2

Tim Winton

Jahači

The Riders 1994.( Booker Prize for Fiction (shortlist);

Commonwealth Writers Prize (South East Asia and South Pacific Region, Best Book))

3

za Denise

Suvišan i ranjenNo mjesec za to nije kriv

Dobio sam ono što sam platioVidjet ćemo se sutra

Hej Frank mogu li posuditiPar dolara od tebe

Da odem Plesati valcer s MatildomPlesati valcer s Matildom

Ići ćeš sa mnom plesati valcer s Matildom...

Tom Waits, "Blues Toma Trauberta"

Na cesti Raglan, jednog jesenjeg danaVidio sam je prvi put i znao sam

Da će me njezina tamna kosa zaplesti u stupicuZbog koje ću se možda jednom kajati...

"Cesta Raglan" (narodna)

Jedan

Dok mu je snažan sjeverac udarao u leđa, Scully je stajao na pragu i šmrcao. Hladanpovjetarac ušao je u kuću, ispunjavajući svaku nišu i sjenovitu udubinu. Daske na katu suzaštropotale te su se grumeni boje na zidovima pomaknuli prije nego što se vjetar vratio unjegovo lice mirišući na plijesan, treset, čađu, ptičji izmet, umak Worcestershire i zapečaćenmiris mrtvih i zaboravljenih. Otro je svoje blatnjave čizme o pločice i zatvorio vrata.Iznenadna buka izazvala je eksploziju u dimnjaku kad su čavke pobjegle iz svoje utvrde odgrančica u kaminu. Srce mu je brzo kucalo dok ih je slušao kako se probijaju prema nebu, usumrak. Kada su otišle zapalio je šibicu i potpalio ostatke. U tren oka vatra u ognjištuzahuktala je poput rulje, a plamenovi su bljesnuli treperavim svjetlom. Zidovi su bilipljesnjivi, grede iznad njega bile su obavijene paučinom, dok su podovi bili zatrpani smećem,no novi zvuk i svjetlost su ga utješili, osjećao se kao da je tu prisutno nešto osim njegovavlastita disanja.

Stajao je očaran plamenom kao nekoć dok je bio mladić na farmi, gledajući kako vatraproždire polu-fosilizirano lišće, grančice i češere. Osjetio je kao da mu plamen spaljujeuspomene, kao otkos iskorjenjezinog karrija dok su iskre frcale poput plamsaja na kraju danau novoj raščišćenoj zemlji. Zidovi su sada izgledali razigrano, dok su komadi goruće čađepadali preko praga. Scully je skakutao okolo, udarajući ih nogom, osjetivši vrtoglavicu zbogsmrada i pomisli na novi život koji mu se bliži.

Dimnjak je zadrhtao, usisavajući zrak i dahćući, kad se smeće u kući počelo pariti. Scullyje istrčao van ugledavši kako njegov novi dom bljuje vatru u tamno popodnevno nebo, dok jedimnjak izgledao poput baklje iznad raskvašene doline gdje se njegovo urlanje sreće čulo napola puta do planina. Bio je to zaista njegov dom. Njihov.

Kuća je bila mala, jednostavna poput dječjeg crteža i starija od njegove vlastite nacije.Imala je dvije sobe na katu i dvije u prizemlju. Klasična narodna kuća, poput modela iz starihudžbenika. Stajala je sama usred ogoljenog brda imena Leap. Sto osamdeset metara ispod,odvojeni neposječenom šumom jasena i stazom obrubljenom živicom, nalazili su se ostacigotičkog dvorca, kule i uništenih krila koji su se monolitski nadvili nad dolinom s njezinim

4

farmama i vlažnom zemljom. S mjesta na kojem je stajao, ispod dimnjaka koji je pucketao,Scully je mogao vidjeti sve do planina Slieve Bloom u čijem su podnožju dolina i njezinošarenilo farmi izgledali poput šala koji ih je obavijao. Gdje god da ste pogledali u tom stesmjeru vidjeli planine i u kutku oka dvorac. Dolina se stiskala među njima; stvari, boje istvorenja šuljali su se kroz sjene, a iza Leapa nebeski je svod bio nizak.

Nije gubio vrijeme. U ostatku kratkog sjevernog dana mora osigurati kuću od vremena, teje započeo kitajući klimava prozorska stakla te otklanjajući par nesolidno izgrađenihzamjenskih dijelova. Svoj je alat i materijal dovukao iz starog kombija za selidbu, a vrata kojasu otpala postavio je na dva sanduka kako bi mu poslužila kao radni stol. Donio je čeličnukantu i vreću cementa, neobrađeno građevno drvo, par kutija čavala i vijaka te kutije punesvega i svačega što je vukao cijelom Europom. Pored vatre nalazili su se lončić i željezni vrč,a na stolu pored polu zgužvanih broširanih knjiga odložio je kartonske kutije pune namirnica.Svu je prtljagu ostavio u kombiju. Bila je to stara krntija koja je propuštala, ali je bio čišći isuši od kuće.

Poredao je svoj istrošen alat uzduž zida najbližeg vatri, koji je prokišnjavao, te je slegnuoramenima. Čak je i vlagu mučila vlaga. Koliba nije imala čak ni struju ni utičnicu. Pomirio ses tim te je pronašao zidarsku žlicu, pomiješao cementnu kašu u svojoj čeličnoj kanti, naslonioaluminijske ljestve na zid te se popeo na krov kako bi brtvio napuknute crjepove dok kiša nepočne padati i dok još ima svjetla. S krova je opet ugledao cijelu dolinu: trošan dvorac, vlagui močvaru, pašnjake i polja ječma unutar pravilne mreže živica gloga i gromača koje su seprotezale sve do planina. Ovih proteklih par tjedana njegove su ruke omekšale. Osjetio jekako vapno nagriza raspukline u njegovim prstima i nije si mogao pomoći a da ne zapjeva.Osjetio je takvo uzbuđenje da je započeo lošu izvedbu jedine irske pjesme koju je znao.

Bio jednom divlji dečko iz kolonije,Ime mu je bilo jack Dougan...

Derao se preko blatnjavih polja, besramno improvizirajući stihove koje nije znao dok jepopuštala napetost izazvana dugom vožnjom te ga je umirivao automatski rad njegovih ruku,sve dok jedino svjetlo koje je preostalo nije bilo ono dalekih seoskih kuća, a jedini zvukkuđenje pasa.

Uz svjetlo džepne lampe oprao se kraj maloga bunara pored štaglja te je ušao u kuću kakobi skuhao par krumpira. U vatru je bacio mekano drvo i par komada suhog treseta koji jenašao te je objesio lončić na dizalicu iznad ognjišta. Zatim je zapalio tri jeftine svijeće i stavioih na prozorsku dasku. Na trenutak se ispravio ispred vatre osjećajući kako ga hvata umor odnapornog dana. Sada je kuća bila osigurana. To je bio početak.

Jednu je čizmu stavio na pljesnivu hrpu Irish Timesa te je pokraj pete ugledao natpis:

Močvarni čovjek u cheshireu

Rezači treseta jučer su u Cheshireu našli tijelo muškarca za kojeg se vjeruje da segodinama nalazio u močvari.

Scully je podigao nogu, a papir se raspao poput komposta.Unutra je sada bilo toplo, ali bit će potrebni dani prije nego što vatra osuši kuću, a čak će

se i tada dosadna vlaga vratiti. Čudno je posjedovati kuću koja je starija od tvoje vlastitenacije. Čudno je uopće i razmišljati o tome, pomislio je. Ništa nije toliko čudno kao muškarackoji je zaljubljen.

Gomile smeća počele su se pariti, a smrad je bio odvratan, pa je uz pomoć lopate, grablji ivlastitih ruku odvukao trule kapute i hlače od serža, šešire od filca, čizme, flanelske košulje,zgnječene pokrivače, boce, gume od bicikala, mrtve štakore i sfrkano mnoštvo karata u štagaljiza kuće. Pomeo je, sastrugao i nabacao novi teret na gomilu iza grbavog zida. U mraku jeopet zapuhao sjeverac koji se zavlačio u svaki kutak štaglja. Posrćući u tami otišao je dokombija po terpentin kojim je zalio cijelu smrdljivu hrpu te je izvadio šibice. Ali puhao jevjetar pa se nijedna šibica nije mogla zapaliti, i što je više razmišljao o tome, to mu se manje

5

sviđala ideja da bez odlaganja zapali vlasništvo mrtvog čovjeka. Sve je iznio van. Ostatak ćemorati pričekati do jutra.

Negdje dolje u dolini čulo se mukanje stoke u štali.Osjetio je miris dima iz svog ognjišta kao i grubu paru krumpira koji se kuhao. Ispod

niskog neba ugledao je obris svoje kuće. Pored bunara je drugi put oprao svoje obamrle rukete je ušao unutra.

Nakon što se krumpir skuhao, postavio je uništeni pleteni naslonjač pored ognjišta jedućikomadiće krumpira s putrom, zajedno sa slanim kruhom. Otvorio je bocu Guinnessa i skinuočizme. U pola šest vani je bio mrak, koji se nadvio već i ranije tog sata. Kakva hemisfera.Kakav dan. U tih je dvadeset osam sati otpratio svoju ženu i kći na Heathrow, na kolodvoruWaterloo kupio staru krntiju od dvoje Euro hipija, iz prijateljeve kuće u sjevernom Londonuuzeo alat i svu svoju prtljagu te krenuo prema zapadnoj obali osjećajući se kao ošamućenicipal. Engleska je još uvijek bila zatrpana krhotinama i stablima srušenima u oluji. Svugdje jevrvjelo od policajaca i vojnika. On nije imao radio, niti je čitao novine. Čuo je kako ljudigovore da je jedanaest ljudi poginulo i šezdeset ranjezino u napadu IRA-e. Svi su prijelazi bilizakrčeni, svaki je policajac želio pregledati vaše stvari. Trajekt preko Irskog mora, ceste izRosslarea, kao i ceste diljem Irske. Svijet se okretao ili se možda samo on tako osjećao,iznenađen i umoran u kući odvjetnika u Roscreau, u njegovom prvom irskom supermarketukoji nije imao dozvolu za prodaju alkoholnih pića. Ljudi su pričali o Enniskillenu, o WallStreetu, o vremenu koje kao da je došlo iz pakla dok se on bacio na piće umoran i puninformacija. Mora postojati granica onoga što možete apsorbirati, pomislio je. Sada jenapokon bio unutra, u tišini, dok mu se život opet našao u nepomičnoj fazi.

Dok je ispijao svoj Guinness, vjetar vani je divljao. Osjetio je kako mu se pjenušavo,toplo crno pivo širi utrobom te je zastenjao od zadovoljstva. Scully, stari, pomislio je, tebenije teško usrećiti. Samo se pogledaj!

A onda je iznenada, s praznom bocom u krilu, izvaljen ispred vatre u zemlji o kojoj nijeništa znao, zaspao i sanjao poput psa.

Dva

Scully se probudio promrznut i sve ga je boljelo, vatra se već davno ugasila, a odjeća nanjemu bila je vlažna. Hrabro se oprao kod bunara, a poslije toga je pretražio gomilu smećanatopljenu terpentinom i našao krhotinu ogledala uz koje se mogao obrijati. Očistio je staklo istavio ga na granitni zid. Opet je to bio on. Frederick Michael Scully. Isto četvrtasto lice isnažni zubi. Široki nos s mekanim ožiljkom na lijevoj strani, koji je zaradio u tuči na brodukoji je lovio jastoge, ista glupa plava boja očiju zbog koje je izgledao kao intelektualac. Dobroje vidio, osim kad je bio umoran, ali oko mu je malo bježalo zbog čega je izgledao ludo, što jeponekad izazivalo nervozu kod stranaca koji su tu kosu Brillopada i izrazito umorno lice podnjom doživljavali kao loš predznak. Već se davno suočio s činjezinicom da izgleda kaoubojica sa sjekirom, čovjek koji njuška siceve bicikala. Isticao se kao zahod u pustinji. Plašioje Francuze, dok su se Englezi zbog njega znojili. Kod Grka nije bio ništa posebno, no još jemorao saznati za Irce. Kakvo lice. Ali ako ste ga izravno gledali, bilo je toplo i lijepo na svojnačin. Bilo je to lice optimista, čovjeka koji je želio ugoditi drugima i bio je sretan kada jedrugima davao povoda za sreću. Scully je vjerovao u beskonačne mogućnosti života. Njegovisu roditelji svoj život doživljavali isto kao i ostatak njihovog naraštaja; za njih je postojanjeznačilo jednu jedinu šansu. Bio si farmer, ribar ili mesar za sve vijeke vjekova. Ali za Scullyato nije bilo tako. Bilo je potrebno samo malo mašte i hrabrosti da se neprestano i iznovamijenjaš. Kada je sagledao trideset godina svoga života, nije mogao vjerovati svojoj sreći.Školu je rano napustio, radio je na palubi broda, bavio se vrtlarstvom, prodavao opremu zaribarstvo, vozio kamione, nosio cigle na gradilištima, sam sebe učio stolarstvu te je par godinastudirao arhitekturu. Oženio se i postao otac, a sada je bio vlasnik zemljišta u okrugu Offaly,vlastitim rukama popravljao seosku kolibu iz osamnaestog stoljeća. Sljedeće će godine opet

6

postati otac. Nevjerojatno. Svi ti životi, a još uvijek isto lice. Svi ti pokušaji, sve te šanse, ajoš uvijek ja. Stari Scully.

Navikao je da se sviđa ljudima, i bio je povrijeđen kad ga nisu shvaćali, iako je čak i uEuropi većina ljudi na kraju zavoljela Scullya. Ono što su vidjeli, bilo je ono što su dobili, alinikada nisu mogli odlučiti što je to što vide - budalu iz radničke klase s ženom koja se udalaispod svog staleža, dlakavog boema s divnom obitelji, iseljenika mješanca koji žali zadomovinom i ima ambicioznu suprugu, poštenog jadnika koji ne bi vidio krov ni da mu padana glavu. Nitko ga nije mogao smjestiti i zato su mu odavali tajne, željeli mu dobrodošlicu,iznova ga pozivali, cijelo vrijeme razmišljajući što sada smjera vukući se po Europi bezužitka. Djeca su ga voljela; njegova se kćer morala boriti s njima izvan dječjeg vrtića. Nije simogao pomoći - volio je svoj život.

Dok je magla dolazila sa strmina planina Slieve Blooms, šarena su se polja prostirala podsuncem svjetlucajući pod mrazom. Scully je zamahnuo motikom u sjeni južnog zida. Zemljaje bila tvrda i prepuna kamenja tako da je svakih par zamaha udario u granit što je slalo šokkroz njegovu ruku i tijelo poput električnih ograda iz njegova djetinjstva. Ruke su ga pekle odkopriva dok mu je nos curio zbog studeni. Dim dimnjaka u dolini pružao se ravno u zrak.

U živici iza njega dvije su se ptičice okretale u plesu snubljenja. Primijetio je da su galice.Izgovorio je riječ, odmorivši se par trenutaka trljajući ruke. Galice. Čudna riječ. Dvije godine,a još uvijek je razmišljao iz svoje hemisfere. Znao je da to neće moći zauvijek raditi. Trebaobi prestati misliti na modru vodu i bijeli pijesak; trebao je ovladati novim životom.

Ptice su sletjele na stari kotač kola iza živice kako bi ga promotrile zajedno s velikimstupom pare koji je stvarao njegov dah.

"To možda pali kod vas lopova", rekao je. "Mi ostali moramo raditi."Galice su podigle repove prema njemu i odletjele. Scully se nasmiješio, gledajući ih kako

se uzdižu i cupkaju na obližnjem stablu uputivši se prema zidinama dvorca gdje ih je izgubioiz vidokruga, kad mu je pažnju privuklo crno mnoštvo vrana koje su kružile oko glave kulezamka. Ogroman je jasen rastao iz zapadnog krila ruševine te je na njegovim ogoljenimgranama ugledao mrlje od gnijezda. Pokušao je zamisliti to stablo u proljeće, kada njegovonovo lišće prekriva zidine dvorca.

Vratio se na krševitu brazdu pokraj zida kolibe. Kuća nije imala nikakvu zaštitu od vlage,zbog čega su unutrašnji zidovi bili prekriveni blijedo zelenom plijesni, pogotovo na stranigdje se zemlja visoko nagomilala pored kuće. Kuća je bez pogovora bila ruševina. Desetgodina neodržavanja gotovo su bile njezina propast. Istočni zid pod zabatom bio je nagnutprema van pa će ga ubrzo trebati poduprijeti stupovima. Nije bilo ni struje, ni vodovoda, akamoli pravog namještaja. Morat će ogoliti i osigurati unutarnje zidove što prije bude mogao.Trebao je očistiti kravlji izmet koji se stoljećima gomilao u dvorištu za stoku i perad, a bilamu je potrebna i ograda kako bi osigurao svoje skromno polje od stoke susjeda. Trebao jezasaditi stabla - uostalom, cijela ih je država trebala zasaditi - te kupiti posteljinu i pokrivače iaparaturu za kuhanje. Plinski štednjak, umivaonik, WC. No jutros o tome nije vrijedilorazmišljati. Sve što je mogao napraviti bio je posao koji mu je bio pri ruci.

Scully je nastavio kopati zemlju, povremeno psujući i čudeći se kako blatnjavo kamenjemože stvarati iskre.

Mislio je na ostale, razmišljajući koliko će dugo morati biti sam. Nije volio samoću, i većsu mu nedostajale. Razmišljao je kako će se Jennifer i Billie nositi s ponovnim susretom sAustralijom. Teško je vratiti se kad znaš da ćeš je zauvijek napustiti. Bilo mu je drago što suone u pitanju. On to ne bi izdržao. Čim bi kročio na šljunčani asfalt ili osjetio miriseukaliptusa ne bi mu bilo spasa. Da, bilo je bolje što su one otišle srediti stvari. On je bionajkorisniji ovdje pripremajući stvari. Tako će sve uspjeti završiti. Scully je mogao izdržatisituaciju samo do određene točke nakon koje je morao djelovati. Ono u čemu je bio dobar,bilo je obavljanje stvari. Pogotovo kada je to imalo smisla. Ovo nije bila iznimka. Radio je toza Jennifer, nije bilo smisla da to poriče, ali ona je cijenila sve što je za njega značio njegovpristanak. Bilo je to jednostavno. Volio ju je. Bila je njegova žena. Čekali su dijete. Bili suzajedno u tome, kraj priče.

7

Cijeli je dan raskrčivao zidove od zemlje i vegetacije, čupajući bršljan iz žbuke kada višenije mogao raditi s motikom. Rukom prekrivenom žuljevima prešao je preko starih zidina izaobljenih uglova svoje kuće te se nasmijao zbog nepravilnosti cijele strukture. Nakon dvjestopedeset godina vjerojatno ni jedan kamen nije bio izmjeren.

Irska. Od svih mjesta. Irska, za što je bio odgovoran Mylie Doolin, taj šašavac.Scully je prvotno došao u republiku na vikend, iz poštovanja. Seoski dječak u njemu

priznavao je svoje dugove, izravnavao račune. Napokon su napuštali Europu, predali su se tesu se uputili prema kući. Činilo se da je trudnoća bila stvar koja je izazvala konačnu odluku.Iz Grčke su uhvatili jeftini let za London gdje su pohranili svoje stvari. Do leta Qantasa sHeathrowa preostalo je još par dana, ali oni su se spakirali te su tako rano bili spremni da suse počeli osjećati rastrojeno. Na kraju je Scully predložio vikend u Irskoj. Nikada nisu bilitamo, pa zašto ne? Par ugodnih dana proputovanja, a Scully će moći iskazati poštovanjeMylie Doolinu koji je uzdržavao njih troje tijekom prve godine koju su proveli u inozemstvu.

Čim se iskrcao iz aviona koji je stigao iz Pertha, Scully je počeo raditi za Myliea nasumnjivim gradilištima u Londonu i okolici. Krupni je Irac upravljao skupinom Iraca kojimasu nedostajali nužni papiri, te im je bio potreban posao gdje će brzo i neprimjetno zaraditigotovinu. Scully je sreo Mylievu skupinu tijekom ručka u pubu na cesti Fulham. Svi dojednoga imali su ruke prekrivene vapnom, prašnjavu kosu i pjevali su uz svoju pintu. Irci subili iznenađeni što je dobio šansu, ali dobio je poslijepodnevnu smjenu u kojoj je izradiokupaonicu u Chelseau čisteći za sobom krhotine opeke. Radio je kao pas i za par dana dobioje stalan posao. Bez tog posla Scully, Jennifer i Billie nikada ne bi preživjeli u Londonu inikada ne bi uspjeli umaći njegovom sumornom ždrijelu. Ludi ga je Mylie dobro plaćao,govorio mu prekrasne laži, te ih dugo vremena uzdržavao. Scully je štedio poput Protestanta.Nikada nije zaboravio uslugu. Zato ih je vikend ranije odvezao sve troje u unajmljenomVolkswagenu preko unutrašnjosti Irske sve od grada Banaghera gdje je, prema Mylieu,Anthony Trollope izumio poštanski ormarić u obliku stupa, i gdje je tom pretku Doolinanjegov konj dodijelio papinski opoziv. Tako se to dogodilo, nasumce, kako god te volja.Putovanje u močvaru. Propušten sastanak. Odmor uz cestu. Kuća koju nitko nije želio i kartaza put kući koju je unovčio za dotrajali kombi i građevinski materijal. Život je bio vraškaavantura.

Radio je do mraka, ali nije završio posao, dok su ljudi diljem doline kroz prozore,štagljeve i blatnjave neopločene ceste promatrali čudan prizor svijeća na prozorima kolibe idim koji se poput duha izdizao iz dimnjaka pored kojeg je idealističan momak krvavo radio teje svakim danom sve manje nalikovao bogatom Amerikancu.

Tri

Scully je nemilosrdno prekapao ljepljivu zemlju, a sa svakom hladnom kapljicom znojakoja mu je klizila leđima sve više ga je obuzimalo malodušje dok se polagano kretao uz zadnjipreostali dio brazde u slabom svjetlu jutra. Počeo se pitati je li ovaj posao iznad njegovihmogućnosti. Na kraju krajeve, nije bio trgovac i radio je u zemlji čija pravila nije poznavao. Aradio je sam. Svaki put kada je ugledao zapuštenu hrpu odjeće i smeće iza štaglja počeo ih jedoživljavati kao svoje vlasništvo. Hoće li se dogoditi? Hoće li jednog dana takva usamljenahrpica označiti njegovu propast? Čovječe, jutros se osjećao loše. Nije bio sav svoj. Gledao jekako se mrlja kreće po brdu preko vrha. Zec. Smiješno je kako uvijek trče uzbrdo. Vrludao je,krivudao te nestao između porušenih stabala.

U dolini ispod čuo se lavež pasa. Opet se odmorio, naslonivši se na glatku dršku motikeod američkog oraha i ugledao auto, maleni zeleni Renault kombi koji se mukotrpno kretaostazom. Scully je s nadom bacio motiku te se u svojim gumenim čizmama punim vodedovukao kroz blato do prednje strane kuće, gdje se, hvala Bogu, pažljivo zaustavljaopoštanski kombi. Obrisao je ruke o blatnjave traperice. Vozač je ugasio motor i otvorio vrata.

8

"Isuse", rekla je visoka, pjegava ruševina od čovjeka koji je izgledao poput komadaistrošenog namještaja iz unutarnjeg nenatkrivenog dvorišta."Cijelo sam vrijeme vjerovao danije istina."

Pod poštarovom zgnječenom kapom smjestili su se busen crvene kose i dva ogromna uha.Scully je stajao osjećajući tjeskobu.

"Znači, netko živi u Binchyevoj kolibi.""Tako je", rekao je Scully. "Tu sam tri dana.""Peter Keneally. Zovu me Pete - Poštar."Scully je pružio ruku i rukovao se s njegovom pjegavom rukom. "Dobar dan."Poštar se nasmijao pokazavši grozne zube."Jeste li vi gospodin F. M. Scully?""To sam ja.""Vi ste onda Australci.""Da, jedan od njih.""Pobogu, ovdje ste već popularni kao Seamus. Jimmy Brereton tamo pored dvorca, rekao

je da ste ugledali ovu kolibu te je kupili u toliko kratkom roku, da se čovjek za to vrijeme nebi stigao ni popisati."

Scully se nasmijao. "Pa skoro da je i bilo tako.""Ali ipak ste potpisali papire u pubu Davya Finnerana.""Da, napravio sam to na licu mjesta. A kažu da su Irci glupi." Poštar je prasnuo u smijeh."Moja je žena... imala nekakav osjećaj što se tiče ovog mjesta", rekao je Scully, osjetivši

da mora nekako objasniti situaciju, znajući da nijedno objašnjezinje ne može zvučati dovoljnorazborito da bi objasnilo ono što su napravili.

"Pa, vjerojatno u tome nema ničega smiješnog."Scully je slegnuo ramenima. "U pojedinim trenucima, čini mi se da smo napravili

glupost.""Ali, ovo je lijepo mjesto, visoko na brdu i udaljeno. Dobro došli.""Hvala."Scully je otro blato sa svojih čizmi te pogledao prema blijedoj kuverti u poštarevim

rukama. Dva su muškarca na trenutak stajala čudno se držeći."Posao izaziva žeđ, zar ne?"Tek je tada Scully shvatio da je čovjek žedan."Jeste li raspoloženi za čašicu?""Čašicu?" Irac ga je kradomice pogledao."Nešto žestoko", rekao je Scully. "Znam da je rano.""Aha. Paaaa, vani je još uvijek hladno.""Unutra imam Tullamore viski.""To je viski za ujutro", rekao je poštar i namignuo.Ušli su unutra pokraj vatre u koju je Scully bacio truli djelić ograde. Pri blijedom svijetlu

dana unutrašnjost je izgledala prljavo i bijedno."Oprostite zbog nereda.""Taj je Binchy uvijek bio prljavi gad, pokoj mu duši. Kuća nikada nije bila čišća nego

sad.""Ja ću je srediti.""Znam da hoćete, gospodine Scully.""Zovem se Fred. Svi me zovu Scully, čak i supruga.""Pa, ako je njoj to dovoljno dobro...""Sva njegova odjeća i ostale stvari su još uvijek ovdje.""Već deset godina. Leže ovdje i trunu. Ljudi su već postali nervozni zbog toga. Ali, Irci

vole sami sebe plašiti do smrti.""Mislio sam da će njegova obitelj doći pokupiti stvari.""Ne postoji nikakva obitelj. On je bio dvorski vrtlar kao i njegov otac. Svi su mrtvi.""Uključujući i dvorac", rekao je Scully. "Kad se zadnji put netko brinuo za vrt?"

9

"Oh, spaljen je tijekom nemira. Od tada nitko u njemu ne živi. Lordovi i dame su ganapustili, a Binchy je ostao u vrtlarevoj kolibi. Ostavili su je njegovoj obitelji. Binchy je socem uzgojio par krumpira, a povremeno su krali divljač. Moglo bi se reći da su voljeli piti."

"Oh, evo", Scully je izvukao bocu iz kartonske kutije i natočio piće u male limene čaše."U zdravlje."" Slain te."Osjetili su kako im viski grije utrobu. On je volio piti samo kada je pao mrak.Scully je nervozno pogledao bijelu kuvertu u poštarevim rukama. Sada je mogao vidjeti

da se radi o telegramu. Skvrčio je nožne prste u čizmama."Kažete da je vaša supruga imala nekakav osjećaj?"Scully se meškoljio, žudeći za telegramom. Bilo mu je drago što ima društvo, ali ga je

ipak bilo pomalo sram zbog vlastite prisutnosti. Nije mogao ni zamisliti što Irci misle onjemu.

"Da. Da, odjednom je postala čudna i rekla je da je to to, osjetila je kao da je već prije bilaovdje, nešto kao deja vu. Imala je neki čudan osjećaj da je ovo mjesto na kojem bismo trebaliživjeti."

"Znači, ona je Irkinja.""Ne. Nije to stvar pradjedovske veze. Ljudi razmišljaju na taj način, ali... ma, ništa.""Ali, vi jeste. Mislim, zovete se Scully.""Pa, nekada davno možda sam bio močvarni Irac. Sada sam pustinjski Irac.""Ha, pustinjski Irac!" Poštar je lupnuo nogom.Vatra je siktala i pucketala. Zidovi su se parili i kuća je mirisala poput svlačionice

prelivene ribljom krvlju. Scully je pogledao u Irčeve crne radničke ruke."Znate li gdje mogu nabaviti miješalicu za cement? Mislio sam možda negdje u gradu.""Miješalicu za cement. Potražite Conora.""Conora.""Mog brata iz Birra. On je električar, ali bavi se svime i svačime, znate.""Sjajno. Možete mi možda dati njegov broj telefona?""K vragu. Ja ću vam je sutra osobno donijeti", rekao je poštar Pete udarivši čašicom o

istrošen okvir kamina. "U ovom malom zelenom stroju vani, natrpanom ni manje ni više negopoštom republike Irske."

"Ne morate se mučiti.""Nije mi to problem."Scully je gledao kako poštar oblizuje usnice, kao da želi okusiti ostatke viskija na njima,

te je zatvorio oči zbog blijede svijetlosti koja se probijala kroz prozore razmišljajući hoće liikada dobiti svoj telegram.

"Pa, vrijeme je da se krene." Poštar se dlanom lupio u obraz. "Ah, skoro sam zaboravio -nešto iz Dublin telegrafa."

Pružio je kuvertu dok se Scully trudio da je ne zgrabi u svom uzbuđenju."Dobre vijesti, nadam se. Ja sam nikada nisam volio telegrame.""Hvala", rekao je Scully i gurnuvši ga u džep otpratio je Petea Poštara do vrata. "Vidimo

se ujutro!"Dok se kombi, čiji je motor grozno turirao, udaljavao, Scully je brzo otvorio kuvertu

poderavši telegram na pola pa se morao sagnuti do blata kako bi skupio poderane dijelove.

Kuća na prodaju. Agent jamči brzu prodaju. Pakiramo se. Billie je kod tvoje mame. Doćićemo prije božića. Piši telegramom dok ne uvedeš telefon. Jennifer.

Počela je rominjati sitna kišica. Vrane i čavke napustile su glavnu kulu dvorca odletjevšiu maglovitu udubinu. Scully se premještao s noge na nogu, dok mu je raspoloženjeneobjašnjivo splasnulo.

Bile su to dobre vijesti. Bio je to kontakt, potvrda. Ali zvučalo je kao posao. Koji je biorezultat ultrazvuka? Kako su svi? Kako je izgledala prostrana smeđa zemlja? Je li bilo ljeto,pravo acetilensko ljeto? I je li joj nedostajao upola onoliko koliko je ona nedostajala njemu?Ali bio je to telegram. U telegramu ti ne može biti vruće, niti se u njemu možeš oznojiti.

10

Gurnuo je papir u džep. Napokon se sve pokrenulo. Mogu se prestati seliti i svo trojeosnovati negdje dom. Možda je bila u pravu što se tiče čari impulzivnosti. Možda je predugobila oprezna i razborita. To je za nju bilo novo, ta samostalnost.

Njezini su nazori najčešće bili takvi otkako su došli u inozemstvo, ali morao je priznati damu se takva sviđala jednako kao i prije. Ponekad je bila poput glavne uzdanice, imala je nanjega čvrst utjecaj, kao i na sve druge oko sebe. Ta razborita crta u njoj nasmijavala je ljude,ali ju je isto tako i činila vrijednom osobom. Kao što je jednom rekao njezinim zabrinutimroditeljima, Jennifer nije bila samo lijepa žena, bila je osoba na koju se može računati. Bože,kako mu je nedostajala, nedostajale su mu obje. Njihova prekrasna smeđa tijela i njihoviglasovi koji su vabili ptice - čak i zvuk njihovog jednoličnog, ženstvenog mokrenja izazatvorenih vrata. Nedostajale su mu blesave šale s Billie kao i neobične partije Monopola kojeje produživala svojim neprekidnim insistiranjem na >točnim, ispravnim i stvarnim pravilima.<Sedam i pol godina. Bila je bistro dijete, očev ponos na stranu, znao je da je drugačija odostale djece. Snažno je osjećala stvari. Bila je nagla, oprezna i odana. Nije trpjela sranja ni odkoga i ponekad je tako dobro shvaćala stvari da ste ostajali bez daha. Sada kada je razmišljaoo tome, shvatio je da je proveo više vremena s njom nego s Jennifer. Nedostajala mu jenjihova druželjubiva tišina. Međusobno su se razumjeli, on i Billie. Ponekad se pitao da liJennifer to shvaća, način na koji su se zajedno kretali u gomili, na brodu ili na doručku. Biloje gotovo kao da vide sebe u onom drugome. Bilo je to čudno, poput dara. Jennifer je uvijekbila zaposlena, ali morala je to vidjeti.

Kasnije tog popodneva, nakon što je napokon raščistio zidove od zemlje i kamenja,dašćući i teško dišući sjeo je na panj iza štaglja pokušavajući doći do daha te je ugledaoBinchyeve nagomilane stvari koje su smrdjele na terpentin. Protresao je šibice u svom džepu,ali ih nije izvadio. Zašto pokvariti trenutak trijumfa? Nagnuo je glavu unazad i pustio znoj dacuri niz njegovu zamršenu kosu. Večeras će zagrijati vodu te se temeljito oprati. Napravio jekrevet pomoću starih vrata i par cigli. Kamenje je bilo prehladno da na njemu provede jošjednu noć. "Ako živiš kao životinja", njegov je otac znao reći, "počet ćeš tako i razmišljati!"Scully se nasmijao. Ovo je nalikovalo na kućicu na drvetu iz njegova djetinjstva, na RobinsonCrusoa, stalnu potragu za tjelesnim potrebama. Šalica čaja vratila bi mu ljudskost - znao je.

Kad je pala noć, nakon što se okupao i najeo, Scully je izrazito zadovoljan otišao u šetnju,izgledajući poput sjene koja se kreće kroz šumu jasena dok vjetar iznad njega trga ogoljenekrošnje. Osjećao je bol, ali bio je sretan, ruke su ga još uvijek pekle od koprive, a čizme su mubile pune kamenja. Dolje u dolini ugledao je svjetla seljačkih kuća pitajući se što te seljačkeobitelji rade po noći. Još uvijek se nije upoznao s njima. Otkad je došao, ovo je bilo najdalješto je otišao od kuće. Ali ima vremena. Noć je bila hladna. Golema masa dvorca nazirala se udaljini. Scully je udahnuo kovinast zrak gledajući uzburkano drveće nad sobom i slušajućinjihov gnjev usmjeren prema nebu. Kada se okrenuo i pogledao prema vrhu brda, ugledao jetri svijeće kako dogorijevaju na prozoru bez zavjesa. Vjetar mu je prijetio, komešajućinjegovu hladnu, vlažnu kosu, ali on je dugo stajao u šumi ispod svog polja gledajući trisvijeće koje su treperile u praznoj kući.

U snovima te noći Scully je uzbrdo trčao kroz dugu travu između zidova i živice dok seiza njega skupljala svjetlost, a ispred su se prostirali travnati pokrivač i noć. Trčao je i trčao,ne zaustavljajući se da vidi što je iza njega, slijepo nastavljajući u tamu.

Četiri

Scully se trgnuo iz sna. Motor vani bio je u leru. Već je bio dan. Izmigoljio je iz umrljanevreće za spavanje i prišao prozoru, no jedino što je vidio bio je njegov neuredan odraz umrazu. Otvorio je gornju polovicu ulaznih vrata, osjetio snažnu studen te ugledao prljavi sivikamion kako se kliže i vuče po zaleđenom brdu dok mu je stražnja ograda lamatala. U zrakuse osjetio miris dizela. Bos je prešao zaleđenu zemlju i ugledao dvije tone građevinskogpijeska nagomilane na zid štaglja.

11

Iz zavoja se pojavio mali zeleni kombi."Čizme su u modi, gospodine Scully", rekao je Pete Poštar koji je izašao kako bi

zaključao stražnja vrata. "U jutro poput ovoga, čizme su to što se traži, slažete se?"Scully se nasmijao, kvrčeći prste na nepopustljivoj zemlji. Pomogao je poštaru da istovari

miješalicu za cement i par vreća cementa."Jeftinije je od zračne pošte.""Stvarno sam vam zahvalan na ovome", rekao je Scully."Unutar sat vremena dostavit ćemo vam brdo materijala, a ja ću doći do jedan sat da

prionem na posao."Scully je trepnuo."Mislim da će vam trebati zidarski pomoćnik.""Pa, to ću ja napraviti. Zar ne morate dostavljati poštu?""Raznolikost, to je moj moto. Znate sada smo dio Europske zajednice.""Europske zajednice.""Gledate novu Irsku.""Stvarno?""Ne, sve je to isto staro sranje, vjerujte mi", rekao je poštar smijući se, "ali nemojte

nikome reći!"

Tog je jutra Scully očistio kolibu onako kako priliči. Kopao je, strugao i meo sve dokčetiri sobe nisu bile dovoljno čiste da se kroz njih može kretati bez gađenja, te je uredno isustavno poslagao svoju opremu. Po gornjem katu puzao je na sve četiri, označavajući daskekoje je trebalo zamijeniti te je tmurno pregledavao štagalj gdje je našao prastare vreće ugljena,pribor za kuhanje, nešto posve pristojnog drva i još jedna široka vrata koja je postavio napostolje kako bi poboljšao privremeni krevet. Iza štaglja je opet promotrio Binchyeve stvari,pa je iz gomile izvukao malu, crnu krunicu koju je objesio na čavao iznad kamina. Pored njese nalazila kruta crno bijela slika njih troje, Jennifer, Billie i njega, koju je uslikala njihovaprijateljica jednog studenog dana u Bretanji. Leica njihove pariške prijateljice Dominique bilaje u upotrebi cijelo to vrijeme. Uslikala je toliko fotografija da su postali blazirani te su počelipozirati. Ova je fotografija bila s groblja u St Malo-u. Svi su se smijali. Valovi Jenniferinecrne kose spuštali su se ispod beretke, dok je njegova i Billiena izgledala poput krošnje, poputludog lišća iz iste šume. Bila je to dobra fotografija. Izgledali su poput obrisa, njih troje. Iznjih nalazio se križ Kelta oko kojeg je bio napravljen krug, njegovo izrezbareno kamenje biloje prekriveno brojnim detaljima, isprepletenim licima svetaca i grešnika. Bio je prekrasan,toliko lijep da su čak i njih troje izgledali dostojanstveno. Dominique je znala svoj posao.Stvarno je znala fotografirati. Nedostajat će im. Polovica putovanja zapravo su stvari,uzbuđenja i ljudi koji vam nedostaju. Toliko dugo i jako su mu nedostajale ove prošle godineda o tome nije mogao ni razmišljati. A čeka ga još čežnje, najgore vrste, sve do Božića.

Dotaknuo je fotografiju. Ugljen u ognjištu snažno je gorio. Kuća se počela pariti i sušiti.Scully je izašao kako bi provjerio zid pod zabatom.

Pet

Otvorila su se vrata štaglja gdje su mukale krave iz kojih je prskala balega dok se čovjek svunenom kapom okretao kako bi vidio skele naslonjezine na Binchyevu kolibu kao i dvijefigure ispod koje su izgledale poput patuljaka na vrh brda. Nebo je bilo boje ribe, bojebožanskog petka, a ogoljena stabla usamljeno su stajala. To gore bio je Pete Poštar zajedno stim smušenim mladićem s očima punim ljubavi.

Prstima prekapa svoj prsluk tražeći vlažnu cigaretu koju je čuvao. U jednjaku osjećasmrad silaže te pali cigaretu kako bi ga suzbio.

To je ljubav. Jimmy Brereton, zakleti neženja, prepoznaje čovjeka upropaštenogljubavlju, čovjeka kojeg je žena uhvatila u stupicu. To ste mogli primijetiti onoga dana kadasu se pojavili u onom svom dotrajalom Volkswagenu. Ona s kosom koja se vijori poput crne

12

zastave i rukama na glatkom kamenju Binchyeva zida kao da opipava ima li vrućicu, i on,dlakaviji od ičega na Kristovoj zemlji, koji je čeka s očima velikim i beznadnim poput onih ujunca. Okovi braka, podložaka, čipkastih zavjesa i misterioznih ženskih bolesti koje gagledaju ravno u lice, dok je on živahan i plašljiv, plašljiv poput janjeta kojeg čeka klanje,jadan čovjek.

Jimmy Brereton otire izmet sa svojih čizama i na trenutak promatra. Želio je da su došlibuldožerom izravnati taj prokleti dvorac koji je bio trn u oku na njegovom polju, dok je vladau Dublinu još spavala. On svima predstavlja prijetnju. Zbog velikog sjevernog kamenja, čijekrhotine mogu pasti iz glavne kule, čovjek više ne može tamo sklanjati stoku zbog straha daim glavu ne razmrska keltska povijest. Bogu i Arthuru Guinnessu zahvaljuje što noćima imadovoljno čvrst san te se ne brine zbog stvari koje je tijekom godina ovdje vidio. Stvari zbogkojih vam se dižu dlake na rukama, uznemirujuće stvari kao što su jadnici zazidani uzidovima ili oni koji su postali hrana svinjama ili pak oni zatvoreni u podrumima tog mjesta.Ponekad čujete glasove vjetra i kamenje koje poput ljudi pada na zemlju. Vika, smrad, ludilovrana, svjetla planina, tokovi koje više ne traži. Nije to posljedica ludila ili pića, iako čestozaviruje u čašicu. Svi su ljudi u dolini pažljivi kada je u pitanju to mjesto. Sjeća se kako jeupravo ovdje stajao sa svojim tatom gledajući kako svećenik iz Limericka urla latinski premaglavnoj kuli i maše svijećama prema nikome određenom. Nijedan Brereton, čovjek ili dijetene bi poslije mraka ostali na tom prokletom mjestu. Bila je to propast na njegovoj zemlji zbogčega je prijevremeno otišao u mirovinu te postao čovjek koji pije šest pinta piva u sumrak. Alinije nesretan. Stvari su mogle ispasti i gore. 1969. mogao se oženiti za Mary Finnerman, noon se hrabro izvukao. Umjesto da nema nikakvu obitelj, mogao je imati brata kao što je PeterKeneally. Mogao je biti na brdu kao ona dva luđaka koji su radeći kao crnci pokušavali spasitiono što je već bilo izgubljeno.

Plašljiv, to je on. Taj smušeni jadnik s nosiljkom za opeku i žbuku na ramenima i sljubavi u očima.

Jimmy Brereton vraća se unutra u društvo gospodina Guinnessa.

Šest

Točno prije sumraka Scully i Peter Keneally položili su zadnji kamen potpornog stupa tesu si dali oduška kod privremenih skela.

"To će biti dovoljno", rekao je poštar. "Sutra ćemo uzvratiti udarac!"Scully se nasmijao i naslonio na žlijeb. Taj je čovjek znao raditi. Nisu pričali cijelo

popodne i sada je poštar odlučio to nadoknaditi."Pa, gdje ste naučili raditi kao Irac?" rekao je Peter."Vjerojatno u Londonu", rekao je Scully pogledavši dolinu ispod njih. Bila je prekrasna

na jeziv, organiziran, europski način."Isuse, radili ste za Engleze!""Zapravo sam radio za Irca", rekao je Scully spustivši se dolje."Bio sam jednom u Londonu.""Jednom je dovoljno.""To ste u pravu."Pete je spojio zidarske žlice te su krenuli prema bunaru."Radio sam sa skupinom dečki iz Offaly-a", rekao je Scully. "Okorjeli momci, mislim da

ih to dobro opisuje. Radili smo za gotovinu, znate. Poslove za malo papirologije, može sereći."

"Mislite nešto poput ovoga."Scully se nasmijao. "Idemo nešto popiti. Smrzavam se."Dok su kraj bunara prali žbuku s ruku, Peter je tiho počeo pjevušiti neku melodiju. U tami

je zvučao poput starca te je Scully shvatio da nema nikakvu ideju koliko je poštar zapravostar. Pjevušenje je naglo prestalo.

"Kako se ona ono zove? Vaša žena?"

13

"Jennifer.""Priča se da je ljepotica.""Pobogu, vijesti se ovdje brzo šire. Je 1' tako?"Poštar se hripavo nasmijao. "Je 1' lažu?""Ne, u pravu su.""Onda ste sretnik.""Prijatelju, ona je sretnica."Umorni su ušli u kuću od srca se smijući, a Scully im je obojici natočio crno pivo te su

sjeli na stolicu i kutiju slušajući cviljenje vatre. Scully je napisao poruku za telegrama nastražnju stranu omotnice:

dobre vijesti. Ovdje je sve u redu. Javljaj se. Volim vas obje. Scully.

"Telegram? Poslat ću ga umjesto Vas.""Možete li?""Tamo u Australiji imate zmije", zamišljeno je rekao Pete."O da. Tu nema Svetog Pata.""Otrovne zmije?"Scully se nasmijao. "Dugiti, taipani, kraljevske smeđe zmije, tigar zmije. Tigar me zmija

jednom slijedila natrag do ograđenog pašnjaka.""Znači, brze su?""Bio sam na motoru.""Isuse Kriste!""Zmije i morski psi", rekao je Scully, prenaglašeno glumeći.Pružio je Petu umrljanu omotnicu."I Skippy klokan iz buša, dragi Bože!"Scully se nasmijao. "Ali nije nepredvidljiv kao Irac. Oni Irci u Londonu bili su

neobuzdana gomila, samo da znate. U pravom smislu riječi nisu imali milosti.""Kažete, dečki iz Offalya?""Da, šef je bio iz Banaghera."Pete je polizao donju usnicu te polagano skinuo nogu prebačenu preko druge. "Banagher.""Da, vjerojatno poznate momka."Pete je progutao slinu. "Vjerojatno.""Tip se zove Doolin.""Mylie", poštar je udahnuo."Znači, poznate ga?""Isuse, Josipe i Marijo.""Budalu su uhitili u Liverpoolu.""Čuo sam da je... uhvaćen.""Vjerojatno momci iz porezne.""Ne morate preda mnom glumiti, gospodine Scully.""Što?""Ne želimo nikakvu nevolju. Svi smo ovdje dobri Katolici, ali..."Scully ga je pogledao. Bio je blijed."Samo želimo zaboraviti na sve to. Ne želimo da se policija ovuda vucara, neoznačene

automobile i pitanja dvadeset i četiri sata na dan."Poštareve ogromne uši sada su bile crvene, a kapljice znoja pojavile su se na njegovu

čelu."Pete... ""Samo želimo mirno živjeti. Žao mi je ako sam Vam dao krivi dojam.""Nešto mi je promaklo.""Ovdje imam dvjesto funti i znam držati jezik za zubima. O Bože, trebao sam znati.

Pojavili ste se niotkuda i htjeli ste ovu kuću usred ničega. Vjerojatno me zbunio naglasak.Nisam mislio... da ćete vrbovati nove momke sad kada je Mylie u zatvoru."

14

"Kakve momke?""Momke", rekao je Pete lagano nagnuvši glavu kako bi po prvi put mogao pogledati

Scullya ravno u lice. "Što mislite pod kakve momke? Igrate se sa mnom?"Scully je oprezno ustao. "O čemu pobogu pričate?"Pete je oblizao svoje beskrvne usnice. "Kažete da ne znate... kunete se pred Majkom

Božjom da ne znate?""Znam što? Recite mi što bih to trebao znati!" Sada kada se razbjesnio te mu je oko

počelo bježati, Scully je neupućenima izgledao opasno."Kunete se?""Dobro, kunem se!""Znači, Katolik ste?""Ne, nisam ništa.""Ime je znači lažno.""Nije, zovem se Scully. Kršten sam kao engleski katolik.""Znači stvarno je moguće da ne znate? O Bože, Peter, ti budalo, kako si samo sam sebe

isprepadao! Gospodine Scully, nisu momci iz porezne uhvatili Myliea u Liverpoolu, negospecijalna jedinica. Sretniji ste nego što mislite. Kakvo ste vi nevino, drago božje dijete!Mylie je član Provosa."

Scully je odložio čašu. "Mislite... mislite na IRA-u?""Upravo na nju.""Jebem mu, šalite se!""Izgledam li vam kao čovjek koji se sad zabavlja?""Sranje. Nije moguće.""Ah, popijte sad piće do kraja i nemojte se brinuti", rekao je Pete, brišući znoj s lica i opet

se smješkajući."Jeste sigurni?""Život je čudesna stvar gospodine Scully, ali u to sam siguran.""Nikada nisam... mislite da je imao prste u Danu sjećanja na poginule? Sa svom tom

stradalom djecom?"Pete poštar ispio je piće i slegnuo ramenima. Vjetar je vani fijukao. "Već je i prije uhićen.

Prije par tjedana. Ali bila je takva zbrka da nitko ništa nije znao. Nikada nikoga ne poznajteuistinu, u potpunosti. Čovjek jedva poznaje sebe, slažete se?"

Scully je buljio u vatru. Pete se na trenutak zahihotao te je ustao."Vratit ću se u jedan. Ne brinite se zbog Myliea Doolina, tog prokletnika. Bože, skoro

sam se večeras usrao u gaće! Laku noć.""Da, i vama. Pazite na zmije."

Sam, dok je vatra neukroćeno gorjela u dimnjaku, Scully je pio i razmišljao o toj godiniprovedenoj bučno se zabavljajući s Mylievim momcima. Znao je da su to grubi ljudi. Jednomkada je neki starac u blejzeru i kravati na kraju radnog dana preklinjao za nešto novaca, Mylieje, znajući da Irci ne mogu pomoć potražiti od države, otvorio prozor petog kata i počeo naulicu mirno bacati TV, mikrovalnu i radio sve dok se gotovina nije magično pojavila na stolu.Jedno drugom prilikom kada su nakon tri grozna tjedna renoviranja u Hampsteadu otkrili daje vlasnik pobjegao na Mallorku te da ih nikada neće isplatiti, Mylie je zacementirao svezahode i sudopere. Malo ovdje, malo ondje. Gotovo da ste mogli čuti kako se pretvara ukamen. Tri kata vodovodnih instalacija bilo je začepljeno. Nije to bilo isto kao novac u džepu,ali barem su poslije u pubu bili ushićeni. Ludi Irci, tko bi pomislio da su svi do jednoga bililihvari i bombaši? Teroristi i lopovi?

Cijelu je večer tako sjedio, zaboravio je jesti, prisjećajući se tih londonskih mjeseci, čudiose, ali je i vjerovao, sve dok se blizu ponoći nije odvukao do vreće za spavanje na starimvratima.

15

Sedam

Scully je nastavio raditi i taj tjedan u studenom, pauzirao je samo kada je trebao jesti ispavati, ili kada je povremeno buljio preko doline prema Slieve Bloomsu gledajući njezinapromjenjiva svjetla. U kolibi je čuo zvuk samoga sebe, svoje disanje, svoje korake testruganje i udarce čekića, znajući da nikada u životu nije bio ovoliko usamljen. Bio je tolikozaposlen, zaokupljen da podesi kuću za stanovanje, da nije ni upoznao susjede, iako ih jepoimence znao preko Petea poštara koji je svakodnevno dolazio s poštom, novinama,građevinskim materijalom i češće nego rjeđe s par litara mlijeka, štrucom kruha i slaninomkoju su frigali tijekom tamnih popodneva dok je vani pljuštala kiša, a dim im je rezao lice.Većinu popodneva Pete mu je radio društvo, nasmijavao ga te iznimno ubrzavao posao.Scully se besramno hvalio svojom naprasitom kćeri i svim drskim stvarima koje je govorilaljudima, time kako je neustrašivo ispravljala učitelje, trgovce i policajce. Načinom na koji jesjedila i čitala satima, i crtala složene stripove o njihovom životu u Fremantleu, Parizu iGrčkoj. Omogućavala im je lak prolaz Europom, omekšavala službenike, osvajala srcakonobara, napadala jezike kao da su nove zagonetke koje treba odgonetnuti. Stvari koje jegovorila, kako je razmišljala što sabljarka misli čim ju je vidjela privezanu za čamac, dok suljudi s prozora nad vratima buljili u nju kako iscrpljena leži sa strane i promatra suhi svijet.Scully je mogao vidjeti kako pomisao o njoj godi Peteu. Za njega je oponašao njezin mali glaste obilje riječi koje je bila u stanju izgovoriti. Pete je slušao s zabačenom glavom i užarenimušima. Možda mu nije vjerovao. Možda je mislio da je to stvar ponosa, ljubavi. Ali Scullyevoje uzbuđenje bilo zarazno, toga je bio svjestan. Poštar se smijuckao i zidarskom žicom sodobravanjem lupao u kamenje. Scullyju se sviđao više od bilo koga koga se mogao sjetiti.Cijeli je život radio s muškarcima, od svojih ribarskih dana pa do raznih farmi, te je dobroznao što znači kada vas netko tlači, nemilosrdno vam vraća milo za drago ili vas ignorira.Posebno vremena kada je ribario, to su bili najgori dani; sedam dana tjedno raditi na palubi zaSrbina sa željeznom šipkom u kormilarnici. Taj ga je gad Dimic mučio cijelim putem, a štomožete poduzeti kada ste sami i neprimjetni, udaljeni od kopna dvadeset milja? Na farmipovrća čije je tlo smrdjelo na hrđu i kemikalije, radio je s podjarmljenim Talijanima čije sužene bile glasne, seksi i opasne. Ali najveće seronje od svih bili su bogati junaci nasveučilištu, muškarci koji su vas radi zabave ubijali riječima. Uništili su njegova sanjarenjaradničke klase o blagosti profesionalnog života. Ono čega ste se trebali bojati bili su ljudi uodijelima. Oni su bili pravi gadovi. Nije znao što je to u Peteru Keneallyu. Možda je to biorezultat usamljenosti, ali uvijek mu je bilo vraški drago kada ga je vidio.

Sljedeći je petak Pete donio još jedan telegram, kao i pola litre mlijeka i paket odrezaka.Scully ga je oprezno otvorio te je stao kraj prozora.

Kuća je prodana. Dohodak za tri tjedna. Stižemo 13 prosinca. Jennifer."Sranje", rekao je Scully. "Moram otvoriti račun u Udruženim Ircima.""Dobre vijesti?""Prodali smo kuću. Stižu za tri tjedna.""Onda vam je bolje da se bacite na posao. Ne mogu živjeti u ovoj rupčagi."Scully je mirno preklopio telegram. Znači, to je to. Njihova je kuće bila prošlost. Ali

ideja, činjezinica o njoj još uvijek je bila u njegovoj glavi. Okrhnuti zidovi od vapnenca kojeje sam popravljao, oljušteni parketi od eukaliptusa, veliki moderan željezni krov, prozračneverande i cvijetovi crvenog jasmina. Bila je to čitava ideja koju je imao o njihovomzajedničkom životu. Najčudniji osjećaj. Dva tjedna za prodaju kuće? Bog zna da su ljudioglupjeli tijekom procvata na zapadu, ali nije li sve srušilo? Možda sada kupuju nekretnine -nije se razumio u ekonomiju. Ali dolaze ovdje. Jedino je to bilo važno. Nije li zbog togaradio, za budućnost!

"Onda, jeste li bogati?" Peter je toga popodneva upitao s vrha ljestava."Bogati?""Ne želim zabadati nos", nasmijao se. "Samo želim znati imate li hrpu prokletog novca.""Zbog toga mi ne želiš dati račun, ti lukavi gade."

16

"Sad si već i drzak", rekao je Peter, mašući iznad njega kantom žbuke."Pogledaj ove ruke", rekao je Scully. "Jesu li to ruke bogataša?"Pete je bacio slomljeni crijep u zrak i obojica su gledali kako pada u blato i nestaje."Za mene je to razočaranje", rekao je veliki crvenokosi muškarac. "Mislio sam da si

možda diler ili kako ih već zovu, zato što si preružan za rock & roll zvijezdu.""Jesi opet pio viski?""Pa moraš to sagledati sa stajališta neukog Irca. Dvoje ljudi dođe jednog dana u

Wolkswagenu, Volkswagenu s londonskog Heathrowa na putu prema Perthu u Australiji, ikažu, aarrr, to je to, arrl prijatelju! Zaključio sam da mora biti jedna od tri stvari: droga, & rollili prokleto oštećenje mozga. Kupiti ovo sranje u zabačenom dijelu Irske."

"Skini taj žlijeb dok si gore."Poštar je skinuo truo žlijeb popraćen kišom hrđe i mahovine."Mislio sam, ako je rock & roll, onda je ta tvoja prekrasna žena zvijezda, a ti joj nosiš

kofere. Mislim, gdje čovjek može tako pocrniti?""U Grčkoj. Živjeli smo u Grčkoj.""Mislio sam da si rekao da ste živjeli u Londonu.""Prvo u Londonu. Živjeli smo i u Parizu, veći dio prošle godine.""Parizu. Moj Bože.""Onda ove godine u Grčkoj.""Vas troje? Lutali ste kao cigani. Otvoreno mi reci, zato što imam nećake. Je l' ipak

droga?"Scully ga je pogledao smijući se. "Šališ se? Čovječe, ja sam kao i ti, siromah koji prima

mito. Moja je žena državna službenica - bila je državna službenica prije nego što je dala otkaznakon dugog dopusta. Nisam bogat, nema tu nikakve droge niti dragocjenog malog rock &rolla. A ni terorizma, ti budalo."

"Pazi na glavu! Eto, skinuli smo cijeli žlijeb. U Roscreu imam dobar komad za tebe.""Počinje kiša", rekao je Scully silazeći s ljestava. Tiho je padala i poštar ju je ignorirao

dok se Scully sklonio u zavjetrinu štaglja."Što to radiš, Scully? ""Što misliš, sklanjam se od proklete kiše?""Bojiš se lošeg vremena?"Scully je slegnuo ramenima."Bolje ti je da se navikneš, momče!""Zajebi to", rekao je Scully. Skupio je alat i ušao u kuću.Dok je Pete ušao u kuću, Scully je na katu pomoću poluge razvaljivao trule daske parketa

te ih mijenjao novima. U ustima je imao okus mjedi. Zbog nekog ga je razloga podsjećao nastaju za krave, taj okus, na nagnutu nesolidno izgrađenu gomilu koju je njegov otac održavaodvadeset godina. Starac je svuda okolo hodao s čavlima u ustima. Miris svježe ispiljenogdrveta sada je bio sladak dok je kiša lupkala o prozore. Scully je pogledao nagib potkrovlja nazidovima gornjega kata. Tu se gore osjećao kao u ugodnom kutkom. To će biti udobne, toplesobe, grijane dimnjakom koji ih dijeli. Mogao ih je zamisliti kako se bude u jutro tiho i mokropoput ovoga, njihovi pospani glasovi blizu u zbijenom prostoru.

"Pa hajde Scully", rekao je Pete koji se iznenada našao kraj njega. "Nemoj samo sjediti ivenuti od ljubavi, pričaj mi o njoj."

"Jennifer?""Nisi mi ništa rekao, Scully. Napokon ću povjerovati da si Englez. Čovjek s tobom radi

cijeli dan, a ti ne kažeš ni riječ. Samo sanjarski stojiš.""U redu.""U redu, ma nemoj."Scully se nasmiješio."Oh, pobogu čovječe, ispričaj mi o Jennifer. Da nam dan brže prože, daj mi nešto o čemu

mogu razmišljati. Znači, radi?""Da. U uredu za imigraciju. Za to moraš biti velika zvjerka.""A sada će i sama emigrirati?"

17

"Da, dala je otkaz. Nije joj bilo drago. Voljela je raditi, znaš. Nikada nije bila tip koji biostao doma i brinuo se za djecu. Više sam ja takav."

Pete je pucketnuo jezikom. "A tvrdiš da si radni čovjek.""Kada je Billie - naša kćer - bila manja, radio sam honorarno kako bi mogao biti s njom.""Gdje si radio? Što ti točno radiš, Scully? "Scully se nasmijao. "Tada sam radio u dućanu s ribarskom opremom. Prodavao sam

mamce i stvari, popravljao čekrke na ribolovnom štapu. Jesi li ikada vidio Maurel skušu?""Isuse, ja mrzim ribu!""S petnaest sam napustio školu, otišao na sjever raditi na palubi broda za lov jastoga.

Dobra zarada. Radio sam sve i svašta.""Pa gdje si je upoznao?"Scully je podigao gnjilu dasku. "Pobogu, želiš detalje, je 1' tako?"Pete je dlijetom bockao udubinu u zidu, tražeći mekano drvo. "Je 1' na plesu?""Australci ne plešu niti pjevaju, vjeruj mi. Ne, upoznali smo se na sveučilištu, ako možeš

vjerovati. Pokušavao sam studirati arhitekturu. Vratio sam se, završio školu i upao na faks.Bili smo zajedno na predavanjima. Zaboravio sam na kojima. Nešto na odsjeku za engleskijezik, neki predmet koji sam izabrao jer sam mislio da ću tamo pročitati par knjiga, znaš? Onaje bila pubertetlija koja se dosađivala te su joj plaćali da se noću usavrši.

Crna kosa, lijepa. Stvarno lijepa, i nije progovorila ni riječ. A nisam ni ja. Sva su ta djecapompozno i samouvjereno deklamirala knjige i ljude za koje nikada niste čuli. Ja sam samozašutio i pognuo glavu, a ona je radila isto."

Peter se igrao s oštricom blanje, nesvjesno je namještajući."Jednu me večer pitala želim li ići na pivo.""Ona je pitala tebe.""Oh, prijatelju." Scully je zavrtio očima kada se toga sjetio. Jedne ga je večeri stisnula uz

prozor i rekla tekst koji je sigurno prije uvježbala. Vježbala ga je."Kakva je to prokleta zemlja. Mora biti kada je tamo tako prokleto vruće. Nema vremena

za romantiku."Scully je bacio šaku piljevine na njega i nastavio piliti. "Oboje smo napustili fakultet i

vjenčali se", viknuo je. "Osam godina!""Pa što radiš ovdje? Ostavila je dobar posao da vreba po čudnim mjestima i završi na brdu

s Breretonovim kravama?""Pa dosadio joj je posao i bila je nemirna, a ja sam bio spreman za promjenu. Iznajmili

smo našu kuću i krenuli na put, znaš.""S djetetom i svim.""Petogodišnje dijete nije beba, Pete." Nije, pomislio je. Za bebu vam treba mjesto koje je

mirno, ugodno i sigurno. Mjesto poput ovoga."Čija je to bila ideja?""Njezina.""I ti si je poslušao.""Bilo mi je vrijeme za promjenu. Nije da sam je baš poslušao.""Prije su žene bile te koje su slušale."Scully se nasmijao, ali svejedno ga je to zaboljelo. Priznaj Scully, pomislio je. Poslušao

si, slijedio bi je bilo gdje. Prije par tjedana nisi mogao spavati zbog snova o domu, o bijelimplažama i oštrom mirisu kokosovog ulja te o Fremantle doktoru koji zapuhuje zavjese premaunutra uz dugačak stol, tamo u kući za koju si se mučio sve te godine. Za koju si bio bijesanpas, prijatelj, konj koji u domaćem ograđenom pašnjaku diže nos u zrak, prekrižili ste Europu,što se vas ticalo mogla vas je poljubiti, a onda bum! zbog nje ste okrenuli ploču. Zbog čudnogosjećaja kojeg nije mogla objasniti, samo da bi ju usrećio.

"Pa, možda je red na nama da slušamo", rekao je."Možda. Ne razumijem žene. Ove daske treba ispjeskariti. Treba ti struja, Scully. Ne

možeš sve to raditi ručno.""Stvar je u novcu. Nemam izbora dok ne dobijem novce od prodaje kuće. Živim na

ostatku od avionske karte. Ne znam mogu li platiti ono što već dugujem."

18

"Šta misliš da ja noću budan ležim razmišljajući hoćeš li me platiti. Reći ću Conu da dođeujutro i postavi električnu kutiju. Neka sam proklet ako ću opet sve ovo ručno raditi. I imašrupe tamo u dimnjaku, idi napraviti još žbuke. Neka jedan dio bude od Portlanda, jedna odvapna i šest od pijeska. Ako sutra ne dođem do jedanaest moraš sam otići po njega. On ti jeelektričar Conor Keneally u Birru. To ti je veliki jadnik koji izgleda poput mene."

Osam

Ali Conor Keneally nije došao, danima, a Scully je mislio da je najbolje da ga pričeka.Ostrugao je plijesan i prašinu i mekanu žbuku s unutrašnjih zidova te je brtvio rupe ipukotine, nakon čega je cijelu površinu iznova obradio ispunjavajući prostoriju opojnimmirisom vapna. Ostrugao je boju s niskog stropa tavana na gornjem katu te ga je čistio svedok mu ruke nisu otvrdnule. Kuća prepuna strugotina, piljevine, oljuštene žbuke i troske sazida počela je nalikovati na koću kozica. Scully je noću čučao uz ognjište te je jeo rukama. Uokrhnutom ogledalu izgledao je divlje. Nastavio je raditi bez struje, iscrpljivao se, spavajućina hrastovim vratima, na propuhu i udarima vjetra. Nije se mogao natjerati da ode u Birr iulovi Conora Keneallya, ne kad je njegov brat svakodnevno dolazio s kombinezonom prekopoštarske uniforme i zidarskom žlicom u ruci te pintom Powersa. Čovjek je iz sažaljenjadolazio s plinskom bocom, kuhinjskim sudoperom te je u dijelovima donio krevet na vrhupošte iz Republike. Na kraju dana njih su dvojica stajala i šutke promatrali nepostojanjestruje.

"Trebao bi tu i tamo izaći, Scully", rekao je Pete poštar. "Ubijaš se ovdje i nikoga neupoznaješ, čak ni svoje susjede."

"Ti mi donosiš hranu pa nikako ne mogu smisliti izliku zašto bih otišao. Ti osujetiš mojepoteze."

"Kad mi te žao, Scully."Zbog tog se Scully nelagodno nasmijao. Je li izgledao tako jadno? Istina, teško je živio,

ali to je bilo privremeno. "Završavam.""Znam, sinko. Radiš kao crnac."Pogodilo ga je to u živac, ali zanemario je to."Htio bih da mi naplatiš svoj rad.""Je 1' tražiš posao?""Nakon Nove godine ću ga tražiti.""Pa kada se zaposliš, tada ću ti naplatiti."Scully iz poštovanja nije potražio Conora Keneallya. Nakon što čovjek kaže takve stvari,

ne možeš ga sramotiti progoneći njegovog brata, a Scully se osjećao kao da ga progoni kadase jutro za jutrom nije pojavljivao. Scullyev električni alat ležao je na donjem katu u ružnomnizu i svaki dan obavljao je poslove ručno, uz svjetlost svijeća, vatre, usmjeravajući svu svojuanksioznost u rad.

U dva luda dana Scully je obojio cijelu unutrašnjost tekućim vapnom te je kuća odjednomživnula, izgledala je veće, čišće i neobično zdravo te je shvatio koliko je prije bila prljava, skakvim se smećem bavio dan i noć. Onda je izolirao drveni pod na gornjem katu, ručno gaizlaštio te prelakirao ogradu stepenica od hrasta kao i velike grede koje su se pružale odnadvratnika do nadvratnika na donjem katu. Od borovih dasaka iz sjenika štaglja napravio jeormarić za kuhinjski sudoper kojem je nedostajala samo slojevita prevlaka i šarke za vrata.Skinuo je rezervne daske s police za knjige te ih stavio pored Billienog kreveta na gornjemkatu, i izgledale su tako lijepo da je počeo razmišljati hoće li struja pokvariti ovaj život. Peterje stigao s alatom i kutijom pribadača za oplatu te je završio kuhinju. Osušili su i očistilikamenu površinu. Njegova je kuća bila čisto, jednostavno mjesto, mjesto u kojem mu sepostao užitak buditi, ali još uvijek je većinu dana bila bez glazbe, bez glasova i smijeha.

Bilo je trenutaka tijekom dana kada se Scully nije mogao prisiliti da uzme četku ili blanjuili čekić zbog pomisli na ljeto koje će propustiti kod kuće: bezbojnu travu koja ničice leži podvjetrom, mirno more na rubovima užareno od bjelila, brodove paralizirane u sidrištu dok se

19

vrućina i miris pustinje spuštaju na njih u marinama, drogama i riječnim zavojima. Veliki,svjetlucavi teret grozdova koji vise nad glavom te miris lovrate koja se prži na drvenomugljenu. Prostrano plavo nebo i nezategnuta odjeća na preplanulim tijelima. Gospode, boljeloga je što je sve to napustio, pomisao na Jennifer i Billie koje pakiraju taj život u škrinjeodlazeći iz njihove stare Fremantle kuće. Možda nisu trebali ići do kraja, možda su trebaliuzeti zajam u slučaju da stvari ne ispadnu onako kako su željeli. Možda je nisu trebali prodati.Ali onda je pomislio na onaj sanjarski, nježan izraz sreće na njezinom licu tog dana prošlogmjeseca, na izraz odlučnosti zbog kojeg je izgledala posve sigurno po prvi put nakon mnogogodina. Zbog toga ju je vrijedilo poslušati, vrijedilo je riskirati.

Teži od udaraca sumnje i straha koje je osjećao dok je sam radio, bila su sanjarenja o njoj.Bila su toliko živopisna da je mogao osjetiti njezin dah. Vidio je posteljinu na svom krevetu injih dvoje kako svjetlucaju i dašću u tišini, njezina crna kosa bila je sjena na plahti. Billiekako spava pored prozora pod zabatom dok se iza nje prostire zakatranjezino nebo, akolijevka u kutu još uvijek se lagano njiše u svježem, svježem zraku.

Scully se te noći pod svodom vrata u štaglju istuširao pod mlazom vode iz šmrka, a vodaje bila toliko hladna da ste ga preko polja i šuma mogli čudi kako viče kao čovjek koji stvarno pati.

Conor Keneally nije i nije dolazio, i jednoga dana kada više nije mogao izdržati u kući,Scully je bacio oruđe i otišao u šetnju. Nebo je nad njim bilo nisko. Vjetar s brda snažno jepuhao. Šake je zarinuo duboko u džepove te se puteljkom probijao preko doline kroz glogovuživicu i srušene zidine. Čuo je kako negdje traktor baca izmet iz štaglja i kako psi laju. Mirisgorućeg treseta visio je u zraku. Zaobišao je dvorac i njegovu farmu te je zašao duboko udolinu gdje su polja bila tamna i teška, te su se u podnožju brda pretvorila u močvaru. Nazavoju je usamljeno stajala mala crkva. Scully je preko živice ušao na groblje i krenuo izmeđugranitnih grobnica ispod keltskih križeva i okamenjezinog cvijeća. Volio je te križeve zbognjihove topografije lica, biljaka i priča, toliko snažnijih od oskudnih simbola njegovog odgojauz Vojsku spasa. Ovdje su se mogle vidjeti patnje, proživljeni životi i ljepota. Dotaknuo jenjihove žile prekrivene lišajevima te se prekrižio prije nego što je plaho nastavio svojim putem.

U tihoj šumi iza sebe ugledao je nekoliko fazana i zečeva koji su bježali. Njegovi su otisciu otpalom lišću izgledali sablasno, a njegov se dah širio ispred njega. Dolina puna mlaka,improviziranih vrata i udaljenog mrmljanja dizel motora podsjećala ga je na mljekarsku farmunjegova djetinjstva. Građevine su ovdje bile kamene i nadživjele su čitave generacije obitelji,stare nacije, naglaske i vjerovanja, dok su sve staje i kuće Scullyevog djetinjstva bile istesaneod šume koja ih je okruživala, njihov rasklimani pokositreni lim i drvo kojem je sunce davalosrebrnasti sjaj prijevremeno su starjeli. Bio je to život koji je banka oduzela njegovom ocu.Obrušili su se ljudi u odijelima i farma je nestala. Scully je imao samo sjećanja na uzbuđenjatog života prije dlaka na prsima, djevojaka i trgovačkih centara. Možda sam zato ovdje,iznenađeno je pomislio. Možda na neki način kupujem farmu natrag, kupujem natragdjetinjstvo. Pomislio je na svog slomljenog oca koji živi u adaptiranoj kući u predgrađu dokga majka zbunjezino prati. Brzo propadanje. Udarci. Ljudi u odijelima se opet pojavljuju.Kupnja farme, kakav dobar način da se opiše zaborav.

Okrenuvši se na brdu ispod neba ugledao je svoj malu, izbijeljenu kuću. Između njega inje prostirala su se vlažna polja koja su se uspinjala prema ogromnom, ogoljenom hrastuispred vanjskog kostura dvorca i njegovih sporednih građevina sa svim njihovim crnimnapadnim prozorima. Zamislio je šesto godina seljaka koji radeći gledaju prozore kako bividjeli strogi normanski obris čuvara na čelu doline. Ima očiju koliko ih ima i Bog, ta sjenatamo gore. Nije ni čudo da su ga spalili.

Scully je prešao močvarna polja, osjećajući udare vjetra na svom licu.Kad se približio kamenom zidu pored živice, Scully je začuo pse. Zastao je i zabacio

glavu te se gotovo vratio u blato kad su se dva mršava i dugonoga psa tiho pojavila na ziduiznad njegove glave.

"Dobar Vam dan!" viknuo je farmer koji je jednu nogu prebacio preko zajedno s nišanomsvoje preklopljene sačmarice.

"Dan", rekao je Scully dok su mu se psi motali oko nogu.

20

Farmer je polagano sišao sa zida te se u blatu dočekao na nogama. Bio je obučen za lov."Zovem se Scully. Susjedi smo, barem tako mislim.""A vi ste Australac iz Binchyeve kolibe.""To sam ja. Drago mi je."Scully je stisnuo njegovu malenu pjegavu ruku. Bio je mršav i riđ s ludim debelim

zaliscima i lošim zubima. Scullyju se sviđalo kako je izgledao."Jimmy Brereton, slobodan čovjek. Moram Vam priznati da sam se, kada sam prošli

tjedan tamo gore na prozorima prvi put vidio svijeće, skoro usrao. Mislio sam da se stariBinchy vratio, ta lijena guzica."

"Ne, to sam samo ja.""Čujem da Vam dolazi i obitelj.""Pričali ste s Peteom poštarom.""O Bože, ne", nasmijao se. "Peter je pričao sa mnom!""On je dobar momak.""Taj je Peter veliki brbljavac. Slijedi Petea, kažu, jer gdje god je Pete tamo su i duhovite

primjedbe."Scully se nasmijao. "Pa, u pravu su.""Kaže da ste napravili sjajan posao tamo gore, da radite kao crnac.""On mi je puno pomogao", rekao je Scully. "Vjerojatno ću pasti u nesvijest kada mi

ispostavi račun."Jimmy Brereton je šutnuo pse ispričavajući se te se primaknuo bliže. "Među nama, Pete je

taj koji ovdje vodi stvari. Toliko je dobar da prehranjuje bratovu obitelj, Bog mu pomogao.On većinu vremena ni ne izlazi iz kreveta."

"Conor?""Kupio bih veliku kutiju svijeća da mi struju treba uvesti Conor Keneally."Scully je sigurno izgledao iznenađeno jer se čovjek dobroćudno nasmijao i zamahnuo

puškom kalibra dvanaest."A momče, ti nisi jedini. Pete radi sve osim stvari za koje trebaš dozvolu, čak nekada radi

i to, ali trebali bi postojati zakoni za dobre ljude i zakoni za gadove. Da sam ja Bog, to bih napravio.""Kako ih razlikujete?" sa smiješkom je rekao Scully. "Dobre ljude i gadove.""Pa, da si Bog, a ne možeš ih razlikovati, onda bi bio bez posla, zar ne? Mi jadni smrtnici

to moramo naučiti uz pomoć iskustva. Moramo izvući deblji kraj dobra i zla kako bismo naučili."Scully je pogledao veliku dvokatnicu blizu ceste iz čija je četiri isklesana dimnjaka

izbijao dim."To tamo je Vaša kuća?""Stara kolnica i staje za konje. U obitelji je, Bog zna koliko dugo. Moj Bože, tim je

konjima nekoć bilo sjajno.""Znači i dvorac je Vaš?""Da, od nemira, ta prokleta stvar. Jednog će dana pasti na mene, to zlokobno sranje.

Vlada mi ne dopušta da ga srušim.""Smetalo bi Vam da povremeno ondje pronjuškam?""Svratite na putu do kuće, ali pazite se. To je na vašu vlastitu odgovornost. Trebali su

bolje obaviti svoj posao, ti momci tad prije. Mnogima bi uštedjeli puno truda. Navratite jednuvečer gospodine Scully, da popijemo pivo."

"Hvala, to ću i učiniti.""Dovedite i svoje djevojke sa sobom kada stignu, u redu? Vidite li miče li se što dolje u šumi?""Par zečeva.""Ajmo dečki!"Scully ga je gledao kako se tako krivonog spušta niz brijeg prema neposječenoj šumi

jasena i ariša u podnožju brda, dok su psi ispred njega jurili kroz živicu i balast.Preskočio je zid i krenuo prema polju ispod dvorca čiji je temelj izgledao kao ogromni

granitni brežuljak s kamenjem na vrhu, zakopan u strminu brda. Što se više približavao i što jedublje ulazio u njegovu sjenu, to mu je njegova veličina postajala jasnija. Sada ga je jasnovidio. Scully je dugo vjerovao da je arhitektura ono što imate umjesto krajolika, znak gubitka,

21

imitacije. Europa je imala puno toga zato što je zemlja davno nestala, divljina više nijepostojala ni u sjećanju. Ali ovo... ovdje je arhitektura postala krajolik. Za to je trebalo mjesta ivremena, bilo je to nešto što nije bilo ljudsko. Toga nije bilo u udžbenicima.

To nije bilo prekrasno. Bezobziran Norman čuva nagrđenu ružu između kasnije gotičkihkrila dvorca, čiji zidovi s kruništem i puškarnicom izgledaju poput primisli i čiji se prozori izkojih se pružaju mnoga stabla nastavljaju poput dječjeg crteža. Scully je stao ispod hrasta kojije rastao na dnu ulaznih stepenica šireći svoje ogoljene prste u zrak ispod prvih prozora.Kamene su stepenice bile istrošene i prekrivene lokvama kiše te načičkane mahovinom.Trava, bršljan i kupina pritiskale su zidove te su gušile jedina gotička vrata. Scully je fućnuokroz zube i začuo kako se buni stoka iz Breretonovih staja, udaljenih četrdeset i pet metara.

Scully se probio kroz raslinje i napola otvorio vrata velike sale prekrivene krhotinama,čiji se parket nagomilao u podrumu u pougljenoj hrpi prekrivenoj mahovinom. Sve je propalo.Velike grede od hrasta ležale su kao pali žirovi, a okolo su se nalazile kosti stoke i tonepodrumskih cigli. A iznad galerije pocrnjele od dima u čije su prasne zidove generacijelokalnih klinaca urezale svoje inicijale, nadvio se nadsvođen strop crn poput olujnog neba.

Zaobišao je rub kamene pločice te je visoko iznad sebe začuo odvratno zujanje nevidljivihkrila. Došao je do stupa izgrađenih u otvoru zida glavne kule. Zidova debelih šest metara.Udar vjetra prošao je kućom i uskomešao vruć zrak. Scully se popeo sedam ili osam stepenicakada se sjetio svoje tople kuhinje i željeznog kotlića, koji je do sada već počeo zviždati. Kadaje prošao prvi zavoj, jedino svjetlo koje je dopiralo do stepenica dolazilo je odnekud gore.Male umjetne spilje i niše za baklje postale su udubine sjene, a njegove su čizme odzvanjaleglasnije nego što je želio. Svjetlost je postajala jača te se sa strane pojavila mala odaja. Scullyje ušao u tu malu prostoriju čiji je obujam nalikovao na prorez, ugledavši ogroman krevet odsitnog granja i trske koje su ostavile ptice. Kroz otvore za oružje dopirala je svjetlost i onpogleda u stabla jasena ispod svoje kuće. Dolje su ptice letjele u krug, njihovo kliktanjeglasno se širilo zrakom. Uspeo se stepenicama, ohrabren, ispipavajući put kroz dugi vlažnizavoj sve dok se opet nije pojavila svjetlost, otkrivajući sličnu odaju sa strane u koju je ušaogurajući vrata koja su lagano popuštala pod njegovom težinom. Ispred njega pojavila senadsvođena sala s dugim i širokim prozorima kroz koje je ulazila plava svjetlost,osvjetljavajući more grančica i ptičji izmet obložen mramorom koji su se pružali od zida dozida. Vrane su naokolo lupale krilima, bježeći pred njim kroz prozore bez stakla gdje je staokako bi promatrao dolinu u klancu između dvorca i planina, gdje su svaka lokva, neučvršćenpokositreni lim bili osvijetljeni i bespomoćno izloženi pogledima. Vrhovi Slieve Bloomsa bilisu prekriveni oblacima, a obrađena gola polja koja su izgledala poput riblje kosti lagano sunestajala. Scully je otišao do gornjeg prozora kako bi pogledao svoju malu kolibicu s krovomprekrivenim šugom. Dimnjaci su joj bili prekriveni dimom. Staze, živice, neposječena šuma imočvara pod njegovim su se pogledom širili u svim smjerovima dok mu je vjetar mrsio kosu.Odavde je sve izgledalo uredno, u svim je smjerovima sve kretalo i vraćalo se u ovu točku.Bio je to malen, obrađen, isprepleten kraj, jednostavan, iznad svega nevjerojatno jednostavan.Svako je polje imalo ime, svaki puteljak živicu. Sve zamislivo ovdje je bilo napravljeno iliisprobano. Nije to bio osjećaj kakav ste imali kao kad ste promatrali njegovu domovinu. UAustraliji ste promatrali i vidjeli vjerojatnosti, prostranstvo, mogućnosti. Ovdje se divljinatransformirala u nešto drugo, u nešto što je već bila. I ovdje ispod ptica, u nerazumljivojmješavini udaraca, podrijetla i veza doline bio je njegov novi život.

Devet

U zoru sljedećeg dano, dok je zemlja još bila zamrznuta, a magla se nad njim nadvila kaopokrivač nekoga tko mokri u krevet, Scully je znao da se njegovi dani, kada s lopatom i rolomcvjetnog papira odlazi iza štaglja, bliže kraju. Kao armirani beton, zemlja je popuštala tek podnajusklađenijim bičevanjem oštrim krajem motike, a rupa koju je napravio nije bila veća odtegle pekmeza. Zlobno se dimilo zbog čega je na glas zajecao. Jutros mu je oduzela nadu, taodvratna mala bušotina te se osjećao krajnje smiješno nagnut nada njom kao neki ribar koji

22

kroz rupu u ledu maše svojim mamcem. Stražnjica mu se smrznula, a ruke mu je razdirala bol.I tek je jučer u magli našao Jimmy Breretona i zamolio ga da dođe na svom traktoru,neustrašivo mašući preko glogove živice, ironično skidajući kapu. Vrhunac jutra, nema sumnje.

Još nije bila zima, i stvari se mogu pogoršati. Najnaporniji i najturobniji dio dana bilo jesranje, a za bezvoljnog trgovca kakav je bio Scully, koji je volio smišljati stvari, čitati i sjećatise sa spuštenim hlačama i otvorenim vratima, žrtva je postala prevelika.

Čim su mu se ruke odledile, a tava je bila na peći, pronašao je olovku i papir te počeoplanirati septički sustav. Što su Binchy i njegova obitelj radili sve ove godine? Generacijamasu čučali vani na kiši, blatu i snijegu, te u štaglju što se dalo zaključiti iz neravnog zemljanogpoda. Kušnje defekacije možda su ih nagnale na piće.

U kasno jutro kopao je djelomično odleđeno polje kada je pored njega prošao crni auto,sporo i lagano zviždeći niz dugo brdo dok ga je slijedila povorka drugih automobila. Nasloniose na lopatu i promatrao povorku kako vijuga kroz živice. Pedesetak je automobila skrenulokod Birra dok je nebo iznad bilo boje perilice za suđe. Scully je stajao tamo par minuta kolikoje trebalo da prođu. I dok je sjajna zelena boja polja blijedjela, a zadnji auto nestao, zrak je biotežak, a svijet odjednom miran.

Pete poštar našao ga je zakopanog u zemlji do struka malo iza podneva. Po zemlji je bilorazbacano kamenje, kosti i komadići metala koje je bacio na rub rupe preko gomilečokoladnog tla. Bilo je neugodno u zemlji koja je presnažno mirisala za nekoga tko jeodrastao u pijesku. Pod nogama je bila premekana, preraskvašena, te je osjetio olakšanje kadaje ugledao poštara kako se smijulji na polju, mašući poštom.

"Nisi čuo da su već iskopali sve zlato u Irskoj, Scully.""Neću odustati", rekao je Scully, izbacujući punu lopatu zemlje. "Ostavljam depozit. To

je septička jama. Uvijek će postojati kutak neke strane zemlje koja će zauvijek biti Scully.""Šaljivdžijo. Ostavljaš depozit, ha.""Kako si? Nisam te vidio danima.""Imao sam obiteljskog posla."Scully se naslonio na zid prljavštine i obrisao čelo. Zemlja je mirisala na paljevinu i trulež

kao unutrašnjost onog dvorca."Je 1' sve u redu?" rekao je."Je, je. Imam poštu za tebe.""Možeš je ostaviti unutra? Prljav sam, Pete."Pete je pogledao u rupu, a onda kolčiće koji su označavali brazdu do štaglja. Nagib je bio

dobar kao i udaljenost. "Stavljaš zahod u štagalj, je 1' tako?""U kući nema mjesta. Doma bih ga stavio van, ali ovdje nema šanse. Ne želim u jutro

ostaviti kožu s dupeta na zahodskoj školjci."Pete se nasmijao i uši su mu se zasjajile. "Donijet ću ti cijev i metar. Ne smeta ti što su

korišteni, kao što bi Amerikanci rekli? Čak imam i lonac, ružičasti.""Prijatelju, ružičasto je moja boja, a korišteno moja sudbina.""Oki - doki. Hm, a što ćemo s vodom Scully? "Scully je pogledao gore i stisnuo svoju lopatu. "K vragu! Na to sam zaboravio.""Čak i da je lonac od teflona, mislim da ćeš bez vode imati problema.""Pametnjaković. Misliš da je možemo ispustiti iz pumpe? Ručno napuniti vodom cijelu

cisternu?""Isuse, ovdje imaš samo najpotrebnije. Pretpostavljam da ti je doma bilo bolje.""Naravno da je", promrmljao je Scully."Trebaš električnu pumpu da ispustiš vodu iz bunara kao i vodovodne instalacije.""Dobro.""Znam, znam. Vidimo se u četiri. Potpiši ovo. Ah, zmazani gade. Operi ruke."

Scully je pročitao poštu uz vatru dok se pored njega parila šalica čaja. Bila je torazglednica od njegove majke, a imala je povrijeđeni, rezervirani prizvuk. Na slici je bilarijeka Swan u sumrak dok su svjetla Pertha nicala na ljubičastom nebu. Upit iz australske

23

porezne službe zašto zadnje dvije godine nije prijavio porez. To mu je vjerojatno poslalaJennifer, zajedno s razglednicom od supruge njegova prijatelja iz ribarskih dana. Sudećiprema nesuvisloj poruci bila je pijana. Na slici je bila koala koja surfa. Pozdravi izGeraldtona. U debeloj omotnici nalazio se veliki oglas iz Daily Newsa, koji mu je poslaoprijatelj iz dućana s ribarskom opremom. Joh odlazi! Bjelke - Petersen, oronuli despotnapokon napušta politiku. Hvala Bogu. U preporučenom pismu nalazili su se svi dokumentivezani za prodaju Fremantle kuće koje je trebalo potpisati, a u posebnoj omotnici nalazio seček od Jennifer na dvije tisuće dolara. Ček je bio na njezino ime s računa koji mu nije biopoznat, iz banke u kojoj ni on ni ona nisu imali otvoren račun. Nije bilo poruke. Rukopis ipotpis bili su njezini, a na omotnici je bio Fremantleov žig od prije par dana. Zaštojednostavno nije prebacila novac na račun ovdje u Ujedinjezinim Ircima? Sigurno se radi onečem posebnom. Možda je to bilo da prebrodi poteškoće, pokrije dug na kartici. Novac,uvijek ga je činio nervoznim. Pogledao je posljednji prilog, razglednica od Billie. Prikazivalaje fotografiju Round Houseaa, starog zatvora na plaži Fremantlea. Njegove oktogonalnekamene zidine od vapnenca omekšavao je zalazak sunca zbog čega je izgledao skandaloznoslikovito. Bilo je to mjesto na koje su često išli, on i ona. Jennifer je bila na poslu, a oni sulutali gradom do plaže pričajući o građevinama, o onome što je prije bilo. Bio je zahvalan natim godinama, što mu je pripadala većinu vremena. Slušala je tako pažljivo, mogli ste vidjetikako njezin gladan um radi. Bio je to razlog što više nije imao toliko prijatelja, kao da jedijete odjednom i neočekivano za njega bilo dovoljno.

Danas sam s bakom išla na plažu Bathers i sada razmišljam o zatvorenicima. Sigurnovjeruju da ih je Bog zaboravio. Kao da su nestali sa kugle zemaljske. Kada smo išli u Londonimala sam pet godina. Osjećala sam se kao zatvorenik, kao da je za mene prerazličit. Ali bilasam samo dijete. Baka kaže da sam sada dovoljno velika. Znam svezati cipelu, eto. Nemojnestati s kugle zemaljske, Scully. Nemoj me zaboraviti, to jest Billie i Scullya.

(svi za jednoga!)

I jedan za sve, pomislio je Scully. Kuća je bila tiha osim laganih izdisaja gorućeg treseta.Scully je pogledao žig i osjetio bol i nemir. Kakvo dijete. Ponekad mu je oduzimala dah.

Sada ju je mogao vidjeti, kako je izgledala dana kada su kupili ovu kuću. U napuknutomkoferu s farme imala sve njegove stare primjerke Classics Illustrateda. Imala ih je sve. MobyDicka, Huckleberry Finna, Grofa Monte Crista. Da, mogao ju je vidjeti kako se zavalila uusranom unajmljenom VW držeći svoju omiljenu knjigu Zvonar crkve Notre Dame, neukusnonakićenu slikama i šumom uskličnika. Usnice su joj se pomicale dok je njuškala vrećicu Tatočipsa, pjevušeći neku pjesmu Paula Simona. Kosa joj je skakala, a usnice su joj bileobrubljene soli. Uzice cipela bile su joj odvezane.

Tog čudnog dana kada je Jennifer izašla iz auta i pogledala kolibu, razmijenili su poglede,on i Billie, i nije znao što znače. Zajedničku sumnju, možda. I čak kad ga je Jennifer pridobilasvojim molbama, zaraznim uzbuđenjem i srećom, Billie je i dalje bila sumnjičava. Sada setoga sjetio. Kao i toga koliko se na aerodromu odupirala. Plakala je na izlazu, majka koja jeizgledala spokojno morala ju je vući hodnikom. To je bila jedina riječ za to - spokojna. Moždaje bila trudna, ili je samo bila odlučna. Ugodno sjećanje. Crna kosa svjetlucala je iza nje.Ruke njišući se kao kod žene koja je napokon zadovoljna i na pravom putu, opuštena na načinna koji nikada prije nije bila. Da, njezine su crte lica bile spokojna, ali mutne, čak i sada. ABillie je bila poput sidra, morali su je cijelim putem do aviona vući.

Do kraja idućeg dana, Scully je imao spojeni WC bez vode. Na zidu štaglja pored njeganalijepio je oglas: joh odlazi! Napunio je cisternu kantom vode i zalio WC, slušajući kakovoda odlazi nizbrdo. Na kamene blokove između kuće i štaglja postavio je daske koje suslužile kao most preko blata.

Pete je stajao pored s ciničnim smiješkom."Ispumpavaš kaljužu, sigurno.""Uđi i popij nešto, drzniče jedan."

24

Sjeverac je drmao uokvirena stakla Donegal prozora, a dimnjak iza njih je hrkao dok suispijali svoje pinte Harpa. Soba je bila topla i vlažna dok je gulaš lagano vrio.

"Misliš da će se tvojim curama sviđati ovo mjesto?""Pa, mislim da Jennifer neću trebati uvjeravati.""Koliko je ono malena stara?""Billie? Sedam, sedam i pol.""Bit će to za nju sjajan život ovdje. Možeš je dovesti u Birr da se igra s Conom."Sama spomen na Conora Keneallya iritirala je Scullya."A ovdje prolazi školski autobus za Coolderry. Lijepa mala škola.""Ona nije katolik, znaš.""Ah, nije ih briga za to. A uostalom, možda postane. Malo civilizacije nikome ne škodi."Scully se nasmijao. Pomisao na pokušaj >civiliziranja< Billie! Ali naučit će, i sviđat će im

se. Irci i ona, dobro će se slagati. Sviđa im se malo duha, zar ne?Vani je sada bio mrak i počelo je kišiti, prvo lagano, a onda kao iz kabla. Vatra je

zazviždala."Pravi si sretnik što imaš dijete", rekao je Pete buljeći u vatru."Da", rekao je cijelim svojim bićem. "Da. To je iznenađenje, znaš, ništa te na to ne može

pripremiti. Smiješno, znaš, ali užasno sam zahvalan na tome. Jennifer, Bogu." Bojažljivo senasmijao. "Znaš, te su stvari prije bile automatske, prirodne. Žene više nisu toliko lude za tim,barem ne tamo odakle ja dolazim. Imaju drugog posla, što je pošteno. Ali ponekad neshvaćaju što propuštaju, ili što si uskraćuju, znaš? Moć koju imaju. Ne znam je li Billie bilaslučajna ili ne. Mislim da je. Teško je znati, znaš. Zato sam zahvalan, to je istina." Scully sezarumenio. Da. Zato ju je tako pažljivo oblačio kada je bila mala, zato se previše brinuo zapojase u automobilu, ljutio je predavanjima o propadanju zuba. To nije nalikovalo na njega,ali ona to nije mogla znati. Bila je to ona, realnost nje. I kada je pala s bicikla ili stabla uvijekje trčala njemu. Zbog toga ga je bilo sram pred Jennifer, to što je Billie uvijek prvo trčalanjemu. Je li Jennifer osjećala ono što je sigurno osjećao njegov otac, da je drugi roditelj?Možda je on to preozbiljno shvaćao. Možda drugi ljudi nisu osjećali te stvari.

"I ti znači želiš dijete jednoga dana?""Oh, to ne mogu zamisliti", rekao je Pete, ponovno si puneći čašu, oslanjajući čizmu na

ognjište. "Tu je mali problem braka, Scully. Znaš, da želim nevolje preselio bi se u SjevernuIrsku. Sviđa mi se što mogu lutati kad ja to želim. A imam i Conovu djecu, kada me spopadneželja."

Pete je gledao kako se Scully ustaje i na prozorskoj dasci pali svoje tri svijeće. Obojica sugledali u isprekidani plamen i odraz koji je bacao na okvire prozora.

"Jesi li ikada bio blizu?" pitao je Scully. "Blizu braka.""Ah, jednom. Ali bio sam mlad. Nema smisla razmišljati o tome. Sve su pustolovine

ispred, a ne iza tebe. Samo ih moraš naći. I moram reći", rekao je s vragolastim pogledom uočima, "vjerujem da ih tu i tamo možemo ispuniti. Bio si neizrecivo strpljiv s mojim bratom."

"Pete, ne moraš...""Ne, ne. Zahvaljujem ti na razumijevanju.""Slušaj...""Je 1' se možemo naći sutra rano ujutro u Birru, recimo u sedam i trideset?""Naravno. Zašto?""Struja kvari stvari, znaš, ali bez nje ne možeš speci tost niti se posrati. Sedam i trideset."

Ulice Birra gotovo su se razdanile u sedam i trideset idućeg jutra, a njegove su kuće,jedna do druge na maglovitom trgu, bile sive i uskomešane zvižducima lončića i tučnjavompasa. Scully je ugledao kombi u glavnoj ulici opranoj kišom te se zaustavio kraj njega dok jePete izlazio turobno mašući.

Pete ga je odveo do malenog zelenog prolaza sa strane ulaza u dućan. Pete je pokucao ipuhnuo u ruku.

Iscrpljena i preplašena žena šutke ih je pustila unutra."Jutro, Maeve."

25

"Neće se vratiti još satima, Peter. Nemoj se ni truditi.""Ovo je Fred Scully koji živi kod Leapa.""Oh, da, Australac", slabašno se nasmijala."Drago mi je", rekao je Scully namirisavši kuhani kupus, dim cigarete, treset i mast od

slanine. "Peter priča o vama po cijele dane.""Oh, nadam se da kaže i nešto dobro", tiho je rekao."Spreman, Scully?""Spreman za šta?" rekla je Maeve Keneally.Scully je osjetio nesvjesticu od zagušljivosti i očaja ove kuće. Činilo se kao da se ovdje

generacijama nisu otvarali prozori."Samo ostavi prednja vrata otvorena, Maeve."Scully je slijedio poštara kroz mračnu kuću u smrdljivu spavaću sobu gdje je Conor

Keneally spavao u čizmama, te su ga primili za te čizme i izvukli ga iz kreveta, niz hodnik nakojem su visjele zelenkaste slike Pape, svetaca i Charliea Haugheya, kroz ulazna vrata naulicu gdje je sipila kišica i gdje se napokon probudio te počeo otimati.

"Koji kurac! Skidaj se s mene!""Imamo posao za tebe zato uđi u kombi, Con." Pete je povukao brata, ali on je opet

skliznuo na kvrgav pločnik."U pidžami sam na prokletoj mokroj ulici, ti gade!""Ah, Conore Keneallyu, kao i uvijek spavao si u odjeći. Ulazi u kombi."Conor se teškom mukom uspravio na noge. Bio je veći od svog brata i imao je crvene

ruke. Zalisci su mu se poput plamenova spuštali niz obraze dok se naslonio na Toyota kombi,glavom zahvativši malo PVC-a dok je teturao.

"Nitko mi nije rekao.""Začepi i ulazi u kombi", rekao je Pete pokušavajući se nasmiješiti."Tko će me natjerati, seronjo?" Visoki muškarac se uspravio, a mirisao je na polja druge

Republike. "Vi, gospodine Poštar?""Ne", rekao je Pete pokazujući na Scullya. "On."Conor se pokušavao koncentrirati na lice prekriveno ožiljcima i intelektualni pogled

Australca, koji je dovoljno problijedio da to i napravi. Nije to bilo lice poštara."Pa, Conore, ovo je jedan od momaka Myliea Doolina iz Londona i trebaš mu napraviti

posao."Električar je klonuo i u jezi stavio svoju veliku mesnatu ruku na glavu."Aaa! Aaaa, jebem mu! Isuse, Peteru Keneallyu, što to radiš, kretenu jedan!""Ne postavljaj glupa pitanja. Uzmi brojilo i sve svoje laži sa sobom.""Evo jedne", rekao je Conor, boležljivo u kombiju spuštajući svoju glavu. "Vraćao sam se

iz Tullamorea... ""Ajmo", Pete ga je otresito prekinuo. "Naš će nas čovjek slijediti."Conor je sada prekrio lice objema rukama. "Majko Božja, Peter. Mylie Doolin.""Da", rekao je Peter preko ramena namigujući Scullyu, "Da, Mylie Doolin glavom i

bradom."Gledao ih je kako ulaze u Toyotu s vrčem crnomodrog pića. Pas je zalajao. Kiša je padala.

Scully je čitavo jutro izbjegavao kolibu, zadržavajući se u štaglju punom propuha gdje ješmirglao i lakirao staru stolicu od mahagonija koju je našao na tavanu. Povremeno je čuo vikuiz kuće: ljutnju, ogorčenje, mamurluk, strah. Bilo je smiješno, ali mu je bilo žao jadnogConora koji je radio dok mu je imaginarna puška bila uperena u glavu, u kojoj ga je mučiostvarni, pravi mamurluk. Scully se bacio na posao s vrtoglavim zanosom, još jednom zahvalanMylieu.

Nešto prije podneva, kada nije više mogao izdržati hladnoću, ušao je unutra i u kuhinjizačuo violinu iz tranzistora.

Conor je sjedio za stolom te dršćući ispunjavao neku papirologiju dok je Pete nadodavaotreset u vatru.

"Moć narodu, Scully."

26

"Ne ulizuj se, brate."Scully se samo nacerio. Conor je Scullyu pružio nekoliko papira, a on ih je šutke uzeo."Sada kada imaš struju, Scully, momče", rekao je Pete. "Šta kažeš na propucavanje

koljena, ha?"Conor je problijedio."Pete", rekao je Scully, prvi put prozborivši pred Conorom toga dana. "Pusti ga na miru.""Ovaj kreten nije Irac!""Australac", rekao je Scully."Irac iz pustinje, da to tako sročimo."Stol se srušio dok je Conor pokušavao dohvatiti brata kada se na radiju iznenada oglasilo

podne. Bez oklijevanja, oba su se Irca opustila i pognula se u molitvi, dašćući i dršćući dok sucrkvena zvona zvonila. Vjetar je lupao o prozorska stakla. Vatra je sama od sebe jenjavaladok su zvona zvonila i zvonila u prividnoj tišini. Scully je promatrao uvojke kose na čelimabraće Keneally, pokušavajući zatomiti okrutno hihotanje koje ga je obuzelo. A onda je u tišiniodzvonilo i posljednje zvono. Muškarci su se prekrižili, a Conor Keneally primijetio je da jeScully uspravan te da su mu ruke u džepovima.

"Dragi Bože, on nije ni katolik, a kamoli Irac!""A to nije sve", rekao je Peter koji se hihotao, čekajući da ga brat natuče. "Mislio je da je

Mylie u zatvoru zbog poreza."Conor je pogledao Scullya s iznenadnom blagošću na licu - sažaljenjem. "Isuse, čovječe,

gdje si išao u školu?""Negdje drugdje, možemo tako reći.""Vi gadovi." Conor je vunenom kapom udario u koljena. "Vi gadovi ste me prevarili. Čak

nije ni s Provosima, je 1' tako.""Žao mi je", rekao je Scully.Pete je zabacio glavu unatrag te se nasmijao, nije prestao čak ni kad ga je Conor izvukao

van i zabio ga u vrata Toyote. Nastavio je u istom tonu dok je njegov brat koji je umirao odsmijeha glavom udarao u krov, zatim ga je još jednom povukao za riđi uvojak te ga još parputa udario, a onda ga je pustio, odmaknuo se i počeo plakati.

"O Bože, moj živote."S vrata svoje kuće ispunjezine glazbom i mirisom goruće zemlje, Scully je promatrao

kako Pete prima svog brata te ga bijesno drži na vjetru. Veliki je čovjek jecao dok su mucurile suze i šmrklji. Lice mu se rumenilo od posramljenosti i očaja i neke određene slabostikakvu Scully nikada prije nije vidio. Peterove ruke prolazile su bratovim riđim uvojcima te jei on plakao, odvrativši pogled i držeći glavu visoko uspravnu na vjetru.

Scully je ušao unutra i stao kraj vatre, objesivši lončić iznad, te je dodao još malo treseta.Na radiju je svirala balada i tužan je ženski glas ispunio kuću. Vratio se na ulazna vrata iponudio braći Keneally šalicu čaja. Uspravili su se, prihvatili s dostojanstvom te stresli blatosa svojih čizama.

Deset

Jedanestog prosinca, u sunčani petak s hladnim, čistim zrakom, Scully je stajao poredumivaonika punog I tople vode i svojim isprekidanim, režućim glasom pjevušio staru pjesmukoju je Van Morrison jučer urlao na radiju.

Ali more je velikoI ja ga mogu preplivatiIako nemamKrila za letjeti...

Kuća je imala slatkasti miris treseta i pranja. Na kuhinjskom kredencu od bora i policiispod stepenica prekrivenoj starim papirom nalazilo se porculansko posuđe. Pored vrata

27

nalazila se metla od breza, a kraj spremišta treseta smjestilo se triješće od ariša. Na zidu krajdimnjaka, iznad njegovih gumenih čizama, visjela je kabanica. Na kamenim pločicama zujaoje hladnjak. Prozori su bili prekriveni jeftinim zavjesama, koje su se plavile na vapnu dok suse sunčeve zrake prelijevale preko sudopera od nehrđajućeg čelika. Priznaj, rekao je sam sebi,sviđa ti se, sviđa ti se kuća sada kada je puna stvari. Zato što voliš stvari, uvijek si ih i volio.

Scully je u tome nalikovao na svog oca. Bez obzira što je Vojska spasa govorila, on jevjerovao da su određene stvari božanske. Motori Briggs i Stratton, motorna pila McCulloch,prastara libela u radionici pokraj mljekarske farme, te mjehurić zraka u istoj toj labeli zbogkojeg je sin imao ideje za crtanje i gradnju. Ah, te stvari. Mama je mislila da je toidolopoklonstvo, ali ona je imala mjedeni naprstak koji je čuvala pažljivije od svog vjenčanogprstena.

Ono što je Scully naučio nije bilo nabavljati i imati stvari; nego cijeniti ih, dobivati snaguiz njihove čudne prisutnosti.

Scully je laktom džempera obrisao prozorsko staklo te je ugledao polja koja su se sjajilapoput lažnog dijamanta. Dan je bio prelijep za rad. Nije opet mogao cijeli dan raditi, pogotovokada je bilo tako sunčano. Pete je bio u pravu, ništa još nije vidio jer se tako zakopao u posao.Čak nije ni znao gdje živi.

Na kuhinjskom je stolu počeo pisati pismo kući, ali je shvatio da ga neće primiti navrijeme. Pogledao je digresiju koju je napisao Billie na margini. Čak i ako nestanem s kuglezemaljske, Billie Ann Scully, i dalje ću te voljeti iz svemira.

Nasmijao se. Da.

Tog se jutra odvezao u Birr i organizirao svoje račune. Napisao je ček na PeteraKeneallya kao dio njegove plaće. Kupio je but janjetine s Novog Zelanda i grančicuružmarina po nevjerojatno visokoj cijeni. Pronašao je naranče iz Španjolske, masline, inćune,rajčice, stvari koje su u sebi još uvijek imale sunce. Muškarci i žene su ga pozdravljali dok jepo laganoj kisici teglio vreću krumpira do auta. Kupio je Irish Times i pročitao o groznomzločincu iz Melbourna koji je ubio osam ljudi u zgradi australske pošte. Bacio se s desetogkata kroz prozor. Netko drugi u Miamiu, otuđeni muž ubio je cijelu svoju obitelj s oštromstranom malog čekića te se ugušio plinom kako bi opet svi mogli biti zajedno. Sranje, je litako bilo samo s muškarcima?

Dva klinca s fluorescentnim šiltericama prošli su pored njega pjevajući. Upalio je kombi.Da, ovdje barem pjevaju, bez obzira na sve drugo.

Uzduž vijugavih ulica, između živice i zidova, skrećući uz grmove kupine, lagano kližućiniz lokve tvrde poput čelika stigao je do stabla posred ceste na čijim su ogoljenim granamavisjeli dronjci. Stajalo je na malom otoku trave gdje je cesta skretalo oko njega. Scully sezaustavio ugledavši dijelove tkanine koji su tu i tamo bili zavezani, neki su bili izbljeđeni itruli, drugi su nedavno bili pričvršćeni. Malo tužno stablo s cestom koja je narasla oko njega.Izgledalo je komično i bespomoćno. Nastavio je voziti dalje.

U Coolderryu se zaustavio ispred seoske škole. Izašao je na svjetlo i stao pored igralištadok je zazvonilo zvono za ručak. Zaboljelo ga je srce od blejanja djece.

Auto se u leru spustio niz brdo."Kako si Scully?"Okrenuo se i ugledao Petea poštara koji je ispružio ruku iz kombija."Ja? Nekako na iglama.""Na iglama?""Anksiozno, nestrpljivo, nervozno...""Znači, uznemireno.""Ne, na iglama."Pete se nasmijao i ugasio motor. "Još malo, sinko. Još dva dana, je 1' tako?""Kako je Conor?"

28

Poštar je napućio usne i pogledao preko blatnjavog igrališta gdje su se krakati momcipočeli skupljati, nadirati i uznemireno se trzati. "Stari Conor propada, malo po malo. Zbogpića, kao da nisi znao. To je najtužniji prizor koji možeš zamisliti, Scully, čovjek koji pušta damu život isklizne iz ruku."

Scully je obrisao noge u šljunak. "Ima razloga za to?""Preduga priča da te zamaram s njom. Nešto se grozno dogodilo u obitelji prije pet ili šest

godina. Nešto... pa, nešto grozno. Conor je tip čovjeka koji to ne želi pustiti na miru. Nikadato naravno ne spominje, nije prozborio ni riječ o tome. Ali prepušta se teškim mislima.Postoje stvari koje nemaju kraj, Scully, stvari čiji se završetak ne spominje. U tome nemapravde, ali to je Božja volja. Jedini kraj koje neke stvari imaju jest kraj koji sam odrediš.Slušaj, molim te, mene kako ne prestajem mljeti kao da sam radio."

Scully je odmahnuo rukom na njegovu ispriku. "Dobar si brat.""Sutra navečer idem na svirku u odličan pub u Shinroneu. Ajde sa mnom da proslavimo

zadnju večer koju ćeš provesti kao irski neženja."Scully je zaškiljio, oklijevajući. Osjećao se kao pustinjak kojemu je to preko volje, a

ujedno i smiješno zato što tako razmišlja."Hajde Scully, opusti se!""U redu", nasmijao se. "Hvala."Scully je stajao u plavom oblaku koji je podigao poštarski kombi, slušajući kako Pete

divljački mijenja brzine. Udario je nogama u pod i čuo kako djevojke iza njega skviče.Mali je kombi iznenada zakočio na brdu, polukružno se okrenuo te se njišteći vratio. Pete

se opet zaustavio, bijesno se crvenivši, gurajući ruku kroz prozor."Znao sam da sam zbog nečega došao. Telegram, Scully."Otvorio ga je dok je Pete opet odlazio.

Prodaja obavljena. Potvrđen dolazak u nedjelju ujutro.Jennifer.

Ugurao ga je u džep te nesigurno stajao pred školom, zamišljajući ih kraj sebe. Ruke sumu se tresle. A onda je shvatio - gad ga je pročitao. Peter je saznao prije njega. Život na selu!

U subotu navečer Scully se obrijao i obukao najbolje traperice, čizme od klokanove kože icrni džemper. Iz prtljažnika auta izvukao je elegantni crni zimski kaput koji je kupio u PlaceMonge tokom teških dana u Parizu.. Četiristo franaka za rabljeni kaput. Čak je i danasodmahnuo glavom kada se toga sjetio. Naporno je radio za taj kaput. Očetkao ga je krajognjišta te ga nakratko objesio da se izrači dok je s nevjerojatnom usredotočenošću prao zube.Scully, pomislio je, izgledaš kao robijaš. Potvrđuješ duboku i arogantnu sumnju svakogEngleza. Ne možeš promijeniti lice, ali pobogu daj se ošišaj.

Naložio je vatru nakrcavši je tresetom, uzeo ključeve od kuće koji su izgledalisrednjovjekovno te su bili teški kao da u džepu ima revolver.

Opet je pročitao zgužvani telegram. Potvrđeno. Nedjelja. Papir je izgledao blijedo i čudnona oribanom stolu od bora, bacajući sjenu na drvo.

Pomislio je na noć kada su kupili ovu kuću. Kada se probudio u prostranoj, zagušljivojsobi iznad puba Davya Finnerana, ugledavši Jennifer kako naga stoji pokraj prozora,osvijetljena neonskim svjetlom dućana preko puta ulice dok su se posljednji pijanci vuklikući. Njezino je tijelo bilo preplanulo od grčkog sunca. Krevet je još uvijek imao miris seksa.Billie je spavala na kauču kraj vrata, noge i ruke bili su joj na sve strane. Scully se nekovrijeme nije micao. Ležao je u visećem mornarskom krevetu, usta su mu se osušila odproslave. Promatrao ju je kako stoji pokraj prozora dok su crkvena zvona odzvanjala. Ramenasu joj se trznula; šmrcala je. Scully ju je volio. Nije se vraćao kući, nikada više neće vidjetisvoju kuću i sve svoje stvari, ali volio ju je i ona je to morala znati. Obrisala je oči, obrisala ihte se okrenula, preplašivši se kada ga je ugledala budnog.

"Ružno sam sanjala", šapnula je.Ali činilo se kao da uopće nije spavala."Jesi dobro?"

29

Kimnula je glavom."Dođi u krevet."Na trenutak se uozbiljila, oklijevajući prije nego što mu je prišla. Bila je hladna i vlažna."Žao mi je", promrmljala je."Zbog sna?"Na ramenu je osjetio njezin topli dah. Privukao ju je sebi i zaspao.Sada je Scully začuo kako se Renault teško penje brdom. Naložio je vatru, ugasio svjetlo i

izišao van kako bi se sastao s Peterom.

Pete poštar lagano ih je vozio do Shinrona kroz sve jaču kišu, pružajući pola pinteBushmillsa Scullyu koji je otpio te promatrao tunel koji su prednja svjetla stvorila izmeđuživice i kamenih zidova.

"Imaš dobar kaput.""Kupio sam ga u Parizu.""Parizu. Prokletom Parizu, ha?"Scully se nasmijao. "Parizu.""Je li kao u filmovima?""Pa i nije baš.""Volim filmove tipa onih Genea Kellya, s plesom, kišobranima i poljupcima pokraj

fontane.""Pa, to smo naravno često radili.""Šta si pobogu radio?"Scully je uzdahnuo. "Ubijao sam se od posla, Pete. Ja sam farbao, a Jennifer je pisala.""Farbao. Nisi mi rekao da si umjetnički tip.""Bojao sam apartmane. Za gotovinu. Najgori posao u mom životu, ništa me ne pitaj.""A pisanje?"Scully je potegnuo gutljaj vrućeg Bushmillsa nalik na treset. Pariz nije bio stvar o kojoj je

želio misliti tijekom noćnog izlaska. Jednom zauvijek je želio zaboraviti prokleto mjesto.Duge, bijedne dane u kojima je strugao stropove neurotičnih pariških škrtaca. Očajničketučnjave s Billie svakog jutra ispred škole, i večeri suza i bijesa kada je Jenniferina frustracijabila poput životinje koja je s njima u sobi. Bila je to za nju svojevrsna patnja. Nakon početnogoduševljenja, euforičnih tjedana nade i uzbuđenja, dana kada se prepuna ideja borila s njima uskučenom stanu te ih isprobavala na novim prijateljima, tada je postala to osujećeno biće.

Ponekad su ostajali budni dugo u noć te ispijali previše pastisa, a on ju je pokušavaoutješiti, no ona je napadala poput divlje životinje stjerane u kut. On je za to bio kriv, govorilaje. Bio je lijen, nedovoljno motiviran - nije imao ambicija, hrabrosti, što mu se činilonepošteno, obzirom na okolnosti. Cijeli je dan obavljao očajne poslove samo da bi ona moglapisati. A to je rado činio za nju. Bože, koliko joj je želio uspjeh, da se promijeni tako da budesretna.

Ali Pariz je bio crna rupa, gdje se Jennifer našla pred zidom svojih ograničenja, a sve štoje on mogao napraviti bilo je stati i promatrati.

"Scully?""Hm?""Reci mi o pisanju. Je 1' spavaš ili si već pijan?""Pa, meni se sviđalo.""Šta je pisala? Sigurno je pjesnički tip, ako ćemo suditi po kolibi koju je izabrala."Scully se nasmijao i vratio mu bocu. "U stvari je izrazito poslovna žena, Pete. Voli kada

su stvari na mjestu. Dolazi iz vrlo podobne obitelji. Zapravo je pobjegla od njih. Uvijek jesmatrala da je roditelji sprečavaju da se bavi onima što bi uistinu željela. Prisilili su je nakarijeru u državnoj službi i slične stvari. Rekli su da je žele učiniti običnom, a ona to nije.Sviđala mi se zato što je bila toliko... konzervativna. Ali ona to mrzi, tu konzervativnost.Pisanje je bilo nešto što je oduvijek željela raditi. Znaš, čudne, riskantne stvari, stvari kojeroditelji mrze. Sve ovo putovanje bila je njezina prilika. Ostavila je svoj posao, željela je ići uPariz. Za nju je Pariz bio poezija. I napisala je nekoliko lijepih pjesama, pokazala ih ljudima

30

koji su je... slomili. Ti gadovi, njezini prijatelji, mislili su da je to šala. Jebeš njih. Ja sammislio da su pjesme dobre."

"Tebi su se sviđale jer ju voliš.""Ne, sviđale su mi se jer su mi se sviđale." Scully je gledao kako neravne živice nestaju.

"Bilo kako bilo, propalo je.""I toliko o plesu pokraj fontana.""Da."Pete je popio bocu viskija na eks te uzdahnuo s užitkom. Nakratko je držao volan

koljenima i teatralno pjevušio."Bože, Scully, ti si vidio svijeta!""Jeftino, prijatelju, jeftino.""A šta si radio u Grčkoj, ležao na suncu i pio ona mala pića s kišobrančićima?"Scully se nasmijao. "Ne, radio sam za klesara, nosio sam granit na vrh brda. Volio sam to.

Sjajno mjesto. Grčka je poput Australije na koju su Irci izvršili invaziju.""Pobogu, čovječe!""Ali to je istina. Ništa ne radi kako spada, a nikoga za to nije briga. Savršeno.""A šta je Jennifer radila?""Slikala je.""Kuće?""Ne, slike. Znaš, morala je pokušati. Bila je dobra, barem sam ja tako mislio. Problem s

Jennifer je što se razumije u mnoge stvari. Dobra je u mnogo toga, ali ona želi biti genijalna ujednoj stvari. Možda će joj se to i ostvariti. Jednog dana. Zaslužuje šansu."

"Voliš tu djevojku.""Da, volim."Spustili su se do Shinrona niz strminu s ugašenim motorom dok je kiša koso padala na

svjetla maloga grada koji se činio pretrpan parkiranim autima."Arlo Guthrie je bio ovdje prošle godine, Scully. Došao sam ga vidjeti na vlastite oči.

Sjećaš se one pjesme:

Došao sam u Los AngelesS nekoliko ključevaNe diraj moje stvariMolim vas lijepo gospodine cariniče!"

"Sjećam se. To je pjesma o drogi, Pete.""Nije."Scully mu je uzeo bocu i smijao se dok ga nije počeo boljeti trbuh."Jedan od momaka iz U2 došao je iz Dublina kako bi slušao starog Arlu. Skoro sam ga

srušio preko pisoara. Gdje bi bili bez muzike, ha? To nije pjesma o drogi, je 1' tako?"Scully se samo smijao kimajući glavom."Prokletstvo!"

U toploj zagušljivoj atmosferi puba te večeri, Scullya je pustila nervoza koju je počeoosjećati prije par sati. Bend je svirao jig pa reel i prašina se digla s prljavog poda od plesnihkoraka i mahanja kaputa i šalova. Violinist je bio maničan i ukočen, svirač pokositrenezviždaljke poremećen, a bubnjar je zvučao kao upozorenje nadolazeće glavobolje. Netko jedošao s gajdama i starac je uzeo mikrofon dok se vreva lagano stišavala čim je balada počela.Scully se nije mogao sjetiti nježnijeg zvuka od tužnog hu-janja tog instrumenta. To nije bilohujanje škotskih gajdi; bilo je to naricanje, uzvik prepun želje i žaljenja. Starac kojemu jekravata stajala nahero, a umjetno zubalo bilo pomaknuto pjevao je pjesmu Slieve Bloomsa, otome kako je kada si ostavljen, napušten u brdima u kojima nadolazi zima. Scully jeskamenjeno slušao, a tijekom zadnjeg refrena odložio je naočale i probio se do vrata.

Vani je padala kiša i na ulici nije bilo nikoga osim mrkog crnog psa privezanog za bicikl.Preko puta ceste dućan se spremao za zatvaranje, njegova jaka fluorescentna svjetla padala su

31

poput sante leda na ulicu. Scullyevo je lice na mahove bilo ukočeno, i stajao je s licem na kišenastojeći razjasniti jezu koju je na trenutak osjetio tamo unutra. Da, bila je to jeza. To je samopjesma, Scully.

Pete je stajao na vratima gledajući van. "Nećeš valjda bljuvati, ha?""Ne, dobro sam.""Ne sviđa ti se muzika?""Muzika je sjajna. Zapravo, veličanstvena.""Pobogu, ovdje ima pokvarenih djevojaka iz Tullamorea.""Idi njima.""Ti si znači u redu?""Bit ću za trenutak."Pete se vratio u vruće ždrijelo puba, a Scully je obrisao kišu s lica. Crni je pas zacvilio.

Prišao mu je i oslobodio ga s lanca. Ugrizao ga je i otrčao u noć.

Dok je masna para izlazila iz paketa sa vrućim krumpirićima, njih su se dvojica vozilakući pjevajući.

Miči ruke s crvenokose MaryOna i ja ćemo se vjenčatiOvo jutro idemo svećenikuA po noći ćemo leći u bračnu postelju...

Došli su do čudnog malog stabla posred ceste, ukrašenog krpama, te je Scully pitao zanjega.

"To je stablo želja", rekao je Peter zaustavljajući se kraj njega, spuštajući prozor kako bipustio hladan zrak. "Ljudi zažele želju i zavežu krpu za njega."

"Je 1' pali?"Pete se grohotom nasmijao. "Je 1' ti izgleda kao da pali, sinko? Jesu li ovo Havaji? Ne

ostvari se mnogima u Irskoj želja, Scully.""Pa sigurno stvari nisu tako tragične", rekao je Scully osjećajući kako mu pada

raspoloženje."Isuse", povikao je Pete. "Možeš li zamisliti koliko bi sjebani bili da se prepustimo!"Poštarovi su zubi u mraku izgledali ogromno i urnebesno.Veći dio puta do Binchyeve kolibe, uz cestu ispred njih uporno je trčao zec, čiji je rep

kako su usporavali poskakivao na prednjim svjetlima. Trčao je i trčao, krivudajući kako binašao otvor u kamenom zidu, skakao preko staklastih blatnjavih površina, sve dok na krajunije skrenuo u tamu polja. Scully i Peter Keneally klicali su mu sve do vrha brda.

Kad su stigli do kolibe Scully je izišao, te na trenutak stajao pokraj kombija."Razveseli se, Scully. Već je sutra.""Sutra je.""Bog te blagoslovio.""Hvala ti za večeras. Hvala ti za sve.""Hoćeš da te sutra poslije mise odvezem po njih?""Hvala, ali najbolje je da idem sam.""Pa, vidimo se onda u ponedjeljak", rekao je Pete krenuvši niz brdo. Njegova su svjetla

obasjavala živicu, a onda je nestao.Scully je otvorio vrata. Vatra je još uvijek tinjala. Naložio je još malo treseta i dodao par

komada ugljena te se opet rasplamsala. Sobu po sobu obilazio je kuću, pokušavajući ih svezamisliti u njima, ali bio je preumoran, možda i pijan pa su mu slike bježale čim je izravnaotepih i ispravio stolac. Zato je konačno otišao u krevet na gornjem katu, čije su plahte mirisalena tvornice i dućane sunčanijih mjesta.

32

Jedanaest

Scully se probudio u neko doba noći, grlo mu je bilo suho i boljelo ga je. Digao se izkreveta u hladnoću te je sišao dolje po čašu vode. Stoka iz Breretonovih staja tamo iza dvorcaje rikala. Kad je prišao sudoperu, vidio je da se nebo raščistilo te da su izašle zvijezde.Izobličeni mjesec sjajio se visoko na tamnom nebu. Dolje kod dvorca svjetlila su svjetla.Stajao je pored prozora gol, dršćući i gledao kako se miču kroz drveće. Klinci, pomislio je,lokalni tinejdžeri, prave se važni u subotnju noć. Popio je vodu i stavio čašu u sudoper.Zanimalo ga je da li Jimmy Brereton zna. Ne može škoditi ako provjeri.

Na vratima je obukao kaput, gumene čizme i zamotao se šalom. Kada je izišao u noć ulice ga je udario hladan, ledeni zrak. Svjetleća kazaljka na njegovom satu pokazivala je triujutro.

Scully je oprezno koračao poljem u tamu. Nije bilo vjetra, samo gusta magla koja sedizala od zemlje. Tamo dolje kroz drveće - ne, iza drveća, tamo dolje u dolini - micala su sesvjetla. Kada se popeo preko živice svoga polja, Scully je vidio kako svjetla vijugaju; bila supoput povorke. Zabacio je glavu ne bi li čuo zvukove pijanke, ali nije čuo ništa osim zvukovakrava Jimmya Breretona.

Scully je prešao cestu te se popeo preko zida na mjestu gdje se jasenova šuma spajala scestom. Krenuo je preko otpalih grana, drobeći zaleđeni šljunak dok mu je vlastiti dah ispredpokazivao put. Iza stabala prostirala se ogromna sjena dvorca, tiha, prazna, mirna. Dok mu jesmrznuta trava udarala gole goljenice, prešao je dvorište pokraj ruševina kuće. Kroz tamu jekrajičkom oka vidio kamene blokove te je došao do ruba provalije ugledavši bučni okršaj gdjesu se goruće baklje kretale preko polja i oko ogoljenih hrastovih stabala ispod stepenicadvorca. Baklje. Da, bili su to plameni koji su se kretali visoko iznad zemlje. Sada je Scullyzačuo topot nogu, i kada su svjetla obasjala staro drvo ugledao je svjetlucava, mokra tijelakonja i bradate muškarce. Ljude. Mršave ljude. Blato se ispred njih uzdizalo kao val.

Trgajući kupinu i koprivu, Scully je bježao prema zaklonu razrušenog zida. Hladnoća jezahvatila njegove mošnje, bile su krhke poput božičnih kuglica između njegovih bedara.Snažnije se ogrnuo kaputom i provirio kroz rupu u zidu. Tamo dolje, na maloj strmini poljaispod stepenica dvorca, sakupili su se konjanici. Bilo ih je oko dvadeset, svečano obučenih.Imali su razbarušenu kosu, ogrtače i visoke čizme. Dvojica su omotala čelo sivkastimtkaninama. Scully je čuo kako konji dašću i pokušavaju doći do zraka. Ispuštali su stupovepare i drhtali kovinastom jezom. S odsjajem vatre u očima, jahači su pogledali toranj, a Scullyje pokušao misliti, izvući se iz svega ovoga. Stresao se od hladnoće. Dolje u dolini više nijebilo svjetala, vatre nisu gorjele u dvorištima lokalnih farmi, nije bilo znakova života koji bimu dobro došli. Gledao je i čekao, hipnotiziran. Sada je vidio oružje, ožiljke i krv, nemirnotrzanje uzda. Vidio je sjaj znoja na konjskim slabinama i udruženi pogled jahača. Izgledali sukao plaćenici, divlje i stoično. U cijelom svom životu nije vidio takve muškarce. S mjesta nakojem je čučao nije baš mogao vidjeti toranj dvorca, nazire li se ili ne nazire u njemu svjetlo,jesu li vrata otvorena i je li netko u njemu.

Četveronoške je puzao oko uništenog dvorišta kako bi se uzverao preko krhotinaprekrivenih mahovinom i sklonio se pod živicom od gloga tik uz dvorište dvorca. No, na polaputa od živice Scully je nogom upao u rupu, zateturao i posve izgubio ravnotežu. Kotrljao se,padao niz padinu psujući, a kada se zaustavio osjećao je bol i stravu jer je bio na otvorenom,očit kao podne. Nije imalo smisla trčati. Zaključio je da isto tako može ustati i pokazati se načudnom svjetlu prskajućih baklji. Uspravio se, osjetivši kako se blato miče na glatkojpovršini, ali jahači se nisu maknuli sa svog mjesta. Svaki od njih bio je na sedlu, napet, očijuuprtih u toranj gdje nije bilo svjetla i ništa se nije micalo. Gotovo iz pristojnosti pročistio jegrlo i šutnuo par kamenčića kako bi privukao njihovu pažnju, ali bilo je kao da nije postojao.

S visoko uzdignutim rukama, doteturao je u blatnjavu travu gdje se osjećao jak miriskonja. Bliže je miris bio kiselkastiji, miris neopranih muškaraca. Kada ga je konj na začeljuiznenada poprskao mokraćom, Scully je preplašeno progunđao, ali nitko se nije pomaknuo.Njihove su baklje pucketale, plameni su se nepopustljivo uzdizali u zrak, šireći smrad. Dokmu je srce lupalo poput životinje zarobljene ispod kože, Scully se kretao kroz jahače

33

dodirujući užežene slabine njihovih konja. Neki od konja imali su crne, zgrušane rane naprsima, i izgledali su umorno, promrzlo i ošamućeno kao i njihovi jahači. Neki od njih bili sudječaci, njihove mršave noge bile su gole i naježene. A kako su krivili vratove, ti jahači. Kaoda će ih svakog trena snaći neki veliki, grozni trenutak, kao da će ih nešto, netko tamo gorepokrenuti. Nebo iznad njih bilo je neutješan pokrivač. Tlo je bilo prekriveno blatom iugaženo. Izmet je poput kolača koji se puše stajao između kopita. Dvorac se ispred njihizdizao kao toljaga. Osjećao je kako krivi vrat, čeka, gotovo da je zaboravio disati. Konj jezatresao svoju grivu i Scully je osjetio kako mu oblak znoja udara lice. Njegove su se nogedok su čekale ukopale u zemlji, a on je čekao s njima. Bila je to istina, znao je, nešto će sedogoditi. Ali grozan muk se nastavio.

"Ima li koga?" Scully je povikao prema tornju, njegov je glas prekinuo napetost. Dahtaoje od studeni, osjetivši kako ga zemlja crpi, vuče u plodan mulj. "Ima li koga? Ikoga?"

Nitko se nije okrenuo. Ništa se nije pomaknulo u zjapećoj tami tornja i njegovimslomljenim krilima. Bršljan koji je prekrivao prastaro kamenje svjetlucao je od plamena vatre.Nakrivljene, isklesane stepenice prilaza dvorcu bile su prazne, izuzev zečjih brabonjaka, alikonjanici su i dalje nesmetano čekali. Scullya je zaboljela koža. Osjećao se kao da imamjehure na očima. Zrak u plućima ga je pržio, a gumbi na kaputu spalili su mu tijelo. Noge sumu se ukočile i odjednom se počeo bojati da će ga progutati zemlja. Ako i dalje ostane ovdje,umrijet će, ali stajao je skamenjezino, nije mogao ni zamisliti hladnoću koja bi bila gora odove, nije se mogao prisiliti da ode. Umrijet ćeš, rekao je sam sebi, umrijet ćeš ako ne odeš.Čuo je kako mu srce škripi u grudima. Kao čovjek koji je napustio tijelo, vidio je kako mu setijelo miče. Bio je čovjek koji pokušava poletjeti, a zemlja i hladnoća kidali su ga kao zavjesute se zagrnuo kaputom i potrčao.

Na vrhu brda, tresući se pored vrata svoje kuće, jecao je od hladnoće i užasa, opet seokrenuo i ugledao svjetla koja su gorjela strpljivo poput prirode, gorjela poput zvijezdaizmeđu drveća.

Dvanaest

Cijelom dugim, smrdljivim jumbo jetom svjetlila su svjetla, a ljudi su se protezali kaomačke. Billie je pogledala preko stripa o siromašnom, ružnom grbavcu, ugledavši majku kakozijeva i premješta se na sjedalu pokraj nje. Njezina kosa je crna. Sjaji se poput krila vrane, kaonešto što u tren oka može odletjeti. Pogleda preko slike zvonara te namršti svoj nos premaBillie. "Ta stara stvar."

Billie sliježe ramenima. Još uvijek je to njezin najdraži strip bez obzira što su stranicepohabane. Bio je i Scullyev najdraži kada je bio dječak. Još uvijek ima sve njegove stripove iBiggies knjige (koje su zapravo užasno glupe) kao i Čarobni puding. U sanduku, koji se sadanegdje nalazi, ima zmijsku kožu, rašlje za pronalaženje vode, i staru torbu s knjigama inovinama. Teško je razmišljati kakav ti je otac bio kao dijete. O muzenju krava. Bez TV. Čaki prije svemirskih raketa. Život poput Toma Sawyera, tako Billie to zamišlja. Žao joj je djecekoja imaju obične očeve. Postoji samo jedan Scully. Nije lijep, ali je poseban. Naučio ju jeplivati i voziti bicikl. Naučio ju je čitati i pisati prije nego što je krenula u školu. Billie nezaboravlja stvari poput tih. On zna stvari i nema tajni. Ono što vidiš je ono što ćeš dobiti, kaošto on kaže.

Jednom, u Parizu, neka je žena pala na ulici pokraj njih te se počela bacakati po pločniku.Imala je epileptični napad. Počela joj je izlaziti pjena na usta. Svi su se počeli odmicati,govoreći "Oh -la - la!" Ali Scully je rekao Billie da pričeka te se sagnuo i stavio gospođinovine između zubi kako bi je spriječio da si odgrize jezik. Gospođa je pružala otpor iskakala, ali on je razgovarao s njom na način na koji je ona zamišljala da je nekoć kada je biodječak razgovarao s kravama. Ona ga vjerojatno, isto kao i krava, nije razumjela ni riječ jer jepričao na engleskom, nježno i prijateljski, dok su svi ljudi oko njih uzdisali. Rukom ju jepogladio po kosi, a Billie je htjela povratiti. Ali bilo joj je drago što ju je natjerao da pričeka.

34

Plakao je, vidjela je kako plače dok je Francuskinja grizla njegove novine i tresla se na cesti.Tada je znala, postojao je samo jedan Scully.

Drma nogu pazeći da ne udari sjedalo ispred sebe i opet ne razljuti starog čovjeka kojemusu dlake rasle iz ušiju. Njezina mama uzima svoju torbicu i obuva cipele. Lijepa stopala scrvenim noktima. Lijepa stopala.

"Samo ću se umiti", promrmlja."OK", odgovara Billie.Billie se vraća svojoj priči. Voli priču o zvonaru. Ružan je i tužan, ali ima dobro srce.

Vidi cijeli grad. Pariz. Živjela je tamo i zna da bi se negdje u knjizi trebao nalaziti Eiffelovtoranj, ali čovjek koji je ilustrirao knjigu to je zaboravio. Stari Quasimodo može neprestanogledati. Tamo gore ima slobodne ptice, nebo i muziku zvona koja mu je uništila sluh i kojujako voli. Tamo gore, na staroj, strašnoj crkvi Notre Dame s kipovima iznad vrata i go-lubovima i magarcima ispred pročelja. Kada zatvori oči može vidjeti zvonara kako skačetamo gore - više joj nije potreban strip da bi to vidjela. Njegova ga grba pritišće prema dolje,svija ga kao Isusa koji vuče križ. Nitko ga ne voli, pogotovo ne prekrasna Ciganka. Ona vidisamo njegovo jadno lice i njegovu grbu. Nitko ga ne voli kao Billie zato što ona zna da jenjegovo srce dobro.

Ljudi u avionu podižu zgodne, male rolete kako bi pustili malo svjetla unutra. Avion jetako visoko da je skoro u svemiru. Opet počinje osjećati nervozu. Živjet će u maloj, kamenojkući sa četverokutnim prozorima i dimnjakom. Njezin će tata biti tamo. Ne bi je trebalo bitistrah. Ali teško je ostati smiren kada si gotovo u svemiru, kada ne znaš što te čeka.

Trinaest

Scully se probudio zbog udaraca sjeverca u crjepove, a od pomisli na hladnoću izvanperine, tijelo mu se ukočilo. Lice mu je bilo mekano, a grlo ga je grebalo s obećanjemhunjavice. U rukama je osjećao žarenje koprive, a u jednom mu je koljenu bolno udaralo.Opet je zatvorio oči u toj mirnoj, mračnoj kući na vrhu brda u čudnoj zemlji, a tada se,osjećajući lagano peckanje u udovima, raznježio. To je bilo to. Danas je bio taj dan. Črčkao jepo svom satu. Čovječe, kasnio je; prošlo je osam, a avion slijeće u Shannon u deset.

Zbacio je perinu te zaurlao od šoka hladnoće, i dok se hrvao s trapericama, ugledao jeblato na svojim nogama. Stvrdnulo mu se i među prstima kao i na plahtama. Slabo se prisjetiohladnoće i jahača, kao da se sjeća sna. Ovog će popodneva otići tamo i pogledati okolo dasam sebi udovolji. Možda će razgovarati s Breretonom. Ali sada je kasnio. Sunce je izišlo.

Skinuo je posteljinu i odnio je dolje gdje je ognjište uzdisalo, a okviri prozora klopotali.Trebao se ustati prije dva sata. Kako je mogao zaspati kada je toliko dugo čekao ovaj dan?

Oprao se u limenoj kadi u vodi hladnoj i tvrdoj kao mjed. Loše se obrijao te s čistimplahtama otrčao gore. Tada je pronašao svoje Levisice, čizme i pulover te se doveo u red.

Osam trideset i pet. Sada je bio izvan sebe, toliko izbezumljen da je podigao kadu punusive vode do zatvorenog kuhinjskog prozora koji mu ju je smjesta vratio natrag. Sjeo je,mokar do kože i ozbiljan, frustrirano jaučući. Pogledao je uokolo, ugledao suđe u sudoperu,prljave plahte, blatnjave izgrebene noge, mlaku kraj svojih stopala. Radio je do besvijestikako bi doveo mjesto u red, a sada je izgledalo poput studentske gajbe. No, ipak će primijetitipromjenu, znat će da je u to uložio svoje srce. Ustao se, upalio vatru, natrpao je ugljenom teizašao na vjetar u svojoj mokroj odjeći.

Na skretanju za Roscreu, Scully je vozio žestoko i napeto, podižući blato gdje god jeprošao dok su mu kraj prozora prolazile zidine i glog. Kiša je zamrljala obrise polja i čistina.Nije se vidjelo nebo.

Grad je bio zakrčen autima divljački parkiranima zbog mise, a zvono je odzvanjalo krajzbijenih sivih nizova kuća i dućana. Na otvorenoj je cesti Scully nabio gas do maksimuma,poskakujući i znojeći se od iščekivanja. Polja su štrcala oblake i vodu te su se polja Tipperaryotvorila kiši, tu i tamo puštajući mladice preko uništenog glavnog stupa tornja, vratareve

35

kućice i starog plemićkog posjeda. Ugledao je kolibe koje se ruše pod teretom krova od slamezaraslog travom. Uzduž glavne ceste, kroz cijelu zemlju, uzdizali su se samotni dimnjaci,usamljeni veliki zidovi, srušene crkve s križevima prekrivenim lišajevima, nakrivljeni poputpoluga u zemlji. Puno su se rjeđe mogla vidjeti neposječena stabla, šuma, šumski ostacinekada čokoladne zemlje i zečjih jama, štukane seoske kuće s dvorištima prekrivenim sivimšljunkom i španjolski lukovima. Svaki je grad govorio Failte, dobrodošli u Moneygall,Toomyvarau i Nenagh, a svaki od njih bio je zakrčen autima zbog mise kao i kišobranimavjernika koji su hodali te zvonjavom zvona dok su ceste bile tihe i blagoslovljeno oslobođenekamiona. Tri put hura za bogobojaznu naciju, pomislio je Scully, i za kamiondžije nakoljenima.

U Limericku koji se nepravilno širio, kroz izlog dućana vidio je da je 9.55. Prešao je mosti ugledao uzburkani val Shannona koji je bio okrenut prema moru te se na trenutak njegovanapetost pretvorila u zadovoljstvo; stići će, uskoro će doći.

Kiša je prestala. Cesta je bila čista.

Na dugom, turobnom prilazu aerodromu, Scully se toliko široko smiješio da su drugivozači skretali te su se držali daleko. Pan-Am jumbo podigao se u zrak, proletjevši iznad dokga je sjena slijedila kao privezano sidro. Bon voyage, pomislio je; uživaj u New Yorku, imajtesretan život, svi vi ljudi. Svijet je dobar, a avion dar evolucije.

Unutar terminala zrak je bio zadimljen cigaretama, mirisom mokrog serža i uzvicima ljudikoji su odlazili i sretali se. Tu i tamo hodali su mlitavi Amerikanci raznih rasa koji su sekretali prema Avis pultu i rent a caru Dana Dooleya. Bili su tamo i Irci u groznim jaknama ičizmama s debelim đonom koji su išli gore na pivo kao i žene s aktovkama koje su čekaleavion za London.

Scully je na trenutak sjeo kraj vatrogasnih kola na kovanice te je vidio kako se čovjekkriža - naočale, muda, novčanik i ključevi - na pokretnim stubama prema Odlascima. Sretan tiput, momče, pomislio je.

Trepereći monitor pokazao je da će let Aer Lingus iz Londona sletjeti za minutu, dvije.Kakav tajming! Bit će umorni nakon dvadeset Qantas sati od Pertha i čekanja na Heathrowu.Skuhat će im ručak, naložiti vatru i spremiti ih u krevet dok vjetar vani buči. Ma k vragu, lećiće s njima, spavao ili ne. Razmišljao je može li negdje u ovoj zemlji prije mraka naći poštenubocu vina. Ne u nedjelju. Sada mu se pišalo. Bio je kao dijete, poskakivao je i vrpoljio se.

Dolje u hodniku našao je muški WC. Na trenutak je buljio u svoj odraz u ogledalu. Kosamu je bila kuštrava i zdrava, a zbog zrikavog oka i crvenog lica izgledao je očajno. Imao jesreće što ga čuvari na ulazu u terminal nisu odvukli sa strane i pretražili ima li Semtex čepićprotiv bolova. Slabašno se nasmijao, uspravio što je bolje mogao, zalizao kosu znojem svojihdlanova te krenuo pred njih.

Monitor je zasvijetlio SLETIO. Hrpa ljudi okružila je električna vrata carinskog izlaza.Scully se provukao na prljav način te se našao pred samom ogradom vrata.

Prvo su se pojavili poslovni ljudi s aktovkama, koji su naokolo udarali svojimkabanicama, jedva uzdižući pogled prema mnoštvu rođaka drugih ljudi stisnutih kraj barijereod kroma. Onda su došla kolica s klimavom hrpom kofera koja je gurali iscrpljeni ljudi kojisu jecali. Uslijedili su uzvici prepoznavanja. Obitelji su se grlile i jecale kraj ograde. Djeca suse u visini glave prenosila do prednje strane. Scully jedva da je izdržao glasno smijanje ikrikove sreće drugih ljudi. Odostraga su ga gurnuli u stranu te je počeo skakati s noge nanogu, trudeći se uhvatiti neki poznati lik u nadolazećem mnoštvu lica.

A tada je u visini struka vidio plave uvojke."Billie!"Nestala je iza nečijih kolica. "Billeee!"Kada se pojavila, u ruci je imala mali karirani kofer, na ramenima fluorescentno zeleni

ruksak, a pokraj nje je hodala stjuardesa. Billieine oči su ga pronašle i trepnule pokazavšiprepoznavanje. Jadno je dijete izgledalo blijedo i umorno, potpuno iscrpljeno. Scully jepogledom tražio kolica iza nje, koja Jennifer sigurno gura. Nije mogao ni zamisliti prtljagu

36

preko dozvoljene težine za koju su sigurno morale pljunuti lovu. Ali sva kolica su guralimuškarci. Scully je ugledao zelenu naljepnicu na Billienoj jakni. Vidio je njezinu malu rukukoja drži ruku žene u uniformi. Vidio je fascikl i slabašan, umjetni osmijeh. Preskočio jeogradu.

"Billie, trebala si pričekati mamu."Podigao ju je zajedno s koferom i osjetio kako ga stišće poput boksača. Moj Bože, ali bilo

je dobro. Mirisala je na malinu i Jennifer. Kroz maglu Billiene kose ugledao je kolica kako sepribližavaju u malim turama, a onda nestaju.

"Gospodine Scully?"Okrenuo se. Žena iz Aer Lingusa se nasmiješila."Ispričavam se, ali trebaju nam Vaši dokumenti. Pravila, znate. Ona je tako tiha

djevojčica.""Žao mi je. Mislim da nemam... ona ima svoju putovnicu, je l' tako?""O, da. Imam je tu."Billie mu je stisnula vrat tako jako da je osjetio krv kako mu tuče u čelu."Kakve dokumente? Jesu li izgubile torbe?""Ne, gospodine. Imala je samo ovo.""U redu je, pričekat ćemo", rekao je mirišući Billienu kosu; bio je izvan sebe od veselja."Samo vozačku, gospodine Scully, i potpis. Sva djeca bez pratnje trebaju ... ""Što ste rekli?"Podigao je Billie i vidio bedž Mladog letača. Spustio je dijete i uzeo pruženi fascikl kao

da je krvavo oružje. Dječji putnik bez pratnje B. Scully, žensko, stara sedam godina. Scully jeprimio malu kemijsku u ruku drhteći iznad papira, a onda je ponovno pogledao ženu iz AerLingusa.

"Tu gdje je označeno, gospodine."Scully je potpisao, a ime mu je bilo jedva prepoznatljivo. Vrata za dolazak su se zatvorila.

Više nitko nije dolazio. Ponovno je pogledao obrazac. London Heathrow - Shannon, prosinac13. Jenniferin potpis.

"Osobnu, gospodine?" Ženin osmijeh počeo je slabiti.Scully je pogledao svoju kćer. Bila je bijela, ukočena kao spomenik."Što se događa? Nije bilo slobodnih sjedala? Vjerojatno u džepu imaš poruku, ha Bili?"Billie je buljila u njega pogledom mjesečara. Isuse, iznenada je morao srati."Gospodine Scully, molim Vas ... "Iz stražnjeg je džepa izvadio tanki novčanik te ga otvorio, a da nije ni pogledao. Njegova

međunarodna vozačka, kartica American Expressa, stara fotografija njih troje na plaži. Ženaje načrčkala detalj i zatvorila fascikl.

"Doviđenja, Billie", promrmljala je i otišla.Billie je pogledala ljude koji su prolazili."Što se pobogu događa, ljubavi? Zašto nema mame? Gdje su sve vaše stvari? Nije te

trebala slati da sama dođeš prije nje."Zaustavio se i pretražio brojne džepove Billiene traper jakne. Omoti, paketić žvakaćih od

maline, plastični Darth Vader, deset engleskih funti, ali ne i poruka od Jennifer. Tamo napodu otvorio je njezin mali karirani kofer, i iznimno zabavljajući sljedeću turu putnika i ljudikoji su ih dočekivali, počeo je kopati po stvarima s očevidnim očajem. Odjeća živih boja,prastari strip, kozmetika, fascikl pun dokumenata, pobogu, i nekoliko fotografija. Igračke, jošodjeće. Usta su mu postala ljepljiva. Pogledao je monitor. Sljedeći let iz Londona bio je onajBritish Airwaysa koji dolazi za dvadeset minuta, Aer Lingusa u podne, Ryanair popodne iništa drugo do šest.

"Pričekaj me minutu, kompa", rekao je drhtavim glasom. "Moram na WC."Posjeo ju je na klupu od polivinila te stavio kofer pored nje."Ne miči se odavde, u redu? Ne pričaj s nikim, samo sjedi ovdje. I dok me nema", rekao

je pokušavajući smiriti panični glas, "dobro promisli kako bi mi mogla reći što se dogodilo uLondonu, u redu?"

Billie je trepnula. Jednostavno nije mogao ostati.

37

U blještavom, groznom WC počeo se tresti. Srao je kiselinu od baterija. Prsti u čizmamasu mu se skvrčili. Što? Što? Što? Ona je preodgovorna da prekrši dogovor. Ona jeprerazumna, prokleto previše državni službenik da bi bez prokleto dobrog razloga zastranila.Mozak mu je vrio. Qantas do Heathrowa, Lingus do Shannona. Da je bilo nekakve odgode,poslala bi mu telegram i čekala, držala sve na svom mjestu. Nedjelja, Scully, bez telegrama. Uredu, ali ona je birokrat, pobogu, ona zna o redu i zlu iznenađenja. Smislila bi nešto. Poslalabi poruku preko Billie. Ne, nešto se dogodilo. Pozovi policiju, Scully. Koju prokletu policiju?Ne, ne, samo se smiri, paničariš. Samo se smiri i razjasni situaciju. Razjasni - Isuse.

Scully je stavio posudu čipsa i sok od naranče pred svoju kćer te pokušao smirenorazmisliti. Otkad je stigla nije rekla ni riječ i to je pogoršavalo njegovu tjeskobu. Sjedili sujedan preko puta drugog za bijelim stolom te su prolaznicima oboje izgledali blijedo izaprepašteno. Billie je bezizražajno jela svoj čips. "Možeš mi reći?"

Billie je pogledala aerodromski restoran, povorku putnika s crvenim plastičnim tacama urukama.

"Billie, imam veliki problem. Ne znam što se događa. Očekivao sam dvoje ljudi, a došlasi samo ti."

Billie je žvakala, pogledavši ga samo jednom prije nego što je spustila pogled premasvom soku.

"Je li se mama ozlijedila ili nešto slično na aerodromu u Londonu?"Billie je žvakala."Jeste li imali problema s koferima?"Sranje, pomislio je, možda je carina bila u pitanju... ali nije nosila ništa blesavo, osim ako

nije došlo do pogreške, nekakve zbrke. I bi li uopće prolazila kroz carinu u Londonu ili bitamo bila samo u prolazu? Scully se primio za glavu.

"Je li bila s tobom u avionu iz Pertha? Sigurno je. Morala je biti. Billie, moraš mi pomoći.Možeš mi pomoći?"

Scully ju je pogledao i znao je da štogod bilo u pitanju, nije nešto malo, ne nakon što stevidjeli grozno mrtvilo na njezinom licu. Inače je bila brbljavica, obično je niste mogliušutkati, i znala se nositi s malom zaprekom, svladati malu poteškoću s napadnom hrabrošću,ali ovo.

"Reci mi kada ćeš biti spremna, može?"Billiene su se oči na trenutak zacaklile, kao da će zaplakati, ali nije zaplakala. Primio ju je

za ruku, dotaknuo joj kosu, vidio kako mu se ruke tresu.Na pultu British Airwaysa Scully je pokušao laskanjem izvući Jenniferino ime s popisa

putnika, ali službenici nisu popuštali."Bojim se da to nije u skladu sa sigurnosnim propisima, gospodine.""Ja sam joj muž, a ovo joj je kćer. Kakva sigurnost?""Ne izmišljam ja pravila, gospodine. Sletjet će za trenutak. Onda ćete sami vidjeti.""Hvala vam za sranje."Scully je odvukao Billie do pulta Aer Lingusa gdje se smirio i podigao dijete na svoj kuk."Znam da je protiv pravila, prijatelju", rekao je momku nježnog lica s tugom u očima, "ali

čekamo mamu, je 1' tako ljubavi, a nije je bilo na letu iz Londona i...""Ah gospodine, znam da vam je grozno, ali postoje pravila.""Pa samo me zanima trebam li ovdje čekati cijeli dan ili ne, što vi mislite? Djevojčica je

upravo letjela dvadeset sati iz Australije, vidite kako je umorna. Ja sam se dovezao iz Offalya,i ako se vratim, a moja žena stigne... a djevojčica toliko želi vidjeti svoju mamu... mislim, štobi vam bilo teško reći stiže li ili ne?"

Scully je vidio iskrenu ispriku u nesklonom odmahivanju glavom, te se okomio naslužbenika.

"Slušajte, zašto vam jednostavno ne bi rekao njezino ime? Ako nije na popisu okrenite se.Ima li na današnjem letu BA u Irsku gospođe J. Scully?"

Čovjek iz Aer Lingusa je uzdahnuo. O, hvala Bogu na srcima Iraca, pomislio je Scully.Ključevi na konzolu su zazveckali. Scully se privio uz Billie opet se znojeći.

38

"Ne.""Ne morate ništa reći. Samo kimnite ili odmahnite glavom.""Ne to. Nije na popisu, ni današnjem ni jučerašnjem ni sutrašnjem. Žao mi je gospodine."Scully je osjetio kao da je progutao kockicu leda, osjetio je kako mu se stišće utroba.

"Hvala ti prijatelju. Postoji li Qantas ured u Irskoj?""Sumnjam gospodine. Ne lete ovdje.""Naravno.""Doviđenja gospodine."

Scully je čekao sve dok posljednji iscrpljeni putnik nije izišao iz leta British Airwaysa,sve dok posljednja kolica nisu stigla u hodnik, a onda je pokupio Billiene stvari vodeći jeprema izlazu. To je bilo to.

"Želiš li prvo ići na WC, ljubavi?"Billie je pustila njegovu ruku i skrenula prema ženskom WC-u. Scully je stajao tamo pred

zatvorenim vratima. Držao je karirani kofer i bio okrenut prema zidu. Na koferu je mogaoosjetiti Jenniferin miris, čak i na svom vratu, a boljelo ga je mirisati ga. Jedna mu se nogapočela tresti neovisno od ostatka tijela. Stajao je sam u vrevi, buljeći u vrata na kojima jepisalo Dame, dok ga nije uhvatila panika poput grča mučnine. Njegova je djevojčica bilaunutra sama, u aerodromu u stranoj zemlji. Njezina je majka nestala, a on je ovdje stajao punpovjerenja kao neki idiot. Gotovo da je srušio vrišteće žene kad je upao kroz vrata i luđačkipretraživao WC-e, zazivajući njezino ime.

Četrnaest

Cijelim putem natrag dublinskom cestom, iako je prestala padati kiša i vjetar je oslabio,zemlja je izgledala jednolično, a svaki spomenik siv kao voda iz kupelji. Bila je to litanijajaraka i blatnjavih mrlja, propasti i neuspjeha. Ljudi koje je vidio na ulicama mračnih gradovaimali su gruba lica idiota, a nebo iznad njih izgledalo je kao pokrivač koji će pasti i ugušiti ih.Scully je ščepao volan. Pokušavao se sjetiti stvari koje može reći, stvari koje će ga smiriti, alihtio je istrčati van vrišteći i oboje ih skršiti duboko u poljima Republike. Djevojčica je sjedila,a stopala joj nisu doticala pod, kilometrima nije prozborila ni riječ sve dok srećom nijezaspala.

Scully je dodao ugljen u ognjište i čuo kako se kotrlja i pisti. Koliba je bila topla itrenutačno ohrabrujuća. Izašao je u popodnevnu hladnoću kako bi donio Billie iz auta. Bila jenezgodno nagnuta prema nazad, otvorenih usta. Stoga je odvezao njezin pojas, uzeo je u rukei odnio je u njezinu novu sobu na katu. Gore je bilo prohladno, ali kamenje dimnjakasprečavalo je hladnoću. Dok je ležala na krevetu, odvezao joj je čizme te ih skinuo. Laganojoj je skinuo jaknu i pokrio ju. Na jastuku, činilo kao da je pronašla novi mir i slabašansmiješak počeo joj se pojavljivati na licu.

Na rubu kreveta otvorio je njezin kofer i izvadio malu, ćelavu, jednonogu koalu koja jebila njezin trajni porok. Stavio ju je pored nje i sišao dolje.

Postavio je željezni lončić iznad vatre i sjeo pred stol držeći ruke pred sobom. Moja ježena poslala moje dijete samo. Bez poruke, bez pisma, bez upozorenja. Još. Nedjelja je panema telegrama. Sutra će stići poruka. Nema smisla paničariti ili smatrati sebe prokletimpravednikom u ovoj situaciji. Zabrinut si, razočaran, ali pokaži malo srčanosti, Scully. Sutraće Pete donijeti telegram i ovome ćemo se smijati kao ludi.

Sunce je nestalo prije četiri popodne. Scully je otišao iza štaglja te je u čudnom mukugledao ogromnu hrpu smeća koju je prvi dan dovukao ovdje. Kiša je uništila svu Binchyevuimovinu nabacanu u hrpu, postala je bezoblična mrlja pored njegovih nogu. U proljeće će,

39

odlučio je, iskopati rupu i posaditi poriluk i kupus te napraviti nešto s tim. Oh, trebalo jeobaviti štošta. Samo mora preživjeti ovu noć i njegov će se život nastaviti.

Svjetlo s kuhinjskog prozora bacalo je sjene na polja. Scullyu je počeo curiti nos i boljeloga je u prsima. Rekao je sebi da je to prehlada, samo prehlada. Krava je dolje pod brdomurlala u nekoj blatnjavoj staji, a Scully je diveći se gledao kako se njegov dah diže i bijeli umirnom večernjem zraku.

Tu je noć Scully probdio. Bilo je dvostruko usamljeno sjediti u kolibi znajući da Billiespava na katu daleko u nekom snu koji sniva. Jadnica, tko zna što osjeća?

Raspakirao je svu njezinu odjeću i oprezno je posložio. Njezina mala toaletna torbamirisala je na Baltik, na vosak teta i miran život. Dolje je pregledao njezine stvari, njezinuPetar Pan bojalicu, njezine označene olovke, Roald Dahl broširane knjige. Na stranu je stavionjezine male R. M. Williams čizme te ih očetkao. U kuhinji je zvuk četke za poliranje imaloneutješan ritam bušilice. Na stolu je otvorio njezin fascikl s dokumentima. Rodni list, 8.srpanj 1980, bolnica Fremantle. Da, sićušni sati. Tog je jutra otišao kući uz zvuk nesezonskihdizel motora koji su drndali u marini. Fascikl s datumima cijepljenja. Školske svjedodžbe,jedna na francuskom, jedna na grčkom. Potvrda o plivanju. Tri slike za putovnicu - živahanosmijeh, neobuzdane Scullyevske kovrče. Slikano kod apotekara u ulici Market. Zgužvanafotografija na kojoj stoji na ulazu u tunel kitolovaca na plaži Bathers zajedno s nekomklinkom čije je ime zaboravio.

Scully je otišao na kat kako bi ju gledao dok spava. Tu ispod krova bilo je toplije. Bilo jekasno. Oči su ga pekle, ali nije ni pomišljao na san, to nije bila opcija. Ne dok ovo ne završi,ne dok ne sazna je li sve u redu s Jennifer. Pažljivo je legao kraj Billie držeći je, osjećajućinjezinu kosu i dah na svom licu. Na mjesečevom svjetlu koje se pojavilo na zidu primijetio jegreške svog žurnog krečenja. Duga, neumoljiva noć i dalje je trajala.

Tik pred zoru, u mrzlom zraku, u štaglju je napunio kante ugljenom uz svjetlo baklje.Zemlja je bila tiha, blato zaleđeno. Na trenutak je zastao na ulaznim vratima kako bi pogledaodvorac, ali nije vidio svjetla. Zvijezde su blijedjele, mjesec je nestao. Ušao je i zapalio vatru.Na trenutak je razmišljao o njihovom djetetu, hoće li ova kuća biti dovoljno topla i suha. Aonda se sjetio. Dragi Bože, gdje je ona?

Dan je tiho dolazio sa škrtim svjetlima sjevera, a Billie je i dalje spavala. Scully jeodlučio da će na list papira navesti sve mogućnosti, ali sve što je napisao bilo je njezino imetri puta poput neke neukusne mantre. Ponovno je pročitao svu svoju poštu, pogledao svakizamrljani telegram. Ništa. Prošlo je samo mjesec dana - što se može dogoditi u mjesec dana iliu sat vremena na Hethrowu?

U kasno jutro stavio je janjeći but u pećnicu. Miris je ispunio kuću, ali Billie je i daljespavala te se pečenka hladila na klupici, sokovi ispod nje počeli su se lediti. Scully je pojeohladan krumpir i napravio si šalicu Earl Greya.

Poštanski je kombi zavijugao po ulici negdje poslije podne. Čuo je kako lupka u dolini teje izišao tako žurno da je skoro pao, ali kombi nije išao u njegovom smjeru. Nije bilo pošte.Ni telegrama. Vani na otopljenom blatu, Scully je povratio šalicu čaja i pečeni krumpir, akada se uspravio brišući kiselinu s brade i pogledao svoju kuću iz koje je sukljao dim, naotvorenim vratima ugledao je Billie zgužvanu od sna.

"Rip van Winkle", živahno je rekao, vukući svoje gumene čizme po blatnjavom tlu.Billie je zadrhtala, noge su joj bile čvrsto stisnute jedna uz drugu."Trebaš piškiti?"Dostojanstveno je kimnula."Pokazat ću ti. Tamo u štaglju."Sumnjičavo ga je pogledala, ali mu je dopustila da je preko blata i dasaka odnese do

štaglja, gdje se u kutu smjestila stara telefonska govornica. Pogledala je poster Joh odlazi!"Sjajno, je 1' da?"Spustio ju je na truleću slamu, a ona je sumnjičavo otvorila vrata te se okrenula čekajući

da on ode. "Sjajno mjesto, što ti misliš?" rekao je izlazeći van.

40

Sunce sja Scully, pomislio je; pokaži malo snage pobogu, i saberi se. Ne želi da visiš nadanjom kad je na WC-u.

Pogledao je dolje prema dolini i ugledao ptice koje su se omotale oko tornja te nepokretneniske oblake nad planinama. Svjetlo je na trenutke obasjavalo cijela polja. Stabla prekrivenagnijezdima stajala su ogoljena. Bio je to neobičan dan.

Čuo je povlačenje vode."Kakav WC, ha?" rekao je kad je izišla, gledajući blatnjavo tlo. Pogledala je prema

praznim poljima, prema živicama, ogradama i obješenim vratima. Dugo je buljila u toranjdvorca.

"Nema životinja, ha? Prva stvar koju sam primijetio", rekao je. "Drže ih unutra zboghladnoće. Zamisli to. Svakih nekoliko dana možeš vidjeti traktore kako vuku ove velikeprikolice koje bacaju izmet po ograđenom dvorištu pokraj staje. Kakav smijeh. Hajde, dat ćuti nešto za jesti. Što misliš o kući? Jesam napravio dobar posao? Još uvijek je nisamprefarbao."

Billie ga je primila za ruku i prešla preko dasaka kvrčeći nožne prste. Ova tišina ga jeplašila. Bili su si jako bliski, njih dvoje, dva kompića. Nikada se ne bi tako zatvorila zbognečeg bezazlenog, neke nevažne stvari.

Popila je Ovaltine pokraj vatre i pojela kruh. Scully je na stolici pokraj ognjišta zagrijaoodjeću te nalio vruću vodu u kadu od čelika.

"Možeš se oprati dok pospremim tvoj krevet. Vidim, imaš nove Levisice. Baka ti ih jepoklonila?"

Billie ja žvakala i gledala ugljen."Bit ću gore."Pričekaj, rekao je sam sebi. Promisli i pričekaj. Telegram će doći. Dan još uvijek traje. Na

katu se naslonio na topli, zakrpani dimnjak i molio Gospodnju molitvu poput vjernog članaVojske spasa, riječi su se gomilale kao njegove misli pod udobnim krovom. Telegram nije stigao.

Billie je opet zaspala. Scully je zadrijemao i oznojio se. Šuljao se po stubama, osluškujućidolazi li auto, stiže li kraj ovom strašnom sranju. Ali ništa nije došlo. U sitnim je satimarazradio stvari, razmišljao o Londonu, o njegovim prijateljima tamo, o jednostavnomobjašnjenju. Isuse, zašto nije uveo telefon?

Noć se spuštala, posrtala iz sata u sat, od slijepe ulice do maglovite rupe iznad koje senadvila tišina.

Sljedećeg se jutra Scully odvezao s Billie u Roscreau, nesretno mrmljajući poput sretnogoca na prvi dan praznika. Vidio je da to ne pali ni na trenutak jer je Billie šutke buljila uokoliš, tmuran poput naoblačenog neba. Ništa. Ni riječ. Pa, više neće čekati. Mora napravitinešto prije nego što ga neizvjesnost ubije.

Na pošti nije dobio ikakvu informaciju. Pete je obilazio svoju rutu. Telegram nije stigao.Zamijenio je vreću punu sitniša te je krenuo na telefon u glavnoj ulici.

"Samo moram provjeriti je li prekjučer bila na letu QF8 iz Pertha preko Singapura", rekaoje što je smirenije mogao osobi na telefonu u Londonu. "Ovo je peti... ne, nema problema."Telefonska se govornica zamaglila od njihovog daha. "Samo sam htio biti siguran, znate - dvadesettisuća kilometara je dug put. Znam što se može dogoditi sa voznim redom... da, razumijem."

Billie mu je dodala još kovanica dok je čučala u govornici."Ah, sjajno, znači bila je na letu... na Heathrowu, izvrsno. A je li imala daljnji let od tamo?"Na brdu se vukao kamion iz mesnice, tresući staklo pokraj njegovog lica. Maura puši

crčugama, netko je napisao na zid s kemijskom. Rastreseno, Scully je počeo strugati natpis skovanicom od 20 penija. Primijetio je ljepotu uzorka na kovanici. Konj, kao iz da Vincijeveradionice. Samo irske. Glas iz Londona postao je bezobrazan.

"Da, ali, znam, ali ja sam njezin muž, znate. Da, ali budite razumni... Ne, ne mislim dabih trebao... oh, slušajte, samo vas molim... ma, jebite se!"

Zalupio je telefonsku slušalicu i novčići su počeli ispadati. Billie je zašmrcala."Oprosti što psujem... Oprosti."

41

Scully je pogledao usku, sivu ulicu te je nastavio strugati natpis. Znači stigla je naHeathrow, poslala dijete dalje samo. Ili je u Londonu, ili je otišla negdje drugdje. Ali zašto?Ah, nije važno zašto, Scully, ono što je važno je gdje. Misli, ti kretenu. Počni s onim što jenajmanje vjerojatno pa kreni prema vjerojatnijem. Koje su mogućnosti? Dogovor oko kuće jepropao? Neka ekonomska smetnja na burzi, neki problem s papirima? Možda se vratila da toriješi, možda te nije htjela zabrinjavati.

Nazvao je kuću u Fremantleu. U Australiji je bila večer. Ljeto. Poruka iz Telecomazacvrkutala je - isključeno. Automatski je nazvao mamu, ali je prekinuo prije nego što jezazvonilo. Ne.

London. Sve je imalo smisla. Bit će kod Alana i Annie. Prokrvarila je. Bože, bilo jeproblema s bebom i zaglavila je... ali Alan i Annie, oni su bili sveci. Oni će paziti na nju. Da,bol na aerodromu, taksi do Crouch Enda.

Nazvao ih je, prsti su mu se petljali dok je birao broj."Alane?""Žao mi je, izišao je s Ann.""Tko je to?""Mogu li znati." Tko je ova uobražena osoba koja šuška s oxfordskim naglaskom? "Kad

će se vratiti?""Tko je to?""Scully", rekao je. "Prijatelj.""Australac.""Slušajte, kad će se vratiti?""Ne znam."Scully je poklopio. Pobogu bio je utorak. Radili su kod kuće - nikada nisu nigdje išli

utorkom. Opet je nazvao."Opet ja. Jesu li imali gostiju ovaj vikend?"Klinac s druge strane slušalice zastao je na trenutak. "Mislim da mi se ne sviđa kako se

odvija ovaj razgovor.""K vragu. Sinko, slušaj me. Želim znati je li žena imena Jennifer... "Klinac je poklopio. Pobjesnio je. Koga još može nazvati? Imali su prijatelje diljem

Europe, ali u Londonu su sve stavili na jednu kartu. Nitko ih nije znao dobro kao Alan iAnnie. Kuća je uvijek bila puna beskućnika i skitnica. To je bilo jedino mjesto u Londonu nakoje bi otišla. Što može napraviti - nazvati ambasadu? Svi ostali koje je znao u Londonuvjerojatno su bili članovi IRA-e.

Čekao je. Strugao je. Opet je nazvao Fremantle. Ništa. Iz džepa je izvukao mali adresar inazvao broj koji mu je Pete jednom dao. Ništa. Komadići boje padali su u Billienu kosu.Počeo se vrpoljiti na mjestu. Stisnuo je šaku, pritisnuo je uz staklo. Ona je gubila bebu, a on jebio u nekom prokletom mesarskom irskom gradu, bespomoćan.

Opet je nazvao Alana."Scully?""Alane, hvala Bogu!"Alan je zvučao preplašeno, pomalo osorno. Možda mu je mladi Jeremy Irons ili tkogod

rekao više nego što mu je bilo drago."Kako je u Irskoj?""Irskoj?""Jedva čekamo da vidimo mjesto. Možda se možemo praviti da smo Australci. Znaš,

povećati si ugled.""Alane, slušaj, je li Jennifer već svratila?""Jennifer? Što su već stigle iz Australije?" Scullyu se počelo vrtjeti u glavi. Nije se mogao

sabrati. Ali Alan je zvučao čudno."Naravno da je dobrodošla, obje su dobrodošle. Sjajna stvar s kućom, ha?""Kako znaš za kuću?""Dobio sam razglednicu. Je li sve u redu Scully?""Da, da, je." Reci mu, pomislio je. Reci mu.

42

"Trebam li ih očekivati? Mogu im pripremiti krevet.""Ne bi mi ništa skrivao, je 1' tako, prijatelju? Mislim, i ona je tvoja prijateljica.""Što se događa, Scully?"Zašto mu ne možeš reći? Kakav je to glupi sumnjičavi ponos -Scully je slušao pištanje Irskog mora preko slušalice."Mislio sam da se možda radi o bebi", promrmljao je."Kakvoj bebi? Nitko nam nije rekao za bebu. Annie! Annie, podigni slušalicu, hoćeš li... "Scully je poklopio. Nije mogao nastaviti. Vrtjelo mu se u glavi. Oni su bili jedini ljudi na

svijetu kojima je mogao vjerovati. Nije bila u Londonu. Prokletstvo, nije bila u Londonu.Novčići su zveckali na podu. Billie ga je značajno pogledala. Znala je. Vidio je to, ali što

je mogao napraviti, batinama to izvući iz nje?"Slušaj dušo", rekao je Billie, spuštajući se u ravninu s njom, ugurao se kao čep na dnu

govornice. Zgrabio ju je za ruku te je molećivo pogledao u zatvoreno lice. "Moraš pomoćitati. Molim te, molim te, moraš mi pomoći. Ako ne možeš reći, razumjet ću, ali nemoj...nemoj mi prešutjeti zato što si ljuta, nemoj to napraviti da mi se osvetiš. Užasno samzabrinut... ja... Reci mi, je li mami pozlilo u avionu, na aerodromu ili nešto slično? Je li tiizgledala čudno, nekako drugačije? Je li ti išta rekla, kad će se vratiti, gdje ide, je li ti rekla dami nešto kažeš?"

Billieno čelo se namrštilo. Snažno je stisnula oči. Scully je nježno stavio prste na njezinevjeđe. Tako umoran, tako krhak i rastrojen. Ovo je bila grozna stvar, pregrozna. Želio ju jepitati još toga, gore stvari? Je li još netko bio u avionu, na aerodromu? Je li netko bio s njimatih posljednjih tjedana u Australiji? Ali to su bile stvari koje ne možeš vratiti jednom kada ihkažeš. Bojao se da će ga snaći neka veća nesreća ako još nešto kaže. Jednom kada prestanešrazmišljati o bezazlenim mogućnostima, kada otrov polagano dođe kao što je u njega većušao, mučna lepeza odvratnih mogućnosti zahvatila ga je kao što je hladnoća zahvatila staklooko njega. Stari Scully, koji po Jennifer, nije imao maštu da zamisli najgore. Nešto što jejednom rekla, kao da je neuroza vrsta umjetnosti. Izrečeno bez ogorčenja, prihvaćenoslijeganjem ramena.

Scully je osjetio da opet dolazi k sebi, vraća se vjerojatnim mogućnostima. Je li se samouplašila? OK, pogriješila je, nije bilo prekasno da se predomisle u vezi Irske. Možda je pogledna njihovu staru kuću u Fremantleu nakon dvije godine srušio sve njihove planove. K vragu,bila je to ionako mušičava ideja, i očito njezina. Sram ju je, to je sve. Moglo bi biti takojednostavno. Ali zašto ovo? Zašto tišina? Prije u trudnoći nije bila čudna. Možda samoplašljivija nego inače. Možda je to. Ali žene koje čekaju dijete ne polude odjednom. Možda ječekala povoljan trenutak, skupljala hrabrost kako bi mu rekla da ne može izvršiti to s Irskom.Sve se ovo moglo riješiti, mogu to prebroditi. Ali to mu se nije činilo vjerojatno, ništa odovoga. Zavaravao se, do vraga! O čemu se radilo? Je li željela poslati poruku o njihovombraku, izraziti neko nezadovoljstvo? Sigurno ne bi bila tako okrutna. A onda se sjetio onihružnih pariških noći, bijes koji je pokazivala kada je bila satjerana u kut. Utroba mu seokrenula. Možda sprema neko iznenađenje. Ne. Današnja pošta sve će mu reći. Pete poštar ćedoći do jedan sat. A još uvijek ima dovoljno vremena da stigne telegram. Napravi ispravnustvar i pričekaj. Misli na Billie.

Ali što ako nije u Londonu i ne dobije nikakav telegram? Staklo uz njegove obraze bilo jehladno. Neravna kolona kombija polagano je prošla pokraj njih, a slijedili su ih konji imagarci. Gledao ih je kako se penju po brdu.

"Idemo u turističku agenciju, Bili. Nabavit ćemo ti neke lijepe brošure iz kojih možešizrezati slike."

Otvorio je vrata od govornice te izišao na svjež zrak; osjetio je kako ga zahvaća nekavrsta odlučnosti. Da, morao je nešto poduzeti.

Turistička agencija Pokraj rijeka obavljala je skromne poslove. Većinom se orijentiralana lokalna putovanja do Londona, Lourdesa i Rima ili aranžmanima za Costu del Sol. Scullyje ušao naoružan vedrim šarmom, ali agentica, mala žena sa žarko rumenim obrazimasvejedno je bila nervozna.

43

"Samo me zanimaju letovi, znate, veze iz Londona.""Er, za kada vam to treba, gospodine?" rekla je žena koja se zahvalno nasmiješila kada je

netko drugi ušao u maleni ured.Scully je bio rumen i nervozan, njegove oči uznemirujuće su se okretale u rastresenoj glavi."Hm, za danas, jučer, ah, ovih dana", promrmljao je. "Slušajte, zašto ne poslužite ovu

damu, a meni dodate knjigu da bacim oko."Billie je sjedila u pletenom naslonjaču i gledala u stopala. Radnica agencije nesigurno je

pogledala Scullya te mu dodala debelu knjigu s voznim redom, posvetivši svoju pažnju ženisa šeširom i američkim naglaskom.

Scully je sjeo s Billie i pregledavao knjigu. Našao je jučerašnji dan te je postao očajankada je vidio hrpu informacija. Razmišljao je o Billienom letu i dolasku u Shannon. U redu,let traje otprilike sat vremena, recimo let iz Londona u devet i trideset. Let iz Quantasa stigaoje u šest ujutro. Pa... Je li sama smjestila Billie na let za Irsku? Jednostavno je morao vjerovatida bi majka tako postupila, bez obzira na svoje stanje. To znači da je bila na Heathrowu do...evo ga, Aer Lingus 46... do 9.35. Gdje je od tamo išla? Možda taksijem do Londona, ili ne?

Scully je našao listu letova iz Londona oko 9.35.Karachi, 9.40.Kuala Lumpur, ne.Moskva - u prosincu?Miami.New York.Rim.Pariz. Možda, da, možda. Ali zašto bi se vratila na mjesto svog neuspjeha?Barcelona.Atena, 10.35. Da. Qantas let, također. Bila je paranoična što se ticalo sigurnosti u avionu.

Da. Grčka je imala smisla. Poznavala ju je i voljela je. Otok bi bio vrsta utočišta. Negdje gdjese može srediti. Da nije bila trudna, ostala bi tamo zauvijek, to je znao. On se više manjejednako osjećao. Kad počne gužva, gdje bi se u Europu otišao skriti? Grčku. Da. Da.

Scully je ponovno pogledao let za Pariz. British Airways - mrzila ih je i ne bi letjela snjima, niti s ijednom američkom kompanijom. Hmmm, bili su pravi svjetski putnici, zar ne.Ostao je samo Qantas, Singapur, Tajland ili nizozemska zračna kompanija. Morao je to biti letza Atenu. Kako je prokleto lako bilo brzo spustiti magičnu, strašnu kreditnu karticu i seliti seiz mjesta u mjesto. Sve dok se kartica nije istopila, a magija isparila. Kap otrova kapnula muje u srce. Zar nikome nije rekla? Čak ni Alanu i Annie? Zar nije znala da će Scully prvo njihnazvati? Morao je vjerovati da oni nisu znali. Nije ostavila poruku - to se činilo ludim, ali nijeli ne ostavljanje poruke samo po sebi nekakav znak? K vragu, trebalo mu je sna. Ali zar nijeznala da će on ovo shvatiti, da ako nije London onda mora biti Grčka? Zna kako njezin umfunkcionira. Bilo je to privatno, nešto između njih dvoje, nešto kao beba. Bože, to je bilaporuka. Trebala je razgovarati, sastati se, ali negdje na sigurnom, na dobrom, poznatommjestu. Kao na otoku gdje im je bilo najbolje.

Na trenutak se činilo kao da su ga bol i umor napustili. U glavi je napravio kartu, plan.Nakon malo mentalne aritmetike izvadio je svoju American Express karticu.

Čak ju je i sada držao poput čovjeka iz radničke klase, kao da svaki tren možeeksplodirati u njegovim rukama. Dva put je provjerio iznos. Da, još uvijek je imao kredit, uvrijednosti od pola vrijednosti kartice. Dovoljno. Zadržao je dah i pažljivo, gotovo spoštovanjem, stavio karticu na pult. Bilo je to olakšanje, kao iznenada otvoren prozor, osjećajda nešto poduzima, da donosi odluke i ostvaruje ih. Da, bio je to početak.

Scully uhvatio Petera Kenealya na cesti iz Rosecreae. Upravo je prestala kiša i voda je ubrončanim lokvama stajala pokraj ulice. Ugledao je mali zeleni kombi kroz šumu ogoljenihjasena, zaustavio se koliko se usudio na mekanu bankinu sve dok nije vidio da se kombiokreće na cesti.

"On je moj prijatelj", rekao je Scully drhteći od svoje odluke. "Vidiš, nikada ne gleda uretrovizor, jednog će se dana sudariti."

44

Poštar se zaustavio i okrenuo glavu. Oči su mu se razgoračile od iznenađenja."Neka sam proklet ako to nije pustinjski Irac glavom i bradom!" rekao je Pete kad se

Scully zaustavio pokraj njega. Peteovi obrazi bili su užareni, uniforma nahero, a šešir prevrnutna sjedalu pored njega. Krilo mu je bilo bijedno skrovište omotnica.

"Dobar dan, Pete.""Hajde čovječe, reci mi kako je sve prošlo. A, Isuse, vidim da netko sjedi pokraj tebe.

Tko zna tko bi to mogao biti? Dobar ti dan! Ona je velika cura, Scully.""Billie, ovo je Peter."Billie je tmurno spustila vjeđe."Ah, srami se. Pogledaj kako si preplanula, kao da si došla iz Afrike."Scully je primijetio da promatra Peteove uši. Bile su kao velike školjke - on se već

navikao na njih."Neće nas biti par dana, Pete. Možeš li pričuvati kuću? Ostavit ću ti ključ u šupi u

štaglju."Peterov osmijeh je oslabio i nestao. "Je li sve u redu?""Samo moramo srediti neke stvari."Peteova usta nisu uspjela dovršiti nekoliko pokreta. Mogli ste primijetiti da dobroćudno

pokušava ne zabadati nos u tuđa posla. Scully je pomislio: toplo se nadam da ne misli dapokušavam pobjeći i ostaviti ga s računom.

"Samo na par dana, Pete. Slušaj, daj mi opet svoj broj od kuće, za svaki slučaj."Zbunjen, Pete je izrecitirao broj. Scully ga je napisao na naramenicu Billiena ruksaka,

više da pokaže svoju stabilnost nego bilo što drugo. "Ima li pošte za mene?" rekao je, osjetivšiposljednji mjehurić nade u svome grlu. "Telegram?"

"Ništa."Scully je na trenutak zaklopio oči. "Treba ti pomoć?"Poštar je polizao svoje ispucane usne počevši osjećati tjeskobu."Dobro sam, prijatelju.""Izgledaš kao da te netko pretukao.""Vidimo se za par dana."Scully je ubacio auto u brzinu te se odvezao.

U hladnoj kolibi, Scully je napravio sendviče s janjetinom i sjeo pokraj Billie kako bipojeo pokorno, mehanički, onako kako je jeo u prošlom životu kao ribar, u prerane sate prijezore, bezvoljno žvačući za svoje apstraktno dobro. Iz porculanskog vrča natočio je čašemlijeka. S kamina je skinuo fotografiju koju je uslikala Dominique te ju je izrezao kako bi mustala u novčanik. Zvuk škara zvučao je kirurški. Tri lica, nagnuti Bretonov nadgrobnispomenik.

Stavio je njihove dokumente na stol, provjerio vize, stanje njihovih prenatrpanihputovnica. Karta. Švicarski vojni nož. Aspirin. Gotovina. U Billien karirani kofer spakirao imje robu za presvući. Dokumente je stavio u njezin fluorescentni ruksak zajedno s walkmanom,njezinim kasetama Midnight Oila, njezinim stripovima i bojicama. Izvukla je Darth Vadera istavila ga na kamin.

"Jesi dobro, ljubavi?"Sjela je i popila mlijeko. Iznad gornje usnice ostali su joj brkovi od mlijeka. Slegnula je

ramenima.Scully je pronašao četku na prozorskoj dasci te joj je počešljao kosu. Toliko je podsjećala

na njegovu. Za par godina izgledat će isto kao i njegova, potpuno nepopravljivo, poputgrudice preko koje prođeš prstima te slegneš ramenima.

"Sviđa mi se ova kuća", promrmljao je pakirajući kozmetiku. "Sve će biti u redu u ovojkući Billie, obećajem ti. Evo, očistio sam ti čizme. Za ovakve ti čizme treba konj. Irskilovački konj. Da."

Stao je, osjetivši mir u kući, pogled u njezinim očima.Na brdu je poskakivao auto u prvoj brzini. Scully je čekao da prođe, ali zaustavio se te ga

je prepoznao.

45

"Scully", rekao je Peter na vratima."Bok, Pete.""Znači, odlaziš.""Da, na željeznički kolodvor.""Dublin?""Da.""Ja ću te odvesti", Pete je stisnuo ruke jednu o drugu te se premještao s noge na nogu,

odvraćajući pogled."Ne moraš se brinuti prijatelju. Ujutro imamo let za Atenu.""Atenu, u Grčkoj? Ako ostaviš kombi na kolodvoru, prokleti će ti ga cigani ukrasti prije

mraka. Ja ću vas odvesti."Scully je stajao s rukom u Billienoj kosi i gledao poštara kako razmišlja."U redu. Hvala.""Atena. Možemo popiti piće?""Samo na dva dana Pete. Nemoj biti tako zabrinut.""Oh, ne brinem se sinko, to je od hladnoće."Smiješeći se, Scully je skinuo bocu Bushmillsa s kamina."Izvoli. Slainte.""Slainte."Onda je Scully vratio bocu na mjesto i povukao veliki gutljaj osjetivši kako se okrutno

spušta u njegovu utrobu koja se okretala. "U pravu si", rekao je isprazno se smijući. "Vani jehladno."

Malo dalje na cesti Pete je usporio u malom zelenom kombiju i zaustavio se uz krhkostablo na sredini ceste.

"Možeš mi posuditi svoj rupčić Scully?" rekao je te otvorio vrata i izišao na svjetlucavucestu.

Scully je izvukao svoj sramotan rupčić očekujući da će poštar povratiti u blatnjavu travu.Ali Peter je velikim koracima odšetao do osušenog stabla i zavezao rupčić za granu. Dva putse prekrižio te se ozbiljan vratio u kombi.

"Nemoj ništa reći, Scully. Ni riječ."Vlak se zaustavio na stanici u Roscreau, usporavajući na granitnom peronu, stao je točno

pred njih troje. Pete je otvorio vrata putničkog vagona i pomogao Billie uz stepenice, komičnoskidajući kapu poput vratara.

"Nemoj napraviti nikakvu glupost Scully, čuješ me?""Pokušat ću.""Vrati se do Božića.""Šališ se? Radi se o dva dana, Pete.""Kažem ti, ne razumijem ni žene ni Boga."Ni muškarce, pomislio je Scully, koji se nije mogao sjetiti dostojanstvenog ili iskrenog

odgovora te mu je skoro sve priznao, slomio se tu na platformi i izlanuo mu sve svojestrahove. Bio mu je prijatelj, zar ne, prokleti zaštitnik, čak. Zaslužio je znati, ali neki nagonrekao je Scullyu da zašuti i nastavi svojim putem, prestane osjećati i počne djelovati. Vratacijelog vlaka su se zatvorila. Scully se oklijevajući uspeo stepenicama.

"Pazi na djevojčicu, Scully.""Ti pazi na moju kuću."Vlak je krenuo.

46

Vidio sam nevolju,No ipak sam krenuo na začarani put

I rekao sam, neka tuga bude kao list koji padaU zoru dana...

>Cesta Raglan<

Petnaest

Arthur Lipp otvara svoja vrata i izlazi na balkon uništen od vjetra te osjeća kao da će muglava eksplodirati od boli. Flanelasti ogrtač vijori se na njemu. Njegova rijetka kosa jeraščupana, a njegove oči na vjetru smjesta počinju suziti. Čudi ga što nakon trideset godinasasvim iznenada mrzi nastup zime. Zbunjeni turisti sa svojim sloganima na majicama iopeklinama od sunca sigurno su otišli, te su se cijene u tavernama vratile na normalu. Prvekiše isprale su prašinu sa zidova ulice i magareći izmet sa stepenica, pa se poluotok prekozaljeva vidi jasno i izgleda ružičasto dok zrak postaje sladak zbog promjene. Trebao bi bitiushićen kao Englez kad ugleda prvi snijeg - kao Englez kakav je nekoć bio.

Ali vidik je gnusan, to mora priznati. Po prvi put se grozi duge, ugodne tišine zime, a bašsada, baš ove godine kada je želi izbjeći mora odletjeti u Norwich vidjeti majku, posjetiti stareprijatelje u Chamonixu, Hvalisave dečke iz Cardiffa, ili otići u zabačeni predio Australije gdjesvi govore kroz svoje velike zdrave zube i gdje nema nikakvih izgleda. Propast kojoj jepobjegao napokon ga je sustigla. Nekoliko nepouzdanih investicija. Nekoliko upropaštenihblefova. A onda sramotno, nespretno veliko trošenje s onom danskom studenticom u jesen.Odjednom nema dovoljno za pristojna dva tjedna u Grand Bretagnei u Ateni. Poštenje jenapušteno. Barem je na par mjeseci u istoj ligi kao i jadni, bijedni Alex te na samu pomisaona to cmizdri od bijesa i rukom briše suze.

Brodovi se njišu i naginju u luci između napuštenih molova i velikih kuća avanturistaprošlosti. Okreće im leđa i ulazi unutra, zatvara vrata i suočava se s dosadnim, neizdrživimudaranjem sata na pisaćem stolu. Pored sata leži mali crtež otoka naslikan pastelama snaškrabanom posvetom Za gospodina Arthura od Billie S.

Lipp stavlja ruku na radni stol od palisandrovine i gleda kako toplina njegovog tijelazamagljuje lak. Pa, pomisli, pobjegli su na vrijeme. Otok je otišao k vragu. Nešto je trulo unjegovoj jezgri, nešto što mi stvaramo iz dana u dan.

Dok mu jedino sat i mamurluk rade društvo provodi sat prije svog prvog pića misleći nanjih, te čudne Australce. Ženu s dobrim nogama i snažnom gladi da bude primijećena. Dijetesa spužvastom kosom s divljim naglaskom. I veliku, prijateljski raspoloženu ruševinu odčovjeka koji ih je slijedio poput ružnog psa, vjeran i neuništiv u svom optimizmu, u svojojantipodskoj odluci da vidi najbolje u stvarima. Kakva obitelj. Izvorni nevini ljudi uinozemstvu. Razmišlja je li ikada upoznao čovjeka čudnog poput mladog Scullya. Posljednjihtrideset godina svi muškarci njegovih godina u početku su bili ljutiti momci, ali Scully je biotoliko bezbrižan da je izgledao lijeno. Međutim, Arthur ga je vidio kako radi. Radio je kaocrnac, za Fotisa, klesara. Bio je toliko neprirodno optimističan i dobroćudan da je to biloiritantno. Činilo se da najviše voli roniti oko otoka poput dlakavog tuljana i kada ste počeliosjećati neizdrživi prezir prema njemu, došao bi s hobotnicom ili par riba za juhu te vasposramio. Vojska spasenja. To je objašnjavalo par stvari.

Scully i njegova kćer, slični kao jaje jajetu, glupo su se smijuljili jedan drugome prekostola u taverni poput dva debila. Imali su svoj jezik. Na tome im je zavidio, na toj bliskosti,druženju. A ona je bila pametno dijete. Brala je za njega smokve s njegova vlastita stabla.Ispitivala ga o Victoru Hugou i pustila ga da satima priča.

Obitelj primitivaca. Može iskreno reći da mu ni najmanje ne nedostaju.Pogled na te raskošne preplanule noge. Bezbrižan osmijeh momka. Pristojan način na koji

je odbijao poniziti se pred ljudima boljim od sebe. Jednostavno njihova svježina.

47

Onda ostani kući na svom vlastitom velikom otoku, pomišlja, i učini si uslugu te nikadanemoj otići. Nikada nemoj ostarjeti. Nikada nemoj loviti čvrste stražnjice Skandinavaca.Pobogu, nemoj čekati zimu. I nikada nemoj ostaviti svoje zube u čaši Newcastle Brownsvijetlog piva, da ne bi postao jadna, bijedna karikatura poput nekoga koga svi poznamo, aliza koga nas nije briga.

Ozbiljno, i s velikim, groznim osmijehom na svom okruglom licu otvara Stolichnayau itoči si jutarnjih 2.5 centimetara bez katastrofe.

Šesnaest

Odjednom i bez promjene smjera avion je nespretno izletio iz oblaka u svijet. Scully kojini na trenutak nije zaspao i odmorio svoj mozak, smjesta je preko glave svoje usnule kćerimogao vidjeti izrovano kamenje, velike vododerine, bezizražajna lica planina zemlje ispodsebe. Bilo je kasno popodne i zemlju su prekrile sjene. Prije samo nekoliko tjedana napustioje Grčku tužan kao da iznova napušta svoju domovinu, ali sada kada ju je ugledao, nije osjetioništa, čak ni jezu.

Stjuard se namrgođeno kretao kroz prolaz među sjedalima. Billie se probudila te ugledalamore koje se naziralo ispod njih dok je avion letio nagnut u stranu. Pogledala ga je s izrazomna licu koji nije mogao protumačiti. "Opet Grčka", rekao je.

Stavila je ruke u krilo te pogledala mjedeno more ispod. Stavio je svoje prste na njezinukosu, a ona ih je nježno maknula.

U gustom prometu Scully je znao da neće stići na posljednji hidrokrilni brod za otoke.Semafor je pokazao zeleno, a taksi je sve dublje ulazio u kaos, te se pomirio s noćenjem uPicarusu. Mogao je namirisati promjenu koju je zima donijela u Atenu. Smrdljivi nephosotpuhali su morski vjetrovi pa je mjesto bilo prljavo kao i obični gradovi. Širokorasprostranjeni sirovi beton omekšala je kiša te se činilo kao da je Atenu pokorio, poniziopočetak zime.

Izišli su blizu marine Zea te su pod uličnim svjetlima otišli do hotela kojeg su znali.Vjetar im je nosio kosu u lice, ali bila je to ipak lagana šetnja uzbrdo.

"To je samo za večeras", rekao je. "Prvi brod rano ide. Gladna?"Billie je kimnula.Iza njih jarboli u luci poskakivali su na vjetru, a između njih padala je kiša koja je

potjerala Scullya i Billie do hotelskih vrata.

"Spavat ćemo zajedno, što kažeš na to?" rekao je Scully, odmičući zavjese kako bi mogaopogledati ulicu. Billie je sjela na krevet i pogledala mnoštvo novčanica drahmi koje su ležalepored nje na ukrasnom pokrivaču.

"Više nismo tako usamljeni, eh?"Počela je tiho plakati te je Scully sjeo pokraj nje, nježno ju primio i osjetio prvu strijelu

mržnje koja mu se vratila kao žgaravica. Kako si to mogla napraviti, Jennifer? Što ti sedogodilo da si nam mogla ovo napraviti? Osjetio je kako čvrsto stišće zube i kako mu se tresevilica, ali osjećaj je popustio. Pogledao je uokolo ove male, hladne, prazne sobe.

"Možeš mi reći ljubavi."Kiša je špricala po dugim prozorima, a Billie ništa nije rekla.

Sljedeći dan izišlo je sunce, a more iza marine bilo je uzburkano, ali ludo osvijetljeno iplavo. Nebo je bilo čisto, zrak svjež kada su izišli na palubu hidrokrilnog broda koji je uz molgroteskno radio na mjestu. Nekolicina izvan sezonskih turista sjeli su u čudnu aeronautičkuunutrašnjost, ali većina putnika bili su otočani koji su se vraćali kući nakon kupovine. Njihovepletene košare i torbe bile su nagomilane u prolazima između sjedala. Bradati je muškarac

48

čuvao stereo, a žena, otočanka koju nije poznavao, imala je u košari od borovine njemačkogovčara.

Sjedili su na krmi, a brod je izišao iz luke, pokraj osamljenih ljetnih jahti, na otvorenomore iza mola te se poput ogromnog insekta podigao na svoje udove uz pomoć svog dizelgoriva. Scully je odveo Billie na svjež zrak na stražnjoj palubi dok se hidrokrilni brod kretaoprema zaljevu Saronic. Ispod neba je jasno vidio Lykavitos i Akropolu. Ugledao jefluorescentnu brazdu iza broda. Zakvačio je svoje prste za naramenicu Billienog ruksaka.Grčka. Boja vode, čvrst, jasan obris kamenja i neba pobudili su mu sjećanja. Iz kabine začulose dostojanstveno zavijanje njemačkog ovčara koje se čulo sve do mora te se Scully uspionasmijati.

Nakon pola sata prošli su neistaknutu hrpu kamenja Aegin i krenuli za Poros. Pas je idalje zavijao poput sirene. Sunce je osvijetlilo palubu.

U Porosu su se iseljeni pijanci i bogati Atenjani sunčali na terasi Sedmero braće, a odpogleda na njih Scully se prvi puta tog dana sjetio Jennifer. Nije planirao ništa osim dajednostavno bane. Nije znao što će reći, kako će postupiti. Zamislio ju je kako doručkuje kodLykoa ili Pigadija, zasukavši svoje kaki hlače kako bi joj sunce uhvatilo noge. Možda jojtraperice sada ne bi odgovarale. Suknja. Da.

Nekoliko se turista iskrcalo u Porosu, a Amerikanac kojeg je Scully poznavao iz Hydre seukrcao. Scully je bio zahvalan što je muškarac, partijaner koji je imao bogatu majku uBostonu, sjeo naprijed i odmah zaspao. Izgleda da je imao burnu noć.

Pastelna ulazna vrata, zastave i umorne mule u luci nestajale su kako se hidrokrilni brodopet kretao prema moru. Scully je pregledao mali karirani kofer kraj svojih nogu. Torbaoptimista. Putna torba za dva dana. A na dnu, između pahuljica i omota žvakaćih guma valjalesu se tri bijele svijeće.

Scully je osjetio prvu promjenu u radu dizel motora te je znao da se u daljini nazireHydra. Bio je okrenut prema krmi pa je nije mogao vidjeti, ali osjetio je njezinu sjenu kakopada na vodu. Odveo ju je na palubu, stavio joj ruksak na leđa i poljubio ju.

"To je to, Bili", promrmljao je. "Ići ćemo korak po korak. Iznajmit ćemo sobu ineprimjetno otići."

Ostali su se putnici uskomešali, a njemački ovčar počeo je povraćati. Širio se odvratansmrad. Ljudi su vadili rupčiće. Pas je zvučao kao starac koji želi pročistiti grlo.

Kada je hidrokrilni brod pristao i spustio vratašca, počelo je atletsko otimanje za svježzrak, a mala skupina promatrača prestrašeno se odmaknula dok su putnici jurili prema molu.

Scully je lagano odšetao na glatko kamenje držeći Billie za ruku te ugledao zatvorenu,hladnu luku s neravnim pastelnim zidovima i lijenim mulama. Voda u luci bila je mirna,molovi prazni osim par muškaraca koji su krpali mreže, a jahte i brodovi za krstarenje suotišli. Iz luke otok se dizao u zrak, njegove kuće bile su nagurane između planinskih vrhovačije su padine bile prekrivene zelenom bojom kakvu nikada nije vidio. Crjepovi od terakotetisuću Venecijanskih krovova nježno su se presijavali na suncu, a iz brda se čuo zveketzvončića za koze koji je nestajao na povjetarcu. Nekoliko taverni pored vode bilo je otvoreno,ali bilo mu je drago što je bilo prerano za ljude koji kasno doručkuju. Pronašao je uličicupokraj pekare gdje je miris tijesta, vrućine i sjemenaka bio nesnosan. Nekoliko mula nalazilose ispred bara Pan, a muškarci su betonirali ugao smijući se s cigaretama u ustima ialkoholom u dahu. Scullyevo srce je poskočilo kada je ugledao poznate sporedne ulice iuličice, bugenviliju, mali trg s limunovim stablima čija je kora bila prekrivena vapnom,mačke koje su kopale po smeću iza ljekarne gdje je čak i sada stari Vangelis stajao i kašljao usvoje ruke. Tu i tamo žena je mela stepenice ili krečila prednji zid, ali na ulicama je bilo tekpar ljudi i niti jedan turist.

Penjali su se po dugačkim stepenicama prema malom hotelu koji je imao na umu, nadiskretno mjesto udaljeno od mora. Razmišljao je jesu li ih već vidjeli, je li Jennifer stajalakraj prozora ili na sunčanoj terasi kada je brod pristao. Stao je na pol puta do hotela na malojterasi s koje je mogao vidjeti more, a planinski povjetarac puhao mu je oko gležnjeva. U kućiiznad žena je pjevala dubokim, ozbiljnim glasom. Znao je pjesmu, ali nikada nije znao

49

dovoljno grčkog da bi je razumio. Billie je pasivno stajala pored njega, vukući noge poglatkom granitnom kamenju čije je središte bilo izlizano. Scully je otpjevušio par taktova teosjetio kako se trese na suncu.

Pokucao je na teška vrata dvorišta te pričekao u uskoj uličici. Mala, tamna žena sogromnim grudima ispod crne pregače otvorila je vrata. Promatrala ih je s metlom u ruci.

"Kyrios Scully? "Scully je zamucao, živčan što ga zna netko koga ne prepoznaje. Je li ona bila netko koga

Jennifer pozna? "Er, neh, Kyria, kalimera, um, dobar dan."Žena je rukom prošla kroz Billiene plave uvojke i uvela ih u dvorište gdje se sunčeva

svjetlost probijala kroz ogoljenu vinovu lozu osvjetljavajući njezine viseće plodove kao ikamene stepenice.

"Uh, Kyria, imate li slobodnu sobu... domatio?""Neh, neh, poli!"Odvela ih je do stepenica gdje su mačke lijeno ležale na suncu te se nisu pomaknule čak

ni kada su ih prekoračili. Na vrhu stepenica otvorila je vrata ogromne sobe s nekoliko krevetai vratima koja su vodila do balkona.

"Kala", promucao je Scully. "Kala, poli. Uzet ćemo je. Efkaristo.""Jako dobro mjesto, vratiti se.""Da, da.""Jeftino za vas.""Što kažete na dvije tisuće drahmi?" Žena je neodlučno napućila usne, ali je slegnula

ramenima i prihvatila. "Endakse.""Dobro, u redu."Donijela im je ručnike i sapun, otvorila vrata i otišla iz sobe široko se smiješeći. Scully je

skinuo ruksak s Billienih ramena i izišao na balkon. Udica luke mirno je ležala ispod, a on jepogledao prema zaljevu i preko njega prema šarenoj masi Peloponeza gdje je daleki dimdrvenog ugljena zamrljao nebo iznad poluotoka.

Pitao se gdje je. Osim ako nije organizirala nešto iz Australije, još uvijek nema kuću.Možda hotel uz more ili slobodnu sobu u kući jednog od iseljenika. Pokušao je misliti. Gdjebi on otišao nakon što bi panično pobjegao? Bože, pomislio je kako u nekoj jadnoj sobidvadeset tisuća kilometara od kuće ima živčani slom. Što bi vas drugo moglo navesti dapostupite na taj način? Sigurno nije htjela nešto dokazati. Ne možeš biti pri zdravoj pameti i tonapraviti ljudima koje voliš.

Scully je osjetio da stišće nokte u dlanove te se pokušao riješiti tog osjećaja. Nije bilovremena za macho sranja. Za lupanje o prsa ili bujicu uzajamnih optužaba. Samo budispreman saslušati, rekao je sam sebi; nemoj srati po svojoj obitelji.

Osjetio je Billienu ruku na stražnjoj strani svoje noge. Vezica jedne cipele bila joj jeodvezana pa je kleknuo i zavezao je te pogledao u njezino zabrinuto lice.

"Sada ćemo ići dolje malo potražiti, u redu? Ovo je malo mjesto - vjerojatno ćemo je naćiprije ručka pa će nam objasniti što se dogodilo. Sve će nekako imati smisla, i mislim da ćemoonda shvatiti. Samo želim da budeš hrabra pa da sve možemo riješiti. Pusti je neka kaže onošto ima za reći, u redu? Ponekad ljudi koji čekaju dijete mogu biti jako nervozni - rastreseni,znaš, kao konj. Jesi li sigurna da mi ne želiš prije nešto reći?"

Billiene su se oči napunile suzama dok je odmahivala glavom."U redu je. Sredit ću to."

Na putu dolje po nabacanim stepenicama koje su vodile prema luci, Scully je bio naježeni razdražljiv te je gazio kroz tračke svjetla koji su se probijali između glatkih bijelih kamenihblokova kuća jedva osjećajući kratkotrajnu vrućinu sunčevih zraka. Bio je lakši bez svesjevernjačke odjeće koju je nosio, i bez obzira čudnu situaciju, osjećao se više poput sebezbog toga. Traperice, tenisice, pamučna vjetrovka, stara Scullyevska uniforma.

U luci s ljetnim tendama, podignutim kako bi propuštale sunce, tu i tamo izvan tavernibili su postavljeni stolovi.

50

Ribari, stari mornari, i nekolicina goniča mazgi sa zlatnim zubima sjedili su u kafiću iigrali tavlu i ćaskali. Zlatare, štandovi s razglednicama i jeftine krčme za turiste bili suzatvoreni i iz zvučnika nije dopirala glazba 'Zorbe'. Banka je bila otvorena i pospana, a vratadućana s tehničkom opremom, hranom i alkoholnim pićima bila su otvorena prema moru. Upn' High bio je zatvoren, bar Pirat izgledao je usamljeno bez ljetnog Euro smeća. Mjesto je biločišće i sretnije zimi.

Izbjegao je luku i krenuo prema Tri Brata. U ulicama su ga zabrinuto pozdravljali otočanikao da su ga htjeli negdje smjestiti, ili čak, pomislio je, ne smjestiti, kao da je zadnji čovjekkojeg su htjeli vidjeti ovog jutra. Osjećao je kako se okreću, svaki od njih, kako bi ga gledalidok odlazi. Dok su živjeli ovdje njih su troje bili specifični, čak i među xenima. Nitko nijemogao zaboraviti Billie sa šokantnim plavim kovrčama. Bila je živahna veleposlanica, olakša-vala im je put gdje god da su išli, a u Hydri im je osiguravala ugled, iluziju stabilnosti iobiteljske solidarnosti.

Scully je osjetio miris bora i lanenog ulja dok je prolazio pokraj radionice gdje se prestaočuti zvuk pile. Iza dvostrukih vrata bio je mrak i od sunca nije mogao vidjeti unutra, ali jepozdravio i povukao Billie kad mu nitko nije odgovorio. Bilo je kao da su namirisalikatastrofu, pomislio je, zlu kob. Umišljam li ili su stvarno nemirni? Vidjeli su kako ona dolazipa ja nakon nje, te su zbrojili dva i dva i namirisali nevolju.

Na gradskom trgu, mesar s cigaretom u ustima komadao je truplo koze. Scully nijeprogovorio ni riječ dok su prolazili.

U uličici iza Tri brata, nekolicina stolova stajala je na suncu, plastični stolnjaci lagano suvibrirali na povjetarcu.

Unutra je bilo par starih otočana sa zadimljenim brkovima u prslucima koji su ga tupopozdravili, a uglu je bio Max Whelp, čiji su kapci padali poput pepela koji je visio s njegovecigarete.

"Max", rekao je Scully bez da je sjeo.Billie je stajala dok joj je neki starac radio grimase."Scully? Ti budalo, što radiš ovdje?""Gdje su svi?""Misliš na šljam?""Ako ti tako kažeš.""Jebeš njih.""Imamo dijete ovdje.""Jebeš ih dva put. Ja sam protjeran. Taj prokleti Alex!""Izgledaš grozno.""Čudno, znaš, ali svaki se dan osjećam bolje. Došao sam ovdje 1963, Scully, i svakog se

dana osjećam bolje.""Da, naravno."Max se više ili manje uspravio te odmjerio Scullya. "Nisi li se vratio u kolonije?""Otkud si prognan, Max?""Iz Lykoa. Ti samodopadni gadovi. Hm, to je lijepa djevojčica.""To je moja sedmogodišnja kći.""Izgleda izgubljeno. Kao i njezina majka.""Znači, vidio si ju."Max Whelp ugasio je cigaretu, ozbiljno pogledao Scullya te se nasmijao. Scully je

izvukao Billie od tamo i opet krenuo prema luci."Kada sam bio dječak na farmi", Scully je rekao djetetu, "mama mi je znala reći da se

čuvam bezvrijednih ljudi. Mislio sam da je stroga prema ljudima, znaš, s obzirom da je bilažena farmera i sve, ali otkrio sam da je u pravu kada sam došao ovdje. Max je bezvrijedančovjek. Nemoj mu se nikada približavati."

Billie ga je primila za ruku te je morala potrčati kako bi mogla pratiti njegove dugačkebrze korake.

Lyko, dakle. U redu, Lyko. Nije mu smetalo otvoreno priznati: iseljenici su ga oduvijekplašili. U njihovom se prisustvu osjećao kao dječačić s farme, kao šljaker, mali od palube.

51

Nekada, kada ih je pogledao osjećao se kao da mu se zglobovi vuku po podu. Poznavali susvijet, bili su umorni, samouvjereni, i dok si učio grčki iz Berliza za dva dolara, nisi ih mogaoizbjeći. Prije Grčke, Scully nikada nije upoznao nikoga sa skrivenim novcem, s neovisnimsredstvima, te su ga fascinirali i strašili. Diplomirali su na Oxfordu, siromašni aristokrati,američki boemi, umjetnici i zaboravljene zvijezde iz nižih slojeva društva čije su nade nekakopropale. Bio je tu plaćenik iz Adelaidea, koji mu se jako sviđao, te bivši svećenik iz Montanekoji se ponekad spuštao iz svog visokog gnijezda, ali oni koji su ga zabrinjavali bili su onikoje ste bez iznimke mogli vidjeti svaki dan, oni koji su svakoga jutra teturali uz luku teostajali vani do sitnih sati, pili, kritizirali i prisjećali se boljih dana. Živjeli su za mladenačkiljetni priljev ljudi kada su mogli svježe i inovativno razmišljati, kada su mogli zabavnocviljeti, zaljubljivati se, zauzimati stav te si međusobno olakšati teret starih tračeva. Bili supametni, zabavni, većinom talentirani i gotovo potpuno besposleni. Za Scullya su bili poputknjiških izmišljotina. Naučio je ne ljutiti se.

Jennifer su bili simpatični. Voljela je njihove brojne priče, zavidjela je pjesnicima nanjihovim starim riječima, kiparima na njihovim rukama, besposlenim ili ne, baštinicima nanjihovoj neovisnosti. Voljela je s nekima od njih plivati u popodnevne sate, ili par dana utjednu ići s njima na večeru, a Scully je išao s njom, većinom kako bi nešto radio. Uprivatnosti, Jennifer se pred Scullyem šalila na račun iseljenika. Njih su dvoje kolutali očimana spomen laskavog Rorya, kanadskog pastuha koji je pisao romane u onih par sati što je biobudan po danu, ili dva simpatična homoseksualca iz Španjolske koji su vukli Steinway potisuću stepenica do njihove kuće uz pomoć magarca i dva starca. Scully je znao zašto joj sesviđaju ti ljudi. Oni nisu bili dečki i cure koji su slijedili dosadne upute svojih roditelja, nisuišli u razborite škole niti se viđali s pametnim dečkima, onemogućujući si svaku mogućnostspontanosti i završivši kao birokrati kojima je posao bio toliko dosadan i kojima je jedini činprkošenja bilo udati se u kasnim dvadesetima malo ispod svog staleža. Jennifer se divilajadnom Alvinu, trgovcu zlatom, kojemu je bila potrebna boca votke dnevno samo da bi semogao potpisati. Alvin je, govorila je, imao stila. Nije se dao zastrašiti zdravim razumomzločestih, prosječnih, razumnih ljudi. Sviđala joj se Lotte, siromašna njemačka princeza kojaje ljeti davala svoje sobe u podnajam te spavala sa svakim gostom, muškim ili ženskim, tedodatno naplaćivala za pružene usluge. A bio je tu i Alex, koji je uistinu bio bezvrijedni gad,koji se hvalio svojim prijateljstvom s Francisom Baconom, svojom suradnjom s LeonardomCohenom i svojom avanturom s predsjednikom odbora Cliftom. Alex je bio tvrd, ali Jenniferje smatrala da ima golem slikarski talent, bez obzira što od ranih sedamdesetih nije istisnuoništa osim paste za zube.

Scully se među njima koprcao, na zabavama na terasama visoko iznad luke, ili piknicimana koje su išli na drugi kraj otoka u Dokos ili Palamidas, ali naučio se nositi s time jer je vidiokakvo zadovoljstvo to donosi Jennifer. Nije mu trebalo puno da bude sretan. Uostalom, imaoje more. Ronio je tražeći hobotnice te se šetao neprohodnim brdima s Billie. Imao je mjesta idosta sunca te ponešto posla s klesarom Fotisom od čega su mu ruke bile grube, a kredencpun. Možda je bila u pravu, možda ga je bilo prelako zadovoljiti.

Na molu na rubu luke, starac je lupao hobotnicu, iznova i iznova je bacajući pokraj svojihnogu. Tanker s vodom spreman ispumpati svoj teret u gradski rezervoar. Scully je hodao uzrub mola gdje su mali stolovi Lykoa stajali na suncu pokraj mora, a njihovi plastični stolnjacidobroćudno su se vijorili. Scully je oklijevao na trenutak te je udahnuo. Je li zamišljaoiznenadno zatišje razgovora na terasi? Povukao je Billie prema naprijed, prošao kroz stolove uzagušljivu atmosferu prženog grčkog sira, cigareta, kave i svježeg kruha. Namještaj ovdje bioje jednostavan i zauzet. Ugledao je lica. U takvom malom mjestu iseljenici su postali društvo,nacija sama za sebe te su zamucali kada je Scully prišao šanku.

"Dragi Bože!"Arthur Lipp okrenuo se na svom stolcu i ugasio svoju Havanu. Scully je osjetio mnoštvo

okrenutih lica. "Dobar dan, Arthur."Uslijedio je dugačak trenutak nelagode i tišine. Stara Lotte gurnula je mačku sa svog stola

te se veličanstveno zarumenjela. Bertie i Rory - the - Dick slabašno su se nasmijali, a Alvin jedignuo svoju drhtavu ruku u znak pozdrava.

52

"Izgledaš grozno, moj mali prijatelju osuđeniku", rekao je Arthur.Scully je slegnuo ramenima. Arthur je nervozno vrtio ugašenu cigaretu između palca i

kažiprsta. Muškarac kojeg Scully nije poznavao je ustao i izišao van. Činilo se da na vratimaoklijeva te je pogledao natrag. Arthur je napućio usne. Muškarac je otišao.

"Zar izgledam tako strašno, Arthure?""Koliko grozno trebaš izgledati? Jesi li odjednom pronašao ambicije?"Scully je podigao Billie na stolac i sjeo prsima naslonjen na šank."Iskreno", rekao je Arthur, "izgledaš beznadno.""Beznadno."Scully nikada nije uspio saznati čime se zapravo Arthur bavi. Znao je da je na otoku već

trideset godina, da je londonski Židov koji je za doručak pio žesticu, da je uvijek spremaoneki misteriozan projekt, da je upućivao pozive iz Londona i New Yorka, ali nikada nijeotkrio čime se bavi. U svojim šezdesetima bio je otvoren, krupan, glasan te je okolišao inaginjao umišljenosti. Čudan, usamljen čovjek s dragom, autoritativnom crtom. Scully jeprema njemu nevoljko osjećao poštovanje. Bio je čudak i neslužbeni kralj iseljenika. Svakogje ljeta, barem se tako činilo, stari jarac pao na slatku izletnicu u majici na bretele koja biuzela njegov novac te ga ostavila. Bio je ovisan o navikama. Osim toga bio je nedokučiv.

"Beznadno", rekao je Arthur. "Podosta.""Gdje je ona?""Ona? Ona?"Scully se nasmijao i osjetio kako se Billie stišće uz njega."Ona ne postoji", rekao je Arthur. "Ta se mala kurva zadnji dan ljeta vratila u

Kopenhagen. Ostavila je svoju prokletu dijafragmu u ormariću u kupaoni.""Nisam mislio na nju, Arthure. Znaš to."Svi su se ostali pažljivo vratili svojim razgovorima za stolom. U kuhinji je Sofia psovala i

lupala loncima. Arthur ga je pogledao, a zatim Billie. Kapljice znoja pojavile su mu se načelu.

"Hajde Arthur, ne zajebavaj.""O, Bože.""Dat ću ti onda opis. Visoka, duga crna kosa, preplanula, duge noge, kao što si mi jednom

rekao kada si se razbio, Australka, praktična, prijateljski raspoložena, pametna, udana.""Ne mogu ti pomoći."Billie je pogledala prema svojim koljenima. Na trapericama, točno iznad njih, stisnula je

šake. Scully ju je pogledao, vidio kako Arthur s neugodom gleda prema dolje te je opetpogledao luku kroz zamrljane prozore.

"Žao mi je prijatelju.""Zbog čega?""Zbog nevolje.""Očekuješ nekakvu nevolju, Arthure?""Samo ti izražavam svoju sućut, ti neznalice. Saberi se.""Misliš...""Ne mislim ništa, Scully. Sviđali ste mi se kao par, to je sve. Svrati poslije kod mene na

piće. Koliko dugo ostaješ?""Svi izgledaju pomalo rastrojeno", rekao je Scully glasno."Pa ostavio si nas na molu sav u suzama prije samo par tjedana. Mislili smo da ste u

kolonijama.""I Jennifer?""Isuse Kriste.""Bilo bi lakše kad bi mi jednostavno rekao", rekao je Scully."Rekao ti? Rekao ti?" Arthur se namrgodio te ljutito i upitno pogledao. Rukama je lupio o

šank. "Želi li mu itko reći? Molim vas, Scully želi da mu se kaže!"Ali samo je par ljudi dignulo pogled. Neki su se smiju1jili, neki slegnuli ramenima."Što god da se događa, nitko ti to jutros neće reći, Scully.""Nisam mislio da ćeš se ponašati kao takav kreten."

53

"Možda se radi o tvojim primitivnim manirama", rekao je Arthur paleći cigaru. "Ali dijeteti treba nešto jesti. Kći ti izgleda iscrpljeno."

"Ako ti nas je tako prokleto žao, onda joj ti nešto kupi.""Ponašaj se kao odrastao čovjek, momče.""Gdje je ona?""Tvoja žena? Želiš da ti kažem gdje je tvoja žena?""Mislim da osjećam neki pomak, Billie.""Ona je tvoja žena momče. Jesi je negdje zametnuo?""Zametnuo!" Rory se zahihotao.Scully se ustao sa stolca"Rory", rekao je Arthur, "radije idi. Naš prijatelji ima velike bešćutne ruke i tvoja će jaja

biti fasolia ako ih se dočepa.""Prokleto si u pravu", rekao je Scully kroz zube.Rory je ustao i otišao kao i svi ostali u grupicama po dvoje ili troje, osim Sofijinog gluhog

ujaka Ioannisa koji se veselo nasmijao preko novina."To je bilo ugodno", rekao je Arthur. "Čini se da si ih sve prikladno stavio sa strane.

Mislim da ću i ja otići. U svojoj si dobi ne mogu priuštiti da me netko prebije."Scullya je šokiralo kada je vidio strah na licima ljudi, njihovo očekivanje da će im nauditi.

Osjećao se glupo, neshvaćeno."Zašto nam ne kažeš što se događa Arthure?""Zašto mi se ne skineš s k.... i ne saznaš sam? Otkud si došao?""Irske.""Da bi ovo napravio?" Arthur je mahao cigaretom u praznoj taverni. "Da napraviš budalu

od sebe.""Tvojim sam ljudima uvijek bio budala.""Samo si bio grozan puritanac iz radničke klase, Scully. Sram te je kada se ljudi

zabavljaju i ne plaćaju za svoje grijehe.""Čini se da većina od vas ne može platiti ni piće, a kamo li grijehe.""Nesiguran čovjek nikada nije ugodan prizor. Nije baš sjajno društvo, možeš to tako reći.""Jebi se, Arthur.""Nahrani si dijete."Arthur je stavio Havanu u usta, uzeo tjedan dana star primjerak Sunday Timesa, i ostavio

ih sa Sofijom koja je iza šanka hladnokrvno proučavala oca i dijete.

Sedamnaest

Kći i otac sjedili su na suncu na terasi u Lykou, ispred njih bili su tanjuri s calamariem,tzatziki i salata koja je prije njih bila gotovo netaknuta. Scully je kupio hranu kako bi smirioSofiju nakon što joj je svojim prisustvom otjerao goste, a uostalom bilo je i vrijeme za jelo, alinjegov se želudac stisnuo i bio pun kiseline, a Billie je jedva žvakala jedan komad kruha doksu joj tanke noge visjele sa stolice. Voda je udarala u zid okrenut prema moru. S druge stranemale luke magarac se toliko derao da je promukao.

"Što misliš, Billie? Misliš da znaju? Naravno da znaju. Vidiš kako nas gledaju - mi smoprokleta sramota."

Billie ga je na trenutak pogledala, a onda skrenula pogled prema molu gdje je čovjek umalenom drvenom čamcu lovio lignju.

Što pobogu ta žena radi? pomislio je. Ja sam ovdje, došao sam, dok me svaki gad naotoku gleda kako se meškoljim. Što još želi? Što sam napravio? Što mogu napraviti? Daj miznak, nešto od čega mogu krenuti.

Odmah nakon jedan sat popodne, Scully je naručio pola krigle kokkinelija i mlijeko zaBillie. Ispijali su ništa ne govoreći dok su znatiželjni otočani lunjali pored njih, odmahujućiglavom. Roze vino na trenutak ga je umirilo.

54

Čekaj malo, rekao je sam sebi. Smiri se. Daj joj vremena. Za sada je dovoljno to što siovdje. Čekaj.

U dva, Billie je gurnula natrag svoju stolicu i otišla na WC. Kriste, zašto neće razgovaratis njim? Bacio je svoju čašu u luku te sjeo natrag. Pojeo je malo lignji, umakao kruh u jogurt irazmišljao o svom životu s Jennifer ne bi li našao neki nedostatak u stvarima, nešto što jemoglo dovesti do ovoga. Ovdje je bio strpljiv. Lako je biti strpljiv na mjestu koje voliš, aliiskreno je vjerovao da bi ovdje dobro postupio. Nije bilo kao u Parizu gdje je grad iz njegaisisao život, ali čak ni u Parizu nije zbog nje izazivao senzaciju. U Londonu je bilo isto. Kvragu, uvijek je bilo isto; zbog nje je uvijek bio spreman popustiti. Volio ju je. Na to se svesvodilo. U Grčkoj ju je bilo lako voljeti, bilo je lako pričekati da nađe ono što bi je moglonapokon opustiti i dopustiti joj da bude svoja.

Nisu li bili sretni, njih troje?Pogledaj ovo mjesto! Svijet bez auta, bez papirologije, bez kalendara pola vremena, među

dobrim, jednostavnim ljudima koji su bili zadovoljni što žive te su puštali druge da žive. Stariklesar Fotis bio je nježan naredbodavac, a posao je bio zadovoljavajući i promjenjiv. Bili su todugi dani na šljunčanoj plaži samo za njih troje, šetnje po planinama, večeri vani na terasi doksu ih mučili komarci, a iznad glava im visjeli teški grozdovi i štakori koji su okolo prekapalipoput rođaka. Duga pisma kući, beskonačni obroci, suradnja na bojalici s Mickey Mouseom ičitanjem Julesa Verna. Zlatna boja njihove uvijek gole kože. Pjesme. Blesavi trenuci. Dankada je Billie naučila plivati poput čuda iz vjeronauka. Popodne bi sišao s planine na čijoj sepadini gradila kuća, na hladnu terasu njihove kuće kraj mora gdje ga je čekalo par hladnihboca Amstela dok su Jennifer i Alex završavali poduku toga dana. Billie koja je na konju sadečkima iz susjedstva dolazila iz škole. O da, bili su sretni, ili je on bio više nego glup.

Čak je bio više ili manje sretan zbog Alexovih dnevnih poduka iz slikarstva, što je staromprdonji osiguravalo novac za piće. Alex Moore. Bezvrijedan, kako bi Scullyeva mama rekla,ali simpatičan. Njegove su slike visjele u nekim dobrim američkim kolekcijama, ali sve što jeScully vidio bila su platna iz šezdesetih koja su visjela u nekim većim kućama iseljenika naotoku. Bile su više nego dobre, koliko je to mogao ocijeniti netko tko je završio srednju školus dvadeset godina te doživio fijasko na fakultetu. Alex je sve to protratio te nije radio ništaosim što je žicao, ljenčario, izvlačio se i kukao još otkad je čovjek sletio na mjesec.

To što je taj stari zapuštenjak koji je stalno pušio bio tamo svaki dan i sudjelovao u većininjihovih obroka zahtijevalo je određeni trud, to je bila činjenica, ali Jennifer se osjećala kaoda nešto postiže. Bila je tako zarazno uzbuđena da je Scully sve trpio. Kuća na rubu mora gaje umirivala. Noću je dolazila u krevet sa slatkim mošusovim mirisom ouza u svom dahu idok je pjenušava mjesečina obasjavala plahte vodili su ljubav kao u starim danima.

Gledajući natrag, Scully nije pronašao ništa što bi ga upozorilo na ovo. Istina, povremenobi se svađao s Arthurom ili nekim od ljetnih prijatelja iseljenika, i bio je čangrizav kada je ukolovozu puhao meltemi, ali tada su svi bili grozni s kredom u očima i morem preopasnim zaplivanje dok je vrućina isisavala znoj iz vas.

Billie se vratila s WC-a. Poprskala je lice vodom te je njezin pamučni pulover biozamrljan. Micala je svoje tenisice u malim krugovima po glatkom kamenju.

Scully je sjeo s okusom biljne smole u ustima i pokušao razmišljati. Mrzio je piti vino podanu. Izazivalo je upravo ovo, zaustavljalo vam mozak.

Baš tada Arthur se vratio hripajući po molu, njegove bijele ljetne hlače bile su znojne izamrljane juhom. "Sofia popodne zatvara."

"Hram?""Popodne je. Želi se odmoriti. Sjediš ovdje kao jučerašnje mlijeko.""Nahranio sam svoje dijete."Arthur je sjeo. "Što ti se, pobogu, dogodilo?"Scully se nasmijao i prstima prošao kroz mlaku kokkinelija na stolu od borovine. "Zato

sam došao ovdje, Arthure, da saznam.""Vrati se na hidrokrilni brod. Poštedi se grozne scene.""Zašto je Rory danas tako žurno otišao, što misliš?""Zato što je tašt. Bojao se da ćeš unakaziti njegovo veliko blago."

55

"Unakaziti, to je riječ.""U šest ti ide hidrokrilni brod.""Ionako nisam sumnjao na Rorya.""Rory je balegaš.""Tu si u pravu. Vjerojatno nije kod Lotte?"Arthur je zatvorio oči."Znači, nećeš reći.""Oh, dragi Bože, nemam ti reći ništa osim da odeš s otoka za dobrobit sviju."Scullya je razarala glava. Neka sjena zatreperila je u pozadini njegova uma, nešto što je

pokušavalo privući njegovu pažnju, ali nije uspijevalo u tome. I dalje je vidio Alexovo žutolice, njegovu dugu, zadimljenu kosu.

"Reci mi, gdje je Alex ovih dana? Ne liči na njega da pokvari sakupljanje svojomodsutnošću."

Arthurovi zubi stisnuli su se ispod brkova dovoljno glasno da preplaše Billie. Slabi živci,u najmanju ruku

"U ovom se trenu baš i ne druži.""Šališ se. Zar je svijet poludio?""Gore je, na planini.""Sad se samo izmotavaš, Arthure.""Začepi, Scully.""To je daleko od taverne, nije li?""U tome i je stvar.""Prestao je piti?""To ćemo još vidjeti. Pazi na kuću koju ste ti i Fotis izgradili za Bertienog prijatelja iz

Atene.""Gore u Episkopiju.""Nemoj ići gore."Arthur je stavio ruku na Billienu glavu s izrazom istinskog sažaljenja. Njegova je koža

bila glatka i preplanula, i s brkovima okrenutim prema dolje izgledao je poput velikog tuljanakoji se sjaji na suncu.

"Arthure, što misliš pod time da ne idem gore?""Mislim, nemoj ići gore! Jesi li već oglupio uz Irce?""Je li sam?"Scully je izvadio novce i ustao. Billie je automatski stala pokraj njega."Idi doma, dječače."Scully je izgovorio tu riječ. Dom. Nije bio siguran gdje je on u ovome trenutku."Koliko si dugo ovdje, Arthure?""Trideset godina. Znaš to.""Misliš li da si ostao predugo?""To ćemo još vidjeti.""Tebe ćemo još vidjeti.""Tako je. To je moje postignuće.""Ne ostaju svi da ih se vidi, Arthure. Kao moja žena. Nije ostala, niti je viđena. Barem je

ja nisam vidio. No, čini se da svaki drugi gad ima tajnu.""Pijan si.""Ne, ali sam nesiguran. Hajde Billie.""Gdje ideš?""Vjerojatno natrag u hotel. Siesta, znaš.""Brod ide u šest sati.""Neću biti na njemu.""Za ime Boga, nemoj ići gore."

Scully je vodio Billie po ulici prekrivenoj magarećim izmetom po labirintu kuća,stepenica i uličica izgrađenih vertikalno u brdu. Bile su poput zubi u čeljusti planine, te kuće

56

čiji su okrečeni zidovi i žarko ofarbana vrata skrivale raskošna dvorišta i tajanstvenepodrume, čija su sjajna plava vrata bila otvorena u tiho doba popodneva. Na maloj terasibezimene taverne došli su do zavezanog psa koji je trgnuo Billie iz transa.

Skrenula je gdje je stajao, ispod ogoljenog smokvinog stabla. Pas ju je na trenutakpromatrao s naćuljenim ušima, ali kada je prišla, opet je legao na bok. Bio je to jadan pas shidrokrilnog broda. Scully je prepoznao ovčara i njegovu vlasnicu koja ja bezizražajno melaterasu.

"Kalimera!" rekao je Scully.Žena se zaustavila, nagnula glavu prema njemu i nastavila mesti. Taverna je bila

zatvorena. Njezine su geranije stajale ogoljene na terasi u limenkama od maslinovog ulja.Billie je potapšala psa po njušci pa su njih dvoje krenuli uzbrdo, penjući se prema ulici

Sweet Walls i ogromnim kućama iz piratskih dana prošlog stoljeća. U Kala Pigaidiji natrenutak su bili na ravnom tlu te su daleko ispod ugledali luku i krovove od terakote. Hodalisu dalje pokraj zvuka kokoši koje su ležale iza zida od opeke, pokraj privezanog konja i triškrofulozne mačke koje su jele iz prevrnute kante. Rolete kuća bile su spuštene i nisu vidjelinijednog čovjeka dok su se penjali uz planinu i greben uništenih kuća koje su počele padati,dio po dio, u dugačku vododerinu od sipine koja je skretalo u selo i marinu Kamini. Zrak jeovdje gore bio hladniji, zaljev Saronic samo trak mora ispod. Jednolične pjesme iz učionicalebdjele su zrakom iz škole Up. Billie je stisnula ruku uz nisku ogradu od opeke i slušala.Mogao je samo zamišljati o čemu razmišlja. Pustio ju je da ostane dok joj nije bilo dosta.Ništa nije rekao. Što bi mogao reći? Uskoro su došli do staračkog doma s eukaliptusom ispredvrata, a onda su zidovi postali seoski zidovi dok se zemlja iznad i ispod glatke kamene cestepretvorila u voćnjak i polje, a onda su stepenice pod njima počele nestajati.

Scully je nastavio hodati. Raskoljena i strma polja između planinskih strmih padina bezstaze, postala su zelena i posuta poljskim cvijećem. Bili su tamo kameni obori za ovce strnovitim vratima poput slika iz dječje Biblije. Pastirske kolibe ležale su skrivene uudubinama. Povjetarac je ohladio znoj na njihovim čelima, a Scully i Billie hodali su poputeljku kroz krševit kanjon gdje se povjetarac pretvorio u vjetar koji ih je udarao u lice,strujeći kroz ispijene grebene i ogoljene padine, kroz vododerine i litice sve do dolje do malogsela Vlikos gdje se tucet okrečenih kuća nalazilo na morskom rubu. Scully je osjećao kako muvjetar stišće obraze dok je slijedio Billie ispod poznate ruševine kamenog mosta do dnavododerine od sipine, gdje je magarac bio privezan za usamljeni bor, a brodovi su ležaliokrenuti kao kornjače na kamenoj plaži.

Emocije su ga udarile kao svjež nalet vjetra. Bio je zahvalan na spuštenim roletamapopodnevnog odmora, što može nezapaženo proći po stazi od ilovače između kuća svogstarog susjedstva, a da mu nitko ne sudi. Ali na trenutak je zastao ispred kuće s tamno zelenimroletama jer je znao i da će Billie isto postupiti.

Krševito dvorište padalo je prema vodi kroz labirint marelica, badema i šljiva. Smokve subile obrane, kao i grožđe i masline. Četiri riječna eukaliptusa ironično su bujno rasla na svestrane u guduri pokraj kuće gdje su jedne večeri s terase bacili zrnca kave i sjemenke masline.Sparne noći kada je bouzouki glazba dopirala preko mora iz ribarskih brodova i svijetloljubičaste mase Peloponeza koji su se poslije zalaska sunca sjajili od vatre drvenog ugljena.Izlazio bi iz vode kada bi pao mrak, njegovo je koplje hvatalo ono malo svjetla, s hobotnicomi rofosom čije su se škrge još uvijek dizale. Zrak intenzivan od mirisa roštilja i smijeha izdrugih kuća.

Scully je sam hodao niz guduru. Billie je ostala na puteljku, grizući si usne, gledajući gakako puže po suhoj, pucketavoj zemlji pokraj njihove stare kuće, sve do zelenih roleta skrozdo prozora. Puzao je ispod pergola ogoljene loze, osjetivši kako mu srce luđački kuca u vratu.Granitna terasa, kockasta građa čitave kuće te njezin sjenovit odraz. Urotničko pljuskanjeplaže ispod, kotrljanje kamenčića. Nisu li bili sretni ovdje? Nakon svih jednosobnih iposuđenih stanova te usranih penziona, nije li ovo bilo mjesto iz snova? Toliko poput doma, ajoš k tomu i svježe, čisto, novo.

Ali izraz lica tih bezvrijednih mješanaca u Lykou jutros - spušteni pogledi, prigušenihihoti, uskomešana zbunjenost na ulici. Arthurova jeza na spomen Alexa Moora. Morao si se

57

zapitati. Je li cijelo ovo vrijeme živio u nekoj magli vječnog optimista? Je li mu cijelo vrijemenešto promicalo? Je li bila jadna, je li joj bilo dosadno? Ili nešto gore?

Virio je kroz polu otvorenu roletu svoje stare kuće te je ugledao muškarca i ženu kakospavaju. Srednjih godina. Ruku razbacanih poput goleme alge iz kamena njihovih tijela.Stranci. U njegovom krevetu. Čudno, ali pogled na njih vratio mu je uspomenu. Tu jednustvar. Tu staru sramotnu stvar. Buljio je u razbacanu plahtu i okrenute cipele te pomislio nadan kada se vratio s posla na planini u praznu kuću. Čudan osjećaj koji je imao. Billie seigrala s Elektrinom djecom iz kuće pored, njezin čudan naglasak odzvanjao je seoski put.Štafelaj i mazarije na obješenom platnu. Po cijeloj terasi Alexovi prokleti čikovi. A krevet savrazbacan kao da je pas bio u njemu. Trebalo je dugo, dugo vremena da jeza uđe u njega, taj gaje nepoznati otrov obuzeo dok je ležerno ravnao plahte, a onda ih je bacao poput luđaka,tražeći neki znak, neku odvratnu mokru mrlju koja tu prije nije bila. Ništa. A nekako nijenašao utjehu kad ništa nije pronašao. Slijepi, djetinji bijes ljubomore. Bože, kako bijedno, je lipostojalo išta jadnije od muškarca koji jauče i prekapa vlastiti krevet ne bi li našao tuđuspermu? Uhvatila ga je dok je to radio, sretno kapajući došavši iz mora, a on je htio umrijetiod srama. Nostalgija za domom, rekao je, ne brini se. Plakao je u njezinim rukama. Gurnulaga je na krevet, slana i spretna, gorući od požude, te on više nikada nije pomislio na to.

Do danas. Do sada. Gledajući ove strance. Jednom kada otvorite vrata, ne možete ih lakozatvoriti. Pustite mozak s uzice i morate ići kamo on hoće. Što je očekivao došavši na otok?Misiju spašavanja? Susret? Tihi obračun? Sigurno ne da će stajati ispred svoje stare kuće irazmišljati o onom o čemu on sada razmišlja. O staroj olupini zamrljanoj nikotinom kako gagura njegovoj ženi.

O popodnevima koje su imali, bocama vina i sjenovitim spiljama koje su pronašli, o svimglupim, nepromišljenim stvarima o kojima je sada razmišljao, i mislio o njima s nekimhladnim zadovoljstvom. Razmišljao je o bebi, o toj čudesnoj, prekrasnoj činjenici da moždanije njegova, i o tome da mu je Jennifer u Irskoj smjestila jednostavan mamac te se vratilakući i otišla tom velikom čovjeku. Kakav je on kreten! Kakva slijepa budala! Kakav maliseronja pun razumijevanja.

Izišao je iz gudure na puteljak gdje je Billie stajala kao hipnotizirana."Netko drugi sada živi tamo", rekao je, čuvši podrhtavanje u svom glasu.Na trenutak ga je primila za ruku te je osjetio da popušta pod pritiskom nježnosti. Povukla

ga je u smjeru luke i dopustio joj je da ga par koraka vodi. Ali onda se ukopao."Episkopi", rekao je. "Ovamo."Billie je pustila njegovu ruku. Pružio je ruku prema njoj, ali ona je pala u prašinu s

glavom medu koljenima. Znači, znala je. Bože pomozi, njegovo dijete je znalo. Saznala je naaerodromu.

"Hajde", promuklo je rekao. "Nosit ću te na leđima."Stajao je dok je vjetar strujao među njima. Čuo je kako ustaje i briše prašinu sa sebe, a

kada je otvorio oči vidio je kako hoda po cesti za Episkopi.

U Palamidasu, malom zaljevu ispod planine, prekrivenom uljem, Scully je podigao Billiena leđa i vukao se po krivudavoj stazi kroz kvrgave nasade maslina, osjećajući dah djeteta nasvom vratu, njezino tijelo koje se opušta uz njegovo dok je tonula u san. Osjetio je glatkoćunjezinih gležnjeva ispod svojih žuljeva. Jednostavno nije mogao razumjeti kako netko moženapustiti nešto poput ovoga. Što je postojalo osim djeteta, što ste više mogli poželjeti?

Nije znao što može očekivati u Episkopi, kako će se ponašati. Zašto je bilo lakše nadati seda je poludjela? Uostalom, njezina je majka imala >epizode<. S šezdeset godina našli su jekako gola trči ulicama Pertha. Ludost je bila njegova izlika, svačiji oprost. Kakva bijeda takorazmišljati, kakav kukavičluk.

Znojeći se i dašćući Scully je došao do borovitog krajolika i kraja staze koja se kretalaprema vrhu. Kako je ironično bilo razmišljati o njoj i Alexu kako žive u kući koju je on gradiodok su oni to ove godine obavljali na terasi. Kakva ironija. Razmišljati o ironiji, to je bilacivilizirana stvar. Kakav je majstor samokontrole on bio. Sjeti se ironije, Scully. Nemoj upastitamo kao kakav siledžija. Misli na dijete, za ime Božje.

58

Na rubu uspona prema maloj čistini stajala je kapelica bijela poput zvijezde iznad mora.Ispred je bila svježa balega te je on zastao na trenutak i pomirisao. Njegova se utroba čudnostegnula. Konjska balega, čudesan miris. Stajao je par trenutaka, gledajući balegu i kapelicu,pušući nakon dugog uspona. Prišao je vratima i dotaknuo ih, polako ih vratio na šarke. Izanjega, neopaženo je proletjelo jato prepelica zbog čega se trgnuo.

Zagušljiv povjetarac izlazio je iz tame mjesta. Scully je ušao unutra. Bilo je hladno. Uskiprozori propuštali su zrake svjetlosti, a pored zida pod zabatom nalazilo se malo svetište ioltar. Ikona, tužno Kristovo lice od zlata i burgundaca, bila je oživljena trima svijećama kojesu gorjele u tišini. Scullyu su se osušila usta te su ga počele boljeti ruke. Imao je groznu, slabuželju da klekne ovdje na betonski pod, ali dijete na leđima poštedjelo ga je tog čina. Htio jenešto reći, ali tišina kapelice bila je neizdrživa te se okrenuo prema vratima i ugledao ženuokruženu svjetlošću. Trgnuo se i progunđao. Imala je crnu haljinu i šal.

"Yassou, Kyria", pozdravio je.Imala je crne oči, a na nogama velike, muške cipele. U rukama je držala drvenu metlu,

nagnula glavu prema njemu te se odmaknula na stranu da može proći."Efkhariso", šapnuo je. "Hvala."Metlom je pokazala preko glatkog grebena gdje se nastavljala cesta prema otoku

Episkopi.I ona zna, pomislio je. Njezin se šal vijorio na vjetru, a ona se nije pomicala. I dalje je

pokazivala prema stazi, a lice joj je bilo bezizražajno. Dok je prolazio pokraj nje, vidio jekako pljuvačka pada na šljunak ispred njega te je opet iza sebe začuo zvuk. Okrenuo se i vidiokako se mirno križa preko ravnih prsa.

Hodao je cestom preljut da stane i popije iz cisterne uz stazu. Dijete je bilo poput vreće nanjegovim leđima. Svuda oko njega borovi su zvučali kao zbor koji udiše. Nastavio je, odlučanda završi s time i uhvati hidrokrilni brod u šest, baš kao što mu je Arthur predložio. Možda istigne. Kaže što ima, štogod je još imao za reći, te se vrati u zadimljene ruševine svoga života.

Iz zadnje kamenite vododerine, došao je do nepravilne mase koliba, lovačkih domova ikuća koje su sačinjavale Episkopi. Nekoliko mula bilo je privezano ispred kuće s poštanskimormarićem u obliku stupa, iz koje je odzvanjalo hrkanje. Scully je osjetio kako mu po vratuklizi slina. Podigao je dijete malo više na leđa i krenuo prema velikoj, svježe okrečenoj kućina grebenu gdje se otok na drugoj strani spuštao prema otvorenom moru.

Kuća je bila velika i jednostavna i činilo se da se smjestila na površinskom sloju tla ovogkoščatog ruba planine. Ispred nje stajala je usamljena maslina koja je bacala crnu sjenu nanjegova stopala. Sivi kapci prozora bili su otvoreni te je Scully prišao bliže i začuo zvuklimene zviždaljke kako se unutra vrpolji. Boljele su ga noge, bio je znojan, žedan te ga je savbijes napustio. S ničim osim tugom pogledao je kuću koju je klesao i za koju je nosioblokove.

"Alex?"Limena se zviždaljka pokolebala i stala. Tihi glas. Ili glasovi."Jesi tu, Alex?"Zvuk grebanja, stolica srušena na kameni pod. Scully je spustio Billie s leđa i pustio je da

pospana stoji pokraj njega. Obrisao je znoj sa svojih očiju i ruku, skupio hrabrosti te krenuoprema vratima. Više nije osjećao ironiju, bijes.

U zgužvanom kardiganu i bifokalnim naočalama, otvorivši teška vrata, Alex Mooreizgledao je potpuno krivo. Stavio je ruku na usta. Zakoračio je unazad, na trenutak pogledaopreko ramena i onda opet njih.

"Oh. Nebesa. Billie, djevojčice!""Zdravo Alex", rekao je Scully."Scully!""Pozovi nas unutra, Alex."

59

Osamnaest

Alex je na trenutak stajao na vratima. Pružio je ruku njišući se, i Scully je pomislio da biga možda ipak trebao lupiti, da pokrene stvari, ali starac se odjednom povukao unutra, aScully je primio Billie za ruku i krenuo za njim.

Unutrašnjost je bila totalni krš. Gazio je po bocama i tanjurima prepunim opušaka,korama od sira i sjemenkama masline. Svaka je površina bila prekrivena starim primjercimaObservera. Mjesto je smrdjelo po alkoholu, dimu i lošoj hrani. Na velikom stolu od borovineležao je blok žućkastog papira, kanta s bojama, limenka s olovkama i guščjim perima te malonedorađeno platno, sve se to prostiralo svečano netaknuto.

"Znači, čuo si", rekao je Alex otvarajući vrata terase.Scully ga je slijedio na svjež zrak."Gadovi mi nisu htjeli ništa reći.""Sigurno znaš nešto.""Pa valjda imam svoje sumnje.""Eto. Evo ga. Ovdje sam."Scully je pogledao poraženog, pogrbljenog malog čovjeka, a onda je opet pogledao po

kući. To je znak, pomislio je. Poludjela je. Mali je seronja iskorištava dok nije pri sebi. Nitkone bi došao živjeti ovdje, a da nekako nije pao s ruba svijeta. Ovo nije boemski, ovo je Trećisvijet.

"Nije trajalo dugo", promrmljao je Alex. "Ja sam živuća olupina. Uvijek dobro krene, zarne, odluka, nova stvar."

"Znači, otišla je?""Hmm?""Ma hajde Alex, nemoj me zajebavati.""Ti si prvi koji se došao naslađivati. Da drugi mogu prevaliti takav put, svi bi oni

postupili isto.""Što misliš zašto sam prevalio toliki put, zbog mirisa tvojih prljavih čarapa i pogleda s

tvoje terase? Želim svoju ženu.""Svoju ženu?"Alexova adamova jabučica je poskočila."Billie, uđi unutra.""Scully, ja... ""Samo je želim odvesti kući, pustiti je da se naspava, Alex. U redu je, neću ništa

napraviti.""Jennifer." Alex se naslonio na hladan zid i pogledao more preko zacrnjenog obronka.

Billie je nepokretno i bezizražajno stajala kraj vrata. Mačka se provukla kroz njezine noge,skočila na nisku ogradu i stala pred Alexa puna nade.

"Gdje je ona, Alex?"Alex se nasmijao i pogledao ga s vlažnim očima. "Tražiš je ovdje, kod mene? Moj dragi

dječače, je li ti dobro?""Sam ću otići gore. Billie, pričekaj me ovdje."Jednu prljavu sobu za drugom, Scully je pregledao cijelu kuću, njegovo gađenje i strah

rasli su dok je otvarao ormariće i gledao ispod kreveta. I u glavnoj sobi na katu bilo je boca,korica i opušaka, a postelja na četiri stupa s baldahinom bila je mučena sivom posteljinom ipokrivačima koje je u mraku prestrašeno pretraživao. Na trenutak je sjeo na krevet, buljeći ubočice tableta na stolu pokraj njega, i na kraju je shvatio da nije ovdje, da vjerojatno nikada ninije bila ovdje. Osjetio bi olakšanje da je vidio i otkrio najgore. To je bilo to - shvatio jekoliko je okrutnije to što ne zna ništa.

Kada se vratio na terasu, Billie je sjedila naslonjena na zid kuće, a Alex je zaronio glavu uruke. S mora se podigao povjetarac noseći sa sobom miris ugljika spaljenog krajolika.Poznavao je taj miris sa svog vlastitog kontinenta. Popodnevno sunce padalo je na vodu, ahorizont je prekrila žuta maglica onemogućavajući pogled u daljinu.

"Alex, oprosti."

60

Starac je obrisao oči o rukav svog kardigana i beznadno se nasmiješio."Znaš, to zapravo jako laska. Nisam imao scenu poput ove već deset godina."Scully je otvorio ruke te ih sklopio."Vidiš, ova scena ima gadnu ironiju, čak i da dijete nije prisutno", promrmljao je ponizno

nagnuvši vrat. "Zato što, vidiš, Scully... pa, jednostavno je prokleto smiješno." Alex je položiosvoju gotovo prozirnu ruku na ogradu. Nokti su mu bili žuti, nasmijao se širokim osmijehom."Zato što ja, ja više nisam sposoban za to. Jebeno sam impotentan. Hah, to je fraza!"

"Alex... ""Zašto ne ostaneš na večeri?" rekao je starac, malaksalo plješćući.Scully se nasmijao. "Moj Bože!"Alex se dugo smijao s njim, ali njegov se grohotan smijeh pretvorio u jecaje od kojih se

previjao, a Scully je neko vrijeme stajao i gledao kako siroti gad plače prije nego što mu jeprišao i stavio ruku na leđa.

"U redu je, prijatelju."Alex se uspravio i stisnuo ga.Scully je osjetio njegovu glavu na svojim prsima, njegov vruć dah. Pogledao je prema

Billie koja je već skrenula pogled. Dok se poslijepodne gasilo, u šest je sati stigao hidrokrilnibrod i otišao te je brzo pala noć.

Nakon što je Scully zapalio vatru s maslinovim grančicama i komadima bademovog drva,prekopao je Alexovu bijednu kuhinju i našao ovčji jogurt, češnjak, krastavac i par stvari ulimenkama te je pokušao spraviti nešto za jesti dok je Alex svirao limenu zviždaljku Billie.Na stolu je stajala boca roze vina iz Patrasa i litra krećanskog crnog vina. Billie je gladilamačku i povremeno se slabo smiješila tijekom Alexove nesigurne izvedbe The Wild ColonialBoya. Dok su sve lampe gorjele, a neko se staro tijesto kuhalo peći, Scully je malo počistiokuću.

"Razmazit ćeš me", rekao je Alex."Da." Scully se nasmijao, nije si mogao pomoći. "Navikao si se na to, zar ne? Priznaj,

Alex, tetošili su te čitav život."Starac je uzvišeno potvrdio zatreptavši očima. "Koliko je dugo nema?""Dva dana", rekao je Scully. "Došao sam po njih na aerodrom, a samo je Billie došla s

aviona. Od tad nije rekla ni riječ.""A policija?""Možda nakon što probam sve ostalo.""Moj Bože, obojica smo u ratu", rekao je Alex točeći si čašu rozea, ispivši sve u jednom

gutljaju."Znači ni tebi stvari ne idu dobro", rekao je Scully pogledavši svoju praznu čašu."Došao sam ovdje raditi. Dragi mi je Arthur to predložio. Pokušao je spasti moj život i

talent.""Ne radiš.""Ne, izgubljen sam, dječače. Znaš li da su prije na ovome otoku dovodili stare ljude u

košarama na hridine. Kada su postali teret. U težim vremenima. Odbacivali su ih, znaš. Todaje novo značenje staromodnom sportu pletenja košara, zar ne misliš tako? Ili riječi luđak*

Scully je gledao kako ispija još jednu čašu te je natočio sebi još jednu."Bio sam slikar, Scully, kurviš i hulja, oprosti na izrazu, a danas sam sretan ako me netko

nazove huljom.""Oh, tako bi te nazvao", rekao je Scully gledajući kako starac opet ispija vino."Misliš?" rekao je Alex razvedrivši se.Scully je stavio tzatziki na stol zajedno sa smežuranim maslinama, tri kuhana jaja, malo

sira u češnjaku i kala-mata uljem."Siroti će se čovjek večeras najesti", rekao je sjedajući. "Dođi Billie, pojedi nešto,

kompa."

* na engleskom luđake nazivaju basket case, što u doslovnom prijevodu znači slučaj za košaru

61

Sjeli su dok je vatra mirno pucketala iza njih. Vani se vjetar vijorio u tišini. Scully jegledao Alexa kako nesigurno žvače, kao da ga bole zubi. Popio je još malo rozea. Izgledao jekao pohlepni dječačić.

"Nemoj protratiti svoj život, Scully. Ili njezin", rekao je glavom pokazujući prema Billie."I ne planiram.""Ona je draga djevojka, Jennifer.""Da. I ja sam oduvijek tako mislio.""Ali nije imala nikakvog umjetničkog instinkta.""Što?""Osim što je razborito napustila obiteljsku sreću."Scully si je nalio ostatak rozea kako bi umanjio svoju nelagodu. "Želi biti kreativna",

promrmljao je."To nije nešto što možeš željeti. To je nešto što imaš. To je prokletstvo. Prokletstvo koje

ona nema.""Nisi to rekao ni jednom od nas kad smo te plaćali da je naučiš. Dok si sjedio na terasi sa

štafelajima.""Dragi moj dječače, trebao mi je novac, a to nije bilo mučenje. Imala je najprivlačnije

noge.""Ti jesi prokleti gad", rekao je Scully pokušavajući zvučati prijateljski."Pa, nije sve izgubljeno."Billie je prestala prebirati po hrani, spuznula sa stolice te se vratila mački. Scully je

pomislio kako bi bilo bolje da pojede i ode."Mislim da je Jennifer nedostajalo nešto što je željela vratiti, to je sve", rekao je Alex dok

mu se mast cijedila niz bradu. "Ona je pomalo snob, diletant. Želi priznanje. Želi bitizanimljivija."

"Da.""A ima prekrasne noge.""Je li na otoku?""Ovdje sam tjednima i nisam vidio nikoga osim stare Atene koja me iščekuje tamo dolje u

kapelici. Ne znam.""Nemaš nikakvu ideju? Ne možeš se sjetiti nikoga s kim... je možda.""Od iseljenika? Ne.""Rory?""Dragi Bože ne, odaj joj malo priznanja. Rory je gmaz.""Mislim da te oponaša.""Loše, loše.""Nitko?""Netko od otočana? Ne, oni ne mogu čuvati tajnu duže od nanosekunde, iako bi mnogi od

njih to željeli. Možda neka ljetna avantura koja je potrajala?""Nisam se toga sjetio", rekao je Scully. "Misliš na turista?"Alex je slegnuo ramenima. Scully je pomislio na to. To znači da se nije trebala vratiti

ovdje. A beba? Oh, zašto je tu morala biti beba? Ali još uvijek nije ništa znao. Možda nije biloavanture, drugog muškarca. Možda je do sada stigla u Irsku, očekivala je da će Billie prenijetiporuku. Bože, osjećao se kao da će mu glava eksplodirati.

"Žao mi je zbog novca", rekao je Alex ne baš uvjerljivo."Prerezat će ti grkljan u snu kada sazna.""Mislio sam da će joj to laskati. Kaži joj o onome s nogama.""Alex, ona je ozbiljna. Nije to prolazni hir. Zaista želi nešto više.""Preblag si prema ljudima, dječače. Misliš najbolje o njima. Samo želi biti primijećena.""Što ti se dogodilo Alex?""Meni? Upravo suprotno. Postao sam previše zanimljiv. Sebi i drugima. Postao sam

prokleta zabava. Ostao sam predugo.""Zašto jednostavno ne odeš, ne napustiš otok?"

62

Starac se nasmijao. "U košari možda. Više ne znam kako živjeti u svijetu. Trideset godinaje puno vremena."

Alex je uzdahnuo, otvorio litru krećanskog vina i natočio si čašu, opet ostavljajućiScullvevu čašu praznu.

Scully je uzeo vino i natočio si veliku čašu. Imalo je taman okus, baš kako je i izgledalo."Pretpostavljam da ćeš se vratiti u grad i reći im da sam gore i ne mogu pokazati ništa u

svojoj izolaciji. Mogu vidjeti likovanje trgovca na tvom licu, čak i sada.""Uzmi maslinu, Alex."Starac je pritisnuo prste uz oči i zaplakao. "Oprosti Scully. Ja sam svinja.""Mislim da je hulja pristojan termin."Alex se nasmijao dok su mu se oči opet napunile suzama."Ne možeš slikati?""To je zajedničko meni i tvojoj ženi. Pa, što ćeš napraviti? Sada kada si napušteni muž."Scully je popio svoje vino, natočio si još jednu čašu te pogledao svoje ruke prekrivene

ožiljcima. "Ne znam.""Nemoj ih slijediti, to nije dostojanstveno.""Briga me za dostojanstvo. Slijedit ću. No, ipak moram malo razmisliti o tome. A što ćeš

ti?""Skratit ću si muke. Živjeli!" Alex je progutao vino i zadovoljno zatvorio oči."Moram ići.""Da, moraš misliti na dijete. Možeš ostati ovdje", rekao je pun nade."Hvala, ali idemo.""Čekaj, imam nešto za tebe."Alex je otrčao gore dok je Scully ravnao Billien pulover te joj vezao cipele. Ispod

njezinih očiju bili su plavkasti podočnjaci i smetao joj je njegov dodir. "Evo."Scully je ustao i pomogao Alexu s istrošenom velikom knjigom koju je postavio na stol,

preko hrane i neopranog posuda. Iz nje je starac izvukao požutjeli list papira koji je Scullyšutke prihvatio. Bio je to crtež nacrtan kemijskom i tintom koji je prikazivao parišku uličnuscenu s mnogo detalja i prilično lijepu.

"Rue de Seine", rekao je Alex. "1960.""Imao sam tri godine 1960.""Samo mi obećaj da je nećeš pokazivati na ovom otoku. Te mi se guje više neće smijati."Scullyu se vrtjelo od vina i umora. Bio je to krasan crtež, to je čak i on mogao vidjeti."Hvala ti, Alex.""Evo, smotaj ga. Pozdravi tu djevojku kada se pojavi. Kaži joj da se vrati birokraciji. Kao

oblik parazitstva puno je učinkovitije. Kad smo već kod toga, imaš li možda koju drahmuviška?"

Scully je kopao po džepovima, smijući se.

Noć je bila čista i oštra. Nije bilo mjeseca i šljunčana se staza odmotavala u mraku. Otokje bio tih dok je Scully nosio preko njega svoju kćer prema šumarcima bora u sjeni planina.Bilo je kasno kada je našao široki puteljak iznad Kaminija te došao do groblja osvijetljenogsvijećama i prekrivenog oltarima. Zaustavio se kraj zida, osjetivši kako Billie spavanaslonjena na njegov znojni vrat, te je gledao treperenje na vrhu grobnica gdje su se šuljalemačke koje su zbog sjena izgledale debelo, nakostriješiv-ši se od klopotanja plastičnogcvijeća. Znoj na njemu postao je hladan, i bilo ga je strah dok je gledao more svijeća, a da nijeznao zašto. Nastavio je, žureći sve dok se nije počeo spuštati prema luci mjesta koje je nekoćvolio.

Napokon je pospan došao do hotela čija su dvorišna vrata još uvijek bila otvorena, te jeodnio Billie gore, bučno prtljajući s ključevima dok ju je spuštao s leđa i stavljao na krevet.Skinuo ju je i stavio je pod pokrivač. Svijetlost zvijezda lagano je ulazila kroz vrata balkonadok se ispod sjajila luka. Trebao mu je san, morao je razmisliti, ali more ga je beznadnopodsjećalo na druge noći, te je ostavio Billie da spava, prešao dvorište i izišao kroz vrata.

63

Devetnaest

Alex Moore izvlači se iz kolibe s bocom ouzoa koju hladno stišće uz prsa. Zvijezde sjajekroz čeznutljive borove na najiritantniji i najslikovitiji način. Zemlja je neravna, tako prokletozemaljska ispred njega.

Velika bijela kuća zjapi pred njim, prazna, djevičanska - da, priznaj, djevičanska na svakimogući način - a on se pogrbljen, u vrećastim hlačama, uspinje stepenicama do teških vrata itišine koja iščekuje.

Na terasi si nalijeva dva prsta ouzoa i ne dodaje vodu. Prokletstvo, što bi napravio s dvadobra prsta u svoje vrijeme. Smije se na glas i čuje gadni, mali, stari zvuk tog smijeha. Zatebe Scully, ova je za tebe, ti jadni polagani Isuse.

Alex osjeća glatkoću svojih dlanova nalik papiru dok ih trlja jedan o drugog. U daljinizakašnjeli dio mjeseca napadno sjaji na vodi što je svima podosta smiješno. Čitavo poljesnova Aegeana nestaje u tami. Pali cigaretu i promatra njezin osjetljiv sjaj ovdje u noći kojablijedi. Pogledaj taj mjesec. Bog se izruguje dobrom ukusu, posljednja sitničava uvreda.

Primjećuje kako razmišlja o onim božanskim nogama boje karamele ispruženim isprednjega na terasi u Vlikosu. Da je mogao, bi li? Bila je takav štreber, a osujećena ambicija jetako seksi. Uostalom nisu li na to padale sve ove godine, na moj herojski i erogeni neuspjeh,slavu mog izrazito zajebanog života? Trebao sam to znati.

Alex se pokušava sjetiti tko bi to mogao biti, ali nitko mu ne pada na pamet. Prazni čašu sniske ograde te pije ravno iz boce. Kakav bi ona bila trofej. Jadni, jednostavni Scully. Ona jebila bomba koja je čekala da eksplodira. A bio je takav divan momak, kuhao je, čistio, ikupovao suludom čovjeku piće. Ima nešto grozno provincijalno u toj vrsti dobrote. StrpljenjeJoba i lice Kiklopa. Čudno pomanjkanje ponosa. Žene žele čudovišta, zar to ne zna?

Tetura i otvara šlic, izvlači svoj jadan, mrtav kurac, starog Johna Thomasa, vjernogIoannisa Tomassisa, na mjesečinu. Pravi bi ga muškarac odveo na livadu i upucao kao što biupucao i šepavog konja. Prolijeva ouzo preko iscrpljenog jadnika te osjeti kako pravednopeče. Poput komada nefrita u svojoj utrobi, zelenog, nepravilnog i teškog, osjeća zavist prematom seronji Scullyu. Mržnju. Kamen prave mržnje zbog svega što ima, unatoč situaciji.Prosječna će osoba naslijediti zemlju, balavac, skroman i prokleto simpatičan čovjek, a to jeono što više ne može izdržati.

Alex zabacuje glavu prema natrag i pušta ouzo da kapa niz njegov vrat, prvorazredan dosamog kraja. Voilà!

Dvadeset

Ulice su bile prazne, a cijeli je grad mirisao na iscrpljene geranije i kredasto vapno dok jeScully vijugao niz labirint stepenica prema luci. Uz luku još uvijek su svjetlila svjetla, alizatvarala se i posljednja taverna. Kupio je ouzo od pospanog čovjeka i njegovog škiljavogsina koji je meo i postavljao stolice uz zid. Scully je sjedio u polutami i pijuckao slušajućikako more udara u mol. Barke i manji čamci lagano su se ljuljali i okretali oko svog veza.Preko glatkog kamena koračale su mačke. Scullya su boljela leđa jer je nosio Billie, a noge sumu bile prekrivene žuljevima, ali u sebi je osjećao neobičnu tupost, prazninu koja se širila.Naručio je drugi ouzo te ga brzo ispio kako ne bi predugo zadržavao ljude. Malo pripit zaželioim je laku noć i otšetao uz vodu gdje su sićušni cipli treperili pod svjetlima.

Bio je mrtav iznutra, ali nije se prestao prisjećati. Mirnih noći poput ove u selu u Vilkosu.Zagušljivih noći dok je vrućina isijavala iz kamenja na otoku, a u kući se osjećao opojan mirisdima aparata protiv komaraca dok su zavjese beživotno visjele uz zidove, a mala hrpa kućaležala u tami. Jedini zvuk bilo je zveckanje kozjih zvona gore u planini. Tih noći, obavijenitamom, ostavljali su Billie da spava te se hihoćući spuštali goli na šljunčanu plažu. Voda jebila hladna i tamna. Plivali su među usidrenim čamcima, uskomešavši svjetlucajuće tragoveplanktona koji su se lijepili za njihova tijela kao male biserne ogrlice. Stari Sotris namakao je

64

svoje noge ispred lokalne taverne, pušio je svoju cigaretu na kraju dugog dana te ih nije vidiou tami. Pojedine noći svirao je svoju istrošenu gitaru i tužno pjevao, nesvjestan njihove prisutnosti.

U rujnu, noć kada se vratila iz Piraeusa gdje su joj potvrdili trudnoću, vodili su ljubav naglatkom grebenu, njegova su leđa bila pritisnuta uz stijenu, a voda je strujala kroz njezineglatke noge kojima ga je stisnula dok su joj grudi svjetlucale prema njegovom licu. Držao jojje stražnjicu u svojim rukama dok se dizala na njemu. Na grebenu iznad po stazi su topotalemule. Gurnula ga je čvrsto uz stijenu, duboko u sebe, dlan njezine ruke preko njegovog licasve dok nije vrisnula poput ptice, iznenađen, tugaljiv zvuk koji je putovao preko vode, prekonjegove kože poput neočekivane opekotine. Scully nikada nije bio sretniji. Imao je životkakav je želio, ljude koje je volio.

Scully je šetao uz stare topove na vrhu luke te pogledao dolje prema krovu spilje. More jebilo prilično mirno, ali spremala se promjena. Koračao je preko glatkog kamenja i pronašaoplatformu za plivače koju su gradski oci izgradili za turiste. Na trenutak je sjeo promatrajući slabosvjetlo vode. Napor tog dana, šok, briga, strah i razočaranje potpuno su ga obuzeli. U kosi mu je bilaprašina, a u cipelama kamenčići. Nikoga nije bilo u blizini - jebi ga, plivanje je bilo bolje odkupke, a trebalo mu je nešto, neka dobro, pravo uzbuđenje koje bi izbrisalo takav očajan dan.

Skinuo se i skočio u vodu poput daske od čega ga je zapekao trbuh, a jaja su mu zazvonilapoput zvona zbog čega mu je trebalo više od deset sekundi da shvati koliko je voda hladna tekoliko je cuge popio. Svjetla podmornice, fluorescentan sjaj obasjao je svod spilje i osvijetliopotopljene stijene sablasnom ledeno plavom bojom koja je pulsirala i lelujala kao drečavbazen hotela s pet zvjezdica, plavom bojom koja je nestajala što ju je duže gledao.

"Ugh!" Njegov se šok mogao čuti. Mahnito je zaplivao kraul, brzim zamasima plivača,poput čovjeka koji se probija kroz dragu, engleskog turista, pijanog i bezbrižnog idiota.Udarao je vodu. Pekle su ga oči, a kada je stao kako bi provjerio svoje odmicanje te se smirio,vidio je da se nije ni pomaknuo, a spilja je klizila na desnu stranu. Opet je krenuo, odmjerenoi uporno, ravno zamahujući i odgađajući svaki drugi udisaj, istežući se i stišćući ruke dok jegrabio naniže, sve dok mu svjetla nisu zamaglila vid i dok mu se okus ouza nije počeo širitisinusima. Ponestalo mu je zraka. Nije uspio. Bože, nije uspio. Spilja se još više udaljila.Dašćući je beznadno počeo plivati prsnim stilom te je vidio kako je spilja u potpunostinestala, progutala ju je crna, jednolična obala koja se uzdizala popu lica Boga. Scully jeprestao plivati. Nije mogao doći do daha. Okrenuo se na leđa. Nije mogao izdržati tu tamu.Osjećao je kao da su mu na jaja obješeni utezi za lov na lovratu.

Bože, Scully, pomislio je, stvarno si ugodno proveo dan. Sjajna izvedba. Osramotio si sena tisuću načina, a sada ovo. Živi glup, umri mlad.

Osjetio je oštru bol grča u nožnim prstima, a zatim u listovima.Scully, koji si ti gubitnik.Golemo polje tame nadvilo se nad njime.Beskičmenjak, to si ti. Nesposobnjaković. Naravno da te ostavila - što ima od tebe.Hladan vrtlog štipao mu je udove. Osjetio je kako mu tijelo odumire te se počeo tresti. Na

nebu više nije bilo zvijezda, a u ušima mu je tutnjao okrutan zvuk udaraca. Odlučio je da jeovo trenutak u kojem se možete početi samosažaljevati. Udarac u glavu ga je osvijestio iodjednom je to bilo više nego što je mogao podnijeti. Ljutito se okrenuo na trbuh kako bi sesuočio sa svojim zadnjim poniženjem te je ugledao izvanzemaljski komad mola kako klizi naudaljenosti od jedne ruke. Titrajuće svjetlo svjetionika za navigaciju udaralo mu je u lice, amaleni ga je val podigao i bacio ga iščašenog i zagrcnutog na hladnu, sjajnu stijenu gdje jeležao osjećajući se prejadno da bi mogao biti zahvalan ili sretan. Primio se i sumornorazmišljao o svojoj odjeći na drugoj strani luke i na dugu golu šetnju ispod svjetala koja ga ječekala.

Dvadeset i jedan

Iz počinka bez sna, Scully se probudio u krevetu sam, dok su rolete drhtale, a glava mu jebila kao kamen na kraju vrata.

65

"Billie?"Naglo se uspravio. "Billie?"Vidio je svoje ogrebotine i masnice dok je navlačio odjeću. Doteturao je u hodnik prema

kupaonici, ali zajednička su vrata bila otvorena, a smrdljiva soba prazna. Grabeći tri stepeniceodjednom sišao je u dvorište gdje je padala kiša, a mačke su se u sitnim grupama zaklonile uuglovima zida gdje su uvenula loza i obojene tikvice koje su kapale štropotale na vjetru.

"Kyria? Kyria?" viknuo je, a glas mu je pucao.Teška kuhinjska vrata od hrasta su se otvorila."Neh?"Mala je žena obrisala ruke o pregaču te ga je prezirno pogledala. Scully je stajao na kiši i

iza nje ugledao svoju kćer kako sjeti kraj štednjaka s tanjurom juhe u krilu, svoju kćer koja gaje znatiželjno pogledala.

"Oh, oh, dobro - oh."Na kiši, preko puta kalamata limenki uništenih geranija i zida prekrivenog bugenvilijom,

pomaknuo se u stranu i povraćao sve dok se vrata nisu zatvorila.

Bilo je popodne kad se Scully opet probudio. Pažljivo se otuširao, spakirao njihove stvarii otišao dolje po Billie.

Kiša nije jenjavala, a vjetar je prijeteći puhao preko dvorišta gdje je nered koji je napraviodavno nestao. Pokucao je na vrata, a žena ga je odmjerila od glave do pete te se pomaknula ustranu kako bi mogao ući.

"Signomi, Kyria. Ema arostos. Bolestan. Jako mi je žao. Um, idemo sada. Hvala vam štoste mi pazili na dijete. Koliko smo vam dužni? Um, poso kani?"

Scully je stavio nekoliko novčanica na stol, a žena je slegnula ramenima."Hajde Bili."Billie se ustala, njezina kosa upravo počešljana, njezina usta i obrazi grubi od osipa koji

se širi, te mu prišla. Kyria Dina se sagnula i poljubila njezine guste kovrče, a onda mu jeBillie pružila ruku te su otišli na kišu, preko dvorišta, u uličicu gdje je u visini gležnja teklavoda u bujici koja je nastala u planini, gradu, Kala Pigadii. Krenuli su dolje, šutke skačući sastepenice na stepenicu.

Luka je bila napuštena i preplavljena vodom koja se prelila preko mola. Brodovi sunasrnuli na svoje vezove. Nebo iznad mora bilo je crno, a valovi su sumorno lupali u mol.

U uredu kraj stupa za vezivanje brodova, prodavač ih je obavijestio da danas neće vozitini hidrokrilni brodovi ni trajekti. Luka je bila zatvorena, i svim brodovima bio je zabranjenpromet. Scully je pogledao more koje se dizalo i spuštalo. Čak su i Peloponezi izgledali kaomrlja. Stvari se mogu promijeniti, znao je, ako se valovi smire može doći brod iz Spetsaia iliErmione. Ali to će se brzo odviti pa ako se žele ukrcati moraju provesti dan negdje u blizini.Smušeno je ustao i krenuo prema Lykou. Nije imao izbora - to je najbliže pristaništu brodova,a uostalom, ništa drugo nije bilo otvoreno. I, Bože pomozi, morao se još jednom uvjeriti.

Taverna je bila zadimljena i puna, ali izuzev kiše koja je lupala o zamagljena stakla ipucketanja roštilja na drveni ugljen, bila je tišina. Blijeda ovalna lica samo su se nakratkookrenula, a onda su se smračila. Scully je podigao kofer između stolica i stola i poveo Billieprema Arthuru Lippu koji je preklapao novine te za svojim stolom kraj šanka napravio mjestaza njih.

"Pa sjedni.""Zdravo Arthure.""Izgledaš očajno.""Osjećam se očajno.""Bojim se, ne dovoljno očajno." Arthur je pogladio brkove i pažljivo ga promotrio."Baš ti hvala.""Otišao si u Episkopi.""Da, jesam.""Ne da te se uvjeriti, je 1' tako?"

66

"Što je, pa nisam u školi. Mislio sam da mi je žena gore, Arthure. Išao sam vidjeti.""Tvoja prokleta žena!" Arthur je bacio novine. "Za ime Božje čovječe, ostavila te je, zašto

jednostavno ne prihvatiš neuspjeh i ne odeš doma!""Ne miješaj se u tuđe poslove, ti pompozni mali seronjo!""To je sad i tvoj i naš problem!" viknuo je Rory sa stola preko puta.Scully je ustao. "Pogledajte se kako svaki dan sjedite ovdje kao junaci neke sapunice!

Čime biste me vi uopće mogli zainteresirati?"Arthur Lipp je uzdahnuo. "Posljednjim poslom Alexa Moorea."Scully je pogledao Arthura koji je požutio, a oči su mu bile ružičaste."Nisam namjeravao ništa prekinuti, ako na to misliš. Nije ništa napravio, jadnik.""Jadnik, uistinu." Arthur je skrenuo pogled. "Što si mu pobogu rekao?""Večerao sam s njim - k vragu, skuhao sam mu večeru. Ostao malo i vratio se natrag. Što

si mislio da ću mu napraviti, prebiti ga? On je starac. Ispričao sam se što sam upao, očistiokuhinju... uostalom, rekao vam je svima da se nosite."

"Stavros Kolokouris, čuvar magaraca, jutros je pronašao njegovo tijelo na dnu litice."Scully je pogledao Billie. Ona nije trebala čuti ništa od toga, ni danas, ni jučer, ni

prekjučer. To nije bilo u redu."Policija je otišla po tijelo. Bez čamaca će im trebati dosta vremena.""Dao... dao mi je...""Htjet će znati je li ga netko gurnuo.""Nije bilo poruke?""Zašto, napisao si je?" viknuo je Rory."Ja... ""Ne trudi se", rekao je Arthur, ali ne nepristojno."Želiš reći da me policajci žele vidjeti?""Pa znaju da si bio gore.""Sranje, hvala što si se založio za mene.""Vidjeli su te", rekao je Arthur.Ulovio je Roryev pogled, zgrabio svoj kofer i Billien ruksak vukući je za sobom kroz lica,

žamor i dim na divlji čisti zrak luke. Kroz pljusak je vukao dijete i prtljagu niz luku. Prozoripretrpani spužvama bili su zamagljeni od vode. Došao je do ulice koja je vodila do Tri brata.Na kiši je jadno ležao veliki svezani pas koji je bio toliko mokar da više nije ni ličio na psa.Scully i Billie projurili su pored njega trčeći prema vratima i mirisu prženih kalamarija.

Ribari, goniči mazgi, starci i besposličari ispijali su kavu i ouzo te igrali tavlu. Scully jeugledao stol uz zid te ga je zauzeo.

"Eh, Afstralia!"Bio je to Kufos - Gluhi - dizao se sa stolice."Yassou", rekao je Scully kapajući na plastični stolnjak.Kufos je ustao, zlatni zubi su mu svijetlili, a ogromna prsa širila dok je prilazio."Mala Afstralia!" rekao je, palcima gurkajući Billien vrat. "Tikaniš?"Scully mu je pokazao da sjedne i stari je kapetan drmnuo pletenu stolicu i sjeo."Nisi baš sretna danas, ah?"Billie je odmahnula glavom."Vratio si se u Hydru?" rekao je Scullyu. "Tako brzo.""Samo na jedan dan", rekao je Scully slegnuvši ramenima. "Danas nema veze za Piraeus.""Zbog previše ovoga!" rekao je kapetan rukama praveći valove."Da."Scullyu se oduvijek sviđao Kufos. Bio je ponosan, arogantni starac koji je volio

proklinjati turiste i uzimati im novce. Bio je trgovački pomorac i pričao je Scullyu iskrivljenepriče o Sydneyu, Melvornu i djevojkama koje su za njim plakale dok je odlazio. Sada je vozioxeni oko otoka, ponekad lovio hobotnice, ali najviše je volio sjediti ispod tendi u luci i gledatituristice u bikinijima. Bio je dobar mornar i na otoku su ga poštovali jer je bio zadnji koji jeprestao isplovljavati na otvoreno more. Scully mu je naručio ouzo.

"Djevojčica je bolesna?"

67

"Tužna.""Kyria u Afstraliji?"Scully se suzdržano nasmiješio."Trebamo doći do Piraeusa.""Danas ih je previše. Finis, danas. Nema veze, nema brodova.""Da, znam. Ali bi li ti išao?" rekao je Scully nagnuvši se prema muškarcu čiji su sivi

brkovi bili čvrsti poput četke za čišćenje palube.Kufos je bio neodlučan."Za recimo tri tisuće drahmi, Kapetane?"Scully je noktom ispisao broj na plastici, a starac je napućio usta."Četiri tisuće?" promrmljao je Scully.Kufos se počešao bradu."OK, onda pet."U kuhinji se začuo zveket tanjura i muškarci koji se smiju i svađaju. Stiglo je piće, a

konobar je bez pitanja stavio tanjur juhe ispred Billie. Ona ga je na trenutak pogledala, parajoj je prekrivala lice, a onda je uzela žlicu.

"Pet tisuća", rekao je Scully. "To je pedeset dolara. Čak ne ni do Piraeusa, nego doEromione preko kanala."

Kufos je otpio svoj ouzo i na trenutak se naslonio gledajući Billie kako jede juhu. Nakonpar trenutaka je stala i starac joj je obrisao lice ubrusom.

"Ovo je dobra djevojčica. Sviđa ti se moj čamac?"Billie je kimnula glavom. Činilo se da je pomalo živnula. Imala je malo više

razumijevanja. Znao je da je blizu toga da sklopi sporazum sa starcem. Nije znao gdje da ide,ali znao je da je definitivno došlo vrijeme da ode s otoka. Bio je siguran da Jennifer nije tu.Možda nikada nije ni bila. Mogla je jučer uhvatiti hidrokrilni brod u šest sati dok je on bio uEpiskopiju. Dobila je mnoštvo upozorenja ako ga nije htjela vidjeti. A nakon ovoga s Alexompočeo je paničariti, osjećao se kao da je u klopci. U najboljem slučaju, ako su policajciopušteni što se ovoga tiče, trebat će vremena prije nego što se sve slegne. K vragu - morao jeotići s otoka.

Vani je prestala kiša, a on je pogledao psa koji se digao na noge i stresao. Voda je kapalaiz njega, a Billie se spustila sa stolice.

"Nemoj ići daleko, ljubavi."Billie je prošla kraj natrpanih stolova i krenula prema vratima. Scully je sada shvatio; bio

je to opet pas s hidrokrilnog broda."Ermione je predaleko.""Petnaest, dvadeset kilometara.""Previše ovoga", rekao je Kufos i opet rukom pokazao valove."A Hydra plaža preko puta. To je manje od deset.""Signomi, Kyrios, Afstralia. Moj je čamac prespor za to. Uzmi taksi Niko.""Nick Meatballs?""Neh. Brz je Volvo Penta."Scully se naslonio. Meatballs je bio najveći macho na otoku. Svi muškarci i dječaci

zavidjeli su mu na taksiju. Pet metara. 165 konjskih snaga i pomično pleksi-staklo kao nastarom Spitfire borbenom avionu. Četrdeset čvorova na mirnom moru, bez muke. Međunjegovim putnicima prošlog ljeta bili su Joan Collins i Leonard Cohen. Meatballs je bioživuća legenda.

"Pou ine? Gdje je?"Kufos je slegnuo ramenima shvativši da mu je novac izmaknuo.Scully je naručio bocu Metaxe za starca te mu zahvalio. A onda su se vani začuli

prigovaranje i vrištanje, i cijela se taverna uskomešala.

68

Dvadeset i dva

Scully je otrčao van gdje je sjedila Billie tuleći kroz svoju krvavu masku. Oči su joj bilezaprepaštene i široke poput novčića. Scully ju je ukočenu držao u rukama i tiho joj govorioprije nego što su terasu preplavili muškarci i žene koji su se derali. Prstima joj je opipao licetražeći rane te je našao rupe u njezinom obrazu, čelu i obrvi. Rupčićem je na trenutak obrisaokrv te ugledao posjekotinu ispred uha i rupu na tjemenu kroz koju se vidio komad masnogtkiva. Pokušao ju je utješiti, smiriti prije svega, ali to nije bilo moguće uz svu tu buku i mnogeruke koje su u suosjećanju pružane prema njoj. Dignuo ju je na kuk i ugledao kako Kufos tučepsa na smrt sa bocom neotvorene Metaxe te je otrčao prema bolnici.

Preko skliskih popločenih ulica, Scully se sklizao i teturao ostavljajući svijetle tragove nakamenju. Vidio je otvorena usta i oči ljudi na vratima dok je skakao preko trga i kroz sablasnadebla limunovih stabala prekrivenih vapnom, do bolničkih stepenica.

Pronašao je zamračeni hodnik, praznu sobu, a onda sobu punu ljudi naslonjenih na zidkoji su se dosađivali. Ustali su, zapanjeni, preplašeni, vičući dok je nadiralo rulja koja jevikala i urlala nerazumljivim jezikom. Želio je vikati, zahtijevati, ali ponestalo mu je daha inije se mogao sjetiti dovoljno grčkih riječi.

Dvije žene u bijelom progurale su se kroz rulju, oči su im se raširile, a poslovna dosadanestala. Djetetovo je lice bilo toliko unakoženo grudastom, tamnom krvlju, a odjećapoprskana i ljepljiva od nje, da se nije moglo razaznati što je ona, a kamoli koji je problem.Zgrabile su je, ali Billie se pripila uz njega. Noktima je probila njegovu odjeću i našla kožu.Muškarci su vikali osoblju koje ih je odvuklo u drugu sobu gdje je čekao doktor s cigaretom istetoskopom.

Doktor je ljubazno pokazao rukom, gotovo veselo dok su sestre pokušavale odvojiti Billieod Scullyevih prsa. Nad velikim sudoperom od nehrđajućeg čelika držali su joj ruke i glavu tevatom obrisale lice. Pogled joj je bio luđački. Oči kao u stoke. Smrtonosne. Činilo se danjezini vriskovi mogu skinuti boju sa zidova. Osoblje je promijenilo izraz lica. Izgubilo jehladnokrvnost koju su planirali pokazati kada je otkrila zube i bacila se na sve te tamne,dlakave podlaktice koje su je okružile.

"Ochi, ochi!" jauknuo je doktor kad ga je Billie ugrizla za zapešće, škripeći zubima irežeći. Drugi su je u tren oka pustili i Billie je pala natrag na očeva prsa.

"To je to! Dosta je. Histerična je, na smrt preplašena, za ime Božje!""Scully?" netko je rekao iza njega.Okrenuo se i ugledao Arthura i Kufosa koji je po cijeloj tunici imao krv i mozak."Reci im da mi daju nešto i sam ću se pobrinuti za nju! Usrala se od straha.""Što ćeš napraviti, sam je zašiti?" viknuo je Arthur."Samo im reci.""A što je s ožiljcima?""Oh, Isuse Kriste, pomozite mi!"Vriska. Vriska. Cirkus. Noćna mora. Usporena pantomima. Scullyevi mišići nategnuli su

se kao žice. Kralježnica mu je škripala od straha i mržnje. Utapao se u buci, beznadno mahaoizmeđu riječi koje nije mogao prepoznati. Pokušao je utješiti Billie, gotovo da ju je jecajućimolio, dok su se Arthur i Kufos svađali s osobljem koje je ogorčeno odmahivalo glavom irukama. Svuda riječi, srdžba, molbe, udarci šaka i ruku, a onda se Scully, kada je shvatio da jeprestao disati, okrenuo s Billie u rukama i trčao iz sobu u sobu dok se prestrašena ruljaodmicala. Duž dugog hladnog hodnika, predsoblja s portretima velikaša te na stepeniceoprane kišom ispod neba, gdje je urlikao sve dok nije osjetio njezine ruke na grlu koje jepucalo i začuo njezin glas na uhu.

"Stani. Stani, boli me!"

69

Dvadeset i tri

Arthur je donio još jednu zdjelu vruće vode, a Scully je stisnuo zube i odrezao pramenzapetljane kose škaricama za nokte. Billie je zatvorila oči i zadržala dah dok je vršcima prstijupritiskao komad tjemena i izvadio žilet za jednokratnu upotrebu. Arthur je skrenuo pogled.Scully je osjetio kako mu se stišće anus dok je približavao oštricu rani i brijao grubu kožu.Vidio je kako suze klize iz njezinih čvrsto zatvorenih očiju, ali je nastavio sve dok rana nijebila čista i iznova počela krvariti. Koža tjemena se podigla dovoljno da mu pozli. "Ne možešto zašiti, Scully."

"Dodaj mi te zavoje, hoćeš li? Stisnut ćemo ih i sve dovesti u red.""Bolnica želi da ispuniš formular.""Samo opet operi te škare, hoćeš li?"Billie je počela jecati dok je stiskao antiseptik na posljednju posjekotinu."Ti si hrabra djevojčica", promrmljao je dok mu je glas drhtao. "Još malo pa gotovo.""Kufos je došao po mene", rekao je Arthur."Da", rekao je Scully brišući ćelavo mjesto."Rekao je da tražiš Nikosa Keftedesa.""Arthur, zavoje, OK? Boli je.""More je varljivo", rekao je Arthur pokušavajući otvoriti sterilne zavoje."Evo, drži ovo s palcima.""Oh, Bože. Trebao si... ""Samo stavi palce... u redu. Ja ću to zavezati. Drži se ljubavi."Billie je viknula dok se je stiskali prsti muškaraca. Nogama ih je lupila u trbuh, a leđa su

joj se savila na kauču. Znojila se, a zavoji se nisu htjeli zadržati."Još zavoja."Kroz prozore bez kapaka nije dopiralo svjetlo, a vjetar je lupao u prozore. Scully je

osjetio zagušljivi miris duhana Engleza, dok su ozbiljno radili na djetetu koje se svijalo odboli i vikalo. Šaptao je i tiho pjevuckao, mrzeći bezobzirnost svojih prstiju.

"To je to.""Hvala Bogu."Scully je uzeo Billie u ruke kako bi se smirio. Njezino je lice bilo blijedožuto od rana,

oteklina te na nekim mjestima prekriveno flasterom, granica rasta kose iznad jednog oka bilaje neravna.

"Hvala ti Arthure. Možeš mi prodati pokrivač?"Arthur je prestao petljati sa zdjelom i priborom. "Prodati ti?"Scully se sagnuo i dohvatio mali kofer i djetetov ruksak te podigao Billie na kuk."Policajci će se ubrzo vratiti.""Hoćeš reći da si stvarno to napravio.""Hoću reći da želim otići.""Možda će ići za tobom, znaš.""Možda.""Koji ti se vrag dogodio?"Scully se kiselo nasmiješio."Moglo bi se reći da mi danas baš i ne ide." Osjećao je kako

mu usta gube oblik dok je to govorio te je Englez spustio zdjelu, otišao do prozora i zapaliocigaretu.

"Jednostavno moram znati.""Zašto bi ti jedini dobio odgovore?""Bio je prijatelj.""Pričao je kako u košarama bacaju stare ljude s litica. Nisam na to obraćao pažnju. Valjda

sam bio zaokupljen. Stvarno mi je žao, Arthure. To je grozno."Arthur je povukao dim lagano dršćući. "Naravno da je gore stvarao folklor od toga. Tašti

mali seronja."

70

Kuća je bila hladna i tiha. Mornarski je namještaj svijetlio u mraku. Perzijski tepih namramornom podu izgledao je dovoljno debelo i duboko za spavanje. Na zidu preko putaArthura bilo je malo platno koje su obojica istovremeno osvijetlili.

"Jedno od njegovih", nesigurno je promrmljao Arthur."Znam."Slika je prikazivala svijetao krajolik, dosta jednostavno. Gole, blijede stijene. Plavo nebo.

Na granitnoj stijeni iznad vode smjestila se mala, bijela kapelica."Poznata ti je kapelica?""Odmah ispred Molosa.""Da, vinska kapelica. Kapetana s teretom vina s Krete uhvatila je najgora oluja u

njegovom životu, baš kad mu je otok bio na vidiku. Molio se Djevici da ga spasi te je obećaoda će izgraditi kapelicu u njezinu čast ako preživi. To se i dogodilo. Pomiješao je žbuku sateretom. Cement i vino. Vinska kapelica. Alexova najdraža. Nije teško shvatiti zašto. Baremje dio folklora stvaran."

Ostavio je Scullya i Billie u dnevnoj sobi. Scully je pogledao sliku i sjetio se popodnevakoje je proveo plivajući ispod tog mjesta loveći hobotnice i rofos dok mu je sunce padalo naleđa, a voda se kretala preko njegovog tijela poput povjetarca. U vodi je uvijek bila tišina kojaje zanemarivala ostatak svijeta, mir kojeg se bilo teško sjetiti stojeći ovdje prestravljeno iošamućeno. Ispod površine bila je samo temperatura, nije bilo vremena, riječi, gravitacije.Bilo je to poput onoga zbog čega su se redovnici kažnjavali, a ovisnici uništavalipokušavajući to uhvatiti. Je li to bilo ono što delfini i ptice povremeno imaju, mir u centruzbivanja? Ubojice? Maratonci? Umjetnici? Je li to bilo ono što je Jennifer htjela, tu potpunuusredotočenost? Bio je to nešto što je vrijedilo osjećati, to je morao priznati.

Arthur se vratio s pokrivačima, analgeticima i nešto hrane. "Za deset minuta ispred baraPirat. Petnaest tisuća unaprijed."

"Hvala ti.""Pomoći ću ti do dolje.""Mislio sam da će Kufos doći.""Bojim se da pijan k'o smuk.""Je li razbio bocu?""Metaxu? Ne. Večeras je veliki junak.""Siroto prokleto pseto.""Pa, barem je brža smrt od tradicionalne kuglice naftalina u kosanoj govedini.""Vlasnika bi trebalo strijeljati.""Vlasnik je Kufusova žena. Albanka." Arthur je odmahnuo kraj njegovih otvorenih usta.

"Ne pitaj. Idemo, može?"

Dvadeset i četiri

Duž tamne luke zatvorenih kapaka zbog oluje, Sully je držao dijete koje je drhtalo dok jeispred njega Arthur nepokolebivo držao prtljagu koja se propinjala i njihala na vjetru.Plačljivo je nebo bilo bez zvijezda. Jarboli su se njihali uz vrištanje oputa i stenjanje konopa zavezanje broda. Scully je osjećao kako više ne pripada ovdje. Gotovo se onesvijestio od olakšanja.Oči su mu suzile na vjetru, a kosa mu je vijorila unatrag sve dok ga nije počeo boljeti korijen.

Ispod kipa junaka čiju je glavu divlje osvjetljavao prozor na katu pojavila se sjenamuškarca. Atrhur ga je pozdravio i Scully je čuo njihovo siktanje. Čekao je, osjećajući seslabo, ravnodušno, odsutno. Arthur se vratio.

"Zaboravi, Scully. Želi dvadeset tisuća.""Daj mu ih", rekao je Scully pruživši smotak novčanica."Cijena je previsoka, a more je previše nemirno.""Reci mu da smjesta idemo.""Za Boga miloga!""Daj mu novce, Arthur."

71

"Ne razmišljaš!" rekao je Englez dok su blijedi dlanovi njegovih ruku bljeskali."Premoren si, Scully!"

"Idemo."Scully je osjetio kako mu se tijelo opušta, vrućina napušta njegove sljepoočnice i stopala,

i znao je da bi ako brod ne krene jednostavno skočio s mola i počeo plivati.Vidio je bljesak Meatballsovih zubi, svjetlucanje njegovih nokata dok je uzimao novac.

Grk ih je odveo dolje između ribarica gdje se njegov taksi valjao na valovima."Je li bila ovdje, Arthur?" pitao je Scully dok je Meatballs otvarao prozirni pokrov.Arthur se namrgodio. "Nitko mi neće dati izravan odgovor. Rory i njegovi prijatelji

pričaju svašta, ali možeš li im vjerovati? Sigurno je da sada nije ovdje.""Pošteno. Hvala ti.""Kakav je to bio ugodan posjet.""Propustit ću pogreb."Arthur je progunđao, slegnuo ramenima i otišao niz mol. Scully ga je na trenutak

promatrao prije nego što je ušao u taksi. Veliki je Volvo krenuo i zujao. Meatballs je uzdužnoisplovio i brod se lagano kretao kroz čamce. Billie je podigla glavu kako bi vidjela svjetlagrada koja su se uzdizala iznad njih kao da je Božić.

Meatballs je smanjio gas."Ti sjedni! Sjedni!"Scully se vratio na tapeciranu klupu dok se nad njima zatvorio prozirni pokrov. Volvo se

počeo derati. Svjetla pomorske škole svjetlila su iznad. Čamac je ubrzao i voda ispod njih seuzburkala dok su napuštali zid luke.

Prvi je val udario u pramac kad su se upalila navigacijska svjetla. Voda je klizila nizprozore. Oko Meatballsa se nadvila zelena aureola od odsjaja ploče s instrumentima. Lučkapolicija i molovi nestali su iz vidika, te su plovili dolinom između dva vala i razbili sljedećival takvom snagom da su Scully i Billie odletjeli na palubu. Potreseni, uspeli su se nazad itražili načine da se učvrste. Prtljaga je letjela pokraj njihovih nogu. Meatballs je gurnuokasetu u kazetofon pa je bouzouki muzika cvilila iz male kabine. Scully se držao na mjestupromatrajući Billieno lice dok uplovljavali u tamu.

More ih je udaralo sa svih strana. Čamac se podizao, okretao, padao i uskomešao.Propeler se oslobodio vode i onda opet udario. Trup od fiberstakla se za tresao - Scully jeosjetio udar u zubima. Poput mornara palube obuzela ga je letargija, praznina koja mu ječuvala mentalno zdravlje sve te godine. Kada je tih dana tamo postalo pre grozno,jednostavno ste se zatvorili unutra i uključili autopilot. Paluba se dizala i spuštala, hladnikratki valovi udarali su kormilarnicu dok se prljavi mamac prao u izlivnici. Sanjar, takav jebio, dok je divlji Ivan Dimic bio za kormilom, a užad se odmatala i padala preko. Smrdljivilonci padali su na smeće puno jastoga, morskih pasa i hobotnica koje su se svijale. Da, IvanDimic, posljednji od flote koji je odlazio, a uvijek se prvi vraćao. Cijeli je dan ribario prinajvećoj brzini, mamuran i pokvaren. S visećeg bi mosta vikao na vas mokre. Imao je zvjerskiglas kakav su čuli luđaci, samo što je on bio stvaran kao i njegovo mučenje. Kupi prvi, platizadnji, i uvijek prvi cvikaj karticu za dolazak prije nego što te neka druga pičkica vidi dadolaziš, to je bila Ivanova filozofija. Scully je ostajao s njim zbog novca, naravno, tih jegodina procvata bio besraman, i zbog toga što je vjerovao da se stvari mogu samo poboljšati,da je sposoban uspjeti. Ali nije bio istog kova kao Ivan i posada koju je poznavao tijekom tihribarskih dana. Scully jednostavno nije bio borac, i jedini način na koji je mogao pridobitiIvana bio je na silu. Osveta mornara s palube. Ups. Preko ograde dvadeset milja na pučini.Dogodilo se. Ali ne mladom Scullyu. Svih tih jutara u veljači dok su polako plovili premaistoku, Scully je zamišljao da je negdje drugdje. Ali danas nije htio odlutati više od ovoga.

Billie je počela povraćati. Nikako nije mogla usmjeriti to na jedno mjesto; on se nijemogao istovremeno držati i pomoći joj te je jaknom držao bljuvotinu koja se parila dok ju ječvrsto držao uz sebe. Curila je preko sjedala i ispunila kabinu jakim smradom. Sirota malajadnica. Osjetio je njezine ruke oko vrata i mrzio se zbog svoje gluposti i nespretnosti, zbogtoga što je dopustio da joj se ovo dogodi, zbog toga što je u ovoj ludoj situaciji. Što joj se jošmoglo dogoditi? Bila je tako jaka, otporna, ali koliko toga dijete može izdržati? Pomislio je da

72

su možda trebali ostati, ali od kakve bi joj koristi bio u zatvoru na grčkom otoku? Nije mogaoznati što će se dogoditi vezano za situaciju s Alexom, kako će se stvari odvijati. Mogao jeotići u ljekarnu, dovesti doktora kod Arhura, ali policija je bila preblizu i jednostavno nijemogao riskirati. I pomisao na nju ludu od straha među svim tim vrištećim ljudima, medicinskesestre koje je vuku kao da je životinja. Ne, to joj nije mogao napraviti. Morao se moliti darazumije, da ga dovoljno dobro pozna da zna da ovo nije normalno, da joj nikada ne bi ovopriuštio da ne mora. Ali to nije bilo u redu, ne bi trebalo biti ovako, ne bi to trebala prolaziti iveličina te grozote potresla ga je do temelja. Kakav otac, Scully, kakav otac.

Meatballs se namrgođeno okrenuo."Ne možemo u Ermione! Idemo na plažu Hydra! Plažu Hydra!"Brod se digao između dva vala i toliko dugo lebdio i urlao da je Scully mogao osjetiti

kako se kreće u zraku. Kada je ponovno udario u vodu, Billien karirani kofer se otvorio igaćice, žileti i papiri razletjeli su se na sve strane. Pustio ih je i nastavio se držati.

"Nema ničega na plaži Hydra u ovo doba godine! Dao sam ti dvjesto dolara!""Plaža Hydra. Samo to."Voda je klizila preko prozirnog pokrova i pramac je smjesta potonuo. Bilo je

klaustrofobično ispod površine. Nizovi bisernih mjehurića prianjali su uz staklo. Brod sezatresao i opet uzletio u zrak. Plovili su već sat vremena i Scully je znao da im do obalaErmione treba još puno vremena. Pri ovoj brzini možda čak i pola noći.

Billie se ukočila. Rana na njezinom tjemenu opet je počela krvariti i bila je preslaba da sedrži uz njega. Po palubi je pljuskala voda, a pored njegovih nogu, napola savinuta i zamrljana,ležala je Alexova skica Rue de Seine, njezine zgrade čvrste i uglate, njezini pločnicipreplavljeni ljudima, psima, automobilima, njezina ptičja perspektiva glupo umirujuća. Buljioje u nju, gledao kroz njezin prozor na čvrstu zemlju ispod.

"Plaža Hydra, Afstralia!"Scully je pogledao Nicka Meatballsa koji je bio uplašen i zelen, sva ta macho sranja su nestala.

Usnice su mu bile prekrivene pljuvačkom. Scully je pogledao uokolo ima li pojasa za spašavanje -nema - a onda se bouzouki buka utišala i između smetnji na radiju začuo se glas muškarca.

Zamisli nesreću u ovom sranju, pomislio je. Svi ti granitni otočići. Grebeni Dokosa.Snažno su se okretali te bočno udarili u vodu čija je tama prekrila staklo.Alex vjerojatno leži na kamenu u Hydra luci. Policajci zvone uokolo. Planira se bdijenje.

Arthur sakuplja priloge. Pokopan kao nevjernik, bez sumnje. Bez obzira koliko ostali uvijekste stranac, i u crkvi i izvan nje, živ ili mrtav. Je li to Alex bilo zbog mene?

"Afstralia?""OK, plaža Hydra.""Pametni dječače!""Znam."Pogledao je zamrljanu Rue de Seine i na pločniku ugledao ženu, njezini bokovi u

položaju hodanja. Želio je otići tamo, biti u slici s njezinim mirisima kanala, kave i kolača,biti unutar njezina života, u njezinoj čvrstoj, savršenoj kompoziciji laganih pokreta, ali stvaransvijet, ta bolesna noćna mora prečvrsto ga je stisnula. More se dizalo i grabilo i zviždalo iotimalo, a Billien znoj zelenkasto se sjajio. Nema smisla bježati u skladnu maštariju. Možesamo moliti da mu oprosti, da uzme ono što je ostalo od njega, da ga usmrti udarcem, da ga spasi.

Dvadeset i pet

Duboko u nekoj velikoj ludoj priči, priči o Joni, priči o Sinbadu, priči o Isusu i ribarima,priči koja je pre istinita da bi bila čudna, pre sanjarska da bi bila izmišljena, Billie se stisnulauz Scullyevu jaknu i slušala kako more reži te gledala kako nebo zajedno s njom odlazi upodzemlje. Oprosti oprosti oprosti oprosti oprosti oprosti oprosti oprosti, govorio je, kakomotor broda koji ju je vodio, gurao preko valova mučnine, boli i slika koje su je mučile. Usvojoj je glavi također čula pjesmu škole Up koja je lebdjela preko zida.

73

Nešto, nešto, parakalo,Nešto, nešto, parakalo...

Njezina je glava bila pretrpana, zaboravljala je grčki. Što to traže? Da sve bude mirno? Dasve bude onako kao što je bilo? Da sve to prestane?

Billie je vidjela jadnog mokrog psa. Njegovo se oko polako micalo. Velika, ružičastaunutrašnjost njegovih usta i mesnati miris njegova daha. Viču na nju. Zlato u njihovimzubima, oči je peku od krvi kao od šampona Pears. Svi je guraju i pokušavaju oteti, svijaju jojruke, njihove dlakave, mekane ruke posvuda. A Scully je drži, njegovo lice poput bundeve,debelo i nabreklo od straha. Vidjela je novine u zubima dame, njegovu ruku na njezinoj kosi,češka je kao psa, govori riječi pre nježne za jezik. Njegovo veliko srce tamo u njegovojkošulji, ljubav u njegovom vratu. Nije ju pustio, nije ju dao njima. Debela cigara, smradcigare gospodina Arthura. Nježni prsti na njezinom licu. Svaki nalet boli poput zvonjaveznaka avionskog zahoda - cin, cin, cin. Bijelo lice u oblaku. Negdje, također, metalnazviždaljka zviždi. Još jedan val ljudi, a staklena se vrata rastvaraju kao more za Mojsija dok jena drugoj obali Scullyevo slomljeno lice ispod zvona koja se njišu i zvone. Ne pušta je,njihovi prsti zaustavljaju krvarenje, ne miču se i ispravno vežu, ne popuštaju ni inča. Pas nijeimao nikoga, a ona je imala Scullya. Ona je bila sretnica.

Nešto, nešto, parakalo,Efkaristo poli...

Da. Imala je Scullyevo srce koje je udaralo u njezino uho poput zvona, poput Boga koji pjeva.

Dvadeset i šest

Scully je osjetio kako Volvo usporava i odmah je shvatio da je spavao. More je bilodrugačije, valovi dugi i ravnomjerni. Prozirni pokrov se otvorio i kabinu je preplavio svježizrak. Ustao je i vidio svjetla, oblike kuća, svjetionik, mol. Siktali su u zavjetrini, usporivši teje Scully vidio da je to naposljetku ipak Ermione.

Billie je sjedila preneražena i blijeda dok je on sišao dolje po njihove stvari. Zatvorio jekofer i stavio Billie mali ruksak.

"Poznaješ ljude ovdje?" rekao je Meatballsu, ne znajući je li se momak predomislio ili jeslučajno pronašao luku.

"Neh, par ljudi", rekao je Meatballs dok su klizili između usidrenih čamaca."Nabavi mi onda taksi, auto. Do Atene."Zaokrenuli su kraj sluzave, crne, niske ograde mola te je Meatballs ugasio motor i iskočio

da ih priveže. Kada je Scully podigao Billie na dok, Grk je već bio otišao.Vjetar je bio hladan i nedavno je padala kiša pa je zrak bio jasan i bistar dok su stajali

između čamaca koji su lupkali. Scully je pažljivo počešljao djevojčicu izbjegavajući njezinerane. Namočio je rupčić u more i obrisao njihovu odjeću što je bolje mogao.

"Jesi u redu?""Da."Izgledala je grozno pod svjetlima mola.Zatvorila je oči, a njezine guste kovrče vijorile su na vjetru."Boli."Scully je izvukao paracetamol. Je li bila premlada za paracetamol? Pronašao je pipu i

donio joj vode u rukama. Stresla se od okusa tableta držeći hrapavu zdjelu koju je napravio odsvojih ruku. Pijući poput psa.

Na pučini su se povremeno pojavljivala svjetla Hydre."Afstralia!"Scully se okrenuo i ugledao lice iznajmljivača brodova pod plamenom upaljača."Taksi."

74

"Dobro.""Za Napflion.""Ja želim u Atenu."Meatballs je slegnuo ramenima."OK, što se može."Istrošeni Fiat stajao je na kraju mola. Okrugli mali čovjek izašao je zakopčavajući staru

jaknu te je otvorio prtljažnik. Scully je odmahnuo glavom na otvoreni prtljažnik i ušao u auto.Auto je smrdio na cigarete i češnjak. Nakon broda to je bilo divno i ugodno, njegove

kretnje mirne i ravne. Nikada prije nije razmišljao o autu kao o luksuznom prijevoznomsredstvu. Dok su išli pospanim ulicama obuzela ga je tupost.

"Napflion, neh?""Ochi", rekao je Scully, "Athini.""Athini?"Vozač se zaustavio kraj mračne taverne te se okrenuo."Neh", rekao je Scully, "Athini."Vozač je upalio svjetlo u autu i pažljivo ih promotrio. Očito mu se nije sviđalo kako

izgledaju. Scullyevo traper jakna bila je prekrivena krvlju, bio je neobrijan i izgledao je poputkriminalca. Billieno je lice bilo natečeno, prekriveno masnicama koje su se počelepojavljivati. Linija rasta kose bila joj je razderana, a komadići su flastera visjeli na njoj.Smrdjela je i u najgorem je slučaju bila ukradena, a u najboljem zapuštena.

"Pas", rekao je Scully pokazujući mu rane, rukama pokazujući ralje. "Pas, pas, ugrizao juje, vidite?"

"Hydra?""Ochi, Spetsai. Dogodilo se u Spetsaiju, upravo stižemo od tamo."Scully je izvadio dvadeset tisuća drahmi i stavio svežanj na sjedalo između njih."Athini, endakse?"Čovjek je napućio usne i uzdahnuo. Scully se nepravilno nasmiješio i izvadio njihove

putovnice, pokazujući mu fotografije."Papa", vozač je rekao Billie pokazujući na Scullya."Neh", rekla je Billie iscrpljeno kimajući."Postulena?""Billie Ann Scully."Nasmiješio joj se i vratio im putovnice. Ali i dalje je imao zabrinuti pogled dok je uzimao

novce i gasio svjetlo. Već su duboko zašli u planine kada je Scully osjetio kako ga obuzimasan poput slabog vjetra preko vode.

Na glatkom blijedom moru iza kojeg izlazi Sunce, Scully promatra užad koja se diže iugleda lonac od trske iz kojeg strše ticala kako lomi površinu vode. Pada na rub čamca,mirišući na sol, truli mamac i kupus dok jastozi u njemu cvrče kliještima. Brod kreće premanaprijed dok divlje jato srebrnih ribica lovi ostatke u bistroj koralj noj vodi. Ispred plivaju dvadelfina i svijet je dobar, more živi, a nebo je plavo zauvijek.

Billie se probudila u suhom planinskom zraku i nije vidjela ništa osim vijugave ceste. Sazabačenom glavom i otvorenim ustima, Scully je i dalje spavao. Promatrala ga je u tami dokje čovjek ispred tiho pjevušio sam sebi, a tamo vani udarala je noć pokraj njezinog bolnoglica. Razmišljala je o dvorcu, tornju pod brdom gdje se smjestila Scullyeva mala kuća. Okonjega su poput oblaka letjele ptice. Cijeli svijet miran, osim ptica. Razmišljala je možeš linekoga previše voljeti. Ako možeš, onda to nije pošteno. Ljudi nemaju šanse. Ljubav je svešto ti na kraju ostane. Ona je poput sna, čiste vode. Kada si pao sa svijeta, još uvijek jepostojala ljubav jer ljubav je ono što stvara svijet. To je vjerovala. Tako je bilo.

Scully se probudio u parkiranom taksiju. Ugledao je prazno mjesto vozača, ključevi sunestali, njegova kći spavala je pored njega, njihove stvari razbacane u mraku pod njihovim

75

nogama. Vidio je tamu parka preko puta ulice, i s grčem jeze primijetio je policijsku stanicupored. Policija. Nekoliko je sekundi slušao kucanje motora koji se hladio, a onda je sakupiostvari i protresao Billie.

"Idemo, idemo."Dijete je brzo došlo k sebi i stalo pored njega. Zajedno su prešli napuštenu ulicu i nestali

u tami parka. Zrak je bio hladan i vlažan, a Scullyev je mozak radio kao lud. Odveo ju je dogrmlja koje je mirisalo na majčinu dušicu te su se sakrili. Iza njih bila je autobusna stanica.Pažljivo je pročitao znak. Korinthos. Korint. Ni tamo nije bilo znakova života. Scully ječučnuo kako bi razmislio. Je li ih vozač prijavljivao kao sumnjive likove, par xenija koji sučudno izgledali? Dijete koje je izgledalo pretučeno i ukradeno, čovjek na kojem je bio očit očaj.

"Scully?""Ššš."Scully je vidio vozača kako izlazi iz policijske stanice s nečim u ruci. Komadićem papira.

Stavio je ruku na vrata Fiata te stao. Nagnuo se prema stražnjem prozoru te ustao i pogledaouokolo.

"Kyriosl" tiho je pozvao. "Gospodine?"Grad je bio tako tih da su jasno čuli glas koji je bio malo glasniji od šapta."Scully?" Billie ga je vukla za rukav.Scully ga je pažljivo promatrao. Razmišljao je o dugom čekanju do zore i prvom autobusu

ili vlaku odavde."Scully?" dijete je uporno mrmljalo.Vozač taksija stavio je papir u džep i obišao auto promotrivši ulicu. Scully je pomislio na

policajce u Hydri. Poslali su upozorenje na kopno. Znaju li ovdje? Zašto je onda vozač izišaosam, i što je na tom komadiću papira? Pokušavao je dobiti na vremenu. Oni unutra čekajupojačanje, poziv iz Hydre koji bi sve potvrdio. A gdje u Korintu može otići par upadljivihstranaca u zoru izvan sezone dok još ne voze vlakovi, a ulice su prazne?

Billie je već bila na polovici parka kad je Scully primijetio. Hodala je uspravno, kao da jeodlučna ili ljuta i nije se osvrtala. Udahnuo je i ustao. Vozač se okrenuo i zadovoljnoprogunđao. Bacio je ruke u zrak i nasmijao se. Scully je vidio kako otvara vrata, brbljajući igledajući uokolo i tada je Scully odustao, uzeo stvari i izišao na čistinu.

Kada je taksi krenuo dok mu je vozač pričao kako se izgubio u velikom, zbijenom gradudok su mu xeniji spavali na stražnjem sjedalu te kako je stao kraj policijske stanice kako bipitao za smjer, Scully je već odlučio da neće ići u Atenu. U Ateni je bio aerodrom, a to jeznačilo da će smjesta morati odlučiti gdje idu, a za sada nije znao kamo bi išao. Zadnjihdesetak sati se kretao, išao na slijepo. Hydra je postala niz sjećanja koja su izazivala migrenu.Ali znao je da Atena nije pravi izbor jer se morao odmoriti i razmisliti, odlučiti pri punojsvijesti, a ne dok mu se pred očima sve bijelilo jer ništa drugo nije funkcioniralo.

U sebi je smišljao grčke riječi kojima će to priopćiti brbljavom vozaču, kada je primijetioda su na novoj auto - cesti koja vodi na zapad umjesto na istok. Ugledao je znak za Patras izačuo vozača kako uzdiše.

"Patra!""Patra je u redu", rekao je Scully. "Patra endakse.""Patra?""Samo nastavite voziti."Bučni auto projurio je pokraj njih, a vozač je u retrovizoru primijetio kapljice znoja koje

su se pojavile od brige. Vozili su se dok se otkrivao veliki jalovi krajolik autoceste. Zrak jemirisao na monoksid i borovu smolu. Billie je opet zaspala, a Scully je sat vremena držaoruke između koljena koliko im je trebalo da stignu do lučkog grada u slabo svjetlo pred zoru.

Dvadeset i sedam

Scully se probudio u blijedom popodnevnom svjetlu. Nepomično je ležao. Na krevetupored njega, leđima naslonjena na prljavi zid, Billie je olovkom šarala po papiru Olympic

76

Airwaysa. Njezino lice bilo je napeto i koncentrirano, s opterećenom prodornošću s kojom jerođena - izraz lica koji je dao naslutiti da ju je samo snaga volje i upornost izvukla na buku isvjetlo svijeta. Ali sada je njezino čelo bilo sivo i zeleno od modrica. Htio ju je dodirnuti, alinije se usudio. Slušao je njezino plitko disanje, struganje njezine olovke te je nakon, minutuili dvije pogledala dolje. Oklijevajući je pomaknula usta. Vratila se svom listu papira.

"Crtaš?" promrmljao je.Podigla ga je. Kuća. Drvo. Ptica. Ptičje je gnijezdo bilo ogromno kao sunce u granama

stabla."Irska?""Raj", šapnula je.Vidio je da je naopačke obukla majicu. Markica Ripcurl visjela joj je ispod grla. Nije to

primijetio ni sinoć, ni jučer. Danas moraju ići u ljekarnu - obavezno. Danas nema izlike.Billie je uzela još jedan list papira, uništeni Alexov crtež Rue de Seine u olovci i tinti."Kada san... zapravo nije san?"Scully se okrenuo. Osjetio je promukao ton njezinog glasa. "Kada je stvaran, valjda."Kimnula je."Žao mi je zbog svega ovoga", rekao je. "Morao sam to napraviti. Potražiti je."Njezino je lice potonulo poput neba koje se miče. Vratila se svom crtežu, a on je ležao

ispružen na jastuku.Nakon dugo vremena se ustao i priredio joj kupku. Koštalo ih je dodatnih deset tisuća

drahmi da imaju svoju vlastitu kupaonicu. Nije bio pri novcu, ali nije dolazilo u obzir danemaju kupaonicu, pogotovo jer je tu odluku donosio u zoru. Ispraznio je kofer i pronašaorezervnu odjeću i par vata. Billie ga je ignorirala. Voda je punila veliku kadu od emajla.Otkopčao je svoj teški ronilački sat te joj ga je pružio.

"Evo, možeš nositi ovo u kadi."Billie je ispružila ruku i zavezala sat. Opasao joj je zglob poput obruča. Zadnja rupica na

remenu bila bi dovoljna za njezin gležanj. Okrenula je ronilački brojčanik. Škripavi zvuk sdrugog svijeta.

U kadi mu je dopustila da joj previje rane. Prilijepila se uz rub kade. Scully je osjetiohladan pod na svojim koljenima. Njezine naborane rane činile su se čiste, tvrde. Možda moženabaviti antiseptičku mast u Patrasu. Morao je držati rane zatvorenima kako bi ožiljke sveo naminimum, morale su biti čiste, uvijek čiste. Trebalo mu je još stvari. A što je s tetanusom? Spet je godina dobila injekcije. Sam ju je odveo. Sjedio se kako se prokleto stoički držala.Koliko dugo traju injekcije protiv tetanusa? Deset godina? Pet? Pet, sigurno pet. A pas. Nije simogao pomoći da se ne brine za isprave psa. Jesu li bile ispravne? Kufos se zaklinjao da jesu.Arthur je rekao da su ispravne. Bože, pomisao na injekcije protiv bjesnoće. To bi je dotuklo.Ne, ovdje je bila sigurna.

Držao je njezinu glavu u svojim rukama kao da kupa dijete. Dopustila mu je da je nagne uvodu, pogled joj je bio pun povjerenja. Sjetio se svoje majke koja mu je ovako prala glavukada se vratio u grad u bunilu, lice mu je bilo razbijeno i natečeno, otrov u njemu ljubičast, aona je držala njegovu glavu i prstima mu njegovala rane.

Billie se nagnula, a voda joj je prekrivala uši, kosa joj se talasala kao morska trava. Nijeznao zašto mu vjeruje. Možda mu uopće nije vjerovala. Pažljivo joj je oprao kosu i pustio juda se namače dok se voda nije ohladila. Spremio joj je stvari i namakao mrlje na njezinojodjeći. Oribao ih je sapunom, par puta ih isprao i umotao ih u ručnik kako bi se što brže osušila.

"Danas ćemo ti nabaviti šešir", veselo je rekao. "Dok ti kosa naprijed ne naraste. Grčkikapetanski šešir, što kažeš?"

Ležala je na krevetu, nagnute glave, izgovarajući riječi pjesme koju nije znao. Objesio jenjihovu odjeću na otvoren prozor i dugo vremena stajao i gledao je.

Sunce im je bilo iza leđa kada su se uspinjali širokim stepenicama do kastroa iznad grada,Billien novi šešir prekrivao je najgore dijelove, Scully spokojan iza sunčanih naočala. Zidovistarog grada bili su teški i istrošeni, odjekujući od zvukova mopeda dok su mladi ljudi juriliuskim ulicama.

77

Sjedili su i jeli tsipoures u malom kafiću dok im je sunce obasjavalo noge, a ispod seprostiralo more. Nisu puno govorili. Riba je bila dobra, a Scully je popio pola boce iste vrsterozea koje je pio s Alexom. Terasa taverne bila je prazna.

Žena koja je sama sjedila za susjednim stolom nasmiješila se Billie i napravila grimasu.Billie je na trenutak pogledala svoj tanjur, ali opet je pogledala gore i isplazila jezik. Scully jeodložio čašu.

"Što ti se dogodilo s licem, dušo?" žena je pitala na engleskom.Billie je navukla šešir. Scully je na trenutak pogledao neznanku i vidio slamnati šešir,

sunčane naočale, crnu kratku kosu i haljinu bez rukava boje lubenice. Na stolu je imala ouzo,vrč vode i čvrstu kovertu od tankog papira.

"Ugrizao me pas", rekla je Billie."O moj Bože, jadno malo janje."Scully se površno nasmiješio, te se vratio svojoj ribi. Osjetio je laganu srdžbu."Daj da vidim", rekla je žena.Billie je nagnula šešir unazad i pokazala otekline, obrijane dijelove i plavo - žute modrice.Žena je cvoknula zubima i upalila cigaretu. Imala je bijelu kožu i Scully je odmah

primijetio masnice na nadlaktici i zglobu. Nasmijala se kao da priznaje, nekako u dosluhu."A što se dogodilo s psom?""Oprostite?""Što se dogodilo s psom dušo?""Ubili su ga.""Dobro.""Prebili na smrt s bocom brendija", hladno je rekao Scully."Bravo.""Jadan pas", rekla je Billie."O, ne, tvoj je otac pravilno postupio.""Njezin otac nije to napravio", rekao je Scully."Vi joj niste otac?""Ja nisam ubio psa."Scully se vidio - otvorenih usta - u njezinim sunčanim naočalama. Nije to bio lijep prizor.

Blijed. Neprijateljskog izgleda. Kriv. Treptao je očima. Ispod njegovog odraza bila su njezinapreširoka usta, mrlja od ruža na zubima i cigareta.

"Pojedi, Billie", rekao je, vraćajući se svom jelu.Brodovi su napuštali luku otpuhujući zrak. Jadransko more bilo je boje kroma."Žao mi je", rekla je žena. "Zaboravila sam svoje manire nakon crkve jutros. Ovdje imaju

glavu svetog Andrewa. To me uznemirilo. On je bio prvi koji je za poljubac napisao X, jeste lito znali? Na dnu pisama. Koliko sam puta to napravila. Razapeli su ga na X - u. Posebno. Tome uznemirilo."

"Pa, X označava mjesto", rekao je Scully."Brod za Brindisi ide tek u deset navečer.""Sigurno vam je teško", rekao je Scully, mahnuo konobaru te mu pružio nekoliko drahmi.

Grk velikih ruku otresito je uzeo novce te ih je pozdravio. Billie je pogledala ženu dok suodlazili, ali Scully je nastavio naprijed kao da nikada nije bila tamo.

Sat vremena nakon pantomime u ljekarni, Scully je sjeo na dugi mol u luci gledajući kakobrodovi dolaze i odlaze: ribarice, trajekti, poneki veliki putnički brod, svi su bili hrđavi idimili su se od dizela, trube su im blejale, palube smrdjele na voće, ribu, vino i dim cigareta.Po molu su bili raštrkani šugavi izletnici i dobro odjeven srednji stalež Patrasa koji se šetao sasvojom crnookom djecom i ključevima svojih Mercedesa. Slani smrad mora zapuhnuo jeBillie i Scullya dok su dijelili vrećicu pistacia, od čega su ih boljeli nokti na palčevima.Pljuvali su ljuske u krilo i mahali nogama.

"Svugdje", promrmljao je, "svugdje na svijetu ljudi putuju, jesi li ikada razmišljala o tome?"Billie ga je oprezno pogledala."Svaki dan."

78

Kimnula je."Da bi bio pravi putnik, ne smiješ se previše brinuti, samo moraš uživati u putu, znaš.

Kretanju. Zbog toga ja i nisam baš neki putnik. Ja samo želim stići no odredište. KaoZvjezdane staze. Paf - tako ja želim stići."

Billie je opet kimnula i nasmiješila se. Ali osjećao je kao da je to iz samilosti. Gledao juje dok je ustajala između mnoštva pucketavih ljusaka te prišla vodi gdje su se na molusmjestili galebovi poput hrpe starog papira koji struji uvis. Tamo je stajala, ona koja mu jebila cijeli život, osim par dobrih zgrada i nešto uspomena. Nije li ona bila dovoljna? More jeudarilo u mol, a on je gledao razmišljajući.

Pored hotelskog stubišnog zrcala, Scully je gurao smiješne gomile kovanica u telefonkako bi uspostavio međunarodnu vezu. Billie je sjedila na stepeništu, a pored nogu joj je ležaokarirani ruksak. Peteov telefon neprekidno je zvonio. Sigurno je u pubu. Kovanice su uslapovima padale van i opet je ponovio isti postupak, birajući Alanov i Annien broj.

"Halo?" Pucketava, podzemna veza."Alan?""Scully!""Glavom i bradom.""Što se događa? Preplašio si me neki dan.""Reci mi iskreno - jesi li je vidio?""Jennifer? Gdje si, Scully?""Mogu li ti vjerovati?""Scully, pričaš o meni, pobogu.""Zakuni se.""Za što da se zakunem?""Da je nisi vidio.""Kunem se. Gdje je Billie? Scully, gdje je Billie?""Sa mnom.""Gdje si? Daj da dođem po tebe. Gdje?"Scully je pritisnuo vršak čizama uz zid. Bilo je primamljivo, bez pogovora. Dopustiti

Alanu da dođe, dopustiti prijateljima do dođu. Dopustiti nekome da dođe i sredi stvar. Ali nijemogao čekati tako dugo. Sama pomisao da je Jennifer tamo negdje. Bolesna. Zbunjena.Nekako ozljeđena. Strepi zbog neke katastrofe s poštom - čeka na nekom očitom mjestu, a nemože ga kontaktirati. Takva zbrka mogućnosti i oprečnih misli. Na trenutak je pomislio da bimogao sve pustiti i okusiti trenutak tišine, poput ovog sata na molu bez tjeskobe - zvuk mora,ptica i pogled na Billie - ali izjedalo ga je to što ne zna. Nije London. Nije Hydra. Ne možeostati ovdje.

"Scully? Molim te, gdje si?""Prijatelju", rekao je. "Posvuda sam, vjeruj mi."Poklopio je i uhvatio ostatak. Billie se ravnodušno ustala.

79

Na Grafton ulici u studenomLagano smo se spotaknuli preko rubaDuboke gudure gdje se može vidjeti

Svijet obećanih strastiKraljica srca još uvijek radi kolače

A ja ne kosim sijeno...

>Cesta Raglan<

Dvadeset i osam

Umorna svjetla Patrasa bacala su srebrni sjaj na vodu ispred njih, a fluorescentni tragvukao se po krupnoj noćnoj površini. Na palubama jadranskog trajekata ležali su razbacaniruksaci, torbe, skije i teniski reketi, vreće za spavanje i pijani Finci. Povjetarac je bio svjež, aval ispred njih bio je dug i pravilan, nije uznemirivao, nego je pružao utjehu. Billie je naleđima ležala na klupi, sa glavom u Scullyjevom krilu, i gledali su zvijezde koje su izgledalepoput pahuljica na crnoj plahti. Razmišljala je o davnim vremenima, kada je bilo svi zajednoga i jedan za sve. Samo njih troje zajedno, kao što je Scully govorio.

Možda se to njemu činilo dobro i zato mu se sada nije sviđalo. Želio je tada, ali kada sesjetila tada, vidjela je kako se muči da bude sretan, posebno u Parizu gdje se nikome nisusviđali i gdje sunce po noći nikada nije zalazilo. Sjetila se svađa koje je imala s njim ispredprljave škole. Te škole gdje su riječi iz ljudskih usta zvučale poput strojeva, na početku kadajoš nije znala jezik. Učiteljice s hladnim osmijesima, kose zategnute prema nazad poputgume. Njihova sjajna čela. Svako su je jutro čekali, i gotovo je svako jutro izbijala svađa,jednom je vidjela Scullya kako plače, bio je tako ljut. Njih dvoje u popločenoj muzejskoj ulicinavlače se i guraju poput hrvača. Scully moli. Ponekad, kada je pobijedila u svađi oko škole,išla je s njim na posao i gledala ga kako se svija na vrhu ljestava, struže strop, a komadići sumu poput snijega ostajali u kosi. Stanovi su bili veliki i puni stvari koje nije smjela dirati.Sjedila je u kutu i igrala se s drangulijama ili je gledala slikovnice. Tih je dana znala napisatiimena, ali nije znala čitati. Popodneva u kafiću kraj Notre Dame s knjigama o psu Spotu.Dječje stvari. Čitanje je bilo kao plivanje. Ne možeš to, ne možeš, a onda jednog dana, poputčarolije, možeš. Ne, u Parizu nije bio sretan. Šetali su se ulicama i pričao joj je o zgradama,stvarima koje je odmah zaboravljala, ali nije zaboravljala način na koji ih je pričao. Volio jezgrade. Crtao ih je na kuvertama. Izvrsno je crtao. Ali nije imao dobro pamćenje. Svi zajednoga, jedan za sve. Nije to bilo nešto što su govorili iz zabave, govorili su to da bi jedan odnjih prestao plakati, najčešće Billie. Nas troje smo u tome zajedno. Nije to bila neka sjajnaideja, to je samo značilo da su svi usamljeni. U Grčkoj nije bilo tako loše; nisi bio takousamljen uz more, a uostalom, ljudi su bili simpatični. Otočani. Djeca su mučila životinje, aliinače su bila u redu. Ali Pariz, ne, u Parizu su svo troje bili preplašeni.

Billie je slušala Scullyev želudac. Zvučalo je kao da je u njemu tvornica. Razmišljala je oParizu. Stan koji su posuđivali cijelo vrijeme dok ga je Scully popravljao. Noći kod Marianneili Dominique. Deset puta što su gledali >Petra Pana< na francuskom. Način na koji su gaFrancuzi zvali Peter Pong. To ju je nasmijavalo. Smetlarski kamioni na ulicama. Sirene. Crncimetu pseći drek s pločica.

"Ide li za Pariz?", promrmljala je."Brindisi", rekao je. "Italija."Ali Billie ga je vidjela kako bulji u Alexovu sliku. Sigurno je razmišljao o Parizu. Jadni

Alex. Njegove su obrve uvijek izgledale kao da će mu skliznuti s lica. Nad Billienom seglavom nadvio oblak - razmišlja: će o tome i dogodit će se, prekinut će je, blokirati joj put. Nasamu pomisao... pa, Nje.

"Baka Scully mi je rekla da me ne učiš o Isusu.""Oh?"

80

Sjetila se njegove slike na bakinom kaminu. Njegovog starog lica, prije nego što mu jeoko počelo bježati.

"Pričaj mi o Australiji", rekao je pomalo uzbuđen. "Kako sada izgleda? Pričaj mi oIndijskom oceanu. Može li se vidjeti Rottnest? je li bilo vruće? Jesi li čula zvukove ljudskihglasova? Jesi li puno zaboravila? Pričaj mi o baki."

Znala je priču o njegovom oku. Kako ga je kapetan Ivan Dimic tjerao da ubije svakuhobotnicu koja je došla na palubu zato što su jele jastoge, a to ga je bacalo u trošak. Kako suisisale utrobu iz jastoga, a ostavljale ljusku. Morao je ubijati čak i hobotnice koje su bilevelike kao nokat na palcu i to je mrzio. Scully je glumio da ih ubija. Tresnuo bi u palubu, azatim bi ih žive bacio preko ograde, ali kapetan je to vidio. Jednog dana, kraj Grebena, IvanDimic spustio se s visećeg mosta noseći željeznu šipku veliku kao kurac od konja. Udario gaje u ruku. Izbila je tučnjava, baš kao na TV-u. Morski psi u vodi. Cijelo to vrijeme podizalo sevitlo dižući lonac iz dubine. Bilo je tu duboko poput Eiffelova tornja. Paluba se dizala goredolje. Užad se savijala i petljala i nitko je nije mogao smotati. Ivan Dimic lupio ga je šipkompreko lica, točno preko oka. Zamalo mu ga je izbio iz glave. Zamislite. I baš u tom trenutkupojavljuje se lonac, udara smeće, a Dimic mu se našao na putu. Čelik i drvo, teško kao čovjek.Srušilo ga je. Scully je sam dovezao brod natrag. Njegov posljednji dan ribarenja. Bilo je toprije njezinog rođenja. Pogledaj to oko, govorio je. Zbog hobotnice? Pogledaj ovo lice,pomislila je, osjećajući stezanje svoje kože. Zbog psa?

"Billie?"Bio je poput Grbavca, Scully. Ne jako lijep. Ponekad nije bio ni jako pametan. Ali imao

je dobro srce. Stisnula se uz njega, slušajući kako čisto srce plovi zajedno s brodskimmotorom, te je osjetila kako je ponovno obuzima san.

Paluba ispod njih je vibrirala. Svjetla Grčke postala su mala kao ubod igle, a onda sunestala u zaborav. U vrećama za spavanje svuda oko njih, mrmljanje se pretvorilo u tišinu.Scully je njegovao svoje razočaranje i grlio Billie dok je spavao. Razmišljao je kakva ženamože postati, ako ju sve ovo ne uništi zauvijek. Bit će jaka, zabavna, samouvjerena,zajedljiva, i da, pametna. Baš kao što je i sada. Ljudi će je primjećivati, baš kao što jeprimjećuju i sada. Sada kada je razmišljao o tome, shvatio je da je ona sve ono što je njezinamajka željela biti. Je li stvar onda bila u tome? Bi li zbog toga pobjegla? Ljubomora,obeshrabrenje, neka zloba duha? "Ljudi te vole", govorila mu je. "Ne shvaćaš to, je l' tako?Sviđa ti se tvoj život takav kakav je, prihvaćaš sve s nekom vrstom bolesne zahvalnosti. Potome se razlikujemo." Morao se složiti. Jednostavno nije shvaćao.

Vani je sada bilo hladno i Scully je počeo drhtati. Bez pokrivača ovdje vani bilo jebeznadno. Vrijeme je da nađe neki kutak ispod. Stavio je ruksak na Billie dok je spavala ipodigao je zajedno s koferom te krenuo stepenicama s palube u unutrašnjost broda. Nesigurnoje hodao, ali je sišao u foaje koji je mirisao na kavu gdje su Nijemci i Talijani brbljali ipospano pušili. Mjesto je bilo osvijetljeno, preosvijetljeno za spavanje stoga je potražio kutaknegdje u labirintu hodnika, ali tu su se nalazili samo WC-i i kabine prvog razreda. Vratio se ufoaje i pronašao tapecirani separe kraj stepenica gdje je dopirao svjež zrak, ali svejedno je bilotoplo. Htio je poleći Billie, kad je ugledao haljinu boje lubenice.

"Nema gdje spavati?"Scully je opsovao u sebi, nasmijao se i odmahnuo glavom. Žena iz kastra. Nosila je traper

jaknu preko tanke haljine, a u ruci je imala bocu Heinekena."Na palubi je prehladno", rekao je."Znala sam da ćete biti na ovom brodu."Scully se pomaknuo kako bi polegao dijete preko sjedala, ali žena je stavila dlan na

njegovu ruku. Trznuo se i osjetio kako mu lice gori."Molim Vas. Imam kabinu. Neka tamo spava.""Hvala Vam puno, ali... ""Stvarno, umorna je, a ovdje vani je grozno. Uopće nema problema.""Ona može spavati bilo gdje. Jako je izdržljiva."Žena u haljini boje lubenice pogledala je Billie, a on je slijedio njezin pogled. Večeras i

nije izgledala tako otporno. Lice joj je bilo otečeno i naborano tamo gdje je obraz stisnula uz

81

njegovu jaknu. Djeca koja spavaju, imaju nad vama vlast."Molim Vas." Žena je bila tjeskobna, iskrena. Imala je tužne, molećive oči. Pomalo ga je

uznemirivala, ali dijete je uistinu bilo iscrpljeno."U redu, hvala Vam. To bi bilo sjajno za nju.""Prekrasno, prekrasno. Evo, ovuda. Dopustite da Vam ponesem kofer. Niste puno

ponijeli."Scully ju je slijedio niz hodnik prvog razreda. Ispred njezinih vrata osjetio je na njoj dim i

neki miris. Otvorila je vrata i očistila donji krevet od grudnjaka, gaćica i zgužvanog HeraldTribunea.

"Evo."Scully je oklijevao trenutak prije nego što je polagano ušao unutra i polegao Billie na

krevet. Na trenutak je otvorila oči i pogledala ga bez riječi, a onda se nasmiješila i nastavilaspavati. Dok je išla po pokrivač, žena se kukom okrznula o njega te se opet lecnuo od blizinetuđeg tijela. Ušuškala je Billie i nasmijala se. Zrak je ovdje bio hladan, a kretnje brodaumirujuće.

"Mogu li se na trenutak poslužiti vašim WC-om?" šapnuo je."Naravno."Ušao je u malu, urednu prostoriju koja je mirisala na antiseptik i koroziju. Popisao se i

pogledao se u ogledalo. Divlji muškarac Borneo. Što je vidio - umor, razočaranje, očaj? Licemu je bilo grublje nego što se sjećao, ukočeno, kao kod onih farmera koje je poznavao kaodječak, onih kojima stvari nisu polazile za rukom, čija se čeljust nikada nije širila u osmijeh.Muškarci koji više nisu marili, nepokretni, očekujući najgore, spremni izdržati. Ne, nije mu sesviđao taj izgled.

Otvorila su se vrata."Loše Vam je od puta?"Scully je odmahnuo glavom."Hajdemo na kavu."

U salonu je par Nijemaca bilo pijano, neki su spavali dok su Talijani mrmljali ugrupicama gužvajući Hallwag karte. Scully je sjeo za šank i naručio tursku kavu i čašicuMetaxe.

"To je jako lijepo od Vas", rekao je ženi na stolici pokraj njega."Ponekad je dobro biti ljubazan.""Gdje idete?""Oh, kući. U Berlin.""Ne mogu smjestiti Vaš naglasak.""Liverpool.""Onda ste sigurno već dugo u Berlinu.""Ne. Pet godina. Naučila sam naglasak.""Dobro. Ringo se sreće s narednikom Schultzom.""Nije mi se sviđalo kako sam prije zvučala."Scully je slegnuo ramenima. "Bili ste na odmoru?""Oh, tako je počelo.""Zašto idete ovim putem? Mogli ste ići ravno kroz sjevernu Grčku, Austriju.""Jugoslavija. Mrzim ju. Radije ću ići dužim putem.""To je kao da prolazite protukrpeljnu kupelj za ovce, je 1' tako?""Vi ste Australac.""Da.""A gdje vam je dom?"Scully je slegnuo ramenima. "Irska, možda.""Australci su sentimentalni prema Irskoj.""Ne, i ovaj Australac.""Oženjeni ste."

82

"Da", rekao je nakon neugodne stanke. Prsten je bljeskao na njegovoj ruci. "Moja žena...je otišla prva."

"Da."Pogledao je ženu i ugledao njezin osmijeh. U njemu je bilo nešto prepredeno, ne baš glup

smiješak.Barmen, velik Grk s madežom koji mu je prekrivao ruku poput opekline od kiseline,

obavijestio je da se može naručiti još jedno piće prije nego što se šank zatvori te je Scullynaručio još jedan brendi.

"A Vi?""Ja sam već sve organizirala", rekla je. "Ako se probudi usred noći, ja ću biti ovdje s ovim

Nijemcima koji bljuju. Samo je pošaljite ovdje.""Možete spavati s njom. Ima mjesta na krevetu.""Hvala, ali ostavit ću Vas same. Već je prenatrpano sa svim našim stvarima. Doći ću

samo na trenutak da joj skinem cipele.""Ona je dobro dijete.""Da. Je.""Moje ime je Irma.""Irma.""A vi ste Billie i... ?""Scully. Svi me zovu Scully. Vratit ću se odmah.""Scully?""Da?""Ključ."Uzeo je ključ i otišao provjeriti Billie. Spavala je sa zabačenom glavom i otvorenim

ustima. Nagnuo se nada nju u tami i skinuo joj cipele osjetivši miris kruha u njezinom dahu."Ostani spavati s njom."Bila je to Irma, stajala je iza njega na vratima. Mogao ju je namirisati. Brodski motori

lagano su udarali pod njima."Imam bocu Jack Danielsa.""Slušaj, ja -""Popij piće i idi spavati. Bit će preplašena ako se probudi, a tebe ne bude. Mene ne

pozna."Scully se uspravio. Bila je u pravu. Već je jednom preplašio dijete i obećao je da to više

nikada neće učiniti. Htio je biti sam, izbjeći komplikacije, razgovor, dovesti se u red i smislitiplan. Mrzio je dijeliti prostor sa strancima, ali ovako je bilo sigurnije. Jednostavno mu se nijesviđala ta žena. Od sjećanja na njezine masnice i taj ponosni osmijeh u kastrou okrenuo mu seželudac.

"U redu", promrmljao je. "Hvala.""Vrati ću se za par minuta.""Naravno."Scully je namjestio okrugli prozorčić na boku broda kako bi mu dopirao zrak, te je

ugledao crnu elipsu mora i noći. Skinuo je cipele, svukao traperice i legao pored Billie vukućipokrivač preko prsa. Trebali su dati dodatni novac za kabinu, pomislio je; novac koji samtrošio, onda ne bi bilo tako glupo. Ponudit ću joj novac. Trebao sam misliti na to. Trebao sam.

Scully se probudio usred noći i ugledao Irmu kako čuči na podu pod žutim svjetlom WC-a. Otvorila je njegov kofer i držala iskrivljenu svijeću i njegov novčanik. Vidio je bjelinunjezinih gaćica, jezik smješten na rubu usta, i polupraznu bocu viskija na podu pokraj nje.

"Nemoj mi reći", promrmljao je, "izgubila si leće."Trgnula se, ali se onda nasmiješila. "Svojedobno sam izgubila mnogo više od toga.""Nemam ništa što bi se isplatilo ukrasti.""To vidim. Švorc si, Scully, osim ako nemaš još kredita.""Koliko je sati?""Dva."

83

"Što si radila?""Pila sam. Promatrala vas dvoje kako se gnijezdite poput dvije stjenice.""Lako te je zabaviti.""Ljudi mi to govore." Irma je otvorila novčanik. "Znači, ovo je ona."Scully je osjetio trnce kroz svoju desnu ruku kada se prebacio na drugu stranu."Prekrasna crna kosa. Lijepo lice. Dobre noge. Kažu da dobre noge znače dobro jebanje."Napravio je grimasu. "Tko to kaže?""Znači nije istina? Pa, netko u to vjeruje. Koliko je dugo nema?"Scully je ispružio ruku čekajući svoj novčanik. "Napušten si, Scully. To vidim. Vas dvoje

ste tužan prizor. A nije bila dobra ni u krevetu. Onda je to ljubav.""Daj mi prokleti novčanik.""A što je ovo?" Podigla je svijeću obloženu pahuljicama."Novčanik.""Vas troje.""Molim te.""Pokaži malo hrabrosti, Scully. Manje ponosa, a više hrabrosti."Scully je sišao s kreveta, a Irma je uzdahnula, gotovo da je ustuknula."Jednostavno ćemo otići. Dodaj mi traperice.""Ne.""Slušaj, samo se želim obući. Neću te ozlijediti, niti prijaviti ovo.""Nemoj ići.""Lijepo od tebe što si nam ponudili krevet, ali nisam navikao da mi stranci kopaju po

stvarima.""Ja nisam stranac.""Slušaj, puno si popila i... ""Nemoj je buditi, pusti je da spava.""Spavat će u foajeu.""Put traje još trinaest sati, Scully. Žao mi je zbog stvari. Nisam krala, samo sam bila

znatiželjna. Istina je da trebam društvo. Ostani zbog mene.""Želim spavati.""Onda spavaj. Na istom smo brodu, znaš.""Nemoj me zezati.""Mislim na našu situaciju. I ja sam napuštena.""Trebam spavati.""Kasnije ćemo pričati o tome. Vrati se u krevet. Evo ti novčanik."Scully ga je uzeo i stavio ga pokraj Billie. Gledao je Irmu kako pažljivo pakira stvari

natrag u kofer te ga stavlja pod njegov krevet. Dok ga je gurala s obje ruke, na trenutak jepodigla glavu i susrela njegov pogled. Njezino lice bilo je tako blizu da je mogao namirisatiJack Daniels u njezinom dahu.

"Spavaj Scully."Legao je natrag kad se popela na krevet. Vidio je haljinu boje lubenice kako lebdi te

ugrize insekata ili opekline od cigareta na njezinim nogama. Nokti na nogama bili su jojsrebrno plave boje, a pete su joj bile prljave. Brod se sporo kretao kao da je i sam zaspao, a onje osjetio Billien dah na svom vratu te je opet utonuo u san, iako je znao da će požaliti zbogovoga, no bio je preumoran i preslab da bi se predomislio.

Dvadeset i devet

Kad se Scully probudio njih su dvije igrale Uno pod svjetlom velikih vrata. Negdje ispodčulo se zve-ketanje.

"Pospanac je još u krevetu", rekla je Irma smiješeći se."Hrkao si", rekla je Billie.

84

Scully je nepomično ležao. Billiena je kosa bila počešljana, a na sebi je imala čistukošulju. Njezine su gaćice vis jele vlažne i ižmikane na kvaki WC-a.

"Jutro", nesigurno je promrmljao."Irma gubi u Unu.""Vjerojatno ti pušta da pobijediš. Neki su ljudi takvi.""Ne. Ja znam.""Ona je kao ti, Scully.""Ne, ona je sama svoja.""Želiš ići na doručak?""Daj mi minutu."Scully se pobrinuo za svoju jutarnju erekciju sve dok kartaška igra nije dosegla vrhunac

koncentracije što mu je omogućilo da se izvuče iz kreveta i iskrade do kupaonice."Zvončić, moj omiljeni cvijet", rekla je Irma."Uno!" rekla je Billie.Irma je namignula i Billie je primijetila kako su joj usnice meke i ružičaste. Irma joj se

pomalo sviđala. Mogla je dotaknuti nos vrhom jezika, smotati ga te napraviti pedesetsmiješnih grimasa. Sve to vrijeme što je Scully skvrčen spavao na krevetu, ona i Irma sušaptale i hihotale se. Billie je se sjećala iz taverne, sjećala se haljine i sunčanih naočala. Beznaočala nije izgledala tako odraslo, i sada kada je razmišljala o tome, slušajući Scullya kakose tiho pokušava popišati uz rub školjke, shvatila je da Irma uopće nije odrasla. Način na kojise pohlepno kartala. Nikada ti nije popuštala kao odrasla osoba. Imala je isplažen jezik ihihotala se kao zločesta djevojčica. I postavljala je pitanja, toliko puno pitanja - zašto, zašto,zašto - kao dijete, a na toliko njih se nisi ni trudio odgovoriti. Bila je zabavna, to je Billievidjela, ali niste mogli ništa zaključiti o njezinom srcu.

Billie je također postavila par pitanja kako bi vidjela zna li Irma planete sunčevog sustavai imena glavnih dinosaurusa (samo ona osnovna) te zna li tko je Bob Hawke. Nije imalapojma, kao da nikada nije išla u školu niti čitala knjige. Nije znala o osuđenicima, ribama ilimorskim miljama i posramljeno se smijala kao da je uhvaćena na djelu.

"Ne znam mnogo", rekla je Irma. "Jednostavno osjećam stvari."Billie je razmišljala o tome. "Misliš li da netko može previše voljeti?"Irma se samo vratila kartama s tužnim malim osmijehom i nije rekla ni riječ.

Scully je pustio vodu u WC-u, spustio dasku i sjeo na nju. Šest sati do Brindisija. Čuo ihje kako se vani hihoću. Jennifer nikada ne bi dopustila da je ovako stjeraju u kut. Bila je jakopedantna. Bila je organizirana, a on je bio budala. Sinoć je ova žena otvorila njegov novčanik,a jutros se obukla kao dijete. Opkolila te je, prijatelju, a ti si kao zaprepaštena mula. Što jeona, putujuća kurva, bogata pustolovka, luda alkoholičarka? Jučer je ispila pola boce JackDanielsa, a jutros se hihoće, za ime Božje. No, mora se priznati da je bolja kada je trijezna. Nasvjetlu dana izgleda kao čovjek. Ali to ga je mučilo, zvuk njegove kćeri koja odjednomcvrkuće. Nakon sve te tmurne tišine. Bol iščekivanja. Brblja jebenom strancu. Toj Irmi.Scully je stavio laktove na koljena i shvatio da je se boji, ali nije znao zašto.

Na palubi, nakon unaprijed probavljenog doručka, dok je Billie trčala gore dolje izmeđumamurnih Nijemaca, Scully je dopustio Irmi da priča. Žena je pucala od potrebe da podijeliinformacije koje nije želio čuti.

"Ostavio me u Ateni", rekla je."Ponekad su ljudski postupci neshvatljivi", rekao je ne sakrivajući u potpunosti svoju

iziritiranost. More se talasalo na blagom svjetlu, a oko njih su umorni izletnici ispijaliindustrijsku mješavinu Nescafe-a.

"Nikada ih u potpunosti ne poznaješ", rekao je, dok je jedan od izletnika počeo bljuvati iteško disati kraj ograde. Scully mu je okrenuo leđa i nesretno pogledao Irmine masnice. Imalaih je na nadlaktici i oko vrata i nije joj smetalo što ih je primijetio.

"Upoznala sam ga u Bangkoku. Radio je tamo na nekom poslu vezanom za sigurnost, neznam. Bio je u Zelenim beretkama. Bio je prekriven ožiljcima. On je jedan od onih veterana

85

koji se nikada nisu vratili iz Azije. Nije skroz lud, ali ipak je Teksašanin. Nije lijep, ali jegrub, znaš? Sviđao mi se. To je bilo lani. Jednostavno sam ušetala u bar, i tamo je bio on, kaou filmovima. Najbolja ševa u mom životu, i to neobavezna! Ostali smo zajedno tjedan dana."

Scully je napola slušao Irmu te je promatrao Billie kako skakuće po krmi broda. Lice jojje bilo tamno od masnica. Izgledala je kao dijete koje ima leukemiju.

"Dogovorili smo se da ćemo se naći u Amsterdamu, prošli mjesec. Tamo smo se ludozabavili, a onda smo malo putovali, znaš. Pod utjecajem raznih, pa, kako ih Amerikancinazivaju, supstanci. Ludirali smo se. Moj Bože, kakav smo par bili! Završili smo u Ateni.Ostavio me u Intercontinentalu. Srala sam, možeš vjerovati. Spakirao je svoje stvari i otišao.Barem je platio račun."

"Gospodin", rekao je Scully čuvši grozan snobovski prizvuk u svom glasu."Tamo sam je vidjela.""Koga?""Šokirala sam se kada sam vidjela tvoj novčanik. Mislim, bilo je to iznenađenje.

Smiješno, nije li, da smo svi odsjeli zajedno, a da nismo ni znali."Scully ju je pogledao. Bila je rumena i nervozna. Imala je podstavljeni prsluk i traperice.

Naočale su joj skrivale oči i rastreseno je pipkala svoj vrat prekriven masnicama."Koga si vidjela? O čemu pričaš?""Ženu s tvoje fotografije. Tvoju ženu.""Vidjela si nju?""U Intercontinentalu."Scully je rukom prošao kroz kosu i nakratko se osvrnuo uokolo. " Moju ženu?""Onu u tvom novčaniku.""Jesi li sigurna?""Možda sam pogriješila."Scully je oblizao usne."Je li bila sama?"Irma je malo klonula te je izgledala nesigurno. "Ne... ne sjećam se. Možda je bila sa

ženom."Pogledao ju je i poželio joj je pljunuti u lice. Izmišlja. Usamljena je, želi da i ja patim."Znači, ti i tvoja Zelena beretka, nadrogirani do besvijesti, naletjeli ste na njih u liftu. I

jasno se toga sjećaš.""Na recepciji, u predvorju. Nisam te vidjela. Sjećala bih te se.""Nisam bio tamo. Nikada u životu nisam odsjeo u Intercontinentalu."Irma se podlo nasmijala."Zvučiš kao da si ponosan na to, Scully.""Možda i jesam.""Heroj radničke klase.""Otkud ti znaš iz koje sam klase?""Pogledaj si ruke pobogu, i to lice. Radnik si, Scully."Malo je uzmaknuo, od ljutnje ga je oblio znoj."Čovjek bi mogao voziti kamion niz tvoju zločestu crtu.""I natrag, dušo. Slušaj nas - zvučimo kao da smo na filmu."Scully se okrenuo i pogledao more."Nikad je nisi vidjela. Nikad nije bila tamo, a vjerojatno nisi ni ti. Je li to ono što radiš,

lijepiš se za ljude? Za život?""Preplašen si, Scully, jer razmišljaš o svim mogućnostima."Sada je znao da je se mora riješiti. Bila je poput lošeg vjetra, šaputavi dašak noćnih mora."Billie i ja idemo u šetnju.""Vaše su stvari u mojoj kabini.""Želiš da ih maknemo.""Ne. Samo te podsjećam. Ne možeš me ignorirati, Scully.""Moja draga Irma."Uzdahnula je. "Jerry Lewis, znam. Baš si inovativan."

86

Otišao je do Billie koja je veselo vikala u ventilator te ju je primio za ruku. Tresao se -osjećao je da se to vidi. Prokleta je žena bila otrov. Pročitala ga je poput profesionalca,nametnula se. Zbog čega? Novca? Društva? Karte kući? Bolesna je. Jennifer nije otišla uGrčku, to je znao sa sigurnošću. Zapravo, pretpostavljao je. Barem koliko je on znao. Isuse.

Ali na pramcu gdje je zrak bio najsvježiji, a putnici najslabiji zbog morske bolesti, Scullyje stajao kraj ograde i razmišljao što ako Irma govori istinu. Jennifer u nekoj skupoj hotelskojsobi s mini barom i pogledom na Akropolu, u ogrtaču od frotira s ljudima koje on ne poznaje.Možda je stari Pete poštar bio u pravu - nikada zapravo nikoga uistinu ne poznaš, čak ni onekoje voliš. Ljudi imaju sjene, tajne. Možda je to izlet s prijateljem, par dana trošenja novaca inaručivanja u sobu. Upravo je prodala cijeli svoj stari život u Fremantleu, što je grozno,stresno, uznemiravajuće. Možda jednostavno to mora izbaciti iz sustava. Nije li to nešto štomuškarci uvijek rade, odlaze na pijanku te se vraćaju kući preplašeni i s glavoboljom? Njegovbi vlastiti otac uzeo bocu Stone<s Green Ginger vina i otišao spavati kod Bluey Knoba.Nazivao je to mrzovoljom. Sišao bi i priznao mami sve, uzeli bi Bibliju, galamili, i na kraju sepomirili. Kod Scullya se nije događalo ništa gore od toga, ispijanja Stone<s Green Gingerazbog krivnje, te skrušeno srce ujutro.

U redu. Izlet, recimo da je istina i da se opija. Tko je žena? Osjetio je kako se njegovanova utvrda sigurnosti opet ruši. Prije par dana bio je uvjeren da je Grčka krivi početak. A pardana prije toga u krvi je osjećao da je ondje. Sada više nije znao što da misli.

"Scully?"Billie ga je vukla kraj ograde te se vratio na slani zrak dok se more ispod njega dizalo i

spuštalo."Da kompa? Hladno ti je?""Irma želi biti moja prijateljica.""Da? Kako znaš?""Rekla mi je. Sviđa joj se naša kosa. Tvoja i moja.""Jesi li joj pričala o mami?" Scullyu se stisnulo grlo dok je to izgovarao. Nije mogao

podnijeti pomisao da stranac sazna Billienu tajnu prije njega - okretao mu se želudac od tepomisli.

"Ne.""Ništa?"Odmahnula je glavom. Bože, kako je želio da je opet može pitati da li zna što se dogodilo

na Heathrowu. Ali nije je mogao požurivati."Ti si dobra djevojčica.""Što je bilo ovdje prije mora?"Pogledao je Jadransko more čiji je zaobljeni sivi rub odolijevao nebu."Ništa, ljubavi. Prije mora nije bilo ničega. Zašto?""Samo sam se sjetila toga. Irma je rekla ... ""Prokleta Irma.""Rekla je da ništa ne traje vječno. Ali ja sam rekla da traje more.""Pokazala si joj. Hajdemo."

Irma je pila Heineken, a na stolu ispred sebe imala je čašicu žestice kada su je u podnenašli u salonu. More se malo uznemirilo, a tu dolje bilo je zagušljivo i prazno. Većina je ljudibila na palubi i upijala blago sunce, ali Irma se smjestila dolje.

"Kakav ste vi par", rekla je Irma."Billie, idi po Pepsi." Scully je dao djetetu par drahmi i nekoliko lira te ju je gledao kako

šeće do šanka i penje se na stolicu."Reci mi o Intercontinentalu", rekao je Scully."Reci molim te.""Igrat ćeš prljavo?""Ja sam dobra, loša i prljava."

87

"Mogla bi prestati piti na neko vrijeme", rekao je najljubaznije što je mogao. "Ozlijeditćeš se."

"Reci molim te", rekla je, stavljajući bocu na usta, gledajući ga cijelo vrijeme."Molim te."Nasmijala se, a on je spustio pogled na svoje mesnate ruke."Nije te briga za mene, je 1' tako, Scully?""Znam te samo dvanaest sati, a većinu tog vremena sam spavao.""Puritanac, ta mi riječ pada na pamet.""Ne bi bila prva koja se toga sjetila. Pitao sam te za svoju ženu. Tvrdiš da si je vidjela.""Tvrdim? Ne vjeruješ mi, ali želiš čuti još."Scully je pogledao Billie koja se znakovima sporazumijevala s barmenom s velikim

madežom. Ispred sebe je imala Pepsi, a on se smijao pokazujući svoje slomljene zube."Mislio sam da ćeš mi reći što možeš.""Pitam se.""Što?"Irma se naslonila, podigla bradu, istegnula vrat, pokazala dekolte."Koliko zapravo želiš znati. Što ćeš napraviti kako bi saznao."Scully je buljio u nju. Opet se zarumenjela i popila čašu viski s grimasom koja se

pretvorila u osmijeh. Htio joj je s obje ruke primiti vrat i zakrenuti ga poput ručnika."Želiš novac.""Preferiram avanturu."Stisnuo je nokte. "Žena koja je bila s njom, kako je izgledala?""Još se nismo dogovorili, Scully.""Kakav dogovor, što pobogu hoćeš?""Dođi u kabinu.""Zašto? Možeš mi ovdje reći.""Želim vidjeti imaš li muda.""Nekoć ti se sigurno nešto dogodilo.""Izgledaš kao da si upravo hodao po govnima."U jednome si u pravu ljubavi, pomislio je."Idemo u kabinu.""Oh, Bože.""Brzo."Odveo ju je u hodnik pokušavajući umaknuti, ali hodala je tako blizu iza njega da mu je

doslovno gazila po petama."Scully, ti... ""Začepi. Gdje su ključevi?"Kada su se vrata kabine otvorila, Scully ju je gurnuo unutra, a ona je pala na pod hihoćući

se. Zgrabio je svoj kofer i ruksak i pogledao Irmu koja ležala na podu raskrčena, raširenihnogu dok joj je kosa upadala u oči.

"Kakvo si ti jebeno razočaranje", rekla je.Pokušao je dohvatiti Billiene gaćice s kvake WC, ali ga je preduhitrila."Suvenir", rekla je zadihano.Scully je osjetio kako mu čizma odlazi unatrag. Njegova noga. Osjetio je kako se

priprema šutnuti je, onako kako biste šutnuli otrovnu gljivu u zimskom pašnjaku za stoku, zatren oka je pretvarajući u odvratan prah, a onda je ugledao strah i likovanje na ženinom licu teje osjetio mučninu. Zateturao je, zaustavio se te gotovo pao na nju.

"Nemaš muda! Nemaš muda!" zasiktala je. Scully je unatrag izišao iz kabine kao da seopire hladnom vjetru.

"Bila je prekrasna!" viknula je Irma. "Govorile su francuski. Odjavljivale su se, Scully.Bila je taaaaako prekrasna. Jasno mi je zašto je to napravila. Vidjela sam ih! Vidjela sam ih!"

Odbio se od zida hodnika, njezin glas dopirao je iz svih smjerova, naslonjen navatrogasnu cijev u hrđavoj niši slušao je šokantan zvuk svog srca u ušima koje ga jeposramljivalo svakim svojim otkucajem.

88

U salonu, Billie i barmen pogledali su ga uplašeno i znatiželjno. Irma je vrištala, muklo iklonulo. Scully je bacio prtljagu u separe, stajao je pored njega dašćući te je preznojen sjeo,stišćući šake poput kamenja na ljepljivom stolu.

Trideset

Vojnici nepokretno stoje... Quasimodovo jedno oko divlje svjetluca. Trenutačno se braniod njih... dok jedan od njih, ponešto pustolovniji, to više ne može izdržati...

Na palubi, na hladnoći, Billie čita svoj strip i prekriva uši palčevima. Dakle, to se zoveprovala bijesa. Vezan i bijesan grbavac viče i trese se te sipa tekuće olovo na divlju ruljuPariza. Mornari trkom silaze kako bi vidjeli zbog čega je nastala strka, a Billie je nastavilačitati. Čak je bilo i pomalo smiješno. Ali Scully se nije smijao. Izgledao je šokirano.

Na kraju se sve stišalo i ptice su sletjele na palubu. Stisnula je Scullya za ruku i pokušalaignorirati lice koje ju je peklo. Vrelo olovo. Zvona zvone kao luda. Znala je tu priču napamet.

Nakon što se Irma predala i zašutjela, nakon što su ga putnici prestali zlokobno gledatidok je stajao u zaklonu čamaca za spašavanje, Scully je osjetio kako ga Billie laktom gurka ibudi iz obamrlosti. Tamo na kasno popodnevnom svjetlu, utvrde, stijene i svjetla - kućeBrindisija svjetlucajući beživotnom zelenom i zlatnom bojom - razveselile su putnike krajograde.

Scully je skupio njihove stvari i stepenicama s palube u unutrašnjost broda probio se doizlaza. Trebalo je dosta vremena da vibracije motora promjene visinu, dugo smrdljivoiščekivanje pitajući se gdje je Irma u toj masi koja se gura, ali zelena su se vratašca otvorila iScully i Billie su bili među prvima na doku. Sunce je zašlo za turobne gradske spomenike, apristanište je bilo sivo i prekriveno brojnim smrdljivim putnicima. Gdjegod da ste pogledaliljudi su se micali i čekali, gledali, mnogi od njih bez jasnog cilja i odredišta. Na slabom susvjetlu izgledali bezlično i zlokobno. Scully je odmah znao, zgrabivši Billie za ruku i slijepojureći naprijed, da neće ostati u ovom gradu. Falilo mu je tuširanje i san, a oboje su htjeli nekotiho mjesto na kojem će se odmoriti, ali Scully je znao da će morati nastaviti putovati. Moždasu mu živci oslabjeli, pa je zamišljao prijetnju koja nije postojala, ali želio je prvim vlakomotići odavde. Negdje iza bila je Irma, a ona mu je bila dovoljna izlika da nastavi sputovanjem.

Na ulicama su izletnici i skitnice našli jeftino prenoćište u kartonskim kutijama spoderanim pokrivačima i sjajnim najlonskim vrećama za spavanje. Monoksid je lebdioizmeđu zgrada. Pod nogama je pucketalo smeće. Scully je nastavio ravno po glavnoj ulici,osjećajući kako Billy poskakuje i vuče se za njim. Činilo se da se svi kreću u istom smjeru, smola prema gore, tako da je nastavio istim putem.

"Što je ovo?" pitala je Billie."Pakao", rekao je Scully."Ne, to je podzemlje.""Pa ovo je apartman na vrhu Pakla, Bili", promrmljao je. "Ah, vidi, stazione, to je to.

Brzo, ovuda.""Gdje je Irma?""Puno iza nas.""Kakva provala bijesa. Žao mi ju je.""Nemoj misliti na to.""Ona je kao Alex."Scullyja je probolo na spomen Alexa. Možda su ga već pokopali, veličanstveni bradati

svećenici neodlučno pjevaju iznad njega dok se mačke šuljaju između spomenika iza njih.Koliko je prošlo? Dva dana? Tri?

Kada su došli na stanicu nije se obazirao na nametljive prodavače i ulične pjevače, aBillie se stisnula uz njega. Scully je siktao na svakoga tko im se približio. Osjećao je ludurevnost, čudnu sreću dok su ljudi prolazili osjećajući da će ih ovaj luđak lupiti glavom iugristi ako će morati. Ljudi su imali blijedožutu kožu i nepravilne zube. Ovdje je bila ludnica.

89

Redovi vožnje okretali su i zveketali iznad njihovih glava. Scully je tražio bilo kojudestinaciju na zapadu, bilo što što uskoro kreće, ali jedino što je išlo bilo je za Rim u sedam itrideset. Čekanje od devedeset minuta. Nije bilo idealno, ali promijenio je novac i kupio dvijekarte za Rim. Na kiosku je kupio tjedan dana staro izdanje Herald Thbunea. Ljudi oko njihbesciljno su se komešali, gurali se, nadirali, vikali i pljuvali.

"Gladna sam", rekla je Billie."OK, idemo na špagete", rekao je Scully dižući je iz struje ljudi. "Bože, idemo odavde."

Billie je vidjela kako Scully tone u umor, poput glazbe verglaša koji je svirao na ulici.Sva neobuzdanost je nestala. Samo je umakao kruh u malu lokvu vina i nije ništa govorio. Bioje budan, ali zamalo isključen. Sisala je špagete. Nisu bili dobri kao oni koje je on radio.Uostalom, na svemu je osjećala okus antiseptičke masti. Činilo se kao da je prošla vječnostotkad je jela špagete koje je on radio. Kroz prozor na svjetlima ulice vidjela je majmunaverglaša kako se češe i glavom se naginje prema njoj. Rupe u njezinoj glavi udarale su poput muzike.

"Koja je ovo zemlja?""Italija", rekao je Scully."Znači govore - ?""Talijanski.""Koji grad?""Brindisi.""Je li cijela ovakva?""Italija, samo sam prolazio kroz nju. Ne, par dana smo bili u Firenci, sjećaš se?"Billie je odmahnula glavom. Bilo je previše mjesta. Sjećala se Hydre, Pariza i Alanove

kuće, ali ostala su mjesta bila kao na televiziji, kao da nisu stvarna. A ta kuće, ta mala kućakoju je Scully gradio bila je sva u magli, nejasna, uskomešana kao oblak koji joj se nadvionad glavu kada je razmišljala o avionu. Vrućim ručnicima koje je stjuard donio. Svjetlo WC-akoje se gasi. Ona dolazi, prelijepa, kroz prolaz. Kosa savršeno zalizana nazad. Bijeli vrat, takobijel... i oblak se spušta.

"Svi kipovi imaju male kurce", rekla je."Nisam primijetio. Obriši se, imaš umak preko cijele brade.""Zašto taj majmun ne pobjegne?"Pogledao je majmuna u smiješnom odijelu na verglaškoj kutiji. "Možda je previše preplašen.""Ne izgleda preplašeno.""Možda mu trebaju novci", rekao je pokušavajući se nasmijati.Billie je razmišljala o svim tim ljudima na molu i u mršavim ulicama. Poput onih koje

vidite u Parizu, u Metrou kako leže u kutijama i vrećama za spavanje."Hoćemo biti prosjaci?""Ne, ljubavi.""Nije nam ostalo baš puno novaca, je 1' tako?""Imam karticu." Izvadio je novčanik, onaj sa slikom koju nije željela vidjeti. Izvadio je

plastičnu karticu. "S njom mogu podići novce, vidiš?""Trebali bi ih dati prosjacima. Isus bi im dao kartice, je 1' tako?""Vjerojatno. Da. Moram taj novac kasnije vratiti. To može biti strašno. Ljudi polude od

njih.""To ne bi pomoglo Irmi."Samo je pogledao kroz prozor i nije htio razgovarati o tome. Imao je dobro srce, njezin

tata, ali možda nije bilo dovoljno veliko za Irmu.

Trideset i jedan

Vlak je krenuo u tamu. Billie se pokušavala udobno smjestiti. Udarila je Scullyevenovine, a on je uzdahnuo. Ljudi su mrmljali. Neki su imali jastuke i pokrivala za oči. Svjetla,kuće, ceste letjele su pored. Vlakovi nisu tako loši. U vlaku ste mogli vidjeti da nekamo idete,

90

čak i po noći poput ove, tama je bila samo tunel kroz koji prolazite, tutnjite, lupate i odbijatese poput kamena u cijevi, poput kamena koji je Billie sada osjećala u srcu, pokušavajućimisliti na nešto lijepo, nešto čega se sjećala, a neće je biti strah razmišljati o tome. Iza oblaka.Vidjela je bijeli vrat. Tako iznenada bijel kao da je netko sastrugao boju s njega u WC-uaviona. Prekrasna koža. Dok sjeda vide se vene. Koža plava od vena. Poput mramora. I priča,usta se snažno pomiču. Obrazi rastegnuti. Kosa savršena. Ali riječi izgubljene u galami, zvukstadiona u Billienim ušima dok se oblak spušta, poput dima niz prolaz, kreće se prema njima,zamagljuje izraz ratnog spomenika s lica njezine majke u zaglušujućoj tišini.

Scully se sakrio iza Herald Tribunea pokušavajući se koncentrirati. Ali proučavao je licadrugih putnika kao da je Irma možda među njima. Ludio je, sigurno. Nije znao odredište, nijeimao cilja - samo je išao. Sad kada je promislio shvatio je da zavidi Irmi na njezinom nastupuna trajektu. Bacala se i vrištala, glavom udarajući u zidove. Totalna prokleta nepristojnost, stim se mogao nositi.

Ne, preumoran je. Nije imao pojma što će. Smiješno, zapravo, samo je išao. Putovao.Zbog samog putovanja. Nasmijao se radi toga.

Papir je pao zgužvan. Noć je jurila pored njih. Mogli su biti bilo gdje. Kretanje vlaka biloje umirujuće. Billie je spavala kraj njega poput psa. Vidio se u staklu kako se glupavo smije.Dječačko lice u čeličnoj kanti za mlijeko. Lice dječaka koji voli krave, odražava se u mlijeku- bijelom, sanjarskom, pospanom mlijeku.

Billie se probudila tijekom noći i gledala zemlju i svjetla koja prolaze. To joj ništa nijeznačilo, nije imalo imena, ni mjesta koje bi mogla vidjeti. Bilo je to poput zidova dugogtunela koji neprekidno prolazi. Razmišljala je o baki Scully, o tome hoće li možda doći živjetis njima u toj maloj kućici za lutke. Vani je bilo selo, samo selo. Razmišljala je oprostranstvima smeđe trave od koje bole oči s vjetrom koji šiba kroz njih i velikim mlakamaovaca poput sjena oblaka koji se vuku kroz usamljene eukaliptuse. To je bio prizor koji jemogla ščepati. Ili stražnje stepenice u Fremantleu gdje su se skupljali puževi kako bi umrlikraj pipe. Prizor otoka Rottnest koji lebdi iznad oceana poput NLO-a u daljini. Opet jezaspala, razmišljajući o otoku koji lebdi, poput dijela Australije koji je prelagan da bi ostao na vodi.

U zoru su stigli kava i žemlje i Scully im je kupio doručak, ali Billie je spavala nervoznopoput terijera. Na prljavom svjetlu tamo vani gradovi su se pretvarali u predgrađa. Vrijeme jeda se osvježi, prije gužve. Izvukao se na prolaz. Bilo je teško probiti se kroz ispružene nogespavača. Cijeli je vagon smrdio na loš zadah i jeftinu kavu.

Stavio je ruku na kvaku WC-a kada ju je ugledao kroz staklenu pregradu između vagona.Drugi red, sjedalo uz prolaz. Ispružena. Usta otvorena, glava zabačena, noge isprepletene ugužvi. Maškara razmazana na obrazima. Irma.

Na trenutak je stajao u strahopoštovanju. Da, bila je nešto drugo, nešto posve drugačije.Gotovo da ste se mogli diviti njezinoj upornosti - sve dok se niste sjetili da je htjela uzetigaćice vaše kćeri kao suvenir.

Vratio se niz prolaz posrćući preko ružne hrpe užeženih ruksaka i smotanih madraca,nogu u čarapama, planinarskih cipela, mokasinka. Vlak je poskočio i zatresao se. Zgrabio jenjihovu prtljagu i podigao Billie na ramena. Trebala je spretnost za kretanje kroz vlak, krozvrata i oblake dima, pokraj vreća za odijela i prtljagu s monogramima, oko kovčega s kotačima.

WC u prvom razredu bio je tih i prostran. Scully je sjeo na spuštenu dasku dok mu jeBillie spavala u krilu, a otmjeni putnici prvog razreda strpljivo su čekali ispred. Nakon nekogvremena vlak je usporio, ali Scullyev se mozak i dalje kretao. Bježi, pomislio je. Bježi.

Stanica Roma bila je prostrana odaja povika i jeke, metalnih vriskova i sudara kolica doksu Scully i Billie trčali kroz rulju koja proklinje i grabi prtljagu, prema uredu Informazione uglavnoj sali. Scully se osjećao smrdljivo, odvažno i naborano dok je pomno promatrao čudnimonitor kompjutora koji je pokazivao poruke na svim jezicima.

91

"Inglese?" Pozvala je mršava, crna žena s pulta iza njih."Oui", rekao je Scully dašćući. "Si, da, engleski."Vidio je destinacije kako se odmataju ispred njega.8.10 Bern8.55 Lyon (Part - Dieu)7.05 Minhen8.10 Nica7.20 Beč7.20 FirencaPogledao je na sat. Bilo je 7.02. Predugo da čeka za Nicu ili Lyon. Irma je bila tu negdje.

Kotači su cvilili na tvrdom podu. Čovjek je monotono govorio preko razglasa. Dva su seizletnika svađala kraj pulta, sivi od iscrpljenosti. Morao je to biti prvi vlak prema sjeveru.Otvorio je novčanik.

"Dvije karte za Firencu, jednu za odrasle, jednu za djecu, drugi razred. Molim vas. Ne,prvi razred."

Lupio je American Express karticom po pultu, a službenica se strpljivo nasmiješila."Odmor je velika strka, gospodine.""Da, prokleto velika strka. Koji kolosijek, uh, koji binari za Firencu?""Vlak EC30. Vidjet ćete.""Hvala. Grazie.""Prego. Gospodine? Gospodine?""Da?""Morate napisati ime. Potpisati se. Imam vašu karticu.""Oh, da, kakva strka. Kakav je ovo odmor!" Billie je zakolutala očima. Potisnuo je

histerično hihotanje. Ludio je.

Kako se krajolik pretvorio u sela, blatnjava sela i ogoljela stabla, Scully i Billie ispružilisu se u svom praznom kupeu dok se znoj još uvijek sušio na njima. Presvlake njihovih dugihsjedala jeftino su svjetlucale i bile su hladne. Zrak koji je strujao kroz prozor bio je trpak.Obuzelo ga je vrtoglavo olakšanje dok je vlak ubrzavao. Nebo je bilo nisko i poput mramora,crno, sivo, bijelo, probušeno jablanima i tornjevima malih crkava. Zemlja je bila skrpanaizmeđu kamenih zidova i groblja, staza koje su se migoljile. Bila je tu neka blagost, sigurnostkrajolika kao iz slikovnice koja ga je smirivala. Kao Irska, Bretanja. Tada, njih troje iDominique u omnibusu bretonskih farmi. Scully je imao isti osjećaj kada je to promatrao. Svešto se može napraviti, napravljeno je ovdje. Ova me zemlja neće pojesti. Bila je to zemlja suzdama, sa sedlom. U Bretanji je stanje bilo tužno, gubitak divljine, ali danas, gledajućinježna, bujna brda i simetrični pošumljeni kraj, osjetio je kako mu se cijelo tijelo zahvalnoopušta pri pogled na jednostavnu ljepotu.

Billie ga je stisnula za ruku. Zavalio se na sjedalu, njegovom sjedalu prvog razreda te senasmijao.

"Zabrinula sam se za tebe", rekla je.Podigao je njezinu ruku do svojih usnica. "Pa gospođice, zahvaljujem vam.""Urk, stjenice!""Zovi doktora!"I na trenutak, trenutak koji je trajao više nego što je misli da je moguće, smijali su se

zajedno bacajući noge preko presvlaka. Osjećaj ih je lagano grijao dok su tonuli u tišinu.Billie je podigla svoj strip s magarećim ušima. On je uzeo svoj Herald Tribune. Vlak sedrmao i vijugao kroz brda.

Osjetivši da je vlak usporio na strmom usponu, Billie je podigla pogled s Quasimodoa iugledala čudesnu stvar. Smiješan zvuk izašao joj je iz grla, a ona se zapiljila kroz prozorprošaran kišom gledajući dva dječaka kako galopiraju uz tračnice iza njih. Dječaka, nemuškaraca. Kosa im je bila mokra, plesala je poput crne grive konja dok su sustizali vlak.Obrisi stabla jurili su pored. Njihove vjetrovke pjenile su se i nadimale, kapuljače su skakale

92

na stražnjoj strani njihovih vratova. Bili su bosi. Billie je vidjela konje bez sedala. Stisnula seuz staklo dok su prolazili pored. Cigani, sigurno su bili cigani. Dok su se smijali bliještili suim bijeli zubi. Mišići u konjskim slabinama zatezali su se kao mašinerija. Bilo je prekrasno -sve je bilo prekrasno, i vidjeli su je.

"Pogledaj! Pogledaj!"Scully je ustao, izronivši poput plivača iz svog sanjarenja, i od tog je prizora ustuknuo od

šoka. Izbuljene staklene oči konja. Kapljice crnog blata dižu se oko njihovih trbuha. Bosenoge dječaka. Koljena savinuta na konjima, grive stručno isprepletene među njihovimprstima. Scully je vidio kako im se kiša guli s lica, s tamnih kapuljača njihovih grubih jakni, injihove oči na njemu, crne i lukave. Opasno blizu tračnica, mahali su, podignutih dlanovaprljavih ispruženih ruku. Cerili su se. Luđački se cerili.

Scully je spustio roletu."Ne!"Billie je petljala po ručki sve dok se ponovno nije podigla. Jahači su skočili, naporan skok

preko niskog zida, poput strijela u zraku dok je blato prsnulo s druge strane. Opet su se popeli,primaknuvši se Billienom prozoru. Njihove su ruke hrabro hvatale ogradu.

"Isuse Kriste!" rekao je ScullyVidjela ga je kako se okreće, a onda vraća.Scully je ugledao krv na konjskim slabinama gdje su tri grane ostavile svoj trag. Osjećao

je hladnoću u cijelom tijelu, padao je, tonuo. Studen. Vidio je upornost ispruženih ruku, zlobuu njihovom pogledu. Čak i kada su stigli na vrh uzbrdice, nastavili su, jašući bez straha, zvalisu, zahtijevali, molili sve dok nije zatvorio oči i osjetio novi zalet vlaka dok se kretao nizbrdo.

Billie je mahala dok su zaostajali, njezino srce brzo je i divno kucalo. Žljebasti zidovi nasipaprekrili su prozore, a oni su nestali. Stisnula je dlan na hladno staklo. Scully je legao ližući svojeispucane usne. Billie je osjećala nesvjesticu. Glava joj je pala. Dodirnula ga je, ali on je ustuknuo.

"To su samo dječaci", rekla je. "Samo blesavi dječaci." Petar Pan dječaci. Razmetljivci. Ividjeli su je.

Trideset i dva

Iz glasina mjesta, crvenih pustinja gdje se rađa vrućina, snažan vjetar udara kroz vrhunskikrajolik izbočina i prijevara, napadajući pustopoljinu usahnutim udarima. Sve što je ovdjeostalo je skromno talasanje. Zemlja je sastrugana s kamena, tvrdoglavi ostaci koji se čvrstoodupiru kontinentalnim udarima vjetra. Pelud, skakavci, muhe, crveni pijesak putuju povrućini, kroz ravnice, vododerine i privremene predstraže do svjetlucajućeg ušća mora. I kadase gradovi, tornjevi, promjenjivi spomenici dina pojave na vidiku, vjetar lagano jenjava dokse kroz zrak susreće s priobaljem usporavajući prijevoz toliko tereta. More drhti i širi se odpromjena, a u mirnoj pauzi pokrivaju ga milijarde klupka, sićušnih pomaknutih stvari koje setrzaju, gule i tonu tisuću milja od kuće. Ribe se poput iskri uzdižu iz dubina nestrpljive odpromjena. Pijesak, lišće, grančice, sjemenke, insekti, čak i umorne ptice obrušavaju se na ribekoje lelujaju same ili u jatu, njihove peraje spuštaju se pri ubrzanju dok nasrću, okreću se ilome površinu vode kako bi pohlepno progutale bogatstvo neba, puneći svoje trbuhe zemljom.A za njima dolaze druge, okretne na otvorenom moru te voda postaje ružičasta od smrti štoprivlači ptice iz nevidljivih daljina koje udaraju u površinu i probadaju meso te lete poputnovog oblaka iznad oceana. Na vanjskom rubu usamljena riba, velika poput čovjeka, baca seu zrak, oko joj je crno od jeze dok bježi od svog progonitelja. Nema stajanja.

Trideset i tri

U Firenci su pronašli hotel, blizu Dumoa s glatkim podom od tarca i prozorskim kapcimakoji su se ljuštili na ulicu. Gradski zrak ispunjavala je buka automobilskih truba i kiše. Na

93

crkvama i kupolama zvonila su zvona. Odvodne su cijevi skladno zvonile, a od ispod sudopirali mirisi espresso kave, salame i kruha.

Scully je napunio kadu i šamponom oprao njihovu odjeću. Izribao je košulje i istukaotraperice, iznova i iznova ispirao prljave čarape i objesio ih na svim kapcima i radijatorima dase iscijede. Goli su legli u svoje odvojene krevete i slušali kapanje vode u pod. Neko su sevrijeme gledali, ništa ne govoreći. Svjetlo je u trakama padalo na posteljinu. Brzo su zaspali,okruženi sjenom odjeće koja se parila.

Probudili su se kasno popodne. Billie se probudila prva. Tresla se. Osjećala se kao da jojje glava narasla. Zamotala se pokrivačem i sjela listajući putovnice. Gledala je njihova velika,okrugla, sretna lica kao i štambilje na čudnim jezicima. Na slici je bila manja. Sviđalo joj sekako su nasmijani na starim slikama. Scully je ustao. Gledala ga je kako pere zube sve dokpasta nije postala ružičasta. Nije gledao u ogledalo. Guzica mu se talasala, a jaja glupavoklopotala. Scullya nije bilo briga što je gol. To je bilo zato što nije bio lijep. Samo je lijepimljudima stalo.

Vani nije padala kiša, ali grad je bio vjetrovit i mračan. U restoranu sa švedskim stolompojeli su tjesteninu i kruh. Bio je pun pare i buke. Stolice su škripale po podu. Ljudi su vikali ismijali se.

Poslije su samo hodali. Na mostu je bilo nešto poput malog grada gdje su Afrikanci, crniljudi, prodavali majice i satove izložene na mokrom kamenju. S druge strane rijeke hodali supo lijepim vrtovima i popeli se na utvrdu koja je izgledala ga razrušeni dvorac u Irskoj.Gradske su krovove prekrivali golubovi i zvuk zvona.

Scully je hodao s djetetom osjećajući da su slabašno povezani, kao da će ga najmanjivjetar otpuhati. Među njima je vladala tišina. Samo su pokazivali ili naginjali glavom premastvarima, misleći svoje vlastite misli. On je razmišljao gdje je najbliži aerodrom i je li ostalojoš novaca na Amex kartici. Osjećao je čudnu smirenost. Blatnjavi Arno tekao je pored njih.Ponte Vecchio osvjetljavao je sumrak.

Hodali su u svojoj odjeći zgužvanoj od kofera pored Talijana koji su izgledali kao da susišli s naslovnica časopisa. Pete, svjetlucave tajice, čelični pregibi na hlačama, kaputi nakojima biste mogli spavati. Imali su skandalozne cipele, prekrasne guzice, i muškarci i žene,kao umjetnička djela. Žene s nalakiranim noktima prolazile su kroz Billienu kosu, a Scully jebuljio u njihove svjetlucave usne. Buon Giorno.

Billie ga je ugledala u svjetlima izloga. Izgledao je sanjarski, ali vratila mu se krv."Svi za jednoga", rekla je."Jedan za sve."

Prije spavanja billie je odrezala nokte na nogama s malenim škaricama iz Scullyevogšvicarskog nožića.

Njihova se oprana odjeća napola osušila. Svi kutovi Billienih očiju, sve što je vidjelaimalo je sjajan odraz. Dok je ležao rezala je i njegove nokte na nogama, diveći sesvjetlucavosti stvari.

Na smokvinom stablu, dok je susjeda Marmi Watson održavala ravnotežu pored nje,Billie je pokazala na ulicu prema osobi koja je hodala sama, aktovka joj se njihala, noge kaorazrezane škarama, a crna joj je kosa padala na vrat. Popodnevno svjetlo u njezinim očima.

"Pogledaj", ponosno je promrmljala. "To je moja mama. Pogledaj je samo."

"Svi za jednoga!" Govorili su, njih troje na praznom podu stana u Parizu. "Jedan za sve!"Smijali su se kao ludi u neredu, smijali, smijali.

Na slabom hladnom svjetlu trga sljedećeg dana, klinka i nije tako dobro izgledala. Scullyuse nisu sviđali novi nabori njezinih rana. Izgledali su vlažno dugo nakon što ih je oprao. Billieje odbila nositi šešir, ali nije se žalila na nikakvu bol. Činilo se da je dobro raspoložena.Gledao ju je kako mrvicama kruha hrani golubove. Pokušavao ju je ne gnjaviti razgovorom,

94

ali odlučio je nabaviti popis doktora koji govore engleski u uredu American Expressa dok jeišao provjeriti stanje računa. Razmišljao je da li se vlaga vratila u kolibu. Zimski solsticij.Kako Slieve Blooms izgleda danas? Čudno se osjećao. Nepovezan sam sa sobom. Jučer idanas. Bez boli - gotovo bez osjećaja. Bilo je to kao da je izišao iz tunela, bučnog, slijepog iuzdrmanog mjesta na svjetlo, neko vrijeme nesiguran je li izišao u jednom komadu.Nevjerovanje preživjelog.

Zvona Duoma zvonila su na porculanskom nebu. Pogledao je prekrasnu kupolu.Pogledajte to. Nije samo zbog ljubavi izbačen s arhitekture - nego i zbog vizije poput ove,znakovi stari par stoljeća koji su mu govorili da odustane i prestane glumiti. Svijet može i beznjegovih trgovačkih centara, pasivnih solarnih bungalova. Ako to nije bio nedostatak veličine,onda će priroda uništiti ostatak vašeg ponosa. Vožnja do Olgasa, Ayer<s Rocka, terakotapolisa termitnjaka, bijelih mramornih ravnica bilo kojeg slanog jezera razbit će vaše iluzije.Scully nije imao mjesta za iluzije. Što se još može izbiti iz njega?

Kraj palače Pitti, ured Amexa mirisao je na cvijeće, papir i vlažne kapute. Za Scullya suto bila posvećena, strašna mjesta. Iza stakla, drva i tepiha toliko moći. Redovi uglađenih,samouvjerenih muškaraca u odijelima s prugama. Udarci dobro podmazanih aktovki. Ležernoizmjenjivanje novaca i informacija. Trenutačna priroda stvari. Poput poganskog hrama. Scullyje stisnuo svoju dragocjenu plastičnu karticu. Billie je zakvačila prst kroz rupicu njegovogremena. Pažljivo, svjestan dojma koji odaju, stavio joj je šešir na glavu kako bi prekrionajgore rane. Uplašen mirisom losiona poslije brijanja pronašao je čekovnu knjižnicuUjedinjenih Iraca te je izravnao nabore košulje. Svuda naokolo ljudi su na pet jezika kupovaliosiguranje, putničke čekove, vodiče, paket aranžmane, podizali poštu, razmetali se svojompokretnošću.

Unovči ček, pomislio je. Moli se da ima pokriće. I popis doktora.Billie je obrisala svoje čizme u tepih. Uskoro će odustati - od jučer je osjećala kako slabi.

Novac je udario na pult u razini njezinog nosa, na vrućim je obrazima osjetila njegov dašak.Mali krevet na tavanu. Konj. Dvorac.

"I telegram za Vas, gospodine Scully."Billie je osjetila kako mu koljena klecaju. Pustila njegov remen i promatrala ga kako

pažljivo otvara omotnicu. Novac je još uvijek bio na pultu, a ljudi u redu iza njega iziritiranosu kvocali.

"Billie?"Zgrabila je novac i povukla ga. Nasmiješio se. Bio je to izraz koji ste Ajaxom i žičanom

četkom željeli skinuti s njegovog lica. Odvukla ga je od pulta do pozadine gdje su se starcisvađali nad kartama i nogama lupali prtljagu.

"Pusti me da opet pročitam", nejasno je rekao, ali otela mu ga je i stavila ga na niski stol.

Scully. Nađemo se 23. prosinca u podne kraj fontane tuileries.

Bilo je teško disati kada ste gledali u to. Nije čak bio ni dio da ide sam. Samo ideja, kaometeor koji pada s neba. Pokvarenost toga. Billie je zaboljelo u prsima kao da je progutalajuhu od luka toliko vruću da joj je spalila želudac.

"Ne bi smjela to raditi", šapnula je.Tuileries. Pariz. Dio blizu engleske knjižare. Sav bijeli šljunak. Gdje je skupljala kestenje

i napravila torbu od njezinog šala. Nije bilo pošteno.Njezina majka.Pitanja su poput sjena visjela nad Scullyevom glavom. Njegove su misli lutale svugdje i

nigdje. Oluje, iskre, komete misli. Spontani pobačaj, iskrvarenje. Propušteni pozivi itelegrami. Je li poslala telegram u svaki ured Amexa u Europi kako bi ga pronašla? Je li bilauplašena i očajna, okolnosti su se gomilale, strah joj ispunjavao cijelo tijelo?

Je li možda na trenutak povjerovala da neće doći? Da je to nekako odlučio. O Bože, je liosjećala bol i paniku kao i on, čak i u snu čeznula za šansom u prilikama koje su je gušile,jednostavno ne znajući? Je li ih lovila? Za koliko su se mimoišli? Kako će se poslije ovomesmijati, komičnoj čudnosti, uzimajući zdravo za gotovo te ogromne zastrašujuće skokove koje

95

su tako ležerno poduzimali iz jedne vremenske zone, kontinenta, godišnjeg doba, jezika imjesta u drugo. Tako brzo zaboravite prokletu klimavu opasnost pokreta, putovanja.Podizanje stopala sa zemlje.

Od tih je misli nastavio drhtati. Možda je ostavljen. Stvar, veza je popustila. Pogreška,ljudska zbrka u srcu, koje je odjednom postala svjesna. U deset dana? Ili neki medicinskirazlog, poput krvne pretrage, rendgenske zrake o kojima nije željela pričati do sada. U Irskojje bio tako prokleto odsutan, toliko okupiran fizičkim, hitnim stvarima, i svojom vlastitombezveznom usamljenošću, za boga miloga! Nije obraćao pažnju. Trebao je zvati svaki drugidan, pratiti njihov napredak. Možda neka grozna obiteljska stvar koju je za njegovo dobroskrivala sve ove godine. Ili neki... neki razvoj događaja, neka prilagodba, predomišljanje,neko iskustvo poput puta - do - Damaska, kako je Salvos to nazivao. Vjera čak. Ili umjetnost.Neko zasljepljujuće svjetlo, neki sretan slučaj, genijalna ideja ili snaga - tko zna - čak bi ga ijednostavno, bljutavo objašnjenje zadovoljilo. Vruća eksplozija mržnje. Vijesti o drugomčovjeku, o cijelom novom životu - osjećao se kao da ga nije briga, da može to podnijeti. Zatošto je jedino o čemu je mogao razmišljati više od sekundu je ona kako stoji u čizmama ikaputu, šal joj se poput životinje ovija oko vrata. Tamo na neplodnoj geometriji Tuileriesa.Ogoljela stabla, nisko nebo. I samo vruć dah između njih.

Pogledao je Billie koja je izišla staklena vrata. Zgrabio je telegram i izjurio na ulicu zanjom.

"Billie!"Izgledala je poput lutke, ruke su joj visjele sa strane dok je gazila po kamenu za

popločavanje, gležnjevi su joj se luđački krivili u jahaćim čizmama. Ulicu je prekrivao opojanmiris kave i dima cigara.

Približio joj se te joj stavio ruku na rame. Pomakla se u stranu i nastavila hodati."Billie."Što ako me ne želi? Billie je pomislila. Postoji samo jedna majka."Billie, stani. Što je s doktorom?""Vrištat ću", rekla je promuklo. "Ako me dodirneš, ako budeš pričao sa mnom, zavrištat

ću i policija će me pokupiti. Uzet će me."Stajao je tamo preneražen. Auti i pločnik sjajili su se na kisici koja je sipila, a koju čak

nije bio ni primijetio. Obrisala je lice o rukav kaputa prekriven rosom i sa staloženom,vidljivom snagom volje uspravila se i izvukla smotak lira koji je ostavio na pultu.

"Samo nemoj govoriti", šapnula je.I nisu prozborili ni riječ kroz ulice do hotela pa do stanice za noćni vlak za Pariz.

Trideset i četiri

Scully se podigao u krevetu kako bi promatrao svjetla talijanske rivijere koja prolaze.Brodovi su bili nasukane zvijezde u tami. Tuneli su ga vodili u bučni svijet od čega su gaprolazili žmarci. Nije mogao vidjeti plaže, ali u neosvijetljenim pukotinama, mjesto gdje ne bistali ni čelik ni beton, osjetio ih je. Bulevari s palmama, široka prostranstva pijeska. Valovikoji se lome.

Sjetio se vikenda u St. Malou u Bretanji, pogleda na plažu nakon tako duge okruženostikopnom u Londonu i Parizu. Vjetar s kanala bio je grozan. Pijesak je nosila sve slabija plima.Bilo je tako napušteno, tako čudno. Njih su troje u čizmama i kaputima jurili po obali, trčalipo vjetru ispod srednjovjekovnih bedema starog grada. Mogli ste lako zamisliti križare naovoj plaži, isto kao i naciste. Zaštićena rtom nastalim djelovanjem plime i oseke, tvrđava jestajala nad morem, ali to je svejedno pojačalo njegovu čežnju za domom. Unutar zidinabedema s pogledom na kanal, izgrađen u šupljinama, pružao se labirint morskih akvarija,otkriće koje ih je oduševilo. Dok su njih tri jurile dalje, dašćući i gurkajući laktom dok sunjihovi djevojački glasovi odzvanjali u podzemnoj tami, Scully se zadržavao kod svakogakvarija proučavajući ribe koje nije znao.

96

Bio je to dobar vikend, odmor od Pariza. Od svih njihovih pariških prijatelja jedino sepored Dominique mogao relativno opustiti. Nije bilo seksualne napetosti među njima kao niprevelikog kulturološkog jaza. Taj je vikend svuda nosila svoju Leicu. U luku, na čudno starogroblje, u kafiće i vjetrovite ulice. U napuštenom su hotelu u prizemlju igrali biljar i pili vrućučokoladu i calvados. U daljini se čulo zveketanje prozorskih kapaka. Biljarske kugliceodbijale su se od mante. Vjetar s kanala vani. I more.

Scully je otvorio prozor vlaka i na obrazima osjetio ledeni udar.Pariz. Ovog će puta izvući najbolje iz tog prokletog mjesta. Ovog je puta bio slobodan,

samo je prolazio. I nije bio neiskusan kao nekoć. Nije se morao baviti s lordovima koji sedure, s ljuskavim stropovima bogatih i neurotičnih, prijezirnim pogledima Gala s kojima senekoć morao ponizno nositi, razmišljajući o plaći. Mukotrpnost i anksioznost ilegalnog poslaje nestala - noći kada je ležao budan smrdeći na terpentin sa šakama poput napuknutih cigla.Ovog se puta nikome neće uvlačiti u dupe. Neće biti isprika zbog njegovog groznogfrancuskog ili očajne odjeće. Nema razloga da se ne zabavi. Ovoga puta neće imati milosti.

Spustio je prozor i osjetio ugodnu ukočenost u licu. Večeras nije bilo straha, samo divljeiščekivanje. Sve je bolje od neznanja.

Billie je stisnula pokrivač na prsa dok je crni tunel noći prolazio nad njezinom glavom.Pogledaj ga večeras, kao Quasimodo na zvoniku. Nasmiješeni sjaj njegovog lica odražava seu staklu. Ima podignuta koljena. Kao grbavac koji udara zvona dok je sam unutra, pokrećućiih tako da ništa ne čuje. Navukla je posteljinu preko glave i osjetila kiselost svog daha. Vlakje posrtao i poskakivao. Kao da želi napustiti tračnice. Dok joj je plahta bila među zubima, apokrivač nad glavom kao zagušljivi šator, Billie se molila za anđela, za vihor, požar, ogromnupukotinu u kugli zemaljskoj koja ih može spasiti od sutrašnjeg dana, od druge strane oblaka.

U cirkonijskom blistavilu Indijskog oceana - koraljnoj vodi, bombora vodi, vodi punojmorskih pasa - Scully je ugledao brazdu. Stao je kraj gornjeg ruba palubne ograde koja jesmrdjelo na krv skuša i znoj. Buljio je. Brazda, trag na površini zbog kojeg je pomislio nadelfine. Ali ovaj je plivač imao udove. Sada je vidio - obris nogu, ruku, kosa koja se širila kaogolema morska alga - i izronila je ispred njega u zaklonu broda, gola i skliska, bujnih grudi,ogromnog trbuha. Jennifer. Razigrano se smijala, zvala. Čak nije ni oklijevao. U čizmama jeprešao ogradu, rukavice su pohlepno usisavale vodu, te je potonuo poput balasta, jureći krozmjehuriće prema jezivom, modrosivom podnožju grebena gdje ga je čekala nasmiješenaBillie, njezino lice izgriženo od morskih pasa, njezino tijelo se slama dok sjena plivača napovršini prolazi poput anđela smrti.

Trideset i pet

Dok grijanje beskorisno puše, a ruke su mu čvrsto na volanu, Peter Keneally skreće saskliske ceste dok se iza njega kliže pošta Republike. Zaustavlja se pred Binchyevom kolibomi izlazi iz auta. Vani nije ni malo hladnije. Isuse, nebo je neprozirno kao smrznuta vodastajaćica u jarku, a mala kuća tiho stoji na brdu između. Ptice lete u krug i manevriraju okotog groznog dvorca dok se oblaci spuštaju s grbavih planina.

Poštar otključava teška zelena vrata i gleda ih kako se naginju mrmljajući. Želio je tonapraviti već tjedan dana, biti sam u Scullyevoj kući. Miris svježe plijesni. Deterdžent. Boja ištuk. Sićušne zavjese navučene, ženske stvari tu i tamo na prozorskim daskama i policama.Pali vatru u kaminu, šulja se slušajući svoje velike, ružne čizme na parketu i stepenicama.

Mali krevet, razbacan i napušten. Neke knjige. Madeline, Mačak u čizmama, Tamo gdjesu divlje stvari, Tin - tin, velika Biblija sa slikama. Svježa boja na zidovima. Dašak dima izpukotine dimnjaka. I veliki krevet, sav zgužvan i prekriven kozmetikom i odjećom izvučenoju žurbi. I tu ima knjiga. Svijet prema Garpu, za ime Božje. Klaonica pet, Majmunska vlast.Novine, katalozi željezarije.

97

Peter sjeda na krevet i otvara pola litre John Jamesona. Ima osjećaj kao da pije hrđavečavle. Puls mu je ubrzan, sad kad je u kući. Ima čudan svjež osjećaj novoga.

Više ne izgleda irski. Lijepo izrađena polica za knjige kraj kreveta, išmirglane stolice,svijetli tepih na podu. Kuća čovjeka koji zna par stvari, zna s rukama i obazriv je. Pažljivmuškarac, i temeljit, zna kuhati i raditi sve druge ženske stvari. Momak s knjigama pokrajkreveta, i pričama o Parizu, crvenoj pustinji i velikoj ribi koja namiguje. Čovjek s djetetom, nimanje ni više. Da, zavidi starom Scullyu, to se ne može poreći. Na svom to dolaženju iodlaženju. Čak i na toj maloj kući - zavidi mu zbog onoga što je vidio u njoj.

Poštar ustaje i otvara par ladica. Dodiruje majice i olovke, uzima fotografiju djevojke skosom crnom poput ugljena i licem mirnim poput duha. Nebo iza nje je plavo. Smeten je odsamog pogleda na nju pa vraća fotografiju u ladicu i sjeda na krevet kako bi pogledao svoječizme.

Conor. Na njega ga Scully podsjeća. Na starog Conora. Možda mu se zato i sviđa bezikakvog posebnog razloga, možda se zato ne želi doseliti i nastaniti ovdje, zaplijeniti svestvari zbog svih onih neplaćenih računa. Scully je strastven prema životu, kao stari Con. Životje borba do proklete smrti, to je život.

Vatra frkće u dimnjaku i poštar liježe, ispija još Jamesona i razmišlja o Našem Ocu,razmišlja kao čovjek koji se boji za sebe, dok pošta Republike nepomično leži zgužvana.

Volio sam previšeI tako, pomalo

Sreća je izgubljena..

>Cesta Raglan<

Trideset i šest

U prozirnoj svjetlosti zore, dok je vlak umorno lupkao i zveckao kroz stakleno i čeličnoždrijelo Gare de Lyona, Scully je nježno češljao djetetovu kosu te joj je ravnao odjeću. Srupčićem je laštio njezine male žućkasto-smeđe čizme prije nego što je iznova spakiraooskudne stvari. Nosači i maleni tegljači za prtljagu krivudali su po platformi. Golubovi su sedizali u valovima. Njegovi zglobovi, tjeme, svaki zub trnuli su od iščekivanja. Jutros seosjećao nepobjedivo, nezaustavljivo. Danas je bio dan. Tuileries u podne. Pariz, čuvaj se.

"Ovog jutra", rekao je, "nakon što pronađemo hotel, odvest ću te negdje, bilo gdje gdježeliš. Ti biraš. Bilo gdje, OK. Samo kaži."

Billie je podigla pogled grozničava od molitve i brige. "Bilo gdje?"Znat će, pomislila je. Neće trebati pitati. Znat će gdje želim ići.Osjetila je kako se vlak zaustavlja. Svijet se na trenutak zanjihao na svom sidru. Sve je

stalo. Ništa se nije pomicalo ni u njoj ni izvan nje. Bilo je poput uzdaha. Billie nije puštala tajtrenutak dok su se rubovi stvari sjajili.

S licem uprtim prema neprozirnom nebu, dok se znoj od penjanja na njemu pretvarao ustaklo, Scully je zabacio glavu unazad i nasmijao se. Vjetar mu je rovao kroz kosu,nadimajući njegovu beznadno prelaganu jaknu, vukući ga za obraze. Položio je ruke nakamenu pregradu i pogledao grad čiji su zlatni, zeleni i sivi krovovi gotovo ranjivo ležali podnjim. Pariz je još uvijek bio prekrasan, ali ne potpuno prekrasan. Tu je gore imao domaćiizgled - sav taj zastrašujući sjaj, sva divota arogantnosti i neumjerenog ponosa nije dopirala

98

dovde. Na sjeveru svadbena torta Sacre Coeura, na zapadu hrđav supozitorij Eiffelovogtornja. Čak je i jednobojni tok Seine izgledao osebujno između tornjeva, mansardi i ogoljelogmnoštva drveća. Bio je samo mjesto, grad čija su prometna buka i ulične pare jedva dopiraledo njega.

Jurio je niz nisku ogradu mosta, turistički je vodič vikao iza njega. Od vjetra su mu suzileoči, zamagljujući mu sliku isklesanog pravokutnika Tuileriesa s druge strane rijeke. Nadomakzvonika. Ispod njega. Tu, na nultom kilometru.

Billie ga je gledala kako sitnim koracima juri po pločniku, sagnut na hladnom vjetru doksu ispred njega raštrkani golubovi. Ispružio je ruke poput osvajača, zmaja, ali vjetar ga jezgužvao ispod izbočenih spirala isklesanog kamena, zloduha i nakaza koje su se smijale. Nećeskočiti - znala je da neće - ali svejedno je lebdio u zraku dok su mu u lice udarali naleti vjetra.

Drugi su se turisti već okretali, uputivši se prema zaklonu spiralnih stepenica inadolazećem mraku kamenih zidova, ali Billie je ostala s njim kako bi vidjela mutni sjajgrada, diveći se načinu na koji se uzdizao. Cijeli je Pariz odozdo izgledao kao mravinjak,tuneli Metroa, šahtovi kanalizacije, katakombe, rudnici, groblja. Bila je dolje u gradu kostigdje su se lubanje i bedrene kosti uzdizale na žutim zidovima. Tamo dolje, na trgu ispred njih,kroz sitan mali ulaz, gdje su rimske ruševine ležale poput saća.

Vlakovi su išli ispod rijeke. Bilo je čudo što se Pariz uopće uzdizao. Dio koji ste vidjelibila je samo polovica. Koža ju je pekla dok je mislila na to. Grbavac je znao. Ovdje na tornjucrkve Notre Dame vidio je sve onako kako jest. Tu i tamo, dok su mu zvona drmala kosti,vidio je onako kako Bog vidi - iznutra, izvana, iznad i ispod - samo na trenutak. Ostatak jevremena patio i čekao kao Scully koji je plakao na vjetru.

Turistički se vodič zaderao ispod slavoluka.Da, jasno ste mogli vidjeti gore. Utočište, utočište, utočište.Nikada nije željela otići.

Hotel u lie St. Louisu bio je skuplji nego što si je mogao priuštiti, ali Scully je zaključioda su zaslužili jednu noć. Sve vrijeme u Parizu prolazio je pored njega, buljeći u njegovuugodnu, luksuznu unutrašnjost, dok je išao negdje ličiti, a leđa su ga boljela od iščekivanja.Hoteli poput ovoga, predvorja osvijetljena s toplinom i bogatim namještajem dok su zvijezde poputzlatnih medalja visjele iznad vrata. K vragu, zaslužio si to, a neće biti bolje prilike od ove.

U sićušnoj se kupaonici pažljivo obrijao i sredio odjeću što je bolje mogao. Očetkao jepulover, nalio malo Old Spicea u traper jaknu i obukao Billie rukavice i šal koje su kupili naštandu. Lagano je zadrhtala pod njegovim rukama.

"Nervozna?"Kimnula je."Večeras ćemo svi biti zajedno. Pogledaj, dva kreveta.""Možemo ići kući", promrmljala je."Ujutro. Doći ćemo kući za Božić."Billieno su lice preplavile emocije. Na čelu su joj se isticale kvrgave i ljubičaste rane.

Spojila je pete. "Ne moramo", rekla je."Ja moram."Odmaknula se od njega. "Ti idi.""Ne mogu te ostaviti ovdje.""Ostavio si me prije.""Oh, Billie.""Izabrat ćeš nju! Natjerat će te da izabereš! Rekla je da dođeš sam! Znam čitati, znaš!

Misliš da sporo učim? Znam čitati."Nije željela biti ovdje. Nije željela vidjeti, ali duboko u sebi čula je sićušni glas kako

govori - imaš samo jednu majku, samo jednu. Osjetila je njegove ruke na licu koje ju je peklo,i znala je da će otići.

Napustili su mali riječni otok i prešli Seinu na Pont Marieu. Na malom igralištu, Billie jezastala i kroz ogradu od kovanog željeza buljila u djecu koja su se derala i davala sebi oduška

99

klizeći po pločniku. Gledala im je lica, ali nije znala ni jednog od njih. Bake su lupalenogama. Crvena je lopta letjela kroz zrak. Scully ju je povukao i s bolnim je koljenima hodalapo ulici do njihovog starog kvarta.

Scully ih je šutke vodio pokraj Rue Charlemagne. Nije bilo vremena za razmišljanje opješčenjaku, dvorištu, mirisu kuhanja, učenicima klavira koji su drndali po tipkama najutarnjem zraku. Ušli su u Marais gdje su ulice bile zakrčene mopedima i voćarnama,dućanima delikatesa, buticima i košer mesnicama. Zrak je bio preplavljen mirisima: karton,borova smola, meso, cvijeće, lak, vino, monoksid. U trgovini ribom Scully je jedva odolio, ada nešto ne dotakne. Bakalar, list i kozice ležali su na bijelom Božiću tankog leda. Ljudi supreplavili ulice. Bilo je to priviđenje - zavrtjelo mu se od toga.

Billie ga je povukla za ruku. "Moram ići.""Na WC? Nisi li bila u hotelu?""Ne.""Isuse.""Nemoj to govoriti. Baka je rekla da si zaboravio pravo značenje Božića.""Zamotat ću te i poslati baki ako ne ... ""Puknut ću. Hoćeš se svađati s mojom vaginom?""Stišaj se, hoćeš li?" Pogledao je po ulici i ugledao kafić. "Hajde."Podigao ju je u mali zadimljeni kafić i pod stepenicama pronašao WC."Tamo", promrmljao je, kimajući gostima koji su se nalaktili na šank."Messieurs."Vlasnik, debeli muškarac s naušnicama i poblaj hanom kosom, podigao je obrve. "Et pour

monsieur?"Scully je promislio kako bi ga shvatio. Ne postoji takva stvar kao što je besplatno pišanje.

Naručio je espresso te sjeo promatrajući pospane muškarce s tenom engleskih rock zvijezda.Svi su imali brkove, činilo se, te su sinoćnju pijanku nastavili i ujutro. Izgledali su iscrpljeno.

Stigla mu je kava, a Billie se pojavila kraj stubišnog zrcala."Tražila sam Femmes.""Da?""Ali svi su Homos.""Hommes.""Ne, na objema vratima je pisalo Homos. U jednom je bio muškarac."Scully je zastao, kava na pola puta do njegovih usta."Oh?""Spavao je na podu. Preumoran da bi obukao hlače, valjda. Cvijet mu je virio iz guzice."Šalica kave lupila je nazad na tanjurić. "Hajde."Scully je ostavio nekoliko franaka na stolu te ju je izvukao nazad na ulicu."Odsad ćemo ići samo na automatske WC-e, može?" Što se više udaljavao od malog

kafića, to se blesavije osjećao."One u koje ubaciš novac?""Da.""Imaju muziku tako da nitko ne čuje kad prdiš. I peru se sami, znaš. Ali muzika je

najbolja." Pogledala ga je iznenada se smiješeći. "Valjda ga je netko gurnuo iz fore.""Koga?""Cvijet.""Oh, Bože.""No", pametno se nasmijala, "mogao je izrasti tamo. Ako se nije prao."Cijelim putem niz Rue de Rivoli, sudarajući se poput pijanaca, vrištali su i hihotali se.

U Tuileriesu je bilo mirno i hladno. Dugačka suhoparna šetališta s bijelim šljunkom kojije pucketao pod nogama. Ogoljela stabla kestena i platana koja su stajala bez sjene. Od ulazau Louvre nervozno su hodali, očiju punih opreza. Tu i tamo, na njihovoj je stazi ležao divljikesten koji je tu ostao od doba sunca i lišća. Okolo je bilo samo par ljudi. Djecu u

100

kapuljačama i rukavicama lovile su au pairs djevojke. Starci su boćali. Na kraju Concordeastajala je fontana uspravna kao stijeg zastave.

Scully je promotrio terase prema Orangeries muzeju. Imali su još dvadeset minuta. Vilicaga je boljela od napetosti. Billie je pored njega vukla noge po šljunku, šešir joj je prekrivaočelo. Dao joj je pet franaka za ljuljačke i na kratko ju je gledao kako se ljulja. Malo po malonjegov je osjećaj pobjede počeo jenjavati. Što će reći? Hoće li se moći kontrolirati? Ne smijeje preplašiti intenzitetom svojih osjećaja. Osjećao se kao bomba koja otkucava. Nikakvaerupcija pitanja, nikakva sugestija optuživanja. Nikakvo deranje niti udaranje u prsa. Jedanput u životu pokušaj biti dostojanstven.

Scully je dao Billie šesnaest franaka za vrtuljak. Novčići su vlažno zveckali u njegovimrukama. Billie se popela na bijelog konja sa žarkim repom. Sjeo je kraj dvije tinejdžerke kojesu brbljale i međusobno se divile kaubojskim čizmama. Svjetla i sjajna boja vrtuljka luđačkisu se vrtjela u dosadnom popodnevu. Scully se na hladnoći premještao s guza na guz,povremeno se okrećući kako bi pažljivo ispitao stabla iza. Osjećao se kao da ga netkopromatra. Ili je bio paranoičan. Ili nešto. Djevojke pored njega počele su se nelagodno osjećatite su otišle.

Pet do dvanaest. Stajao je i šuljao se oko vrtuljka, dao tehničaru još novaca te slabašnomahnuo Billie. Zubi njezinog konja bili su iskešeni kao da žele ugristi rep konja ispred sebe.Svi su bili jednaki, obrušavajući se jedan na drugog. Vesela staromodna muzika dovodila gaje do ruba živaca.

Sranje - hoće li se pojaviti? OK, doveo je Billie, usprkos strogim uputama telegrama, alikoja mu je alternativa preostajala? Kako će mu to zamjeriti? Nije imao pojma. Ispitao je samsebe, kao što je Salvos govorio, pretražio svoje srce i vratio se natrag s potpunimneshvaćanjem. Nakon svih njegovih nagađanja, svih agonija, nije znao zašto se nije pojavila uShannonu, a sada nije znao zašto će doći ovdje. Vjera. Bio je na rubu vjere. U deset je danaJennifer za njega postala duh, ideja, misterij. Ali njezin mu je telegram šuškao kraj prsa.Znak. Samo se na to mogao osloniti.

Sići će se kod Metroa Concorde i doći će kroz ulaz Jeu de Paume, ocrtan pustimprostranstvom vode fontane. Njihova stara ruta od St Paula kada su išli Billie kupiti knjige uW. H. Smith preko ceste. Da, tim će putem doći. Nikakav duh. Njegova žena. Predobro ju jepoznavao.

Večeras će ih izvesti na neko luksuzno, tradicionalno mjesto. Mjed, koža, čipkastezavjese. Puževi, frak i prepelica - puni galski galop. Dobar Bordeaux. Šetnja. Povratakcivilizaciji.

"Nije mi dobro", rekla je Billie silazeći.Podne. Zemlja ispod njih bila je raskvašena. Osjećala se kao da će joj koža puknuti, a krv

unutar nje je ključala. U glavi joj je zazvonilo. Iza fontane je ugledala kipove. Plesali su uvrtoglavom svjetlu. Sjedalo se treslo kao pod aviona. Mramorne vene na tom bijelom, bijelomlicu. Billie pruža ruke, bojeći se dodirnuti, bojeći se ne dodirnuti. Njezini prsti rašireni kako biosjetili bijelu kožu prije nego što postane tvrda. Osmijeh čvrst poput cementa. Koža hladna.Ispred nje, Billie vidi, dok se oblak tišine spušta na njih. Malo po malo, Billiena se majkapretvara u kip. Nešto se zaustavilo. Nešto na što kiša pada, nešto što bježi, nešto čije očiblijede. S otvorenim ustima, ne govoreći ništa.

Scully je na terasi vidio osobu s kapuljačom te je osjetio kako ga prolaze žmarci. Osoba jestala, a zatim se pretvorila u vihor crnog kaputa dok se Scully uspravio. Gledao je kako hodado Orangeries, hoda prebrzo za šetnju parkom. Bijeli bljesak lica, brzi pogled te je osoboodjednom počela trčati.

Scully je zgrabio Billie za ruku i potrčao prema stepenicama terase. Fontana je siktala.Šljunak je pod nogama pucketao poput leda. Osjetio je kako se Billie spotiče pored njega, njezinenoge prekratke da održe ravnotežu pri toj brzini. Viknula je, silom se otrgnula i nastavila seklizati na sve četiri, ali on se nije zaustavio. Stepenice terase bili su udari u kralješnicu, ogradaje bila hladna i u trenutak kada je došao na vrh ugledao je ramena i kapuljaču kako nestajukroz ulični ulaz Place de la Concorde, stoga je skrenuo desno znajući da je ulaz u Metro izaugla te je imao šansu da je preduhitri. Šljunak je pucketao, opasno popuštao pod njim. Došao

101

je do stepenico, grabeći pet odjednom, jedva da je imao kontrolu, te je skrenuo iza ugla doulaza u Metro gdje je bilo još stepenica i čelična vrata koja su se njihala gotovo ga udarivši.Uletio je kroz njih u smrad mokraće i struje te zvuk vrata vlaka koja se zatvaraju. Praznestepenice, gomilo smeća i žuti billets. Četiri smjera kojima je mogla krenuti, a vlak odlazi.Okruživao ga je neugodan zrak dok je dašćući nemoćno stajao naslonjen na zid.

"Ubijaš nas!" viknuo je. "Jebeno nas ubijaš!"Dva klinca u francuskoj parodiji odjeće za surfanje penjali su se stepenicama gurkajući se

dok su ga gledali. Iza njega su se otvorila vrata i nalet svježeg zraka od kojeg su ga pekle očistisnuo ga je uz zid poput sjene koja je i bio.

Gore u hladnoj, zagušljivoj magli, Billie je vrištala gledajući oko sebe. Svuda uokolojurile su kipovi i ptice i njezin preplašeni glas, a niz nogu joj je potekla mokraća vruća kaorastaljeno olovo, paleći je, jednostavno je paleći.

Trideset i sedam

Scully je nosio dijete čvrsto zamotano u njegovu traper jaknu niz Rue de Rivoli. U vjetrukoji se uzdizao, božična je rulja izbjegavala kontakt, izmicala se, u sekundi primijetivši očajna njihovim licima. Billie nije govorila. Lice joj je nateklo od plakanja i nečeg goreg. Vjetarje udarao u baldahin štandova s kamenicama i podizao ovratnike prodavača božikovine.Vijenci i papir za zamatanje klizali su po zamagljenom sjaju tisuću auta u zastoju. Ispredstaklenih vrata BHV robne kuće Scully je pažljivo pretraživao tijelo s nekom vrstombeznadnog bijesa. Čuvari su namirisali mokraću na Billienim trapericama te su ustuknuli.Scully je bacio mokru jaknu na ulicu osjetivši nalet toplog zraka dok su se pred njim otvorila vrata.

Billie je pokušavala navući nove traperice preko koljena, ali svuda oko nje pod sepomicao, a koža ju je pekla. Pogledala je u ogledalo i ugledala cmizdravicu, mlakonju,prosjakinju s izgrebenim koljenima i bez gaćica, sjajila se kao požar u šikari.

S rukama punim elastičnih traperica, dok ga je zasipala božična muzika, a žene su jurile sveselom djecom, Scully je stajao ispred kabine za presvlačenje pokušavajući završiti misao -bilo koju misao. Gaće, jakna, kreditna kartica. Riječi, mozak mu je presušio.

"Scully?"Billien glas je podrhtavao."Jesi dobro?"Odmaknuo je zavjesu i ugledao dijete stisnuto uz zamagljeno ogledalo, traperice spuštene

na goljenicama. "Ne možeš ih podići?"Okrenula se polako poput akrobata na užetu te je ugledao stakleni sjaj u njezinim očima.

"Vruće... vruće mi je."Scully je pao na koljena i dotaknuo njezinu golu kožu. Imala je vrućicu. Rane su joj

gadno nabubrile ispod vlažnog flastera."OK", promrmljao je. "Daj da ti pomognem. Kupit ćemo gaće na izlazu."Gotovo da je podigao male traperice kada je osjetio sjenu iza zavjese i začuo oštar udisaj.

Okrenuo se i ugledao ženu koja je rukom prekrila usta. Problijedila je kada je navukaotraperice i stisnuo druker, a da nije ni pogledao dolje. Pokušao je ležerno slegnuti ramenimana prijateljski roditeljski način, ali žena se naglo okrenula. Scully je stisnuo zube inepokolebljivo završio. Uzeo je Billie u ruke i krenuo prema kasi.

Trideset i osam

Ušli su u aerodinamički tunel Rue de Rivoli, savinuti kao usamljeno stablo, odjeća ikupovina poludjele od lamatanja. Vraća se do tamnih vrata kako bi ih pustila da slijepo prođu

102

ne osjetivši vrućinu njezine ljubavi. Zna gdje idu. Zna sve što se može znati o njima onakokako mrtvi vide žive. Vjetar probada njezine bradavice i koljena, vrh njezinog nosa, dok gledakako njezin život šepa pored pod čudnim svjetlom popodneva dok odlučuje dokud će ihslijediti, razmišljajući kada da prestane, pitajući se zašto toliko boli što joj trebaju.

Trideset i devet

Telefon, to je prva stvar. Negdje gdje nema ovog vjetra, telefon. Dominique je u gradu.Ona ima opću praksu. Ona će prevoditi za njega. Scully, kako si mogao dopustiti da se ovodogodi?

Ulice su se počele lediti, pločnik je postao sklizak. Klošari su se micali sa vrata krećući seprema zaklonu Metroa. Billiena ruka u rukavici lupkala ga je u obraz. Automobilske trubemeketale su u uskim ulicama Maraisa. Znao je mjesto, dobro mjesto.

Skrenuo je u mutnu vežu Le Petit Gavrochea gdje je zlatno ribica još uvijek plivala ustaklenoj kugli iznad pivske bačve. Barmen ga je neobavezno pozdravio, pokušavajući gasmjestiti. Lica su dolazila i odlazila. Scully je prošao pored uništenog šanka od cinka te ušao uplavičasti dim cigareta našavši stol pored telefona na kovanice. Posjeo je Billie, lagano jeodmotavši te je pod nju gurnuo torbe za kupovinu.

Mjesto je bilo puno uobičajene ekipe, većinom radnici s gradilišta na pauzi za ručak.Škoti, Irci, Luksemburžani. Ekipa koja je radila za gotovinu, grubi muškarci bez papira,sumnjivi vozači kamiona, neki lokalni studenti, par starih kurvi s velikim osmijesima itrepavicama kao u mrtve vrane. Bilo je to Scullyevo mjesto. Ovdje je čuo puno priča. Hrana inije bila nešto, ali pivo je bilo jeftino i uvijek je bilo nekoga tko je dovoljno usamljen i pijanda priča s tobom.

Scully je naručio vruće čokolade i sjeo ne bi li se sjetio Dominiqueinog telefonskog broja.Umjesto čokolade, naručio je Billie limunadu. Dijete je sanjarski sjedilo, pokušavajući skinutirukavice. Ne, nije imao pojma. Izvukao je masakrirani telefonski imenik s njegovog mjesta ipotražio. Da. Što nije bilo u redu s njim? To je jednostavna stvar za zapamtiti. Bože, gubio jerazum.

Ustao je, gurnuo par franaka u telefon i nazvao. Zvonio je i zvonio, a nitko se nije javljao.Stigla su pića. Billie je pohlepno pila. Ustao se i opet nazvao, ali nitko nije dignuo slušalicu.Jebem ti - to je značilo da mora nazvati Marianne. Jednostavno nije imao nikog drugoga.Nazvao je.

"Allo, oui?" Poznati duboki glas. Imala je boju glasa kao filmske zvijezde iz četrdesetih.Zastao je na sekundu, oklijevajući.

"Marianne, Scully je.""Scully?" Besprijekoran ton je zadrhtao. "Moj Bože, Scully, gdje si?""Slučajno, odmah iza ugla.""Comment?Scully, što si rekao?""Marais. U Maraisu sam."S druge strane slušalice zavladala je osjetna tišina kao da Marianne pokušava nešto

ugasiti - lončić za kavu, procesor teksta, stereo. Scully je vidio kako Billie kopa koricu okopoklopca teglice senfa.

"Kakvo... kakvo iznenađenje", uzdahnula je Marianne."Slušaj, žao mi je što tako iznenada zovem, ali mogu li možda svratiti na sekundu?""N - ne, nije moguće", promrmljala je. "Razumiješ, imam posla...""Da, naravno, ali slušaj... "Linija se prekinula. Nazvao je opet. Zauzeto. Bacio se natrag u svoju stolicu. Sranje - što

je to bilo? Znao je da se baš i ne sviđa Marianne, ali uvijek su se ponašali uljudno. Bila jeuzbuđena, smetena. Držala se neprijateljski.

Popio je svoju kavu."Ne izgledaš dobro", rekla je Billie."Govori u svoje ime - Isuse."

103

"Nemoj to govoriti!"Niz stepenice je vijorio kaput. Kaput s kapuljačom. Mrlja, ne duh, nešto stvarno. Pojavio

sam se i netko me vidio. Jennifer ili netko drugi. Netko tko je radio za nju, možda. Kako bi seosigurala da dođem, da vidi jesam li u gradu. Dominique? Ne, ona je bila previše pristojna.Ona bi pričala s nama. A i nikada mi se nije činila tako visokom, tako okretna umokasinkama. Ali Marianne. Marianne me ne voli. Ne bi je pekla savjest što me takoobmanula. Zapravo bi vjerojatno uživala. Jesu li svi u ovome? Zašto bi poslala poruku i nepojavila se? Jesu li se igrali s njim?

Billie je oblizala znoj s gornje usne.Svi ti ljudi o kojima čitaš. Tip koji ode kupiti kutiju cigareta i nikada se ne vrati. Obitelji

čija djeca nestanu. Ljudi koji godinama žive u neizvjesnosti, stalno očekujući da će telefonzazvoniti, vrata se otvoriti, da će se lice pojaviti među ruljom na televiziji. Svaka pošta donosiim apsurdnu nadu. I cijelo vrijeme čekaju, mole se za smrtni udarac, posljednji udaracsjekirom koji će ih riješiti njihovih muka. Grozno zahvalni kada se osakaćena, izmučena tijelanjihovih dragih osoba napokon pronađu u nekom praznom stanu tako da mogu prestati sotrovnim nadanjem i napokon biti slobodni.

Hoće li tako biti? Život proveden čekajući uz telefon? Ne. Poduzet će sve što može. Samće saznati. Neće mirno sjediti i čekati. Zajebi to. U svojoj je duši prešao točku koju nijerazumio. Ovdje, u tišini, u usranom kafiću s mlakom čokoladom ispred sebe. Ne, bio jepreumoran, previše preplašen i previše ljut da bi tiho otišao.

Četrdeset

Scully se odupirao snažnom vjetru u Rue Mahler osjećajući kako mu se uvlači pod kapkei zviždi u kutnjacima. Jurio je s Billie preko pločnika i progurao se kroz luksuzna siva vrata usmrznutu bezvjetrinu Marianninog dvorišta.

Na trećem su katu gorjela svjetla. Scullyevo je srce bolno kucalo. Osjećao je metal vjetrau sebi.

"Sve ih sredi", promrsio je.Billie je zadrhtala i nije rekla ni riječ.U hodniku koji je smrdio na poštu i sredstvo za laštenje stisnuo je gumb za interfon

dovoljno jako da kroz obamr-lost osjeti kost. Njegove rukavice od dvadeset pet franaka bilesu tvrde i vlažne.

"Oui, allo?""Opet ja."Ništa. Samo smetnje. Mećava iz tog malog zvučnika. Pogledao je svoje čizme, još uvijek

osjećajući hladnoću vjetra u kralješnici te je ugledao Billiene grozničave oči i blijedo žuteobraze.

"Hladno mi je ovdje dolje, Marianne. I Billie je sa mnom."Prošlo je par dugih sekunda prije nego što su se ulazna vrata otvorila. Primio je Billienu

ruku u rukavici i tiho ušao u dizalo. Bila je poznata, ta mala crvena kutija. Prisjetio je kako separ puta spuštao u njoj s Jennifer, oboje su se pijani hihotali kao djeca.

Marianne je otvorila vrata na svom katu. Njezina gusta kestenjasta kosa bila je raspuštenai imala je male cipelice s uzicama i crno vuneno odijelo. Fiksirala ga je s odlučnim osmijehomna licu.

"Scully, izgledaš... ""Grozno, znam."Namjestila je obraz prema njemu na uobičajen način te je ozbiljno dodirnula Billienu

glavu, nakon čega su svo troje stajali na hodniku osjećajući se nelagodno."Pitomi smo, Marianne. Možeš nas pustiti unutra."Na trenutak je oklijevala, a onda se naglo okrenula. Scully ju je slijedio preko blistavog

drvenog poda u kraljevstvo nesnosne vrućine i unajmljenog osoblja. Mariannine dvije debeleperzijske mačke otrčale su i sakrile se. Stan je mirisao na sredstvo za laštenje i ulje s

104

plavkastih apstraktnih slika koje su visjele na bijelim zidovima. Scully si nije mogao pomoći,a da ne pređe rukom preko obojane površine žbuke. Njegov prvi posao u Parizu, ovaj stan.Bio je savršen. Radio je kao crnac i zaradio bijedni honorar koji je obilježio ostatak njegovogvremena provedenog ovdje. Ipak, bili su prijatelji. Jenniferini novi prijatelji, i želio joj jeudovoljiti.

Ali nekada je razmišljao nije li njegov mali račun izazvao nove probleme. Marianne je upočetku bila prijateljski raspoložena - čak i preemocionalna. Ali nakon ličenja se ohladila. Parje tjedana pokušao dokučiti u čemu je pogriješio. Izvrsno je obavio posao, je li možda prolioboju po nečemu, ogrebao pod, zapisao zahodsku dasku? Nije napravio ništa krivo - čak niRainbow Warrior šalu. Kriv je bio račun. Nije je uvrijedio - Scully joj je uvijek davao doznanja da zna da su ona i Jean Louis krcati love - ali bilo je kao da misli da on očekuje neštozauzvrat.

Nova opreznost uz njezinu parišku plahost. Doživljavala ga je kao gubitnika, mislio je.Ne samo kao trgovca, već kao trgovca koji snižava cijene. Europa - od nje ti se dizala kosa naglavi.

"Ja ću kavu, a Billie vruću čokoladu", veselo je rekao. "Malo je bolesna. Sjećaš seMarianne, je 1' tako, Billie."

Billie je kimnula. Marianne je stajala ispod velikih prozora, usta su joj se stegnula odosmijeha. Bila je sva dijagonalna - nos, kukovi, grudi; usta - i nimalo poput Jean Louisa kojije bio neukusan tip s linijama automobila iz četrdesetih. Više mu se sviđao Jean Louis, bio jenježniji i po prirodi i po građi.

Nije da mu se Marinne nije sviđala od početka. Bila je elegantna i duhovita i činilo se daje Jennifer uistinu zanima, čak je i čitala njezine radove i pokazivala ih okolo. Radila je zaženski časopis i poznavala je ljude. Njezini su prijatelji bili zabavne uspješne osobe, zgodne iznatiželjne, nimalo poput ljudi koje su prije poznavali. Scullyu se činilo kao šala što poznajete ljude. Jean Louis pokazivao je romantičnu europsku očaranost divljim mjestima i ljudima.Branio je pravo Francuske da testira nuklearne bombe u Tihom oceanu, a s druge se stranerazbjesnio pri pomisli na juhu od klokanovog repa. Scully je uživao kada je njega i njegoveprijatelje mogao šokirati s zadrtim ekstremnim pričama protiv njega i njegove zemlje.Klamidiji kod koala, divotama krastače. Čudima aluminijskih kafića. Neko se vrijeme naMarianninim zabavama osjećao egzotično, ali na kraju je to nestalo te je igrao ulogu Jadnogdivljaka. Održao je neku vrstu pristojnog odnosa s Jean Louisom, bez ikakve prisnosti, tediplomatsko držanje prema Marianne zbog Jennifer. Zabave su postale gnjavaža. Scully sezadržavao pored police za knjige, listajući knjige iz umjetnosti, a oni su ga puštali da to radi.Kada je stigla Dominique, malo se opustio i uključivao u zabavu. A vino mu je bila utjeha.Njega ne bi mogao piti u unajmljenom stanu.

"Pristavit ću lončić, može?""Scully, zaposlena sam.""Prezaposlena za šalicu kave?"Uzdahnula je i otišla u bijelu kuhinju i tada je primijetio da šepa."Ozlijedila si nogu?""Nije to ništa. Sjedila sam na njoj. Imam problema s venama.""I ja sam danas zamalo slomio nogu.""Ne ide ti baš dobro. Izgledaš ludo, Scully.""Oh, i jesam lud.""Jesi li ti ovo napravio Billie?" rekla je puneći lončić. Ruke su joj se tresle. Bila je

nespretna."Misliš na njezino lice? Marianne, ugrizao ju je pas. O tome sam htio -""U Parizu?""U..." zastao je. "Nema veze gdje.""Izgleda kao... un fantome, kao duh."Marianne se naslonila na zasljepljujuće bijeli radni stol odmjerivši ga. Ušla je Billie

pogledom slijedeći mačke."Morom piškiti", Billie je promrmljala.

105

"Niz hodnik", rekao je Scully. "Sjećaš se." Gledao ju je kako odlazi."Ne mogu ti pomoći, Scully. Znaš da mi se nikada nisi sviđao. Takva žena s... un balourd

kao što si ti.""Neću se pretvarati da znam što to znači.""Ne, nikada se nisi pretvarao. Vrlina malih ljudi.""Reci mi o parku danas."Mariannin promukao smijeh bio je sićušan zvuk u tom izbijeljenom prostoru. "Scully,

gubiš razum.""Da, umoran sam, strašan i očajan.""Mogu pozvati policiju. Ti si stranac, sjećaš se.""Oh, sjećam se."Marianne je uzela kutiju Gauloises i zapalila drhteći. Nasmijala se."Podijeli šalu sa mnom, Marianne.""Oh, Scully, ti si šala." Snažno je povukla dim i puhnula u njega. "Znači, potpuno si sam.""Znači znaš.""Scully, ti si slika i prilika čovjeka koji se utapa. Ne moram znati.""Gdje je ona?""Da znam, zar stvarno vjeruješ da bih ti rekla? Moj Bože!"Voda u lončiću počela je vriti. "Uživaš u ovome, je 1' tako?""Oh, da."Scully se naježio. Prožimao ga je hladan bijes. "Mislio sam da si malo zločesta, Marianne,

ali mislio sam da si u dubini duše ipak ljudsko biće."Nasmijala se."Slušaj me. Pokušaj me slušati", uzdahnuo je. "Zaboravi na mene. Zaboravi na Jennifer i

na bebu i na sve kroz što prolazim. Imam bolesno ... ""Bebu?" Mariannine sjajne usnice su se razdvojile. "Trudna je?""Znači, nije ti rekla."Marianne je neobavezno mahala cigaretom. "To je njezino tijelo, Scully.""Naravno da je to njezino jebeno tijelo. Misliš da mi treba tečaj u noćnoj školi o

seksualnoj politici? Da li mi treba dopuštenje da budem lud od brige? Nišom zvao policiju, niprivatne detektive, pokušao sam igrati nježno, nježno, ali već mi je dosta igre, je 1' me čuješ?"

Šutnuo je stolicu na pod i gledao kako udara u zid, dok su se sjajni dijelovi raspali uztopot. Vidio je bjelinu svojih šaka i način na koji se Marianne lagano pomicala u kut te jepomislio na Myliea Doolina i muškarce koji su se ovako ponašali cijelo vrijeme. Bila jeuplašena, a on se osjećao moćno. Sjetio se Irme i trajekta. Oh da, bio je spreman na sve - nijese razlikovao od njih.

"Uvijek sam vjerovala da je tučeš, Scullv", rekla je slabo, a tada s više prkosa. "Radničovjek koji je izgubio tlo pod nogama... šarmantna žena koja se nada nečemu boljem. Jesi li ječesto tukao, Scully? Jesi li bio grub u krevetu, jesi li bio grozan prema njoj?"

Scully je teškom mukom stavio ruke u džepove. Voda je zaključala te je osjetio snagukako prolazi kroz njegove ruke dok ju je slušao kako se oduševljava te puna samopouzdanjapuši cigaretu.

"Ti si grubijan, zar ne, Scully? Reci mi o svom licu, o svom jadnom oku. Podsjeća me nazvijeri, znaš."

Čuo je puštanje vode u WC-u te je zahvalio Bogu što Billie nije čula sve ovo. Kriste,barem ju je toga poštedio.

"Ovo je samo zabava za tebe, zar ne?" rekao je gušeći se. "Kao... oduvijek ti je i bila.Razonoda. Privlačna djevojka iz Australije, s čistom kožom i odjećom izbijeljenom od sunca,prepuna snova i optimizma gledala te kao da si kraljica ili nešto. Tvoj mali salon s divnimnaglascima i sve to jebeno samopouzdanje. Igrala si se s njom. Uzela si je pod svoje okriljezbog zabave, da vidiš što će se dogoditi."

"Za nju si bio poput kamena, Scully, poput sidra oko njezinog vrata, a sada kriviš mene ... ""Ne krivim te za ništa osim toga da ti nije dovoljno stalo da kažeš istinu. Čuo sam te,

Marianne. Ohrabrivala si je, zbog tebe je postala entuzijastična, govorila si joj da je genijalac,

106

a onda si je ismijavala iza njezinih leđa. Bila je još jedan primitivac. Samo što ona to nijevidjela. Čak ni poslije. Bila je tako revna, tako impresionirana. Iživljavala si se na njoj, a onati je na tome bila zahvalna."

Marianne je uzdahnula. "Zašto si došao u Europu, Scully?""Zbog nje", rekao je. "Oba puta.""To je jako dirljivo", rekla je sumnjičavo.Ne, pomislio je, to je jebeno jadno.Oboje su se trznuli kada je telefon zazvonio. Marianne je zgrabila telefon, nokti su joj

sjajili, i pustila ga je da zvoni dok se nije uključila telefonska sekretarica. Scully je znao glas."Zašto se ne javiš?" promrmljao je."Imam goste", prosiktala je.Poruka je bila zadihana i hitna, francuski prebrz za njega. Vidio je puls na Marianninom

vratu. Billie je ušla i stisnula se uz njega držeći ga oko struka. Osjetio je njezinu vrućinu krozsvoju odjeću, kroz provalu svoga gnjeva.

"Marianne, trebam doktora. Ovdje sam jer Billie ima groznicu. Hoćeš li mi molim te datibroj. Netko tko zna engleski, netko u blizini."

Neko je vrijeme Marianne stajala sa skrštenim rukama kao da se pokušava sabrati. Scullyje osjetio grozničavost prave mržnje. Gotovo da je bio razočaran kada je posegnula zaRolodexom i prelistala ga drhtavim rukama.

"Ja ću nazvati", promrmljala je. "Bit ću brža od tebe.""Hvala ti", rekao je, nije se mogao suzdržati.

Četrdeset i jedan

"Vidjeli ste papire od psa?" Doktor je već izvadio injekciju. Billie je legla na stol, licemokrenutim prema dolje. Scully je stajao pored nje, držeći joj ruku na blistavom vratu.

"Da.""Znate grčki?""Grčki je prevoditelj bio sa mnom.""Ovo je Flucloxacillin", rekao je doktor lupkajući injekciju, njegove srebrne naočale

svjetlucale su pod svjetlima. Imao je američki naglasak, ali europski govor tijela. Čak je ipućio usta kao Francuz. "Ovo bi trebalo biti dovoljno, to i tura tableta. Kada se posljednji putcijepila protiv tetanusa?"

"S pet godina. Imam potvrdu."Billie je snažno udahnula i stisnula mu ruku. Scully je osjetio kako mu se znoj utaborio u

kosi."Evo, Billie. Nije bilo tako strašno, huh? Evo. Tata će ti pomoći s trapericama."Billie se oprezno okrenula na leđa suzdržavajući suze."Hrabra je", rekao je Scully za njezino dobro."Vi ste Južnoafrikanac?""Ne."Scully joj je poljubio ruku i pustio je da leži dok je doktor odlagao pliticu."Pet dana, kažete.""Da. Morao sam upotrijebiti sterilne zavoje.""Vjerojatno je moglo biti gore. Sva sreća da je velika rana iznad linije od kose.""Da.""Ponovite mi vašu adresu", rekao je vrzmajući se oko svog stola.Scully mu je dao staru St Paul adresu, ali odjednom je postao sumnjičav."Vidite na to oko?""Većinu vremena da.""Kako se to dogodilo?"Doktor se vratio s novim povojima. Billie se svijala od boli dok je spužvom brisao njezine

nabubrene rane iz kojih se cijedilo.

107

"Nesreća na radu", rekao je Scully. "Na brodu.""A - ha." Nadriliječnik mu nije vjerovao. "Čime se bavite, gospodine Scully?""Graditelj sam.""Znači imate carte de sejour."Scully se nasmijao. Doktor je oprao ruke i skinuo naočale te ozbiljno nagnuo glavu."Što kažete da sutra opet dođete?""Mislio sam da ćete biti pretrpani na Badnjak.""Ne, sutra mi odgovara.""Nema problema", rekao je Scully pomažući Billie da siđe sa stola. Doktor je pružio

recept. Njegove mekane ruke bile su pažljivo izmanikirane. Scully je uzeo papire i namuškarčevom je licu vidio da se sutra radi o nečem potpunom drugom. Misli da si ti tonapravio, Scully. Rane, izgrebena koljena. Misli da si smeće, da nisi prikladan za oca. A je liu krivu? Zaista, koliko je u krivu?

"Na uglu je apoteka. A onda ravno u krevet, djevojčice. Puno tekućine. Sestra ćeugovoriti termin."

"Sutra", rekao je Scully."Au revoir, Billie.""Au revoir", šapnula je naslanjajući se na Scullyev kuk.Na pultu je Scully pružio kreditnu karticu ukočenoj Francuskinji sa sivim šinjonom, a ona

je nazvala da potvrdi njezin status. Podigao je Billie no ramena i uznemirio se jer je ženasužavala oči. Spustila je slušalicu, otvorila ladicu i izvadila škare.

"Ova je kartica otkazana, Gospodine Scully.""Ne, ne, vrijedi do sljedećeg studenog."Prerezala ju je na dva dijela. Dijelovi su pali na njezin stol."Što pobogu radite?" Zateturao je prema stolu zgrabivši dvije polovice svoje kartice."Prijavljeno je da je ukradena", rekla je uzmičući pred škarama koje su bile ispružene

prema njoj."Nije moguće. Samo ja to mogu napraviti." Izbezumio se."Imate identifikaciju, naravno.""Putovnicu, da. Evo, imam je..."Scully ju je zamalo dao ženi u ruke prije nego što je vidio kako joj lice prekriva val

zadovoljstva te je shvatio kako je bio nevjerojatno glup. Zateturao je prema natrag, spotičućise o red pacijenata koji su čekali te se probio do vrata.

No kraju svog pobjedonosnog dana u Parizu Scully je zapalio tri deformirane svijeće upepeljari kraj stola i promatrao dijete kako drhti ispod pokrivača kao mali pas. Kosa joj je bilaravna od tuširanja, a koža nalik na vosak pod žutim svjetlom. Trup joj je gorio, ali ruke istopala bili su joj hladni i svi nokti plavi. Prestrašilo ga je kad ju je vidio takvu.

"Kriste, što sam ti napravio."Otvorila je oči. "Ništa", rekla je. "I ne govori Kriste."Para je udarala u zidove, ključala u radijatoru. Billie je opet zatvorila oči i zaspala.Scully je pojeo malo kruha i sira te otvorio bocu crvenog vina koje je imalo okus kao

smeće s palube. Na perini ispred njega ležala je hrpica zgužvanih franaka, lira i drahmi,dovoljno da ih par dana prehrani u jadnim lokalima i friteries. Imao je pola carneta karata zaMetro, irsku čekovnu knjižicu i malo prljave odjeće. Smrdio je na znoj, strah i frustraciju injegovo loše oko divljalo je u glavi. Prije ili kasnije hotel će primijetiti njegovu poništenukarticu. Propao je.

Razmišljao je da se vrati do Marianne i moli za pomoć. Bez ljutnje, samo poniznouvlačenje u dupe. Ili će jednostavno pokrasti kurvetinu, upasti unutra i uzeti stvari koje možeprodati na buvljaku. Ali neće uspjeti proći prokleto osiguranje. Uostalom, nikada u životu nijeništa ukrao i znao je da će se morati nekako drugačije snaći.

Pokušat će u Amex uredu. Srediti to. Otići će do Dominique. Način na koji je Marianneglumila, ne davši mu da razgovara s njom, mogao je značiti da je Jennifer kod Dominique.

108

No, sada mu se nitko nije javljao. Možda ga Marianne želi razljutiti, produžiti taj groznatrenutak uz pomoć iskopčane utičnice. Sredit će to. Nešto. Prokleto nešto.

Ispio je veliki gutljaj vina od osam franaka i uzdahnuo. Sutra navečer mogao bi biti uIrskoj. Žalostan vjetar, gorući treset, dolina koja se pruža ispod prozora. Pete poštar svraća napintu piva i malo razgovora.

Dominique će mu pomoći. Progutao je još vina. Imala je puno novaca, neku vrstu zakladekoja joj je omogućavala da se bavi fotografijom. I imala je srce. "Nježnost", Marianne jegovorila s gađenjem. Sjećao se Dominiquene izložbe na Ile de la Cité. Scully se pojavio iizgledao je starinski s mrljama od boje i ljudi su se odmicali kao da je neka vrsta potpunodrugačijeg slikara. Dominiquene fotografije bile su mrki prizori žena u praznim sobama ukoje su dopirale zrake svjetlosti. Pogledi njezinih subjekata bili su hladnokrvni i usmjereniprema van te su podsjećali Scullya na njegovu majku. Marianne je kiselo siktala da su prizorimeki, kao da su znak slaboumnosti, ali Scullyu su se sviđali, a Jennifer je mislila da su djelogenijalca.

Često je to govorila tijekom sljedeće godine. Drugi su ljudi bili genijalci. Bili su nadareni,izvanredni, ispred svog vremena, posebni. Scully je počeo razmišljati zašto ljudi jednostavnone bi mogli biti dobri u stvarima. To je bilo važnije nego vidjeti najbolje u ljudima. Sva tagenijalnost bila je za nju udarac, svaka uspjela zamisao isticala je njezin neuspjeh, njezinuprosječnost. I njegovu također. U Parizu je ponekad treptala pred njim kao da pokušavavidjeti nešto više od nepromjenjivog starog Scullya. Taj ga je pogled uznemirivao. Nije to biohladan pogled kojim ga je strijeljala kroz učionicu na početku. Zbog njega je stavljao ruke udžepove, dizao obrve, beznadno moleći za mrvicu priznanja. Ali jednostavno je treptala ibuljila, kao da je on stablo kraj prozora, nešto kroz što je promatrala sjajan svijet koji seproteže iza.

Čak ga je spomenuo i Dominique, taj pogled. "Uzbuđena je", rekla je. "Samo jeuzbuđena."

"Da", složio se. Možda se radilo samo o tome.Dominique je reagirala na Jenniferin entuzijazam od samog početka. Gledao je kako

postaju prijateljice na taj grčevit obredni način Francuza i Engleza. Osjećao se dobrodošlim utaj ogromni stan u Rue Jacobu i primijetio je Dominiquein trud da pruži šansu Billie čija ju jedivlja energija plašila. Billie nije bila ukrasno dijete na kakvo su se ovi ljudi navikli. Billie jebila, govorila je, jako izravna.

Scully je vidio fotografije njezine kuće na otoku Man, lađe za stanovanje u Amsterdamu,konja, žena koje nije znao. Bio je mirno mjesto, taj stan. Sutra će odmah otići tamo. Zatvorioje ostatak jeftinog vina i začuo kako uzglavlje nečijeg kreveta udara u zid. Žena je stenjala.Popio je vino do kraja i proždrljivo slušao kako jauče. Billiene su se oči otvorile na trenutak tega je bijesno fiksirala pogledom, a onda je opet zaspala.

Billie ga je mogla vidjeti tamo gore, kako leluja na oštroj hladnoći, njiše se s vatrom uogromnim očima, dok mu je kosa zapletena o ogromno ogoljelo stablo. Scully. Plače, viče,moli za pomoć, a nitko se ne pomiče u dubokom blatu ispod. Samo lavež pasa i njegovoderanje, maše rukama dok mu je kosa zategnuta uz lice. Ne može se spustiti s te najviše grane,netko te visine ne može ići nikamo osim dolje, a Billie se moli za anđela, moli se i moli doknije počela gorjeti poput klade, a konji su se tresli, te se odjednom netko pojavio tamo gore,netko malen i brz tko je plakao. Billie je sada vidjela, to je bila ona tamo gore, Billie AnnScully u svojoj pidžami, izgledala je poput gusara s nečim u ustima. Srebrni odsjaj. Vidjela je,ispružena mala sjajna ruka sa škarama koje se otvaraju poput usta psa, a Scully vrišti da, da ida, dok zvuk rezanja njegove kose zvuči kao poderani papir, Billie mu reže kosu te on pada,miran i nepomičan, dugo pada s tog ogoljelog stabla, oči su mu otvorene sve dok ne padne ublato koje ga guta te nestaje pred licima stranaca. Billie je ugledala sebe tamo gore, djevojka skrilima koja plače, skrivena u stablu poput ptice.

109

Četrdeset i dva

Scully se u snu osjećao kao leteća riba, skakač na otvorenom moru koji roni i uzdiže sekroz temperature, lebdi kroz zrak kao i kroz vodu. Začuo je velike oceanske smetnje. Osjećaose kao da je bez šava. Bez težine, slobodan.

Odjednom se probudio, a Billieno je lice bilo uz njegovo, proučavala ga je dok joj je dahbio kvasan od antibiotika. Dlanom mu je prošla po neobrijanom licu. Imala je hladnu kožu,čisti pogled. Ispod se talasalo more automobila. "Gladna sam", rekla je. "Opet se osjećamnormalno." Ležao je dok su mu mišići treperili, osjećajući težinu gravitacije, velikoiznenađenje svega što je već znao.

Magla je ležala nad virovima Seine. Obavijala je ogoljela stabla i nadimala se prematužnom kamenju. Zavojita je rijeka ključala, kvrgava od panjeva odrezanih stabala i kartona.Osjetio je kako ga vuče, čeka, mutno se valja duž zaleđenog i muljevitog nasipa. Zadrhtao je.Prečvrsto je stisnuo Billienu ruku.

"Ovo nije put prema Dominique", promrmljala je."Je. Više ili manje."U svakoj šupljini koja je zaudarala na mokraću ludi i izgubljeni čučali su u raskvašenom

kartonu i zamrljanim vrećama za spavanje. Izvan dosega kiše i izvan vidokruga policajacaležali su ispod mostova i spomenika, oči su im bile krvave, lica naborana od prašine i umora.Je li pomisao da bi Jennifer mogla biti među njima pružala ikakvu utjehu? Je li ga ta ideja naneki način oslobađala, rješavala ga sramote i bijesa? Ova lica, bila su generička. Možeš liprepoznati osobu koja je svedena na ovo stanje? Možda će proći pored nje i vidjeti neko jadnoošamućeno biće čije su crte lica nestale u beznadnoj stravi. Bi li ga uopće prepoznala? Je linjegovo lice već izgledalo tako?

Ispod mosta Neuf došao je među te ljude i šapnuo njezino ime. Nadrogirani, bolesni i ludiodmaknuli su se. Billie ga je vukla za ruku, ali on je buljio u njihove oči, ignorirajući njihovoogorčenje sve dok se krezuba žena nije digla i pljunula ga u lice. Billie ga je izvukla na slabosvjetlo dana. Posjela ga je na trg na vrhu otoka, i obrisala pljuvačku s njegovog lica njegovimprljavim rupčićem. Ogorčeno se nasmijao. Osjećala se grozno dok ga je gledala kako drhti.Mrzila je sve ovo.

Scully je opet pogledao prema mostu. Nešto u vodi zapelo mu je za oko. Nešto, netko uzapjenjenoj struji. Ne osvrćući se na dijete prišao je rubu nasipa i pogledao uzvodno. DragiBože. Vidio je punašne, ružičaste udove, malena stopala i kratko podšišanu kosu. Zbacio jekaput. Molim te Bože, ne.

"Sjedni Billie, i ne miči se! Čuješ me? Ne miči se s ovog mjesta?"Sišao je niz skliski nasip, hvatajući se za korov i otvore u kamenu za popločavanje.

Pogledom je tražio štap, motku, ali okolo je bio samo pseći izmet i zdrobljene limenkeKronenberga. Blizu vode pronašao je kolut s kojeg je pažljivo visio nagnut iznad vode,pružajući jednu ruku dok se maleno ružičasto stopalo kretalo prema njemu. Čelik u njegovojruci bio je hladan. Peklo ga je lice. Srce u grudima mu je potonulo. Ugledao je deset savršenihnožnih prstiju. Nabore dječjeg sala. Namreškana koljena. Namjestio se i kada je imao prilikupokušao je dosegnuti - i promašio. O Bože! Njegovi su prsti beznadno veslali po vodi. A ondaje jasno vidio dok je neustrašivo plutalo pored - živahna rumena usta, plastične trepaviceudarale dok je prolazila, stisnute ruke usmjeravale su je prema slivu na kraju otoka.

"Ne zanimaju me lutke", viknula je Billie pažljivo stojeći pored ruba. "Ali drago mi je štosi pokušao."

Scully je visio dašćući, znoj na njemu već je bio hladan. Mrzio je ovaj grad.

Rue Jacobs bila je bljuzgava od leda koji se topio. Scully se probio kroz dvorišna vrata utihi svijet Dominiqueinog vrta. Čempres, osunčane klupe. Niz visokih elegantnih prozora iRomeo i Julija balkoni. U foajeu pozvonio je na zvono njezinog kata, ali nitko se nije javio.Još uvijek je bilo rano. Opet je pozvonio i čekao par trenutaka bez rezultata. Onda se naslonio

110

na zvono oko pola minute, osjećajući kako mu splašnjava nada. Nije se javila cijeli jučerašnjidan. Ni sinoć. Ali taj poziv Marianne. Gdje je? Gdje god da je, Marianne bi je nazvala. Reklajoj Bog zna što.

U njezinom pretincu za pisma bili su računi i primjerak Foto - života umotan u plastiku.Pogledao je Billie koja je izbjegavala njegovo zurenje. Nos joj je bio ružičast, kapa nahero.Buljio je u poštanske markice. Jučer, prekjučer. Uopće nije bila u Parizu.

Stisnuo je gumb stana pored njezinog."Allo, oui?""Er", zamucao je. "Excuse moi, Madame, je... chercher Mile Latour."U dugoj je pauzi Scully osjetio svoj naglasak, klonuo je znajući da se osjeti da je stranac,

te je shvatio da je vjerojatno propao."Qui? Qui es la?""Je m'appele Fred Scully, un ami. Je suis Australien.""Australie?"Onda je žena počela brzo govoriti, prebrzo da bi on mogao razumjeti i sve što je čuo bilo

je 'le train', a onda je oštro prekinula i ništa više nije mogao saznati od nje. Lupao je zvoncesve dok sve dok nije osjetio bolno udaranje u prstu. Vlak? To definitivno nije značilo Metro.Zašto bi išla vlakom? Zašto je to uopće bilo važno. Nije bila ovdje. Nema pomoći. Još uvijekje trebao novac. Nije se mogao vratiti Marianne. Možda Jean Louis, ali on je sada bio naposlu, a uostalom tko zna što mu je Marianne rekla. Tu su bili slabi izgledi. U cijelom gradu,negdje gdje je živio veći dio godine, nije bilo nikoga. Ni žive duše. To je bilo teško zapovjerovati. Nije ostavio ni traga.

Preostao mu je American Express. Ili ambasada. Bravo.Na ulici ga je rukom pozivao usamljeni japanski turist moleći ga da ga uslika ispred

nekog kipa, ali Scully je odmahnuo rukom vukući Billie do najbližeg Metroa.U podzemnoj je željeznici grad bio uzburkan, neumoran, pravi metež pun rukavica, kapa,

zimskih kaputa, šalova te smrdljive pare vlažne i pregrijane vune. Tuneli su bili slatki iotrovni te su odzvanjali od povika i koraka stopala. Negdje iza ugla čuo se saksofon. Štandovis cvijećem ludih i šokantnih boja stajali su ovdje dolje, u jednobojnoj nejasnosti, na sjecištimagdje se gomila tijela stapala kao rukavci kaki rijeke iznad.

Scully je prelazio preko muškarac s načrčkanim oglasima na kartonu, oko žena s bebamau pelenama i šalicoma koje su zveketale. Na uglu kraj kioska Flicsi su okružili Arapa i otelimu novine. Scully je vodio Bille niz peron dok je vlak izbijao iz tame podižući suhi i ustajalizrak.

Dok je vagon jurio kroz tamu, mala se Ciganka s kožnom otvorenom torbicom probijalakroz gomilu, njezin glas veselo je cvrkutao u prolazu. Kada je prišla Scullyu, on je zatvoriooči i slabašno se nasmijao. Približila se Billie koja je neizvjesno gledala nju pa njezinutorbicu. Mala je Ciganka ljupko kleknula, crne oči gledale su prema gore, a Billie je pružilaruku i pogladila je po kosi. Scully je odmahnuo glavom još uvijek se smiješeći. Vlak je naglozakočio i hripajući došao do sljedeće stanice, a djevojčica se ustala, veselo im se nasmijala tekrenula prema vratima.

"Sviđala mi se", rekla je Billie dok su opet počeli ludo juriti.Scully je kimnuo, bio je zaokupljen mislima."Je li ona to prosila?""Mislim da je.""Nije izgledala siromašno."Sigurno ne siromašno i otrcano poput nas, i to bez sumnje."Ja bi mogla to raditi", promrmljala je. "Ako moram. Tako da možemo ići kući."Udobno su se kretali dalje, noge su im bile stisnute jedna uz drugu, njihove kovrče kao od

žice poskakivale su dovoljno da ih drugi putnici primijete te su se nasmijali ugledavši tajprizor.

Vlak, pomislio je Scully. Dominique je stigla na vlak. Imala je kuću na otoku Man, lađuza stanovanje u Amsterdamu. Ti nisi stigao na vlak za otok Man. Pa, sretno joj bilo.

111

U ulicama oko opere zrak je bio miran, a slabašno je sunce obasjavalo bakrena vrataautobusa koji su dolazili. Osvjetljavalo je dahove kupaca koji su se šetali po pločniku;zahvatilo je šalice kava, pete čizama, naušnice; donijelo je slavu i vatru između pozlaćenihkipova iznad Opere i nametnulo je ljepotu prepunim ulicama opasanim štandovima kamenicai neobično ukrašenim strvinama svinja i polu očupane peradi. Scully se probijao kroz gužvupored vinskih podruma, pivnica, ureda avionskih kompanija. Držao je Billie uz svoj bok ipronašao je zgradu.

U ulazu u Amex osjetio je udar toplog zraka klime i namirisao je parfem, kožu i novac.Naoružani čuvari nježno su ga pretražili i potapšali Billie u veselom Božičnom duhu. Gledaoih je plakat Karl Maldenovog nasmijanog, dobroćudnog lica. Taj nos poput repe - Scully jetamo prepoznao brata.

Unutra je bila mirna civilizacija. Katovi civilizacije. Skliski pultovi i prozori, sjajnevješalice, fotelje. Ljudi su zamišljeno stajali u redovima ili su sjedili sa fasciklima ikišobranima u krilu kao da su unutra došli skloniti. Ljudi sa srednjeg zapada u hlačama nakockice i platnenim hlačama. Cipele za golf, šeširi od kosane svinjetine, šilterice po narudžbi.Žene u najlonskim hlačama i čistim Nikeicama, njihova kosa čvrsta od laka, podstavljenejakne prebačene preko koljena. Video kamere njišu se u visini struka.

Došao je promijeniti novac, i podići najamninu koja se svaki mjesec brzojavom šalje izFremantlea. Svaki put je razmišljao hoće li ovo čudo propasti, hoće li novac nekako nestati, ihoće li hijeroglifi na njegovoj kartici izgubiti moć. Zavidio je tim namirisanim poslovnimljudima koji su prebirali po odjelu za trgovinu, potpisivali čekove i razrješenja sa svojimMont Blanc kemijskim olovkama. Imali su vjeru. Bili su sigurni u svoju vrijednost, svojstatus, svoje rezervacije i veze. Govorili su glasnim tonom pravednika i ljudi punihsamopouzdanja. U njihovom engleskom i njihovim zahtjevima nije postojalo ništaapologetski.

Scully je sišao spiralnim stepenicama, izbjegavajući svoj odraz u ogledalu te je prišaopultu službe za korisnike.

Službenik je bio hladnokrvan i pun suosjećanja, njegov engleski točan, njegovo odijeloukusno. Čovjek se iznimno trudio da ne bude sumnjičav ili preziran, ali Scully je primijetionjegovu sumnjičavost. Mirno je ponovio.

"Prije svega", rekao je, "želio bih znati tko je prijavio da je ukradena.""Sigurno imate neku identifikaciju gospodine."Scully je stavio putovnicu na pult. Njezina plava ozbiljnost, emu i klokan na grbu nisu bili

ohrabrujući."Hmm." Službenik ju je opipao prstima te je počeo tipkati."Imate još jednog potpisnika za ovaj račun, je li tako gospodine?""Da, moju ženu. J. E. Scully. Dijelimo ga na moje ime. Nije baš moderno, vjerojatno.""Prema zapisima, gospodine, vi ste prijavili krađu kartice."Scully je poskakivao s noge na nogu. "Pa. Pa, kao što vidite, ovdje je u mojim rukama.""U dva dijela monsieur."Scully je progutao slinu. "Da.""Pa. Vjerujem da možemo riješiti ovaj problem. Hmm." Službenik je još malo tipkao, a

oči su mu se neugodno sužavale."Jeste li dugo u Parizu?"Scully je uzeo putovnicu natrag najležernije što je mogao. "Ne znam. Ne.""Hoćete uskoro uplaćivati što na ovaj račun?""Još uvijek imam novaca, nemam li?""Da, monsieur, još uvijek imate dvadeset osam američkih dolara.""Što?"Glave su se okrenule. Billie se stisnula uz njega. "Kompjutor kaže dvadeset i osam ... "

"To je gotovo četiri tisuće dolara. Nisam toliko potrošio!""Račun je ispred mene, monsieur."Scully je razmislio o tome. S onime što mu zvecka u džepu nikada neće moći platiti hotel

niti napustiti zemlju.

112

"Mogu li vidjeti račun?" progunđao je."Mogu vam pročitati detalj, gospodine. Tako će biti brže. Osim ako biste željeli... ""Ne, pročitajte."Scully je pogledao jasan znojan otisak njegove ruke na pultu. Na zglobovima je imao

stare kraste. Vidio je prljavštinu pod noktima. Nije bilo moguće da je potrošio novac, osimako ga Jennifer nije potrošila u Australiji. Ili poslije.

"Za sada imam samo mjesta."Službenik je uzdahnuo i monotono nabrajao."U prosincu: Perth. Perth. Birr. Roscrea. London/Heathrow, Dublin. Atena. Atena. Rim.

Firenca. Pariz. Pariz. Amsterdam. Amsterdam."Scully je noktima zagrebao po pultu i udahnuo. "Da. Naravno."Amsterdam."Gospodine, ovo je formular za prijavu ... ""Možete mi dati detalje za Amsterdam?""Restoran, gospodine. Tristo dolara. I galerija lijepe umjetnosti. Tisuću dvjesto

sedamdeset i pet dolara.""Nikakav hotel?""U Amsterdamu? Ne, gospodine."Scully je mogao vidjeti sažaljenje na licu službenika. Nekako se smekšao."Formular, gospodine.""Ne. Nije važno.""Monsieur?"Scully se okrenuo, cijelo mu se tijelo ukočilo kao da je zazidan u gipsu. Nije imalo smisla

čekati zamjensku karticu. Bila bi beskorisna. Prerezali bi je na pola do kraja dana.Amsterdam.

Lica, ruke, kišobrani prolazili su pored. Penjao se stepenicama poput starca, dijete ga jedržalo za lakat. Billie ga je usmjerila prema vratima.

"Pogledaj!" viknula je.Scully se uspravio. Buljio je u ulaz prema kojem se Billie kretala. Tamo, prihvaćajući

tapšanje i gurkanje čuvara s velikim zadovoljstvom, stajala je Irma. Nije mogao vjerovati, aliipak nije bio iznenađen. Ugledala ga je i njezino se lice ozarilo kao roštilj, a u njemu se neštookrenulo tako da je jasno vidio, s logikom zahodskog štakora, kartu iz Pariza i hladan znojdanašnjeg dana. Počeo se smijati.

Četrdeset i tri

Billie je osjetila slatkastu ljepljivost Irminog ruža na svom obrazu. Mirisala je na cvijeće,čokoladu i dim, i bila je tako mala u usporedbi sa Scullyem. Billie ju je zagrlila, iznenađenašto je u potpunosti može opasati rukama.

"Europa je tako mala", promrmljala je. "A ti Billie, ti si tako velika.""Pa, zamisli ti to", rekao je Scully. Na trenutak su svi tako stajali. Irmine su oči bile

sjajne. Imala je crne tajice ispod male traper suknje i čizme u špic. Preko obješenog puloveraimala je napuklu kožnu jaknu. Na ušima su joj zveketale naušnice i ukrasi.

"Što kažeš na šetnju", rekla je."Zar nemaš posla ovdje?" rekao je Scully."Oh, može pričekati."Scully se nasmijao. Bilo je iznenađujuće to vidjeti. "Naravno", rekao je.Ušli su u rijeku ljudi i prepustili se struji. Billie je hodala između, duž velikih ulica prema

rijeci. Žena s dva psa išla im je ususret i Billie ih je izbjegla okrećući glavu."Badnjak!" rekla je Irma. "Možete vjerovati?""Ne", Scully i Billie rekli su u isti čas. Zarumenio se.Dugo su hodali sve dok se nije umorila. Irma ih je odvela u kafić. Naručila je sok od

jabuke za Billie i Pernod za njih.

113

Irma je skinula jaknu i zasukala rukave."Pogledaj."Na bijeloj je ruci imala tetovažu noža. Oko noža je bilo cvijeće."Je li boljelo?" pitala je Billie.Irma se nasmijala. Izvukla je plosnati paket iz svog džepa."To su naljepnice budalice."Billie ih je stavila na stol. Jedna je bila sidro. Jedna zmija. Na jednoj je pisalo majka, ali

sljedeća je bila morski pas."Smijem?" Billie je pitala Scullya.Slegnuo je ramenima. Kafić je bio pun. Opet je izgledao zaposleno, u svojoj glavi.Scully je gledao Irmu kako liže ruku djeteta. Pogledala ga je dok je to radila, namjerno

mu privlačeći pogled. Billie je pobjedonosno stisnula tetovažu morskog psa na ruku."Australka", rekla je Irma ispijajući svoj pastis. "Izabrala je morskog psa."Billie je ispružila ruku pred dugačko ogledalo iza njih. "Cool."Scully je kimnuo. "Da. Domišljato."Irma je nevino podigla obrve. Razmišljao je o Amsterdamu. Irma je nedavno bila u

Amsterdamu."Moram na WC", rekla je Billie."Tamo je", rekao je Scully pokazujući na vrata od WC-a ispod stepenica. "Ići ću s

tobom.""Ne", rekla je Irma. "Ja ću ići.""Ići ću sama", rekla je Billie. "Kakva sramota!""Zaključaj vrata", rekao je Scully."Kakav ste vi par.""O čemu se radi, Irma?" rekao je kada je Billie bila izvan dosega sluha."Molim?" Progutala je ostatak pastisa i naručila još."Ova nevjerojatna slučajnost." U trenutku kad je otvorio usta jasnije je vidio situaciju.

"Naš susret u Amexu na dan kada morom ići vidjeti što je s mojom ukradenom karticom.Karticom za koju je netko prijavio da je ukradena. Razmišljam o trajektu, Irma. Tvojeprekapanje po mojoj prtljazi. Tada si uzela broj, je 1' tako? Što želiš od mene? Nemam kuće,nemam novaca, nemam ženu. Jesi li ti nekakva prostitutka, kurva koja putuje?"

"Ne profesionalno, ne.""Zar postoji amaterska liga za kurve?"Irma se nasmijala. Obrazi su joj se zarumenjeli. Nokti na prstima kojima je držala čašu

bili su neravni, neki odgrizeni, neki dugi i sjajni od laka."S nama si od Grčke, Irma. To je puno vremena.""U redu. Slijedila sam vas.""A ostalo?""To je sve.""A Amex kartica. Tko ju je otkazao?""U redu, ja sam.""I poruka. To si bila ti u Firenci.""Ne, ja nisam poslala poruku."Scully je okrenuo očima."Kakva poruka?" Pohlepno je pila i oblizivala si usnice."I takozvano viđenje u Ateni. Uopće nisi vidjela moju ženu u Intercontinentalu, je l'

tako?""Da, jesam.""Bože, čak ne znaš ni kad lažeš, zar ne?""Zašto bih lagala, Scully?""Zašto? Zašto? Zašto bi stopirala moju kreditnu karticu? Imaju li ljudi poput tebe

razloge?"Irma se sramežljivo nasmijala i polizala grimiznu boju sa svojih zubi. "Ljudi poput mene?

Misliš da sam luda i radim jednu stvar pa drugu i onda nešto sasvim treće, je 1' tako? Ali to je

114

ono što ti radiš, Scully. To radiš ovog trena, to radiš cijeli dan, cijeli tjedan. Slijediš sve što sekreće. I nismo tako loš par.

Scullyu se vrtjelo u glavi. Je li lud? Je li u potpunosti sišao s uma?"Jesi li Jenniferina prijateljica?""Možeš to isto pitati i sebe""Jesi, zar ne?""Nikada je nisam srela", rekla je podižući čašu prema konobaru i koketno mu se

nasmijavši."Nikada je nisi srela? Čak ni u Intercontinentalu?""Ne pravi se pametan. Rekla sam ti da sam je vidjela. Loviš se za svaku moju riječ... kao

Grk za drvenog konja. Vidjela sam je. Žao mi je što sam ti to rekla. Iskreno, možeš li zamislitimene i Jennifer zajedno?"

"Što točno misliš pod tim?" ljutito je rekao Scully."Pa, ona je takva", rekla je savinuvši kažiprst u krug tako da je kroz središte prolazila

svjetlost.Scully je držao stol za noge. "A ti si, ti si šta?""Ja? Ja sam zanimljiva. Ona to samo pokušava biti.""No, nikada je nisi srela.""Ja sam kao ti, Scully. Ja volim biti ono tko jesam.""Irma, nije baš jasno što si ti.""Rekla sam tko, ne što. Kakva tužna muška pomisao. Ja sam kao ti, Scully. Malo gruba po

rubovima. Mogu trpjeti, ali i istresati se. Već sam ti oprostila što si nasrnuo na mene. Natrajektu. Sjećaš se?"

"Iznenađen sam što se ti sjećaš.""OK, bila sam ukomirana. Slušaj, sviđaš mi se. Sviđa mi se Billie. Mislim da zaslužujem

drugu šansu. Znam da zaslužujem."Scully je odmahnuo glavom i zadržao niz uvreda koje su se rojile u njegovom grlu. Ali

ipak se nasmijao. Bila je fenomen. A trebao ju je ako je želio stići u Amsterdam. Mora bitipametan.

"Izgledaš divlje, Scully, ali zapravo si nježan." Nasmijala se i uzela novi pastis odkonobara.

"Oh?" Opet ta riječ. Osjetio se posramljen na spomen toga. "Stvarno?""Mislila sam osjetljiv."Irma je stavila svoju ruku na njegovu i na trenutak mu se sviđala. Bila je luda, lažljivica,

noćna mora iz pakla, ali bila je čovjek. Samo dodir ruke, ljudski dodir. Bože, tako mu je faliloda ga netko želi. Kafić je mirisao toplo i prijateljski sa svojim mirisima luka, kave i duhana.Osjetio je da se malo opustio.

"Je li to zato što si usamljena, Irma? Sve ovo?""Nisam usamljena", prosiktala je. "Nemoj me sažalijevati."Scully ju je pogledao, vrat joj se nagnuo prema natrag, a oči su joj se suzile kao u zmije

koja se sprema napasti. Smjesta se sabrao."OK Irma", iskreno je rekao. "Neću.""Ne shvaćaš jednostavnu privlačnost."Scully se nasmijao. "Pa, matematika mi nikada nije išla."Billie se vratila pokušavajući se ne smijati dok se penjala na stolicu."Što?" rekao je Scully."WC", izlanula je sablažnjeno. "Bio je samo rupa u podu!"Pogledao je Irmu. "Moja kći ima doživljaje sa zahodima gdje god da ide. Putuj s Billie -

vidi zahode svijeta. To je čučavac, Billie. Vidjela si ih ... ""Ne", rekla je. "Ne, ne, nije to. Izgleda kao da ga je netko ukrao. To je zaista samo rupa u podu.""Zašto ti je onda toliko trebalo?""Pokušavala sam pronaći gumb.""Evo", nasmijao se. "Uzmi svoju tabletu.""Hajdemo u kupovinu", rekla je Irma. "Tužno je što ste vas dvoje za Božić na putu."

115

"Isus je za Božić bio na putu", rekla je Billie."Da", rekla je Irma, napokon zbunjena. "Da."

Četrdeset i četiri

Nakon ručka u kafiću, uslijedilo je dugo bučno popodne u dućanima s Irmom. Odvela ihje u Fnac i kupila kazete. Ry Coodera za Scullya. Hoodoo Gurusa za nju. U Les Hallesukupila si je Ysatis i poprskala se s njim. U taksiju ih je odvela do galerije Lafayette gdje je istiparfem našla po jeftinijoj cijeni, ali nije je bilo briga. Scullyu je kupila svilenu košulju, aBillie male crvene plesne cipelice. Drugim su taksijem otišli do velike tržnice pokraj Bastillegdje je kupila banane i naranče. Bilo je toliko ljudi i mirisa da se nisi mogao pomaknuti. Irmaje našla sedlo na buvljaku, ali Scully je rekao ne, ne mogu ga nositi. Bila je razočarana, aliznala je da je u pravu. A onda su u velikoj ulici s dućanima s luksuznim namještajem ugledalimuškarca koji je šetao valabija s psećom ogrlicom. Bio je to loš trenutak, ali Irma nije primijetila.

A onda je brzo pala noć.

Scully ju je pustio da cijeli dan kupuje i pije, a njega je obuzelo neko hladno smirenje.Vidio je kako sve prolazi pokraj njega kao da nije u svom tijelu. Taj se osjećaj pojačao umaloj pivnici u Rue Faubourg St Antoine. Između pladnjeva kamenica, boca šampanjca, sjajajedaćeg pribora i stolnjaka, cvrčanja maslaca, prženog mirisa pečenog luka, vrijeme jeprolazilo bez njega. Znao je što radi, ali nije mogao vjerovati da se to događa.

Mislio je da se radi o groznoj, nužnoj stvari koju će napraviti, ali možda je sve biloizazvano time što je pio s Irmom. Do devet je sati bio hladan i proračunat.

Irma i Billie smijale su se nekoj glupoj fori laktovima gurkajući jedna drugu. Vidio jeIrmine ravne bijele zube i iscrpljenu bistrinu njezinih očiju. Noga koju je stisnula uz njega bila jetopla i pružala je utjehu, nije ga šokirala onako kako bi ga šokirala ujutro. Večeras se doimalapotpunom. Izgledala je neobično zadovoljno, velikodušno, i nije sve to bilo izazvano šampanjcem.Možda je ovo ona, pomislio je. Možda je ovo osoba koja je ona nekoć bila -topla, zabavna,velikodušna. Večeras su njezina usta bila senzualna, bez tračka okrutnosti. Kakva joj se togrozna stvar dogodila između Liverpoola i Berlina, dvije velike postaje njezinog života? Ovesu masnice podrazumijevale druge masnice, ozljedu koju nije mogao ni zamisliti.

"Sanjariš Scully?""Hm? Da, malo.""Billie mi je pričala o svom rođenju."Billie se posramljeno zahihotala."Pa... rođena je fužna, znaš.""Fužna?""Kao dvostruko ružna sa sirom. To je kada ružnoća premaši sve viđeno. Izgledala je kao

ljuta torbica."Billie je oduševljeno prigovarala. "Reci istinu!""To je istina. Časna riječ, tražio sam povrat novca.""Stani!" rekla je Billie umirući od smijeha."Evo, uzmi još jednu tabletu."Irmine su se oči zacaklile. Naručila je još šampanjca i oboje ih primila za ruke. Izgledala

je kao da će zaplakati. Naslonila se na Scullya, i osjetio je njezin dah na svom uhu."Mrzim je zato što vas je ostavila", šapnula je.Scully je stisnuo zube. "Ne znamo je li to napravila", rekao je pažljivo, osjećajući se

nelagodno pred djetetom."Pa", neveselo se nasmijala, "s tobom je jednostavno teško.""Iskušaj me."

Kasnije su odteturali do starog susjedstva. Vjetar je nosio zvuk zvona.

116

"Čujete zvona?" viknula je Billie, iscrpljena i nervozna. "Čujete zvona?"U Maloj potkovi, gdje su se skupili radnici, narkomani, transvestiti kako bi dočekali

Božić, Irma je počela piti Calvados, a Scully se prebacio na pivo. Sada kada se prestala kretatiBillie je brzo klonula i Scully je vidio da je deset sati. Pokušao se sabrati. Ovo nije lošemjesto za rastanak s Parizom. To je bilo to, njegovo posljednje piće. Irma je bila ukomirana.To je sigurno to. Izvukao ih je na cestu.

Ispod ogoljenih kestena, dok joj se dah talasao, Billie je trčala ispred na posljednjematomu snage dok je na pločniku Scully pomagao Irmi.

"Jesi li uživao u danu?""Jesam", rekao je. "Hvala ti.""Nadala sam se da ćeš mi oprostiti.""Naravno da ti opraštam", lagao je."Kriste, pogledaj ono."Ispred njih, ispred prefekture policije i oklopljenog ulaza, Billie je plesala s dva policajca,

muškarcem i ženom. Vrtjeli su se u krug držeći se za ruke. Automatici su im visjeli oko pasa.Njihovo tiho smijanje širilo se hladnim, sumpornim zrakom, a Scully je stajao kao ukopan.

U malenom foajeu hotela skupila se samilosno gomila, skladište nagomilane prtljage ijezika kroz koju se Scully probijao bez Irminih i Billienih prigovora, zahvalan što je sačuvaoključ od sobe. Buka rulje odzvanjala je po zavojitom stubištu dok je Scully vukao Irmu sasobom. Billie je išla ispred s ključem.

"Lijepo vam je ovdje", rekla je Irma skljokavši se na ogradu stepenica. "Je li ovo spiralnostubište ili sam ja samo pijana?"

"Oboje", rekao je Scully gledajući njezinu čvrstu stražnjicu i gurajući je naprijed zbogčega je vrištala od smijeha. I sam je bio pijan, ali vidio je da ga čeka jedna duga noć.

"Koliko još katova?""Sljedeći."Irma se nagnula na svojim malim čizmama i naslonila se na tapetu. Kosa joj je padala u

oči i nagnula je glavu kako bi je maknula, otkrivajući svoj vrat, bijel i pun masnica."Pomozi mi, Scully.""Hajde, još samo par stepenica.""Pomozi mi."Scully joj se pridružio na stepenici, a ona je otvorila oči, ali nije ga pogledala. Zgrabila ga

je za rever. "Zar mi ne možeš pomoći, Scully?""Želiš da te nosim."Privukla ga je sebi i pogledala ga u lice. Poljubila ga je s otvorenim očima dok joj je jezik

putovao preko njegovih zuba, usana, brade. Scully je osjetio kako su im se sudarile zdjelice, aonda ju je jednom rukom primio odostraga i stisnuo je jače, osjetivši kako joj se stražnjicasteže.

"To je ono što želiš", rekla je. "Pomoći mi."Scully ju je podigao i teturao dalje dok mu je sisala vrat i vukla ga za džemper. Iz

prizemlja je dopiralo škripanje kočnica i glasno klicanje kao da je stigao nečiji autobus. Scullyje vidio otvorena vrata te se otrijeznio.

"I ja ću tebi pomoći Scully."Nije joj mogao odgovoriti, ali znao je da je u pravu.

Billie je zaspala s cipelama na nogama, a ruksak joj je još uvijek visio s jedne ruke. Scullyje položio Irmu na stolicu i kleknuo kako bi udobno smjestio dijete. Skinuo joj je čizme,otkvačio ruksak i jaknu te je pokrio. Ugasio je svjetlo i ostavio vrata kupaonice odškrinuta.Zavjese su bile razvučene te je dopiralo nježno pješčano svjetlo grada. Naslonio je glavu naprozor kako bi došao do daha. Iza njega Irma je kopala po torbi tražeći bocu te je uzdahnula.

"Gdje si odsjela?" promrmljao je. "Gdje su ti stvari?""Ovdje."Okrenuo se i ugledao je kako mu pruža bocu. Odmahnuo je glavom. Prošao je pored nje i

zaključao vrata. Osjetio je bocu na svojim križima i okrenuo se prema njoj, a ona mu se sneno

117

nasmijala. Irma je stavila petu na njegovo bedro. Pogledao joj je nogu, a onda opet dijete kojeje spavalo. Irma je nagnula bocu i snažno potegnula. Promatrao ju je, gledao njezin bijeli vratkako se miče u tami.

Primio ju je za gležanj, a ona je stavila drugu nogu na njegovo slobodno bedro. Gladio juje po nogama. Njezina su bedra pucketala od elektriciteta i bio je iznenađen mekoćomnjezinog tijela te ju je primio za listove. Tjedni nagomilane frustracije kuhali su u njemu.Gledao ju je kako skida tajice i hlače još uvijek pijući iz boce.

"Billie", promuklo je šapnuo. "Više se ne radi o Billie."Njezina je koža u tami izgledala poput bjelokosti. Boca je pala, i Scully je izgubio svoje

jasno, čvrsto viđenje noći te ju je naglo povukao na pod gdje ga je ona zgrabila za remen ipodigla suknju sve dok ga nije mogla opasati nogama. Ušao je u nju držeći je za grudi, aužarena su mu koljena bila na podu. Dah joj je bio halapljiv. Ispunio mu je usta.

"Trebaš me, je 1' tako", uzdahnula je."Ššš."Rukom joj je pokrio usta i osjetio njezin jezik među prstima, a zatim zube u dlanu i nokte

u stražnjici. Pod dodirima je bila mekana, premekana, kao nešto što je prezrelo, ali pripio seuz nju znajući da je u pravu. Trebao ju je iz više razloga nego što bi bilo kome mogaoobjasniti. Osjetio je kako se njegov očaj spaja s njezinim, njegove laži s njezinim, njegovazahvalnost, sram, šokantna struja koja mu se spuštala kralješnicom.

Četrdeset i pet

Oko ponoći Scully je stajao obučen u pustoj kupaonici i praznio Irminu torbicu uumivaonik. Iza zatvorenih je vrata čuo njezino hrkanje te je prekapao po zubnom koncu,zgužvanim maramicama, ružu, bilježnici sa črčkarijama na njemačkom, starim avionskimkartama, bombonima od mentola, tamponima, kondomu, računu iz Grand Bretagne u Ateni,par vlaknastih komadića marihuane koji su na bijelom emajlu izgledali poput pubičnih dlaka,etuiju za naočale i na kraju novčaniku od kože pitona.

U novčaniku je bio uvojak snježno bijele kose, putovnico europske zajednice na ime IrmaBlum sa fotografijom Irme kestenjaste kose i zločestog osmijeha na licu, hrpa nemarnopotpisanih čekova za američke dolare, polaroid fotografija debelog djeteta, i osamsto franakau novim novcatim novčanicama.

Scully je gurnuo novac u džep, podigao Billien ruksak s kotlića na koji ga je bio stavio. Uustima je imao okus pepela, a glava mu je pucala. Na trenutak je pogledao bakreni ruž te ga jenakon oklijevanja podigao. Skinuo je poklopac, te ga ispitivački odvrnuo. Onda je napisao naogledalo. XXX. Prije nego što ga je pustila ta pomisao, bacio je ruž i ugasio svjetlo.

Sjaj grada probijao je kroz razvučene zavjese i obasjao Billie i Irmu koje su bile udubokom snu, raširile su se na krevetu dok se on šuljao po sobi. U snu su mogle biti majka ikći. Prišuljao se bliže. Irma je imala otvorena usta. Soba je smrdjelo na cugu i prljave čarape.Ruka koju je položila na prevlaku preko kreveta još je uvijek bila bijela i šokantna. Billie sesmjestila pod kutom, držeći šaku ispred svojih usta.

Podigao je Billiene čizme i kaput, ugurao ih u ruksak koji mu je visio na ruci, odmaknuoposteljinu te je digao. Irma je hrkala kao pacijent na kirurgiji. Držao je dijete i na trenutakpromatrao tu čudnu ženu. Osjetio je ubod nježnosti i trenutačan nagon da je probudi, alikrenuo je prema škripavim vratima čak i prije nego što ga je prošao.

Na iznenadnom svjetlu stubišta, položio je Billie na pod i zatvorio vrata ne usuđujući sedisati. Prislonio je uho na vrata. Ništa osim hrkanja.

Dok joj je pokušavao obući čizme, Billie se počela vrpoljiti i mumljati."Što? Što?""Tiho - ššš."A onda je otvorila oči; na trenutak su se grozno raširile, a onda ga je pogledala. Stavio joj

je prst na usta kao znak upozorenja i nastavio joj oblačiti čizme. Sjela je kako bi joj obukaokaput, kosa joj je stršila u zrak, kraste su joj bile blijedožute.

118

"Ustani dušo. Morat ćeš hodati, barem dok ne izađemo na ulicu."Počela je cviliti. "Umorna sam!""Ja isto", rekao je rukom joj stišćući usta. "Sada zašuti."

Bez prtljage, groteskno zviždeći božične pjesme s jedva dovoljno zraka da ispusti jednunotu, Scully je vodio Billie preko sićušnog predvorja ne izazivajući sumnju kod vratara koji jedremuckao. Na ulici se Scully jedva spriječio da ne počne luđački trčati. Upijao je hladnizrak, a dah je oko njega obilazio kao duh. To je to, samo je to potrebno da se nekoga napusti,da ostavi ženu s torbom svoje prljave odjeće, svijećama, raskvašenom slikom jadnogpokojnog Alexa, razbacanim poklonima kupljenim u danu pijanstva i krupnim hotelskimračunom. Znači, to je taj osjećaj kad nekoga iskoristiš, kad znaš da si sposoban za najgorestvari.

Podigao je Billie na leđa kako bi prešli most St Louis dok se ispod zahuktao velikiteglenjak. Zvona Notre Damea počela su zvoniti u ponoć, tužno i sjetno. Zvonila su u dnunjegovog trbuha. Oko njih grmjeli su kafići, odzvanjajući uz sjenovite stupove katedrale odčega su ga prolazili trnci.

"Gdje je Irma?" promrmljala je Billie, prstima mu prelazeći po kosi."Slušaj zvona."Scully je osjetio djetetov dah na vratu i znao je da treba jesti, ali bilo ga je strah propustiti

Metro u Citeu kraj tržnice cvijeća prije nego što se zatvori do jutra."Gdje je otišla?""Nemoj pričati minutu.""Padam, pazi!"Scully je zateturao i opet se uspravio, ali Billie je sišla s njega."Past ću ti!"Bio je pijan više nego što je mislio. Sad kada je bio na čistom zraku sve mu se vrtjelo."Hladno mi je", rekao je podižući se uz vrh ograde. "Tako mi je hladno."Billie mu je skinula ruksak s ruke i prekopala po njemu."Usred noći", promrmljala je."Moram ući na minutu. U kafić, bilo gdje.""Ovdje", rekla je pokazavši prema velikoj katedrali punoj muzike i glasova živih i mrtvih

kao i zvonjave zvona na nebu iznad njih.Scully je pogledao prema glavama čudovišta iz kojih je kapala voda i mutnom svjetlu

koje se nadvilo nad njima, koje je poput kiše lagano padalo niz stupove. Bilo mu je loše odalkohola, peklo ga je grlo, a pred očima su mu svjetlucale zvjezdice i mrlje svih vrsta. Osjećaose kao muškarac koji je prošao kroz protukrpeljnu kupelj za ovce, koža mu je bila tako vlažnai ljepljiva. O Bože, ne večeras, ne kada mu ruke mirišu na Irmu, a srce mu je poput grumenablata.

Billie ga je vukla i dodijavala mu. Odgurnuo ju je. Cipele su im lupale po pločniku."Božić je", rekla je. "Tu bismo trebali biti."Ne, pomislio je, osjećajući se kao da ga vodi poput glupe životinje, ne, mnogo je gore od

toga, mnogo gore od Božića. No, previše mu se vrtjelo da joj se odupre. Nad njim se nadvioulaz sa svojim kraljevstvom lica, podignutih prstiju, žezla i koplja poput otvora tunela koji sespaja s rijekom ljudi. Mirisali su na vino, prženi maslac i luk, ti ljudi, sanjarili su i lagano sekretali, malodušni i smrznuti. Imali su zakopčane kapute i čvrsto stegnute šalove, njihova sulica na polnoćki sjajila u tami. Zvukovi koraka na glatkom kamenju, a onda buka orgulja doksu prolazili kroz veliku nadsvođenu špilju same katedrale punu maglice tamjana i dimasvijeća, parfema tisuće žena, s ugođajem greda podmazanih slatkim uljem i hladnog grobnogzraka podzemlja.

Scully je osjetio slabost u nogama. Osjetio je kako se ljudi odmiču pred njim kao da su nanjemu namirisali seks, neuspjeh i krađu. Pristojno, ali odlučno odmicali su se ispred njegovoguplakanog oka hulje, ali ipak su ga pročitali. Znali su i od toga su mu cvokotoli zubi. Nisiništa bolji od nje, govorile su njihove stisnute usne. Više nema smisla da osjećaš ogorčenje - tigade. Znaš kako je lako pobjeći kod netko spava.

119

Svuda uokolo treperila su tijela svetaca.Razapeti Krist nadvio se nad njima od čega je masa podrhtavala. Ispred njega je poput

lomače stajala gomila gorućih svijeća. Vruć, čist miris gorenja. Isprepletena plava kosa ženeispred njega mirisala je na ruže dok je prolazio pored. Billie pokraj njega, lice joj se sjajilo odpatnje i razumijevanja. Zapalio je svijeću i ispružio je ispred sebe. Bože, kako ga je boljelaglava, u venama mu je krv tekla poput šibe. Svijeća za rođenje Krista, za Joba koji se migoljiou svojim vlastitim govnima, za Jonu koji je poput luđaka bježao pred čudovištem koje je bio.Svijeća za Jennifer, reda radi, za njegovu jadnu napuštenu majku, za Alexa, Petea i Irmu,jadnu Irmu zbog koje je plakao i smijao se ovdje u katedrali Majke Božje u Parizu. ProkleteMajke Božje koja je dopustila da plače i padne na kosu koja je mirisala na ružu dok plamennjegove svijeće iznenada veselo zapucketa i rasplamsa se u pravu vatru točno ispred njega ipred drugima čija su usta otvorena kao da se dive neobičnosti čuda. Plamsaji vatre dok pada,pada na popustljivu masu ljudi, Bog ih blagoslovio.

Na tihoj ulici gdje se sreću stari duhoviVidim je kako odlazi od mene

Tako brzo da s razlogom pomišljamDa je nisam snubio onako kako sam trebao

To stvorenje napravljeno od gline...

>Cesta Raglan<

Četrdeset i šest

Sa zabačenom glavom i ustima otvorenih kao u klauna u kojeg stavljaš loptice, Scully jehrkao i raširio se preko sjedala koja su smrdjelo na željezničke kolodvore, vatru i cement tedugu, groznu noć. Billie je doživjela mnoge grozne noći, sve su bile grozne koliko se sjećala,ali prošla je noć bila najgora. Sinoć je zaista bio poput Grbavca, bez ikakvog pretvaranja. Bioje poput ranjene životinje, preplašen i plah, gotovo je zapalio ženinu kosu te je pao u crkvidok je svećenik kao ljuti kralj stajao tamo u svojim haljama. Brzo ga je izvukla od tamo, prijenego što su mu ljudi mogli bilo što napraviti. Bio je to grozan prizor, vidjeti ga kako padapoput ranjenog bika koji pokušava leći i umrijeti. Bio je tako težak, uplakan i grozan da ju jezaboljelo srce te je čak i tada znala da ga jedino ona može spasiti.

Progutala je tabletu bez vode. Prolazila joj je kroz grlo kao da je živa. Ruke su joj bilehrapave i trebala je čašu mlijeka i malu bocu jus du pomess-a, onu s šipkom koja ju jepodsjećala na baku Scully. Lice je nije boljelo, ali osjećala je bol u očima jer je ostala budnakako bi ga mogla paziti.

U vagonu nije bilo previše ljudi. Nekoliko muškarac i žena i nijedna obitelj. Većina odnjih izgledala je poput njezinog Scullya, kao da su za Badnjak spavali na željezničkomkolodvoru. Vidjela je da nisu imali kuću u kojoj bi jeli pečenku, poklone koji su čekali da ihse otvori, kovanice dolara skrivene u pudingu, popodneva na plaži, šeširiće za tulume, kutije soraščićima koje bi žderali dok se ne bi prenatrpali. Billie to nije bilo važno. Malo ju ješokiralo što ju nije briga, ali sada je imala svojih problema. Gledajući po vlaku bila je sigurnada je barem polovica od ovih ljudi ovog jutra ustala samo da nešto naprave, odu negdje izvanPariza.

Pogledala je koljena svojih novih traperica i razmišljala o Irmi. Bilo joj je krivo zbog nje.Irma zapravo nije bila odrasla osoba. Unutra je bila mala, ali srce joj je bilo veliko. Jednoga

120

će dana Scully to shvatiti. A ona će ih opet tražiti i pronaći ih. Bila je baš kao i Scully. Moždase zato sviđala Billie. Da, naći će ih, i Billie će biti drago. Sve što čovjeku treba jest dobrosrce.

Billie je boljelo glava. Naslonila ju je na sjedalo ispred gdje je neki kreten s cigaretomnapravio dvije rupe. U glavi su joj još odzvanjali zvuči zvona. To i on kako viče i plače utunelima Metroa. Pariz prepun zvukova zvona. Čak ste i u podzemnoj željeznici mogli čutizvona sa svih crkava. On koji leži preko plastičnih stolica i na podu Garee de l'Est dok svi tiludi ljudi trče tunelima, lupaju kolicima i razbijaju boce. I starci koji spavaju u toplimlokvama i vrećama za spavanje smotanim pored zidova. Bilo je kao pod mostom. Pariz je biolijep na vrhu i prazan ispod. U podzemlju su svi bili prljavi, umorni i izgubljeni. Nisu išlinikuda. Samo su čekali da Eiffelov toranj, Notre Dame i cijeli grad padne na njih.

Podigla je posljednji komadić francuza te ga glasno žvakala. Nitko u vagonu nije ništagovorio. Lagano se njihao, udarajući po tračnicama. Kiša je udarala u prozore. Morala je naWC pa je stavila bočicu s tabletama natrag u ruksak i krenula niz prolaz prema staklenimvratima.

U WC-u je slušala zvečanje tračnica i osjetila kako je hladan zrak udara po stražnjici.Beznadan tračak svjetla ušao je kroz mali prozor te se sjetila svoje sobe u Fremantleu. Veliki,veliki prozor koji je gledao prema brodovima. Sva uspravna stabla, Norfolk borovi, poputstrijela na vodi. I sunce na zidu njezine sobe, komad sunca sa sićušnim stvarima koje lete ponjemu. Kada je bila mala mislila je da su to duše umrlih kukaca koji još uvijek zuje na svjetlu.Drveni zid. Goli pod s malim parkiranim kamionima, i plišanim medvjedima koji spavaju unizu. Nema smisla misliti na to. Toga više nema. Postojala je soba u toj maloj kućici za lutkekoju je Scully izgradio u Irskoj. A kroz prozor se vidio dvorac. I ograđeni pašnjak za konja.Sve je bilo u magli - cijeli je taj dan bio u magli i bilo joj je drago zbog toga, ali znala je da semagla uvijek digne. Jednog dana bit će sve jasno, čak i dijelovi koje nije željela vidjeti. Čak iaerodrom. Čak i to.

Ruke i lice oprala je sapunom te je prstima začešljala kosu. Još uvijek joj je bilo drago štoizgleda kao Scully. Ni on nije bio lijep, ali lijepi ljudi nisu tip ljudi kakav vam treba. Lijepi suse ljudi vidjeli u ogledalu i bili su ili presretni ili pretužni. Ljudi poput Billie samo su slegnuliramenima i nije ih bilo briga. Nije se željela pretvoriti u ljepoticu. Uostalom, sada je imalaožiljke, samo ste ih trebali pogledati.

Billie je namočila papirnati ručnik i vratila se u vagon. Scully je sada zauzeo četirisjedala; njegove čizme i noge preko prolaza su dopirale do njezinog sjedala. Njegove vrećastehlače bile su zamrljane i smrdljive, a u džepovima su mu zveckale stvari.

Na trenutak je neizvjesno stajala, komadi zemlje prolazili su pored, a onda mu je iz džepaizvadila svežanj novčanica. Kovanice je ostavila kraj njegove desne noge. Ovo je bilo višenovaca nego što su prije imali, puno više. Pažljivo ga je stavila u svoju jaknu i uzela mokripapirnati ručnik kako bi ga oprala. Stenjao je i okretao glavu, ali nije se probudio, čak ni kadaje došla do njegovih ruku. Kada je završila, na pojedinim je mjestima bio prekrivenpapirnatim kuglicama, ali izgledao je bolje. Billie je natrpala sivi raskomadani papir upepeljaru i sjela nasuprot njega, ruksak je stajao pokraj nje te je gledala njihove putovnice,njihova stara lica, njihove osmijehe velike poput lubenice. Opet je prebrojala novac - petstofranaka od po sto franaka - posložila ih je u jaknu te brzo zaspala dok je pored prolazilaBelgija bez nje.

Kroz čudna, čista orijentalna predgrađa Amsterdama Scully je naslonio glavu na staklokoje se treslo i osjetio kako ga Billie tapša kao školarca. Posljednjih pola sata glava ga jeluđački boljela, toliko strašno da je staklo koje je lupalo nije pogoršalo. Imao je osjećaj da jegrlo koje ga je boljelo od bljuvanja plastična cijev koju je netko nedavno ugradio u njegovotijelo te je smrdio kao javni WC. Ostali jadnici iz vagona izgledali su kao da će se ukrcati zavlak natrag čim su stali. Smrtonosna moć Božića.

Po džepu je tražio nešto što može žvakati, ali našao je samo sitniš u četiri različite valute."Ja sam uzela novac", rekla je Billie preko puto prolaza prije nego što je sam primijetio."Ti? Zašto?"

121

Slegnula je ramenima. "Strah me.""Mene?"Billie je pogledala svoje čizme."Morat ćeš ga onda promijeniti u guldene. Nizozemski novac. Ovo je Nizozemska.""Nizozemska.""Znaš, dječak s prstom u jarku."Ozbiljno je kimnula glavom."Valjda je bolje nego imati glavu u jarku", promrmljao je."Zašto smo ovdje?""Moram vidjeti Dominique. Ovdje ima lađu za stanovanje."Uzdahnula je i pogledala kroz prozor. Scully je ljutito privukao noge, i bilo mu je zlo.

Zovite me Rasputin, pomislio je. Otrujte me, okujte me, istucite me, ali ustat ću i nastaviti. Nalicu mu se pojavio nakrivljen osmijeh. Zapravo kad razmislim o tome, mogu sve učiniti sam inastaviti dalje, zato me nemojte podcjenjivati, na Božić. Ali duboko u sebi znao je da nemaništa. Prošla noć bila je taman oblak u krajičku svijesti. Boljeli su ga zubi, u prsima mu je bilapraznina. Znao je da gdje god danas da ide, bit će samo hodanje koje će ga čuvati od propasti.Cijela je zemlja mljackala i čekala. Nije imalo svrhe pretvarati se. Više mu ništa nije ostalo.Jennifer će biti ovdje. Naći će je, to je sada znao, ali bit će prazan čovjek. Na kraju će biti ponjezinom.

Na glavnoj stanici nije bilo putnika, kiosci i dućani bili su zatvoreni, ali bila je puna ljudikoji su izgledali kao da žive ovdje. Pištolji iz geta i gitare odzvanjali su u svakom kutu.Narkići i pijanci ležali su u hodnicima. Prodavači robe s dreadlocksima tražili su mušterijeispred pustih pokretnih stepenica, potišteni zbog blagdana. Luđak u fluorescentnim tajicamavrištao je na svoj vlastiti odraz u izlogu zatvorene mjenjačnice. Hipiji od sedamnaest iosamnaest godina koji su Scullyu izgledali kao Nijemci okretali su Amstel i teatralno sesmijali između sebe.

Scully je zarežao na njih te se progurao dalje. Zrak je bio topao i smrdio je na tjelesnemirise, dim i mokraću tako da je zrak na ulici bio slatka eksplozija u kojoj je trebalo uživatino sekundu ili dvije. Oživio ga je na dovoljno dugo vremena da stavi ruksak preko ramena,zabrinuto podigne obrve prema Billie te ošamućeno zakorači na slabo svjetlo i razmršenumrežu tramvajskih pruga na trgu ispred njih.

Kanal, na tisuće naslonjenih bicikala, niz lijepih zgrada prekrivenih naslagama iizobličenim pod neonskim svjetlom. Nebo je bilo toliko nisko da se Scully na par trenutakasagnuo prije nego što je uhvatio određeni način hoda koji ni u jednom trenutku nije prešao uništa više od teškog hoda žrtve, jurnjave luđaka, šetnje skitnice. Izgledao je očajno. Iznimnološe.

Grad je bio prekrasan, to ste morali primijetiti. Prekrasan, ali pokoren do ruba jezivosti.Na ulicama nije bilo gotovo nikoga. Zvona su povremeno nesigurno zvonila, a lijepi biciklisti,muški i ženski, zujali su pored zakopčani do grla i zaokupljeni time da negdje stignu.

Hodali su niz široki bulevar zatvorenih kafića i jeftinih hotela, mjenjačnica, suvenirnicasve dok nisu došli do velikog trga. Ispod spomenika na trgu par tamnoputih muškaraca pušiloje ručno smotane cigareta, a oštrouman mladi Arap ponudio im je kokain kroz promukli šapat.

"Odjebi", rekao je Scully osjetivši grčevitu oštru bol pridošlice, strah boravljenja u gradukoji ne pozna. Bio je iznenađen što išta osjeća, ali bilo je tu, uzbuđenje od kojeg mu seokretala utroba, poput onoga koje je osjetio kada je bio prvi put u Londonu, prvi put u Parizu,Ateni. Osjećaj, Bože. Bilo je gore bez gužve, bez struja u koje se jednostavno mogao ubaciti,sakriti i slijediti dok se ne snađe. Na ulici su bila zatvorena sva vrata. Njihovi koraci jasno suodzvanjali na svježem zraku. Scully je morao tamo stajati i izgledati kao provincijalac i nijese mogao sakriti. Zašto bi ga bilo briga? Neka se svi jebu. K vragu i Amsterdam i Božić.

Nakon nekog vremena došli su u turski lokal gdje su se bacili u plastične stolice i jeliprastare hommuse i taboulehe. Pili su kavu i čokoladu dok su mlade žene oko njih mele ičistile. Scully je buljio u zvona na zidu, kovano željezo i goleme uokvirene prozore. Pokušaoje proizvesti trajnu misao.

122

"Gdje je lađa za stanovanje?" rekla je Billie, brišući zube s papirnatim rupčićem."Ne znam", promrmljao je, gledajući kako širi oči u nevjerici."Nemaš adresu?""Ne.""Ovo je grad!""Bravo, Einstein.""Ne sprdaj se sa mnom!" Pogledala ga je s takvim bijesom u očima da se pomaknuo u

stolici."Žao mi je.""Mogla bi te ostaviti", promrmljala je. "Imam novac.""Nemoj.""Onda se ne sprdaj sa mnom."Ustala se i otišla platiti račun. Gledao ju je kako pažljivo odmata novčanicu od sto

franaka te je bio iznenađen da ju je Turkinja odlučila prihvatiti. Bila im je jako smiješna, to sevidjelo. Kako je uporno čekala svoj kusur. Njegovo dijete. Billie je okrenula sjajne novčaniceguldena i pristojno im zahvalila prije nego što se vratila za stol.

"Scully?""Hm?""Idemo kući?"Scully je odmahnuo glavom."Ne želim više tražiti."Opet je zavrtio glavom i osjetio kako mu se u sljepoočnicama trza puis."Čak ni ne znaš gdje treba tražiti."Nasmijao se. "Koliko teško može biti pronaći lađu za stanovanje?"Billie je lupila šakom o stol i s gađenjem izišla na sablasnu ulicu. Na trenutak ju je

promatrao kako si daje oduška i nogom šutira kamenčiće. Golubovi su se držali podalje odnje, pažljivo dižući vratove. Nasmijao joj se kroz staklo. Srdito ga je pogledala.

Četrdeset i sedam

Na kraju udaranje prestaje te se naslanja na drhtavi lakat. Slabo popodnevno svjetlo padapreko zgužvane posteljine. Soba je razbacana. Lijepe crvene cipele. Crne tajice. Kariranikofer opljačkan i otvoren. Vrećice od kupovine, papir za zamatanje u hrpi. Vrata kupaonicezatvorena. Božić. Naravno, dobre dušice su sigurno u crkvi. Bože kako joj treba cigareta, aligdje je njezina torba u ovom neredu?

Polako, s beskrajnom pažljivošću, diže se na noge. Osjeća kako glavobolja dolazi kaokamen koji se valja. Traži kroz smeće - nema torbe. Kuca na vrata kupaonice. Polako ihotvara. Po cijelom toaletnom stoliću, čak i umivaoniku, njezine stvari. Pronalazi prekidač zasvjetlo, sikće na iznenadno svjetlucanje i ugleda svoj novčanik na podu. U njezinim rukamajoš uvijek miriše na Maroko. Putni čekovi, svi potpisani, još uvijek su tu. Ali nema gotovine.

Njezina putovnica, tamponi, ostaci karata tu su na toaletnom stoliću. A na ogledalu, točnopred njezinim licem, tri iksa. Poljubac, poljubac, poljubac.

Irma grabi Gauloises, nalazi upaljač i pali cigaretu. Duboko uvlači dok joj je glavazabačena u natrag i osjeća kako joj se bol skuplja na dnu lubanje. XXX. Ti gade. Ti šupčino.

Počinje se smijati.

Četrdeset i osam

Lutali su po srebrnastim kanalima dok se vrijeme mijenjalo. Billie i njezin tata kreću sepo ulicama koje se zovu Prinsengracht, Herengracht, Keizersgracht, riječi koje zvuče kao dagovorite punih usta. Kišica je plakala s mosta i padala na bicikle isprepletene pod čvrstimizbočinama ogoljelih stabala. Uzduž kanalskih obala od cigle, bili su zavezani čamčići, lagani

123

motorni čamci i gumenjaci uz raznolike vrste lađa za stanovanje. Nisu to bile jahte, čamci ilibrodovi za lov rakova kao u Grčkoj ili Australiji nego velike teške stvari koje su se jedvapomicale. Sa svojim brojnim teglama žutog cvijeća, lađe su ležale na vodi, premazane bojom ilakom, njihova kormila učvršćena kao drveni štitovi. Bile su velike i široke sa zaokruženimstražnjim dijelom i prozorima punim zelenih biljaka i cifrastih zavjesa. Iz dimnjaka im seuzdizao dim, plin i mirisi kuhanja. Zdjelice za psa stajale su na palubi pune kiše dok je sprivezanih bicikala, stolica za vrt i svjetala za tulume kapalo. Billie su izgledale kao da su ihnapravila djeca, obojane kao kućice za lutke. Cijeli je grad tako izgledao - svaka mršava kućabila je skučena rupa i skrovište. Male ulice i kanali bili su toliko minijaturni da si mogaozamisliti da si ih sam izgradio.

Ali ubrzo su se ulice pretvorile u ulice, a brodovi u još brodova dok se voda mreškala odkiše, a ona je hodala sa Scullyem koji ju je pratio poput hromog konja. Billien se ovratniknapunio kišom, a traperice su joj bile mokre od dodira s branicima parkiranih auta te je počelarazmišljati da li ga uopće može spasiti. Duge mršave kuće počele su nalikovati komadezagorjelog tosta. Nebo je bilo tmurno zbog kiše, nebo na kojem nikada ne bi moglo biti sunce,nebo ili zvijezde.

Tu i tamo netko bi se pojavio iza vratašca kako bi pokupio rublje, izlio kantu prljave vodepreko rube ili popušio cigaretu držeći božično piće u ruci, a Billie je trčala prema njima sfotografijom iz Scullyevog novčanika. Crno - bijela, izrezana i zgužvana. Prikazivala je njihtroje, ali nije je mogla gledati. Samo ju je pružala drugima dok je Scully iza stajao posramljen.Palila joj je ruku, ta fotografija, ali nije ju bilo briga. Danas je bio Isusov rođendan i imala jenjegove ruke; osjetila je kako tamo nastaju rupe, ali nije mogla pogledati od straha da ju nevidi na fotografiji. Da je Billie pogledala to lice s glatkom bradom, crnom lepršavom kosom iprekrasnim sanjarskim pogledom, znala je da bi sva njezina ljubav, sva njezina snaga nestala.Mokraća bi joj curila niz noge, ruke bi joj se zapalile te bi se sama pretvorila u kamen ipostala kip uz vodu. Zato je ignorirala oštru bol kao od kiseline u svojim rukama, pružalafotografiju ljudima s rumenim obrazima i božičnim osmijesima.

Ljudi s lađa za stanovanje gledali su sliku, a zatim Billie i njezinog oca u zgužvanojodjeći i propalim licima te su tužno odmahivali glavom. Neki od njih donosili su juhu iligurali novac Billie u ruke, ali nitko nije znao to lice, a Billie je osjećala krivnju zbogolakšanja koji je osjetila svaki put.

I dalje su išli kroz ulice i kanale s najvećim imenima dok je padala kišica, a njezine suusnice pucale, a ruke gorjele. Sve je to vrijeme čekala da on odustane, molila se da odustane,u svojoj mu glavi govorilo da je iscrpljen i da napokon prestane s time, ali kada ga jepogledala tjerao ju je dalje bez da ju pogleda te je Billie nastavila hodati prema mostićima zaulaz na brod, prelazila je užad i kucala na prozore. Svako odmahivanje glavom, svakibezizražajni pogled, bilo je olakšanje. Ne, ne ovdje, ne, ne , ne, nije bila ovdje. Billie je bilostrah da ako nastave s time dovoljno dugo, nečije će se lice strašno razvedriti i prepoznati je.To će biti to. To će je ubiti. Jednostavno nije znala što će napraviti.

Na uglu, okruženom zelenim stupovima na čijim su krajevima bili smotuljci koji suizgledali poput kuraca muškaraca, ugledala je zatvoren dućan s plakatima Grčke i Havaja tevelikim avionima. Na ploči se nalazila tabla s dugačkim riječima i cijenama. Turistički ured.Osjetila je novac kraj noge i nastavila hodati kao da ga nije primijetila. Kraj njega je bilaZALOGAJNICA s menijem na prozoru. Sate - saus, Knoflook - saus, Oorlog, Koffie, Thee,Melk. I ona je bila zatvorena. Sve je bilo zatvoreno.

Crkvena su zvono odzvanjala i klopotala, a Billie je išla dalje, samo je hodala i hodaladok je svjetlo na nebu polagano nestajalo, a zrak je postao tako hladan da si imao osjećaj da tikola klizi niz vrat. A onda je odjednom bio mrak, a oni su stajali na malom mostu gledajućimirnu vodu i odraz mjeseca koji su stvarala ulična svjetla.

"Ništa", rekao je Scully."Ne", rekla je.Ljudi su se počeli vraćati na ulice. Njihovi su bicikli zujali pored, njihova su zvona

cilikala, vikali su, smijali se i pjevali."Scully, hladno je."

124

"Da.""Idemo... idemo negdje.""Da."Stajao je tamo i gledao vodu, rukavice je stavio na zelenu ogradu mosta sve dok ga nije

primila za rukav i odvela u usku ulicu gdje su prozori bili osvijetljeni i izgledali toplo.Gurnula ga je u prvo mjesto do kojeg je došla, mjesto koje je mirisalo na hranu, dim i pivo.Na podu je bio pijesak, a muzika i radijatori koji su siktali bili su na zidu.

Billie je slijedila oca do velikog drvenog šanka te se popela na stolicu pored njega."On će pivo, valjda", promrmljala je barmenu. "I jednu vruću čokoladu. Chocolat

chaud?"Barmen se uspravio. Imao je ogromne oči. Naočale su mu bile debele kao pepeljare. Na

šank je stavio veliku čašu piva na kojem je pisalo Duvel, a na vrhu je imalo puno dlačica.Billie je naslonila bradu na ruke i gledala Scullya kako se promatra u ogledalo pokraj šanka.

"Imali ste težak dan, huh?" rekao je barmen.Billie je kimnula glavom."Je li on dobro?" rekao je nagnuvši glavu prema Scullyu.Billie je slegnula ramenima. Scully je ispijao pivo i pružio čašu za još."Budi oprezan s time, čovječe", ljubazno je rekao barmen. "Ne zovu ga Vrag bez razloga.

Pazi na njega, mala."Billie je sumorno kimnula i pogledala ploču. "Imate kobasice i krumpire?""Srce, ovo je Nizozemska. Ovdje i imamo samo kobasice i krumpire", nasmijao se. "Za

dvoje?"Billie je kimnula. Izvadila je novac."Hoh, vidim ti si šefica."Sviđao joj se. Ljudi u Amsterdamu nisu bili tako loši. Nisu se bojali djece kao ljudi u

Parizu i Londonu. Imali su vesele glasove i obraze poput jabuka, te je razmišljala da liDominique ima isto mišljenje. Dominique je bila tužna kao Alex. Njezine slike bile suusamljene, turobne i tužne. Bila je poput ptice, Dominique. Velike tužne ptice. Možda je došlaovdje kako bi se razveselila, vidjela optimistične ljude i slikala sretnije slike.

U uglu je čovjek, kojemu su olovke prolazile kroz usne resice, pričao na telefon. Izgledaoje smiješno i trebao se sramiti. Zvučao je kao papiga, pričajući na jeziku kojim govore ovdje.Postojalo je previše jezika, previše zemalja. Bilo joj je dosta toga. Sišla je sa stolca i prekopješčanog poda došla do telefonskog imenika koji je na uzici visio sa zida. Ali bilo jebeznadno. Nije znala kako se piše Dominique i zaboravila joj je prezime.

Trebala bi znati te stvari, znala je. Trebala bi biti u školi i čitati knjige, pisati po bloku iigrati ženski bejzbol. Trebala bi biti negdje, negdje gdje znaju njezino ime i što voli. Negdjegdje nije trebala spašavati ljude.

"Kako se piše Dominique?" pitala je Scullya.Ali on se gledao u ogledalo s napola otvorenim očima. Stigla im je hrana."Tvoj otac treba pomoć, možda", ljubazno je rekao barmen."Da", rekla je Billie. "Ja mu pomažem."Miris hrane bio je božanstven. Opet se osjetila jakom.

Što je duže Scully sjedio, to je bio žedniji. Trappist pivo bilo je bogatog okusa i divno.Činilo mu se kao da je bol iza njega. Može mirno razmišljati o najgorim stvarima, o svakojnoćnoj mori, a da ne osjeti bol. Bio joj je blizu. Nije to više bilo samo u njegovom umu,zabluda, zavaravanje samoga sebe. Bila je tu u Amsterdamu i bilo je samo pitanje vremena.Dobar odmor, rani početak, čisti um, neka vrsta sustava.

Bez boli. Čak nije razmišljao ni o Dominique. Nije postojala sumnja da je s Dominique,iako je razlog zbog kojeg je s njom bila puka sreća. Je li prijateljica pružala Jennifer utočišteprotiv vlastitog uvjerenja? Je li barem dvojila, njezina odanost malo podijeljena? Ili su objedijelile istu - što bi drugo moglo biti? - mržnju prema njemu? Što su još dijelile? Krevet?Muškarci bi trebali poludjeti od same pomisli na to, zar ne? Bilo je to krajnje poniženje, biti

125

ostavljen radi žene, ali sada mu je bilo svejedno. Što god bilo, kako god da bilo, Scully je biorazočaran u Dominique. Što ima veze kako stvari izgledaju? Dominique ga je zavarala.

Bez, bez boli. Samo žeđ.Sranje, koliko on zna možda su se već spetljale u Parizu, a on je bio prokleto sretan što se

ima s kime družiti. Marianne, Jean Louis vjerojatno su znali otpočetka. Njihovoomalovažavanje bio je prezir prema njegovom slijepom povjerenju, njegovoj slabosti. A beba,beba je bila prijevara, samo podli, prokleti mamac kojim se oslobodila. Ostavljajući ga uruševnoj kolibi, dobila je na vremenu. Nikada nije vidio sliku s ultrazvuka, doktorov račun,rezultat testa u Ateni, glupan joj je toliko vjerovao. Znači, nije imao drugo dijete. To ga jeipak malo zaboljele Da je to znao prije par dana, vjerojatno bi se slomio. Ali prošao jeodređenu točku. Prošao je granicu. Nema djeteta. Nema žene. Nema braka, ništa na što bi semogao osvrnuti sa sigurnošću, ništa što nije izgledalo poput živog pijeska. A tko zna, moždaje pobjegla sa svim novcima. U ime čega - ljubavi? Osobnog rasta? Boemskog života?

Znači da je on sam sve ovo napravio sebi, jadnoj Billie, Irmi, samo da bi mogao vidjetileš. Preko Europe i natrag kako bi uslužno identificirao tijelo. Dostojanstveno. Da, pod toplimsvjetlom ovog šanka, to je značilo da ne osjeća bol, da nema ništa. Ni rupu u zemlji, ni jekuideje o svom životu. U stvari, slatki zajeb.

A od toga je samo bio žedan.

Četrdeset i devet

Scullyja je na ulici udario snažan božični zrak u Bog zna koje doba noći. Dijete je imalokrvave oči i vuklo se, ali on je plutao, lebdio nad glatkim kamenčićima, pijan i slobodan.

Ulice su bile pune šetača i vozača u jurećim autima. Lepetanje bicikala poput krilanoćnog leptira zujalo mu je kraj ušiju. Zvonca su na cesti tiho cilikala, a u zraku gdje su segolubovi uzdizali s crkvenih tornjeva zvučala su glasno dok su se oblaci nisko nadvili nadgrad. Grupice ljudi krivudale su oko stupica i zabacivale svoje šalove natopljene parfemom.Tramvajske su se pruge sjajile, a velika klizna prozorska krila čuvala su osobe, pokućstvo,muziku i živahne zidove zbog čega je kalvinistički zid od opeke izgledao šturo i smiješno.Tresao se, ovaj grad, drhtao na svojim sidrištima dok je Scully hodao niz uličice pokrajguštare raskošnog kovanog željeza, a slatka anestezija Trappist piva zahvaćala mu je obrazekao pravo uvjerenje. Bože, kako su svi bili lijepi, kako mladi, sa stražnjicama poput jabuka nasvojim biciklima. Prozori kafića bili su ploške maslaca koje su se topile pod njegovimnogama, zrak je bio čist, jasan i hladan.

U Spuistraat je ruševno skladište bilo okićeno pozlaćenim lancima, a transparenti nanizozemskom napisani sprejem divljali su pod svjetlom gornjeg kata i muzike. Preko njegovihzidova protezali su se maštoviti grafiti. Zvučali su kao ptice ovdje gore, kao njemačke pticekoje će svaki trenutak zapjevati na engleskom - dok pravilno pročiste grla. Pogledajte to, čaksu i njihovi ilegalni stanari pazili na uređenje stana - kakav narod.

Progurao se u topli kafić od tamnog drveta te je iznenađen što je unutra naručio jošDuvela i to škodljivo prozirno piće koje su ispijali uzduž cijelog šanka. Slatko škripanjepijeska na parketu pod nogama ohrabrivalo ga je pred izmoždenim pogledom djeteta pokrajnjega. K vragu, pogledaj te studentice, bogato ukrašene remene preko njihovih pupaka,komadiće bijele kože kroz pažljivo podrapane Levisice, široke, sjajne vrpce u njihovoj kosi,način na koji su im sjajila čela, obline njihovih listova pod traperom.

Ispio je prozirnu žesticu i isprao je pivom te je na trenutak pomislio na lude, sjajne ušiPetera Keneallya. Njegove su vlastite uši sada nestale, a obrve su mu se topile. Brada mu jeotišla s vilenjacima, ali usta su mu se dobro držala. Barmenova pregača lupila je kao spinaker,mjedene pipe bile su drške vitla. Bez znoja, noge su mu sada bile savitljive kao u hobotnice.Osam nogu, a šest od njih Irminih.

"Za Irmu!" izlanuo je.Dijete je pretražilo novčanik i pronašlo guldene."Za Irmin Božić na Ile St Louisu."

126

Barmen je uzeo novac te se blago nasmijao njegovoj trijeznoj kćeri koja ga je spašavala."Za šest savitljivih - ispij - nogu Irme koja se migolji."Osjetio je nožne prste malih čizama na svojoj goljenici te se počeo smijati. Lupala ga je

šakama veličine marelice, a njezina kosa izgledala mu je kao mrlja. Djevojke uzduž barapomaknule su se u svojim kožnim jaknama koje su škripale te su se nasmijale. Scully jeosjetio kako se pomiče unatrag, pada kroz sobu, netko ga vuče za remen dok on mašekomadima sa stražnjicama poput voća, a hladan i miomirisan noćni zrak udara ga u vrat.Mjestimično je gubio prijenos. Dijete je stajalo poput stupa, ali on se nije pomicao. Ispružio jeruku i lelujao se.

Ulice su postale ružičaste i bučne. Smeće je klopotalo pod nogama, a uličicama je bioustajao miris. Nije mogao razaznati je li odjednom umoran ili jesu li možda svi ovdje stariji.

Kržljavac s glavom prekrivenom kromom gurnuo ga je na skretanju u val pješaka, šapćućimu prostote na jeziku koji nije razumio. Scully ga je gurnuo i odbio se u luđaka koji je imaolice poput klauna, a oko vrata je imao lanac debljine jedan centimetar. Pod nogama su mu bilešprice, a izlozi akvarija puni kurvi.

. "Ovamo!" netko je viknuo s vrata. "Pogledajte pravo jebanje uživo! Pravo jebanje!"Teturao je kroz svježu bljuvotinu i pao na vruću površinu galvaniziranog prozora koji se

zatresao s otporom. Podigao se i ugledao niz fotografija. Teško ih je fokusirao; zbunjivao gaje, taj svijet prizora. Ljudi, barem je tako izgledalo, pa, mogli su to biti ljudi ili unutrašnjostklaonice. Ružičasta, ružičasta koža i šokirana, povrijeđena lica s iskešenim zubima. Rukamaje našao uši i držao se za glavu, tamo ispred toga, pokušavajući razumjeti. Da, bila je to žena.Dio žene. I žileti. Oh Bože, pomozi mi. Bio je tamo, Auschwitz uma, mjesto na koje nikadaniste ni sanjali da otići, pakao za koji su govorili da ne postoji. Lice mu se vratilo poput noćnemore, prsti u jakni poput ribe u mreži. Vidio je kako Billie plače, a iza nje bujnu crnu kosu umasi ljudi koja je prolazila, slijepo obrušavanje njegovog cijelog života od kojeg je potrčaokao čovjek u plamenu.

Billie se poskliznula na napola isisan limun pod svjetlom vrata ružičastim poput malesvinje te je pala na koljena. Ulica je mirisala kao farma, a ljudi su imali takov izraz lica da suizgledali kao životinje. Niski akvarijski prozori bili su puni dama koje su plivale uljubičastom svjetlu, njihove oči prepredene i sjajne. Glazba je udarala iza vrata, a topli ju jezrak udario u lice probadajući njezine ožiljke s iznenadnom vrućinom. Skrenuli su u tunelkukova, nogu i glasova, njezin stisak ruke je slabio dok se Scully udaljavao. Konjska balega ihrana isparavali su na neravnom pločniku. Padao je u tunel, uz zid ružičastih tijela podstaklom poput groblja, njezina kosa vijorilo se u zbrci prstiju, nogu i zuba, zamršena iraspuštena. Vidjela je bocu u djevojčinoj vagini, zihericu na licu pored nje, konjsku ormu,izraz očiju uplašene stoke na slikama u staklu dok je njezin otac žurio vidjevši da je netkoprošao. Padao je, padao, bio je pretežak da ga uhvati. A onda je viknuo to ime, promukao glasmu je pucao.

"Jennifer!"Billie je osjetila kako joj pucaju nokti dok se pokušavala osloboditi. Vidjela je njegova

leđa, njegovu kosu koja nestaje u masi tijela koja se kreću, a onda ga više nije bilo. Mogla jepotrčati za njim, znala je to. Bila je dovoljno mala da se provuče i sustigne ga, ali ime ju jeukopalo na mjestu na kojem je stajala. Je li uistinu vidjela tu sjajnu crnu kosu krajičkom oka?

Billie je stajala tamo, disala je, ali nije se micala dok je nada njom treperilo svjetlo, akanal se sjajio kao ulaz u središte zemlje.

Ljudi koji su nalikovali na male svinje skupljali su se pored nje, njuškajući, lupajući igurajući se uz prozore. Korito kanala spljoštilo se ispod mosta.

Čovjek sa šiltericom stavio joj je ruku na glavu, govoreći nešto što nije razumjela, a ondaje prestao. "Govoriš engleski?"

Billie se trznula."Za deset guldena bit ću tvoj tatica, ha?"Buljila je u njega. Imao je lice kao pas kojeg netko tuče svaki dan, tužno i obješeno, ali sa

čvrstim zubima, sumnjičav, kao da će te udariti ako mu okreneš leda."Imam svog tatu", rekla je uzmičući, ali stupić ju je zaustavio.

127

"Ti lijepa mala djevojčice."Stisnula se uz stupić osjetivši njegovu hladnoću na križima."Jako lijepa."Billie je osjetila miris antiseptika i bolesnika na ulici kao i znoj muškarca kroz njegov crni

kaput. Žuti su mu se zubi nazirali u ustima. Na rukama je osjetila njegove hladne ruke koje suje vukle prema njemu, prema kaputu koji je raširio, a kopča od remena visjela mu je kaomjesec koji se spušta. Udarila ga je najsnažnije što je mogla te se utopila u masi. Probijala serukama i nogama, išla je prema naprijed potrčavši kada je mogla, a onda je kraj mostaugledala Scullya koji je teturao po pločniku poput mornara.

Scully se gurao kroz zbor dječaka koji su pregovarali i pognutih narkića ispred Hard RockCafea, te ju je ugledao kako prelazi most ispod crkve koja je zvonila. Pod svjetlom lampi namostu odraz preplanulih nogu. Počeo je trčati, udarajući u uglove, ograde stubišta, osjećajućiiznenadne udare boli. S druge strane kanala našao je ugao, ali uličica je bila pretrpana, obiljenogu, ramena i bedara. Ispred njega poput oblaka uzdizala se para, a neumoljiva jednoličnostrap glazbe udarala mu je u lice.

Načas je opazio crnu kosu obasjanu svjetlom praga. Probijao se naprijed, glava ga jepočela uistinu boljeti, no poticala ga je da nastavi. Loše oko otkazalo mu je poslušnost,iskrivljavalo je, trzalo noć ispred njega. Oklijevalo je na vratima, svjetlucave kose, a onda jeušla unutra. Scully je usporio kako bi se malo sabrao. Naslonio se na stupić i skidao kamenacsa svojih zubi ovratnikom pulovera. Prstima je prošao kroz svoju masnu kosu i beznadno setapšao. Ovo nije očekivao. Nije bio spreman. Tresao se poput školarca, razmišljajući da li dajednostavno ode, pokaže malo ponosa. Ali došao je predaleko da bi mislio na prokleti ponos.Krenuo je prema vratima.

Silazeći u kliničku fluorescentnost, Scully je oklijevao. Bila je to neka vrsta sekssupermarketa, osvijetljenog i sjajnih polica, priređenog za turiste usamljenog srca čim siđu sautobusa. Sve je bilo zamotano u celofan i uređeno ovisno o žanru, kao u dućanu s CD-ima, iodjednom mu se činilo urnebesnim. K vragu. Uopće je nije poznavao. Je li pobjegla zbogovakvih stvari? Osjetio je kako mu se na licu pojavljuje debilan osmijeh te ju je ugledao kakose kreće između polica.

"Od svih seks dućana na svijetu", izlanuo je glasnije nego što je namjeravao, "ti baš morašdoći u moj."

Dječak kraj kase, glatkog lica s bisernom naušnicom i puloverom koji je isplela nečijamama, umorno se nasmijao te skrenuo pogled. Ružičasta lica, punih crvenih obraza okrenulasu se prema njemu dok je dostojanstveno hodao niz prolaz. Mijenjaju svoje božične poklone,pomislio je. Nadajmo se da su ih prvo dezinficirali.

Kosa je padala niz leđa te ga je stegnulo u prsima. Osjetiti njezinu blizinu. Namirisao jeparfem i čuo lupanje peta dok je zatvarao prolaz.

"Jennifer?"Mrlja sjene od šest sati. Scully je škiljio dok je nasrtao prema njoj, ali ispod njegovih ruku

pomicala se perika i uplašeni muškarac s napudranim licem padao je na tlo dok je Scullyprestravljeno vikao. Zateturao je i police su počele padati u suosjećanju. Fluorescentna špiljaodzvanjala je od vriskova i lomova. Scully se ogorčeno okrenuo s perikom u ruci i udariojednog zabezeknutog čovjeka u žutoj jakni točno u rebra. Ljudi su počeli penjati preko hrpeplastičnih penisa. Scully je podigao ruke u zrak kako bi ih umirio, ali lijepi klinac s kasedošao je naoružan s obrezanim gumenim penisom zamotanom u celofan. Scully je sagnuoglavu i prepustio se. Samo zbog toplog doživljaja jaja na licu, zbog anestezije koja jeublažavala bol i ispunjavala tamu koja se stvarala u njemu.

Billie je vidjela kako izlazi u lisicama i viče kao Grbavac na Gozbi Luda, obris mu je bionejasan zbog njezinih suza. Rulja je drhtala od uzbuđenja te uzmicala. Nisu ga poznavali.Mislili su da ga poznaju, ali nisu imali pojma. Kombi je zasjao, a netko joj je dodirnuoramena dok se probijala prema naprijed u miris cigareta i dezinfekcijskog sredstva. Vrata su

128

se zalupila. Policajci su pričali svojim ptičjim jezikom. Smijao se na stražnjem sjedalu, izastakla. Netko, vozač, dodao joj je rupčić.

"Poznaš ga?" netko je pitao.Billie je razmislila o tome. Namirisala je sladak, sapunast miris rupčića te je oblizala

usne. Uske ulice prolazile su pored."Da", rekla je odlučnim glasom. "To je moj otac."

Pedeset

Scully se prenuo iz sna s groznom glavoboljom od koje mu se raspadala glava te jesmjesta osjetio jaku gorčinu u ustima. Lice mu je bilo vruće. Madrac od vinila škripao je podnjim dok se podizao u sobi koja je izgledalo kao prazna kocka. Ključ je poput štakora glodaou ključanici te su se otvorila velika vrata kao i prozor na njima. Onaa - ono!

"Billie?"Žena u zgužvanom odijelu od rebrastog samta i bujnom pepeljasto plavom kosom

oprezno je ušla unutra. Iza nje vrzmao se muškarac u uniformi. Na čvrstom ružičastom licuimao je mekane brkove. Pa gdje je Billie? Oh Bože, oh Bože!

"Zdravo?" rekla je žena. Bila je mršava i lijepa. Imala je oko četrdeset godina, valjda.Izgledalo je kao da je upravo ustala iz kreveta. Oči su joj bile crvene. "Govorite engleski, a?"

Scully je polako kimnuo, nimalo mu se nije sviđala ova situacija. Billie!"Moje ime je Van Loon. Doktorica sam."Scully je kimnuo. Još uvijek je bio na koljenima ispred nje. Vrata su se lagano pritvorila."Boli li vas... glava?"Rukom je dodirnuo glavu te se trznuo."Umjetni penis", promrmljao je sjetivši se.Nadriliječnica je nešto zapisala u svoj notes."Rekli su da ste uzrujani", rekla je. "Smijete se."Scully ju je upitno pogledao."Smijete se već dva sata."To ga nije iznenadilo s obzirom kakav je osjećaj imao u grlu."Oprostite, kako se zovete?""Ana Frank", rekao je promatrajući ćeliju, "je li Billie kod vas?"Doktorica se nasmijala. Izvadila je plastične rukavice i navukla ih."Molim vas skinite jaknu. Hoćete to napraviti za mene?""Zašto?" graknuo je."Želim vidjeti vašu kožu. Vaše ruke.""Ruke?" Ali svejedno je kruto skinuo jaknu i pokazao joj."Koje ste droge danas uzeli?""Cugu", rekao je. "To je sve.""Zato ste se potukli?"Pogledao je njezine ruke u plastičnim rukavicama, a ona ih je izvukla sa smiješkom."Jeste li ludi?" ljubazno je pitala. "Ovdje sam da utvrdim jeste li ludi. Da vam

pomognem."Scully se meškoljio na koljenima. Dva sata smijanja koja se nije mogao sjetiti. Prokleta

zatvorska ćelija i psihić. Nije dobro."U redu", promrmljao je. "Nisam Ana Frank.""Ah", opet je izvadila notes i čučnula ispred njega."Slušajte, možete li pitati policajce za moju malu curicu?""Brinete se zbog nje, je li tako?""Možete li ih samo pitati? Sada? Molim vas?"Doktorica je na nizozemskom preko ramena pozvala muškarca u uniformi na hodniku.

Bio je to čudan, olakšavajući zvuk. Počeo ga je oblijevati znoj. Scully se primio za glavu."Kažu da je na katu."

129

"Je li u redu?""Netko je s njom, da."Nije mu se sviđalo kako to zvuči."Koliko je stara vaša kći?""Šest. Sedam, sedam. U srpnju. Ona je samo mala djevojčica.""Vi ste Britanac?""Australac", rekao je."Nemate papire, novac, osobnu?"Progutao je slinu. "Billie. Billie ima torbu, zar ne?""Kako se zovete?""Isuse!"Policajac se nagnuo unutra i promrmljao nešto na nizozemskom."Kaže da ima torbu i putovnice.""Sada želim ići", graknuo je.Suptilno se odmaknula."Depresivni ste, je li tako?""Oh da", priznao je. "Mogli bi se tako reći." Oduzet će mu je, pomislio je. Ovi će ti je

ljudi oduzeti ako ne dođeš k sebi. Ali vidio je oči nadriliječnice na napetim venama nanjegovim rukama, slijedila ih je kao kartu njegovog beznadnog putovanja. Zanimalo ju jehoće li puknuti. I njega je to zanimalo. Hoće li se to sada dogoditi, hoće li puknuti kaolubenica pod automobilskim kotačem, hoće li eksplodirati kao tetrapak ustajalog soka?

"Samo želim svoju kćer.""Na sigurnom je", zapjevušila je. "Na sigurnom je."Ustao je, ispravio se i oblizao si usne. Gledala ga je kako se šeće po ćeliji te joj prilazi."Možete... možete li mi molim vas reći kako se zovete?""Da", rekao je. "Da."Pod je škripao i odjednom je postao neizdržljiv. Pomisao na Jennifer bila je šala, kao i

sam spomen nje. Bio je samo bolna praznina. Ništa nije ostalo od njega, ništa što bi mogloizazvati eksploziju, nikakav napad energije koji bi ga mogao izvesti odavde. Jednostavno nijeostalo ništa.

"Vi ste iz Australije.""Da."Zazviždala je. "Tako dalek put.""Da", promrmljao je svjestan toga."Koliko... koliko ste dugo u Nizozemskoj?"Pokušao se sjetiti, naći put kroz sve one ulice, svjetla i kafiće, ali nije se mogao sjetiti

odakle su krenuli."Znam", zamucao je. "Znam to.""Nemirni ste.""Preplašen", šapnuo je.Muškarac u uniformi otvorio je vrata i rekao nešto doktorici. Scully je stao i promatrao."Kavu?""Koliko je sati?""Dvije.""Molim vas. Nemojte mi je oduzeti.""Smirite se.""Da", rekao je. Počeo je plakati te je stao."Smijete plakati.""Danas", rekao je. "Danas smo stigli u Amsterdam.""Evo", rekla je. "Lezite." Ruke su joj bile tople i nježne. Osjetio je udarac svojih kapaka

na koži. Kleknula je pored njega na madrac od vinila, njezina nježna gornja usna drhtala je uosmijehu. Izgledala je prokleto iscrpljeno.

"Recite mi", rekla je, "o Australiji. O životinjama s džepovima. Želim znati."

130

Pedeset i jedan

Nakon svih pitanja, Billie je sjedila sa šalicom čaja s mlijekom i jela kolač. Bio je suh idrobio se. Ljudi su dolazili i odlazili. Policijska je stanica mirisala na sredstvo za dezinfekciju.Od svjetla je škiljila. Bila je umorna. Razmišljala je o Dominique, svemu što je znala o njoj.Dominique je bila lijepa. Lijepa na neki način. Imala je male ruke, a stan joj je bio prepuntužnih fotografija. Bila je dobra, Dominique, ali uvijek te promatrala. Pažljivo, kao da nijeznala što te pokreće, kao da jednostavno nije razumjela djecu. Billie ju je pročitala. On nijeznao kako ga promatra. Kao da je torto ili nešto takvo. Možda ga je voljela. Billie nije bilovažno. Nitko ga nije volio kao ona. To je bila činjenica.

Dominique je imala madež na ruci. Cipele su joj se naginjale prema van kada je hodala.Pod njezinog stana bio je drven. Ponekad, kada se na njemu igrala s kamionima, Billie bipogledala prema gore i vidjela veliki plakat na zidu dnevne sobe. Tamno lice. Bijele riječi.Atelje Cinq. Fotografije. I Dominiqueino prezime. Latour. To je bilo to. To je bilo njezinoprezime. Billie je odložila šalicu i ostatak kolača i prišla pultu. Telefonski imenik stajao jetamo kao komad cigle. Dvojica policajaca pričala su viceve pokraj prozora.

Amsterdam SchipolTelefoongidsPTT Telecom.

Otvorila ga je, govoreći abecedu u sebi. Telefonski brojevi. Brojevi alarma. Na svim stolovimazvonili su telefoni. Vani se začula sirena. Dominique je imala loš zadah, to je bila još jedna stvar.

latour, d herengr. 6 627 9191

Stranica je zvučala kao sirena dok se lagano lomila niz hrbat. Pažljivo ju je savinula istavila je u ruksak.

"Hoćeš još kolača, Billie?" pitao ju je jedan od policajaca, onaj koji joj je prije postavljaosva ta pitanja.

Odmahnula je glavom. Okrenuo bi kako bi ispričao vic do kraja. Billie je premjestila ruksak spetom čizme. Na naramenici je bio broj koji je Scully napisao tog dana na putu. Poštar. Imala je dvabroja. Legla je na klupu i zaspala dok su svuda uokolo tulile sirene. U snu je imala krila, srebrna krila.

Pedeset i dva

Scully se probudio i Van Loon mu je opet mjerila puis. Imala je čistu odjeću i mirisala jena sapun.

"Sva ta cuga", rekla je."Da", rekao je. "Puno sam je popio.""Jaki ste."Slegnuo je ramenima, pokušavajući skupiti samopouzdanje. "Osjećam se bolje.""Dobro.""Jesam li lud?""Ne tako jako. Tužni, možda.""I vi izgledate tužno", rekao je iznenadivši sam sebe."Ne", rekla je smijući se. "Luda sam što se ovime bavim.""Je li Billie još uvijek ovdje?"Kimnula je. "Ona je kao vi?""Koliko ćete mi naplatiti?""Ništa. Držite se podalje od umjetnih penisa.""Da", krotko je rekao. "I vi isto."

Kroz tunele su ga odveli na svjež zrak. Između mnoštva stolova i staklenih pregrada

131

potpisao je formulare dok su mu se tresle ruke. Nježno danje svjetlo prelijevalo se poprozorima. Vidio je Billie kako stoji pored stakla. Lagano je mahnula, stegnutog lica. Osjetioje grižnju savjest kakvu nije osjetio prije, poniženje koje je oslabilo čak i osjećaj olakšanja.Mogli su mu je oduzeti. Zaslužio bi to. Na trenutak je spustio glavu, nije bio u stanju gledati.Policajci su izgledali kao da im je laknulo što odlazi. Gledao ju je kako se rukuje s njima.Stigla je nova smjena. Izišao je van kako bi se našao s njom.

Pedeset i tri

S visokih padina planina spušta se magla i prekriva zaleđeno svjetlo jutra, tiho nebonadvija se nad zemljom kao mrtvi nad žive. Kamenje farmi će škripati. Trava je tvrda zbogleđa; otisci papaka stoke utisnuti su u nju. U dolini križevi obrasli lišajevima naginju se nadledinom, a ulice i nepopločene ceste krivudaju za svojom vlastitom sjenom. U stajamaisparava izmet, a mlijeko stiže vruće popraćeno zvoncima. Humci na poljima naginju se svedo ogoljelog, visokog hrasta, sve izgleda kao jezero zaleđenog, točkastog blata. Iznad njeganad dvorcem bez sunca obasjanom mjesečinom vladaju jata ptica. Crne vrane polijeću sprozorskih dasaka stotina proreza i prozora, preko šume jasena i ulica. Slijeću na bezdimnidimnjak kolibe na grebenu, umorno okrećući glavu. Rezbarija zaleđenih otisaka guma leži ublatu ispred. Iz svake površine i svake stvari uzdiže se para. Dan oklijeva na trenutak. Ništa sene pomiče. Onda, sa sjevera, s nekog drugog mjesta, digne se vjetar i počinje dan.

Pedeset i četiri

Svilenkasta kišica u jutarnje je svjetlo sipila kroz sjene ruševnih praznih skladišta i jarbolabrodova. Billie i Scully hodali su oko oker lokvi i uništenih bicikala dok ih je slani smradmora udarao u umrtvljena lica. Na šugavom nasipu iznad mola nalazile su se poderaneležaljke, zahrđali roštilji i korov. Iz prljavštine je virila srebrna papuča. Cijeli je dok izgledaokao da je prošao rat. Hrpe mokre odjeće, madraca, sat, savinute sunčane naočale, otvoreneknjige koje leže kao ranjene ptice, ispuhana nogometna lopta s lokvom zaleđene kišnice kojase topi u njezinoj šupljini. S ogromnih razbijenih prozora visjele su zgužvani transparenti izamrljana posteljina. Uza zid se stisnuo umorni pas, a na vodi su poput smeća plutali nekizapušteni brodovi.

Ni jedan ni drugi nisu pričali, samo su hodali. Billie je slušala lamatanje i udaranje svojeodvezane vezice za cipele. Nisu mogli pričati, to je znala. Jednostavno je bilo preteško.Zapravo nisu ništa tražili, samo su hodali. U početku ga je slijedila, ali sada je ona bila ta kojaje vodila. Vodila ga je pored splavi na kojoj znak BAR visio na rubu skliskog mostića za ulazna brod. Galebovi su zvučali kao galebovi s televizije. Primila ga je za ruku. U džepu joj sekomešao novac.

Na vjetrovitom trgu gdje su golubovi savijali glove kako bi se zaklonili, a novine su sevrtjele i besramno plele oko nogu prolaznika, mladi muškarac modrosive kose, u kiltu koji jedizao vjetar, svirao je gajde. Energičnim je nogama udarao ritam, a njegova crvena kosa kojaje vijorila bila je prekrasna. Sipljivo zujanje gajdi širilo se kroz zbunjenu masu te visjelo uzraku nad njima, zvuk koji je medu jednoličnim ciglama zvučao usamljeno.

Na kraju ulice nalazio se znak, a Billie je začula brujanje stare glazbe, glazbe iz crnobijelih filmova, odijela i kravata, te ga je s vjetra odvukla unutra, ispod uličnog znaka, a on jetupo mrmljao dok ga je prolazio.

"Gebed Zonder End."Dok su ulazili u kafić prepun mirisa kave, kolača, parfema i trapera u lice ih je udario

topli zrak.

132

Billie je pod nogama osjetila pijesak i vidjela tople, drvene zidove, stolice, okruglaljudska lica sjajnih obraza. Došla je do malenog stola s popucanim rubovima, prošla rukompreko njega i sjela. Na trenutak je Scully stajao iznad nje kao da je zaboravio kako se sjeda,ali dodirnuo je stol i skliznuo na stolicu trepćući. Billie je stavila novac na stol te su naručilidoručak. Kavu, žemlje, pekmez, hladne odreske.

"Neću više tražiti", rekao je. "Obećajem."Billie je gurnula prste kroz rupe u siru. "Htjeli su znati stvari", rekla je. "Razne stvari."Stisnuo je crni kruh na tanjur. Kada je maknuo ruku, vidjela je da su na njemu ostali

njegovi otisci prstiju."Billie, tako me sram."Kimnula je. "Znam."Na kratko je opet zavladala tišina. Gledala ga je kako traži riječi. Njegove velike ruke

ležale su na stolu. Uvijek bi ih prepoznala. Netko je rekao da je srce veličine šake. Otvorila jeruksak.

"Evo", rekla je pruživši mu hrpu papira."Što je to?"U njezinom je dlanu izgledalo kao cvijet. Billie se nadala da nije primijetio kako se trese.

Pedeset i pet

Billie ju je odmah vidjela. Prije nego što su prošli usku ulicu, vukući se po pločniku kaostarci ispred onih udobnih hotela i kafića, vidjela ju je te je stala. Čula je kako djeca na trgupreko puta brvna udaraju nogometnu loptu. Na ogoljelom stablu iznad parkiranih auta krajnasipa kanala cvrkutala je ptica, a od nekud se čulo cilikanje zvonaca. Billie je došla dostupića i sjela na njega, osjetivši kako joj vlaga probija kroz traperice. Scully se probijao niznasip, kosa mu je bila divlja kao sunce, lice nesigurno, kao da ne zna treba li tražiti ili ne.Gledala ga je kako prilazi lađi za stanovanje, crvenoj s debelim slojem crvenog, trulogjesenskog lišća na krovu, onoj sa smiješnom tendom kakvu je Baka imala na verandi, te se natrenutak ispravio, migajući. "Ova", rekao je.

Billie je skrenula pogled i vidjela patke kako u crnoj vodi plivaju u obliku slova V.Razmišljala je o svim mjestima koje je vidjela, a nije im znala imena, o svim stanovima,hotelima i kućama u ulici o kojima ništa nije znala, gradovima koje nije poznavala, gdje suljudi govorili jezike koje nije razumjela. O svim tim ljudima koje jednostavno nije poznavala.Svim tim stanicama, restoranima, aerodromima i trajektima koji su izgledali isto.

"Jučer smo prošli kraj nje", tiho je rekao."Da.""Izgleda napušteno, ha."Slegnula je ramenima. Sada je bila hladna i tužna."Smiješno", promrmljao je. "ježim se od nje."Billie je pogledala lijepo brvno zelene boje i spiralne ograde. Čula je njegove čizme na

palubi te ga je pogledala kako kuca na vrata na dnu malenih drvenih stepenica. Možda seovako osjećaju anđeli, tužno pomažu, pomažu do kraja. Gledao je kroz okrugle prozorčiće naboku broda kao i prave prozore te se uspeo po palubi.

"Dođi ovdje, Bili."Na trenutak je razmišljala. To je mjesto bilo tu negdje."Bili?"Vjerovala mu je. Ako je netko bio kod kuće morala je vjerovati da će je shvatiti. Ona ga

neće dati. Obećao je. Vjerovala mu je. Ali srce joj je ipak ubrzano kucalo."Billie?"Dok se pažljivo penjala na palubu čula je kako puca staklo te se polagano micala uz

ogradu do mjesta gdje je stajao Scully sa starom nogom stolice u ruci. Patke su poletjele svode. Bicikli su prolazili, a netko se smijao iza parkiranih auta.

"Ti uđi kompa. Ti si manja."

133

"Šta krademo?" pitala je iako je zapravo nije bilo briga."Ne, samo gledamo. Pazi na rub - oštar je."Billie je čula kako joj se jakna para dok se uvlačila unutra te je odjednom pala

naglavačke. Viknula je, ali ispod nje je bio kauč pljesniv od vlage."Jesi dobro?""Da.""Otvori vrata."Billie je pogledala uokolo. Unutrašnjost je izgledala kao velika špilja. Zavjese, kredenci,

radni stol i stol za večeru sa stolicama. I fotografije. Dominiqueine fotografije u okvirima nazidovima.

"Billie!"Poslušno je sišlo s kauča i osjetila šok zbog hladne vode oko gležnjeva. Čizme su joj

propuštale i prsti su je boljeli."Tone!""Otvori vrata, ljubavi."Dogacala je do vrata i zaprtljala po bravi"Jesi?"Počela su je boljeti stopala i tresla su joj se koljena. Otvorila je vrata, a maleni val

podigao joj se uz goljenice lagano udarivši uz drugi kraj. Popela se na stolicu, a on je ušaoraširenih očiju, te je vidjela kako mu sva napetost iščezava s lica. Nitko nije bio ovdje dugovremena. Izgledao je šokirano i nemirno i osjetio olakšanje. Lice mu se mijenjalo poput neba.Gledala ga je kako otvara vrata kraj stola. Nekakva vrsta kuhinje. Sljedeća vrata bila suzahod. To je bilo to. Ovdje dolje izgledalo je kao kraj tunela.

Scully je gacao prema mjedenom krevetu uz pregradu. Na sredini pokrivača ležala jejedna prljava čarapa i blijedo plavi pulover koji je prepoznao. Lagano ga je podigao,pritisnuvši kašmir uz lice. Mirisao je na crveni jasmin, sunce i cijeli izgubljeni život. Legao jena krevet i pokrio lice. Ovakve su bile sekunde prije smrti, junac na podu dok mu voltiispunjavaju glavu. Samo pada. S djetetom kraj sebe, njezini prsti u njegovoj kosi, njezinotijelo stišće se pred živućim svijetom vani.

"Ti si mi dovoljan", rekla je.Čuo je to visoko iznad sebe dok se kretao prema svemiru.

Pedeset i šest

Cijeli tihi dan, dok je kiša klizila niz prozor i slijevala se niz okrugli prozorčić, ležao jetamo, a ona ga je promatrala. Gotovo da se nije pomicao osim kad je uzdisao, šmrcao ilipomicao kukove, a da nije proizveo nijedan zvuk. Povremeno su suze izbijale kroz njegovečvrsto zatvorene oči, ali nije prozborio ni riječ. Billie je razmišljala o Quasimodu - nije simogla pomoći - njegov kostur kao ograda od kosti na grobu Ciganke. Od slomljenog se srcamože umrijeti, to je znala.

Od stolica je napravila nasip od kreveta do radnog stola te je skinula svoje mokre čizme ičarape. Stopala su joj bila siva i zamrljana. Otvorila je ladice i kredence i visoko gore našlačarape i pulovere koji su bili suhi. Navukla je toliko stvari da se osjećala kao Michelinmaskota, ali bilo joj je toplo.

Na policama je našla ruževe, razglednice, kistove, kutije Kodaka i nekoliko malihporculanskih patkica. Bila je tu i velika kartonska kutija puna Dominiquenih fotografija.Položila ih je na stol i pažljivo pregledala. Većinom su prikazivale ljude, ali bilo je tu i ulicakoje su izgledale kao Pariz. Jedna je prikazivala Marianne na bijeloj stolici. Usta su jojizgledala kao crta koja prolazi kroz jednu točku. Našla je i jednu fotografiju na kojoj je bilaona, nasmijana, s kosom velikom poput šešira. Njezino je lice tada bilo glatko. Vrškom prstijudotaknula je sliku, a iz grla joj je izišao maleni cvrkut koji ju je preplašio u tišini.

Vani su prolazile patke, smijući se među sobom. Zvonca bicikala cilikala su kao koze uplaninama.

134

Billie je polagano pregledavala fotografije. Bilo je to kao da gleda kroz Dominiqueineoči. Bila je pažljiva, način na koji je gledala. Mogao si vidjeti da je sve promatrala dugovremena. Te si fotografije promatrao na takav način, rub stolice, svoje vlastite velike, topleoči, lice svog oca zamrljano bojom u kafiću dok se šalica kave sjaji ispod njegove brade. Da,njegov veliki smiješni osmijeh. Pitala se vidi li ga itko na isti način kao i ona, na način na kojiga vide Dominique i aparat.

Bile su tu i fotografije svih njih na groblju. Sjećala se tog dana. Scully je imao jednu usvom novčaniku. Njihova su nasmiješena lica izgledala sanjarski. Križ iza njih imao je žile.Izgledao je kao kameni cvijet.

A onda je bez upozorenja, Billie došla do Njezinih fotografija. Bilo je to iznenada izastrašujuće. Billiena se stražnjica stisnula, a ožiljci su je zatezali, no srce joj nije stalo. Nekoje vrijeme samo dahtala i pridržavala se za stol. Onda ih je prebrojala, sedam fotografija. Naprvoj je bila u maloj haljinici u ulici St Paul. Na usnicama koje se te prije spavanja ljubile uuho titrao je mali osmijeh. Bilo je to lice koje se kretalo, oči koje te slijede oko stola,zabrinute za tebe, pitaju se kako si. Ispod te kože bila je krv. Bilo je to lice koje te voli. Odnjega su ti se tresle ruke. Ali bila je to samo ljetna slika. Na svim drugima, kako je postajalasve hladnija i ljepša, mogli ste vidjeti da se pretvara u kamen. Njezina brada čvrsta, oči poputmramora, obrazi se sjaje kao nešto u Tuileriesu.

Na zadnjoj je slici bila blizu, pred tobom, držeći prst preko usta.Vani je prestalo kišiti i patke su otišle. Pogledala je smrskani prozor, a onda je pružila

ruku kako bi osjetila vlagu oko njega. A onda je gurnula slike kroz njega, a one su poletjeleniz palubu i kao ljiljani pale u vodu.

Pored se polagano kretao brod. Tamna, smrdljiva voda ispod nje podigla se u pjenušavival udarajući u zidove i kredence, tamo i nazad, sve dok se nije izmorio, a čupavi tepih postaoje mlitav kao morska trava.

Billie je napravila malene hrpe novca svih boja i oblika. Našla je adresar i izravnala gapored novaca. Pored toga položila je svoj strip Grbavca, a ostale stvari iz ruksaka bacila je uvodu: srčike jabuka, odreske karata, pahuljice.

U brodskoj je kuhinji otvorila teglu maslina i smrdljivo tanku konzervu srdela. Pljuvala jekoštice maslina u zid sve dok je nisu zaboljela usta. Pokušala je upaliti štednjak, ali nijeuspjela pa je odustala od toga da mu skuha kavu te je preko mosta od stolica otpuzola natrag ukrevet. Scully je još uvijek disao, ali imao je čvrsto zatvorene oči. Pripremila mu je komadićehrane i nježno ga protresla, ali on je samo zadrhtao. Nije otvorio oči, nije pogledao hranu.Billie je sjela kraj njega i primila ga za vlažnu i ljepljivu ruku, a zrak je postajao sve hladniji ioštriji, te su je ožiljci snažno pekli. Kada se počeo jače tresti prekopala je visoke kredence ipronašla dlakave kapute i rastegnute pulovere koje je nagomilala po njemu tako da se jedvamogao vidjeti.

Povremeno je drškom metle provjeravala vodu na podu. Hladan je zrak bio ugodan.Pogledala ga je. U svom je skrovištu, ispod kože još uvijek tražio. Možda će negdje u

svom umu uvijek tražiti. Nisi ga mogao osuđivati zbog toga. Možda će se to i njoj dogoditi.Billie je razmišljala hoće li mu ona ikada biti dovoljna.

Na trenutak je otvorio oči i ošamućeno pogledao uokolo, kao netko koga su izvukli izsmrskanog automobila.

"Ja", rekla je.Stisnuo je oči i pogledao je."Čuješ li me?"Kapci su mu zatitrali i opet je nestao.

Kasno popodne, magla se spustila na vodu obavijajući parkirane aute, ogoljela stabla,kuće i zvonike. Billie je sjedila za stolom, zubi su joj cvokotali dok je pretraživala prljaviadresar, u sebi govoreći imena. Tišina je sada bila sveobuhvatna, a magla se povremenokretala nad vodom kao da omogućava nevidljivim stvarima da prođu. Billien je dah uumirućem danu izgledao kao magla, a onda je pao mrak. Neko je vrijeme sjedila u noći kojase spuštala, a onda je telefon na zidu zazujao kao cvrčak.

135

Billie je podigla slušalicu. Od nje ju je peklo uho."Halo?"Slušala je tihu maglu s druge strane slušalice. "Halo?"Začula je udarac slušalice s druge strane, a onda zvuk biranja. Grlo ju je boljelo od zraka.

Pipkajući preko stolica došla je do nagnutog kreveta, legla pored tate koji je zvučao kao da jebudan i živ, kao da je s njom. Bilo je čudno koliko je bila sretna, čudno, pospano i dobro.

Pedeset i sedam

Bilo je hladno tamo gdje je Scully otišao, a ogromna težino zemlje koja se okretalastiskala ga je sa svih strana što mu je u mraku pružalo utjehu. Udovi su mu se ispreplitali,jezik mu se stisnuo uz nepce, a na licu je osjetio hladnoću zatvorenih kapaka, uvlačenje jaja,bradavica i pluća. Stopala, ruke, kamenje, gradovi i stabla u slojevima su se naslanjali nanjega. Hrana u njegovoj utrobi pretvorila se u ugljen, dok je vani iznad njega, iznad svega,kukac neprestano zujao u nevjerojatnom ljetu. Samo taj zvuk, to klopotanje, dalo je zemljimiris crvenog jasmina te je osjetio kako mu se vene stežu kao kožni remen. Jedan jedini živikukac.

Kasnije u sve većoj tišini, probudio se dišući u gluho doba noći. Čuo je nesmiljenuzvonjavu papka na pločniku iznad. Billie je spavala kraj njega, njezini prsti zakvačeni zanjegov rastegnut, pleteni pulover, kao da ga je pokušavala podignuti, uspraviti. Dah joj je biokiseo i slan. Prsti su mu izgledali žućkasto smeđe i krhko kad ih je položio na njezinu krvavuzapetljanu kosu. Konj je otpuhnuo. Scully ju je primio za ruku, stavio svoj palac na njezindlan. Njezin puis, ili njegov, toplo je otkucavao. Iznad je začuo duboko, monotono mrmljanjemuškaraca i lagani hod konja. Iznad lica uzdizao im se dah. Hladnoća je bila podzemna,slatka i smrtonosna. Čak i kad je bio budan od nje je osjećao pospanost. Udarci kopitaiščeznuli su u novu tišinu. Nije se čak čuo ni zvuk kanala uz trup broda, ništa osim njegovogdaha.

Onda se ukočio. U tišini su se začuli koraci. Čizme, čizme na petu, dopirale su s pločnikauz kanal, udarale uz visoke zidove Herengracht kuća dok su mu se udovi ukočili prepoznavšiih.

Maknuo je Billiene prste, iskrao se iz čahure koju im je sagradila te ju poravnao oko njepod blijedim unutarnjim svjetlom. Niz kanal su jednolično dopirali koraci dok je skliznuo nizkrevet šokiravši se zbog zaboravljene vode na dnu broda. Dragi Bože, jedva se suzdržavao dane poviče, ali njegov je dah muklo odjekivao u toj grobnici. Prokleti je brod tonuo. Nagoljenicama je osjetio komade leda koji se stvarali, ili je to možda bilo smeće, dok je slijepogacao pored niza stolaca do stepenica koje su vodile s palube u unutrašnjost broda.

Otvorio je vrata osjetivši hladan zrak vani. Imao je osjećaj kao da mu gore stopala dok jeslušao. Pete su sada čudno odjekivale na neobičnom pločniku. Čarape su mu se parile. Koracisu prestali negdje blizu.

Gore na palubi trulo je lišće bilo podmuklo. Magla je obavijala ulične lampe i gušila nebotako da je jedino osvjetljenje dolazilo od prigušenih žutih svjetala ulične rasvjete. Tu i tamoosvjetljavala su parkirane Opele i VW-e, tamo na pločniku gdje je konjska balega isparavalaizmeđu ogoljenih brijestova.

Zrak je bio kašast, iritantan. Netko je bio tamo. Scully je stajao buljeći sve dok nijerazaznao cigle. Ulično svjetlo, vrsta uličnog ugla, da, uska ulica ondje, sjetio se. Krv mu jeudarala u vrat. Razaznao je prometni stupić, kovano željezo, ravne cigle zida kuće. Magla sepomicala, u nosnicama je osjećao sumpor. Vidio je kako udara vesele krovove grada. Moraoje vidjeti. Vidjeti kako spada. Nije ga bilo strah kad je osjetio da ga netko promatra, morao jesaznati.

Scully je umrtvljeno šepao po mokrom lišću na palubi, skrivajući se koliko je mogao izavrha kabine, jedna jedina patka uzletjelo je s vode, krila su joj lepetala kao sjećanje na školskokažnjavanje šibom. Na prednjoj palubi čučnuo je iza ornamentalnog namota užeta i trulesnasti, te je ugledao nogu u traperu tamo no osvijetljenom uglu. Čizma u špic izgledala je

136

bestjelesno zbog magle i kuta. Ubrzano je disao. Bio je miran, ali tijelo mu je bilo opterećeno.Listovi su mu se stisnuli.

Ali čekao je. Je li se vidio? To se i nije činilo vjerojatno. Sada je vidio koljeno. Svježipropuh prepoznavanja. Ostao je na mjestu. Promatrao je. Brojao je do dvadeset, četrdeset,sedamdeset. Škripanje teškog kožnog kaputa. Što ako jednostavno pređe pločnik do mostićaza ulaz na brod, gurne taj krepostan protestantski zid i vikne? Što će se dogoditi, što će onnapraviti?

Čuo je prste svojih zamrznutih čarapa kako neznatno klize po sluzavoj prednjoj palubi.Primio je snažnu metalnu ogradu, spreman.

A onda se čizma okrenula te je ugledao kubansku petu, dvije. Začuo je zemaljskostruganje pete i pomicanje kamenčića. Tamo pod prigušenim svjetlom nejasno se vidjela kosai odsjaj kože pod mjesečinom dok se osoba lagano okretala prema sporednoj ulici i nestala,ostavljajući za sobom zvuk koraka koji su automatski pokrenuli Scullya. Skočio je i izgubioravnotežu, podigao se i licem pao u konoplju, blato i otpad od lišća kraj gornjeg ruba palubneograde. Par sekundi se beznadno koprcao, a onda je odustao. Bilo je jednostavno. Samo jeodustao i s gorkim olakšanjem slušao zvuk tih čizama koje su zvonile u magli, udarajući uvisoke cigle Herengrachta u mukloj noći.

Želio je ustati, imao je volju, tvrdoglavost čistog idiota da to napravi, znao je, ali ispodsebe je začuo udaranje namještaja i treperenje svjetla, i to je bilo dovoljno da ostane tamo nahladnoći ležati živ dok mu se uz lice stiskalo ždrijelo.

Kada je nepokolebljivo sišao niz stepenice u nagnutu kabinu, Billie je pred sobom držalapodrhtavajući plamen upaljača čija je plastika bila mutna i zelena te mu je osvijetlila putprema stolici. Stavila je ruksak na stol, a u ruci je držala telefonsku slušalicu. Trepnuo je podslabim svjetlom i zgulio čarape. Njegova obrasla brada lagano se tresla, ali oči su mu bilejasne.

"U redu", promrmljao je. "U redu."Billie nije znala je li ovo pitanje ili naredba, ali stisnula je slušalicu na uho i nastavila

birati broj. Sićušni valovi udarali su u namještaj. Gledala ga je kako otvara kredence i tražičarape. Nagnula je svoje vlastito zamotano stopala i mahnula njima pred njim. Na drugomkraju slušalice, nakon zvukova oceana, zemlje i neba, progovorio je muškarac.

"Bolje ti je da je ovo jebeno važno. Isuse, Marijo i Josipe, bolje ti je!"

Jer kad anđeo snubi glinuIzgubit će svoja krila

U cik zore...

>Cesta Raglan<

Pedeset i osam

Kiša, ogromni, jasni, limeni slapovi kiše padali su dok je stari Transit prolazio krozbljuzgavicu i tunele od gloga, kroz blatnjave zavoje, redove jablana, ariša i hrastova. Gomilablata dizala se na svakom skretanju, a na prozoru su se tresli brisači. Išli su kroz male sivegradove s hladnim kućama u društvenom vlasništvu, kao i kroz šljunčane bungalove ihacijende španjolskih mje-šanaca s asfaltnim skretanjima na čudnoj, čistoj zelenoj zemlji.Prošli su kampove nomada uz cestu čiji su bijedni magarci stajali na kiši zavezani za ograde

137

drugih ljudi, a svuda uokolo bile su ruševine obrasle kupinom i bršljanom, srušeni zidovi,nagnuti križevi te humci kao ciste zakopane u zemlji. Kiša.

Nitko nije govorio. Svo troje pažljivo je cuclalo bombone u kojima su uživali od Dublinate su zglobovima u rukavicama trljali zamagljeno staklo.

Peter Keneally pažljivo je vozio. Kao da prevozi porculan. Lecnuo se pred svakimkuplerajem na cesti Republike te ih je gledao ispod oka dok su sjedili pored njega. Imali suupale obraze, moglo bi se tako reći. Pokorene. Ožiljci malene na suncu su izgledali kaosvilenkaste zakrpe. Imala je čudan zarez s prednje strane kose, točno tamo pored njegovoglakta. Lice sveca, pobogu. Povremeno se pramen njezine kose naslonio na njegovu ruku te jeosjetio poriv da zapjeva. Scully se porezao brijući se, što nije bilo čudno s obzirom kako sumu se tresle ruke. Oči su mu bile krvave, sirove kao mesne okruglice, a odjeća očigledno nijebilo njegova. Izgledao je kao da je vidio vraga, ali kada su došli do poznatog kraja na licu muse pojavio usiljeni smiješak.

U ravnoj dolini prije uspona prema Leapu, čak i prije nego što se cesta počelo širiti ispredstabla koje je izgledalo kao strašilo te je ometalo promet, Scully je skidao sigurnosni pojas tese naginjao kako bi mu dotaknuo ruku. Peter je prebacio u manju brzinu.

Billie ga je gledala kako izlazi na jaku ledenu kišu, tamo gdje se kombi zaustavio poredsmiješnog drveta s komadićima stvari na njemu. Kosa mu je bila spljoštena, niz ramena mu jecurila voda, ali nije mu se žurilo. Brisači su se micali ispred nje, a ona je gledala kako pružaruku prema nečemu u granama.

"Ah, sada", rekao je čovjek pored nje.Vidjela je krpu u očevim rukama, promatrala je kako mlitavo pada u blato pod njegovim

nogama. Cuclala je bombon.Vani na kiši Scully se držao za stablo i razmišljao kako se sve to moglo dogoditi, kako se

prestaneš zapitkivati, prestaneš prijateljima i Bogu postavljati pitanja.

Pedeset i devet

Bilo je to prva noć te godine. Scully se iznenada probudio, držeći oči zatvorene,osluškivao je zapanjujuću tišinu kuće. Tišina je bila toliko potpuna da je čuo vlastite otkucajesrca, njegovo disanje zvučalo je glasno poput tvornice. Automatski je otvorio oči i iznadparketa primijetio čudno svjetlo. Obasjavalo je i zidove, kao prigušena mjesečina. A onda jepored sebe ugledao prazan utisnuti jastuk te je skočio iz kreveta, gola mu se koža skupila nahladnoći.

Scully je potrčao u Billienu sobu i upalio svjetlo. Mali je krevet bio prazan inepospremljen. Njezine čizme i papiri ležali su razbacani na podu, njezine igračke bile suuredno poredane. Silazeći niz stepenice osjećao je kako mu koljena popuštaju podopterećenjem te je uletio u kuhinju i dnevnu sobu koje su bile prazne, ugašenih kamina.Pojurio je gore kako bi još jednom provjerio svoj krevet i tada je prošao pored prozora bezzavjese i vidio da se svijet iza njega promijenio. Očistio ga je rukom. Mala tamna figura vuklase po sjajnom čudu od snijega, a iza šume, iza njegovog daha koji je maglio staklo, ugledao jesvjetla koja su dolazila iz doline i planina koje su u hladnoj daljini izgledale sablasno i bijelo.

Izišao je bos, na sebi je imao samo kućni ogrtač. Snijeg je bio mekan, bijel i dovoljnohladan da nakon nekog vremena prekine bol u njegovim stopalima. Probio se do kamenja ikvrgavog sitnog granja koje je stršilo u šumi jasena, ali ništa nije osjećao. Nebo iznad njegaizgledalo je kao zdjela za juhu, njegov dah bio je dim koji ga je vodio dalje po Billienimotiscima nogu.

Našao ju je pored stare kuće na zemljištu dvorca. Njegovi ruševni zidovi bili suobnovljeni snijegom, a snijeg se stopio sa živicom koja je izgledala čvrsto poput kamena,novo uređenje preko noći. Bila je skroz obučena i mirno, njezine crne gumene čizme svijetlilesu pod bakljama jahača dok su tmurno stajali ispred kule. Okrenula se i ugledala ga te senesigurno nasmiješila.

138

Billie je pogledala njegove bose noge, njegovo drhtavo tijelo dok se niz obronak spuštaoprema muškarcima i njihovim umornim konjima. Njihove male vatre pucketale su na krajunjihovih štapova, a para je šiktala iz konjskih nozdrva te ste mogli vidjeti njihove slabine kojesu se tresle kao i krvave mrlje namazane katranom. Neki od muškaraca bili su samo dječaci, atu i tamo bilo je i žena, njihova okrugla prljava lica sjajila su se pod svjetlošću vatre, njihoveoči uprte prema gore bile su velike kao novac. Scully se spustio između njih, stavljajući rukena konje, pričajući, govoreći stvari koje nije mogla čuti. Pitanja, zvučalo je kao pitanja.

Billie je vidjela sjekire, koplja i udove u zavojima, ali nije ju bilo strah. Kosa jahača bilaje bijela od snijega, poput glazure torte stajao im je na ramenima i grivama njihovih konja.Njihovi štitovi i gamaše bili su poprskani blatom i snijegom, a podrhtavanje uzda i zvalabučno ju je drmalo poput cvokotanja njezinih zubi.

Izgledao je kao jedan od njih, sada je to primijetila - osjećala se kao da je progutalakamen kada je to shvatila. S divljom kosom i rukama, velikim očima koje su pod svjetlošćuvatre bile uprte gore prema praznim prozorima dvorca, izgledao je kao jedan od njih.Iščekivao je, ispaćen, razočaran. Osim njegove ružičaste svježe žive kože. Toga i odjeće odfrotira.

Scully ih je namirisao, jahače i njihove konje. Prepoznao je njihovu krv, sranje, znoj istrah, te je zajedno s njima gledao u mrtvo srce dvorske kule čija su se krila pružala na istok izapad okružena bršljanom i stablima jasena prekrivenima sablasnim snijegom, kule čije secrne vrane nisu komešale, čije svjetlo nije postojalo i čiji odgovori nisu došli. Sada ih je znaoi shvatio je da će biti ovdje svake noći vidljivi ili nevidljivi, strpljivi, ustrajno odani u svimvremenskim prilikama i na svim svjetovima, čekajući nešto što im je bilo obećano, nešto štoim je očito pripadalo, ali znao je sigurno, isto koliko je sigurno znao da ga Billie vuče,ispreplićući prste s njegovima, lagano ga vukući od tamo, da neće biti među njima i nikadaneće ni biti, ni za života ni u smrti.

Tek kada su bili visoko na brdu, dva crna obrisa na snijegu, u sjeni njihove kuće, Scullyasu počela boljeti stopala.

Š to su p r ek oo c eans k i k r i t i ča r i r ek l i o Jah a č i ma :

"... u središtu radnje je neustrašivo istraživanje koliko dobro uistinu poznajemo jednidruge... (Wintonov) profinjen i snažan jezik oživljava svijet unutar Scullyeve glave... on nijeveliki australski romanopisac: on je veliki romanopisac, točka."

THE TIMES

"Jahači govore o bolnom procesu učenja kako živjeti bez iluzija, bez lažnih očekivanja...žestoki i životni Jahači slave zbrkanost života i snagu dobre fikcije."

GUARDIAN

"Winton je uspio životopisno i uvjerljivo prikazati paniku i jezu nekoga tko iznenadaostaje bez ljubavi i sigurnosti... pisac znatnih sposobnosti i ambicije, (njegova) briljantnakarijera i dalje privlači pažnju."

EVENING STANDARD

"Sjajno... Jahači su priča o očinstvu, o instinktu smirivanja, zbunjenosti Novog Čovjeka, ivažnosti obitelji. Satkani u brzu priču nalaze se snovi, vizije i nevjerojatan nježan opis odnosamuškarca s njegovom malom kćeri... mislim da ćemo još čuti za gospodina Wintona"

DAILY MAIL

139

"Jahači pokazuju koliko je australska književnost napredovala od dana klokana ieukaliptusa. Ako netko ovdje traži slikovitu faunu i divlja prostranstva, ovdje ih neće naći.Winton je napisao knjigu koja ispunjava očekivanja, iznimno duboku zbog svoje spremnostida ne nameće neprirodna rješenja za nepokoran svijet."

DOMINION

"Wintonova najtanja i najsnažnija knjiga dosad. Pristup je majstorski, a tempo žestok kaokod trilera. Jahači su sjajno štivo koje u isto vrijeme zaokuplja i slama srce."

THIRD WAY

"Jahači slijede tradiciju književnosti koja proučava sukob između starog i novog svijeta,između cinizma i idealizma, umjetnosti i prirode - tradiciju koju su utjelovila djela HenryaJamesa i Edith Wharton... zbog svježe, snažne kvalitete Wintonovu je prozu zadovoljstvo čitati."

SUNDAY TELEGRAPH

"Jahači su sjajno štivo. Govore o strastima života. Tim Winton želi vas oboriti s nogu;dopustite mu."

THE SPECTATOR

"Nezaboravna, raštrkana priča od koje vam se okreće utroba iznimno talentiranog mladogromanopisca."

ESQUIRE

"Tim Wintonov čudan i kompulzivan novi roman... brzo poprima tempo trilera. Zbog svesvoje neizvjesnosti, čitač vjeruje u hitnost i ishod ovog hrapavog, često sirovog, alisamilosnog romana."

IRISH TIMES

"Ono što je najbolje u Jahačima jest autorova sposobnost da preobrazi javno putovanjesvoga junaka u izrazito privatno putovanje... Činjenica da Winton zna nabiti ovaj bolni processamootkrića s energijom daje ovom romanu draž koja oduzima dah."

SUNDAY TIMES

"Izniman uspjeh, teško da ćete ove godine naći zanimljivije, fascinantnije iliprovokativnije štivo od Jahača."

THE LIST

"Ovo nije knjiga za malodušne... grub i vibrantan jezik Tima Wintona dirnut će vamosjećaje. Roman je usredotočen, strastven, pun očaja."

INDEPENDENT ON SUNDAY

"Tim Winton je otkriće... sa svojim sjajnim, novim romanom Jahači trebao bi - morao bi slakoćom postići slavu."

OBSERVER

"Tim Winton je majstor riječi koji zna ostaviti dojam svakom svojom rečenicom. Jahačiće ostati s vama kao predivna i samouvjerena himna."

IVAN DOIG, autor romana HEART EARTH i THIS HOUSE OF SKY

"Njegovi sažeti, lirski opisi, vibrantna energija proze mogu osvijetliti scenu poput munje,rezati poput noža ili stegnuti srce. Čitači koji su se susreli s ovim iznimnim australskimautorom u romanima Cloudstreet ili That Eye, the Sky zaključit će da je njegov talent snažnousavršen."

PUBLISHER WEEKLY

140

"Bolno, gorko putovanje duše i tijela... Emocije, karakteri i razum toliko savršenokorigirani da jednostavna priča o iznevjerenoj ljubavi u Wintonovim rukama postaje maloremek djelo."

KIRKUS REVIEWS

"Ova prekrasno napisana knjiga donosi staru priču na novi teritorij: kako voljeti, kakoosjećati i kako biti voljen. U ovoj knjizi postoje rečenice koje vam s lakoćom komešajuosjećaje - rečenice koje vas podsjećaju da se požurite i živite."

RICK BASS, autor romana PLATTE RIVER i THE NINE MILE WOLVES

"Iako puna akcije, ovo je primarno studija psihičke cijene koju plaća iskren čovjek kojivoli duboko, ali ne i pametno. Snaga romana leži u radnji bogatoj detaljima i u arhetipskojsrdžbi opisa psihičkog raspadanja."

LIBRARY JOURNAL

"... priča opisuje unutarnje putovanja u kojem Scully pada sa sigurne visoravnijednostavne sreće u neistražene dubine vlastite usamljenosti. Snažan, tužan, ali optimističanroman."

BOOKLIST

"Jahači su solidna knjiga, repatica koja leti nebom. Ova pripovijetka vodi osjećaje i dušuu toplu priču o muškarcu i njegovoj kćeri u potrazi za ženom koja ih je tajanstveno napustila."

GRETEL EHRILCH, autorica romana A MATCH TO THE HEART I THE SOLACE OF OPEN

SPACE

Š to su a us t ra l sk i k r i t i č a r i r ek l i o j ah a č i ma :

"U Jahačima Winton nameće drugačiji stav o čovjeku i njegovim prioritetima; o važnostii značenju djelovanja... Jahači su veličanstveno, uravnoteženo djelo puno usklađenih metaforakoje uspijeva ići naprijed."

SUNDAY MORNING HERALD

"Jahači su zanimljiv prikaz potrage za objektom želje... Winton je napisao knjigu koja ćeudovoljiti njegovim obožavateljima, a kojima ću se i ja priključiti."

AUSTRALIAN

"Tim Winton, najnadareniji među mladim australskim piscima, u svojoj normalnojpropusnoj prozi stvara najza-mršeniju, najživopisniju i najvredniju prozu koja je ikadanapisao. Iz Yeatsove Irske do moderne Grčke pa natrag do Australije obuhvaća i nadilazicijeli poznati svijet."

THOMAS KENEALLY

"Napisani raštrkanim, dostojanstvenim stilom, Jahači govore o očinstvu kao i o tome kakoje to biti suprug. Prikazuju složeni emocionalni krajolik kojim se rijetko koji drugi romanusudio kročiti te nam tim omogućava letimičan pogled u unutarnji život suvremenogAustralca."

WHO

141

"Ako tražite knjigu od koje ćete skakati sa stolice, ovo je ta knjiga. Vidjet ćete blistavegrčke otoke, mistične irske planine, veliku australsku pustinju i plodonosan indijski ocean.Vidjet ćete tmurnu crvenu četvrt Amsterdama kao i bijedu i aroganciju Pariza. Smijat ćete se ipjevati s Ircima i plakati s priprostim Australcima."

SUNDAY AGE

"Wintonov roman pun je tjeskobe, zbunjenosti i bijesa... Bibliofili, Paddyfili (Irci, znate) imetafizičari uživat će u Wintonovom obnovljenom bacanju u nove dubine i pričine ljudskogsrca; ja jesam."

CANBERRA TIMES

"Riječ koja pada na pamet nakon što pročitate Jahače jest predivno... VVintonov je stilnepodnošljivo dirljiv svojom jasnoćom, a potraga oca i kćeri slama srce svojim neizbježnimvrhuncem... Scully (je) jedan od najnezaboravni-jih likova u australskoj prozi."

ARIEL VIEW

"Tim u svom radu pokazuje veličinu, ovo djelo šulja se u njegove konstrukcije, tu i tamovas zapanji svojim riječima, a onda se primiri čekajući priliku da vas opet zaprepasti. Njegovosjećaj za mjesto uistinu je veličanstven, njegovi su likovi puni života, a što je najvažnije odsvega, priča dobre priče."

BRYCE COURTENAY

"... ovo je prekrasno štivo. Winton je imao dugu i marljivu naobrazbu, karijeru u pisanjukoja cvate dok mi promatramo. Tiho sazrijevanje Wintonova još uvijek mladog izraza privlačipažnju..."

THE BULLETIN

Tim Winton, rođen u Perthu 1960, autor je trinaest knjiga, uključujući romane, zbirkepripovjedaka, publicistiku te knjige za djecu. Dvaput je osvojio nagradu Miles Franklin, anjegova su djela dobila pozitivne kritike diljem svijeta. Oženjen je i ima troje djece te živi uzapadnoj Australiji.

Ova je knjiga imala mnogo mecena. Prve dijelove napravio sam uz pomoć Književnogodbora Australskog savjeta i Zaklade Marten. Svim srcem se zahvaljujem Joeu Sullivanu izvuku njegovih čizama na šljunku prije mnogo vremena, te također Denise Winton i HowarduWillisu za njihovo strpljenje, stručnost i pomoć. Ova je knjiga djelo fikcije i svi su likoviizmišljeni.