LIBERALIZAM

Teorije međunarodnih odonsa

četvrto predavanje

14.11.2013.

Pobjeda liberalne

demokracije?

• Nakon kraja Hladnog rata, F. Fukuyama je proglasio kraj povijesti, odnosno „kraj ljudske ideološke evolucije”, a pobjedu je odnijela liberalna demokracija.

• Liberalna demokracija i kapitalizam više nemaju ozbiljnijeg suparnika. Sve će države, u konačnici, to prihvatiti, bez obzira na svoje nacionalne, religijske i kulturne razlike.

...

• Liberalne demokracije su nadišle sklonost k nasilju i prihvatile norme koje su učinile mir među njima mogućim.

• Svijet pun demokracija neće imati puno razloga za rat jer će si demokracije međusobno priznati legitimitet.

• Širenje demokracija (mirnih država) u svijetu, koje su naučile rješavati međusobne probleme bez nasilja, je najznačajnija činjenica današnjeg

svijeta.

2012: demokracija

Broj demokracija u svijetu

2012 117

2011 115

2005 123

1990 69

Problemi za Fukuyamu:

• Što će globalizacija donijeti suverenim nacionalnim državama?

• Što je s državama koje odbijaju tržišni kapitalizam i parlamentarnu demokraciju?

• Što je s ‘povlačenjem demokracija’?

• Uspješnost autoritarnih režima poput Kine i Rusije?

• Islamska ideologija kao suparnik?

PERSPEKTIVE I RAZINE ANALIZE - PREGLED

PERSPEKTIVA Ideal-tipovi koji stavljaju naglasak na sljedeće elemente

Realizam Liberalizam Identitet Kritička

teorija

Borba za moć Međuovisnost i

institucije

Ideje Ugrađene

povijesne

promjene

RAZINA

ANALIZE S koje razine

'dolaze'

uzroci

Sustav

Strukture Međuosbna

pozicija

država

Procesi Međusobno

djelovanje

država

Vanjska

politika

Povezuje

domaću i

sustavnu

razinu

Domaća

Unutarnje

političke,

kulturne i

ekonomske

karakteristike

Individualna

Vođe i grupe

koji donose

odluke

Liberalizam i realizam

• Liberalizam kao alternativa (oporba) realizmu. Jako utjecajan između dva svjetska rata. Za vrijeme hladnog rata, unatoč uspostavi UN-a, u defenzivi, no veliki se povratak dogodio 1990-tih (Novi svjetski poredak). Nakon 11.9. – ponovo pomak prema realizmu.

• Liberalne vrijednosti – prihvaćene u Sjevernoj Americi i Europi, no u ostatku svijeta to još nije tako.

Jesu li liberali naivni?

• Nisu. Oni prihvaćaju da su odnosi među državama puni nasilja i sukoba.

• S druge strane, impresionirani su načinom na koji su sela, gradovi, zajednice, države bile u stanju nadići nasilje i sukobe centralizirajući i legitimizirajući moć u institucijama. Država je samo najnovija vrsta takve institucije. Zašto se onda slična vrsta legitimne moći ne bi mogla pojaviti i na međunarodnoj razini?

Bit liberalizma

• Hoffman: „međunarodni poslovi su nemeza liberalizma“... „bit liberalizma je samo-ograničenje, umjerenost, kompromis i mir“ dok je „bit međunarodnih poslova upravo suprotno: u najboljem slučaju problematičan mir, ili stanje rata“

• Liberali: politika moći je po sebi rezultat ideja, a ideje se mogu promijeniti. Ako je svijet neprijateljski raspoložen prema liberalizmu to ne znači da se to ne može promijeniti (ako modeliramo svijet prema liberalnoj slici).

Definicija liberalizma

1. Sve su građani jednaki pred zakoni te posjeduju temeljna prava na obrazovanje, pristup informacijama (slobodnom tisku) te religijsku toleranciju.

2. Zakonodavna vlast u državi ima samo vlast koju joj narod daje, čija temeljna prava ne smije zlorabiti.

3. Ključna dimenzija slobode pojedinca je pravo na vlasništvo, uključujući i proizvodne snage.

4. Najdjelotvorniji sustav ekonomske razmjene je u većini tržišni (onaj koji nije podložan birokratskoj regulaciji i kontroli, niti na domaćem ni na međunarodnom planu).

Dva aspekta definicije

1. Vidljiva veza između liberalizma kao političke i ekonomske teorije te liberalizma kao međunarodne teorije. Domaći liberalizam može biti uspješan samo ako ima mirno okružje.

2. Domaća analogija (domestic analogy) na više razina: kao i pojedinci, i države imaju različite karakteristike, a njihov identitet utječe na njihovo ponašanje u međunarodnim odnosima. Svaka država ima „prirodna prava“ poput pravo na

nemiješanje u njihove unutarnje stvari.

Anarhija i rat?

• Priznaju anarhijsku strukturu međunarodnih odnosa, ali to ne znači da smo u konstantnom stanju rata. Ako anarhija nije permisivni uzrok rata (kao kod strukturalnih realista), koji su onda uzroci rata (ili uvjeti mira)?

• Ukratko: liberalizam vidi uzroke rata u imperijalizmu, neuspjehu ravnoteže moći i problemu nedemokratskih režima. To bi se moglo izliječiti kroz kolektivnu sigurnost, trgovinu i svjetsku vladu.

Rat!

• Neprirodan i iracionalan

• Umjetno stvoren, a ne rezultat ljudske naravi

• Stvorila ga je nedemokratska vlast, a „ratnička klasa” je tako željela povećati svoju moć.

• Rat omogućuje vlasti dobar izgovor za povećanje poreza, birokratskog aparata i kontrole.

• Ljudski razum i sposobnost čovjeka mogu pobijediti rat. Narod ne želi rat. Ako narod kontrolira vlast, onda ta vlast neće biti toliko sklona ratu kao rješenju problema.

Demokracije i rat

• Demokracije rijetko ili gotovo nikad međusobno ne ratuju.

• Demokracije: redoviti izbori, višestranačje, opće pravo glasovanja, tajno glasovanje, poštivanje temeljnih ljudskih prava

• Ako rat definiramo kao vojni sukob u kojem je ubijeno 1000 i više ljudi, onda u 353 ratova između 1816-1991, nijedan nije bio između dvije demokracije. 155 ratova je bilo između demokracija i ne-demokracija, dok je 198 bilo između dvije nedemokratske države.

Tri razine – uzroci rata i

uvjeti mira

„Slika“ liberalizma Zastupnik/razdoblje Uzroci sukoba Uvjeti mira

Prva slika

(ljudska narav)

Richard Cobden

(sredina 19. St)

Intervencije vlasti u

unutarnjoj i

međunarodnoj sceni

uznemiruju prirodni

poredak

Sloboda pojedinca,

slobodna trgovina,

prosperitet,

međuovisnost

Druga slika

(država)

Woodrow Willson

(rano 20. St)

Nedemokratska narav

međunarodne politike,

pogotovo vanjske

politike i ravnoteže

moći

Nacionalno

samoodređenje;

otvorene vlasti na koje

utječe javno mnijenje;

kolektivna sigurnost

Treća slika

(struktura

međunarodnog

sustava)

J. A. Hobson

(rano 20. St.)

Sustav ravnoteže moći Svjetska vlast, koja ima

dovoljno moći za

posredništvo i

primjenu odluka.

Sigurnosna dilema

ZATVORENIKOVA DILEMA – LIBERALNA PRIČA 1: omogućiti komunikaciju

Zatvorenik A

Ne priznaje

(suradnja)

Priznaje

(ne-suradnja)

Zatvorenik B

Ne priznaje

(suradnja)

Obojica su osuđena

na 1 godinu zatvora

A je oslobođen

B je osuđen na 25

godina

Priznaje (ne-

suradnja)

A je osuđen na 25

godina

B je oslobođen

Obojica su osuđena

na 10 godina

zatvora.

Sigurnosna dilema

ZATVORENIKOVA DILEMA – LIBERALNA PRIČA 1: promijeni cilj – frustracija čuvara

Zatvorenik A

Ne priznaje

(suradnja)

Priznaje

(ne-suradnja)

Zatvorenik B

Ne priznaje

(suradnja)

Obojica su osuđena

na 1 godinu zatvora

A je oslobođen

B je osuđen na 25

godina

Priznaje (ne-

suradnja)

A je osuđen na 25

godina

B je oslobođen

Obojica su osuđena

na 10 godina

zatvora.

Kolektivna sigurnost

• Sustav kolektivne sigurnosti je skup legalnih mehanizama (međunarodno pravo) donesenih kako bi se spriječila agresija bilo koje države na bilo koju drugu državu.

• Za razliku od tradicionalnih saveza, koji pretpostavljaju određenog neprijatelja, kolektivna sigurnost ne pretpostavlja nikakvu određenu opasnost, nego joj je cilj očuvanje mira.

• Obećanje da će agresor biti kažnjen, a napadnuta država biti kažnjena od svih ostalih država u zajedničkom djelovanju (diplomatskim bojkotom, sankcijama, vojnom akcijom). Primjer: Zaljevski rat 1990-1991.

Liberalna perspektiva

• Pokušava objasniti suradnju, kompromis i svjetski poredak

• Uzroci se povezuju s međudjelovanjem – Države utječu jedna na drugu kroz diplomaciju i pregovore

– Međuovisnost povećava međusobni utjecaj

– Institucije strukturiraju i ‘zaključavaju’ interakciju

• Usredotočenost na ‘non-zero sum’ ciljeve – Apsolutni dobitak (koliko država dobije u usporedbi s onim

što je imala prije). Dobitak jedne države nije nužno na štetu ostalih država. Međusobni/zajednički dobitak.

Liberalne vrijednosti

• Liberalne vrijednosti:

1. individualizam

2. tolerancija

3. sloboda

4. konstitucionalizam (vlast ograničena ustavom).

5. znanstveni racionalizam

6. napredak

Ključni pojmovi

liberalizma u MO

• Reciprocitet

– Države surađuju zbog međuovisnosti rezultata te interakcije

• Međuovisnost

– Države imaju jake međusobne veze (prvotno ekonomske i društvene veze)

• Međunarodne institucije

– Pravila (formalna and neformalna) koja reguliraju djelovanje između država

Liberalni imperativ!

• Povećati međuovisnost!

• Dvije ‘sile’ to omogućuju:

1. Tehnološki napredak, pogotovo u komunikacijama i transportu

2. Modernizacija – transformacija ljudskog društva od zatvorenog agrarnog društva u visoko specijalizirane i međudobno ovisne dijelove modernog društva koji ne mogu preživjeti bez koordinacije na nacionalnoj, a sad i međunarodnoj, razini.

Ključne točke liberalizma

1. Liberalna tradicija političke misli može se pratiti od Johna Lockea (kasno 17. stoljeće). Od tad liberalne ideje utječu na način na koji mislimo o odnosu vlasti i građana.

2. Liberalizam je teorija i o vlasti unutar država i o dobrom vladanju između država. Za razliku od realizma, koji drži da su 'međunarodni' odnosi anarhični, liberali nastoje naglasiiti vrijednosti reda, slobode, pravde, i tolerancije na polje međuarodnih odnosa.

3. Idealisti (između dva svjetska rata) su vjerovali da rat nije nužno sredstvo za rješavanje problema između država

Ključne točke liberalizma

4. Domaće i međunarodne institucije su potrebne da bi zaštitile i njegovale te vrijednosti. Te vrijednosti i institucije mogu biti različite, uzimajući u obzir činjenicu velikih rasprava unutar same liberalne tradicije.

5. Liberali se ne slažu oko fundamentalnih pitanja poput uzroka ratova i vrsta institucije koje bi trebale uspostaviti liberalne vrijednosti u decentraliziranom multikulturalnom međunarodnom sustavu.

6. Rascjep u liberalizmu u današnjem globaliziranom svijetu je između onih koji djeluju unutar pozitivnog liberalizma (koji stavlja naglasak na intervencionističku vanjsku politiku i jače međunarodne institucije) i negativnog liberalizma (koji stavlja naglasak na toleranciju i protivi se intervencijama)

Slučaj: Rat na Kosovu

• Napad NATO-a na Srbiju, 1999. GODINE

• Pokazuje složenost nastojanja ostvarivanja moralnih ciljeva u vanjskim poslovima. U svakom slučaju, Rat na Kosovu (1999) pokazuje značajnu ulogu morla u određivanju ciljeva vanjske politike kao i strategija kojima se oni mogu ostvariti.

Pitanja

1. Kad borba za samoodređenje uključuje nasilje koje dovodi do mnogobrojnih slučajeva kršenja ljudskih prava, kako strane vlade trebaju odgovoriti? Koji broj ljudi mora patiti e kako bi strane vlade trebale vojno intervenirati kako bi zaštitile nevine civile?

2. Humanitarne intervencije uključuju nasilje u svrhu zaštite ljudskih prava. Kada se sukobljavaju dužnosti prema poštivanju državnog suvereniteta i dužnosti prema poštivanju ljudskih prava, kojoj od njih treba dati prvenstvo? Opravdava li obrana ljudskih prava u Kosovu stranu vojnu intervenciju?

3. Mogu li se ljudski (5000 Srba) i materijalni gubitci (60-100 milijardi dolara) u ratu opravdati moralnim ciljem (završetkom humanitarne krize u kojoj je do tad ubijeno oko 10000 Albanaca)?

Pitanja

4. Prva posljedica NATO-ova napada je nasilna deportacija oko 900.000 Albanaca u susjedne zemlje te premještaj 500.000 ljudi unutar samog Kosova. Nakon kapitulacije Srbije, većina se izbjeglica vratila u razrušena sela i gradove. Pitanje je, je li ta kratkoročna patnja opravdana obećanjem veće stabilnosti u Kosovu na dulji rok?

5. Pretpostavljajući da je rat na Kosovu bio opravdan srpskim kršenjem ljudskih prava, je li NATO-ova intervencije bez rizika (samo zračni napadi) bila moralno opravdana? Nadalje, je li NATO trebao preuzeti više rizika za svoje snage a kako bi smanjio broj civilnih žrtava?

6. Je li rat u Kosovu manje moralan zbog toga jer se nije uspjelo osigurati izglasavanje sankcija u UN-u? Moraju li međunarodne mirovne misije biti odobrene od međunarodne zajednice kako bi imale moralni legitimitet?

Red i pravda

• Red i pravda – iako u svijetu postoji neka vrsta reda, ne postoji red i pravda kao što je to slučaj na unutarnjem planu u mnogim državama.

• Tri „vrste“ liberalizma:

1. Internacionalizam (prosvjetiteljstva)

2. Idealizam (između dva svjetska rata)

3. Institucionalizam (druga polovica dvadesetog stoljeća)

1. Internacionalizam

• J. Bentham i I. Kant (Prosvjetiteljstvo)

• Kant, „O vječnom miru” (1795): da bismo postigli vječni mir, potrebno je transformirati pojedinačnu svijest (kozmopolitanska prava koja vrijede za sve ljude). Nadalje potreban je republički konstitucionalizam i opći federalni ugovor između država.

• Bentham: rat više ne slijedi nužno iz različitih mišljenja. Primjeri SAD-a i Švicarske.

2. Idealizam

• Norman Angell, „The Great Illusion” (1910): Rat je moguć, ali besplodan. Pobjeda u ratu ne može modernom čovjeku osigurati potrebna moralna i materijalna sredstva.

• W. Willson, „Fourteen Points” (1918): otvoreni dogovori, slobodna trgovina, smanjenje naoružanja, samoodređenje, prilagođavanje kolionijalnih zahtjeva.

• Vjera u napredak, međunarodne organizacije koje će provoditi mirnu promjenu, razoružanje, arbitražu, i provedbu (kad to bude potrebno). Domaća analogija.

3. Institucionalizam

• Međunarodna suradnja potrebna da bi se riješili zajednički problemi. Integracijski procesi.

• R. Keohane i J. Nye: Drugi transnacionalni akteri su počeli ugrožavati dominaciju suverenih država.

• Anarhija da, ali to ne znači da je nemoguće stvoriti stabilne oblike međunarodne suradnje koji mogu povećati reciprocitet i kazniti one koji krše te režime suradnje. Ne naivna ‘harmonija’ idealista, nego „suradnja” koja nije automatska već zahtijeva planiranje i pregovaranje, prilagođavanje vlastitih politika drugima.