti Martin i njegova crkva, danas u ruševinama (Magaš 1977, 24). Naime, njega se prepoznaje u toponimskom liku uvale Smratı ne. Kao što se vidi, toponimski lik vrlo je star (prove-dena metateza likvida u hrvatskom) što bi moglo upućivati na to da su u tom trenutku Hrvati bili na otoku. Smatra se da je metateza likvida u ro-manskim riječima preuzetim u hrvatski provede-na do konca 10. stoljeća. No, potreban je oprez kada je riječ o antroponimima, jer oni mogu po-stati toponimima i neizravno, pa je moguće da su Smratıne ovo ime dobile i stoljećima kasnije.

8. 9. Razmještaj u prostoru

Osim što identificiraju, toponimi svojim liko-vima pomažu i u orijentaciji. Na jezičnom se pla-nu razmještaj objekata u prostoru najčešće odre-đuje s pomoću prijedloga i pridjeva. U tu se svrhu u virskoj toponimiji koristi samo prijedlog pod, i to za objekte smještene s jugozapadne strane, odnosno za objekte koji su na nižoj točki od onih koji su u imenu: Pod Bandı ron, Pod Kru gon, Pod Sınjakon, Pod Trıštenjakon, Pod Vranjakon, Pod Kaštelinon. Prijedlozi za suprotni smjer kada je riječ o prostornom razmještaju (ozgor, iznad) uopće nisu zabilježeni u topnimskim likovima.

60 Današnja službena virska hodonimija nije odraz prebogate tradicije potvrđene u imenovanju. Istina, Vir u tome nije iznimka. Svi se trude da nađu zaslužne pojedince kojima treba pokloniti imena četvrti, ulica i trgova. Istodobno, svoja imena, prezimena i nadimke, najautentičnije svjedoke svoje prošlosti, ostavljaju po strani. Vir bi, s obzirom na veliki priljev novoga stanovništva i novih antroponimnih sadržaja imao mnogo razloga postaviti se odgovornije prema ovome pitanju. To ne bi bila diskriminacija prema novom stanovništvu.

507


Drugi prijedlog koji ima isti oblik kao i imenica put označava smjer kojim se dolazi do toponima. U ovim slučajevina nije uvijek jednostavno odlu-čiti je li riječ o imenici ili prijedlogu: Put Brdonje, Put Bunara , Pu t Do čın, Pu t Go rnjih Gr b, Pu t Gusın, Put Lozic, Put Torov, Put Velikih Stın itd.

Od pridjeva koji određuju odnos u prosto-ru dobro su potvrđeni samo gornji i donji koji beziznimno stoje u opoziciji, s tim da je gornji onaj koji stoji sa sjeveroistočne, a donji s jugo-zapadne strane: Go rnja i Donja Prezida, Gornje i Donje Crnıke, Gornje i Donje Grbe, Gornje i Do nje Kolište, Gornji i Do nji Prısadi itd. Zani-mljivo je ustvrditi da su pridjevi za okomiti pra-vac, sjeverozapad – jugoistok, jedva zastupljeni: Južno Po lje : Zapadnje Po lje stoje očekivano u opoziciji a toponimi Zmorački Kraj i Zmoračke Podvornice nemaju svoga jugoistočnog para.

Općenito način tvorbe toponimskih likova s pridjevima koji definiraju prostornost i veličinu objekata, a osobito ovo drugo, nevjerojatno je si-romašan. Jedini je primjer na otoku za odnos ve-liko : malo onaj za uvalu Sla tinu (Velika i Mala). Nepostojanje ovakvih likova vrlo je neočekivano u usporedbi s drugim otocima i to se svakako može smatrati jednom od posebnosti virske to-ponimije.

8. 10. Ostalo

O danas nerazumljivim i neprotumačenim toponimskim likovima može se više ili manje utemeljeno raspravljati, ili samo nagađati. No, budući da je riječ o suvremenoj toponimiji koja ne ide za tim da objasni etimološka polazišta po-jedinih leksema, a to u neku ruku nije ni njezin posao, treba samo spomenuti o kojima je topo-nimima riječ i u kojem bi se smjeru mogli tražiti poticaji, odnosno, u koje bi semantičko polje na temelju takvih spoznaja trebalo smjestiti nerazu-mljive likove. Riječ je o sljedećim toponimima: Bo kinica i Patarı nke po svojoj konstrukciji upu-ćuju na antroponimno postanje, možda je riječ o izgubljenim nadimcima. Šepunatku bi se, po je-zičnom liku, moglo pripisati klasi hidronima, ali za to nema utemeljenja u stvarnosti, na terenu. Lapovac, Sapavac, Srngaljevica i Cr malj mogli su nastati potaknuti sastavom tla. Gonı k je možda neki pastirski termin koji ide zajedno sa Zgo nom (inače dobro potvrđenim na otocima), Ćurlig je izvjesno neki pastirski turcizam, dok za Pedı nku,

Musenjaču, Ćućurušku i Zame rić do daljnjega nema prijedloga. Neočekivan je i Ška lj u m.r. za plodno zemljište, pa je motivacija, a time i jezični oblik, nešto različito od onoga što se očekuje.

Većinu metafora spomenuta je na odgovaraju-ćim mjestima u analizi. Ostaju: Bandı ra, Konjsko Sedlo, Garofulın i Ra sovača. Bandıra je istaknuti vrh na otoku pa budući da se stijeg stavlja upra-vo na takva mjesta, lako je povezati motiv ime-novanja sa sadržajem. Za slična imenovanja ima dobrih usporedbi na zadarskim otocima u obli-cima Standarac i Štandarac. Ko njsko Sedlo nije prijevoj ili presedlina pa je motivacija nejasna i vjerojatno dolazi iz nekog drugog ishodišta, a ne od zoonima. Što se Garofulına tiče, on očito svoje ime duguje svome izgledu. Na zadarskim otocima je toliko čest da ga se u lokalnim razmje-rima može smatrati leksikaliziranom metaforom. Konačno, Ra sovača je u ovom ili sličnom obliku toponimskog lika potvrđena na zadarskim otoci-ma, a odnosi se, najčešće, na uvalu ‘koja se račva’ kao soha, rasoha. Leksikalizirane su metafore samo Grbe i Grbica.

9. TVORBA TOPONIMSKIH LIKOVA

Virska onomastička stvarnost pretvorena u toponimske likove na različite se načine artiku-lirala na jezičnom planu. Mogućnosti su brojne, no s obzirom da je korpus razmjerno mali, a to-ponomastičko ishodište samo jedno, mnoge od njih nisu uključene. S druge strane, fiziogeograf-ske značajke otoka utječu i na korisnike jezika, jer za nekim tvorbenim oblicima jednostavno nije bilo potrebe. Virski govor i njegove manifestacije u toponimiji opisani su u poglavlju o virskom go-voru (vidi gore). Stoga se ovdje razmatraju samo tvorbeni postupci. Dvije su velike cjeline. U jed-noj su nesloženi i dervirani oblici, a u drugoj, na različite načine, složeni.

9.1. Najednostavniji i vjerojatno najstariji postupak, a prema tome za korisnike prostora najvažniji, jest jednostavno preuzimanje apelati-va iz lokalnog govora (često geografskog termi-na) u jednini ili u množini, ženskog ili muškoga roda. Takvi su toponimi: Babe, Baraka, Brıg, Brak, Buna r, Ce sta, Cimı tar, Ću rlig, Dra ge, Ga j, Gaz, Gora , Groblje, Gu mlo, Grbe, Guste rna, Jadro, Japnenica61, Kabe l, Late rna, La zi, Lo kva, Luka, Me ka, Mleta k, Mo st, Mr kva, Mu ja, Njı va,

61 Po svom postanku Japnenica je derivirani oblik na -ica, no njezin semantizam nije ‘mala vapnenica’, već jednostavno ‘vapnenica’. Zato nije svrstana među derivirane oblike iako ona formalno to jest.

508

Otok Vir

Ograda, Po lje, Poto k, Ra stovi, Rı va, Sadi, Selo , Sıta, Spržina, Straža, Svinja, Škalj, Škav, Torı, Vır, Zgo n i Zgonı . Upada u oči da je među to-ponima mnogo starih hrvatskih riječi vezanih uz zemlju i obradu zemlje.

9.2. Brojniju i složeniju skupinu unutar ove cjeline čine toponimski likovi nastali derivacij-skim postupkom, dodavanjem dočetaka na osno-vu, rijetko prefiksacijom, u jednini ili u množini. Ti dočetci imaju redovito i određeni semantizam koji upućuje na neko svojstvo referenta, a koje nije u svakom pojedinom slučaju lako prepozna-ti, pa je naznačen samo tamo gdje se čini eviden-tnim. Ovako bi ta podjela po semantizmu doče-taka otprilike izgledala:

9.2.1. S pomoću dočetka -ina, ‘ima puno ne-čega, veliko je’: Brižıne, Brnesrtrı ne, Bru selina, Dočıne, Gajıne, Gumlına, Jamurina, Kotarina, Krčevine, Lazı ne, Palje žine, Plotı ne, Plu žine, Poprastina, Rtına, Spu žine, Ška rine, Škrlı ne. Do-četak – ine u Smratıne etimološki nije augmen-tativ, već organski dio imena Martin; s pomo-ću dočetka -ina za nešto što je ‘ruševno, staro, zapušteno’: Kašte lina, Lokvı na, Mirı ne, Torı ne; s pomoću dočetka -ača za nešto što je ‘veliko i bogato nečim’: Bıskupljača, Dugače, Musenjača, Radnjača, Ra sovača, Rupa če, Svrdlja ča, Trnjevače, Ugljevače, Vrtače. U ovu bi se skupinu s obzirom na množinu mogle uključiti i zemlje Prau lje i Rosulje, premda dočetak –ulj kao au-gmentativ više govori o svojstvu nego o veličini nečega (Skok, 1973.).

9.2.2. ‘Maleno i malo’ iskazuje se s pomoću dočetka -ica u jedinini i množini ženskoga roda u primjerima kao što su: Gomı lica, Gr bica, Kežınice, Krıžice, Lozıce, Lučıca, Skalınice, Srngaljevica, Špetıca, Vruljica, ali i nešto čija se priroda iskazuje ženskim gramatičkim rodom bez obzira na veličinu: Bla tinice (zemlje), Pudarı ca (straža), Radovanjica (uvala), Soldatı ca (straža), Stu pica (zemlja), Zelenı ca (livada); S pomoću dočetka -ić čine se umanjenice za toponimske li-kove u muškom rodu jednine i množine: Gračı ć, Mulıć, Sabunıć, Školjıć, Torıći, Trnıć, Vırić, Vırıći, Zamerić, Zgonıć, Žalıć, te s pomoću -ac i -ak u nekim slučajevima: Selac i Zıda k. Usamljen je primjer Garofulı n, po prirodi nastanka meta-fora, gdje bi romanski dočetak -in upućivao na umanjenicu. No, garofulin je mnogo veći od ga-rofula.

9.3. Posebit je nastavak za tvorbu virskih oronima -ak: Ba rbenjak, Golubı njak, Kobı ljak, Sınjak, Trı štenjak, Vra njak. Na -ak završava-ju Lokvenjak, Lužak i Pišća k, ali nisu vrhovi.62 Dočetkom -ac iskazuje se materijal od kojega je nešto ili način nastanka: Lapovac, Ra stovac, Samotvorac, Sa pavac (sve uvale), a dočetkom -ik, mjesto ‘gdje nečega ima mnogo’: Toponimi Bobovik i Gonı k jedini su s takvim dočetkom. Supstantiviranim posvojnim pridjevom i nastav-kom -ska imenuju se uvale: Kosička, Rıbarska, Ženska, a neko zajedništvo ili množina nečega s pomoću nastavka -ište: Kolište te prijedlogom kod + toponimski lik u genitivu (vidi niže). Na-stavcima u imenima Br donja (uvala), Cr malj (zemlje), Ćućuruška (polje), Gataluša (zemlje) i Pedı nka (uvala) teško je proniknuti u motivaciju, a za Šepunatku i Patarınke već su iznesena mo-guća rješenja.

9.4. Prefiksalnih tipova tvorbe gotovo da nema u virskoj toponimiji. Takvi primjeri bi mo-gli biti Prısadi, Poprastina i Zamerić, s tim da se u slučaju Poprastine i Zamerića ne uspijeva pouz-dano ustvrditi o kojemu bi sadržaju mogla biti ri-ječ, pa postoji mogućnost da su prijedlozi po i za organski dijelovi nepoznate imenice. Podvo rnice i Prezida jednako su se, kao riječi općeg leksika, potpuno osamostalile i na njihov sadržaj ne utje-če semantika prijedloga.

9.5. Drugu veliku skupinu čine složeni topo-nimski likovi od dviju ili više sastavnica. Dva su tipa slaganja najčešća: prvi s pomoću prijedloga i drugi s pomoću pridjeva, posvojnog ili kvalita-tivnog. Od prijedloga su u kombinacijama samo dva, kod i pod. Ovo su primjeri za kod: Kod Barake, Kod Bunara , Kod Gaza, Kod Guste rne, Kod Kašteline, Kod Mu la, Kod Zadruge. Prijed-log kod u konkretnim primjerima više označa-va mjesto okupljanja nego neposrednu blizinu objekta. U tome je blizak semantizmu toponima Kolište. Upotreba prijedloga pod u tvorbi likova bolje je potvrđena i znantno je složenija. O tome je već nešto kazano u poglavlju o razmještaju toponima u prostoru, pa se ovdje samo navode toponimi sastavljeni s pomoću prijedloga pod: Pod Bandı ron, Pod Go lubi, Pod Kašte linon, Pod Krugon, Pod Raston, Pod Sı njakon, Pod Trıštenjakon, Pod Vra njakon. Prostorno se prijed-logu pod u jadranskoj toponimiji suprotstavljaju prijedlozi izna(d), (o)zgor, ali u virskoj toponimi-

62 Jedini virski oronim koji je nastao složenom tvorbom, a koji je postupak vrlo čest na drugim otocima jest Vr’ Virića ‘mali vrh na Viriću’.

509


ji nema na taj način složenih toponima. Možda bi tome mogla biti razlog razorna virska bura koja destimulira širenje novih posjeda na sjeveroistok. Ovo je privlačan stav, ali ga demantira upotreba pridjeva u definiranju referenta u odnosu prema polaznom toponimu.63 Naime, vrlo su dobro po-tvrđena oba pridjeva za pravac sjeveroistok - ju-gozapad, to jest i gornji i donji: Gornja i Do nja Prezida, Go rnja i Donja Sr pljica, Go rnje i Donje Crnıke, Go rnje i Do nje Gr be, Go rnje i Do nje Kolište, Gornje i Donje More, Gornji i Donji Prısadi i Go rnji i Do nji Put. Ovaj je raspored po-nekad upotpunjen i jednim srednjim toponimom, kao u primjerima: Srı dnja Srpljica i Srı dnji Put. Upotreba pridjeva koji određuju okomiti smjer, tj. jugoistok – sjeverozapad, također je već opisa-na u poglavlju o razmještaju u prostoru.

9.6. Najbrojniji su u ovoj skupini, u kojoj je determinant pridjev, posvojni (najčešće od antroponima) i kvalitativni pridjevi, koji stoje uvijek ispred imenice. U poglavlju o odonimi-ma spomenuti su toponimi koji su nastali od virskih prezimena i nadimaka. Pridjevi izvede-ni iz tih prezimena i nadimaka ovdje se koriste kao determinanti: Bakalarıćev Bunarı ć, Đo kine Ograde, Jandrınova Gusterna, Kıtova Kuća, Moljıne Gomı le, Ke rin Rast, Ku njkina Ku ća, Merine Smrdele, Sabaotova Pu nta, Sulimanova Kuća, Žepı nov Stan i Žu ntına Ja ma. Popo va Gusterna i Popo va Kuća ne uklapaju se u ovu klasifikaciju, jer popov ovdje nije nadimak, no drugih primjera iste strukture nema. Samo je je-dan primjer s posvojnim genitivom: Bu škulića Pu nta. Kad je riječ o kvalitativnim pridjevima kao determinantima, treba reći da su svi različi-ti osim pridjeva stari koji se ponavlja nekoliko puta. To su: crveni, crkovni, duboki/dumboki, konjski, mali, novi, stari, suvi, veliki i ktetici: lozički, toranjski i vrški.

9.7. Specifičan je način tvorbe u semantič-kom polju akronima, poznat i na drugim otoci-ma. Konstrukcija je Pu nta + polazni toponim u genitivu: Punta Brdonje, Punta Gradıne, Punta Lokvenjaka, Pu nta Pedı nke, Pu nta Ra stavca, Punta Smratın i Pu nta Kežınic. Na isti način strukturirani su toponimski likovi koji imenuju prostor između točke imenovanja i imenovane točke na otoku: Put Brdonje, Put Bunara, Put Dočın, Put Gore, Put Gornjih Grb, Put Gusın, Put Krče vin, Pu t Krı žic, Pu t Lo zic, Pu t Mu la,

Put Progona, Put Svetog Ivana, Put Torıćev, Put Velikih Stın, Put Vrulje, Put Zapadnjeg Polja. U jukstapoziciji su likovi: Srce Marı jino i Ku ća Šegarić.

9.8. Od ostalih komponiranih likova treba spomenuti hagionime: determinant (sveti) + ime sveca: Sveti Ante, Sveti Luka i Sve ti Nikola (ka-pelice) te Sveti Juraj i Sveti Ivan (crkve). Konač-no, opisnim postupkom nastali su toponimski likovi: Mulıć na Gradı ni, Ka men na Gradı ni, Pu t ispod Vrtal i Vrulja u Vrtınan.

10. ZAKLJUČAK

Virska toponimija nije, kako bi se moglo po-misliti, ugrožena zbog naglog priljeva velikoga broja novih stanovnika. Štoviše, brojnije pučan-stvo, pa makar ono bilo i nedomicilno, barem teorijski, bolje čuva, a da toga ne mora biti ni svjesno, jezično blago.

Toponimija otoka Vira oblikovala se u svim svojm vidovima po načelima svih toponimija za-tvorenih cjelina i u tome ne odudara od drugih. Najstarije potvrde o imenu otoka upućuju na to da je on imenovan još u predrimsko doba, a iz toga vremena može se smatrati i toponim Jadro, danas uvala na Viru. No, ni ovdje se ne smije is-ključiti mogućnost da je možda riječ o apelativu koji se toponimizirao u novije doba. U ovu bi se skupinu mogli uvrstiti i rijetki toponimski likovi kojima se ni danas pouzdano ne može utvrditi podrijetlo. S analitičke i semantičke strane gle-dano, virska je toponimija uvjetovana prije svega idiomom u kojemu se ona ostvarila te fizičkim, povijesnim i prostornim značajkama samoga oto-ka Vira. Ona nije po svom korpusu bliska, kako bi se moglo očekivati, ni paškoj (mnogo manje "pastirskih" toponima nego na Pagu), a ni pri-vlačkoj koja ima mnogo više "pomorsko-ribar-skih" potvrda. Prema dostupnoj građi i "sadrža-ju" toponima, jasno proizlazi da su obrada i tre-tman zemljišta bili najvažnije zanimanje Virana, zatim je dolazilo stočarstvo, koje unatoč brojnim povijesnim potvrdama, nije na razini toponima bogato zasvjedočeno. Najmanje je toponima iz ribarstva i bliskih djelatnosti što se u potpunosti podudara s informacijama o mjestu ribarstva u virskom gospodarstvu. U tome virski toponoma-

63 Treba upozoriti, u virskom slučaju, da je imenica ispred koje stoji prijedlog pod uvijek u instrumentalu umjesto u akuzativu, što je gotovo pravilo u toponimiji zadarskih otoka (pa i šire). To govori o prevladavajućem statičnom opisu referenta koji je u očima imenodavca uvijek "nešto što je tamo", a ne nešto "prema čemu se ide".

510

Otok Vir

stički korpus znatno odudara od korpusa drugih zadarskih otoka.

Virska toponimija po svojoj jezičnoj pripad-nosti poglavito je hrvatska. S obzirom na to da su djelatnosti u kojima znatno sudjeluje romanski leksik na drugim otocima praktično nepostojeće u trenutku imenovanja, to kompaktnost doma-ćeg leksika koncentriranog oko poljoprivrede i stočarstva još više dolazi do izražaja. U virskoj toponimiji, dakle, nema tipičnih dalmatskih po-tvrda, čestih na drugim otocima. Prepoznaju se tek rijetke romanske riječi, uglavnom venecija-nizmi, preuzeti iz onodobnog leksika.

Određenom specifičnošću virske toponimije mogli bi se smatrati neki postupci na razini tvor-be likova, a među njima posebice dva. Prvi, kon-strukcija složenog lika s pomoću prijedloga pod i imenice u instrumentalu, netipičan je za zadarske otoke gdje imenica redovito stoji u akuzativu. Iz toga bi se dalo zaključiti da virske potvrde upu-ćuju na "statičnost referenta" dok druge otočne upućuju na smjer koji vodi prema referentu. Valja ustvrditi također da, ako se izuzmu prijedlozi pod

(za lokaciju: jugozapadno od X i za odnos: niži od X) i kod (za lokaciju ‘blizu toponima’), drugih prijedloga, čak ni onih suprotnih prijedlogu pod (ozgor, iznad) zapravo i nema. Drugi je postupak određivanje položaja referenta s pomoću pridje-va. Jedini par pridjeva koji funkcionira jest opo-zicija gornji : donji (sjeveroistočni : jugozapadni). Ostali "prostorni" pridjevi, iznimno malobrojni, potvrđeni su samo sporadično (zapadnji, južni). Jedino su bogato zastupljene tvorbe s pomoću posvojnog pridjeva od antroponima i polaznog toponima (tip: Žu ntına Jama, Buškulića Bunar).

NAPOMeNA AUTORA: Višesložni toponimski likovi u ovom radu bilježeni su tako da se svaka sastavnica, osim prijedloga i priloga, piše velikim slovom. Iako ovakav način bilježenja toponima ponekad izlazi iz normativnog (pravopisnog) okvira, on se pokazao najvjerodostojnijim u obradi podataka s onomastičkog motrišta. Sto-ga lektorske naznake nisu u tom pogledu uzete u obzir, pri čemu uredništvo i lektor ne snose od-govornost.

Summary

Vladimir Skračić, Nataša Šprljan

the toponyMy oF the islanD oF Vir

The island of Vir is connected to the mainland by a bridge. Although it happened recently, the vicinity of the ma-inland has influenced the constitution and definition of the dialect of Vir. However, as a result of the specific nature of onomastic vocabulary, toponymic forms have not suffered significant changes.

The modern toponymy of the island of Vir, which is the topic of this article, was elaborated by the Centre for Adriatic Onomastic Research of the University of Zadar. All the toponomastic data were collected in situ, from the respondents, and located on toponomastic maps, in order to form a corpus of 350 toponymic forms. each form has a number which corresponds to a number on the toponomastic map, which is divided into four sectors. In the Index of Toponyms the toponymic forms are classed in alphabetical order and accompanied by the corresponding sector and number on the map.

All the toponymic forms originated from the local dialect. The position of the dialect of Vir is explained in the context of Čakavian dialects, with an overview of Štokavian elements which have been integrated as the result of demographic migration in the history of the island. A short phonological description of the dialect of Vir is given: vocalism, consonantism, accentuation, and some morphological characteristics. All the examples are taken from the toponymy of Vir and from the vocabulary which occurred in spontaneous speech during recording.

In the chapter on the semantic classification of the toponyms of Vir, the oldest toponyms (Vir, Jadro, and perhaps Šepunatka) are analysed. There are practically no early Romance confirmations in the toponymy, which basically corresponds to the history of the population of the island and to island activities; neither are there any Romance or typical Croatian toponyms near the coast, where usually (on other islands in the region of Zadar) Romance toponyms are the most frequent.

The toponyms of the island of Vir are classified according to the referents which they describe. The most nume-rous, and lexically the oldest ones, are topomymic forms which refer to the fields, cultivated lands and bays, which implicitly provide information on the dominant interests of the inhabitants of Vir. Within each group of referents, the toponymic forms are classified according to their motivation: geographical terms (Brig, Gora, Luka, Gaj…), metap-hors (Bandira, Garofulin, Rasovača), plants (Crnike, Sita, Smrdela…) and animals (Gusine, Kozjak). There are many

511


toponymic forms of anthroponymic origin, which mostly refer to parts of villages (Bašići, Liverići, Vučetići, Andeba-kovi, Čumburini, Cotovi, Latini…).

The formation of toponymic forms is directly linked to their referents: the forms of smaller, less important referents are compound, while the forms of bigger, more important ones are simple. The derivation is a regular formational process. The almost complete absence of adjectives which describe directions such as north-west or south-east is sur-prising, while Latin derivations are extremely rare (Garofulin).

The conclusion is that the toponymy of the island of Vir, in its derivational and semantic structure, does not differ on the whole from the toponymy of other islands in the Zadar region. On the one hand, the absence of numerous lexemes which refer to the coast and fishing is quite specific, and on the other hand, the Romance lexicon is absent in contrast to the Croatian.

Izvori

Katastar otoka Vira iz 1824. godine, Državni arhiv u Zadru, Uprava katastarskih izmjera, HR-DAZD-382, br. 291., Elenco delle Mappe catastali esistenti nell’ Archivio Reale di Stato compilate nell’anno 1830, Comune di Pontadura.

K oko 1530: Pagano

K 1570: Kolunić

K 1810: Visconti

K 1620: Janssonius

K 1688: Coronelli

K 1718: Dissegno corografico della provinzia di Dalmazia

K 1762: Licini Rubčić

K 1771: Bellin

K 1781: Grandis

K 1811: Carte topographique des iles du Quarnero et la Dalmatie entre Fiume et Zara

K 1811: Zavoreo

K 1815: Carta delle provincie di Dalmazia, Ragusa, e Bocche di Cattaro

K 1824: Carta di cabottaggio del Mare Adriatico

Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011., DZS, Zagreb, www.dzs.hr

Literatura

Bašić, I. (1997.): Rodoslovlje Bašića iz Vira, Općina Vir, Vir, 88 str.

Bašić, I. (2005.): Vir – povijest moga otoka, II. izdanje; Općina Vir, Vir, 295 str.

Bašić, I. (2010.): Rodoslovlje Radovića iz Vira, Općina Vir, Vir, 547 str.

Bašić, I. (2014.): Rodoslovlje Buškulića iz Vira, Općina Vir, Vir, 416 str.

Batović , Š. (1973.): Prapovijesni ostaci na zadarskom otočju, Diadora, VI, Zadar, 5–165.

Bianchi, C. F. (2011.): Vir, Kršćanski Zadar, svezak II, Matica hrvatska Zadar i Nadbiskupija zadarska, Zadar, 168–169.

Bralić, A. (2014.): Srednjovjekovni latinski u dalmatoromanskom ozračju, disertacija obranjena na Sveučilištu u Zadru.

Brusić, Z. (1973.): Privlaka kod Zadra, arheološko-topografski podaci, Radovi Centra JAZU u Zadru 20, Zadar, 419–446.

Čače, S. (2011.): Antički toponimi otoka Paga – izvori, u: Toponimija otoka Paga, ur. V. Skračić, Sveučilište u Zadru, Zadar, 609–618.

Duplančić Leder, T., Ujević, T., Čala, M. (2004.): Coastline lengths and areas of islands in the Croatian part of the Adriatic Sea determined from the topographic maps at the scale of 1 : 25 000, Geoadria 9 (1), 5–32.

Filipi, A. R. (1969.): Ninske crkve u dokumentima iz 1575. i 1603., Radovi Instituta JAZU, 16–17, Zadar, 549–595.

Filipi, A. R. (1984.): Hidronimija zadarskih otoka, Onomastica Jugoslavica, XI, Zagreb, str. 111–156.

Hraste, M. (1964.): O govoru Zadra i okolice, Zadarski zbornik, 443–455.

512

Otok Vir

Jakić-Cestarić, V. (1960.): Iz akcentuacije čakavskih kopnenih govora, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 6–7, 257–272.

Jurić, A. (2010.): Specifični toponomastički leksik (na primjeru sjevero-dalmatinske otočne skupine), Folia onomastica Croatica 19, Zagreb, str. 135–150.

Kapović, M. (2015.): Povijest hrvatske akcentuacije. Fonetika, Matica hrvatska, Zagreb.

Lisac, J. (1995.): Opće značajke govora zadarskoga kraja, Zadarska smotra 44, 5–6 (Domaća rič 2), 13–17.

Lisac, J. (1998.): Položaj privlačkoga govora među hrvatskim idiomima, Čakavska rič 26, 1–2, Split, str. 25–31.

Lisac, J. (2009.): Hrvatska dijalektologija 2 – Čakavsko narječje, Golden marketing, Tehnička knjiga, Zagreb, 190 str.

Magaš, D. (1977.): Vir, prilog geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji, Radovi Centra JAZU u Zadru 24, Zadar, 5–51.

Magaš, D. (2016.): Utjecaj geografskog položaja i prirodno-geografske osnove na razvoj otoka Vira, u: Otok Vir, ur. D. Magaš, Sveučilište u Zadru, Općina Vir, Zadar, 11–25 (poglavlje u ovoj knjizi).

Moguš, M. (1977.): Čakavsko narječje, Školska knjiga, Zagreb, 96 str.

Mustać, M. (2000.): Privlačka toponimija, u: Privlaka, ur. J. Kolanović, Matica hrvatska Privlaka i Općina Privlaka, Zagreb, 159–170.

Pandža, M., Milović, M. (2016.), Flora i vegetacija otoka Vira, u: Otok Vir, ur. Damir Magaš, Sveučilište u Zadru, Općina Vir, Zadar, 97–132 (poglavlje u ovoj knjizi).

Skok, P. (1950.): Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb, svezak I, 272. str; svezak II. 68 + karte.

Skok, P. (1971., 1972., 1973): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika I–III, ur. Mirko Deanović, Ljudevit Jonke, JAZU, Zagreb, 788+700+691 str.

Skračić, V. (1996.): Toponimija vanjskog i srednjeg niza zadarskih otoka, Matica hrvatska Zadar i Književni krug Split, 561 str. + karte.

Skračić, V. (ur.) (2006.): Toponimija otoka Pašmana, Centar za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, Zadar, 324 str.

Skračić, V. (ur.) (2007.): Toponimija otoka Ugljana, Centar za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, Zadar, 394 str.

Skračić, V. (ur.) (2009.): Toponimija otoka Vrgade, Centar za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, Zadar, 130 str.

Skračić, V. (ur.) (2010.): Toponimija otoka Murtera, Centar za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, Zadar, 358 str.

Skračić, V. (2011.): Toponomastička početnica, Centar za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, Zadar, 196 str.

Skračić, V. (ur.) (2011.): Toponimija otoka Paga, Centar za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, Zadar, 714 str.

Skračić, V. (ur.) (2013.): Toponimija kornatskog otočja, Centar za jadranska onomastička istraživanja Sveučilišta u Zadru, Zadar, 594 str.

Šimunović, P. (1986.): Istočnojadranska toponimija, Golden marketing, Zagreb, 308 str.

Vranić, S. (2011.): O paškim govorima, u: Toponimija otoka Paga, ur. V. Skračić, Centar za jadranska onomastička istraživanja / Sveučilište u Zadru, Zadar, 621–638.

Toponimija otoka Vira - Ruđer Bošković InstitutePovijesni kartografi nisu previše vodili računa...

Documents

Transcript of Toponimija otoka Vira - Ruđer Bošković InstitutePovijesni kartografi nisu previše vodili računa...