Temeljne odrednice Novoga Zakona o upravnim sporovimapravosuđanacrt novoga zakona pod nazivom...
Transcript of Temeljne odrednice Novoga Zakona o upravnim sporovimapravosuđanacrt novoga zakona pod nazivom...
Temeljne odrednice Zakona o
upravnim sporovima
Priredila: dr.sc. Marijeta Vitez Pandžić, prof. v. š.
1. Uvodna razmatranja
U pravnoj teoriji postoje 3 sustava sudbenognadzora nad upravom:
1. Anglosaksonski sustav – jest takav u kojemne postoje specijalizirani upravni sudovi,već sudbeni nadzor nad upravom vršeredovni sudovi.
2. Francuski sustav – je sustav u kojempostoje specijalizirani upravi sudovi, ali tisudovi nisu formalno dio sudbene vlasti.
3. Njemački sustav – (egzistira i kod nas) –postoje specijalizirani upravni sudovi, a tisudovi dio su sudbene vlasti.
Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji ipridruživanju Europskoj uniji (sporazumpotpisan 29.10.2001., a stupio je na snagu01.02.2005.godine), naša zemlja preuzela jeobvezu unošenja načela i pravilazakonodavstva EU u nacionalnozakonodavstvo. U pristupnim pregovorimautvrđena je i pravosudna reforma.
Reforma upravnog sudovanja utvrđena je kaojedno od prioritetnih područja, a koja susadržana u Strategiji reforme pravosuđa kojaje donesena 2005.godine.
Reforma upravnog sudovanja bila je nužnazbog:
- pretpostavki na kojima se temeljio stariZakon o upravnim sporovima,
- promjena nastalih u političkom iteritorijalnom sustavu države,
- potrebe da se smanji broj neriješenihpredmeta te se skrati trajanje postupaka,
- donošenja novoga Zakona o općemupravnom postupku koji je u pravni sustavunio nove institute te druga nereguliranapodručja.
Stručna i financijska potpora provođenju
reforme upravnog sudovanja bila je Twinning
projekt CARDS 2004. –”Podrška
učinkovitijem, djelotvornijem i modernijem
upravljanju Upravnog suda RH”.
Ciljevi koji su se trebali postići novim
zakonom, osnovna načela i rješenja u
provođenju upravne reforme, utvrđeni su u
Strateškom dokumentu za izradu novog
Zakona o upravnim sporovima te Nacrtu
smjernica za novi Zakon o upravnim
sporovima.
Radna skupina njemačkih i austrijskihstručnjaka izradila je za Ministarstvopravosuđa nacrt novoga zakona pod nazivom“Nacrt Zakona o upravnosudskompostupku”, Komentar Zakona te Preporukeza unutarnju strukturu upravnih sudova.
Nakon toga Ministarstvo pravosuđaimenovalo je radnu skupinu domaćih pravnihstručnjaka koji su izradili Prijedlog Zakona oupravnim sporovima, a koji je u lipnju 2009.prihvaćen na sjednici Vlade, a u srpnju nasjednici Sabora (kao prijedlog zakona).
Zakon o upravnim sporovima donesen je nasjednici Sabora 29. siječnja 2010. i stupio jena snagu 01.01.2012. godine.
Važeći zakon iz područja upravnih sporova
je Zakon o upravnim sporovima, Narodne
novine, 20/10, 143/12, 152/14,29/17
2. Odredbe Zakona o upravnim
sporovima Zakon o upravnim sporovima sadržava slijedeće:
1. Reformu procesnog prava:
a) pravna zaštita od svih upravnih djelovanja,
b) ocjena ustavnosti i zakonitosti općih akata,
c) nadležnost upravnog suda za utvrđivanječinjenica i ocjenu pravilne primjene zakona,
d) obvezna usmena rasprava,
e) mogućnost donošenja reformacijskih umjestokasatornih odluka,
f) donošenje odluka po sucu pojedincu uprvostupanjskom upravnom sporu te u vijeću (3ili 5 sudaca) priVisokom upravnom sudu.
2. Organizacijsku reformu:
a) odvojeno upravno sudovanje,
b) dvostupanjsko upravno sudovanje.
2.1. Reforma procesnog prava
a) Pravna zaštita od svih upravnih djelovanja –osigurava se sudska zaštita protiv svihnezakonitih upravnih postupanja uupravnim stvarima (pojedinačne odluke,postupanje, propuštanje postupanja,nepoštivanje upravnih ugovora, šutnjauprave). Odredbom čl.3. Zakona propisanoje da je predmet upravnog spora:
- ocjena zakonitosti pojedinačne odlukekojom je javnopravno tijelo odlučilo opravu i obvezi u upravnoj stvari protiv kojenije moguće izjaviti redovni pravni lijek,
- ocjena zakonitosti postupanja javnopravnogtijela kojim je u upravnim stvarima, protivkojih nije moguće izjaviti redovni pravni lijek,povrijeđeno pravo, obveza i pravni interesstranke,
- ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnogtijela iz područja upravnog prava da uzakonom propisanom roku odluči o pravu,obvezi ili pravnom interesu ili redovitompravnom lijeku stranke odnosno da postupiprema propisu,
- ocjena zakonitosti sklapanja i raskidanja teizvršavanja upravnih ugovora.
b) Ocjena ustavnosti i zakonitosti općih
akata – predmet upravnog spora jest i
ocjena zakonitosti općih akata jedinica
lokalne i područne (regionalne)
samouprave, pravnih osoba koje imaju
javne ovlasti te pravnih osoba koje
obavljaju javnu službu, a koja nije u
nadležnosti Ustavnog suda RH.
c) Nadležnost upravnog suda za utvrđivanječinjenica i ocjenu pravilne primjene zakona – unovi Zakon uneseno je i načelo samostalnostiprema kojemu sud samostalno utvrđuječinjenice te izvodi dokaze kada to smatrapotrebnim. U čl. 33. Zakona propisano je:
- da sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuječinjenice,
- sud uzima u obzir i činjenice koje su utvrđene upostupku donošenja osporene odluke (kojimanije vezan) te činjenice koje je sam utvrdio,
- stranke mogu predlagati koje činjenice trebautvrditi te dokaze, ali sud nije vezan timprijedlozima.
d) Usmena rasprava – u upravno sudovanje
uvedena je obvezna usmena rasprava i javna
rasprava pred prvostupanjskim sudom (čl.7.
Zakona – načelo usmene rasprave), uz
Zakonom predviđene iznimke. Tako će
upravni sudovi uzimati u obzir činjenice
utvrđene u postupku donošenje osporene
odluke (kojima nije vezan) te činjenice koje
je sam utvrdio u dokaznom postupku.
Sud može riješiti spor bez rasprave u
slijedećim slučajevima:
- ako je tuženik priznao tužbeni zahtjev u
cijelosti,
- u predmetu u kojem se rješava na temeljupravomoćne presude donesene u oglednom sporu,
- ako pojedinačna odluka, postupanje ili upravniugovor sadržava nedostatke koji sprječavaju ocjenuzakonitosti,
- ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenicesu nesporne, a stranke u tužbi ili odgovoru na njune traže održavanje usmene rasprave.
- ako se stranke o tome izrijekom suglase, a sudutvrdi da nije potrebno izvoditi nove dokaze.(Izmjene i dopune Zakona o upravnim sporovima,143/12)
Visoki upravni sud o žalbi odlučuje na sjednicivijeća, (ako je ne odbaci rješenjem) bez održavanjausmene rasprave, no ostavljena je mogućnost da seusmena rasprava može održati kad sud to smatrapotrebnim.
e) Reformacijske umjesto isključivo kasatornihodluka – (kasatorne odluke - sud poništavaosporenu odluku javnopravnog tijela tepredmet vraća navedenom tijelu – stariZakon o upravnim sporovima) – kasatornisustav nije u suprotnosti s acquiscommunautaire, no reformacijski sustav jeefikasniji jer sud rješava predmet samojednom gdje sud odmah odlučuje opredmetu spora i ne mora ga vraćati tijeluna ponovni postupak (osim prema ZUS-ukada se vraćanje predmeta mora učiniti sobzirom na prirodu stvari ili je tuženikrješavao po slobodnoj ocjeni).
f) Donošenje odluke po sucu pojedincu –prema ZUS- u pravilo je bilo da upravnisudovi i Visoki upravni sudovi rješavaju uvijeću od tri suca (Visoki upravni sudodlučuje u vijeću od 5 sudaca kadaodlučuje o zakonitosti općih akata), noIzmjenama i dopunama Zakona o upravnisporovima regulirano je da se čl.14.st.1.mijenja i glasi: “U upravnim sporovima predupravnim sudovima odlučuje sudacpojedinac.” Visoki upravni sud odlučuje uvijećima od 3 sudca, a prilikom ocjenezakonitosti općih akata u vijećima od 5sudaca.(st.2.)
2.2. Organizacijska reforma
a) Odvojeno upravno sudovanje – kao ivećina članica Europske unije, RH imaodvojeno upravno i građansko sudovanje.
b) Dvostupanjsko upravno sudovanje –Zakonom se uspostavalja dvostupanjskoupravno sudovanje tako da se ustanovljujuupravni sudovi (za područje jedne ili višežupanija) te Visoki upravni sud RH(ustanovljen za područje cijele RH sasjedištem u Zagrebu). Upravni sudoviosnovani su u Rijeci, Splitu, Osijeku iZagrebu te su započeli s radom 01.siječnja2012.
Broj stanovnika na jednog sudca upravnog
suda u pojedinim europskm zemljama;
Europska zemlja Broj stanovnika Broj sudaca
upravnog suda
R. Hrvatska 136.000 1
R.Austrija 28.000 1
Estonija 52.000 1
Finska 35.000 1
Latvija 47.000 1
Luksemburg 33.000 1
Poljska 74.000 1
Švedska 26.000 1
Slovenija 50.000 1
U Zakon su unesene i odredbe kojeograničavaju mogućnost podnošenja žalbe tepropisuju razloge dopuštenost žalbe napresudu prvoga stupnja odnosno upravnihsudova (nema potrebe da se u svakomepredmetu provodi sudska kontrolazakonitosti i u drugom stupnju).
U Zakonu je propisano da protiv presudeupravnog suda stranke mogu podnijeti žalbuzbog:
- bitne povrede pravila sudskog postupka,
- pogrešno ili nepotpuno utvrđenogčinjeničnog stanja u sporu,
- pogrešne primjene materijalnog prava.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
Žalba nije dopuštena protiv presudekojom je pojedinačna odlukajavnopravnog tijela poništena ili oglašenaništavom i predmet prvi put vraćen naponovni postupak, kao ni protiv presudekojom je sud naložio donošenjepojedinačne odluke koja nije donesena upropisanom roku.
Isto tako žalba nije dopuštena protiv dijelapresude koji je uključen sadržaj sudskenagodbe.
2.3. Opća načela upravnog spora
Zakon pretpostavlja sljedeća načela
upravnog spora:
- načelo zakonitosti,
- načelo izjašnjavanja stranke (uneseno radi
poštivanja prava na pravično suđenje u
skladu s člankom 6. Konvencije za zaštitu
ljudskih prava i temeljnih sloboda),
- načelo usmene rasprave (uneseno radi
usklađivanja s pravnom stečevinom EU)
- načelo učinkovitosti (uneseno radi
usklađivanja s pravnom stečevinom EU),
- načelo pomoći neukoj stranci,
- obvezatnost sudskih odluka,
- službena upotreba jezika i pisma.
2.4. Nadležnost sudova Upravni sudovi odlučuju:
1. o tužbama protiv pojedinačnih odlukajavnopravnih tijela,
2. o tužbama protiv postupanja javnopravnihtijela,
3. o tužbama zbog propuštanja donošenjapojedinačne odluke ili postupanjajavnopravnog tijela u zakonom propisanomroku,
4. o tužbama protiv upravnih ugovora iizvršavanja upravnih ugovora,
5. u drugim propisanim slučajevima,
Visoki upravni sud odlučuje:
1. o žalbama protiv presuda upravnih sudova irješenja upravnih sudova protiv kojih jedopuštena žalba,
2. o zakonitosti općih akata,
3. o sukobu nadležnosti između upravnihsudova,
4. u drugim slučajevima propisanim zakonom.
(Mjesna nadležnost: vidjeti čl. 13. Zakona oupravnim sporovima te se prisjetiti pravilao mjesnoj nadležnosti iz ZUP-a)
Izuzeće- čl. 15. ZUS-a
2.5. Stranke u upravnom sporu
Tužitelj u upravnom sporu:
1. fizička ili pravna osoba koja smatra da su jojprava i pravni interesi povrijeđenipojedinačnom odlukom, postupanjemjavnopravnog tijela, propuštanjemdonošenja pojedinačne odluke ili postupanjajavnopravnog tijela u zakonom propisanomroku ili sklapanjem, raskidom iliizvršavanjem upravnog ugovora,
2. osoba koja nema pravne osobnosti iliskupina osoba ako su pojedinačnomodlukom ili postupanjem javnopravnog tijelapovrijeđena njihova prava i pravni interesi,
3. javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili je
trebalo sudjelovati u donošenju odluke,
postupanju ili sklapanju upravnog ugovora,
4. državno tijelo ovlašteno zakonom.
Tuženik u upravnom sporu
- javnopravno tijelo koje je donijelo ili
propustilo donijeti pojedinačnu odluku,
postupilo ili propustilo postupiti, odnosno
koje je stranka upravnog ugovora.
Zainteresirana osoba
1. svaka osoba kojoj bi poništavanje, izmjena
ili donošenje pojedinačne odluke,
postupanje ili propuštanje postupanja
javnopravnog tijela, odnosno sklapanje,
raskid ili izvršavanje upravnog ugovora
povrijedilo njezino pravo ili pravni interes,
2. javnopravno tijelo koje smatra da sudska
odluka može imati učinak na prava i
pravne interese koje to javnopravno tijelo
štiti na temelju zakona.
2.6. Prvostupanjski upravni spor
Prvostupanjski upravni spor pokreće se tužbom,osim u slučaju kada se zahtjeva ocjena zakonitostiopćih akata, tada se postupak pokreće zahtjevomza ocjenu zakonitosti općeg akta.
Tužbom se može zahtijevati:
1. poništavanje ili oglašivanje ništavom pojedinačneodluke,
2. donošenje pojedinačne odluke koja nijedonesena u propisanom roku,
3. postupanje koje je tuženik sukladno propisima ilipojedinačnoj odluci obvezan izvršiti,
4. oglašivanje ništetnim upravnog ugovora iliizvršavanje obveze iz upravnog ugovora.
Iz razloga pod 1. i 2. može se zahtijevatiod suda da odluči o pravu, obvezi ilipravnom interesu stranke.
Također se uz glavni zahtjev možezahtijevati povrat stvari i naknada štete.
Upravni spor se može pokrenuti nakonšto su iscrpljena sva druga pravnasredstva.
Upravni spor je pokrenut danom predajetužbe sudu.
Tužba nema odgodni učinak. (u pravilu,osim kad je zakonom tako propisano)
Sadržaj tužbe
Tužba mora sadržavati:
- naziv suda kojem se podnosi,
- osobno ime odnosno naziv i adresu tužitelja,
- naziv tuženika,
- oznaku osporavane pojedinačne odluke iliupravnog ugovora ili opis postupanja,
- tužbeni zahtjev,
- opseg osporavanja pojedinačne odluke, upravnogugovora ili postupanja,
- razloge za pokretanje spora,
- činjenice i dokaze na kojima se temelji tužbenizahtjev,
- potpis tužitelja.
Tužbi treba priložiti izvornik ili presliku osporenepojedinačne odluke, upravnog ugovora ili dokaz opostupanju.
Rok za podnošenje tužbe je 30 dana od dostaveosporene pojedinačne odluke ili odluke oprigovoru na osporeno postupanje.
Zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluketužba se podnosi najranije 8 dana nakon protekapropisanog roka.
Ako pojedinačna odluka nije uredno dostavljena iliako je u odluci pogrešno navedeno da tužba nijedopuštena, tužba se podnosi u roku od 90 dana(od dana saznanja ili mogućnosti saznanja), anajkasnije u roku od 5 godina od isteka roka od30 dana. (ovaj rok isteka 30 dana – misli se naistek roka 30 dana za podnošenje tužbe)
Sud rješenjem odbacuje tužbu ako se utvrdi:
- da je tužba nepravodobna ili prijevremena,
- da se pojedinačnom odlukom, postupanjem iliupravnim ugovorom ne dira u pravni interestužitelja,
- da nije iskorišten redovni pravni lijek,
- da je sudska zaštita osigurana izvan upravnogspora,
- da već postoji pravomoćna odluka o istoj stvari izupravnog spora,
- da je tužba podnesena protiv postupovne odluke,
- da je tužba podnesena u stvari koja ne može bitipredmet upravnog spora.
Sud odlučuje u granicama tužbenogzahtjeva, ali nije vezan razlozima tužbe tena razloge ništavosti pojedinačne odluke iništetnosti upravnog ugovora pazi poslužbenoj dužnosti.
Presudom se može okončati upravni sporako tuženik prizna tužbeni zahtjev ucijelosti.
Nakon primitka tužbe, sud tužbu sa svimprilozima dostavlja na odgovor tuženiku izainteresiranim osobama (rok za odgovorod 30 do 60 dana).
Glede utvrđivanja činjeničnog stanja teocjenjivanja dokaznih sredstava svih strana upostupku, sud samostalno slobodnoocjenjuje činjenice i dokaze u skladu spravilima dokazivanja u parničnom postupku.
Ročište za raspravu zakazuje sudac pojedinackoji vodi i raspravu te se brine za tijekpostupka. Moguće je riješiti i spor bezusmene rasprave (vidjeti naprijed).
O raspravi se vodi zapisnik i rasprava je javnaosim iz razloga zaštite privatnosti, tajnostipodataka i drugih zakonom propisanihrazloga.
Obustava upravnog spora
Sud će rješenjem obustaviti spor:
- kad tužitelj umre ili prestane postojati, aspor se s obzirom na narav upravne stvari nemože nastaviti,
- kada tužitelj povuče tužbu ili ne postupi pozahtjevu suda, ili kad tužitelj povuče žalbu iliodustane od svoga zahtjeva, ili ako tuženiktijekom spora postupi po tužbenomzahtjevu,
- kada se iz cijelog stanja spora može zaključitida je tužitelj odustao od tužbenog zahtjeva.
Domaća zadaća: Kada će sud rješenjem
prekinuti spor? Kad sud rješenjem može
prekinuti upravni spor?
Sudske odluke
O glavnoj stvari sporednim traženjima sud
odlučuje presudom, a o postupovnim
pitanjima sud odlučuje rješenjem.
Presuda se donosi u ime Republike
Hrvatske te se temelji na činjenicama i
dokazima o kojima je strankama dana
mogućnost izjašnjavanja.
Sud će odbiti tužbeni zahtjev kada utvrdi:
- da je neosnovan,
- da je u postupku donošenja pojedinačne
odluke bili nedostataka, ali oni nisu takvi
da su utjecali na rješavanje predmeta
postupka,
- da je pojedinačna odluka zasnovana na
zakonu, ali zbog drugih razloga, a ne onih
navedenih u odluci.
Sud će usvojiti tužbeni zahtjev:
- ako je pojedinačna odluka javnopravnog tijelanezakonita te ako je ništava,
- ako utvrdi da javnopravno tijelo upropisanom roku nije donijelo pojedinačnuodluku koju je trebalo donijeti,
- ako utvrdi da tuženik nije postupio premapropisima, pojedinačnoj odluci ili upravnomugovoru,
- ako utvrdi da je upravni ugovor ništetan,
- ako utvrdi da je javnopravno tijelonezakonito raskinulo upravni ugovor.
Sud u okviru tužbenog zahtjeva odlučuje i onaknadi štete te povratu stvari.
Presuda mora sadržavati: uvod, izreku,obrazloženje i uputu o pravnom lijeku.
Presuda se objavljuje na ročištu na kojem jerasprava zaključena ili se može odgoditi za najvišeosam dana od dana zaključenja rasprave.
Sudac kojem je predmet dodijeljen u rad javnočita izreku i ukratko obrazlaže presudu.
Presuda se dostavlja svim strankama u postupkute postaje pravomoćna protekom roka za žalbuako žalba nije podnesena, odnosno danomdonošenja ako žalba nije dopuštena.
2.7. Drugostupanjski upravni spor
Žalba protiv presude prvostupanjskog upravnog sudaje devolutivni, dvostran, samostalan, suspenzivanpravni lijek.
Stranka se može odreći prava na žalbu te možepovući žalbu.
Žalba treba sadržavati: oznaku presude protiv koje sepodnosi, opseg osporavanja presude, razloge zbogkojih se žalba podnosi te sve one elemente koje trebasadržavati i svaki podnesak, a razlozi zbog kojih sepresuda podnosi moraju biti detaljno obrazloženi.
Žalba se podnosi upravnom sudu koji je doniopresudu u roku od 15 dana od dana dostave presudeu dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke usporu.
Prvostupanjski sud ispituje dali je žalbapravodobna, dopuštena i izjavljena odovlaštene osobe te uredna.
Prvostupanjski sud će žalbu odbaciti u rokuod 15 dana rješenjem ako je:
- nepravodobna,
- nedopuštena
- izjavljena od neovlaštene osobe.
Primjerak uredne žalbe dostavit ćeprvostupanjski sud protivnoj stranci kojamože u roku od 15 dana od primitka žalbe,podnijeti sudu odgovor na žalbu koji sedostavlja po tome žalitelju bez odgode.
Ako je žalba uredna, pravodobna i
izjavljena od ovlaštene osobe te nakon
primitka odgovora na žalbu ili nakon
isteka roka za isti, upravni sud je sa svim
spisima dostavljaVisokom upravnom sudu.
Visoki upravi sud procjenjuje postojanje
formalnih elemenata žalbe (odbacuje ju
ako nisu zadovoljeni) ako je to propustio
učiniti upravni sud.
Vijeće donosi presudu većinom glasova.
Drugostupanjski sud po žalbi odlučuje u
vijeću i to u pravilu na nejavnoj sjednici
bez održavanja rasprave (može ju održati
ako to smatra potrebnim).
Sud ispituje prvostupanjsku presudu u
granicama navoda iz žalbe, a na razloge
ništavosti pojedinačne odluke i ništetnosti
upravnog ugovora Visoki upravni sud pazi
po službenoj dužnosti.
Žalbeni sud može donijeti procesne (rješenja) imeritorne (presude) odluke.
Visoki upravni sud presudom će odbiti žalbu kaoneosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudukad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih sepresuda pobija ili da oni ne utječu na donošenjedrukčije odluke.
Visoki upravni sud poništit će prvostupanjskupresudu te će sam otkloniti nedostatke ipresudom riješiti stvar ako utvrdi da je upravnisud počinio bitnu povredu pravila sudskogpostupka, da je pogrešno ili nepotpuno utvrdiočinjenično stanje ili da je pogrešno primijeniomaterijalno pravo.
Drugostupanjska presuda postaje pravomoćnadanom donošenja.
Spor koji je okončan presudom može se
obnoviti na prijedlog stranke u slijedećim
slučajevima:
1. ako je konačnom presudom Europskog
suda za ljudska prava odlučeno o povredi
temeljnog ljudskog prava ili slobode na
drukčiji način od presude suda,
2. ako se presuda temelji na prethodnom
pitanju, a nadležni sud ili drugo javnopravno
tijelo o tom je pitanju poslije odlučilo u
bitnim točkama drukčije,
3. ako je do odluke suda došlo zbog kaznenogdjela suca ili službenika suda,
4. ako se odluka suda temelji na ispravi koja jekrivotvorena ili u kojoj je ovjeren neistinitsadržaj, ili ako se odluka suda temelji na lažnomiskazu svjedoka, vještaka ili stranke,
5. ako je u donošenju odluke sudjelovao sudac kojije trebao biti izuzet.
6. ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ilistekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze natemelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za njuda su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseniili upotrijebljeni u prijašnjrm sudskom postupku,
7. ako zaintersiranoj osobi nije bila danamogućnost da sudjeluje u upravnom sporu.
Pored obnove postupka kao izvanrednogpravnog lijeka, stranke mogu izjaviti i slijedećiizvanredni pravni lijek, a to je zahtjev zaizvanredno preispitivanje zakonitostipravomoćne presude upravnog suda iliVisokog upravnog suda.
Mogu ga predložiti stranke iz upravnog sporaDržavnom odvjetništvu RH i to zbogpovrede zakona, a Državno odvjetništvomože ga podnijeti i po službenoj dužnosti uroku od 6 mjeseci od dana dostavepravomoćne sudske presude strankama.
O zahtjevu odlučuje Vrhovi sud RH u vijećuod 5 sudaca.
2.8. Ostala pravna rješenja novoga Zakona
U Zakon je uveden institut oglednog postupkagdje navodi da ako je pred istim sudom u radu 10ili više sudskih postupaka u kojima je predmettužbe iste pravne ili činjenične prirode, sud možeodabrati jedan postupak kao ogledan, a ostaleprekida. Kada povodom navedenog nastupipravomoćnost presude, u ostalim prekinutimpredmetima može se donijeti presuda bezusmene rasprave.
Kao novost Zakona o upravnim sporovima javljase mogućnost izdavanja privremene mjere naprijedlog tužitelja kako bi se izbjegle teške inepopravljive posljedice.
Zakonom se uvode i institut sudske nagodbe, apostupak se može okončati i presudom natemelju priznanja.
Svaka stranka prethodno sama podmirujetroškove koje je prouzročila svojim radnjama,osim ako zakonom nije drukčije propisano.Troškovi proizašli iz poduzimanja radnji poslužbenoj dužnosti suda predujmljuju se izsredstava suda.
Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svetroškove spora, ako zakonom nije drukčijepropisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu,sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odreditida svaka stranka snosi svoje troškove ili da setroškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.
Presuda postaje izvršna nakon dostave
stranci ako u presudi nije određen drugi
rok za izvršenje. Izvršenje presude, dužan
je osigurati tuženik. Ne osigura li se
izvršenje presude, službena osoba
nadležna za izvršenje, snosit će novčanu
kaznu.