tema broja: KVALITETA IZOBRAZBE I …manjina zna što je oporba, koji je sastav sadašnje...

broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010. aktualno 1www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 37 (2777) • Godina LXI. Zagreb, 23. studenoga 2010.

Između “suvišne" teorije i dobre prakse

U ovom broju za Školske novine pišu i govore dr. Vladimir Strugar, dr. Pavao Brajša, Tamara Puhovski, Marija Rodek, Jasna Horvat, Dubravka Dujić Dunji, Višnja Francetić, Tihomir Žiljak, Sanja Režek, Azra Rađenović, Olivera Marinković, Mr. sc. Nataša Ljubić Klemše, Ivan Cerovec, Andreja Brajša-Žganec, Vlado Crkvenac, Ivan Herceg, Kristina Škaler, Davor Škiljan, Vaclav Klenha, Mirela Lekić, Lizzi Feiler, Ivan Šutalo

180 godina Osnovne škole Ivana Rangera Kamenica

Marljivost i kreativnost u genima

tema broja: KVALITETA IZOBRAZBE I ZAPOŠLJIVOST

Projektna nastava OŠ Ivana Perkovca iz Šenkovca

Previsokaje cijena hrvatske slobode!

Str. 9

Predškolski odgoj

Disciplina je proces u kojem djeca uče Str. 7

Str. 20-21

broj 37 • Zagreb • 23. studenoga 2010.aktualno2www.skolskenovine.hr

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected])

UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ ([email protected]), Ivica Buljan ([email protected])

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANjE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SaDrŽaja

savjetovanje gradova i općina prijatelja djecesTVARANjE POZITIVNOG OKRUŽENjA ZA ODRAsTANjE I UČENjE

str. 4

Obrazovanje kod kućeUTOPIjA ILI REALNA MOGUĆNOsT str. 6

Iskustva dobre prakseMUDROsTI NIKAD DOsTA str. 10

Francuska - Kako motivirati djecuPOMOZITE DjETETU DA BUDE ONO ŠTO jEsT sTR. 14

meĐU Namapiše Marijan Šimeg [email protected]

Ako je vjerovati aktualnim statističkim podacima, u Hrvatskoj je trenuačtno zaposleno oko 679 tisuća žena. Možda i nekoliko tisuća manje uzme li se u obzir činjenica da smo tek nedavno ušli u krizu i re-cesiju pa neću cjepidlačiti i sad još propitivati koliko žena od tog broja samo dolazi na posao, a koliko njih i prima svoju teško zarađenu plaću. U ovoj priči taj bitan podatak doista nije važan. Zaposlene žene nisu samo radnice u bilo kojoj tvrtki i bilo kojem sek-toru gospodarstva, one nakon svojih osam sati u ših-ti odrade barem još jednu u svom obiteljskom domu kao domaćice, majke, odgojiteljice, supruge i tako svakodnevno potvrđuju tezu da žene drže tri kuta u kući, a da smo mi muškarci u cijeloj toj priči samo ortopedsko pomagalo.

Budući da živimo u suvremenom svijetu u kojem se inzistira na rodnoj, spolnoj i svim ostalim jednako-stima, naša se zakonodavna vlast ponukana mudrim prijedlozima izvršne vlasti odlučila nedavno donijeti revolucionarni zakon o mirovinskom osiguranju, a sve na tragu smjernica iz Europske Unije, u kojemu su žene dobile toliko željenu i dugo čekanu ravno-pravnost. Naime, zakonodavac im je odrezao feno-menalnu odredbu - da će sve one koje su rođene od 1965. godine na ovamo u zasluženu mirovinu moći tek s napunjenih 65 godina života. Baš kao i pripad-nici muškoga roda. Žustra rasprava razvila se i prije donošenja rečenoga zakona, ali i post festum, no niti jedan racionalni argument nije mogao smekšati srca saborskih zastupnika svih boja i opredjeljenja i uvjeriti ih da pri izglasavanju zakona stisnu na svojoj klupici onaj gumbić „protiv“.

I tako, tko od ljepše polovice hrvatskoga pučanstva 2030. godine doživi 65. rođendan, otići će u svoju zasluženu mirovinu. Već sada mogu zamisliti barem nekoliko felinijevskih scena negdje u jesen 2029. go-dine. Odgojiteljica stara 64 godine i deset mjeseci bacila se na tepih u odgojnoj skupini kako bi se poi-grala sa svojim kikićima, takozvanim jasličarima koji su tek propuzali. Nakon dvadeset minuta koprcanja shvati da ne može ustati dok joj u pomoć ne priskoče barem tri mlađahne kolegice koje ju na jedvite jade dižu na noge. Trgovkinja u supermarketu u naponu snage s nepunih 65 kao leptirić nosi dvije gajbe pive

i karton s 12 boca ulja između regala. Sve se praši! Gospođa apotekarica tik pred mirovinom trčkara po-časni krug po ljekarni s proširenim venama koje više nikakav elastični zavoj ne može dovesti u red.

Učiteljica razredne nastave na izmaku snaga još uvijek u šezdesetpetoj skače zgrčku i raznošku pre-ko kozlića, vrti kolut naprijed i natrag te skače u dalj, a sve to u sklopu nastave tjelesne i zdravstvene kul-ture za koju nije dobila nikakvu ispomoć. Proširene vene, kronični laringitis, psihičko opterećenje i silan stres uzrokovan zahtjevnim i odgovornim poslom ne priznaje joj nijedna invalidska komisija i svaki put joj na kraju rješenja, kojim odbijaju njezin zahtjev za prijevremenu mirovinu, samo hladno činovnički daju pouku o pravnome lijeku. A ona jadna moli boga da poživi još nekoliko mjeseci pa da konačno ode u cijelim životom zasluženu mirovinu od 2400 kuna. Tako će to otprilike izgledati za dvadeset godina kad konačno na red za umirovljenje dođu dobrostojeće 65-godišnjakinje.

Sva je sreća da smo mi humano društvo osjetljivo na socijalnu nepravdu pa smo uz rečeni zakon doni-jeli i Zakon o pravima zastupnika i Zakon o Ustavnom sudu, prema kojima i među ženama ima jednakijih. Budući da se svi naši dužnosnici ponašaju prema onoj glasovitoj rečenici stranačkog aktiviste iz kultne bosanske humorističke serije koji kaže „mi u stranci brinemo se kako za osobni tako i za lični prosperitet svakoga našeg člana“, bilo je očekivano da se done-se odluka prema kojoj saborske zastupnice, ustavne sutkinje i članice vlade zbog nevjerojatno stresnih okolnosti u kojima rade trebaju u mirovinu otići već s 55 godina života. Već vidim premijerku nakon idu-ćih izbora kako s 58 godina života, pod palmom na Maldivima i koktelom u ruci, uživa u svojoj teško za-rađenoj povlaštenoj penziji. I njoj sličnih pedesetak hrvatskih mučenica.

To je doista kapljica u državnom proračunu, ali je principijelno prestrašno da oni koji donose zakone i već su privilegirani uvijek pogoduju samo sebi. Čini se da Orwell nije bez vraga pisao „Životinjsku far-mu“, ali je šteta da ju mnogi nikad nisu pročitali. Po-gotovo oni jednakiji.

E, moj Orwelle!

GoVor StatIStIKe

PoDCrtaNo

Potkraj 90-ih bila je još uočljiva razlika u vjerojatnosti srednjeg školovanja djece KV radnika, SSS službenika i visokoobrazovanih. Tijekom proteklog desetljeća

riziku da ne će završiti srednje obrazovanje postala su izložena isključivo djeca 10 posto najsiromašnijih i roditelja bez srednje škole, što je zabrinjavajuće jer vodi

nastanku “potklase” i međugeneracijskoj reprodukciji krajnjeg siromaštva.Teo Matković, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Obzor (Večernji list), 20. studenoga 2010., str. 39.

OBAVIjEsT PRETPLATNIcIMAPoštovani pretplatnici,zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Škol-ske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka na-šega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uop-će do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretpla-te (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]).

Redakcija Školskih novina


Za promjenu, ne ćemo ovaj put i u ovom broju o držav-nom proračunu jer tu je sve više-manje očekivano, navod-no »zadano« (na strani rashoda), a ubrzano i gotovo for-malno »odrađeno« voljom saborske većine. Pa kako nam bude… Bolje ni u kojem slučaju, barem što se tiče potpore i uloge financija u obrazovnoj politici.

A u vezi s politikom, djelomice i s obrazovanjem, imali smo prošloga tjedna prigodu da dopunimo (ili izmijenimo) vlastite predodžbe o mladima kad je riječ o njihovoj poli-tičkoj pismenosti, stavovima i orijentacijama.

Što kažu i misle mladiUnutar projekta Politička pismenost mladih u Hrvat-

skoj: istraživanje političkih znanja, vrijednosti i ponaša-nja hrvatskih maturanata, GONG je anketirao 42 odjela završnih razreda srednih škola diljem Hrvatske, ukupno 999 učenika/učenica. Ispitanici, dakle, pripadaju generaci-ji rođenoj uglavnom 1990. – 1991. godine, pa su po tome, u neku ruku, vršnjaci današnje Hrvatske, suverene i među-narodno priznate države.

U obiteljima tih maturanata približno tri petine roditelja imaju srednjoškolsku naobrazbu, a sami ispitanici u najve-ćem su broju (90 posto) školovanje prošli bez ponavljanja razreda i većina ih (65 posto) želi nastaviti obrazovanje upisom kojeg visokoškolskog studijskog programa. Infor-matičkom opremom, čini se, ne oskudijevaju: više od 90 posto ih ima kod kuće računalo s priključkom na inter-net. Među izvorima informacija o društvenim, političkim i gospodarskim prosesima i događajima u Hrvatskoj na prvom im je mjestu televizija (44,6 posto), zatim internet-ski portali (21,1 posto) te dnevne novine (11,5 posto). I o Europskoj Uniji najviše su doznali s televizije, a škola im je u tom pogledu tek na petom mjestu, poslije dnevnih no-vina, razgovora s roditeljima i vršnjacima te internetskih portala.

Uvid u tabalarno iskazane rezultate istraživanja poka-zuje da su hrvatski maturanti glede činjeničnog znanja – i pismeni, i nepismeni, ovisno o karakteru postavljenog pitanja. Primjerice, većina daje točne odgovore o Ustavu, trodiobi vlasti, pravu glasa ili predsjedniku Republike, a manjina zna što je oporba, koji je sastav sadašnje vlada-juće koalicije ili što je svrha djelovanja udruga civilnoga društva.

Ako su se takvi rezultati i mogli očekivati, svojevrsno iznenađenje za mnoge sadržano je u prikupljenim stavovi-ma mladih glede europskih integracija. O Europskoj Uniji nisu dobro informirani – smatra većina ispitanika, a na re-ferendumu o ulasku RH u EU njihovi bi glasovi bili podi-jeljeni u jednakom omjeru za i protiv. Oko 40 posto smatra da će ulaskom u EU Hrvatska izgubiti svoj nacionalni i kulturni identitet te da će potom hrvatski jezik bivati sve više ugrožen u samoj Hrvatskoj.

Još veće iznenađenje, nekima i povod za zabrinutost, daje dio iskazanih društvenih i političkih stavova i orijen-tacija mladih. Primjerice, malo više od dvije petine anketi-ranih (40,8 posto) slaže se (u potpunosti ili djelomično) da bi Hrvati u Hrvatskoj trebali imati veća prava od pripadni-ka drugih naroda. Ili, podjednak broj mladih smatra da bi trebalo zaustaviti svaki pokušaj progona hrvatskih vojnika zbog eventualnih zločina počinjenih tijekom Domovin-skog rata. Ili, skoro polovica mladih slaže se (u potpunosti ili djelomično) da je hrvatska tradicija bogatija od tradicija većine drugih naroda, a nešto manje (42,9 posto) smatra da ne bi trebalo dopustiti uporabu jzika nacionalnih manji-na u službenim prostorijama državnih institucija.

Uz mjestimice izrazitu etnocentričnost, u stavovima i orijentacijama mladih zamjetna je i homofobičnost: njih skoro polovica smatra da je homoseksualnost vrsta bolesti, a čak 64,3 posto ispitanika potpuno je ili djelomice sugla-sno da bi homoseksualnim osobama trebalo zabraniti jav-no nastupanje “jer na taj način utječu na odgoj mladih”.

Nakon objave rezultata navedenog istraživanja pitanje je ima li ikakva smisla naprečac locirati razloge i prozivati tobožnje “krivce”. Zar ne bi bilo bolje tražiti znanstvenu i stručnu interpretaciju ne samo rezultata istraživanja nego i uzroka tih i takvih rezultata? A potom – koordinirano i sustavno pridonositi kvalitetnijoj i boljoj informiranosti mladih. Pouci i odgoju, također.

Anđelko Jelin

jo© jeDaN tjeDaN

Proračun Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa ove godine manji od prošlogodišnjega, dogodine manji od ovogodišnjega!

Pregledna, informativna i maturantima korisna, navrijeme je objavljena brošura "Državna matura 2010.72011. i prijave za upis na studijske programe"

Nenasiljem protiv nasilja moto je pod kojim je potkraj proš-loga tjedna na Trgu bana Je-

lačića održan program u povodu Međunarodnog dana srednjoškolaca te Međunarodnog dana tolerancije. Glazbeno-edukativnom manifesta-cijom pod nazivom Svačije je pravo živjeti učenici srednjih škola Gra-

da Zagreba svojim su glazbenim i plesnim nastupima mladim ljudima poslali poruku tolerancije, mira i suosjećanja te se time nastoji senzi-bilizirati javnost za probleme nasilja u društvu. I ovom su se prigodom okupljeni prisjetili tragično premi-nulog učenika Grafičke škole Luke Ritza. Saborska zastupnica Milanka Opačić, obraćajući se okupljenim srednjoškolcima i građanima, kazala je da mladi imaju snage, optimizma i vjere u bolje sutra.

- Grlite se, volite i širite ljubav, budite sretni i neka tragično stradali Miroslav Tunjić bude posljednja žr-tva međuvršnjačkog nasilja - poruči-la je Opačić.

Predsjednik Skupštine grada Za-greba Boris Šprem također je kazao da se nasilju treba suprotstaviti nena-siljem.

- Nažalost, ova generacija ima stanoviti pečat i nasljeđe iz rata. Oružje je dostupno i tragično je da ima onih koji dopuštaju da se mla-di u tome nalaze i da im to oružje postaje dostupno. Žao nam je zbog svih tragičnih događaja, ali mora-mo se protiv toga boriti, da našoj djeci sutra bude bolje - kazao je Šprem, dodavši odlučno da neće

dopustiti najavljeno poskupljenje vrtića.

U europskim se zemljama ovaj dan obilježava već niz godina kao Dan srednjoškolaca i studenata, a ove će se godine jubilarni, 70. prvi puta obi-lježiti i diljem Lijepe Naše. Zadnjih nekoliko godina Dan srednjoškola-ca povezan je s Europskom dekla-racijom o pravima srednjoškolaca koju je donio Organizacijski ured za europske udruge srednjoškolaca - OBESSU, a koju je u svibnju ove godine prihvatilo hrvatsko Nacio-nalno vijeće učenika. Diljem Europe pokrenuta je kampanja pod nazivom Light on the Rights, koja promiče Deklaraciju i prava srednjoškolaca.

Trgom su prodefilirale brojne uče-ničke skupine iz zagrebačkih srednjih

škola, koji su tijekom cjelovečernjeg programa dali i svoj doprinos. Kako su naglasili voditelji programa, uče-nici srednjih škola Matko Orenda i Linda Malek, svi nastupi odašilju poruku ljubavi i mira.

- Želimo se obrazovati u duhu mira i tolerancije. Ono što ne želimo jest nasilje i primitivizam. Ako se s ne-kime ne slažeš, ne moraš se s njime družiti, ali poštuj njegovo pravo na izbor da živi onako kako želi - kazali su voditelji.

- Previše je tragičnih događaja ko-jima smo svjedoci u zadnje vrijeme i previše je naelektrizirane atmosfere, pa i mržnje, iz čega ne može proizaći ništa dobro. Trebamo jedni drugima pružiti ruke kako bismo i mi mladi danas, a i oni sutra bili sretniji i zado-voljniji mjestom i načinom svog živo-ta - kazala je Mirta, učenica jedne od zagrebačkih gimnazija, dodavši da je važno pojaviti se na ovakvim manife-stacijama, jer mnoštvom se šalje snaž-nija poruka u javnost i bolje odzvanja u ušima onih koji vode ovu državu.

Manifestaciju je iniciralo Vijeće učenika te Gradski ured za obrazova-nje, kulturu i šport Grada Zagreba.

Ivica Buljan

U organizaciji Hrvatskog pe-dagoško-književnog zbora u Opatiji je od 22. do 24.

studenoga održana već tadicionalna Jesenska škola odgojitelja i učitelja na kojoj se okupilo više od tristo odgojitelja, učitelja, stručnih surad-nika i ravnatelja u dječjim vrtićima i osnovnim školama iz cijele Hrvat-ske. Otvarajući ovaj stručni skup dr. Nevio Šetić, predsjednik HPKZ-a istaknuo je da su se na skupu okupi-li vrlo različiti profili stručnjaka iz predškolskih ustanova i osnovnih škola, ali i iz agencija, resornog mi-nistarstva i lokalne uprave kako bi raspravljali o temeljnom dokumen-tu našeg obrazovnog sustava – Na-cionalnom okvirnom kurikulumu. U tom zajedničkom obrazovnom rastu moguće je ocijeniti, procije-niti i razvijati hrvatski obrazovni sustav, koji je dobar, ali koji može biti još bolji.

Okupljene je u ime ministra zna-nosti, obrazovanja i športa dr. Ra-dovana Fuchsa pozdravila dr. Vini Rakić, ravnateljica Uprave za naci-onalni kurikulum.

Trodnevni skup ponudio je sudio-nicima pregršt vrijednih i zanimlji-vih sadržaja. U plenarnom dijelu o preobrazbi hrvatskoga školskog sustava, njegovoj naukovnoj osno-vi i metodama poučavanja govorio je akademik Leo Budin. Ivica Lo-vrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba, koji je i glavni pokrovitelj ovoga skupa, govorio je o kuriku-lumu i ulozi osnivača, dr. Arjana Miljak o kurikulumu za rani odgoj i obrazovanje, a dr. Ante Bežen svoje je predavanje naslovio U potrazi za kurikulom hrvatskog jezika. Dekan Učiteljskog fakulteta u Zagrebu dr. Vladimr Šimović govorio je o mogućem komparativnom uzoru u

finskom modelu kurikuluma, aka-demik Vladimir Paar o svjetskim trendovima u obrazovanju i na-cioalnom kurikulumu, a dr. Josip Burušić o kvantitativno izvedenim pokazateljima uspješnosti učenika i školi kao temelju kurikuluma. Kva-litativnu analizu nacionalnih ispita u osnovnoj školi kao temelj unape-đivanja izradbe nacionalnog kuri-kuluma okupljenima su predstavili djelatnici Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja.

U okviru skupa održan je i okrugli stol sa temom Kurikulum – izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju na kojemu su govorili brojni istaknu-ti stručnjaci, sveučilišni profesori, akademici, odgajatelji, učitelji i stručni suradnici. Osim plenarnog rada sudionici su imali prigodu raz-mijeniti iskustva i u brojnim radio-nicama te se upoznati s većim bro-jem kvalitetnih projekata i progra-ma koji se izvode u našim dječjim vrtićima i osnovnim školama.

Program skupa obogatili su uče-nici Osnovne škole Rikard Katali-nić Jeretov iz Opatije svojim krat-kim programom, a predstavljena je i knjiga Odnosi s javnošću u obrazovanju autora Vlade Dragu-na, koja je nedavno objavljena u nakladi Školskih novina. O knjizi su govorili Viko Filipović, pisac predgovora, urednik Ivan Vavra i sam autor Vlade Dragun.

O svemu opširnije u sljedećem broju Školskih novina.

M. Šimeg

DAN sREDNjOŠKOLAcA I TOLERANcIjE

HPKZ - jEsENsKA ŠKOLA ODGOjITELjA I UČITELjA

Kurikulum - izazov hrvatskom odgoju i obrazovanju

Nenasiljem protiv nasilja Predsjednik Gradske skupštine poručio je mladima da će se zbog boljeg sutra odlučno suprotstaviti najavljenom poskupljenju vrtića


aktualno

Trebamo pomoći djeci koja nemaju, čiji im roditelji ne mogu priuštiti, primjerice, računalo kako bi i oni

imali ravnopravnu priliku za učenje i stje-canje znanja - kazao je Perica Meštrović, polaznik Dječjeg vijeća Velika Gorica, propinjući se na bini u zagrebačkoj Staro-gradskoj vijećnici govoreći na redovnom godišnjem programu Savjetovanja grado-va i općina prijatelja djece. Perica, koji je bio član žirija za izbor najboljeg projekta dječjih vrtića, kao i drugi učenici sudioni-ci savjetovanja, odaslali su snažnu poruku solidarnosti i potrebe za suprotstavljanjem maloljetničkom i svakom drugom obliku nasilja te promicanju tolerancije.

Činiti dobro i osuditi zlo Gradovi i općine prijatelji djece kao ak-

cija se provode od 1999. godine u surad-nji s partnerskim organizacijama Saveza društava Naša djeca Hrvatske i Hrvatskog društva za preventivnu i socijalnu pedi-jatriju, uz pokroviteljstvo UNICEF-a za Hrvatsku. Akcija je implementacija Kon-vencije UN-a o pravima djeteta te obve-zuje sve odrasle da u lokalnim zajednica-ma svako dijete ostvaruje pravo na rast i razvoj te također daje društveno-stručni doprinos nacionalnih mjera djelovanja za djecu u Hrvatskoj. Pozdravljajući prisut-ne, Boris Šprem, predsjednik Skupštine grada Zagreba, kazao je da obrazovanje predstavlja put prema stvaranju etične i napredne zajednice, koja čini dobro i osu-đuje zlo.

- Nažalost, svjedoci smo da nasilja ima i protiv toga se moramo boriti svim snaga-ma i umijećem. Stoga smo prije nekoliko dana dodijelili nagradu Luka Ritz s ciljem suzbijanja nasilja i širenja tolerancije - ka-zao je Šprem, dodavši da se kroz ovakva savjetovanja djeluje za dobrobit djece.

Predsjednica Središnjeg koordinacij-skog odbora akcije i predsjednica Društva Naša djeca Aida Salihagić Kadić rekla je da se ove godine broj gradova i općina uključenih u akciju povećao na 82, a od toga su novi gradovi i općine Fužine, Gru-bišno Polje, Labin i Pleternica.

- Do početka Savjetovanja ukupno 24 hrvatska grada i općine nosi počasni naziv

prijatelja djece, a danas ćemo biti bogatiji za još četiri takva grada - kazala je Saliha-gić Kadić, izrazivši zahvalnost svima koji sudjeluju u akciji.

Nazočne je upoznala i s posljednjom konferencijom Dijete u gradu, održanom u Firenci, gdje je sudjelovalo 200 pred-stavnika iz 38 zemalja.

- Cilj konferencije bilo je poticanje gra-dova da stvaraju pozitivno okruženje za odrastanje i učenje djece. Jedno je od pita-nja bilo i tjelesno stanje djece te je zaklju-čeno da je ono sve lošije i da je problem pretilosti kod djece sve veći. Djeca se barem tri sata dnevno trebaju baviti tjele-snim aktivnostima i imati što više sadrža-ja. Kada smo govorili o participaciji, naši

su domaćini i ostali sudionici bili iznena-đeni razvijenom participacijom djece u našem društvu. Da je participacija djece problem govori i talijansko istraživanje, koje je dokazalo da odrasli ne pokazuju veliku volju za sudjelovanjem djece u ak-tivnostima kao i njihov ravnopravan sta-tus u djelovanju i odlučivanju u pitanjima koja ih se tiču - rekla je Salihagić Kadić, upoznavši prisutne s time da je iduće go-dine Zagreb domaćin konferencije Dijete u gradu.

Član Koordinacijskog odbora Josip Gr-gurić u izlaganju je govorio o europskoj mreži gradova i u tom kontekstu o hrvat-skoj mreži, koju čine 82 grada i općine koji su uključeni u akciju.

- U Hrvatskoj je ukupno 128 gradova i 430 općina, a budemo li ih ovim tempom primali u sustav trebat će nam mnogo vre-mena. Stoga je naš cilj da što prije u taj krug uključimo sve gradove i općine.

Rastimo zajedno Predstojnica Ureda UNICEF-a u Hrvat-

skoj Lora Vidović govorila je o djelova-nju radionice za roditelje Rastimo zajed-no, programu koji se provodi na lokalnoj razini i dio je aktivnosti programa za rani razvoj djece i poticajno roditeljstvo Prve tri su najvažnije.

- Ishodište programa proizlazi iz či-njenice da se u prve tri godine djetetov mozak najintenzivnije razvija. Također je ključno investirati u roditelje djece do tri godine. U razvoju ljudskoga kapitala naj-važnije su socijalno-emocionalne vještine. Pokazalo se i da je prevencija uspješnija i ekonomičnija od kasnijih terapeutskih in-tervencija - kazala je Vidović i dodala da roditelji imaju primarnu odgovornost za podizanje i razvoj djeteta, ali da također imaju puno pravo na podršku države u is-punjavanju roditeljskih aktivnosti.

- Dakle, svrha je i cilj programa, među ostalim, protok informacija, stvaranje po-ticajnog i osnažujućeg okružja za djecu i roditelje. Naš je cilj bio istražiti utječe li sudjelovanje u radionicama na odnos s djecom. Rezultati su ohrabrujući, jer nakon radionica roditelji manje viču na djecu i svjesniji su da tjelesno kažnjava-nje nije nužno - kazala je Vidović, rekavši da je educirano 165 voditelja programa u 56 timova i 22 grada, a u program je bilo uključeno i 700 roditelja.

Sonja Borovčak, potpredsjednica Druš-tva Naša djeca, istaknula je problem fi-nanciranja, dodavši da financijska sred-stva nisu presudna, ali da se bez njih ne može:

- Nadam se da ćemo ući u proračun, jer rad svih ovih ljudi pokazuje da je to vrijedna akcija i da djeca nisu samo naša budućnost, nego i naša sadašnjost.

Kako se moglo čuti na Savjetovanju, inicijativa Gradovi prijatelji djece nasta-la je kao rezultat prepoznavanja nekoliko

važnih trendova: rastuće odgovornosti lokalnih zajednica i gradskih vlasti za svoje građane u kontekstu decentralizaci-je te posljedično rastuće važnosti velikih i malih gradova unutar nacionalnih poli-tičkih i gospodarskih sustava. Inicijativa također promiče provedbu Konvencije o pravima djeteta na razini na kojoj može postići najveći mogući utjecaj na živote djece, čime se promiče i dostizanje naj-većega mogućega životnog standarda za sve građane.

Važno je i mišljenje mladihGrad, odnosno općina prijatelj djece

posvećen je potpunoj provedbi Konven-cije o pravima djeteta. Također, jamči pravo svojim mladim građanima da utje-ču na odluke vezane uz svoj grad, izra-žavaju mišljenje o gradu u kakvom bi željeli živjeti, sudjeluju u obiteljskom, društvenom i životu zajednice, uživaju temeljne usluge kao što su zdravstvena skrb, obrazovanje i smještaj, budu zašti-ćena od izrabljivanja, nasilja i zlostav-ljanja, budu sigurni na ulicama svoga grada, žive u nezagađenom okolišu... Grad prijatelj djece postaje se tako da svaki grad i općina ostvare najmanje 80 posto postavljenog programa, što doku-mentiraju pokazateljima i podacima, te udovolje svim završnim postupcima koje propisuju pravila. Samo dobivanje poča-snog naziva obavezuje i na daljnji nasta-vak aktivnosti. O tome ispunjavaju li se aktivnosti računa vodi posebna komisija koja svake tri četiri godine kontrolira re-zultate, a ako se zadaci ne ispunjavaju i grad odnosno općina ne održavaju dosti-gnute zahtjeve, bivaju suspendirani do ponovnog ispunjavanja zahtjeva.

Ivica Buljan

sAVjETOVANjE GRADOVA I OPĆINA PRIjATELjA DjEcE

Stvaranje pozitivnog okruženja za odrastanje i učenje

Osijek, Krapina, Vrbovsko i Prelog novi gradovi prijatelji djeceTijekom savjetovanja aktivno su u izlaganjima i raspravi sudjelovali i predstavnici učenika. Pozdravljajući skup, učenici Osnovne škole Čazma Mateja i Miroslav govorili su o tome kako bi trebala izgledati škola i poručili da s kvalitetnim promje-nama treba započeti već danas te su se prisjetili tragično stradalih Luke Ritza i Miroslava Tunjića, žrtava vršnjačkog nasilja.

- Djeca traže iskrenost i putokaz od starijih. Mi želimo odrastati u pozitivnom okruženju, da jednog dana, kao odrasli ljudi, budemo spremni pružiti ruku drugoj djeci, kao što vi to činite danas - poručili su Mateja i Miroslav.

U svečanom dijelu programa dodijeljene su i nagrade za najbolji projekt Dječjih vijeća Hrvatske. Na natječaj je pristiglo deset projekata, a Povjerenstvo za izbor, u kojem su bili i predstavnici djece, izabralo je dva projekta. Nagrađeni su projekti Darujmo sr-cem i izmamimo osmijeh na lice Dječjeg vije-ća grada Zaboka te edukativni film Sigurnost na internetu Dječjeg vijeća grada Čazme. Do-bitnici priznanja održali su kratke prezentacije svojih projekata i izrazili nadu da će im se u njihovoj provedbi pružiti puna podrška. Ta-kođer su dodijeljene pohvalnice i povelje za najbolje akcije, pri čemu je bila prijavljena 31 akcija iz 28 gradova i općina. Novim gradovi-ma prijateljima djece proglašeni su Krapina, Osijek, Prelog i Vrbovsko, čijim su predstav-nicima uručene prigodne Odluke s malim zid-nim maketama, koje se postavljaju na ulaz u pojedino poglavarstvo ili gradsku vijećnicu.

UNIcEF inicijator akcije Koncept gradova prijatelja djece prvi put je predstavljen na UN-ovoj konferenciji

o naseljima i stanovanju u Istanbulu 1996. godine. Prije toga se intenzivno radilo u okviru značajnih UNICEF-ovih akcija, poput Humanizacije bolničkog liječenja djece, akcija za što veće prihvaćanje dojenja djece, a konkretniji oblik dogodio se na međunarodnoj konferenciji u Dakaru (Senegal) 1992. godine, kada je istaknuta inicijativa o gradonačelnicima zaštitnicima djece kao jednim od načina da se grad-ske vlasti više uključe u ostvarivanje dječjih prava. Ta se ideja u ratnim godinama u Hrvatskoj počela provoditi pod nazivom Gradonačelnici branitelji djece i tom je akcijom pružena značajna pomoć brojnoj djeci prognanicima i izbjeglicama. U Hr-vatskoj je inicijativa zaživjela 1999., kada je na sastanku u Savezu društava Naša djeca Hrvatske Josip Grgurić iznio prijedlog da se uspostavi program Gradovi prija-telji djece, potkraj iste godine u Europskom domu pred 112 nazočnih predstavnika gradova i općina označen je i službeni početak akcije.

B. Šprem A. Salihagić Kadić


VRjEDNOVANjE OBRAZOVNIH POsTIGNUĆA

U dosadašnjim člancima iz primjera europskih zemalja

o vanjskome vrednovanju po-stignuća moglo se zaključiti da su to sustavi kojima se vjeruje. Ovoga puta pišem ponukana prošlotjednim zbivanjima o ko-jima se moglo čitati i u dnevnim tiskovinama, a jasno govore o tome kako je kod nas teško uspostaviti sustav povjerenja. Lavinu nezadovoljstva i oštrih komentara koji su nam upuće-ni pokrenula je izjava dekana Medicinskog fakulteta u Zagre-bu da će iduće godine ponovno provoditi svoje ispite, što je bila jasna poruka da ne priznaju re-zultate ispita državne mature kao uvjet za upis studenata na njihov fakultet.

Međutim, pismo jedne majke, ugledne zagrebačke liječnice, hrvatskoj javnosti poznate po uspjesima izvan struke kojima se Hrvatska dičila i koja zasigurno zna što znači vanjsko vrednova-nje postignuća, ne može ostati bez odgovora. U pismu pita isto što i svi oni koji su iz izjave de-kana Medicinskog fakulteta mo-gli iščitati nešto sasvim suprotno njegovim tvrdnjama: što se krije iza te izjave, na temelju čega je zaključeno da ispiti državne mature nisu dovoljno dobri za odabir kandidata i kako je mo-guće javnosti predočiti neargu-mentirane činjenice i tvrditi ono što je nemoguće bez usporedne analize uspjeha studenata nakon

završetka prve godine studija? Zašto se kandidati za upis na Medicinski fakultet u Zagrebu stavljaju u neravnopravan polo-žaj u odnosu na sve ostale kan-didate koji će polaganjem ispita državne mature moći konkuri-rati na nekoliko fakulteta, među kojima su i svi ostali medicinski fakulteti u Hrvatskoj?

Bilo je teško odgovarati na sva ta pitanja i pri tome ne pri-znati da su tvrdnje spomenutoga fakulteta o kvaliteti učenika i is-pita neargumentirane. Činjenice govore posve drugo i mogu se lako provjeriti. I sam je fakultet to mogao, jer te podatke imaju u sustavu. Tvrdnja da su se ove godine na Medicinski fakultet upisali lošiji učenici netočna je. Upisali su se najbolji učenici u generaciji. Postotak riješenosti ispita iz fizike, biologije i ke-mije upravo je najviši kod uče-nika koji su upisali Medicinski fakultet. Nećemo iznositi brojke i postotke i ponavljati ono što je prošli tjedan objavljeno. No, to je nepobitna činjenica, argu-mentirana i uvijek dostupna za sve daljnje analize. Sljedeća tvrdnja da se nisu upisali stu-denti kojima je to prvi izbor također je netočna i u sustavu se vrlo lako može provjeriti. Naravno da su upisani kandidati kojima je to bio prvi izbor. Zar bi netko u nižerangirani izbor želja stavio fakultet koji traži i polaganje triju izbornih predme-

ta i iste te ispite polagao? U to se ne bi moglo povjerovati čak i da nije moguće dokazati. Nacional-ni centar je naročito zasmetala tvrdnja da ispiti nisu dobri, jer ne provjeravaju znanja koja su potrebna studentima medicine. Naime, u sastavljanju ispitnih zadataka sudjeluju i sveučilišni profesori bilo kao sastavljači ili konzultanti, od kojih je jedan i s Medicinskoga fakulteta u Za-grebu.

Osim toga, ispitni katalog bio je javno objavljen još 2007. godine, a prije nego je postao dokument stajao je na mrežnim stranicama s pozivom na javnu raspravu i komentare.

Zašto se dosad nitko od profe-sora Medicinskog fakulteta nije oglasio i Nacionalnom centru poslao primjedbe ili prijedloge eventualnih izmjena? Ne ulaze-ći u daljnje rasprave o autono-miji fakulteta koja omogućava i ovakve odluke, vjerujemo da će argumentirane činjenice u konačnici ipak pridonijeti ko-načnoj odluci kojom se buduće studente zagrebačkoga Medi-cinskog fakulteta neće sumnji-čavo promatrati u usporedbi s kolegama s drugih hrvatskih sveučilišta. Zamislite sljedeću situaciju: bolesni ste i napravi-te krvne pretrage u bolničkom laboratoriju, rezultate donosite liječniku, a on ih niti ne pogleda i uputi vas u svoj laboratorij, jer samo njemu vjeruje.

Tko to ne vjeruje državnoj maturi?

Piše Višnja Francetićnačelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja

Niz je razloga za raspravu o andragozima. To je, prije svega, naša realnost u kojoj su potrebni stručnjaci za obrazovanje odraslih kao stručnjaci od kojih se oče-

kuju specijalistička znanja i vještine za planiranje, pripre-manje, vođenje i evaluiranje procesa obrazovanja odraslih. Danas se očekuje i njihova stručna pomoć u svim oblicima izvanobrazovnog učenja. Uvođenjem koncepta cjeloživot-nog učenja, zadaće andragoga mijenjaju se i prelaze okvi-re verificiranih obrazovnih programa, pa se danas govori o

andragoškom radu na putovanjima, u rekrea-tivnim aktivnostima, ali i provjeravanju znanja koja nisu stečena obra-zovnim iskustvom nego informalnim učenjem. Jesu li sve te aktivnosti i zadaće prepoznali ključni kreatori obrazovne politi-ke, korisnici i šira javnost kao obilježja posebne an-dragoške profesije? Koje su ključne odrednice pre-poznatljivosti, a što se propušta?

Drugi poticaj su aktu-alna istraživanja i ana-lize profesionalizacije obrazovanja odraslih u europskim obrazovnim sustavima. Ove su godi-ne objavljena istraživa-

nja koja financira Europska komisija o specifičnim ulogama i kompetencijama koje moraju imati poučavatelji odraslih, pri čemu se podjednaka pažnja posvećuje generičkim i spe-cijalističkim kompetencijama. Posebna izdanja obrazovnih časopisa (primjerice European Journal of Education, br.2 iz 2009. godine) posvećena su profesionalnom statusu struč-njaka koji se bave poučavanjem i učenjem odraslih. U su-sjedstvu su zamjetne napore napravili andragozi u Sloveniji (kompetencije osoba koje se bave obrazovanjem odraslih) te srpski andragozi u suradnji s njemačkim partnerima i Europ-skom asocijacijom za obrazovanje odraslih (jačanje andra-goške profesije u odgovoru na globalnu krizu). Mogu li i hr-vatski andragozi, kao mala ali iskusna andragoška zajednica stručnjaka, dati svoj doprinos ovim raspravama?

Hrvatsko andragoško društvo već je na svojem skupu u lipnju ove godine upozorilo da u proteklim godinama nastav-nici nisu bili dovoljno osposobljeni i pripremljeni za ostvari-vanje ciljeva provođenja cjeloživotnog učenja, napose onih koji se odnose na rad s odraslim polaznicima raznih oblika formalnog i neformalnog obrazovanja kao i za potporu nji-hovu samostalnom učenju. Upozoreno je na potrebu inten-zivnijega znanstvenog rada na području andragogije, jer bez toga i sama profesija gubi svoje temelje.

Na kraju, ali ne manje važno, poticaj za ovaj okrugli stol su strateške i normativne promjene u obrazovanju odraslih u Hrvatskoj kojima se otvaraju pitanje andragoških kompe-tencija. I te aktivnosti mogu poboljšati definiranje ciljeva i provedbu ovih dijelova obrazovne politike. Ako se od osoba koje sudjeluju u obrazovanju odraslih zakonskom normom zahtjeva da imaju dodatna andragoška znanja, onda je važno propitivati koja su to znanja i vještine kojima će oni biti po-učeni i kako će se to provjeravati.

Najavljeni okrugli stol ujedno je uvod u raspravu koja će se nastavili na Zimskoj andragoškoj školi Hrvatskog andra-goškog društva u veljači sljedeće godine, na stranicama An-dragoškog glasnika te na sljedećoj Međunarodnoj konferen-ciji o obrazovanju odraslih.

Na raspravi u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb sljede-ćega se tjedna očekuje sudjelovanje predstavnika Agencije za strukovno obrazovanja i obrazovanje odraslih, Hrvatske gospodarske komore, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, Obrtničke komore Zagreb, Hrvatskog zavoda za za-pošljavanje, provoditelja obrazovanja odraslih, istaknutih stručnjaka koji se bave obrazovanjem odraslih.

Za andragošku, kao i za svaku drugu profesiju, važno je postojanje teorijske osnove te sistematiziranih znanja i vje-ština koje čine zaokruženu cjelinu i osnovu za profesionalno djelovanje, a prenose se organiziranim sustavom obrazova-nja. Nadalje je potrebno uvažavanje stručnih ekspertiza an-dragoga kao nezaobilaznih u području obrazovanja odraslih. Važno je da je takvo djelovanje prepoznatljivo u javnosti i popraćeno odgovarajućim oblicima profesionalnog organizi-ranja, koje se brine o profesionalnoj samokontroli. Kako za-dovoljiti te kriterije nije samo teorijsko pitanje već ima izrav-ne posljedice za svakoga hrvatskog građanina koji je danas bez posla, a trebao bi steći nove kompetencije i vratiti se u svijet rada? Bez brige o profesionalnim stručnjacima koje se bave obrazovanjem odraslih, to nije moguće.

Tihomir Žiljak

Forum za slobodu odgoja povodom Međunarodnog dana tolerancije pokrenuo kampanju s ciljem promicanja nenasilja i tolerancije

”Oboji svijet bojama tolerancije” naziv je kampanje koju je Forum za slobodu odgoja pokrenuo povodom proslave Međunarodnog dana tolerancije, koji se odr-žava 16. studenoga svake godine. Cilj je kampanje podići svijest o važnosti tolerancije u svakodnevnom životu te potaknuti osobnu predanost u promicanju to-lerancije u svojoj okolini.

”Uvažavanje različitosti i tolerancija je proces koji se uči, a glavnu ulogu u tome ima obrazovni sustav. U društvu imamo ozbiljan problem, jer javne osobe svo-jim diskursom potiču agresiju i nasilje, posebno među mladima” - izjavila je Eli Pijaca Plavšić, direktorica Foruma za slobodu odgoja. Naglasila je i važnost me-dija koji više pažnje pridaju brutalnosti i nasilju, dok sadržaji poput tolerancije i nenasilja dobivaju mali ili gotovo nikakav medijski prostor.

Kampanja je započela aktivnostima putem društve-nih mreža Facebook i Twitter, na kojima je potaknuta interakcija s građanima, a postavljale su se važne po-ruke vezane za toleranciju i nenasilje.

Na Međunarodni dan tolerancije, Medijacijski centar Velika Gorica u suradnji s grupom ”Topli kutak” Centra za djecu, mlade i obitelj organizirao je javnu akciju u Velikoj Gorici, kojom se željelo poslati poruka mira, nenasilja, tolerancije i poštivanja različitosti. Učenici i učenice osnovnih i srednjih škola, kao i njihovi nastav-nici i nastavnice izrađivali su plakate i papirnate brodo-ve u koje su zapisivali pozitivne misli. Kasnije su izra-đene plakate i brodove dijelili prolaznicima i pozvali ih da se i sami uključe u akciju. Poruke su bile zanimljive i kreativne, a pažnju svih prisutnih zaokupila je poruka Živi, voli, toleriraj. Reakcije učenika na akciju su bile pozitivne, a zaključili su da zajedništvo i timski rad na održanoj akciji najbolje predstavljaju toleranciju.

Osim toga, Forum je pozvao sve građane i građanke da povodom događaja u Gradištu pored Županje kada je sedamnaestogodišnji dječak pretučen i ostavljen na prometnici gdje ga je usmrtio automobil, ali i za sve žrtve nasilja, 16. studenog upale svijeću ili lampion na svome prozoru s porukom: ”Dosta je mržnje i netole-rancije, želimo svijet obojan tolerancijom!”.

Pošto se tolerancija uči, Forum je u sklopu kampa-nje odlučio potaknuti škole da teme nenasilja i tole-rancije uvrste u nastavu. Suradnici i volonteri Foruma za slobodu odgoja pripremili su prijedloge nastavnih jedinica koje se mogu provesti u nastavi. Nastavne je-dinice sadrže opis aktivnosti za nastavnike, kao i rad-ne listove za učenike koji se mogu fotokopirati kao podloga za rad. Prijedlog nastavnih jedinica nastavnici mogu preuzeti na mrežnim stranicama Foruma za slo-bodu odgoja.

Domagoj Morić

OBRAZOVANjE ODRAsLIH UZ MEđUNARODNI DAN TOLERANcIjE

Živi, voli, toleriraj!

Što su obilježja suvremenog andragoga? Kakav je profesionalni status osoba koje s bave obrazovanjem odraslih i koje su njihove profesionalne kompetencije? To su osnovna pitanja o kojima će se raspravljati 30. studenoga na okruglom stolu u Pučkom otvorenom učilištu Zagreb

Profesija: andragog


U prigodi obilježavanja 80 godina života i 60 godina plodnoga stvaralačkoga

rada prof. dr. sc. Dragutina Ro-sandića, utemeljitelja znanstvene metodike hrvatskog jezika i knji-ževnosti i dugogodišnjeg vodite-

lja Katedre za metodiku nastave hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, nakladnička kuća Profil iz Zagre-ba priredila je reprezentativno iz-danje izbora njegovih radova kao i radova o njemu pod naslovom

Učitelj učitelja – moje prosudbe i prosudbe mojega opusa, koja je predstavljena na ovogodišnjem In-terliberu u subotu, 13. studenoga, na središnjoj pozornici u paviljonu 6 Zagrebačkoga velesajma.

– Malo je neobično da se ovakva ozbiljna knjiga promovira u poma-lo opuštenoj sajamskoj atmosferi, no smatrali smo da je Interliber, kao svečanost knjige, ipak najpo-godnije mjesto za njezinu promo-ciju jer se time otvara mogućnost da se s ovom najnovijom knjigom prof. Rosandića susretne širok krug ljiudi – napomenula je uradnica knjige dr. sc. Lidija Dujić.

Knjiga sadrži izbor Rosandiće-vih radova o najrazličitijim temama s područja obrazovanja i posebice s područja metodike književnoga od-goja i obrazovanja, objavljivanih u različitim prigodama i u različitim publikacijama, među ostalim i u Školskim novinama.

“Od svoga prvog priloga iz me-

todike književnoga odgoja (1950. godine) do danas Dragutin Rosan-dić ostvario je zamašan i raznovr-stan metodički opus koji ga svrstava među najistaknutije stručnjake iz metodike jezika i književnosti, u nas i u svijetu... Svi budući istraživači metodičke problematike i svi uči-telji jezika i književnosti u Rosan-dićevoj metodici imat će ishodište i inspiraciju“ – napisala je u svojoj recenziji dr. sc. Manja Kovačević, a zanimljivo je spomenuti da je te 1950. godine svoj prvi članak, pod naslovom Moji ljubanovici, Rosan-dić objavio upravo u Školskim no-vinama – bio je to članak posvećen obradi Lovrakova romana Vlak u snijegu u osnovnoj školi.

“Rosandićeve prosudbe, i knji-ževnosti, i jezika, kao i literature o njima, obilježavaju autora koji revno prati sve ono što se na tim područjima zbiva, nastojeći uvijek naći poveznicu između književnih i jezičnih predložaka i metodi-

ke koja ih, kao relevantne izvore, ugrađuje u svoj sustav. Izborom takvih priloga svakako je oboga-ćena knjiga koja otvara metodičke horizonte te svoga autora potvrđu-je kao kreativnoga metodičara koji znanstvenom radoznalošću pristu-pa bogatim i slojevitim književnim i jezičnim sadržajima te ih meto-dički oblikuje kao nove književne i jezične spoznaje“ – istaknuo je na predstavljanju knjige na Interliberu drugi recenzent dr. sc. Joža Skok dodajući kako je ova lijepo opre-mljena knjiga “vrijedan poklon vr-snoga učitelja svim učiteljima“.

Zahvaljući svima koji su mu pomogi u stvaranju toga djela i bili njegovi stvaralački suputnici tijekom tih 60 godina rada, autor je apostrofirajući naslov knjige, istaknuo kako se uvijek osjećao učiteljem i kako je cjelokupno nje-govo djelo proizišlo iz istraživanja stvarne nastavne prakse kako u Hrvatskoj tako i u mnogim stranim sredinama.

Ivan Rodić(Snimio Dobriša Skok)

U Zakonu ob ustroju pučkih školah i preparandijah u kraljevinah Hrvatskoj i

Slavoniji iz 1874. godine u članku 50. jasno piše:

Roditeljem ili njihovim zamje-nikom ostaje prosto djecu svo-ju dati podučavati ili doma ili u kojem god budi privatnom budi javnom zavodu ili u kojoj drug-dje postojećoj pučkoj školi. Nu u tom su slučaju roditelji ili njihovi zamjenici dužni svake godine do-tičnu nebiljegovanu svjedočbu o napredku djece podnositi obćin-skomu školskomu odboru; a ovaj je dužan na to paziti, da se takova djeca poduče bar u onom obsegu, kakov se po ovom zakonu zahtjeva za javne pučke škole.

Dakle, prije punih 136 godina na ovim se prostorima praktici-ralo ono što danas u suvremenim pedagoškim teorijama nosi ime „obrazovanje kod kuće“ i čega u hrvatskoj obrazovnoj praksi danas jednostavno nema, premda se vo-limo hvaliti svojim demokratskim tradicijama i svekolikim plura-lizmom, kako političkom tako i obrazovnom. I dok još politički pluralizam kako tako funkcioni-ra, ta ista kvalifikacija ne može se primijeniti na obrazovni plu-ralizam, jer dvije waldorfske i jedna Montessori osnovna škola u cijeloj Hrvatskoj samo su uistinu raritetne iznimke koje potvrđuju pravilo. O tome svakako valja raz-govarati sve više, a na tom tragu su Hrvatska kršćanska koalicija i Udruga „Obrazovanje na drugi način“ organizirale prošlog tjedna tribinu s temom „Obrazovanje kod kuće“, na kojoj su kao izlagači su-djelovali Aron Pećnik iz Centra za ljudska prava, dr. Milan Matijević s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu, Eli Pijaca Plavšić, izvršna direk-torica Foruma za slobodu odgoja, mr. sc. Mario Dučić, predsjednik Hrvatske kršćanske koalicije te Kosjenka Petek i Ana Mari Gnječ iz Udruge „Obrazovanje na drugi način“.

Cilj tribine je podržati nedav-nu inicijativu dviju udruga za promjenom Zakona o odgoju i

obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, napose izmjene i dopune njegova 2. članka u kojem se kaže da djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja obavljaju osnovne škole i druge javne ustanove, pod uvjetima iz ovog Zakona, budući da se to kosi s odredbom Ustava RH u čijem članku 63. piše da su roditelji dužni odgajati, uzdržava-ti i školovati djecu te imaju pravo i slobodu da samostalno odlučuju o odgoju djece.

Ovakvom odredbom Zakona onemogućeno je da roditelji pro-vedu svoje ustavom zajamčeno pravo da odlučuju o odgoju koji se

provodi u sklopu osnovnog obra-zovanja, jer je pravo na djelatnost osnovnog odgoja i obrazovanja dano samo osnovnim školama i drugim ustanovama, a ne i fizičkim osobama, odnosno roditeljima. Stoga se spomenute dvije udruge zalažu za izmjenu Zakona kako bi se omogućilo uvođenje posebnog oblika osnovnog obrazovanja po uzoru na mnoge zemlje u Europi i svijetu među kojima su Engleska, Austrija, Irska, Wales, Madžarska, Norveška, Poljska, Slovenija pa i Crna Gora, u kojima je pravo na obrazovanje djece kod kuće (engl. home education, home schooling) zakonom regulirano kao temelj-no pravo roditelja te je kao takvo uobičajena alternativna praksa u osnovnom i srednjem obrazov-nom sustavu.

Tribinu je otvorio predsjed-nik Hrvatske kršćanske koalicije Mario Dučić izvještajem o dosa-dašnjim aktivnostima u pogledu obrazovanja kod kuće. Iznio je sadržaj prijedloga za promjena-

ma i dopunama Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i sred-njim školama koji je Hrvatska kršćanska koalicija uputila Mini-starstvu znanosti, obrazovanja i športa te predložio usvajanje slo-venskog modela obrazovanja kod kuće. Glavne značajke sloven-skog modela su da se dijete upisu-je u redovnu osnovnu školu, ali se obrazuje kod kuće; ukoliko to želi učenik može sudjelovati u škol-skim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima; škola vodi eviden-ciju i dokumentaciju o obrazova-nju učenika kod kuće te organizira provjeru znanja učenika na kraju svake školske godine.

Kosjenka Petek iz udruge „Obrazovanje na drugi način“ predstavila je udrugu te ciljeve i razloge njezina osnivanja. Navela je kako i Opća deklaracija o pravi-ma čovjeka i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temelj-nih sloboda podržavaju pravo ro-ditelja na izbor vrste obrazovanja za svoje dijete. Iako u svijetu po-

stoje različiti modeli obrazovanja kod kuće, Udruga koju predstav-lja podržava usvajanje slovenskog modela obrazovanja kod kuće kao modela čija primjena ne bi optere-tila postojeći sustav obrazovanja. budući da su mehanizmi za održa-vanje „nastave u kući“ koje Zakon predviđa za učenike koji su zbog bolesti spriječen redovito poha-đati nastavu puno zahtjevniji od mehanizama potrebnih za uvođe-nje nastave/obrazovanja kod kuće koju bi provodio roditelj. No, prosvjetna je vlast na dosadašnje inicijative odgovarala kako ustav nije spreman za uvođenje obrazo-vanja kod kuće jer nemaju uspo-stavljene mehanizme za provjeru znanja učenika. Malo je čudno, jer provjera znanja se vrlo lako orga-nizira za učenike koji su dulje bo-lesni i ne mogu pohađati nastavu - rekla je Kosjenka Petek.

Milan Matijević podsjetio je na niz alternativnih modela obra-zovanja u razvijenim zemljama. Posebno je istaknuo činjenicu da je Zakon o ustroju pučkih škola iz 1874. godine predviđao mo-gućnost obrazovanja kod kuće. Zbog političkih zbivanja na našim prostorima ta je mogućnost bila ukinuta, a kako je Hrvatska sada postala demokratska zemlja ugra-đivanje odredbe o pravima posto-janja alternativnih oblika obrazo-vanja u postojeći zakon bi trebalo biti neupitno. Na temelju uvida u mnoge alternativne modele obra-

zovanja u inozemstvu, ustvrdio je da je uspjeh cjelokupnog razvoja djece uključene u takve modele iznimno visok te izlaganje zaklju-čio je izražavanjem nade da će se zakoni u Hrvatskoj uskoro prila-goditi sve većoj potražnji građana za obrazovanjem kod kuće, kao i za osnivanjem slobodnih škola.

Eli Pijaca Plavšić naglasila je da Forum za slobodu odgoja po-država inicijativi za promjenom spomenutog zakona te da od svog osnivanja podupire projekte i or-ganizacije koje se bave alternativ-nim modelima obrazovanja. Na-glasila je kako su postojeći oblici obrazovanja sve manje usmjereni na učenike, ne njeguju prilagod-ljivost individualnim osobinama djeteta te da se to može ispraviti uvođenjem pluralizma i demokra-cije u školstvo, što podrazumijeva i alternativne sadržaje i metode podučavanja. Smatra da bi model obrazovanja kod kuće mogao biti od iznimne koristi kad se radi o darovitoj djeci, djeci koja se teš-ko uklapaju u postojeće modele obrazovanja, obiteljima koje če-sto mijenjaju boravište te izrazila bojazan da sadašnje obrazovanje više priprema djecu za tržište rada nego za aktivnu participaciju u društvu gdje će kao pojedinci s razvijenim kritičkim mišljenjem unositi promjene.

Aron Pecnik podržao je inicija-tivu za izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i sred-njoj školi, jer se radi o temeljnom ljudskom pravu, slobodi izbora ne samo roditelja već i djece o načinu i intenzitetu njihova obrazovanja.

Tribina je prva u nizu aktivnosti kojima udruga „Obrazovanje na drugi način“ želi skrenuti pažnju medija i javnosti na problem koji imaju roditelju u Hrvatskoj, a to je da za svoju djecu ne mogu ostva-riti pravo na izbor vrste i načina obrazovanja. Vremena se mijenja-ju i sve je više roditelja koji su mo-tivirani i odlučni da preuzmu ulo-gu primarnog obrazovatelja svoje djece i trebali bi imati i zakonsku mogućnost da to i ostvare.

Marijan Šimeg

OBRAZOVANjE KOD KUĆE

Utopija ili realna mogućnost

U mnogim demokratskim zemljama svi-jeta pravo na obrazovanje djece kod kuće zakonom je regulirano kao temeljno pravo roditelja. Može li se ono realizirati u nas i koje su prepreke na tom putu

NA INTERLIBERU PREDsTAVLjENA NOVA KNjIGA PROF. DR. DRAGUTINA ROsANDIĆA

Učitelj učitelja - za sva vremena


aktualno

Kako se nositi s dječjim ne-stašlucima i kako uvesti red u njihovo ponašanje?

Jedno je od najčešćih pitanja s kojima se svakodnevno susreću roditelji, ali i odgojiteljice u vrti-ćima te svi drugi u odgojno-obra-zovnom procesu. Kako navode stručnjaci, djeci prije svega treba postaviti granice do kojih mogu ići i koje im se mogu tolerirati. Te granice moraju biti principijelne i u njihovu provođenju treba biti dosljedan, što pomaže uspostav-ljanju važnih pravila za buduć-nost. Unatoč velikom pomaku, ima još mnogo roditelja koji mi-sle da je najvažnije kažnjavanje. To svakako treba izbjegavati, jer kažnjavanjem se ne postiže že-ljeni cilj, a može izazvati i neže-ljene posljedice. Treba voditi ra-čuna o tome da je discipliniranje zapravo sustav koji se temelji na kvalitetnom međusobnom odno-su, pohvalama i uputama djetetu kako da kontrolira svoje pona-šanje. O tome kako to izgleda u teoriji i praksi razgovarali smo sa stručnjacima koji se bave tim pitanjima. Definirati pravila

Psihologinja Andreja Brajša-Žganec s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iznosi svoje gledište, navodeći da su u ra-nom djetinjstvu u dobi od dvije do šest godina djeca u razdoblju igre, intenzivnog razvoja govora i mišljenja.

- Djeca razvijaju prva prija-teljstva, ali i sukobe s vršnjaci-ma. Istodobno započinje razvoj moralnog rasuđivanja te neza-visnosti i samokontrole. Hoće li dijete sve to uspjeti i biti so-cijalno kompetentno na početku školovanja ovisi o sposobnosti regulacije emocija, poznavanju i razumijevanju normi, pravila i vrijednosti zajednice u kojoj živi te vještinama interakcije s okolinom. Pri tome psihosoci-jalna prilagodba djeteta ovisi o njegovoj dobi, radi li se o dječa-ku ili djevojčici, o obrazovanju roditelja, broju braće i sestara, karakteristikama temperamen-ta te roditeljima i odgojiteljima i njihovim postupcima prema djetetu. Socijalno i emocionalno kompetentno dijete koje odrasta u adekvatnim okolinskim uvje-tima u ranom djetinjstvu glavni je preduvjet psihosocijalne pri-lagodbe u adolescenciji - kaže Brajša-Žganec.

Dodaje da u svojim postupcima roditelji i odgojitelji na različite načine nagrađuju i discipliniraju djecu. Takvo ponašanje odgojite-lja od prvog dana vrlo je važno za održavanje dobre atmosfere u vrtićkoj grupi tijekom čitave go-dine. Potrebno je definirati pravi-la koja govore o tome što je pri-kladno ponašanje u vrtiću. Kod postavljanja pravila potrebno je držati se osnovnih smjernica - usuglasiti pravila u grupi, djeci jasno navesti pravila, objasniti zašto je svako od pravila potreb-no, navesti pravila u pozitivnim terminima, odabrati manji broj pravila te uključiti djecu u proces donošenja pravila.

- Kada se govori o discipli-niranju djeteta, važno je da ono prihvati da se određenih pravila ponašanja treba pridržavati, da postoji razlika između dobrog

i lošeg ponašanja, ali i da ima pravo na različite aktivnosti, igru te da ne mora uvijek biti mirno. Bolje je definirati pravila i nagra-đivati dijete nego ga disciplinira-ti odnosno kažnjavati. No, kada se problem pojavi potrebno je djelovati kako se ne bi ponovio. Neka od nepoželjnih ponašanja u vrtićkom okruženju su agresija, fizička ili verbalna, prkos autori-tetu, odbijanje da se slijede upu-te odgojiteljice, remećenje reda, nesudjelovanje u vođenim aktiv-nostima... Razlozi zašto se djeca tako ponašaju u vrtiću mogu biti biološke osobine djeteta, emoci-onalni problemi, ali i nepostoja-nje jasnih pravila i njihovo nepo-štivanje te slaba suradnja između odgojiteljica i roditelja - smatra

Brajša-Žganec i dodaje da se dje-cu koja se ponašaju na nepože-ljan način ponekad kažnjava. Kazniti ponašanje na početku

Brajša-Žganec se, pak, pita jesu li kazne djelotvorne, pravi-lan način da se suzbiju nepoželj-na ponašanja djeteta u vrtiću:

- Kazna je djelotvorna ako neželjeno ponašanje prestane. Kada se neželjeno ponašanje ponavlja, dijete zapravo kažnja-vanjem nagrađujemo pa ono po-navlja neželjeno ponašanje da bi privuklo pažnju. Stoga je važno dijete kažnjavati rijetko, dobro mu objasniti zbog čega ga se ka-žnjava, osigurati mu alternativnu mogućnost za nagradu, poticati

ga na one ponašanja koji su u suprotnosti s ponašanjem koje želite ugasiti, izbjegavati fizičko kažnjavanje, radije kazniti ne-poželjno ponašanje na početku, nego na kraju.

Pedagoginja Martina Mikac i psihologinja Ana Pleša iz Dječ-jeg vrtića Vedri dani navode da je discipliniranje djece proces u kojem ona uče razumjeti poslje-dice, pozitivne ili negativne, koje njihovo ponašanje ima na druge, poštivati granice drugih, pošti-vati pravila koja su svima kori-sna, prepoznavati svoje granice, kontrolirati svoje ponašanje, biti odgovoran za sebe, odnos s dru-gima, odnos prema imovini. Go-voreći o tome kako to rade, one ističu da uvjet za učenje djece o odgovornosti za sebe i druge u vrtiću traži prije svega razvoj i njegovanje konteksta, okružja vrtića kao mjesta na kojem svoje potrebe mogu zadovoljiti i djeca i odrasli tako da postoje jasno dogovorena pravila o tome kako se ponašati.

- Treba se ponašati na taj na-čin da su jasno postavljena prava i odgovornosti za svaku radnu ulogu, da postoji ugodan radni prostor, da se svi odrasli u vrtiću stalno usavršavaju u razvijanju i održavanju kvalitetnih odnosa. Budući da su odgojne situaci-je u pravilu situacije susretanja odraslih s djecom, posebno nas zanimaju slušanje, govorenje i druge tehnike komuniciranja kao socijalno ponašanje usmjereno prema djeci. Odrasli odgajaju i kroz slušanje i govorenje, pa stoga nije svejedno kako to u od-gojnim situacijama izgleda, kako djeluje na djecu - navode naše sugovornice. Koraci u discipliniranju

Proces discipliniranja događa se postupno i za njega se stva-raju uvjeti. U tom je procesu posao odgojitelja izricati djetetu svoje granice tako da verbalizira djetetovo ponašanje i posljedice koje to ponašanje ima na drugu djecu, odgojitelja i dijete samo. Npr. “Udario si ga, to ga boli. Ja to ne dozvoljavam. Pravilo je da govorimo što trebamo ili što nam

smeta. Reci mu što si htio...“, uči-ti dijete da izriče svoje granice: “To mi smeta“, “Hoću“, “Neću“, “Ne sviđa mi se“, “Htio bih“, “Ne bih htio“, jasno djetetu reći što smije, umjesto što ne smije, učiti ga prihvatljivom rješavanju sukoba, problema (Lutka vodič - učenje o potrebama, njihovu zadovoljavanju, učenje o učin-kovitom rješavanju konflikata). Kada je riječ u ulozi roditelja i odgojitelja u odgojnom djelova-nju, naše sugovornice smatraju da su one znatno različite, jer je kontekst u kojem se dijete nalazi drugačiji.

- Dijete je u vrtiću okruženo drugom djecom i posao mu je prilagoditi se grupi kao i grupa njemu. U vrtiću je dijete češće u poziciji pričekati, podijeliti, tražiti, ne dobiti ono što traži... Općenito mora biti angažiranije u izricanju svojih potreba i pošti-vanju potreba drugih kao i pošti-vanju pravila prihvatljivog pona-šanja za dobro življenje u grupi. Iz toga proizlazi uloga odgojite-lja, ne kao autoriteta već kao vo-ditelja kojeg dijete treba i poštuje i koji je u većini slučajeva jasniji od roditelja, s više pravila za do-bar suživot, predvidljiv je i jasan. U odnosu s djetetom odgojitelj mora poštivati dijete i njegove potrebe, samim time ljubav pre-ma djetetu nije bezuvjetna, za ra-zliku od roditeljske ljubavi. To je razlog drugačijeg odnosa djeteta prema roditelju odnosno odgoji-telju s obzirom na odgovaranje na njihove zahtjeve - navode Mi-kac i Pleša.

Andreja Brajša-Žganec navodi da je jedan od načina djelovanja kada se dijete ponaša neprihvat-ljivo zamjena takvog ponašanja prihvatljivim.

- Pri tome je važno potkreplji-vati željeno ponašanje, a nagrade mogu biti konkretne, u obliku po-klona, slatkiša, aktivnosti ili po-hvale, ljubaznog osmijeha... Po-sljedice za nepoželjna ponašanja mogu biti ograničavanje slobode i gubitak povlastica. Nadalje, da-vanjem prilike da se šteta ispravi dijete postaje jače, a kroz vlastiti trud vraća mu se samopoštovanje - zaključuje Brajša-Žganec.

Ivica Buljan

Disciplina je proces u kojem djeca uče

Važno je rijetko kažnjavati dijete, dobro mu objasni-ti zbog čega ga se kažnjava i osigura-ti mu alternativnu mogućnost za na-gradu. Dijete treba poticati na oblike ponašanja koji su u suprotnosti s ponašanjem koje želite ugasiti te izbjegavati fizičko kažnjavanje

PREDŠKOLsKI ODGOj

DjEcA IDIscIPLINA

Priručnik iskusnih roditelja i stručnjakaRoditelji i odgojitelji o disciplini djece mnogo toga mogu naučiti i primijeniti i kroz proučavanje literature. Među najpoznatije svjetske autore o toj problematici spadaju bračni par Bill i Martha Sears, čiji su radovi u Hrvatskoj dosta prevođeni, a u knjizi Disciplina nude jasne i praktične savjete o tome kako riješiti probleme ponašanja, ali, što je važnije, kako spriječiti da do njih dođe. U tom priručniku Bill i Martha Sears objašnjavaju što možete učiniti kako biste oblikovali djetetovo ponašanje da bi lijepo vladanje nastalo prirodno. Oslanjajući se na 30 godina iskustva i kao stručnjaka u njezi djece i kao roditelja osmero djece, ovaj priručnik potiče stvaranje samopouzdanja i vjeru u vlastite sposobnosti kako biste ispravili neželjena ponašanja.

Igranje ne znači maltretiranje drugih

“Matej, nemoj dirati seku“, nebrojeno puta mama Milka opo-minje svog šestogodišnjaka, koji uporno zadirkuje svoju dvogo-dišnju sestru.

- To je stalna borba. Nekad ne mogu izbjeći da mu ne odredim kaznu. Ukinem mu gledanje crtića pa uslijedi vrijeme mirova-nja, ali onda sve zaboravi i ponovo zadirkuje sestru. I ne samo to, počne divljati po sobi, lupati, bacati igračke, a za sve mu je opravdanje da se samo igra - priča mama Milka i dodaje da ga i u vrtiću tete teško discipliniraju.

- Neki mi se dan odgojiteljica požalila da je jednom dječaku uništio igračku. Kada sam ga pitala zašto je to učinio, opet mi je kazao da se samo igrao. Pokušavamo mu objasniti da igra-nje ne znači maltretiranje drugih te smo postrožili odnos prema njemu. Odredili smo mu granice do kojih smije ići i svaki puta kada ih prijeđe imamo dugi razgovor u kojemu mora sudjelovati - navodi mama Milka.


aktuakno

stipendije za studente i učenike

SPLIT - Ovih je dana grad Split raspisao natje-čaj za dodjelu stipendija u tekućoj školskoj, odno-sno akademskoj godini. Stipendije su namijenjene učenicima srednjih škola i studentima, vrhunskim sportašima i učenicima koji dolaze iz obitelji lošijega financijskog statusa. Riječ je o nemalim iznosima pa će tako za učenike i studente biti izdvojeno 6 miliju-na kuna, dok će učenici slabijeg socijalnog statusa dobiti 2,1 milijun kuna, a vrhunski sportaši oko 300 tisuća kuna. Kada se tome dodaju i izdaci za stipen-dije znanstvenicima, cjelokupni se iznos penje na oko 9 milijuna kuna, koje će Grad Split izdvojiti za sve oblike stipendija. Prema odredbama natječajem bit će dodijeljeno 30 učeničkih i 50 studentskih sti-pendija. Za najdarovitije srednjoškolce odobrit će se 20 stipendija, dok 80 ide redovitim studentima, a pet onima na poslijediplomskom studiju. Kako bi postali korisnici stipendija, svi učenici i studenti moraju ima-ti prosjek ocjena najmanje 4,50. Od srednjoškolaca se još traži dobro ostvarenje na određenom županij-skom, odnosno državnom natjecanju iz predmeta od značaja za nastavni plan i program.

Umirovljeni profesori daju repeticije

ZADAR - Gradske knjižnice uvijek su bile sje-cište onih koji žele više znanja, pa se tako brojne knjižnice natječu inovativnostima u smislu ponude za dopunskim programima uz redovnu djelatnost posudbe i čitanja knjiga i časopisa. Tako su se u Zadarskoj gradskoj knjižici dosjetili uputiti poziv umirovljenim profesorima da sudjeluju u besplatnim repeticijama koje bi knjižnica organizirala u svojim prostorima za učenike slabijega imovinskog stanja. Rad umirovljenih profesora s djecom zasnivao bi se na volonterskom principu, a dobrodošli su svi koji žele podijeliti znanje gradiva osnovne i srednje ško-le s učenicima čiji roditelji nemaju novca za repeti-cije, jer 80 kuna po satu nije malo. Premda se be-splatne repeticije najviše traže iz matematike, fizike i stranih jezika, u knjižnici kažu da su svi profesori koji na ovaj način žele pomoći dobrodošli.

Podbačaj na upisima RIJEKA - Početkom prosinca konačno bi trebali biti

useljivi objekti Filozofskog i Učiteljskog fakulteta u Ri-ječkom kampusu na Trsatu, kazali su na sjednici Se-nata Sveučilišta u Rijeci. Kako se navodi, u tijeku su završni radovi na infrastrukturnim koridorima i pješač-kim zonama. Još preostaje uređenje šetnice između Građevinskog fakulteta i objekta Studentske prehrane, što bi ovog tjedna trebalo biti dovršeno. Rektor riječ-kog sveučilišta Pero Lučin iznio je i podatke o upisima za ovu akademsku godinu, u kojoj su upisana 3573 studenta, a predviđena je kvota bila 4239 studenata, što znači da je ostalo 666 upražnjenih mjesta. Rektor je kazao da treba vidjeti razloge zbog čega je došlo do takvog podbačaja na upisima, s obzirom na to da su prošle godine upisana 4283 studenta te dodao da treba učiniti sve da to ne bi postao trend.

Projekt s praktičnim radom OSIJEK - Projekt Business Management Chall-

enge na Ekonomskom fakultetu organizirala je Stu-dentska udruga AIESEC Osijek. Tim se projektom daje prilika studentima viših godina fakulteta da umjesto seminarskih radova iz određenih kolegi-ja rade na problemima stvarnih tvrtki i na taj na-čin stječu praktična iskustva. U ovom su semestru projekt pohađali studenti druge godine diplomskog studija. Projekt se održavao u sklopu kolegija Mar-keting strategije, koji vode profesor Marcel Meler i asistentica Marija Ham. U projektu su sudjelovale tri tvrtke: Škola stranih jezika Lanico, Design studio Mit i Obrt za promidžbu Kineo. Studenti su bili podi-jeljeni u tri grupe, a svaka se bavila jednom od spo-menutih tvrtki sudionica projekta. Naglasak je bio na timskom radu, a bio je predviđen i stimulativni dio za najbolje rješenje koje je iznosilo 1500 kuna, dok su ostali dobili plakete i priznanja za sudjelo-vanje. U AIESEC-u ne namjeravaju stati na ovome nego se i za idući semestar ove akademsku godinu predviđa organiziranje sličnog projekta, kako bi se dala prilika i svim drugim studentima Ekonomskog fakulteta te ostalim sudionicima.

Ivica Buljan

UKRATKOLutkarski studio Stribor odne-

davno djeluje u novom pro-storu u Bleiweissovoj ulici u

Zagrebu, a gotovo stopostotno po-većanje kazališne površine, odno-sno mogućnost da na svojim pred-stavama ugoste skoro trideset mali-šana umjesto petnaestak, koliko ih se znalo natiskati u skučenu sobu u Osnovnoj školi Ivana Cankara, iz koje su krenuli na svoju sad već više od deset godina dugu kazališnu avanturu i u kojoj još prikazuju dio svojih predstava, omogućilo im je i pokretanje novih sadržaja u okviru projekta naslovljenog Dobro je či-niti dobro.

Tako su uz lutkarske predstave Mala sirena u rujnu, odnosno Izgubljeni cvijetnjak u listopadu, održane i likovne radionice za gle-datelje, na kojima su učili kako sačiniti lutke od kuhača i sličnih uporabnih predmeta.

Zahvaljujući financijskoj potpori Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba odnosno grupe Adris, Stribor je koncem listopada bio na tradicio-nalnom trodnevnom gostovanju u Austriji, gdje su kroz četiri izved-be Izgubljenog cvijetnjaka malim Gradišćancima i njihovim roditelji-ma, u okviru projekta Učimo hrvatski jezik pomoću lutke, prika-zali raznolike mogućnosti jačanja razumijevanja i kulturne suradnje.

Uz inozemna gostovanja, učenici OŠ Ivana Cankara kao članovi

Lutkarskog studija Stribor obi-laze i Hrvatsku, pa su tako sredi-nom svibnja ove godine prikazali svoj Izgubljeni cvijetnjak u Ličko-senjskoj županiji odnosno u Lovin-cu i Gospiću, pred više stotina za-dovoljnih gledatelja, a početkom studenoga bili su u Vukovarsko-sri-jemskoj županiji i održali lutkarske predstave u Vukovaru, Vinkovcima i Ivankovu, opet pred brojnom pub-likom.

Kazališni sezonu nastavljaju u Zagrebu u studenome, izvedbom Male sirene, a u prosincu pred-stavom Vesele pahuljice.

Autorica svih lutkarskih predsta-va, spisateljica i redateljica Branka

Rudman s posebnim zadovoljstvom ističe da u nastanku i realizaciji uz učenike sudjeluju i njihovi roditelji, koji pomažu na razne načine, a sve su predstave besplatne i otvorene svim zainteresiranim gledateljima. Članstvom u netom nastaloj Udru-zi lutkara Stribor, sa simboličnom godišnjom članarinom, istodobno pomažu pripremi novih predstava i održanju ovoga jedinstvenoga kazališta lutaka koje je u prvih deset godina svoga postojanja dokazalo da upornost, znanje i kvaliteta nađu zahvalnu publiku u raznim sredinama i da Stribor ima budućnost.

Duško Popović

Još je početkom godine, točnije u veljači, na razini županijskoga stručnog vijeća školskih knjižničara Primorsko-goranske županije, u okviru Knjižnično-

informacijskog programa, koji se realizira u školskim knjižnicama i u kojem se planiraju brojne aktivnosti knjižničara (ko-relacije kroz čitanje, učenje, in-formacijsku pismenost te kulturnu i javnu djelatnost u dijelu nepo-srednog odgojno-obrazovnog rada s ostalim nastavnim programima), pokrenuta akcija čiji je cilj da se u školama dio vremena posveti sa-žimanju i prepričavanju poznatih priča, stvaranju taktilnih slikopri-ča koje će biti darovane Knjižni-ci za slijepu i slabovidnu djecu. Knjižnica je smještena u Osnov-noj školi Pećine u Rijeci, a vodi je rehabilitatorica Tanja Šupe.

U proteklom razdoblju stvorena je tako dojmljiva zbirka od 35 taktilnih slikovnica koje su zajedno sa svojim knjižničarima i učiteljima izrađivali učenici u 16 osnovnih škola iz četiri županije. Svaka slikovnica nosi poruku škole i grada iz kojeg dolazi, djece koja su je izrađivala, knjižničara i učitelja koji su to organizi-rali. Ezopove basne, Mala papalina, Zaljubljiv leptirić, Morčić, Crvenkapica, Plesna haljina žutog maslačka, Pepeljuga, Djevojčica sa šibicama, Kraljevna na zrnu graška samo su neke od bajki ili priča za djecu koje su učenici i njihovi učitelji i knjižničari pretvorili taktilne slikovnice.

Cilj je taktilne slikovnice svojim prikazom slijepome djetetu prenijeti poruku te potaknuti dijete na istraži-vanje, upotpunjavati njegov aspekt kroz dvodimenzi-onalnost slike, jer slika omogućava slijepome djetetu prikaz nečeg iz okoline što je njemu zbog nedostatka

vida apstraktno. Najvažniji je princip u različitosti materijala, materijalima koji pod prstima imaju dobru teksturu. Taktilne slikovnice zbog svoje jednostavnosti mogu biti jako korisne. S obzirom na to da ih koriste

i djeca s ostatkom vida, boje trebaju biti realne.

Valja naglasiti da se grupnom meto-dom rada učenike senzibilizira na tole-ranciju, različitost, pomaganje i vrijed-nost zdravlja, omogućava se pričanje i vizualizacija prepričanog te osmišlja-va u suradnji s profesorima likovne kulture i učiteljicama mogućnost pri-jenosa tih informacija slabovidnoj dje-ci, mogućnost doživljaja i percepcije priče. Sve su taktilne slikovnice izra-đene ručno, unikatne su i postoji samo jedan primjerak od svake.

Akciji Knjižničari knjižnici priklju-čila se i tvrtka Point d.o.o. iz Varaždi-

na, kao dugogodišnji pratitelj i podrška školskim knjiž-ničarima kroz knjižnični program, koja je poklonila Knjižnici za slabovidnu i slijepu djecu u Rijeci knjiž-nični program za specijalizirane knjižnice MetelWin. Akcija se nastavlja, jer se svaka škola i knjižnica uklju-čuju prema svom planu i programu, želji i vremenu.

Pokretači akcije nadaju se i vjeruju da će ovih 35 ruč-no izrađenih knjižica razveseliti djecu kojoj su namije-njene te da su korisnike školskih knjižnica naučili kako je dobro učiniti nešto konkretno i korisno. Jer, praktič-nim radom, ostvarajima u školskim knjižnicama, ispri-čane kratke priče kroz razne materijale, s tekstovima koji se isprintaju na brajici dali smo kroz program rada školske knjižnice konkretan doprinos plemenitom ci-lju: podijelili su priče iz knjižnice sa svima, a učenike poučili humanosti i osjetljivosti za pomoć drugome.

Korina Udina

NOVI PROjEKT LUTKARsKOG sTUDIjA sTRIBOR

Dobro je činiti dobro

“KNjIŽNIČARI KNjIŽNIcI“ - HUMANITARNA AKcIjA ŠKOLsKIH KNjIŽNIČARA

Slikovnice za slijepu i slabovidnu djecu

Tijekom ove godine stvo-rena je dojmljiva zbirka od 35 taktilnih slikov-nica koje su zajedno sa svojim knjižničarima i učiteljima izrađivali učenici u 16 osnovnih škola iz četiri županije


Piše Jasna Horvatučiteljica razredne nastave OŠ Ivana Perkovca, Šenkovec

U petak, 5. studenoga 2010. godine učenici tri odje-ljenja osmog razreda OŠ

Ivana Perkovca iz Šenkovca sa svojim razrednicama i učiteljima pratiteljima posjetili su Vukovar u sklopu projekta školskoga kuri-kuluma Vukovar u srcu. Taj pro-jekt, kojim učenici osmog razre-da prvi put posjećuju grad heroja i hrvatskoga ponosa, još je jedan prilog svim dosadašnjim aktiv-nostima i nastojanjima Osnovne škole u Šenkovcu u odgajanju učenika na temu Domovinskog rata. Na Trpinjskoj cesti...

Vukovar nas je dočekao oba-sjan toplim zrakama sunca i po-mislili bismo da se nad slavonsku ravnicu vratilo ljeto da lagani povjetarac nije odnosio žuto li-šće s breza na Trpinjskoj cesti, gdje smo se poklonili uspomeni na ratnika heroja, generala bojni-ka Blage Zadre, koji je na tome mjestu poginuo 16. rujna 1991. Tu nam se pridružuje i Franjo Lehrmajer, predsjednik Udruge roditelja poginulih branitelja Do-movinskog rata grada Vukovara, koji će nam tijekom našega hodo-čašća prenijeti dio osobnih isku-stva iz vremena opsade Vukovara 1991. godine.

U istoj je ulici zgrada vukovar-skog Caritasa kojemu smo dove-zli hranu kupljenu u humanitarnoj akciji svih učenika i učitelja ško-le. Ova ustanova skrbi za više od osam stotina Vukovaraca, a ovo je bio naš maleni prilog tome.

Vozeći se ulicama Vukovara, promatramo nova pročelja kuća, ali i još uvijek sablasne ruševine zgrada iz nekog, učenicima ne-stvarnog vremena. Vukovarski Vodotoranj maše nam hrvatskim barjakom na vrhu, a Franjo Lehr-majer ne slaže s namjerom grad-skih vlasti da se obnovi i dijelom postane ugostiteljski lokal: “Ra-dije bih da ostane konzerviran i svjedoči o razaranjima agreso-ra.“ ...i u Bolnici

Naša nova postaja je podrum Opće bolnice. Na ulazu u taj spo-men-prostor gledamo videozapis o stradanju bolnice u Domovin-skom ratu te na zidovima u pot-hodniku posebnom tehnikom utisnuta imena i prezimena hrvat-skih branitelja i medicinskog oso-blja odvedenih iz bolnice i pogu-bljenih na Ovčari 20. studenoga

1991. Spuštamo se u podrumske prostorije, iz kojih su upućivani vapaji pomoći dr. Bosanac, dr. Njavre i novinara Siniše Glava-ševića. Ulazimo u tišini.

U vukovarsku bolnicu ulazi i Simona Kovač, mlada žena iz Zaprešića. Prvi je put u Vukova-ru. Ulazi u vukovarsku bolnicu u kojoj je njezin otac, Mladen Ko-vač, dragovoljac Domovinskog rata iz Zaprešića i pripadnik 204. vukovarske brigade, posljednji put viđen 18. studenoga 1991. Humanost, zaštita ljudskog živo-ta i dostojanstva ovdje su ratne 1991. izgubile svako značenje. A Simona, tada sedmogodišnja djevojčica, upravo je ovdje izgu-bila oca. Ovčara

Vozeći se do Ovčare, Franjo Lehrmajer priča nam o tome mje-stu koje je prije Domovinskog rata bilo poljoprivredno dobro kombinata Vupik, a onda su pri-padnici Jugoslavenske armije i paravojnih četničkih skupina ta skladišta pretvorili u koncentra-cijski logor za zarobljene Vuko-varce. Nakon njihova mučenja, 20. studenoga 1991. ubijeni su i bačeni u masovnu grobnicu, a žr-tve su bile ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice. Među njima i novinar Radio Vu-kovara Siniša Glavašević.

Hangar na Ovčari progutao nas je svojom tminom. Upaljene zvi-jezde na njegovu stropu, njih 262, simbolično predstavljaju pogu-bljene i nestale žrtve Ovčare. Do sada je ekshumirano 200 tijela, Simonin otac Mladen Kovač nije pronađen. Bio je u autobusu koji je od vukovarske bolnice do Ov-čare nestao. Na zidovima hangara pale se i gase fotografije ubijenih i nestalih, a Simona pronalazi lik svog oca Mladena...

Od hangara do masovne grob-nice i spomen-obilježja vozimo se svatko sam sa svojim mislima. Izlazimo iz autobusa, vruć jesen-ski dan pripekao je slavonske ora-nice. Jesenska sjetva je u tijeku. Na crnom obelisku provlači se raspuklina u obliku križa u čijem se središnjem dijelu nazire silueta ranjene golubice bez glave, sim-

bolom svih masovnih grobnica u Hrvatskoj. Golubica i dvije stoti-ne zelenih grmova pozivaju nas na molitvu. Ranjena golubica simbol je mira, ali ne i zaborava, jer narod koji zaboravlja svoju prošlost nema budućnosti. Memorijalni centar Domovinskoga rata

Memorijalno vukovarsko gro-blje žrtava Domovinskog rata naša je nova postaja. Nema kraja vukovarskim patnjama... U Aleji hrvatskih branitelja minuta šut-nje, molitva, polaganje vijenaca, paljenje svijeća. Bijeli križevi na mjestu masovne grobnice, gro-bovi poredani jedan do drugoga, ali i prazni koji čekaju nove ek-shumirane žrtve. Zastajemo uz posljednje počivalište generala bojnika Blage Zadre i njegova sina Roberta, hrvatskog branite-lja poginulog 1993. godine.

S poslijepodnevnim suncem ulazimo u vukovarsku vojarnu 204. brigade Hrvatske vojske, gdje nas dočekuje brigadir Pe-tar Čavar, koji nam se posebno obradovao i stoga što je za vrije-me svojih studentskih dana živio s obitelji svoje sestre Elze Kauf u Ključu Brdovečkom. Nakon zasluženog predaha, vojničko-ga graha i kolača koje je za nas pripremila Udruga roditelja po-ginulih branitelja Domovinskog rata grada Vukovara, učenici su izveli literarno-glazbeni program posvećen gradu heroju, a koji je kod svih izazvao suze u očima. Poseban je doživljaj bio našim učenicima čitati tekstove Siniše Glavaševića i pjevati u Vukova-ru.

Vukovarska vojarna 204. bri-gade Hrvatske vojske mjesto je gdje posjetitelji mogu saznati mnogo toga iz naše najnovije povijesti, o Domovinskom ratu, napose o Bitci za Vukovar. S tom je svrhom i utemeljen Memori-jalni centar Domovinskog rata, koji djeluje u sklopu Muzejsko-multimedijalnog odjela Domo-vinskog rata Vukovar i kod naših je učenika izazvao velik interes, ali ih je, nažalost, pomanjkanje vremena spriječilo u detaljnijem obilasku.

Navik on živi ki zgine pošteno!

S posljednje postaje našega hodočašća gradu heroju, od bije-loga, mramornoga križa na ušću Vuke u Dunav, na kojemu su uklesane glagoljicom vjekovima vječne riječi hrvatske istine Navik on živi ki zgine pošteno, vraćamo se u suton prema svojemu domu. Osvijetljeni križ prati nas s obale Dunava, toplo sunce, stalni prati-lac na našemu putu, zaspalo je u njegovim valovima. Noć je oba-

vila slavonsku ravnicu, u kojoj umorni od svojih bitaka i ponosni na svoja djela, snivaju hrvatski branitelji, negdje i Simonin tata, naš hrabri Zaprešićanin.

Na kraju hodočašća gradu he-roju, bogatiji silinom emocija, ponizniji u svojim nastojanjima i hrabriji u poslanjima, složi-li smo se da je doprinos žrtava, osobito hrvatskih branitelja, na povijesnom hodu naše Domovine nemjerljiv i ne smije se nikada zaboraviti. Preskupa je cijena hr-vatske slobode!

odgojno-obrazovna praksa

Previsoka je cijena hrvatske slobode!

PROjEKTNA NAsTAVA OŠ IVANA PERKOVcA IZ ŠENKOVcA U VUKOVARU

Pokrovitelji projektaPokrovitelji projekta bili su roditelji učenika OŠ Ivana Perkovca,

Općina Brdovec, Udruga roditelja poginulih branitelja Domovin-skog rata, Zaprešić, zatim HVIDRA, Zaprešić, Udruga Ivana Per-kovca - za njegovanje kajkavske ikavice i promicanje zavičajne kulturne baštine, iz Šenkovca te OŠ Ivana Perkovca, Šenkovec.

GostiU ovome prvome posjetu učenika naše škole gradu heroju su-

djelovali su i župnik Župe sv. Vida vlč. Vladimir Trkmić, pročelnik Općine Brdovec Danijel Bukovinski, predsjednica Udruge pogi-nulih branitelja Domovinskog rata iz Zaprešića Biserka Brašić, predsjednik HVIDRA-e Zaprešić Stjepan Gudec, časnica HV-a Sonja Radman Livaja, kći nestaloga hrvatskog branitelja Simona Kovač i članice Udruge Ivana Perkovca. Učenici šenkovljanske škole od prvog do osmog razreda, svake godine obilježavaju 18. studenoga - Dan sjećanja na Vukovar prigodnim povijesno-lite-rarno-glazbenim satom, a potom u dvorištu škole pale svijeće u znak sjećanja i poštovanja za sve poginule i preminule hrvatske branitelje i civile u Domovinskom ratu.

Posjet Vukovaru, gradu heroju, po-sjetitelja ispunja silinom emocija, ali i spoznajom da je doprinos žrtava, osobito hrvatskih branitelja, na povi-jesnom hodu naše Domovine nemjer-ljiv i ne smije se nikada zaboraviti

U podrumu Vukovarske bolnice

Na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata

Na Ovčari



Piše Ivan Ceroveci plomirani pedagog i učitelj fizike, Krapinske Toplice

S godinama čovjek sakuplja mudrosti o življenju, ali ih nedovoljno koristi. Naime,

nikako ne želi prihvatiti osnovnu zakonitost života: na ovaj svijet nije donio ništa i ništa neće odni-jeti na drugi svijet. Nikako da se pomiri s godinama koje stvaraju samo starce.

Svi koji su umjeli da lijepo ostare morali su se mnogo toga odreći, ali su zato postali samo ostarjeli ljudi, ali nikako zastar-jeli. Jer ništa nije žalosnije od starca opterećenog godinama, koji osim svoje starosti, nema drugog dokaza da je živio. Ako je netko premlad – ne sudi do-

bro, ako je prestar – isto tako. Valja vjerovati mudrosti koja nas podsjeća: mlad je onaj čo-vjek koji se osjeća kao jutro, a star je onaj koji se ujutro osjeća kao navečer. Valja znati i to da se trajnom aktivnošću održava i hrani život.

Izgrađena, a ne napunjena glava

Bezbroj je činitelja koji mogu uspješno utjecati na pozitivne ljudske promjene. Među njima značajno mjesto imaju učitelji, odgojitelji... Veću ćemo pozor-nost posvetiti učiteljima koji u svome radu trebaju biti obdareni mnogim mudrostima. Veoma je važan dobar odabir učitelja koji bi trebao imati dobro izgrađenu, negoli napunjenu glavu. Najbo-

lje jest kad je to dvoje u sprezi. Ipak je najvažniji valjan karakter i pamet negoli učenost. Dakle, manje je važno koliko je činjeni-ca čovjek uskladištio u korteks, već kako odabire načine, putove, postupke u logičkom razmišlja-nju, koje pomaže ispravnom za-ključivanju i spoznaji.

Opravdano tražimo suvreme-niji pristup obavljanju uloge uči-telja na nov način. Jer dosta se do sada učenicima trubilo u uši kao da se ulijeva u kakav lije-vak, a njima je tada preostalo da samo ponavljaju ono što je reče-no. Mnogo je bolje kad učenike stavimo u ogled dajući im stvari da sami iskušaju, biraju, razliku-ju, izdvajaju, uspoređuju... Kod toga je djeci potrebno pokazati put, a ponekad pustiti i da put pronađu. Ne moramo sve sami

izmišljati i jedini govoriti, valja znati i slušati učenika.

Učenika valja pustiti da sve prosije kroz sito i ništa mu se ne smije uguravati u glavu autorite-tom i vjerom. Izložimo li učeni-ku različita shvaćanja, on će ih izabrati ako može, ako ne, ostat će u sumnji. No, i sumnja je odli-ka mudra čovjeka. Prihvatimo li tuđa mišljenja po svom osobnom rasuđivanju, tada to više nisu tuđa, već osobna mišljenja. Tko ide za drugim, ne ide ni za kime.

On ništa ne nalazi, čak ništa i ne traži.

Razumna mišljenja zajedničko su dobro svakog pojedinca. Ona toliko pripadaju onomu tko ih je prvi izrekao, kao i onomu što ih za njim ponavlja. To više nije po onima, već po onome tko tako nešto shvaća. Potražimo analo-giju u prirodi, gdje je vidljivo da pčelice stalno pljačkaju cvjetove čas ovdje, čas ondje, ali poslije toga prave med koji je samo nji-hov.

Piše mr. sc. Nataša Ljubić Klemše učiteljica savjetnica, I. osnovna škola Bjelovar

Društveno umrežavanje (eng. social networking) okosnica je Web 2.0 filo-

zofije. Naglasak je na socijaliza-cijskoj noti pri čemu je korisnik u središtu pozornosti kao kreator sadržaja putem raznih internet-skih servisa (blogovi, forumi, osobni internetski portali, vide-oservisi, fotogalerije, internetske enciklopedije...).

Nova generacija interneta

Osnovne karakteristike Web 2.0 su otvorenost, sloboda i ko-lektivna inteligencija. Korisnici se mogu služiti aplikacijama pot-puno kroz internetski pregled-nik, dakle internet se definira kao platforma na kojoj korisnici imaju kontrolu nad podatcima na nekoj stranici. Sama arhitektura Weba 2.0 potiče korisnike da ti-jekom korištenja daju svoj prilog

nekom internetskom sadržaju ili aplikaciji.

Web 2.0 predstavlja novu gene-raciju i stupanj upotrebe interne-ta, jer korisnik sam stvara sadržaj (često ljudi više rade na interne-tu negoli na svojim računalima pa internetske stranice više nisu telopi, statične stranice s određe-nim informacijama). To zahtijeva i njegovo objavljivanje i aktivnu prezentaciju i zato je razvijen ši-rok spektar internetskih platformâ koje služe za njihovu distribuciju; većina su hosting usluge (web hosting je usluga iznajmljivanja diskovnog prostora i pripadaju-ćih serverskih resursa za smještaj internetskih stranica na mrežnom poslužitelju i za korištenje e-mai-la) s dovoljno prostora za objavu vlastitih uradaka. Najpopular-nije distribucijske platforme su: blogovi, wiki sustavi, podcasti, društvene mreže i druge slične usluge.

E-učenje (engl. e-Learning) predstavlja učenje uz pomoć in-formacijsko-komunikacijskih tehnologija. To je poseban oblik učenja pomoću računala i inter-neta na način da korisnik sadr-

žajima individualno pristupa bez prostornog i vremenskog ograni-čenja. Novi termin e-učenje 2.0 označuje novu percepciju uče-nja koje postaje konverzacijom i načinom dijeljenja ili razmjene sadržaja karakteriziranog otvo-renim okruženjima za učenje. Alati Web 2.0 podržavaju novog učenika internetske, mrežne, Go-ogleove generacije i novo učenje, jer se temelje na principima stva-ralaštva, komunikacije, suradnje i dijeljenja, pri čemu je učenik ko-risnički orijentiran. Na taj način korisnici postaju prozumeri (engl. prosumers - producer i consumer) i proizvođači i konzumenti.

Novi - hibridni oblici nastave

Računala su sastavni dio uče-nikova života, ali nekih od nas učitelja, s razlikom da su uče-nici digitalni urođenici, a mi pridošlice. Njihove misle dru-gačije su od naših pa su i druga-čiji obrasci učenja i ponašanja u kojem postoji mala ili sve ma-nja tolerancija na predavačku nastavu.

Kako obrazovni sustav reagi-ra na ovu činjenicu? Težnja je postići otvorene škole i održava-ti otvorenu nastavu u kojoj neće biti zanemaren ljudski čimbenik

E-učenje u primarnomobrazovanju Web 2.0 kao smjer u tehnologiji WWW, temeljen na socijalizacijskoj noti koja korisni-cima omogućuje sudjelovanje u kreiranju sadržaja interneta, podra-zumijeva interak-tivnu dvosmjernu komunikaciju između korisnika i računala te ko-risnika i drugih korisnika čime ko-risnik od pasivnog postaje aktivni sudionik

Mudrosti nikad dosta

U obrazovanju je bitno ujediniti intelektualno, emocionalno, osjetil-no i voljno želi li se osposobljavati mladog čovjeka da živi prirodno i kreativno. U suvremenoj nastavi nije najvažnije da se upamti puno činjenica, već je važno koliko se uči u funkciji razvijanja sposobnosti učenja. Nastava nam mora omogućiti da i poslije nje idemo dalje

IsKUsTVA DOBRE PRAKsE

MALI TEHNOLOŠKI KUTAK (1) (2)



Učenici kao skladišta podataka

Kod stjecanja znanja valja se pridržavati ovih misli i dijelove pozajmljene od drugih treba pre-inačiti i stopiti kako bi se pravilo djelo koje je samo učenikovo, po njegovu mišljenju. Učitelji i okolina otvaraju putove stva-ralačkom životu. Samo tako dobit ćemo buduće stvaratelje, kreativce, a ne slušatelje repro-duktivce. To je jamstvo napretka i put za ispravan odgoj mlade generacije.

Nijednoj se stvari u živo-tu previše ne radujmo, ali se i previše ne rastužujmo, jer stvari nisu vječne. Iskusiti treba mnogo toga, a zadržati ono što je dobro. Dakle, nitko nije na svijetu jači od čovjeka koji puno zna. Stoga poticanje ljudi na stvaralaštvo i traženje znanja na svim razina-ma života postaje opća ljudska potreba.

U obrazovanju je bitno uje-diniti intelektualno, emocional-no, osjetilno i voljno želi li se osposobljavati mladog čovjeka da živi prirodno i kreativno. U suvremenoj teoriji obrazovanja nije najvažnije da se upamti puno činjenica, već je važno koliko se uči u funkciji razvijanja sposob-nosti učenja. Nastava nam mora omogućiti da i poslije nje idemo dalje. Poticanjem samostalnoga stvaralačkog rada u učeniku se budi radoznalost, zadovoljavaju se njegovi interesi, formiraju se stavovi i vrijednosne orijentaci-je. Tako se dublje ponire u moti-ve učenja. Pred ljudskim duhom mora se stvoriti problem, mora nešto postojati što on ne zna kako bi tražio odgovor.

U našim udžbenicima sve pro-bleme drugi su riješili, a učeni-cima preostaje samo da podatke

zapamte. Učenik postane skla-dištem podataka koji su mnogo puta neuporabljivi. Mnogo je zanimljivije učenje kod kojeg si možemo postaviti maksimu čitamo, proučavamo i pravimo pjesmu. U fizici možemo prou-čiti i izvesti pokus, konstruirati neko sredstvo. Dakle, postoji šansa da u obliku neke pjesme, stiha, ritmike, pokusa, postavlje-nim problemom ili kojim drugim motivom oslobodimo energiju. Važno je da sve koji žele učiti postavljamo u situacije koje će pridonijeti aktivnom otkrivanju pojmova i podizati njihovu iz-držljivost na ozbiljnom putu ot-krića, a pohvalama i ocjenama ulijevati samopouzdanje te sa-mopoštovanje. Možemo, dakle, organizirati učenje koje će biti iščekivanje, radost i mogućnost potvrde radom.

Budućnost valja zaslužiti

Zbrajanje rezultata rada, kri-tično ocjenjivanje svojih poslova i bilježenje uspjeha i neuspjeha završna je točka jedne i polazna točka sljedeće akcije. To je i je-dini put da se razviju pozitivne radne navike. I mala pobjeda nad samim sobom čini čovjeka jačim. U životu ljubaznost va-lja uzvratiti ljubaznošću, ali zlo pravdom. Ako postanemo ovce, i vuk će nas pojesti. One koji nam čine zlo postidimo dobrim dje-lom zauzvrat.

Ovo je jedan od najefikasnijih i najlakših oblika u smanjivanju napetosti među ljudima. Jer, ipak je u životu najvažniji trenutak u koje živimo. To je jedino stvar-no vrijeme kojeg posjedujemo. Prošlost je nestala i više se ne može zamijeniti, ali budućnost valja zaslužiti.

UPOZNAjMO sEBE!

Školu bismo mogli usporediti s obitelji. U mnogim mojim tekstovima o problematici obitelji naglašavam važnost odnosa, komu-

nikacije i emocija između roditelja kao bračnih partnera na odnose, komunikaciju i emocionalno doživljavanje između roditelja i djece. Slično je u školi. Na ono što se događa u razredu djeluje i ono što se događa u zbornici. Odnosi, komu-nikacija i emocije u razredu ovise o odnosima, komunikaciji i emocijama u zbornici.

Samo slobodni, uvažavajući, iskreni, prepo-znati, neskriveni i osviješteni odnosi održavaju zajedništvo, osobni integritet, suradnju i među-sobno sporazumijevanje. Probleme u odnosima možemo rješavati ako ih tražimo i kod sebe, ako ne reagiramo odmah, ako u njih ne projiciramo svoje ranije probleme. Moramo mijenjati sebe i svoje, a ne samo druge i njihovo ponašanje. Podsvjesne želje i očekivanja iz ranijih utječu na sadašnje odnose. Iskrivljuju naše zapažanje stvarnosti u nama i oko nas. Treba odvojiti ranije od sadašnjih odnosa. To pomaže u razumijeva-nju i razrješavanju komunikacijskih konflikata. U konfliktima krivnju prebacujemo na druge, da bi sakrili svoje pogreške i slabosti i ne bi pre-poznali vlastita ograničenja i stvarnost. Kvaliteta odnosa ovisi i o našem ponašanju i pogreškama. Drugi se teško mijenja, a za nas postoji uvijek alternativa i mogućnost uvida i promjene. Osta-jemo u odnosima, koji imaju kvalitetni trenutak s vjerojatnošću trajanja mnogo sličnog, ali i do-sta različitog, dovoljno zadovoljstva uz dozirane frustracije, uvijek nove podražaje uz osiguranu stabilnost, blizinu uz sačuvanu distancu. Odnosi mogu kvalitetno trajati, ako se u njima događaju kreativne promjene uz uspostavljenu blizinu i sa-čuvanu distancu. U odnosima moramo biti flek-sibilni, komplementarni, neposredni, pravedni, optimalno stabilni i za obje strane zadovoljava-jući. Nije dovoljno odnos prilagoditi onima koji se u njemu nalaze nego također i njih stvarnom i konkretnom odnosu. Druge selektivno opaža-mo, subjektivno objašnjavamo i u njih projicira-mo svoje nade, želje, potrebe i očekivanja. Pred nama često nije stvaran nego po našoj želji i oče-kivanjima stvoreni drugi. Nemoguće je shvatiti međusobno ponašanje ako ne učinimo pristupač-nim, vidljivim i razumljivim međusobno doživ-ljavanje.

U zbornici iskreno razgovaramo, ako sadržaji i riječi odgovaraju odnosima, stavovima i unu-tarnjem doživljavanju u nama. Razgovor nije samo namjerno, svjesno, planirano, s riječima,

iskreno i sadržajno slanje, primanje i djelovanje poruka. Razgovor je i nenamjerno, podsvjesno, neplanirano, bez riječi i neiskreno, odnosno i osobno slanje, primanje i djelovanje poruka. Kvalitetan razgovor je slobodan uz sačuvano zajedništvo, uvažavajući uz održanu osobnost, prihvatljiv uz kreativnu suradnju iskren uz uspješno sporazumijevanje. Dorečen razgovor je konkretan, dopunjen, provjeravan u dijalo-gu. Razumljiv razgovor je jednostavan, kratak, pregledan i zanimljiv. Razgovarati moramo s Ja porukama i demokratski uz i neslaganje, ali sačuvano uvažavanje uz izravno izražene želje i potrebe. Razgovor održavamo razgovorom o razgovoru, aktivnim slušanjem, davanjem, primanjem i traženjem povratnih informacija, priopćavanjem razmišljanja u vezi razgovora. U razgovoru moramo slušati se, razmišljati što smo čuli, priopćavati što smo čuli i razmišlja-li. Ponuđene prijedloge proširivati, dodavati i modificirati, ali ne odbaciti. Sugovornika uva-žavati i smatrati ravnopravnim. Predlažemo pri-mjerena i upotrebljiva, a ne prvenstveno točna i ispravna rješenja. Iznosimo promjenjive hipote-ze, a ne definitivne dijagnoze. Pitanjima provje-ravamo zaključke i pretpostavke i pretvaramo u međusobno razumijevanje. Upoznati, mijenjati treba sadašnjost, a ne samo prošlost. Dopunju-jemo se, a ne namećemo. Vodimo dijalog, a ne monologe.

Međusobno razumijevanje je vezano za kvali-tetu naših odnosa i emocija, a ne samo komuni-kacije. Bez minimuma prihvaćenog zajedništva, bez želje da se razumijemo, bez unutarnje spre-mnosti saslušati različita mišljenja razumijevanje je nemoguće. Dijalog nije socijalno-romantična želja, hijerarhijsko i autoritativno dirigiranje, diskusija u kojoj jedni gube, a drugi pobjeđuju. Dijaloški stav je međusobno sporazumijevanje, toleriranje različitih stanovišta, traženje zajed-ničkih perspektiva. Sa znanjem i sposobnošću postajemo, a s pametnim postupanjem svojim i emocijama suradnika i ostajemo uspješni u na-šim zbornicama. Emocije daju živost i značenje djelovanju, utječu na sposobnost odlučivanja, zadovoljstvo, spremnost pomaganja, kreativ-nost. Jačaju produktivnost i informiraju. Emoci-onalno inteligentan učitelj ima uvid u sebe, vlada sobom, suosjeća s učenicima i razvija odnose s njima.

Kvaliteta pojedine škole ne nalazi se samo u razredima nego prvenstveno u zbornici. Sje-ćam se zbornice jedne srednje škole, u kojoj sam ponudio jednostavni upitnik, anketu, koju su profesori anonimno ispunjavali, a radilo se o upitima vezanima za ponašanje direktora. Nakon što smo zajedno, uz prethodnu dozvolu svih prisutnih, uključujući direktora, analizira-li i razgovarali o rezultatima upitnika, direktor je primijetio: “Prema vašim odgovorima ja bih trebao dati ostavku.“ Ja sam dodao: “Nipošto, ali biste trebali nastaviti s takvim otvorenim i dobronamjernim razgovorima i zbornicu učiniti kvalitetnijom.“

(U sljedećem broju:Ljubav, motiviranost i međusobno povjerenje

u zbornici )

Odnosi, komunikacija i

emocije u zbornici

i uloga učitelja, ali će biti u in-terakciji s e-učenjem na način da se IKT koristi kao nadopu-na klasičnoj nastavi ili da se kombinira klasična nastava s internetskim oblikom nasta-ve (ovakav se oblik nastave naziva hibridni (engl. Hybrid Learning, Blended Learning, Mixed Mode Learning; najno-vije Blended Online Learning (BOL), New Hybrid Learning, New Learning Environment (NLE)).

Web 2.0 alati vrlo su prak-tični. Učiteljima pomažu u or-ganizaciji i upravljanju infor-macijama s interneta. Istodob-no im asistiraju kako bi mate-rijale učinili dostupnima. Web 2.0 može pomoći učiteljima i

u proširenju metodičkih alata pomoću novih učećih medija koji više mogu zainteresirati i angažirati učenike. Web 2.0 alati poput wikija, blogova i podcasta učenje mogu uči-niti lakšim, zanimljivijim i jednostavnijim, što utječe na povećanje motivacije i anga-žmana učenika. Web 2.0 alati pomažu učiteljima u razvoju moderne pedagogije koja po-jedinca stavlja u središte isku-stva. Promišljeno korišteni ovi alati učiteljima mogu po-moći da učenje postane pozi-tivno iskustvo za sve učenike, na način da preuzimanje od-govornosti za osobno učenje bude ugodan proces.

(Nastavlja se)

(12)

Međusobno razumijevanje je vezano za kvalitetu naših odnosa i emocija, a ne samo komunikacije. Bez minimuma pri-hvaćenog zajedništva, bez želje da se ra-zumijemo, bez unutarnje spremnosti sa-slušati različita mišljenja razumijevanje je nemoguće Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša

psihoterapeut i komunikolog

Web 2.0 alatiWeb 2.0 alati skupina su društvenih programskih alata

koja korisnicima omogućava interakciju i razmjenu podataka te objavu i izmjenu internetskog i drugoga digitalnog sadrža-ja, pri čemu korisnik sam generira svoje sadržaje. Oni omo-gućuju suradničko pisanje, što znači da je skupini korisnika omogućena suradnja pri izradi i objavljivanju na internetu. Podržavaju i suradničko učenje te na taj način mogu pota-knuti učenike na veću razinu kreativnosti i omogućiti im stje-canje dodatnih IKT vještina. Besplatni su i svima dostupni te se mogu vrlo dobro koristiti u školi kao nadopuna klasičnoj nastavi i svim ostalim oblicima izvannastavnih aktivnosti. Na taj način učenje prestaje biti samo konzumiranje sadržaja, već se odvija kroz suradnju i kreiranje vlastitog znanja uz pomoć raznovrsnih resursa i korisnika. Preduvjet je samo edukacija učitelja za njihovu upotrebu i primjenu.



Piše Tamara Puhovskistručna suradnica na programu Edukacija o EU Forum za slobodu odgoja

“Englezi misle da su slobodni. Slobodni su samo za vrijeme iz-

bora zastupnika u parlamentu“ Jean Jacque Rousseau

Europska Unija je jedini novi odgovor na najveći izazov globalizacije - pi-

tanje koji je naš referentni poli-tički okvir. Naime, uslijed brzog i čestog protoka informacija i ljudi, porasta moći multinaci-onalnih kompanija i globalnih pokreta i organizacija, ali i važ-nosti sigurnosnih prijetnji koje ne staju na granicama kao što su ekološke katastrofe, terorizam, trgovina oružjem, drogom i lju-dima, postaje jasno da nacional-na država gubi svoj značaj i moć s kojom je uvjeravala ljude da je upravo nacionalni politički okvir onaj unutar kojega mogu riješiti svoje probleme i ostvariti svoje interese. Posebno je to slučaj za male, ekonomski slabe zemlje. Sustavi na svjetskoj razini, kao što je UN, još nemaju moć raditi išta više od sugeriranja rješenja, jer je suverenitet nacionalnih dr-žava u tim organizacijama i dalje neokrnjen i zato ih je nemogu-će prisiliti da provedu odluke nekoga višega, nadnacionalnog tijela.

Veća riba jede manju ribu?

Mirnodopsko prirodno stanje - veća riba jede manju ribu u međunarodnim odnosima. Novi-na u gore opisanoj situaciji jest pokušaj uređivanja i donošenja odluka na razini koja je iznad nacionalne, a ispod globalne - na razini Europske Unije - putem mehanizma podijeljenog suvere-niteta. Naime, Europska Unija je specifična po svom sadržaju, jer je prva transnacionalna regional-na demokracija, ali i po svojim mehanizmima i institucijama s kojima pokušava utjeloviti kom-pliciranu ravnotežu deliberativne demokracije, balansirati interese 27 država članica i 500 milijuna ljudi, brojnih regija, interesnih skupina, pokreta i organizacija pritom dirigirajući tu kakofo-niju kako bi zvučala usklađeno

s obzirom na europski, nadna-cionalni interes i kako bi omo-gućavala i unapređivala daljnji proces integracije na ovoj razini. Naravno, to je proces koji vrlo često uzrokuje, zbog zakučastih i kompliciranih procesa prego-varanja, sporost, tromost, neefi-kasnost i kontradiktornost što su ujedno kritike europskih institu-cija. S druge strane, osigurava novi, eksperimentalni model, i u tome leži njegova važnost, ali i činjenica da od svojih građana zahtijeva spretnost i informira-nost u političkom djelovanju i sudjelovanje i komuniciranje na lokalnim, nacionalnim, regional-nim i globalnoj razini djelova-nja, pa samim time i novi način upravljanja.

EU, regije i nacionalne države

Građanin Europske Unije osoba je koja ima državljanstvo jedne od zemalja članica, a i koja ima ne samo ekonomska prava na europskoj razini već i civilna i politička. Jedno od osnovnih je biranje zastupnika za Europski parlament - tijelo koje zastupa interese svih građana Europske Unije i koje zajedno s Vijećem EU obavlja zakonodavnu funk-ciju. Jednom kada su izabrani, zastupnici Europskog parlamen-ta okupljaju se u razne političke skupine, s obzirom na svoja po-litička uvjerenja, a time se nagla-šava njihova zadaća da u svom radu zastupaju građane, a ne na-cionalne države iz kojih dolaze. Regije u Europskoj Uniji imaju ulogu s obzirom na svoju sna-gu i način na koje su definirane na nacionalnoj razini. To stvara vrlo šaroliku sliku regija EU-a koja značajno varira s obzirom na veličinu i moć regija u svakoj zemlji. Regije su predstavljene Odborom regija koji ima savje-todavnu funkciju.

Interesne skupine, kao skupi-ne građana koji promiču svoje socijalne, poslovne, ekološke i druge interese zastupljene su u tijelu koje se zove Gospodarski i socijalni odbor, koji je također savjetodavno tijelo sačinjeno od tri glavne skupine: poslodavci, zaposleni i ostale interesne sku-pine, te jača ulogu civilnog druš-tva u EU. Nacionalne države i njihove interese zastupa Vijeće EU u obliku sastanaka ministara onog područja koje se rasprav-

lja i trajnijeg tijela predstavnika članica koji rješavaju sva pitanja oko kojih nema većeg spora. Na višoj razini nalaze se i šefovi svih država (predsjednici, premjeri) kako bi u ime zemalja članica donijeli odluke o glavnom smje-ru kretanja integracije. Interes europske razine zastupa i osigu-rava Komisija zajedno sa Sudom EU. Komisija inicira sve zakone i organizira odbore za njihovu provedbu te time osigurava da su prva faza - iniciranje zakona kao i zadnja faza - provedba zakona, u skladu s općim interesima Eu-ropske Unije, a ne na korist neke od zemalja članica kao i da su sve zemlje članice pravedno za-stupljene.

Dvojni legitimitetPodučavanje institucija i akte-

ra EU može biti vrlo zahtjevno i zamorno za učenike. Zbog toga je važno institucije predstaviti ne kao fenomene koji postoje sami po sebi te detaljno objašnjavati njihove zadaće i strukture već kao načine na koji su predstav-ljeni različiti interesi. Također, jedna je od čestih pogrešaka da se institucije EU uspoređuju i objašnjavaju uz pomoć anali-ze nacionalnih institucija. Iako je iznimno korisno poznavanje nacionalnog okvira zastupanja interesa i donošenja odluka, taj se model ne može primijeniti na europsku razinu. Jedan je od ra-zloga tome što je Europska Unija novi oblik političkog donošenja odluka, koji vuče svoj legitimitet iz dva izvora - iz pristanka i su-djelovanja svojih građana, ali i iz pristanka i sudjelovanja zemalja članica.

UVOD U POLITIČKO OBRAZOVANjE (4)

• Palekčić, M. (2007). Od kurikuluma do obrazovnih standarda. U: Kurikulum: teorije, metodologija, sadržaj, struktura. Ur. V. Previšić. Za-greb: Zavod za pedagogiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, str. 35. – 101.Teorijsko-metodološki pristup. Razvojne faze diskusije o kurikulumu. Di-daktika i kurikulum. Reforma obrazovanja kao revizija kurikuluma. Obra-zovni standardi i kvaliteta nastave. Rezultati empirijskih istraživanja.

• Paar, V. (2009). Od HNOS-a do nacionalnog kurikula. Vukovarsko-srijemski učitelj (Vukovar), broj 6, str. 7. – 14. Što je nacionalni kuriku-lum? Vodič kroz HNOS. Europska orijentacija nacionalnog kurikuluma.

• Paar, V. (2009). Poticaj slobodi i stvaralaštvu. Školske novine (Za-greb), br. 37, 20. studenoga 2007., str. 5. Prihvaćen izazov. Rasterećenje – prioritet.

• Petravić, A. & Andraka, M. (2005). Katalog znanja, vještina i spo-sobnosti: nacionalni obrazovni standard za strane jezike iz perspektive autora. Metodika (Zagreb), Vol. 6, br. 1, str. 55. – 73. Polazišta za izradu Kataloga/standarda. Metodologija izrade Kataloga/standarda. Struktura Kataloga/standarda. Doprinos Kataloga/standarda u odnosu na postojeće obrazovne dokumente.

• Plenković, J. (1975). Utvrđivanje standarda za praćenje učenika sred-njih škola. Školski vjesnik (Split), XXIV, br. 1, str. 27. – 31.Uloga nastavnika u izboru i planiranju sadržaja. Didaktički standardi, posebni i pojedinačni zahtjevi. Sustav praćenja SIPRA.

• Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (1): Iz promašaja u promašaj. Školske novine (Zagreb), 4. listopada 2005., br. 30, str. 7.Teorijsko-metodološka ishodišta. Nestručna priprema. Metodološki pro-mašaji. Nastavni plan i HNOS.

• Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (2): Poremećena metodologija. Školske novine (Zagreb), 11. listopada 2005., br. 31, str. 7. – 8.„Nastavni uputnik“. Nekompetentna povjerenstva. Prekratki rokovi.

• Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (3): Poremećena metodologija proizvela je zbrku. Školske novine (Zagreb), 18. listopada 2005., br. 32, str. 6. – 7.HNOS i nastavni program. Nejasna polazišta i nedostatni instrumentarij. Pedagoška reforma bez pedagogije. Prevlast praktičara – kriterij masov-nosti.

• Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (4): Metodologija brzih koraka. Školske novine (Zagreb), 25. listopada 2005., br. 33, str. 6. – 7.Umjesto pet godina – pet mjeseci. Metodologija diskontinuiteta i zaobi-laženje obvezujućih izvora.

• Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (5):Terminološka zbrka. Školske novine (Zagreb), 1. studenoga 2005., br. 34, str. 6. – 7.Neuspjeli pokušaji rasterećenja. Nedostatci predložene metodologije. Pedagoška „trebologija“. Zbrkani metodološki naputci.

• Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (6): Shema jedne obvezne kataloške teme. Školske novine (Zagreb), 15. studenoga 2005., br. 36, str. 6. – 7.„Neki dodatni važni sadržaji“. Izostala je kritičnost. Paušalne i netočne ocjene.

• Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (8): Eksperimentalno uvođenje ne prate znanstvenici. Školske novine (Zagreb), 29. studenoga 2005., br. 38, str. 6.Neutemeljena eksperimentalna metodologija. Kako se osigurava „ekspe-rimentalno uvođenje HNOS-a“. Metoda „obilaženja terena“. Otvorena pitanja.

• Rosandić, D. (2005). HNOS u kritičkom zrcalu (9): Umjesto peda-gogije – demagogija. Školske novine (Zagreb), 6. prosinca 2005., br. 39, str. 6. – 7.Smanjivanje sadržaja ne znači rasterećenje. Ne samo „po mjeri učenika“. Zaključne napomene o HNOS-u.

• Standardi za nastavu matematike (2000). Ur. P. Mladinić. Zagreb: Hrvatsko matematičko društvo; V. gimnazija.Standardi nastavnog plana za K-4 razrede. Standardi nastavnog plana od 5. do 8. razreda. Standardi nastavnog plana od 9. do 12. razreda. Stan-dardi ocjenjivanja.

• Standardi za pedagoško i psihološko testiranje / priredila Komisija za izradu standarda za pedagoško i psihološko testiranje Američkog udru-ženja psihologa i Nacionalnog vijeća za mjerenja u obrazovanju (1992). Zagreb: Educa.Sudionici u procesu testiranja. Svrha standarda. Napomene o primjeni standarda. Kategorije standarda. Testovi i upotrebe testova na koje se odnose standardi. Tehnički standardi za izradu i vrednovanje testa: valja-nost, pouzdanost i pogreške mjerenja, izrada i preuređenje testa, skalira-nje, normiranje, komparabilnost i izjednačavanje rezultata, objavljivanje testa. Profesionalni standardi za upotrebu testova: opća načela, kliničko testiranje, pedagoško i psihološko testiranje u školama. Upotreba testova u savjetovanju. Testiranje u zapošljavanju. Profesionalne i stručne dozvo-le i svjedodžbe. Evaluacija programa. Standardi za posebne primjene.

• Šetić, N. (2005). Hrvatski nacionalni obrazovni standardi za osnovnu školu. Školske novine (Zagreb), 22. ožujka 2005., br. 12-13, str. 4. – 5.Katalozi znanja. Sastavnice nacionalnog kurikuluma. Hrvatski nacional-ni obrazovni standard.

• Šimeg, M. (prir.). (2009). Epohalne promjene na leđima entuzijasta i volontera. Školske novine (Zagreb), br. 5, 5. veljače 2008., str. 2. – 3.Rasprave s okruglog stola Hrvatsko školstvo – sadašnje stanje i vizija razvoja u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti.

KURIKULUM - Tematska bibliografija

S namjerom da pridonesemo stručnom usavršavanju prosvjet-nih djelatnika i primjeni NOK-a, u nizu nastavaka objavljujemo bibliografiju radova o pitanjima kurikuluma

Priredio prof. dr. sc. Vladimir Strugar

Odgojno-obrazovni standardi (2)

Akteri i institucije EU

Podučavanje institucija i aktera EU može biti vrlo zahtjevno i zamorno za učenike. Zbog toga je važno institucije predstaviti ne kao fenomene koji postoje sami po sebi te detaljno objašnjavati njihove zadaće i strukture već kao načine na koji su predstavljeni različiti interesi


regija

Predstavnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti održali su sa-

stanak s predstavnicima Vijeća Roma Federacije Bosne i Herce-govine te koordinatorima udru-ženja Sarajevskoga, Tuzlansko-ga i Zeničko-dobojskoga kanto-na, na kojem se razgovaralo o podršci Federalnog ministarstva romskoj populaciji u području obrazovanja i poboljšanja uvje-ta njihova života i rada. Prema riječima pomoćnice federalne ministrice obrazovanja i znano-sti Nadije Bandić, ministarstvo je u prošlom razdoblju pružilo konkretnu podršku romskoj dje-ci, studentima i romskim udru-ženjima. U četiri godine 90 projekata

- U protekle četiri godine po-držali smo oko 90 projekata, od edukacije romske populacije predškolskog uzrasta, oprema-nja romskih edukacijskih centa-ra, dopunske nastave za učenje romskog jezika, projekata izrade stranica na romskom jeziku u dječjim časopisima, financiranja ljetovanja romske djece, poti-canja aktivnije uloge roditelja Roma u obrazovnom sustavu, do doškolovanja odraslih Roma, dodjele besplatnih udžbenika, poticaja školovanju Roma na visokoškolskim ustanovama... - naglasila je Bandić.

Dodala je da je dobra vijest što se svake godine bilježi sve

više romske djece u osnovnim i srednjim školama, a kako bi ih se ohrabrilo i na upis na fakultete osigurane su stipendije za svako-ga romskog studenta.

Federalno je ministarstvo ovom prilikom predstavnicima romskih udruženja u FBiH uru-čilo 780 primjeraka Romsko-bosanskog i Bosansko-romskog rječnika, a riječ je o prvom rječ-niku te vrste koji je tiskan u Bo-sni i Hercegovini na bosanskom

jeziku i predstavlja korak prema standardizaciji romskog jezika. Autorica rječnika je dr. Hedina Tahirović-Sijerčić, a izdavač Federalno ministarstvo obrazo-vanja i znanosti. Predsjednik Vi-jeća Roma FBiH Fehim Osma-nović zahvalio je na donaciji, istaknuvši da će rječnik, prvi takve vrste tiskan u BiH, pomoći očuvanju romskog jezika kojem, kako je rekao, prijeti velika opa-snost od asimilacije.

Osnažiti Vijeće Roma

Zaključeno je da treba osnažiti Vijeće Roma kao koordinacijsko tijelo za romska udruženja na ra-zini Federacije Bosne i Hercego-vine, kako bi uvažavalo interese romske populacije i bilo filter za određivanje prioriteta za dodje-lu sredstava Federalnog mini-

starstva obrazovanja i znanosti. Iskazana je potreba za zapošlja-vanjem referenata za romska pi-tanja u školama i intenziviranja aktivnosti u području predškol-skog odgoja i obrazovanja rom-ske djece.

Prema FMON Priredio Ivica Buljan

boSNa I HerCeGoVINa Podrška romskoj populaciji

Bosansko-romski rječnik za lakšu prilagodbu

Izmjena modela upisa u srednje škole

Umjesto kvalifikacijskih ispita, uče-nici osmih razreda polagat će na kraju osnovnoškolskog obrazova-

nja završni ispit, odnosno malu maturu, koja se u početku neće mnogo razlikovati od dosadašnjeg testiranja znanja. Novi model predviđa postupne promjene, tako da će prva generacija učenika, koja je od početka učila po reformiranim programi-ma, u lipnju 2011. godine, kao i dosad, polagati testove iz dva predmeta, srpskog odnosno materinskog jezika i matemati-ke, ali samo s 50 posto potpuno poznatih zadataka, prethodno objavljenih u zbirci, 25 posto zadataka bit će djelomično po-znato, a preostala četvrtina pitanja bit će iz kategorije potpuno nepoznatih zadata-ka. Zbirke zadataka iz kojih će se učenici spremati pripremaju u Zavodu za vred-novanje kvalitete obrazovanja i odgoja i, kako je rečeno u vladi krajem listopada, one će biti objavljene do kraja prvog po-lugodišta. selektivna uloga

Novi razvojni model mature predstavili su čelnici ministarstva prosvjete. Program završnog ispita za ovu školsku godinu objavljen je na internetskim stranicama Ministarstva prosvjete, Nacionalnog pro-svjetnog savjeta i zavoda za vrednovanje kvalitete obrazovanja i odgoja. Do sada su na kvalifikacijski ispit izlazili samo oni koji su željeli upisati četverogodišnju srednju školu, a po novom modelu male mature svi učenici polažu završni ispit i

ubuduće neće biti praga znanja. Ispit će biti prilagođen i učenicima sa smetanja u razvoju, a ovisit će o vrsti i stupnju smet-nje te će se pripremati prema individu-alnim obrazovnim planovima. Također, škole su dužne organizirati pripremu uče-nika za polaganje male mature.

- Ovo je prvi završni ispit s kojim se učenici susreću tijekom školovanja. On ima funkciju svjedodžbe o usvajanju te-meljnih znanja, umijeća i kompetencija za vrijeme osnovnog obrazovanja i treba povratno utjecati na način učenja u tijeku cijele osnovne škole - kazao je ministar Žarko Obradović, uz napomenu da je ispit predviđen novim sustavnim zakonom.

Završni ispit, po njegovu obrazloženju, služi za izdavanje diplome ili potvrde kojom se potvrđuje da je učenik s uspje-hom završio osnovno obrazovanje i ima

selektivnu ulogu, jer bodovi sa završnog ispita ulaze u bodovni omjer kojim uče-nici konkuriraju za upise u srednju školu. Od maksimalnih 100 bodova 40 je s male mature, a najviše 60 bodova može se pri-kupiti na osnovu uspjeha. Razvojni model postupno prihvaćen

- Ovaj ispit poslužit će nam za ocjenu sustava obrazovanja. Na osnovu rezultata koje učenici postignu dobit će se slika o kvaliteti obrazovanja i razlikama u obra-zovnim postignućima između različitih grupa učenika - regionalnih, spolnih, ur-bano-ruralnih - što nam govori o tome ko-liko je naše obrazovanje pravedno. Takvi će nam podaci omogućiti da predložimo i poduzmemo mjere koje bi poboljšale kva-litetu obrazovnog sustava - obrazložio je

resorni ministar. I drugi dužnosnici iz ministarstva obja-

snili su da je razvojni model kojim se pro-mjene uvode postupno prihvaćen u želji da se učenicima olakša prijelaz do finalne verzije te da se izbjegne stres koji bi bio neminovan da su radikalni rezovi uvedeni preko noći. Mala matura, koja će biti svo-jevrsna ulaznica za srednju školu, ovisno o broju bodova, polagat će se u matičnoj osnovnoj školi. Provjera znanja u lipnju će trajati dva dana po 120 minuta, dok će specijalizirane srednje škole, poput glaz-benih, baletnih, umjetničkih, filoloških gimnazija te matematičke, kao i do sada, organizirati prijamne ispite. Učenici pri-padnici nacionalnih manjina polagat će testove na materinskom jeziku.

Prema Prosvetni pregled Priredio Ivica Buljan

Dosad su na kvalifikacijski ispit izlazili samo oni koji su željeli upisati četverogo-dišnju srednju školu, a po novom modelu male matu-re svi učenici polažu završ-ni ispit i ubuduće neće biti praga znanja

SrbIja

Mala matura za osnovnoškolce

Krajem listopada predstavnici Agencije za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje - Odjel za stručno obrazovanje i usavršavanje, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje, te Federalnog ministar-stva obrazovanja i znanosti boravili su u studijskom posjetu Nizo-zemskoj u okviru trećeg sastanka Mreže za srednje stručno obra-zovanje i usavršavanje u Jugoistočnoj Europi - SEEVET Net. Cilj je studijskog posjeta bilo upoznavanje sa sustavom srednjeg stručnog obrazovanja, usavršavanja i cjeloživotnog učenja u Nizozemskoj te razmjena iskustava i prezentacije rada svake agencije odnosno centra za srednje stručno obrazovanje uključenih u Mrežu iz Albani-je, BiH, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Moldavije.

Posjet je upriličen u organizaciji Inicijative za reformu obrazova-nja u Jugoistočnoj Europi - ERI SEE i MBO Raad - Udruženja ni-zozemskih srednjih stručnih škola. Svoja iskustva i dobru praksu predstavili su tijekom posjeta predstavnici Ministarstva obrazovanja, kulture i znanosti Nizozemske, NL EVD International kao partnera poslovnim subjektima i organizacijama iz javnog sektora, Inspekto-rata Ministarstva obrazovanja Nizozemske, ROC Mondriaan i ROC Zadkine srednjih stručnih škola koje nude niz VET programa i Cen-tra ekspertize kemijskog sektora Vapro kao značajnog sudionika za razvoj kvalifikacija za industrijske radnike i tehničare. Sudionici stu-dijskog posjeta i sastanka Mreže predstavili su karakter i aktivnosti Odjela za stručno obrazovanje i usavršavanje, obrazovanje odraslih i cjeloživotno učenje od njegova osnivanja 1. siječnja 2009. godine do danas. (ib)

studijski posjet Nizozemskoj


Smatra se da je djetinjstvo ključno za radnu motivaci-ju. Djeca čiji roditelji poti-

ču samostalnost postižu bolje re-zultate, a stalna podrška roditelja važna je za osvještavanje želje za svladavanjem napora i uče-njem. Ne zato da bi se podupira-la narcistička volja za uspješnim obavljanjem roditeljskih dužno-sti niti da bi se naoštrio natjeca-teljski duh u djece, već zato da bi se djeca mogla veseliti razvijaju-ći svoje talente i sposobnosti. Da bi se to ostvarilo, profesori, ro-ditelji i djeca moraju biti na istoj strani, i to od osnovne škole.

Dajte mjesta igri Potrebe djece, to je posve ja-

sno, ali na to je potrebno podsje-titi, razlikuju se ovisno o dobi. Neraspoložena u školi, tjeskob-na i zabrinuta kod kuće... Kako da roditelji za svoju djecu nađu odgovarajuću ravnotežu između pritiska i popuštanja? Tako da se ne pretvaraju u voditelje, već prakticiraju pravu motivaciju, koja uzima u obzir osobnost, dob i potrebe djeteta.

“On odustaje kad se javi i naj-manja teškoća“, “Ne zalaže se u radu“, “Nema volje za svladava-njem napora“... Malo je rodite-lja koji se ne žale na nedostatak motivacije u djece. To je pojava koja je, po mišljenju nastavnič-kog osoblja, prisutna sve ranije.

U društvu u kojem se zahtjevi rezultata i uspjeha postavljaju na pijedestal obitelj je pod stal-nim pritiskom neuspjeha u ško-li. “Školska motivacija odraz je truda koje dijete općenito ulaže u svoje napredovanje u životu. Dječja znatiželja može se i ugu-šiti i ohrabriti. Sve ovisi o načinu na koji se prihvaćaju želje djece, njihovi osjećaji te kulturni okoliš u kojem se razvijaju. Te se činje-nice nikad ne smiju zaboraviti“, objašnjava dječji psihijatar Pa-trice Huerre, autor knjige Dajte mjesta igri (Nathan, 2007.).

“Tim individualnim čimbe-nicima dodaje se težina okolne kulture koja se masovno artiku-lira oko načela zadovoljstva“, objašnjava psihoanalitičarka Catherine Mathelin-Vanier, koja je u suradnji s Bernadette Co-sta-Prades napisala knjigu Kako preživjeti u obitelji (Albin Mi-chel, 2002.). “Naša civilizacija uživanja ne podnosi frustraciju: zadovoljstvo i uspjeh moraju biti odmah postignuti. Problem je u tome što roditelji djeci šalju dvo-struku poruku: potiču zadovolj-stvo do kojeg se stiže odmah, a istodobno od njih traže da čine napore, dakle da odustanu, bar trenutno, od uživanja, a što ona

nikad ne čine ako na to nisu pri-nuđena!“ Poticati djecu da budu aktivna

Analiza je to s kojom se sla-že sociolog obitelji François de Singly, autor knjige Kako po-moći djetetu da bude ono što jest? (Armand Colin, 2009.), koji međutim donosi još jedno objašnjenje: “Djeca iz ranijih vremena bila su discipliniranija, ali uvelike sumnjam da su nji-hova osobna motivacija i želja za znanjem bile veće. Trebalo je učiti napamet, pa su oni učili napamet. Ono što se promijeni-lo jest to da je disciplinski okvir pao pa pomanjkanje motivacije u djece više nije maskirano. Da bi se djeca motivirala potrebno ih je poticati da budu aktivnija i to tako da bude manje preda-vanja, a više prenošenja znanja u obliku praktičnih radova, jer pasivnost i nemotiviranost idu zajedno. Hitno je potrebno izvu-ći djecu iz letargije!“

Kako, dakle, najmlađima pre-nijeti želju za učenjem, a malo starijima želju za zalaganjem u školskom radu? Psihopedagogi-nja Brigitte Prot pokazala nam je ključeve koje će svaki roditelj

moći koristiti i prilagoditi svojoj osobnosti i obiteljskoj kulturi. Da bi pomogli svojoj djeci u učenju, dakle, u odrastanju, ro-ditelji moraju potpuno prihvatiti svoju ulogu odraslih i onih koji će svojoj djeci ukazivati na put koji trebaju slijediti. To je ono što njihova djeca očekuju od njih da bi mogla s povjerenjem učiti i da bi u tome našla zadovoljstvo. Svaka dob ima svoje prioritete i zato smo ovo izlaganje podije-lili u tri dijela: na niže razrede osnovne škole, zatim na više te na srednju školu.

Izgraditi mostove između škole i kuće

Polazak u osnovnu školu važ-na je etapa u odvajanju djece od roditelja. Da bi počelo učiti i ra-zvijati svoju autonomiju dijete se mora osjećati sigurnim. Ne-mogućnost nalaženja svog mje-sta u školi glavni je izvor nemo-tiviranosti djece koja ne osjećaju da ih se tiče to što uče. Taj se fenomen pojačava s prelaskom u više razrede osnovne škole, ali nastaje upravo u nižima. Da bi to izbjegli, roditelji i nastavnici moraju nastojati izgraditi mosto-ve između škole i kuće, između

onoga što se uči u školi i svakod-nevnog života. Ti prijelazi po-mažu školarcu da pronađe smi-sao stečenim znanjima. Izrada kolača može postati prilikom da se na ludički način pristupi uče-nju množenja, a šetnja šumom pomaže da se istražuje svijet ku-kaca. Dijete se tako na poznatom terenu osjeća sigurnim, stimulira se njegova znatiželja, a emocije nalaze svoje mjesto u učenju. Zadovoljstvo se izgrađuje putem primjera i iskustva.

Jedna je od velikih stečevi-na nižih razreda osnovne škole stjecanje autonomije. To podra-zumijeva praćenje napredovanja djeteta, poštujući etape njegova razvoja. Ali potrebno je da i dije-te to želi. Roditeljima je u intere-su da ne odgovore odmah na dje-tetova pitanja kako bi kod njega potakli želju za djelovanjem. Također mogu odgoditi kupnju neke igračke, ne pisati zadaće umjesto djeteta kad mu nešto ne ide niti mu predlagati aktivnosti čim se ono počne dosađivati. Napokon, mogu naučiti dijete da sve češće radi samo. Umjesto da za njega pribavljaju dokumenta-ciju za njegov referat, bit će bo-lje da mu roditelji naznače gdje i kako to tražiti. To podrazumi-jeva da dijete nauči prihvatiti da njegov rezultat ne bude savršen.

Četiri oblika samopouzdanja

Učiti znači preuzeti neke rizi-ke: ne razumjeti, pogriješiti, biti predmetom podsmjeha... Zbog toga je samopouzdanje nužno za uspjeh u školi. Postoje četiri tipa samopouzdanja: pouzdanje u vlastitu inteligenciju, u svoja

znanja i sposobnosti, u sposob-nost donošenja odluke i u spo-sobnost da se neki zadatak prive-de kraju. Svako dijete posjeduje barem jedno od pouzdanja na koje se roditelji mogu osloniti da bi u njemu razvilo neko drugo. Primjerice, učenik koji radi, ali čiji rezultati ostaju slabi, može imati povjerenja u svoju inte-ligenciju, ali sumnjati u svoja znanja. S njime treba raditi tako da sebi osvijesti da je riječ is-ključivo o metodi rada, a nikad o njegovoj osobi. Na svakom je roditelju da ustanovi koja vrsta povjerenja, radilo se o jednom ili više njih, nedostaje kod njegova djeteta te da poradi na njegovu ili njihovu uspostavljanju.

Dijete ima manjak motivacije ako pokazuje polovicu sljedećih znakova tijekom više od tri tjed-na: • kaže da ga nastavnik ili na-

stavnica ne voli (ili da on ne voli nastavnika ili nastavnicu)

• odbija da mu netko pomogne iako mu je to potrebno

• boli ga trbuh prije nego što pođe u školu i zaboravlja svoje stvari

• razočaran je svojim rezultati-ma

• misli da neće uspjeti i traži da ga se razuvjeri

• jučer je lekciju znao napamet, a danas je više ne zna

• ne voli razgovarati o školi • kaže da nastavnik ili nastavni-

ca suviše viču • ide u prvi razred i žali za vrti-

ćem • ide u četvrti razred i boji se što

će biti u petom • nema prijatelja u školi.

Prema Psychologies Priredila Marina Suman

Kako motivirati djecu? (1. dio) FraNCUSKa

Pomozite djetetu da bude ono što jest

svijet

Kako najmlađima prenijeti želju za učenjem, a malo starijima želju za zalaganjem u školskom radu? Da bi pomogli svojoj djeci u učenju i odrastanju, roditelji moraju potpuno prihva-titi ulogu odraslih, koji će svojoj djeci ukazivati na put koji trebaju slijediti. To je ono što njihova djeca očekuju od njih da bi mogla s povjerenjem učiti i da bi u tome našla zadovoljstvo

Catherine Mathelin-Va-nier, psihoanalitičarka: “Naša civilizacija uživa-nja ne podnosi frustraci-ju: zadovoljstvo i uspjeh moraju biti odmah posti-gnuti. Problem je u tome što roditelji djeci šalju dvostruku poruku: potiču zadovoljstvo do kojeg se stiže odmah, a istodobno od njih traže da čine na-pore, dakle da odustanu, bar trenutno, od uživanja, a što ona nikad ne čine ako na to nisu prinuđena!“

Patrice Huerre, dječji psihijatar: “Školska motivacija odraz je truda koje dijete općenito ulaže u svoje napredovanje u životu. Dječja znatiželja može se i ugušiti i ohrabriti. Sve ovi-si o načinu na koji se prihvaćaju želje djece, njihovi osjećaji te kulturni okoliš u kojem se razvijaju. Te se činjenice nikad ne smiju zabo-raviti“


Tema b

roja: K

valitet

a izobr

azbe i

zapošl

jivost

Između “suvišne" teorije i dobre prakse

Hrvatska obrtnička ko-mora (HOK), u suradnji s Europskom zakladom

za obrazovanje (ETF), organi-zirala je u srijedu, 17. studeno-ga 2010. u Kongresnom centru Hypo Expo u Zagrebu konfe-renciju pod nazivom Kvaliteta izobrazbe i zapošljivost. Bilo je to završno izvješće o projektu kojemu je Hrvatska obrtnička komora protekle dvije godinu dana bila nositeljicom, a finan-cirala ga je Europska zaklada za obrazovanje.

Projekt pod nazivom Pove-zanost kvalitete strukovne izo-brazbe za obrtnička zanimanja i zapošljivost proveden je u tri faze, a istraživanjem provede-nim među učenicima, zaposle-nicima i poslodavcima htjelo se ispitati kako kvaliteta strukovne izobrazbe utječe na zapošljivost osoba koje su završile obrazo-vanje za obrtnička zanimanja. Dobiveni su brojni važni podatci o kvaliteti strukovnog obrazo-vanja, primjerice o motivima za izbor zanimanja pri upisu u obrt-ničku školu, o uvjetima za izvo-đenje nastave u školi i obrtničkoj radionici, o kvaliteti izobrazbe sa stajališta učenika i zaposlenih

osoba, o odnosu teorijske i prak-tične nastave u programima za obrtnička zanimanja, o načinima traženja posla i teškoćama pri za-pošljavanju te procjeni osposo-bljenosti učenika koji su završili programe izobrazbe za obrtnička zanimanja od poslodavaca...

strukovnom obrazovanju središnje mjesto u EU

Među ostalim, rezultati su po-kazali da su praktične vještine usvojene tijekom naukovanja u obrtničkoj radionici od pre-sudnog značaja za kvalitetno obavljanje posla u izučenom zanimanju, kao i da poslodavci, ukoliko postoji prilika, vrlo rado zapošljavaju učenike koji su kod njih bili na naukovanju.

Ti su rezultati bili predmetom rasprave na spomenutoj konfe-renciji, odnosno na okruglom stolu na kojemu su sudjelovali predstavnici gospodarstva, stru-kovnih škola, Hrvatske obrtnič-ke komore, područnih obrtnič-kih komora, mjerodavnih mini-starstava i ostalih institucija i partnera koji su uključeni u pro-vedbu obrazovanja za obrtnička

zanimanja, a kao posebni gosti konferenciji su nazočili...

- Svjetsko gospodarstvo suo-čeno je s brzim i naglim tehno-loškim razvojem, što zahtijeva i veće ulaganje u izobrazbu kvali-ficirane radne snage. Gospodar-stvo razvijenih zemalja Europe ulaže znatna sredstva u razvoj ljudskih potencijala, kako bi se njima povećala konkurentnost i zapošljivost. Stoga je strukov-no obrazovanje dobilo središnje mjesto u europskoj politici. Sred-nje strukovno obrazovanje jedno je od najvažnijih dijelova odgoj-no-obrazovnih sustava svake dr-žave, jer povezuje gospodarstvo i obrazovni sustav. Zbog toga se i hrvatski obrazovni sustav mora prilagoditi obrascima sustava za koji se zalaže Europska Unija. Stoga bismo svi zajedno mora-li preuzeti odgovornost za svoj dio posla u zajedničkom pro-jektu kojem se zna konačan cilj: povećanje kvalitete u stjecanju vještina, znanja i kompetencija mladih ljudi koji bi trebali posta-ti katalizatori razvoja hrvatsko-ga gospodarstva - istaknuo je u pozdravnoj riječi potpredsjednik Hrvatske obrtničke komore Vla-do Crkvenac.

Školske radionice slabo opremljene?

Ivan Herceg, lokalni struč-njak na spomenutom projektu, koji je na konferenciji iznio rezultate istraživanja, objasnio je da su ciljevi projekta bili is-pitati kako kvaliteta strukovne izobrazbe utječe na zapošljivost osoba koje su završile neke od programa jedinstvenog modela obrazovanja za obrtnička zani-manja te na temelju dobivenih rezultata dati eventualne prepo-ruke mjera za povećanje kvali-tete strukovne izobrazbe.

Zadatci projekta bili su slje-deći: ispitati percepciju učenika o kvaliteti izobrazbe, ispitati postignuća i procjenu vlastitog uspjeha učenika (dakle, neovi-sno o uspjehu koji su postigli u školi na temelju formalnog ocjenjivanja u školskim radioni-cama ili u radionicama kod obrt-nika), nadalje, prikupiti podatke o zapošljavanju, ispitati percep-ciju kvalitete vlastite izobrazbe sa stajališta zaposlene osobe, analizirati prikupljene podatke s obzirom na utjecaj kvalitete izobrazbe na zapošljivost i rad u struci, dati eventualne preporu-

tema broja

Pripremio Ivan Rodić

Praktične vještine usvojene tijekom naukovanja u obrtničkoj radionici od presudnog su značaja za kvalitetno obavljanje posla u izučenom zanimanju i poslodavci, ukoliko pos-toji prilika, vrlo rado zapošljavaju učenike koji su kod njih bili na naukovanju. Međutim, najveća boljka obrtničkog obrazovanja je nedovoljna pedagoško-metodička osposo-

bljenost nastavnika strukovnih predmeta

Kvaliteta izobrazbe i zapošljivost


tema broja

ke na temelju dobivenih rezultata te orga-nizirati konferenciju na kojoj će se dise-minirati rezultati projekta i preporuke.

Jedno od prvih pitanja u anketi odno-silo se na učeničku procjenu kvalitete praktičnog dijela naukovanja u školskim radionicama i radionicama kod obrtnika. Valja odmah reći da je prosječna učenička ocjena kvalitete praktične nastave u škol-skoj radionici i u obrtničkim radionicama otprilike podjednaka, s time da je od devet elemenata koji su ulazili u procjenu (od učenika) - opremljenost radionice, zani-mljivost nastave, upute za rad, pohvale i poticaji, spremnost za pomoć, upute za poboljšanje rada, različitost metoda i rad po narudžbi te stručnost stručnog učitelja - njih osam ocijenjeno za nijansu boljima u radionici kod obrtnika, a tek su različitost metoda i rad po narudžbi u školskoj radi-onici zaslužili bolju ocjenu od obrtničke radionice. Najveća razlika u ocjeni odnosi se na opremljenost radionica, što se, prema Hercegovim riječima, moglo i očekivati, jer je opće poznato da su školske radionice lošije opremljene nego obrtničke radioni-ce. Majstori bolji od učitelja

Ono što je, međutim, neočekivano, jest rezultat rada stručnoga učitelja u školi i stručnoga učitelja u obrtničkoj radionici - ispada, prema anketi, dakle prema percep-ciji učenika, da je majstor stručni učitelj u obrtničkoj radionici bolji od stručnoga uči-telja u školi. Herceg u tome ne vidi ništa loše - da su, naime, majstori u obrtničkim radionicama tako stručno potkovani - i u tome vidi zasluge i Hrvatske obrtničke ko-more koja je sredinom devedesetih godina uvela polaganje majstorskih ispita u koji-ma je jedno od središnjih mjesta bila radna pedagogija, koja je kandidatima omogući-la da stječu osnovna znanja iz didaktike, pedagogije, razvojne psihologije i drugih pedagoško didaktičkih područja, pri čemu je poseban naglasak stavljen upravo na metodiku rada u obrtničkim radionicama. Time je, naglašava Herceg, postignut zna-čajan napredak u radu u obrtničkim radio-nicama, a to se vidi i iz ove ankete.

U sklopu ovoga projekta pokušala se ra-diti i evaluacija po područnim obrtničkim komorama, odnosno po županijama, pri čemu je najveći koeficijent, odnosno naj-veći indikator kvalitete - solidna četvorka - zabilježen u ocjenama učenika iz Bjelo-varsko-bilogorske županije, dok je najlo-šija ocjena za ukupnu kvalitetu praktične nastave - mršava trojka - zabilježena u Va-raždinskoj županiji.

Teoretska nastava - ni korisna ni potrebna?!

Kad su, pak, ocjenu kvalitete praktičnog dijela naukovanja davali isti ti ispitanici, ali sada u drugoj fazi nakon što su se zapo-slili, ispada da je čak 73,20 posto njih kva-litetu stručne izobrazbe ocijenilo vrlo do-brom ocjenom, što zapravo korespondira s procjenom učenika iz prve faze. Na pitanje što im najviše koristi za obavljanje posla, većina novozaposlenih ispitanika - čak 67,59 posto - odgovorila je da su to znanja, vještine i navike koje su stekli u obrtničkoj radionici. Tim odgovorom, ističe Herceg, potvrđeno je zapravo ranije mišljenje da rad u obrtničkoj radionici najviše pridono-si kvaliteti strukovne izobrazbe.

S druge strane, zabrinjavajući je podatak ipak da teorijska nastava, prema mišlje-nju novozaposlenih osoba, nema gotovo

nikakvog utjecaja na kvalitetno obavlja-nje posla, ili točnije rečeno tek 1,85 posto novozaposlenih osoba u obrtništvu smatra da im teorijsko znanje usvojeno u školi

koristi u obavljanju posla, što je podatak koji, prema Hercegovim riječima, svakako zavrjeđuje podrobnije istraživanje.

Vrijedi također istaknuti da su i poslo-

davci u većini (62 posto), koji su također sudjelovali u istraživanju, kvalitetu prak-tičnog dijela naukovanja ocijenili vrlo do-brom, pa čak i izvrsnom ocjenom. Sličnom ocjenom poslodavci su ocijenili i meke vještine zaposlenika - odnos prema radu i drugim zaposlenicima - za koje poslodavci smatraju podjednako važnima za kvalitet-no obavljanje posla kao što su to i tvrde vještine, odnosno stručno znanje i vještine potrebni za obavljanje posla. Pritom valja reći da su te meke vještine pretežno usvo-jene tijekom obavljanja praktičnog dijela naukovanja u obrtničkim radionicama, gdje su se učenici nalazili u realnim rad-nim uvjetima, napominje Herceg, u kojima nijedan poslodavac ne može dopustiti ne-

Davor Škiljan, ravnatelj Srednje strukovne škole Samobor Problem je kvaliteta, a ne broj sati praktične nastave

Kad je riječ o povezanosti škole i svije-ta rada, kao i o suradnji s gospodarstve-nicima, možda smo malo pretjerali kad smo se počeli baviti time ima li u obrazo-vanju i osposobljavanju obrtnika previše stručno-teoretske, a premalo praktične nastave, ili obratno. Prema postojećem nastavnom planu, u trogodišnjim obrt-ničkim zanimanjima na općeobrazovne predmete otpada 854 sata i to su sve odreda predmeti koji će učenicima biti potrebni za buduće zanimanje - hrvatski jezik, strani jezik, povijest, etika... Tu je zatim stručno-teoretska nastava, s uku-pno 880 sati, i na kraju praktična nastava s 2600 sati, od čega se 1800 sati održava u radionici kod obrtnika, dok se ostali dio izvodi u školskoj radionici. Smatram da je to savršen odnos između općeobrazov-nih i stručno-teoretskih predmeta s jedne strane i praktične nastave s druge strane i da tome ne treba ništa dodati ni oduzeti.

Problem je, međutim, kvaliteta praktične nastave - negdje će učenik u tek 300-400 sati steći sve vještine i kompetencije za koje mu u nekoj drugoj radionici ne će biti dovoljno ni onih 2600 sati!

Vaclav Klenha, viši struč-njak za razvoj ljudskoga kapitala, Europska zakla-da za obrazovanje (ETF) Gospodarska kriza i strukovno obrazovanje

U ovome trenutku krize pitanje kvali-tete strukovnog obrazovanja i izobrazbe postaje još važnije s obzirom na tržište rada i mogućnost zapošljavanja i tome pitanju škole, vlade, obrtničke komore i drugi socijalni partneri svuda u svijetu posvećuju sve više pozornosti. Ovakve analize nisu česte ni u Hrvatskoj ni u dru-gim zemljama svijeta, međutim potrebne su jer njima škole dobivaju novu ulogu, a to je praćenje učenika nakon završetka školovanja, da se vidi koliko su uspješni u zapošljavanju. Ovo istraživanje koje je provela Hrvatska obrtnička komora uka-zala je na tri aspekta školovanja za obrt-nička zanimanja: važnost prakse koju prolaze učenici strukovnih škola, zatim važnost kompetencija strukovnih učitelja i njihove mogućnosti i sposobnosti da po-trebno znanje i vještine prenesu svojim učenicima te, treće, istraživanje je poka-zalo koliko je važan dijalog između škola i poduzeća, odnosno između obrazova-nja i gospodarstva.

Europska zaklada za strukovno obra-zovanje provodi i neke druge aktivnosti u suradnji s hrvatskim partnerima, kao što je, primjerice, radionica o suradnji izme-

đu obrazovnog i gospodarskog sektora, koja je organizirana u lipnju ove godine nakon koje je izrađena i posebna studija o suradnji obrazovanja i gospodarskoga sektora.

Druga naša glavna aktivnost tijekom ove godine odnosila se na promatranje procesa pristupanja iz perspektive Hr-vatske, pri čemu je naš glavni zadatak bio da analiziramo područja poput stru-kovnoga obrazovanja, zapošljavanja i socijalne uključenosti. Naš bi osvrt na situaciju u Hrvatskoj trebao biti gotov po-četkom sljedeće godine kada planiramo organizirati poseban sastanak na nacio-nalnoj razini u Zagrebu na kojem bi se sva ta pitanja razmotrila i usvojili potrebni zaključci.

Mirela Lekić, zamjenica šefice za Odjela obrazo-vanje HOK-a Škola i gospodarstvo - partneriŠkola i gospodarstvo moraju biti par-tneri, pri čemu škola ima svoju ulogu, a gospodarstvo, u ovome slučaju obrt-ništvo, svoju. Od svih partnera očekuje se da kvalitetno rade težeći zajednič-kom cilju, jer je to jedino jamstvo da

Tijekom rada konferencije

Vlado Crkvenac

Kristina Škaler

Ivan Herceg


tema broja

komunikativnost u odnosu s mušterijama ili bilo kakav loš odnos prema radu i dru-gim zaposlenicima. Iz ovoga bi, kaže on, trebalo izvući zaključak da bi pri doradi ili izradi novih programa za obrtnička zani-manja trebalo povesti računa i o tim mekim vještinama, kako u praktičnom dijelu nau-kovanja tako i u stručno-teorijskom dijelu školovanja.

Praksa važnija od teorijeKad je riječ o stručno-teorijskoj nastavi,

tražilo se od učenika da procijene je li ta nastava primjerena njihovoj dobi. Odgo-vor je vrlo zanimljiv, zapravo logički proi-zlazi iz prethodnih učeničkih stavova o te-orijskoj nastavi: gotovo 70 posto učenika

smatra da ta nastava nije primjerena njiho-voj dobi, što također upućuje na potrebu dubljeg istraživanja zašto je tome tako, je li riječ o neodgovarajućim sadržajima ili, pak, o neodgovarajućoj metodičkoj reali-zaciji te nastave.

Zanimljivo je, međutim, da na pitanje misle li kako im je teorijska nastava ipak korisna za zanimanje koje će obavljati, go-tovo 60 posto ispitanika odgovara potvrd-no, no svejedno još je mnogo onih (oko 40 posto) koji smatraju da im ta nastava nije korisna ni potrebna za zanimanje za koje su se školovali. U gotovo istom postotku kreću se i odgovori učenika o tome misle li da je teorijska nastava preopterećena (42,42 posto), odnosno da nije preoptere-

ćena nepotrebnim gradivom (57,58 posto), pa bi i to svakako zasluživalo podrobnije istraživanje da se vidi što to opterećuje učenike i što je objektivno suvišno, ako jest, u toj nastavi.

Kada se te iste učenike pitalo što im je važnije za njihovo zanimanje - teorijska ili praktična nastava - tada se najveći dio njih, čak 96,74 posto, opredijelio za praktičnu nastavu.

A s kakvim teorijskim znanjima učenici uopće dolaze iz škole i kakvo je o tome mišljenje poslodavaca? Čak 55 posto njih smatra da je to znanje vrlo dobro. Među-tim, poslodavci su, smatra Herceg, ocjenji-vali samo stručno-teorijska znanja koja su u neposrednoj vezi s praktičnim radom.

Izbor zanimanja i razvoj karijere

Kad je, pak, riječ o izboru zanimanja i razvoju karijere učenika, tada u Hrvatskoj prevladava mišljenje da se učenici upisuju u obrtničke škole uglavnom zbog toga što se nisu mogli upisati u neko drugo, bolje zanimanje ili neku drugu atraktivniju ško-lu, za koju se traži bolji uspjeh u osnovnoj školi. Međutim, rezultati ovog istraživanja demantiraju takvo mišljenje, jer se iz uče-ničkih odgovora vidi da su zapravo glavni motivi izbora nekoga obrtničkoga zani-manja bili brza zapošljivost (45,76 posto) i dobra zarada (42,67 posto)! Ipak, nešto više od 17 posto učenika tvrdi da su oda-brali dotično obrtničko zanimanje, jer se nisu uspjeli upisati u neku drugu školu, a tu je i oko osam posto onih koji izjavljuju da su to učinili zato što se većina njihovih prijatelja odlučila za to zanimanje.

Ako se tome pridodaju i odgovori na pi-tanje žele li se nakon završetka izobrazbe dalje obrazovati, pri čemu čak 30 posto učenika odgovara negativno, kao i na pi-tanje ako se žele obrazovati što bi odabrali - majstorski ispit, studij ili prekvalifikaciju – pri čemu se opet više od četvrtine učeni-ka (25,22 posto) opredjeljuje za prekvali-fikaciju, proizlazi iz ankete da je praktično četvrtina učenika - zalutala u obrtničke škole.

Cjelokupno ovo istraživanje i rezultati dobiveni anketiranjem učenika, zaposleni-ka i poslodavaca daleko nadmašuju ogra-ničeni prostor u novinama, da bi se stvorila konačna slika stanja obrtničkog obrazo-vanja u Hrvatskoj, o tome će, vjerojatno, biti još dosta govora i u mjerodavnim mi-nistarstvima i u komorama kao i drugim tijelima vezanima za obrtničko obrtničko obrazovanje, a za ovu prigodu možemo samo letimice navesti neke najzanimljivije podatke dobivene istraživanjem kako bi se ta slika zaokružila u njezinim najbitnijim crtama.

Kako do zaposlenja?Tako, recimo, gotovo 50 posto uče-

nika smatra vrlo izglednom mogućnost zapošljavanja u roku šest mjeseci nakon završetka škole, 70 posto njih posao je počelo tražiti odmah nakon položenoga završnoga ispita, i to uglavnom preko Zavoda za zapošljavanje (53,50 posto), a velik ih je broj (29,70 posto) posao tra-žio osobnim kontaktom s poslodavcem. Međutim, samo ih je 31,76 posto i našlo posao, vrlo ih malo (5,88 posto) radi po-vremeno, a ostali (62,35 posto) još nisu našli posao, što i ne čudi ako se zna da je istraživanje provedeno u vrijeme gospo-darske krize u svijetu i u Hrvatskoj koja je za posljedicu imala i porast nezapo-slenosti. Od onih, pak, koji su pronašli posao većina (68,52 posto) našlo ih je posao u zanimanju za koje su se školo-vali, dok su se drugi zapošljavali na dru-gim poslovima. Zanimljivo je, recimo, i to da je 32,41 posto naučnika posao naš-lo kod poslodavca kod kojega su bili na naukovanju, i to dobrim dijelom (56,48 posto) na neodređeno vrijeme. Zanimlji-vo je isto tako da većina novozaposlenih naučnika (85,19 posto) izjavljuje da ih poslodavac nije pitao za ocjene u školi, a mnoge poslodavce (79,63 posto) nije zanimala ni ocjena koju je učenik dobio na praksi.

U 86,38 posto slučajeva poslodavci provjeravaju praktične vještine kandida-ta prije odluke o zapošljavanju. Konačnu odluku o zapošljavanju (na neodređeno) poslodavci često donose nakon odrađe-nog probnog roka. Pokazalo se isto tako da poslodavci vrlo rado zapošljavaju osobe koje su bile kod njih na naukova-nju (91,91 posto).

Osim iznesenih podataka, navedenim projektom dobiveni su i brojni drugi po-datci koji će poslužiti kao dobra struč-na podloga za sustavnije osmišljavanje razvoja i unaprjeđivanja strukovnog, odnosno obrtničkog obrazovanja u Hr-vatskoj.

će i uspjeti u svome poslu. Što se tiče praktične nastave, nekada je na nju otpadalo puno više sati i naši obrtnici, odnosno poslodavci i dalje bi željeli da je praktične nastave mnogo više. Pa, i ovo je istraživanje pokazalo da desetak posto učenika smatra da bi trebalo više praktične nastave, a doslovce nijedan nije izjavio da je ima previše.

Lizzi Feiler, stručnjak za razvoj ljudskoga kapita-la, Europska zaklada za obrazovanje (ETF) Nema gotovih recepata

Kad je riječ o primjerima dobre prak-se u Europi, moram reći da ne postoji jedan jedinstveni model praktične na-stave u Europi, nego više različitih mo-dela stručne prakse. Na temelju svoga dugogodišnjeg iskustva mogu reći da svi ti primjeri mogu poslužiti kao inspiracija, ali nipošto kao jedan kruti obrazac koje-ga se svi trebaju pridržavati. Kao primjer dobre prakse navest ću primjer praktične nastave u Australiji i Italiji. Riječ je, na-ime, o vrsti ugovora o radu koji sadrži elemente nastave u školi, ali i praktične nastave u radionicama. Postoje drugdje i

modeli koji su prvenstveno usmjereni na školu, odnosno na školsku edukaciju, sa samo nekim elementima koji se odnose na obavljanje praktične nastave u radio-nicama. Kad je riječ o praktičnoj nasta-vi, postoje, zapravo, problemi zajednički mnogim državama diljem Europe. Jedan je od najvećih spremnost stručnih učite-lja, odnosno poduzeća da uopće uzmu u naukovanje takve učenike, što je po-taknulo vlade i ostale socijalne partnere da zajedno sa zavodima za zapošljava-nje i u suradnji s poduzećima pokušaju osmisliti sustav praktične nastave kroz, primjerice, sufinanciranje dijela te nasta-ve od države.

Ivan Šutalo, v. d. ravna-telja Agencije za strukov-no obrazovanje i obrazo-vanje odraslihŠto znači biti kompetentan?

Po mome mišljenju, središnje pitanje odgojno-obrazovnoga procesa u obra-zovanju za obrtnička zanimanja i uopće u strukovnom obrazovanju jest kompe-tentna osoba. Što danas znači biti kom-petentan? S jedne strane to znači biti spreman izići na tržište rada, a s druge

strane to uključuje i spremnost za nasta-vak školovanja. Pitanje kompetentnosti treba promotriti s različitih strana: s jed-ne strane imamo želje ili potrebe osobe, pojedinca, u ovome slučaju učenika, a kasnije budućeg radnika - kako on vidi obrazovanje za određenu kvalifikaciju, kakvu perspektivu u tom zanimanju vidi za sebe, što očekuje od kvalifikacije koju želi završiti? S druge strane imamo po-slodavca koji - kao što su to pokazale različite ankete, a i svakodnevno smo u prigodi vidjeti u neposrednom okružju - također ima stavove i mišljenje o tome što je kompetentna osoba, što očekuje od osobe koju želi zaposliti na određenoj vrsti posla, kakva je vizija poslodavca u okružju u kojemu se nalazi, posebice da-nas kad granice nestaju i kad sve postaje jedno globalno tržište. Zato je po mome mišljenju suvišno govoriti samo o praktič-noj nastavi, jer je ona samo dio procesa i najvećim dijelom vodi tek stjecanju vje-ština. Zanemarivanje ostalih sastavnica može dovesti do izgradnje društva koje ne će biti dovoljno kompetentno. Hrvat-ska je relativno malo društvo, svega 4,5 milijuna stanovnika, koji će morati odra-diti sve ono što u nekoj državi odrađuje 300 milijuna ljudi. Pojedinac u takvom malom društvu kao što je hrvatsko mora sve znati, stoga tijekom školovanja mora dobiti temelje struke koje je kasnije lako nadograđivati u skladu s potrebama koje donosi novo vrijeme.

Konferencija Kvaliteta izobrazbe i zapošljiovst


tema broja

Za većinu nastava - dosadna

Druga važna tema koja je bila predme-tom rasprave na ovoj konferenciji obu-hvatila je metodičko osposobljavanje nastavnika struke, o čemu je referirala Kristina Škaler, asistentica za meto-diku strukovno-teoretske nastave na Učiteljskom fakultetu Sveučilišta u Za-grebu i koordinatorica praktične nasta-ve u Strojarskoj tehničkoj školi Fausta Vrančića. Ona je spomenuto istraživanje i podatke koji su njime dobiveni analizi-rala iz školskoga kuta, stavivši pod lupu kvalitetu nastavnika strukovno-teorijske nastave i stručnih učitelja praktične na-stave. Dobivene rezultate usporedila je s mišljenjem učenika tehničke četverogo-dišnje škole u programu strojarski tehni-čar i računalni tehničar u strojarstvu koji praktičnu nastavu imaju u istoj radionici i s istim stručnim učiteljima koje imaju neka anketirana zanimanja iz projekta (alatničar, automehaničar, tokar, vodo-instalater).

Komparacija i analiza podataka, prema njezinim riječima, ukazuje na nedovolj-no pedagoško-metodičko osposobljava-nje nastavnika struke. Prema dobivenim rezultatima, više od 65 posto i jednih i drugih učenika smatra da je školski praktikum u kojem se održava praktična nastava jako dobro ili dobro opremljen. Učenici su taj zaključak mogli kvalitet-no usporediti s obrtničkim radionicama i tada nije potrebno napadati školsku instituciju da nema ni minimalne uvjete za izvedbu praktične nastave, upozora-va Škaler, uz napomenu da je u zadnjih osam godina otvoreno nekoliko desetaka centara za nove tehnologije za različite struke, tako da postoji dovoljno prostora i opreme za iskorištenje postojećih pro-stora i daljnje stručno usavršavanje uče-nika, obrtnika i nastavnika struke.

Što mora znati dobar učitelj?

Gdje je onda problem? Možda u činje-nici da 33,18 posto u obrtničkim i čak 59,64 posto učenika u četverogodišnjim strukovnim školama (ma koliko malen spomenuti uzorak bio) smatra da je na praktičnoj nastavi u školskom praktiku-mu dosadno ili ni zanimljivo ni dosad-no - što je alarmantno za način izvedbe nastave i atmosfere na satu za koju je odgovoran nastavnik struke, upozorava Škaler. Isto tako, 22,54 posto učenika u obrtničkim i čak 59,64 posto u četvero-godišnjim strukovnim školama izjavilo je da nikad, rijetko ili ponekad stručni učitelj u školskom praktikumu daje jasne ili precizne upute, što ukazuje na meto-dičku nekvalitetnu izvedbu nastave.

Zabrinjavajuće je također da je više od polovice ispitanih učenika izjavilo da ih nikad, rijetko ili ponekad stručni učitelj pohvaljuje ili potiče. Također je zabri-njavajuće da više od tri četvrtine uče-

nika u četverogodišnjoj školi smatra da ih stručni učitelj nikad, rijetko, ponekad upućuje u to kako mogu poboljšati svoj rad, a tek nešto manji broj, ali ipak dosta velik (63,15 posto), također u četvero-godišnjim školama, smatra da se stručni učitelj u školskom praktikumu nikad, ri-jetko ili ponekad koristi različitim meto-dama rada.

- Stručni učitelj kao organizator na-stavnog rada treba učenika osposobiti i upućivati na principe pravilnog uvođe-nja, na radnu motiviranost, entuzijazam i radne navike, vremensko planiranje i profesionalnosti. On mora uskladiti svo-je nastavne metode i sadržaj s uzrastom učenika. Visoka postignuća nastavnici postižu primjenom odabranih metodič-kih umijeća. Svjetska su istraživanja od 1985. godine usmjerena na analizu na-stavničkih umijeća to jest mikroanalizu nastavnog sata ili treninga, čime se u Hrvatskoj za područje metodike struke nitko ne bavi - tvrdi Škaler, uz napome-nu da je obrazovanje onakvo kakva je i sama metodika, a ona je po svemu sude-ći u mnogim strukama tek u začetcima ili je uopće nema.

Omalovažavanje metodikeIstraživanja i analize koje se provode

u Hrvatskoj od 1996. do danas pokazuju, naime, da osposobljavanje nastavnika strukovno teorijske i praktične nastave za odgojno-obrazovni rad u školama nije učinkovito. Škaler pritom navodi zanimljive podatke prikupljene anketom na Metodičkom praktikumu strukovno - teorijske nastave od polaznika Teča-ja pedagoško-psihološke izobrazbe na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu. Pre-ma toj anketi svi su polaznici potpuno svjesni pedagoških ciljeva i očekivanih ishoda, pažljivo vode brigu o učeničkim potrebama, sposobnostima, interesima, motivaciji i kontekstu nastavnog sata. Apsolutno smatraju da su nastavne ak-tivnosti primjerene pedagoškim ciljevi-ma i očekivanim ishodima, služeći se pri tom najčešće metodom frontalno- preda-vačkom.

- Iznimno loši pokusni satovi polazni-ka pokazuju preveliku samouvjerenost u kvalitetno izvođenje nastavnog sata. Umanjuju važnost metodičkog oblikova-nja nastavnog sata i ne uviđaju korisnost pedagoških i psiholoških istraživanja i teorija već traže gotova rješenja za vođe-nje i upravljanje učenicima - naglašava Škaler.

Ravnatelji ističu, da su neki nastavnici sve manje pozitivno usmjereni, pa sve češće školu shvaćaju samo kao učilište u kojem su oni jedino predavači prenosite-lji znanja. Čest je slučaj da u strukovnim školama, kako je to pokazalo istraživa-nje koje je provela Olga Lui 2005. godi-ne, stručno-teoretske i praktične sadržaje predaju vanjski suradnici bez metodičke izobrazbe. Metodička se nepripremlje-nost i nedovoljna osposobljenost dijela

nastavnika pokazuje u svim segmenti-ma nastavnog rada. Nekima je problem izraditi pripremu za metodičku jedinicu, drugima je problem zainteresirati uče-nike, strukturirati novu građu, efikasno upotrebljavati nastavna sredstva i poma-gala.

I učitelji moraju učiti!- Postojeći nastavni programi u stru-

kovnom obrazovanju koncipirani su tako da zapravo definiraju zadaće nastavnika, a ne kompetencije učenika i ishode uče-nja i poučavanja. Jedino ako poznaje i primjenjuje opće didaktičke i specifične metodičke principe usmjerene na učeni-ka, nastavnik struke, strukovno teorijske nastave i stručni učitelj, može uspješno organizirati izvođenje nastave, motivira-ti i poticati poučavanje i ostvariti kvali-tetne ishode učenja. Pored svega nave-denog neki od nastavnika struke nikada nisu vidjeli uzoran metodički trening ili sat u svom nastavnom predmetu, niti su pročitali kvalitetan metodički priruč-nik svoga stručnog predmeta, jer takvih priručnika niti nema. Prema dobivenim podatcima istraživanja i analizi stanja metodičkog osposobljavanja nastav-nika struke, vidimo da najviša stručna osposobljenost - kvalitetan inženjer ili majstor u struci - nije sama po sebi do-voljna za pravilno izvođenje suvremene nastave usmjerene na učenike i njihove ishode učenja, jer je nemoguće jednom metodom poučavanja potaknuti sve uče-nike u grupi ili razredu - tvrdi Škaler, uz napomenu da kod nas zapravo ne postoji jedinstvena metodika za studij svih obra-zovnih znanja, nego studij za svako zva-nje ima svoju metodiku koja se naziva prema matičnoj znanosti tog studija, npr. metodika matematike, metodika nastave engleskog jezika...

Metodika kao kolegij zastupljena je za profesore tjelesne i zdravstvene kul-ture tri semestra, za profesore engleskog jezika i književnosti četiri semestra, za profesore matematike četiri semestra, a za nastavnike struke tek jedan semestar (35 sati predavanja i 25 sati vježbi).

- Dobro poučavanje podrazumijeva nastavnike koji su spremni učiti, koji uče prije i za vrijeme poučavanja, koji usavršavaju oboje, nastavne sadržaje i pedagoška znanja - navodi Škaler misao ekvadorske stručnjakinje za pitanja obra-zovanja i socijalne aktivistkinje Rose-Marie Torres del Castillo, čiji je članak Bez reforme obrazovanja učitelja neće biti ni reforme obrazovanja, objavljen prije desetak godina u časopisu Napre-dak, imao snažan odjek među hrvatskim stručnjacima koji se bave istraživanjima u području obrazovanja.

Umjesto udžbenika osobni portfolio

Metodička osposobljavanja nastav-nika, objašnjava Škaler, i danas se suo-

čavaju s istim problemima: loša osmi-šljenost i nepostojanje ishoda, mnogo teoretiziranja i neprimjenjivosti u rad-nim situacijama nastavnika, predavači s prevladanim pedagoškim znanjem, ne-redovita održavanja, obuhvaćanje samo malog broja nastavnika, neutjecanje na rezultate učenika.

- U 21. stoljeću ne treba težiti za izda-vanjem udžbenika već nastavnici trebaju izgrađivati osobni portfolio nastavnika prikupljajući izbor najboljih izvedbi i primjera dobre prakse. Poučavanje na daljinu pokazalo se efikasnim kad je cilj poboljšati ukupno znanje nastavnika, ali je slabo kad je riječ o pedagoškom zna-nju i metodičkim vještinama - zaključuje Škaler i dodaje kako nije nije potrebno osmišljavati nove načine stručnih usavr-šavanja kad ima i prostora i već posto-jećih struktura gdje je moguće izvoditi stručna i metodička suvremena usavrša-vanja nastavnika.

Nakon ovih uvodnih predavanja i predstavljanja rezultata istraživanja, uslijedila je panel-diskusija na kojoj su sudjelovali predstavnici različitih dio-nika odgoja i obrazovanja za obrtnička zanimanja. U raspravi su bila obuhva-ćena četiri područja ili uvjetno rečeno četiri teme: položaj prakse u procesu obrazovanja, osposobljenost i zapošlji-vost, stručno usavršavanje nastavnika te prilagodljivost kurikuluma kvalifikacija-ma. Svaki taj dio završio je zaključcima i preporukama.

Pojačati ukupno odgojno djelovanje

Tako je, među ostalim, rečeno da kvaliteta izobrazbe i u izvanškolskim radionicama utječe na zapošljivost, da je potrebno raditi na osvješćivanju po-slodavaca da učenici koji se školuju za obrtnička zanimanja imaju primjeren fond praktične nastave koji se jednim dijelom može tretirati kao stečeno rad-no iskustvo. Kad je riječ o stručno-me-todičkom usavršavanju nastavnika, u raspravi je istaknuto da je nužno inten-zivirati stručno-metodičko usavršavanje majstora stručnih učitelja u obrtničkim radionicama, da je nadalje potrebno osi-gurati uvjete za permanentno obrazova-nje i usavršavanje obrtnika poslodavaca, intenzivirati stručno-pedagoško usavr-šavanje nastavnika u školama te stalno poticati suradnju škola i poslodavaca, a kao trajni cilj nameće se potreba izgrad-nje dobro opremljenih centara za nove tehnologije koji će svim dionicima toga obrazovanja omogućiti upoznavanje tih tehnologija nužnih za suvremeno obra-zovanje u obrtništvu. No, prije i iznad svega nameće se potreba pojačanoga odgojnog djelovanja u najširem smislu riječi kao bi učenici iz obrtničkih ško-la izišli kao potpuno izgrađene osobe spremne suočiti se sa svim izazovima na tržištu rada i u neposrednom životnom okruženju.

Frizeri na praksi (Izvor: Srednja strukovna škola Samobor)

Elektroinstalater (izvor: Srednja strukovna škola Samobor)


savjetnici

Petnaest je godina na snazi bio Pravilnik o na-činu praćenja i ocjenjivanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, dokument koji je slijedio potrebe reguliranja tog osjetljivog, ali nužnog područja u obrazovanju. Tijekom svih tih godina javnost je procjenjivala sadržaj, prozivala autore, ukazivala na veću ili manju primjenjivost u nastavnom pro-cesu, ali i kritizirala pojedine odrednice Pravilnika. U nekoliko su se navrata, na različitim razinama,

vodile rasprave o po-trebama promjena i prilagodbi Pravilnika, o njemu su progo-varali stručnjaci, ali i svi zainteresirani. Početkom svake školske godina te su promjene bile najavljivane u tisku, ponekad i iz nadlež-nog Ministarstva, a često se nagađalo i s izmjenama i dopu-nama kao mogućem rješenju do donoše-nja novog. Nekoliko radnih verzija kolalo je u prosvjetnim kru-govima, upućivane su primjedbe i pri-jedlozi, no tek smo 27. rujna 2010. dobili dugoočekivan novi pravilnik, službenog naziva Pravilnik o načinima, postup-cima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi.

Dakle, Pravilnik propisuje postupke i elemente vrednova-nja učenika, naspram

staroga koji je propisivao praćenje i ocjenjivanje učenika, čime je novi usklađen sa strateškim na-čelima odgoja i obrazovanja postavljenim u Na-cionalnom okvirnom kurikulumu. Školsku godinu 2010./2011. započeli smo Pravilnikom iz 1995. godine i tijekom rujna proveli obveze prema odredbama važećeg Pravilnika. Ravnatelji škola ove su školske godine, kao i svake druge, izvi-jestili učitelje odnosno nastavnike o odredbama ovog pravilnika, o oblicima, elementima i mjerili-ma praćenja, provjeravanja i ocjenjivanja učenike su izvijestili učitelji, a roditelje razrednici na prvom roditeljskom sastanku. Planiranje i programiranje nastavnih sadržaja i provjeravanje istih provede-no je u skladu sa starim Pravilnikom, pri čemu se poštivao članak 16., koje je utvrđivao obvezne pi-smene provjere iz hrvatskog jezika, stranih jezika, matematike i informatike, a broj mogućih pisanih provjera vezan je uz planirani godišnji fond na-stavnih sati.

Sve aktivnosti vezane uz planiranje i programi-ranje pripremljene su za usvajanje godišnjeg pla-na i programa rada škole za koji je rok 30. rujna, pa su tako i njegove sastavnice vezane za pro-vjeravanje i ocjenjivanje evidentirane u razrednim knjigama i dnevnicima rada u za to predviđenim prostorima koji zahtijevaju mjesečno planiranje, s obvezom upisa datuma.

Stupanje na snagu Pravilnika o načinima, po-stupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi pretpostavlja i postupanje po njegovim odredbama. S obzirom na vrijeme stupanja na snagu novih odredbi, očito je da ga je teško odmah provesti, jer su godišnji planovi i programi utvrđeni starim Pravilnikom. Prijelaznim i završnim odredbama propuštena je mogućnost pripreme i prilagodbe tijekom školske godine. Mo-guće rješenje bila bi primjena dijela Pravilnika u prvom polugodištu, odnosno cjelovitog Pravilnika u drugom polugodištu školske godine, a prikladan bi bio i naputak ili tumačenje primjene od Mini-starstva znanosti, obrazovanja i sporta.

Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika (1)

PeDaGoGIjaPiše Azra Rađenovićpedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Znanstveno zanimanje za darovite obično vežemo uz Lewisa Termana, koji je dvadesetih godina prošlog stoljeća u Americi započeo svoje glasovito longitu-dinalno istraživanje intelektualno darovite djece. Unatoč zamjerkama u identifika-cijskim procedurama, tim istraživanjem dobili smo uvid u karakteristike i razvoj darovitih. Istraživanjem je obuhvatio 1528 djece od četiri do 18 godina i pratilo ih se kroz cijeli život. Za identifikaciju je koristio Stanfor-Binetov test inteligencije, koji procjenjuje verbalne, logičke, mate-matičke i prostorne sposobnosti. Većina ispitanika je ranije prohodala, čitali su prije škole, učili bez napora, bili su izra-zito znatiželjni, boljeg zdravlja, s visokim akademskim sposobnostima.

Tada su prvi puta praćeni daroviti do odrasle dobi radi proučavanja prilagod-be i snalaženja u životu. Istraživanjem je dokazano da nadareni nisu „čudaci“ već imaju snažnije razvijene verzije istih atributa kao i prosječni te je naglašena važnost rane obrazovne podrške. U toj skupini nije se pojavio niti jedan briljan-tan pojedinac, ali rezultati praćenja daro-vitih nam govore sljedeće: 1950. godine kada su imali u prosjeku oko 40 godina objavili su 67 knjiga (u području prirodnih i društvenih znanosti, umjetnosti), 1400 stručnih članaka, autorizirali su 150 pa-tenata. Termanovo longitudinalno istra-živanje pokazalo je da je važno identifi-cirati darovito dijete kako bi ono moglo zadovoljiti svoje potrebe te kako bi imalo i adekvatnu podršku.

Francis Galton u knjizi „Nasljeđivanje genijalnosti: uvod u zakone i posljedice“

proučio je stotinu muškaraca istaknutih u povijesti, kao što su Darwin, Bach i Newton, te njihovu braću i sinove. Otkrio je da su 23 posto njihove braće i 36 po-sto sinova također postali istaknuti, što je mnogo više od omjera u normalnoj po-pulaciji. Galton je zaključio da je genijal-nost kolala u obiteljima te da se prenosi-la genetski. Slično je zaključio i Terman, međutim Winner ukazuje da zaključci koje su iznijeli Galton i Terman nisu za-jamčeni. Neki Galtonovi geniji u obitelji nisu imali istaknute članove, primjerice Beethoven, Michelangelo i Newton, pa se pretpostavlja da se genijalnost ne prenosi, već nastaje određenom kom-binacijom gena. Ono što se nasljeđuje ne mora nužno biti visoki kvocijent inte-ligencije, već neki drugi faktori, kao što je na primjer temperament. Osim toga,

visoka nasljednost osobine ne znači da se ta osobina ne može mijenjati, barem u određenoj mjeri. Konačno, nasljeđe se ne mora ispoljiti u identičnom području.

B. Bloom je proučavao obitelji s da-rovitom djecom i uočio da su se roditelji budućih pijanista gotovo uvijek i sami ba-vili glazbom, aktivno svirajući ili pasivno odlazeći na koncerte i slušajući glazbu kod kuće; roditelji su kod većine inicirali glazbenu poduku. Kod likovne umjetno-sti stvari su nešto drukčije; roditelji uglav-nom nisu bili sami umjetnici, polovica ih je posjećivala muzeje, četvrtina je umjet-nost smatrala vrijednom, a ostala četvrti-na nije mnogo cijenila umjetnost. Poruka koju su prenosili djeci bila je samoispu-njenje, a ne akademska dostignuća.

M. Čudina-Obradović navodi da će količina i vrsta zvukovne okoline kojom su djeca okružena u najranijoj dobi zna-čajno utjecati na stupanj osjetljivosti na muziku, te da većina djece ima određen stupanj sposobnosti koji se može povi-siti ako je atmosfera u kući „muzikalna“. Za Rubinsteina će biti zabilježeno: „Još je kao dvogodišnjak u Poljskoj obožavao sve vrste zvukova: tvorničke sirene, pje-sme uličnih prodavača, izvikivanje slado-ledara.“

Nije uvijek lako s darovitima. Ponajpri-je, darovitost treba uočiti i prepoznati. Ne-rijetko se darovitost učenika manifestira u čudnom obliku pa se tako nepažljivom i needuciranom oku darovito dijete može činiti nemarnim, hiperaktivnim, drskim... Naime sve su ovo „nuspojave“ fenomena darovitosti koje nekada mogu izbiti u prvi plan i zasjeniti vrline darovitih.

?Preddiplomski studij matema-tike na Prirodoslovno-matema-

tičkom fakultetu na Sveučilištu u Mostaru završio sam prije dvije go-dine, kojim sam stekao 180 ECTS bodova. Nakon završetka, upisao sam diplomski studij, na kojem se stječe još 120 ECTS bodova, te položio sve ispite i obranio di-plomski rad. U tijeku diplomskog studija radio sam u osnovnoj školi u Mostaru kao učitelj matematike i imam više od jedne godine radnog iskustva. Budući da sam 1. listo-pada 2010. godine zasnovao radni odnos u svom mjestu u Republici Hrvatskoj kao učitelj matematike, zanima me mogu li u ovoj školskoj godini polagati stručni ispit s ob-zirom na to da imam radni staž u struci? Diplomu s preddiplomskog studija sam nostrificirao, a s di-plomskog studija imam potvrdnicu koju ću nostrificirati kad dobijem originalnu diplomu.

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi kojim je pro-pisana djelatnost osnovnog i sred-njeg odgoja i obrazovanja u javnim ustanovama u Republici Hrvatskoj donio je Hrvatski sabor, a navedeni zakon i njegove izmjene i dopune objavljeni su u Narodnim novina-ma brojevi 87/08., 86/09., 92/10. i 105/10., dalje u tekstu: ZOOOSŠ.

Članak 109. ZOOOSŠ-a propisu-je da osoba koja ima odgovarajuću vrstu i razinu obrazovanja i radno iskustvo u zanimanju za koje se ško-lovala dulje od trajanja pripravničkog staža radni odnos na poslovima uči-telja, nastavnika i stručnog suradnika zasniva uz uvjet polaganja stručnog ispita (stavak 1.). Osoba iz stavka 1. ovog članka dužna je položiti stručni ispit u roku godine dana od dana za-snivanja radnog odnosa (stavak 2).

Osobi iz stavka 1. ovog članka koja ne položi stručni ispit u roku godine dana od dana zasnivanja radnog od-nosa radni odnos prestaje istekom posljednjeg dana roka za polaganje stručnog ispita (stavak 3.). Međutim, vaš je staž nakon završetka preddi-plomskog studija stečen izvan Repu-blike Hrvatske, u drugoj državi - Bo-sni i Hercegovini. Prema tumačenju br. 78. Povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za zaposleni-ke u osnovnoškolskim ustanovama, radni staž ostvaren u tim republika-ma (bivše SFRJ ) nakon 8. listopada 1991. ne priznaje se kao osnova za ostvarivanje prava iz radnog odno-sa, već samo za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

Slijedom navedenoga u Republici Hrvatskoj trebate odraditi priprav-nički staž (godinu dana u skladu sa člankom 108. stavak 2. ZOOOSŠ-

a), a nakon završetka pripravničkog staža u roku godine dana položiti stručni ispit (sukladno članku 108. stavak 3. ZOOOSŠ-a). Priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikaci-ja obavlja se radi zapošljavanja ili nastavka obrazovanja u Republici Hrvatskoj na temelju Zakona o pri-znavanju inozemnih obrazovnih kva-lifikacija (NN br. 158/03., 198/03., 138/06.) Iz navedenoga proizlazi da ste bili obvezni nostrificirati potvrd-nicu s diplomskog studija da biste mogli u Republici Hrvatskoj zasno-vati radni odnos na radnom mjestu učitelja matematike sa završenim diplomskim studijem.

Ako ste u Republici Hrvatskoj zas-novali radni odnos na radnom mjes-tu učitelja matematike sa završenim preddiplomskim studijem, tada niste morali nostrificirati potvrdnicu s diplomskog studija nego nostrifikac-iju diplome o završenom diplom-skom studiju matematike možete napraviti nakon dobivanja diplome. Nakon završenog postupka nostri-fikacije diplome, škola od Ministar-stva znanosti, obrazovanja i športa - Uprave za financije treba zatražiti promjenu koeficijenta složenosti poslova te vam odrediti koeficijent složenosti poslova za radno mjesto učitelja matematike sa završenim diplomskim studijem.

PSIHoLoGIjaPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PraVoPiπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Diploma iz inozemstva i polaganje stručnog ispita

Planiranje i pro-gramiranje na-stavnih sadržaja i provjeravanje istih provedeno je u skladu sa starim Pravilnikom, pri čemu se poštivao članak 16., koje je utvrđivao obvezne pismene provjere iz hrvatskog jezi-ka, stranih jezika, matematike i in-formatike, a broj mogućih pisanih provjera vezan je uz planirani go-dišnji fond nastavnih sati

Istraživanjem je do-kazano da nadareni nisu „čudaci“ već ima-ju snažnije razvijene verzije istih atributa kao i prosječni te je naglašena važnost rane obrazovne podrške

Psihološka istraživanja darovitih


Mjesto Kamenica, smje-šteno nedaleko od Le-poglave, ima tek 150

stanovnika, dok šire upisno po-dručje - Kamenica, Kameničko Podgorje, Kamenički Vrhovec, Crkovec, Žarovnica i Bedenec, iz kojega gravitiraju učenici ove škole, ima 2000 stanovni-ka. Školu ove godine pohađa 178 učenika u 13 razrednih odjela, o kojima brinu 34 zapo-slenih, od čega 26 nastavnika. Od ukupnog broja učenika njih 41 od prvog do četvrtog razre-da nastavu pohađa u područnoj školi Žarovnica, sa četiri učite-ljice razredne nastave.

Budući da je riječ o maloj školi, nastava se održava u jed-noj smjeni od 2005. godine, kad je dograđen školski objekt, iako već postoji potreba za daljnjim proširenjem odnosno nadograd-njom školske zgrade izgrađene 1990. godine.

- Broj učenika stagnira, ali se zbog izvođenja suvremene na-stave stvorila potreba za dodat-nih životnim prostorom. Stoga je u izradi projektna dokumen-tacija za izgradnju nove sport-ske dvorane, jer je postojeća, veličine samo 130 četvornih metara, premala za kvalitetno izvođenje nastave tjelesno-zdravstvene kulture. Sadašnja bi dvorana, pak, bila preuređe-na u dvije učionice, kazala nam je ravnateljica Marija Rodek.

Zlatni prosjek Učenici su po znanju solid-

ni, što je pokazano državnim

ocjenjivanjem učenika četvrtih i osmih razreda, koje je proveo Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje 2008. godine. Tada su učenici iz Kamenice svrsta-ni u zlatni prosjek na državnoj razini, dok su u nekim pred-metima bili i izvanprosječni. Redovito sudjeluju na raznim natjecanjima znanja, ponajviše iz matematike, informatike, ke-mije, biologije te hrvatskog je-zika, gdje učenica Darija Posa-vec osvaja najvrednije nagrade, poglavito u području kajkav-skoga pjesničkog izričaja.

- Dakako, akademski uspjesi djece izravan su rezultat kvali-tetnog rada učitelja. Nastavnič-ki kadar stopostotno je stručno zastupljen i redovito odlazi na sve vrste učiteljskog usavršava-nja, bilo da su to informatički tečajevi ili neke druge vrste metodičko-pedagoškog rada. Bez obzira na mjesto održava-nja ili troškove, nikada se nije štedjelo na edukaciji nastavni-ka, govori ravnateljica.

Opremljenošću je ravnatelji-ca Rodek zadovoljna. Naravno, cjelokupna je oprema bila nova kada je zgrada tek otvorena, dakle prije 20 godina, pa je s vremenom trebalo nabavljati novija, suvremenija pomagala, ponajprije računala i informa-tičku opremu.

- Srećom, uspjeli smo naba-viti sve što nam je trebalo i ni-kad nismo oskudijevali u tome. Problem nam jedino predstavlja slaba prometna povezanost. Od 2003. godine imamo status ško-le s otežanim uvjetima, budući

da smo udaljeni od županijskog središta, a učenici većinom put-nici. Ipak, zahvaljujući županiji ovog je proljeća uvedena još jedna linija minibusa za uče-nike do kojih nije mogao doći veliki autobus, pa ne moraju više pješačiti po dva kilometra do prve autobusne stanice kao dosad. Sada minibus ide gotovo do zadnje kuće našega školskog područja.

Vježbaonica za hrvatski, informatiku i zadrugarstvo

Svi su učenici uključeni u neku od izvannastavnih aktiv-nosti, a najviše se ponose uče-ničkom zadrugom, koja postiže vrhunske rezultate i uspjehe gdje god se pojavi. Dosad su su-djelovali na 11 državnih smotri i po kvaliteti svojih proizvoda u samom su vrhu hrvatskog uče-ničkog zadrugarstva.

- Te je naše uspjehe prepoznao i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, koji je prije četiri go-dine došao sa studentima nama na terensku nastavu, vezanu uz kolegij Učeničko zadrugarstvo. Od tada surađujemo s Učitelj-skim fakultetom, kojem smo ustupili zgradu stare škole u trajno vlasništvo. Tamo namje-ravaju urediti svojevrstan kam-pus, gdje bi bili smješteni stu-denti na terenskoj nastavi u Ka-menici. Naša škola, pak, upravo dobiva i službeni status vježba-onice Učiteljskog fakulteta, koji dodjeljuje resorno ministarstvo. Tako će OŠ Ivana Rangera u

Kamenici postati vježbaonica za hrvatski jezik, informatiku i učeničko zadrugarstvo, s pono-som najavljuje Rodek.

Učenička zadruga zove se Korpica i zapravo je nasljedni-ca 80-godišnje tradicije učenič-kog zadrugarstva ovoga kraja. Učeničke radove prepoznali su, osim obrazovanog sektora, i u gospodarstvu te turizmu, pa su tako na međunarodnom eko-loškom sajmu Eko-etno, koji se održava u Zagrebu, 2005. plete-ni cekeri kameničkih zadrugara nagrađeni priznanjem za najbo-lji vrijedni pojedinačni proizvod na trećoj izložbi proizvoda i usluga ruralnih područja.

Uspjesi zadruge, pa i cijele škole zapravo su na ponos cije-log mjesta i širega lepoglavskog područja. Jer, Kamenica živi sa svojom školom, koja je kulturno i društveno središte i pokretač svih kulturnih manifestacija, nositelj i poticatelj svega na-prednoga i novoga.

- Trudimo se očuvati i stare, tradicionalne zanate. Izrađuje-mo predmete od slame, koša-rice, cekere i logožare, koji se rade od močvarne biljke rogoz. Imamo vezilje i povrtlarsku gru-pu, gdje pretežno učenici nižih razreda brinu o školskom vrtu. Ekološka grupa s dva školska domara brine o okolišu, jer ima-mo 25 tisuća četvornih metara okoliša i zelenih površina koje treba obrađivati i održavati. U tome sudjeluje cijela škola, pa se razna dežurstva dogovaraju i tijekom ljetnih mjeseci, kada nema nastave.

Osim zadruge, učenici su vrlo aktivni u tamburaškom or-kestru Biseri, pjevačkom zbo-ru, dramskoj sekciji, literarnoj i novinarskoj sekciji koja izdaje školski list Freska prema Ivanu Rangeru, glasovitom pavlin-skom freskoslikaru. Dakako, i sport je uvijek pri vrhu zani-manja.

Razred sa samo sedam učenika

Ravnateljica Rodek u školi radi od 1971. godine, a zadnjih petnaestak godina na mjestu je ravnateljice, stoga ovaj ko-lektiv i školu poznaje, kako se kaže, u dušu. Ne misli da se mnogo toga promijenilo u filo-zofiji škole, jer je pretežito riječ o domaćim učiteljima.

- Kamenica je dala dovoljno učitelja za cijelu osnovnu školu, gotovo iz svake kuće ponikao je jedan učitelj, bilo razredne bilo predmetne nastave. Živimo s ovim krajem, mjestom, jedino je nekad bilo mnogo više dje-ce, i 45 po razredu, a radilo se u čak tri odvojene zgrade. Danas OŠ Ivana Rangera ima znatno manje učenika, a uvjerljivo je najrjeđi 3.a razred, koji pohađa samo sedam učenika.

Za taj najmanji razred brine učiteljica Bernarda Kljunić, koja priznaje da joj je bilo po-malo neobično s većeg broja djece prijeći na ovakvu obi-teljsku, intimnu atmosferu. Ipak, prihvatila je tu situaciji kao izazov, novu radost, jer se više i kvalitetnije može posve-

Ravnateljica Rodek nekoliko je puta tije-kom našeg razgovora pohvalila cjelokupni kadar, od stručnih suradnika, nastavnika do domara i kuharice. Svi svaki dan daju sve od sebe, kako bi školu djeci učinili dru-gim domom, kako bi se mališani radovali dolasku i boravku u školi te uz dovoljnu količinu znanja stasali i odrastali u kvali-tetne ljude

Marljivost i kreativnost im je u genima

reportaæa

180 GODINA OsNOVNE

ŠKOLE IVANA RANGERA

U KAMENIcI

Ravnateljica Marija Rodek

Bernarda Kljunić brine za najmanji razred na školi

Crtice iz povijestiU Spomenici škole zapisano je: “Povodom Svevišnje odredbe

cara Franje I. utemeljena je u Kamenici kao župskom mjestu obćinska seoska škola u prosincu 1830. godine.“ U početku su postojala samo dva razreda, školovanje je trajalo tri godine, iz vjeronauka, čitanja, pisanja i računanja. Godine 1832. sagrađe-na je drvena školska zgrada, te je od toga vremena namješten stalan učitelj. Prema podacima iz Spomenice, prvi učitelji bio je seoski orguljaš Stančić. Naknadu za svoj rad učitelji su isprva dobivali u naturi (mošt, žito, sijeno, predivo, drva), a samo dje-lomično srebrnim novcem iz seoske blagajne...

Sadašnja školska zgrada otvorena je 27. listopada 1990. godine, koju je posvetio tadašnji pomoćni biskup đakovačko-srijemski Marina Srakić, čime je Kamenica postala prva novoiz-građena i posvećena škola u samostalnoj Hrvatskoj.

Kemijske čarolije već tri desetljeća učenicima pokazuje Jadranka Vujić

Pedagoginja i defektologinja Nikolina Županić


titi svakome učeniku. A za njih onda nema odmora, u šali ističe Kljunić, jer se ne mogu sakriti u masi, već ih se svakoga za mi-šljenje ili odgovor tijekom sata propitkuje i po nekoliko puta.

Zbog svega toga, ali i opće pi-tomosti ovoga zagorskoga kra-ja, djeca su vrijedna, marljiva i prije svega poslušna, pa škola ne zna za probleme s međuvrš-njačkim nasiljem. Za to je, pak, zaslužna i školska pedagoginja odnosno defektologinja Nikoli-na Županić.

- Ovdje radim tri godine, organiziram razne radionice s djecom, surađujem mnogo i s učiteljima. Konstanta je dese-tak učenika s određenim teš-koćama, najčešće govorno-gla-sovnim problemima i specifič-nim teškoćama u učenju, poput nedovoljno razvijenih radnih navika ili nemogućnosti odno-sno neznanja u radu i učenju. Sreća je što nemamo problema s učeničkom disciplinom, pa se može mnogo s njima napraviti. Provodimo i razne programe prevencije, poput prevencije ovisnosti, UNICEF-ova pro-gram Stop nasilju među djecom ili druge projekte jačanja soci-jalnih vještina. A u svemu tome uvelike mi pomaže i kvalitet-na komunikacija s roditeljima, objašnjava Županić.

Suradnju s roditeljima hva-li i ravnateljica Rodek, pa se uprava škole trudi uključiti ih u sve aktivnosti, kako bi bili vrlo dobro upućeni u akademska, ali i odgojna postignuća svoje djece. S druge strane, za sve što

školi treba može računati na ro-ditelje, od organizacije priredbi i proslava do uređenja školskog vrtića i okoliša, preko fizičke do materijalne pomoći. Možda je još bolja suradnja s lokalnom zajednicom, a ta povezanost svakako pridonosi kvalitetni-jem radu učitelja i ugledu škole u mjestu i cijeloj županiji, jer granice škole i učenja dopiru mnogo dalje od ulaznih vrata školske zgrade.

- Treba pohvaliti cijeli kolek-tiv, svi se trude, i više nego što bi trebali, naročito učitelji koji žive u Kamenici, kojima je ovo mjesto i životni i radni prostor, a daju sebe u svim školskim ak-tivnostima.

Matematika ovdje nije bauk

Kuharica Ivanka Težak otkri-la nam je da djeca vole jesti sve što im se ponudi, naviknuti su na kvalitetnu prehranu u krugu

obitelji, a takva se hrana onda kuha i u školi. Možda više pre-feriraju brzu hranu, poput plje-skavica, ali kuharica to mudro kombinira s raznim varivima i djeca su zadovoljna.

Mirjana Posavec učiteljica je razredne nastave i hrvatskog je-zika te je možda najzaslužnija što učenici OŠ Ivana Rangera vole književnost, posebno izra-žavanje u domaćoj kajkavskoj poeziji. Jedna je i od voditelji-ca učeničke zadruge te kaže da mališane nije bilo teško zainte-resirati za kreativni zadrugarski rad, budući da im je marljivost i kreativnost u genima.

Dugogodišnji je kemijski ča-robnjak u školi Jadranka Vujić, koju smo zatekli kako sa sed-mim razredom radi praktične pokuse odjeljivanja sastojaka iz smjesa. Tridesetak godina učenicima predaje kemiju, po-kušavajući im na praktičnim primjerima pokazati primjenu kemije u svakodnevnom života.

A uz kolegicu Posavec, i Vujić je voditeljica školske zadruge te vodi sekciju mladih vezilja i sekciju izrade logožara od ro-goza, gdje su, začudo, najvred-niji i najuporniji muški učenici Petar Cikač, Mihael Rodek i Petar Ježovita.

Anton Rodek predaje mate-matiku i smatra da ovaj predmet djeci treba predstaviti logično i jednostavno, čime se razbija bauk koji prati matematiku od davnina.

- U četiri desetljeća staža shvatio sam da se cjelokupna matematika učenicima može prikazati primjerima računa-njem do sto. Sva logika, sve za-konitosti mogu se pokazati na jednostavnim zadacima. A za ostale računice ionako imamo i koristimo tehnologiju, računala, zašto ih onda opterećivati gole-

mim brojkama i zadacima!? Ivan Štefek zadužen je za

kompjutorizaciju škole i pre-daje informatiku desetak godi-na. Smatra da je šteta što je taj predmet još uvijek samo izbor-ni.

- Morali bismo ga uvrstiti među redovite predmete, jer u našoj školi informatiku poha-đaju svi učenici, od prvog do osmog razreda. Najviše ih, na-ravno, zanimaju igrice, ali se s vremenom zainteresiraju i za ozbiljnije gradivo. Posebno ih upozoravam na opasnosti koje prijete od neopreznoga korište-nja interneta, jer često njihovi roditelji nisu svjesni niti znaju

kontrolirati što sve djeca rade na mreži. Zato ih moramo edu-cirati u školi.

Sve što smo vidjeli učinilo nas je zadovoljnima i sretnima što i u ruralnim hrvatskim kra-jevima funkcioniraju vrhunske škole. Srećom, ljudi doseljava-ju u ovaj kraj i, za razliku od drugih malih ruralnih mjesta u Hrvatskoj, Kamenica ima perspektivu. Samim se time očekuje i lagani porast broja učenika, a gdje je djece tu je i životna radost u porastu. A da je ovo kraj prekrasan za život uvjerit će se svatko tko posjeti Kamenicu, pogleda šumovite brežuljke oko nje i udahne taj kristalno svježi zrak. Tko ne bi djecu volio odgajati u ovakvom rezervatu zdravog života?

Branko NAĐ

Marljivost i kreativnost im je u genima

reportaæa

Rad u školskom vrtuKuharica Ivanka Težak zadovoljna je što djeca vole sve što im spremi

Božićna priredba u područnoj školi Žarovnica

Najvredniji u izradi logožara su (začudo!) muški đaci

Mirjana Posavec učiteljica je razredne nastave i hrvatskog jezika Školski informatičar Ivan Štefek


MEDULIN Vijeća učenika osnovano je u Osnovnoj školi dr. Mate Demarina u Medulinu, u kojem su Ivona, Teidi, Marin, Ema, Ivan, Dominik, Nika i Matej te njihovi zamjenici Ana, Cedric, Šima, Luka, Leonarda, Vedran, Jaqueline i Ivona. Nazvani su Gornji dom, jer misle da će biti pravo i aktivno učeničko vijeće. Mlađi iz Donjeg doma trebali bi učiti od starijih i tako ih jednog dana lakše smijeniti. Na prvom su sastanku glumili odrasle i bavili se stvarima koje se zovu zapisnik, dnevni red, pri-jedlog rada. Dominika su izabrali za predsjednika, a Ivan je njegov zamjenik. Nakon toga službenog dijela počeli su normalno pričati o tome što bi zaista trebali činiti da ne bi (p)ostali samo fikus zbornice. Tijekom godine razgovarat će o Dječjem tjednu, Mjesecu knjige, Kućnom redu škole, ocjenama za vladanje, razrednim čajankama, školskim izletima, organizirati fešte za Valentinovo, Karneval. Bilježit će i prijedloge ostalih u školi i prenositi ih Učiteljskom vijeću, a i sami će ponešto napraviti. Na dru-gom su sastanku analizirali napravljeno i čestitali učitelji-ma njihov Svjetski dan, a oni taj dan nisu ispitivali. Uključili su se i na školske internetske stranice i pretvorili pano pedagoginje u prostor za zidne novine. (Dubravka Kovačević)

ZADAR Odličja Na 15. SŠNIDOR-u, što se u Zadru održavao pod pokroviteljstvom premijerke Jadranke Kosor, sudjelovalo je 1200 sportaša invalida iz županijskih podruž-nica HVIDRA-e, a ukupno 252 odličja podijeljena su naj-boljima. Veliki prijelazni pehar ukupnom pobjedniku Marinku Milošu predao je saborski zastupnik Josip Đakić. U natjecanju bez ijedne primjedbe ili nesportskog ponaša-nja Trofej fair-playa osvojila je momčad Brodsko-posavske županije. Održana je i humanitarna likovna kolonija koju je vodio Antun Ferbežar Tonča. Jedna od najzapaženijih slika je ona Ivana Golca, prosvjetnog djelatnika i slikara iz Gospića, a sudjelovali su i drugi prosvjetari te članovi DHK, pod geslom Umjetnički izričaj dlijetom, kistom i perom u obrani domovine. Stotinjak radova s likovne kolo-nije bit će ponuđeno na humanitarnoj aukciji Umjetnošću do ključa istine i slobode 6. prosinca 2010. u Zagrebu. (Fabijan Lovrić)

ZAGREB Emilija u zemlji kotača Afričkim ritmovima desetočlanog bubnjarskog sastava KenKeDenKe, na Interliberu je obilježeno svečano proglašenje pobjedni-ka nagrade za najbolju hrvatsku slikovnicu Ovca u kutiji, koju već šestu godinu zaredom dodjeljuje Knjiga u centru. Kako su odlučili članovi stručnoga žirija Diana Zalar, Darko Macan i Tomislav Tomić, u konačni izbor ušle su slikovnice Kraljevićev san Eveline Rudan i Svena Nemeta, Školice za Tratinčicu Ane Đokić i Tomislava Zlatića, Kako je lijepo sa svim tim životinjama Sanje Lovrenčić i Ivane Guljašević, Čudovišta u Muzeju Stanislava Marijanovića i Priča o Vilmi Špigl Melite Rundek i Dražena Jerabeka, dok je nagrada Ovca u kutiji pripala slikovnici Emilija u zemlji kotača Pike Vončine. Dječji žiri se dvoumio između Priče o Vilmi Špigl i slikovnice, koja je ipak odnijela pobjedu: Plavi Slavuj Maje Brajko-Livaković i Manuele Vladić-Maštruko. Nagrada publike s uvjerljivo najviše glasova pripala je slikovnici Čudesna kuharica Lize Brljize Sonje Zubović i Marijane Jelić.

ŽRNOVO Djeca nose svjetove na dlanu dječji je festival koji po 17. put organiziraju Udruga Hrvatski dječji festival i Ministarstvo obrazovanja. Učenici Osnovne škole Ante Curać - Pinjac iz Žrnova na otoku Korčuli i ove su godine svojim odličnim lir-skim pjesmama i likovnim

radovima zavrijedili poziv na tu veliku priredbu. U ime organizatora festivala Zorica Klinžić pozvala je sve nagra-đene učenike i njihove mentore na susret i razgovor s pro-sudbenim povjerenstvima koja će uručiti zaslužena prizna-nja u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu. Izabrani radovi učenika su pjesma Ljeto Andre Radovanovića, mentor Ilija Mijatović, i likovni rad Dodir stvarnosti i mašte Tine Graber, mentor Ante Radovanović Bjondo. (A. R. B.)

UKRATKOsuradnici javljaju

Cilj je priredbe saču-vati od zaborava sta-rinski govor, kao dio tradicijske baštine

Učenici Osnovne škole Josi-pa Lovretića iz Otoka već su šesti put sudjelovali na

Šokačkoj riči, održanoj 12. stude-noga 2010. u Kongresnoj dvorani hotela Slavonija u Vinkovcima. U programu priredbe pod nazivom Štokavčići predstavili su se inter-pretacijom slavonskog dijalekta i još jednom slušateljima uspješno dočarali izvorni otočki govor, već zaboravljenu šokačku ikavicu. Tekstove Ive Balentovića, Đuke Galovića, Darije Gongeta, Josipa Lovretića, Anice Valenćik i Marije Vukoja govorili su Gabriela Abra-mac, Antonijo Bertić, Laura Drna-sin, Iva Gluhaković, Josip Lukač, Matea Matanović, Suzana Mišić, Gabriela Peranović, Matea Sunđi, Denis Šalković, Marko Šokčević, Issydora Rossanda Tešić, Tina Ukić, Ivan Brnatović, Nikolina Ilijević, Luka Kovačić, Ivana Tola, Ena Tunjić i Marinela Varzić.

Mentorice su bile Anica Valenćik i Daria Gongeta.

Osim Otočana, u programu pri-redbe sudjelovala su i djeca iz Komletinaca, Vinkovaca, Ivanko-va, Bošnjaka, Cerića i Retkovaca. Štokavčiće je idejno osmislila i pri-redbu pokrenula dr. Anica Bilić još 2004. Imenu štokavčića kumovao je Mladen Kušec, a tijekom svih tih godina sve je uspješno organizira-la voditeljica štokavčića i autorica tekstova pisanih slavonskim dija-lektom Ksenija Petričić. Program Šokačke riči realiziran je pod po-

kroviteljstvom Zajednice kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovar-sko-srijemske županije.

Cilj je te priredbe sačuvati od zaborava starinski govor, kao dio kulturne tradicijske baštine toga di-jela Hrvatske pa su svi sudionici za-služili zahvalnost za svoj doprinos održavanju Šokačke riči. Priznanje na suradnji valja odati i učeničkim roditeljima, osobito majkama i ba-kama, koje su se potrudile da otočki mališani još jednom zablistaju u li-jepom i raskošnom šokačkom ruhu.

Anica Valenćik

Osnovna škola Josipa Lovretića otoK

Uspješan nastup na Šokačkoj riči

Otočki štokavčići na priredbi u Vinkovcima

Pratili te pjesnici u pokojCijenim Ružicu Juras kao odgajateljicu, poštujem kao čovjeka i zahvalno je prizna-jem kao jednu od nekoliko učitelja svoga života

Ružica Juras, djevojački Bingold rodila se u Kra-pini 19. veljače 1934., a umrla u Rovinju 12. stude-noga 2010. Gimnaziju je završila u Krapini, a studij hrvatskog, njemačkog i ruskog jezika u Zagrebu. U Krapini je neko vrijeme radila kao gimnazijska profesorica. Godine 1965. ona i suprug Zoran, pro-fesor matematike, doseliše se u Rovinj. Od 1984. do 1991. bila je direktorica OOUR-a s nastavom na hrvatskom jeziku Centra za usmjereno obrazo-vanje, a od 1992. do umirovljenja 1993. ravnateljica Srednje škole Zvana Črnje. Godine 2004. dobitnica je nagrade grada Rovinja za životno djelo.

Kad mi je prijateljski glas javio da je umrla pro-fesorica Ružica Juras, osjetio sam prazninu, a za-tim su navrli stihovi iz Utjehe kose Antuna Gustava Matoša:

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao [...] U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

Jasno vidim tu njenu čudesnu kovrčavu kosu, si-jedu već 1975. kad smo kao horda Vizigota krenuli u pohod na sveti brežuljak rovinjske Gimnazije, kosu što je uokvirivala toplo i oblo majčinsko lice i nasmiješene oči što su pune četiri godine praštale naše pubertetske barbarluke. Već smo se tada neodređeno osjećali povlaštenima što nam je sve četiri godine predavala i vrlo određeno zadovoljn-ima što nas je kao razrednica dvije godine čuvala od svijeta i štitila od nas samih.

U to sam doba pružao otpor učenju hrvatsko-ga jezika vjerujući da će mi uvijek biti dovoljan naš rovinjski srpsko-čakavsko-talijansko-hrvatski jezični čušpajz. Uvijek sam uspijevao izmudrijati dobar odgovor iz lektire bez čitanja izvornih djela, na što sam, poput svake neznalice, bio silno pono-san. Ipak, dubok utjecaj profesorice Juras osvijes-

tio sam već na fakultetu, kad su riječi Povratka Dobriše Cesarića (što ih je ona, zajedno s drugim književnim biserjem, neumorno po-lagala pred nas) počele cvjetati smislom:

Ko zna (ah niko, niko ništa ne zna. Krhko je znanje!) Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje

Od tada je prošlo trideset godina. Još učim hrvats-ki jezik i znam da sam okajao svoje srednjoškolske grijehe, ispravio propuste i obilato nadoknadio nepročitanu lektiru, ali stalno osjećam da sam joj dužan još više i još bolje jer je ustrajno i strastveno žarila svojim pozivom, ne puštajući na nj ni puhor neznanja i nezahvalnosti niti pepeo rutine i odga-jateljske ravnodušnosti. Nikad nije doznala koliko njena duhovna djeca čuvaju i dijele njeno nasljeđe. Neka joj to kaže Pobratimstvo lica u svemiru Tina Ujevića:

Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti koji nepoznati od tebe žive tvojim životom. I ono sve što ti bje, ču i što sni gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ružicu Juras cijenim kao odgajateljicu, poštujem kao čovjeka i zahvalno je priznajem kao jednu od nekoliko učitelja svog života. Svjedočim da se na nju ne odnosi upozorenje iz Opomene Antuna Branka Šimića i nadam se da se odazvala pozivu pjesnika:

Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!

Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda!

Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zvijezda!

Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde!

Neka joj je laka zvjezdana prašina!Boris Drandić

sjEĆANjE NA PROFEsORIcU RUŽIcU jURAs


Gaganje i socijalna kompetencija Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Martinje je prošlo, tuste guske su oče-rupane i završile su na ražnju, ali gaga-nje kod nas ne prestaje. Kao da smo postali eldorado za raznovrsne gage i mage koji se iz bijela svijeta nekako kod nas udomaćiše i malo, pomalo pa eto veselja, go-stuju vesele spodobe i educiraju i odgajaju našu mladež po svojoj mjeri. Čim jedno ode, drugo se već najavljuje i reklamira, gledaju nas pokraj putova, blistaju s ekrana malih i velikih, nude se po plaćenim i besplatnim tiskovi-nama, najavljuju, hvale, zovu sebi.

Šarene slike, obnažene starlete, narogušeni rokeri, pan-keri, donose nam svoj stil života, a traže koješta, netko led, netko maserke, netko sirovo meso, krv pravu i umjet-

nu. Za njih se nađe sve. Zna se da je narod oduvijek volio cirkuse i cirkusante, ali ovoliko toga što se na-vadilo na naše recesijske prilike i neprilike, teško je probaviti. U redu, odabrali smo slobodu i demokraci-ju pa možemo mirne duše uživati u tim spektaklima.

Jedino se bojim da ti na-pirlitani i bizarni stvorovi

možda donose nama nešto čega se poslije nećemo moći lako otresti i osloboditi. Sipaju oni svoje zakone i pravila, svoje poruke i pouke, a naša mladež to upija mnogo lakše nego infinitezimalni račun. Istina, dijete može preživjeti i bez računa, ali će teško steći onu nauku za koju se zalaže naš kurikulum.

Po pravilu su se ti moderni cirkusanti okušali gotovo u svim porocima, isprobali sve što život pruža pa se javno hvale da su se drogirali, pili, prodavali svoje meso i ko-sti. Jedan, svjetski poznat pjeva o tome da je svoju dragu morao ubiti i zakopati u vrtu, jer ju je previše volio. To se kod nas prodaje, a još gore to se kod nas već i događa. A mi s druge strane organiziramo okrugle stolove, radio-nice, parlaonice o tome da želimo odgajati čednu, sretnu, pristojnu, uljuđenu, kompetentnu dječicu.

Primjerice, te naše kompetencije nekako nam teško idu od ruke, djeca nam nisu više socijalno kompetentna, što će reći nije im društveni život na visini, ne vole se, ne druže se, međusobni odnosi su na niskoj razini, socijalno ozračje je negativno, nasilje svake vrste vidi se u svakoj školi. Po uzoru na svjetske zvijezde, naša mladež želi sve isprobati, odmah i sad, ako nema, onda je frustrirana, ako ima, onda luduju u skupim automobilima, oponaša gage i mage, obnažuje grudi i stražnjice, jer je ljepše biti druga-čiji, a nije joj baš do socijalne kompetencije.

Na to sve mi našoj dječici, maloj i velikoj, dovodimo baš takve socijalno nekompetentne gage i mage, koji ne-maju pojma o tome da mi želimo socijalnu kompetenciju. Možda priželjkujemo kompetenciju, ali ona nije korisna onima koji žele samo lovu do krova po svaku cijenu. Mi mislimo da možemo u školama odgajati djecu, ali odgoj se događa negdje drugdje. Taj odgoj i ti doživljaji vriske, omame, nisu nikako u skladu ni s našim kurikulom, ni s našom tradicijom, a još manje s našim plemenitim namje-rama da budemo zemlja znanja i izvrsnosti.

Nisu naša djeca lijena, nisu nesposobna, nisu glupa, nadarena su i vrijedna. Ne obožavaju baš svi tuđe šarene krpice, nego vrijedno vježbaju, treniraju, natječu se, pišu, slikaju, pobjeđuju po svijetu i donose medalje, priznanja, pohvale. Ali to nije popraćeno blistavim glamurom, o tome ne pišu tiskovine, ne slikaju naše mlade veslače, košarkaše, plivače, matematičare, informatičare i druge afirmirane pojedince.

Na međunarodne turnire naša djeca idu o roditeljskom trošku, plaćaju put i nose svoje sendviče. O tim mladim pregaocima ne zna se gotovo ništa kao da to nije najbo-lji primjer socijalne i druge kompetencije. Možda bi uz malo truda i dobre volje takva djeca mogla poslužiti za primjer i biti uzor drugima, samo kad bismo se i upola manje oko njih potrudili i medijski ih bar ponekad popra-tili. Naša djeca zaslužuju mnogo više pažnje i brige nego što im pruža ovo društvo.

Naša djeca zaslu-žuju mnogo više pažnje i brige, nego što im to pruža ovo društvo

suradnici javljaju

Na©a SVaKIDa©NjICa

U Dječjem vrtiću Cvrčak u Malom Lošinju pe-dagošku godinu obilježava mnoštvo raznoli-kih aktivnosti iz područja ekologije. Iako se

takve aktivnosti već godinama provode u odgojnom i obrazovnom radu s djecom, značajno je da su na te-melju proširivanja takvih sadržaja na sve skupine od jasličkih do predškolaca, među roditelje, zaposlenike vrtića i lokalnu zajednicu, svojim zalaganjem stekli međunarodni status ekološke škole i zaslužili Zelenu zastavu. Dvije tematske cjeline kojima su se bavili bile su otpad (može li se iskoristiti još jednom) i lje-kovito i jestivo bilje našega kraja.

Rad i djelovanje vr-tića potiču i gradske vlasti. Obnovljeno je centralno grijanje vrti-ća pa se tako ustanova približila onom dijelu Državnih pedagoških standarda koji propisu-ju 22 Celzijeva stupnja u sobama za boravak djece, što do sada nisu ostvarili. Investicija je vrijedna 2,5 milijuna kuna, a dio od 850.000 kuna, osigurao je Fond za zašti-tu okoliša i energetsku učinkovitost. Koristeći solarnu energiju i ukapljeni naftni plin, isključujući potpuno loživo ulje i smanjujući upotrebu električne energije, povećali su ekološku angažiranost.

Prva je faza potpuno završena 8. listopada 2010. go-

dine, a prema riječima gradonačelnika Cappellija, dru-gu fazu planiraju za 2011. i tako bi bili riješeni problemi s grijanjem i hlađenjem, a bezbrižno djetinjstvo djece bit će za nekoliko stupnjeva toplije zimi i hladnije ljeti.

Zadovoljni i ponosni krećemo u drugu godinu me-đunarodnog ekološkog programa s tematskim cjelina-ma Obnovljivi izvori energije i Zdravi život u kojima će se usredotočiti na važnost pravilne prehrane, vode i kretanja za održavanje zdravlja čovjeka. Sve će to ostvarivati uz njihovu misao vodilju koja ih stalno podsjeća na važnost i vrijednost prirodnog okruženja koje mogu, žele i moraju sačuvati za buduće narašta-je, a ona glasi: Posadi stablo ili samo cvijet, uz malo truda uljepšat ćeš svijet!

Radmila Bišćan

Dječji vrtić Cvrčak

Poticaj ekologijimaLI LoŠINj

Već tradicionalno, Europski tjedan mobilnosti obilježen je u Dječjem vrtiću u Ivanić Gradu brojnim aktivnostima usklađenima s ostalim

gradskim događanjima. Sa sloganom Putuj pametnije - živi kvalitetnije složili su se svi zaposlenici i dje-ca te je osmišljeno niz prigodnih događanja na nivou ustanove i pojedinih skupina, u suradnji s roditelji-ma i gradom. Svi zaposlenici vrtića priključili su se poticanju vožnje bicikla kao ekološkog prijevoznog sredstva i pješaćenju kao ljudima najprirodnijeg na-čina kretanja kroz akciju Biciklom i pješice na posao. Sudionici s najviše prijeđenih kilometara biciklom i pješice tijekom Tjedna mobilnosti dobili su prigodne nagrade i priznanja.

Kroz zajedničku jutarnju tjelovježbu djece i odgaja-telja jačala se svijest o važnosti i potrebi tjelovježbe u cilju podizanja kvalitete djetetovog boravka u vrtiću. Organizirana je i popodnevna vježbaonica za djecu i njihove roditelje da bi se potaknula redovita tjelo-vježba i unaprijedila su-radnja s obitelji. Vježba-nje je popratila i lokalna televizijska postaja. Dje-ca starijih skupina Ža-bica, Zvjezdica i Ježića promatrala su prometnice u blizini vrtića te prebro-javala i bilježila vozila s jednim ili više putnika, autobuse, bicikle, kami-one, traktore, motore i pješake.

Tim se istraživanjem željelo u djece osvijestiti važnost odgovornog korište-nja automobila i potaknuti pješačenje i vožnju bici-klom kao ekološkog načina prijevoza. Vrtićanci su uz malu pomoć svojih odagajateljica načinili prigodne plakate s rezultatima svog promatranja te zaključili da odrasli i nisu baš previše ekološki osjetljivi pa se nače-šće voze sami u automobilima. Dječji se vrtić povezao i s Biciklističkim klubom i u posjet pozvao sportaše-bicikliste koji su djecu upoznali s pravim sportskim biciklom. Pokazali su svu potrebnu opremu koju treba imati sportski bicikl te uz pomoć djece napravili uspo-redbu sportskog i običnog bicikla. Djeci su priredili i kratku utrku na dvorištu objekta na Žeravincu.

Na poligonu za bicikle na Trgu Vladimira Nazora natjecali su se u vožnji spretnosti i roditelji, odvoje-no mame i tate, a pobjednici su nagrađeni prigodnim darovima i diplomama. Odgajateljice su osmislile i

nekoliko prigodnih letaka namijenjenih djeci i odra-slima u kojima se ističe važnost pješačenja i vožnje biciklom kao ekološkim prijevoznim sredstvom te se upozorava na pozitivne učinke takvog načina rekrea-cije za zdravlje. Stoga su se i djeca iz objekata Livada i Suncokret uputila na zdravu šetnju ulicama grada do Trga Vladimira Nazora gdje su zajedno oslikala asfalt veselim crtežima i uživala u jabukama.

U objektu na Žeravincu organizirana je i akcija raz-mjene starih bicikala, tricikala, romobila i rola da bi se u djece i odraslih potaknula svijest o važnosti re-cikliranja i štednje, što je njima u ekološkom vrtiću osobito važno. Starije skupine posjetile su Tehnički muzej u Zagrebu, vidjele brojna prijevozna sredstva i upoznala njihov razvoj od početaka do današnjih dana.

Cilj svih tih akcija i događanja bio je jačanje svijesti o važnosti i potrebi tjelovježbe i kretanja, poticanje odgovornog korištenja automobila uz osvještavanje problema zagađivanja ispušnim plinovima i bukom te usvajanje pravila odgovornog ponašanja u prometu.

Ana Marija Pavlić

Dječji vrtić

Putuj pametnije - živi kvalitetnije

IVaNIĆ GraD

Cilj svih akci-ja bio je jačati

svijest o važnosti i potrebi kreta-nja te usvajati

pravila odgovor-nog ponašanja u

prometu

Kontrolirano kretanje gradskim ulicama

Posadi stablo ili samo cvijet, uz

malo truda uljep-šat ćeš svijet! -

osnovna je misao vodilja

Obnovljen krov na zgradi vrtića


suradnici javljaju

Učenici Osnovne škole Zapruđe iz Zagreba prisustvo-vali su povijesnom proglašavanjem 10. studenoga Danom bez maltretiranja. Poticaj je dala radijska

postaja Antena iz Zagreba, koja provodi akciju Stop mal-tretiranju, za djetinjstvo bez ožiljaka, kojom želi senzibi-lizirati javnost za problem nasilja među djecom i mladi-ma. Osnivanje Dana bez maltretiranja podržale su mnoge poznate osobe koje su odlučile razgovarati s učenicima. Glumice, voditeljice, pjevači i sportaši otvoreno su iznosili svoja iskustva iz školskih dana.

To je potaknulo učenike da progovore o svojim iskustvi-ma i problemima nasilja, bilo verbalnog, psihičkog ili fizič-kog, s kojim se susreću u razredu, školskim hodnicima ili dvorištu, a koje ostavlja duboke ožiljke i patnje. Na svaku iznesenu situaciju odrasle osobe iz javnog života pokušale su dati savjet svakom učeniku za njegov problem. Budući da je strah prva prepreka za rješavanje problema nasilja, uvijek je važan korak obratiti se starijima u školi, profeso-rima, pedagogu, ravnatelju i roditeljima.

- Ne okreći glavu od nasilja, prijavi ga, i ne uzvraćaj istom mjerom kao nasilnik! - poruka je koja izbija u prvi plan.

Kao vrhunac druženja bilo je zborno izgovaranje Prisege za djetinjstvo bez ožiljaka za sve znane i neznane djevojčice i dječake koji trpe nasilje ili slučajeve kad je nasilje završilo tragično.

- Stop napadačima i nasilnicima, učinimo sve što može-mo, zaštitimo našu djecu, ona su naše najviše blago. Ovo je naša ulica, ovo je naša škola, u njoj moramo biti sigurni!

Na kraju je svaki razred dobio uokvirenu diplomu koja će ih trajno u razredu podsjećati na Dan bez maltretiranja. Zato neka svaki dan bude dan bez nasilja, dan učenja, rasta, ve-selja i lijepog druženja. Škola je dobila besplatne ulaznice za kazališnu predstavu Zagrebačkoga kazališta mladih Ovo je mogla biti moja ulica, koja problematizira istu temu.

Sanja Dajić

ZaGreb

Stop maltretiranju!

Osnovna škola Zapruđe

Potpuno je ostva-ren osnovni cilj projekta: pribli-žiti djecu knjizi i potaknuti ih na čitanje

Dani Martinja u voćanskom kraju, osim tradicionalnoga krštenja mošta, imaju po-

sebno značenje, jer se obilježava i Dan Župe sv. Martina biskupa i Dan općine. Tom su prigodom uče-nici i učitelji Osnovne škole Andri-je Kačića Miošića iz Donje Voće pripremili svečanu priredbu, izlož-bu i domjenak. Nazočili su učenici i učitelji matične i Područne škole Antuna Gustava Matoša, roditelji, županijski i općinski čelnici. Pro-gram je sadržavao recitale o Marti-nju, jeseni, zavičaju, radove bivših učenika, izvedbe glazbene grupe i školskoga zbora, a završio je pri-godnim govorom načelnika općine Krune Jurgeca i ravnateljice Rahe-le Blažević.

Nakon priredbe, gosti su razgle-dali izložbu starih voćanskih na-rodnih nošnji te stolnjake, ručnike,

zidne krpe i druge ručne radove iz bakinih škrinja, koju su u jednoj učionici postavili članovi školske zadruge Hižica. I sam se načelnik općine za ovu prigodu odjenuo u repliku voćanske nošnje. Potom su učenici, učitelji i njihovi gosti obje-dovali u školskoj blagovaonici.

Nakon objeda, svi su u župnoj crkvi bili na misi koju je predvodio fra Bono Šagi, obiteljskim korije-nima rodom iz Donje Voće. Učeni-ci članovi Školske zadruge Hižica iskoristili su prigodu i prodavali po

simboličnim cijenama svoje ruko-tvorine i kolače, a sav prihod ide u blagajnu školskoga projekta Djeca za djecu.

Zadovoljni što su ugostili dra-ge goste i uspjeli prodajom barem malo pomoći nekom od svojih prijatelja, učenici i njihovi gosti priključili su se veseloj atmosfe-ri proštenja. Tako su i svi učenici dobili priliku da svu svoju pažnju usmjere na njima najzanimljivije šarene proštenjarske štandove.

Biljana Jurić

Osnovna škola Andrije Kačića Miošića

Martinje u školiDoNja VoĆa

Program je sadržavao prigodne recitale i glazbene izvedbe, a prisus-tvovali su mu i učenički roditelji te mnogi gosti

Humanitarna prodaja učeničkih rukotvorina

Mjesec hrvatske knjige obilježa-va se u knjižnicama i školama diljem Hrvatske. Suradnjom

Srednje škole Stjepana Ivšića u Orahovici i mje-snog ogranka Matice hr-vatske, u školi su održane vrlo zanimljive aktivno-sti. Sat povijesti imao je povjesničar dr. Ive Ma-žuran, autor monografije Orahovica 1228.-2008. Znanstveno je obradio sva razdoblja grada, od njego-va prvog spomena do da-nas. Ta vrijedna i bogato opremljena monografija sadrži niz fotografija te drugu grafičku i slikovnu građu. Rijetki istraživači goto-vo sav svoj intelektualni potencijal i stva-ralački napor usmjeravaju na jedan pro-jekt i rijetki su projekti koji zaokupljuju duh istraživača, kao što je to slučaj s dr. Ivom Mažuranom. Orahovicu je posje-tio i Đuro Vidmarović, koji se od 1972. bavi književnim radom te proučavanjem povijesti. Govorio je o književnoj baštini hrvatskih narodnih manjina u susjednim

zemljama te o mnogim drugim zanimlji-vim temama.

U povodu 19. obljetnice pada Vukova-ra školu su posjetili Vladi-mir Voloder te Tomislav i Miroslav Josić. Prisjećali su se teških dana, kada su s nekolicinom svojih prija-telja dugo odolijevali broj-čano jačem neprijatelju. Ishod je bio nevjerojatan, pobijedili su. Rat za Vuko-var službeno je završio 18. studenoga 1991., a dan na-kon toga u dijelu Vukova-ra nazvanom Peyton vodi-la se jedna od najkrvavijih

bitaka. Nekoliko ljudi, među njima i njih trojica, borili se protiv cijele vojske. Priča o tomu kako su preživjeli logore i osude na smrt, na sudu u Beogradu, gotovo je nevjerojatna. U povodu njihova dolaska postavljena je u školi i prigodna izložba pod nazivom Dobro nam došli heroji Vu-kovara, koja ih je ugodno iznenadila.

Na svim susretima bila je iznimna po-sjećenost.

Damir Najmenik

Srednja škola Stjepana Ivšića oraHoVICa

Sat povijesti

U povodu obljetnice Vukovara školu su posjetili Vladimir Voloder

te Tomislav i Miroslav Josić

Suradnjom ško-le i mjesnoga ogranka Matice hrvatske održane su vrlo zanimljive aktivnosti

Natjecanje Čitanjem do zvijezdaPreLoG

Knjiga je opet u modi Natjecanje u kvizu Čitanjem do

zvijezda u organizaciji Hrvatske mreže školskih knjižničara i Žu-

panijskoga stručnog vijeća školskih knjižničara Međi-murske županije uspješno je održano i u ovoj, drugoj godini postojanja. Potpuno je ostvaren osnovni cilj pro-jekta: približiti djecu knjizi i potaknuti ih na čitanje, što potvrđuje i podatak da se ove godine povećao broj sudionika. Prošle se godine natjecalo 18 ekipa, a ove čak 22 iz različitih škola Međimurske županije.

Natjecatelji su čitali knjige Sanje Pilić Sasvim sam popubertetio, O mamama sve najbolje i Mrvice iz dnevnog boravka te Pustolovine Toma Sawyera Marka Twai-na. Osim u kvizu znanja, mali su se čita-telji ogledali i u izradi plakata o temi Tom Sawyer.

Učenici su čitanju i natjecanju pristupili vrlo ozbiljno, što pokazuju i odlični rezul-

tati pa su dodijeljena dva prva i tri treća mjesta. Prvo mjesto podijelili su učenici iz OŠ Tomaša Goričanca iz Male Subotice i

III. OŠ Čakovec, drugo je pri-palo ekipi iz OŠ Nedelišće, a na trećem su se mjestu našli natjecatelji iz OŠ Kotoriba, OŠ Belica te OŠ Sveti Juraj na Brijegu. Prosudbena ko-misija za plakate proglasila je najboljima osnovnoškolce iz Ivanovca i Nedelišća, drugi najuspjeliji plakat pristigao je iz OŠ Kotoriba, a treći iz Prve OŠ iz Čakovca.

Natjecanje je prošlo u ve-drom i veselom ozračju, ovaj

puta u organizaciji OŠ Prelog, čiji su uče-nici pripremili i kratak program dobrodoš-lice. Natjecatelje je u uvodnom dijelu po-zdravio i voditelj ŽSV-a školskih knjižni-čara Međimurske županije Dražen Ružić. Pohvalno je što se povećava zanimanje za knjigu pa će vjerojatno sljedeće godine biti još više natjecatelja.

Tihana Preksavec

Jagica Kušan (1961. - 2010.) Dana 9. listopada 2010. tiho nas je i prerano napustila draga kolegica

Jagica Kušan. Izgubila je najtežu bitku u životu, bitku s teškom bolešću. Djelatnici Osnovne škole Mate Lovraka iz Petrinje, uz njezinu obitelj, brojnu rodbinu i prijatelje, ispratili su je na vječni počinak na mjesnom groblju u Taborištu, gdje je i živjela sa svojom obitelji.

Rođena je 21. rujna 1961. u Gorama pokraj Petrinje. Ondje je završila osnovnu školu, a srednju i Pedagošku akademiju u Petrinji. Niz godina radila je u Zagrebu, u Prvoj osnovnoj školi Bartola Kašića, a nakon Domovinskoga rata vratila se na svoje ognjište i počela raditi u Osnovnoj školi Mate Lovraka u Petrinji. S velikom je ljubavlju i požrtvovnošću zajedno sa suprugom i djecom obnavljala svoj dom, unoseći u njega mnogo topline.

U našem će sjećanju ostati kao vrijedna i odgovorna osoba koja je uživala u svom poslu, nadasve voleći svoj razred i dječicu. No, najveću je požrtvovnost pokazivala u krugu svoje obitelji i uvijek s ponosom i toplinom pričala o svojima Zdenku, Mariji i Ani.

U ime djelatnika Osnovne škole Mate Lovraka Petrinja Ljiljana Sigur

U sPOMEN


mediji

U Izložbenom salonu “Izidor Krš-njavi” Škole primijenjene umjet-nosti i dizajna, u Zagrebu, upravo

traje izložba pod naslovom Osjećaj boli u radovima umjetnica-edukatorica izražen

u mediju digitalne fotografije. Izložba je otvorena u ponedjeljak, 15. studenoga a dio je složenoga projekta Kako izraziti osjećaj u mediju digitalne fotografije? kojim se želi istražiti i naći odgovor pi-tanje koliko je u suvremenom društvu, u globalnim, regionalnim, nacionalnim okvirima, važno izražavanje osjećaja, s konkretnim naglaskom na možda najteže prihvatljivome osjećaju – osjećaju boli te koja je uloga likovnoga obrazovanja u traženju odgovora na ova pitanja u sklo-pu estetske, kognitivne i emocionalne sastavnice umjetničkoga odgoja i obra-zovanja.

Cilj prve faze projekta bio je istraži-ti kako se može izraziti osobno iskustvo boli (fizičke boli, mentalne ili emocional-ne boli) ili svoje viđenje boli drugih (kao oblik društvene angažiranosti) digitalnom fotografijom kao sredstvom umjetničkog izraza.

Ovaj međunarodni likovni projekt u cijelosti se temeljno ostvaruje suradnjom članova Međunarodnog društva za obra-zovanje putem umjetnosti – InSEA, od-nosno Hrvatskog vijeća InSEA-e (HRV-InSEA). Suorganizator je izložbe Škola primijenjene umjetnosti i dizajna u Za-grebu.

Odabir fotografija za izložbu, na kojoj je izloženo 40 radova umjetnica iz petnaest zemalja, izvršilo je stručno povjerenstvo u sastavu: Branka Hlevnjak, povjesničar-ka umjetnosti, Danijela Lušin, akad. sli-

karica-grafičarka i fotografkinja, Dijana Nazor, prof. likovne kulture, umjetnica i članica InSEA-e/HRV-InSEA-e, Barbara Vujanović, povjesničarka umjetnosti, i Mirjana Tomašević Dančević, prof. povi-jesti umjetnosti i likovne kulture, članica predsjedništva europske InSEA-e i pred-sjednica HRV-InSEA-e.

“Premda je BOL odabrana kao prva tema likovnoga istraživanja Projekta upravo zbog sveopće prisutnosti u najra-zličitijim formama pojavnosti u životima ljudi i u suvremenim stručnim i popular-nim raspravama te u određenim razdoblji-ma i segmentima povijesti umjetnosti, u javnosti se i danas nerado osobno govori o boli, posebice ne o vlastitoj boli“ – isti-če, među ostalim, u predgovoru Kataloga izložbe Mirjana Tomašević Dančević, uz napomenu da upravo umjetnosti u nasta-

vi nude mogućnost aktivne komunikacije s potisnutim osjećajima i problemima te sveukupnim svijetom oko sebe. “Ovom se izložbom“ – kaže ona – “umjetnici-edukatori ujedno pripremaju za rad na projektu s učenicima, uz preporuku struč-ne suradnje sa školskim psiholozima i pe-dagozima.“ (ri)

Kako izraziti osjećaj boli

IZLOŽBAGradDubravku Dujiću Dunji

(Vukovar)

Grad nije od krvi i mesa. Ubijati cigle, slijepe oči kuća: zar je to junaštvo? Grad je ime i mit: neko ranjeno stablo, nepopijena voda, nenapisana knjiga. Grad je tržnica snova pod krilom golubova. U očima ranjene cigle. Grad je biće u nama, prije i poslije nas. Nije ono što mislimo. Pamti mnogo više. Upisao nas je u knjigu rođenih, u knjigu umrlih nas piše. Grad je duboki bunar iz kog se sunce diže. Grad raste, grad umire. Ne umire kao ljudi. Njegovi temelji nikada ne umiru. Na njima zidamo veličajne snove prošlih i budućih gradova. U dosluhu sa svemirom mi smo neograničeni u mogućnostima. Grad u nama živi: kratko, intenzivno, skrbnički. Ranjeni grad urlikne prazninom, čovjek nevjericom. Grad šuti, čovjek pati. Kroz prostrijelnu ranu, zajedno, gledamo zvijezde.

Knin, 17. studenoga 2010.

Najavljujemo...

DRUGI PROGRAM, srijeda, 24. studenog 2010., 8.50 i 14.15

PREDsTAVA I FORUM KAZALIŠTEU ovoj emisiji razgovaramo o konceptu Forum kazališta i pred-stavi mladih glumaca 15. gimnazije „Priča o našem Zagrebu“, koja je proizašla iz tog koncepta, a prikazuje problem nasilja u gradu.Urednica: Anamarija Simonelli MilkovićNovinarka: Tina Zlatar

DRUGI PROGRAM, Četvrtak, 25. studenog 2010., 8.50 i 14.15

KOKIcE - emisija o filmu za djecu i mladeU 307. emisiji Kokice razgovaraju s Danielom Živković i Miha-elom Gradečak, mladim animatoricama i autoricama filma Drvo te otkrivaju što će se zbivati na 42. reviji hrvatskog filmskog i videostvaralaštva krajem studenoga u Samoboru. Kao film tjed-na predstavljamo romantičnu komediju Cura na lošem glasu, a podsjetit ćemo se i slavne filmske negativke, Zločeste vještice od Zapada u filmu Čarobnjak iz Oza. Također, predstavljamo i Emmu Watson, glumicu koja je utjelovila Hermionu u serijalu filmova o Harryju Potteru. Na kraju emisije pogledajte insert iz igranog filma Jučer! Danas?! Sutra???, mladih filmaša iz Muš-kog učeničkog doma Dubrovnik i Škole filma Šipan.Voditeljica: Sandra BosnarScenarist: Boško PiculaRedateljica: Sanja AničićUrednica: Zinka Kiseljak

ŠKOLA U BOLNIcIDanas u Školskom programu razgovaramo o školi u bolnici. Naime, postoje situacije kada nastava napušta školske klupe. U slučaju bolesti i oporavka te tijekom boravka u bolnici djeca imaju pravo na obrazovanje – na školu u bolnici koja će im omogućiti nastavak učenja i kasnije lakši povratak u školu. Urednica: Ana JurišićNovinarka: Ana Macan

sigurnost i zaštita djece na internetuPetak, 26. studenoga 2010. u 11.30 sati

Internet je danas sastavni dio obrazovanja i života, posebno djece i mladih, pa je uloga škole u upoznavanju djece sa sigurnim načinima njegove primjene iznimno važna.

U Tehničkoj školi Požega provedeno je istraživanje i priku-pljanje podataka o iskustvima učenika u radu na internetu, ko-rištenjem Upitnika o iskustvima djece na internetu. Upitnik su sastavljali stručnjaci Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, a sadrži pitanja o navikama djece pri korištenju suvremenih tehno-logija, o njihovim iskustvima vezanima uz nepoželjna izlaganja seksualnim sadržajima i neposrednim reakcijama nakon njih te iskustvu elektroničkog nasilja, kako iz pozicije doživljenog, tako i onoga počinjenoga prema drugim korisnicima. U predavanju će biti prikazana analiza rezultata ankete u kojoj je sudjelovalo 100 anonimno anketiranih učenika požeške Tehničke škole.

Webinar će voditi Marina Mirković, dipl. ing. elektrotehnike, nastavnica računarstva i profesorica mentorica u Tehničkoj školi Požega.

HtV Školski program(izbor)

Marija Krstić-Lukač, ravnateljica Škole primijenjene umjetnosti i dizajna, Mirjana Tomašević Dančević i Branka Hlevnjak na otvaranju izložbe (izvor: www.akademija-art.hr)

Barbara Bickel (SAD), Svjedočenje

Vladimira Bošnjak (Hrvatska), Omeđena Mira Boroš (Hrvatska), Oproštaj

Web Webinar


Tout l’Europehttp://www.touteleurope.eu

Pokrenut 2006. godine kao prvi frankofonski informativni portal o europskim pitanjima (dotično – temama Europske Unije), Tout l’Europe nastoji ostvariti dvostru-ku zadaću. Prvo, dio njegovih stranica – imajući na umu odgoj-no-obrazovne ciljeve – daje pre-gled razvitka europske ideje i EU, ključnih datuma i zaslužnih osoba (od, primjerice, klasičnog grčkog mita o Europi i Rimskog Carstva do Lisabonskog ugovora; od K. Adenauera do J. M. Barrosoa). Tu su i prilozi o današnjoj EU, njenim državama članicama, zajedničkim institucijama, budžetu, donoše-nju odluka, temeljnim načelima i ključnim propisima. S tim pove-zano, portal ostvaruje svoju drugu zadaću – informiranje posjetitelja o aktualnim zbivanjima, od kraćih najava i obavijesti do analiza i ra-znih promišljanja pojava, proble-ma i procesa u Europi, uključujući,

dakako, i pitanja daljnjeg prošire-nja EU.

Portal nudi širok spektar tema iz političkog, društvenog i gos-podarskog života, a omogućuje i pretraživanje sadržaja za koji je in-ternetski posjetitelj stranica (inter-naute) posebice zainteresiran. Uz to, redakcija ovoga portala održava i poseban blog, eToile, te objavljuje biltene koji daju uvid u pisanje ra-znih medija o europskim temama.

Otvarajući prostor višejezičnosti, portal Tout l’Europe od ove godine dio sadržaja objavljuje na engle-skom i njemačkom jeziku. Time pri-vlači i posjetitelje koji se ne služe francuskim jezikom te postaje mje-stom koje širom međunarodnom suradnjom, razmjenom iskustava i mišljenja, nastoji pridonijeti demo-kratskim raspravama o budućnosti Europe te učvršćivanju zajedništva unutar Europske Unije.

A. Jelin

mediji

KaZaLIŠte

Ivor Martinić, Drama o Mirjani i ovima oko nje, u redateljstvu Anje Maksić Japundžić, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 2010.

Prva izvedba u 150. godini Hrvatskoga narod-noga kazališta u Zagrebu dramolet je mla-dog autora Ivora Martinića (Split, 1984.),

koji prikazuje banalitet, ali i užas svakidanjice u tipično postmodernističkome pristupu, više sličnu filmskom scenariju negoli kazališnom komadu. Mirjana je u Hrvatskoj navodno najčešće ime žena rođenih šezdesetih godina, a ova - jedna od njih - tajnica je u nekom poduzeću s bolesnom majkom i nadobudnom kćeri, rastavljena, s tri muškarca (njezin bivši, neki bezlični muški komad znatno mlađi od nje i, naravno, njezin direktor, a njegova žena to zna!). Banalno da banalnije ne može biti, a sve završava domjenkom u poduzeću, tijekom kojega mama umire, kći ne baljezga više o Ame-rici (poput Čehovljevih “sestara“ o Moskvi), kao mjestu čežnjiva života (inače u svemu ima čehov-ljevskoga miomirisa). Mirjana je, kao i obično, na kraju priče sama - ni tužna ni radosna, i tako to! Taj banalitet i svakidanju otuđenost ljudi mladi je autor i htio predstaviti u nizu dijaloga i pokazao se pritom iznimno talentiran, s posebnim darom zapažanja i osjećajem za zbilju.

Nakon praizvedbe u Beogradu (je li to ponovno neka “osovina“ Split - Beograd?), zagrebačke se izvedbe dočepala mlađa redateljsko-dramaturgij-sko-scenografsko-kostimografska ženska ekipa, stanovito mlađe dobi: Anja Maksić Japundžić, Di-ana Meheik, Ana Martina Bakić te Mirella Prote-ga, dok su muškarci u drugom planu: učitelj plesa (Rajko Pavlić), oblikovatelj svjetla (Deni Šesnić), oblikovatelj tona (Stipe Smorković), skladatelj (Dario Bulić) i grupa Soulfingers, no njihov pro-fesionalni uradak je ono vrjednije, ako ne i jedino vrijedno u ovoj priredbi.

Naime, redateljica je taj spisateljski simpatičan

dramoletić pogodan za komornu izvedbu postavila na konstrukcijsku grdobinu, na pozornici koja se rotira i na kojoj se svi gombaju i viču, uz glazbu koja nesnosno trešti. Redateljicu su na njezinoj Akademiji očito naučili da sve treba igrati “agre-sivno i progresivno“, što vodi do potpune negacije svega u kazalištu znana i prihvaćena, do besmisla.

Almu Prica (Mirjanu) gledao sam i u beznad-nijim prigodama, no snalazi se ona, a o drugim glumcima (Maja Posavec, Branka Cvitković, Li-vio Badurina, Lana Barić, Siniša Popović, Vanja Matujec, Bojan Navojec, Marijana Mikulić) nema se što zboriti, jer zapravo i nisu bili u prigodi glu-miti. To bi tako mogli i amateri.

U sažetku: kakve li prtljancije, kojih li kerefeka! A 150. je godina HNK!

Stijepo Mijović Kočan

Zagreb je bio prvi grad u kojem je gostovao ovaj orkestar na svojoj

dvanaestodnevnoj turneji po Europi i prvo što je maestro Tortelier, Francuz, rekao glaz-benicima bilo je: Eto, stigli ste u Europu! Državni Simfonij-ski orkestar iz Sao Paula ute-meljen je 1954. godine i vode-ći je orkestar Južne Amerike. Za ovu je turneju priprimljeno više različitih programa. Kako smo mogli saznati iz njihove programske knjižice samo su Zagreb (6. studenoga) i beč-ki Msikverein (9. studenog) imali isti program.

Kako Orkestar njeguje vla-stitu i svjetsku baštinu, kao i suvremenu glazbu, sve se to

našlo u programu. Antonio Carlos Gomes, danas slabo poznati brazilski operni skla-datelj, suvremenik Verdija, predstavljen je orkestralnim intermezzom Alvorada (Svi-tanje), iz 4. čina opere Lo Sc-hiavo (Rob). Središnja točka programa bilo je djelo engle-skog skladatelja Edwarda El-gara (1857.-1934.) Koncert za violončelo i orkestar u e-molu, op. 85. Četverostavačna sklad-ba, što je jedna od njenih origi-nalnosti, virtuozna je i dojmlji-va slika rzanolikih osjećaja u ljudskom stremljenju u životu.

Solističku dionicu briljan-tno je odsvirao violončelist Antonio Meneses, učenik glasovitog violončelista An-

tonia Janigra u Njemačkoj. Debussyjev Preludij za posli-je podne jednog fauna vjeru-jemo bio izbor vehementnog i poletnog francuskog dirigenta Yan Pascal Torteliera. Za kraj programa slušali smo djelo poljskog skladatelja Witolda Lutoslawskog (Varšava 1913. – Varšava 1994.) Koncert za orkestar koji je Lutoslawski skladao početkom druge polo-vine prošlog stoljeća i njegove modernističke eksperimente u glazbi slijedili su i drugi da-nas svjetski priznati skladate-lji, poput Pendereckog.

Posebnost Orkestra je i njegova edukacijska djelat-nost. Brojni učenici bili su na njegovim pokusima i didak-tičkim koncertima. Već tra-dicionalno, nakon završetka koncerata Lisinski subotom, posjetitelji prisustvuju razgo-voru s umjetnicima. Saznali smo tako da je Orkestar oku-pio najbolje glazbenike svijeta i trenutno su u njemu glazbe-nici iz 15 nacija, među kojima su u posljednje vrijeme bila i tri Hrvata. Tortelierove veze sa Hrvatskom – kaže on – da-tiraju od vremena kada je kao mladi violinist svirao u pariš-koj Operi pod ravnanjem Lo-vre pl. Matačića.

Milica Jović

Dobar tekst uništen redateljskim prtljancijama

GLaZba

Europska turneja počela u Lisinskom

Web

U nedjelju 14. studenog 2010. u zagrebačkom klubu SAX održano je četvrto izdanje

hrvatskog Imagine festivala. Nastu-pilo je ukupno 13 izvođača, od kojih su njih deset bili finalisti Imagine natjecanja, a 3 su benda bili gosti festivala, tako da se na maloj ali vru-ćoj pozornici SAX-a u toku tri sata programa, izmijenilo četrdesetpetero mladih glazbenika.

Ovogodišnji festival, koji je pu-blika proglasila najboiljim do sada, otvorili su lanjski pobjednici, grupa Perpetuum mobile iz Osijeka, a za-tim su redom nastupili finalisti Lea Petranović, glasovir (Rijeka), Duo Erna Imamović i Sonja Agata Bišćan (Zagreb), Grupa Line Out (Gori-čan), Samoborski kvartet saksofona SAKS - (Samobor), Grupa Horizont (Zagreb), Grupa Almighty Toothicks (Bjelovar), Grupa Amnezija (Varaž-din), Grupa EPePe (Koprivnica), Grupa Syndrome (Osijek) i Mau Jo Duo, Zvonimir Mujkić – bubnjevi i Ivan Šlabek – gitara (Koprivnica).

Nakon nastupa posljednjeg finali-sta prosudbeni sud natjecanja čekao je težak zadatak donošenja odluke o dobitnicima nagrada, a za to vrijeme publiku u SAX-u zabavljali su gosti, grupa Noordung, pobjednici slo-venskog Imagine festivala Najstfest 2010. i belgijska grupa Geppeto And The Whales, koji su na svom naci-

onalnom Imagine Festivalu Music Live 2010. osvojili kao nagradu go-stovanje u Hrvatskoj.

Pobjednik 4. hrvatskog Imagine festivala je grupa EPePe iz Kopriv-nice koji su osvojili nastup na Među-narodnom Imagine festivalu u Belgi-ji od 1. do 3. srpnja 2011. i nagradu sponzora, gitaru IVAN’S.

Samoborski kvartet saksofona SAKS nagrađen je nastupom na fi-nalu belgijskog nacionalnog festi-vala Music Live u proljeće 2011. i članstvo u HGU, a duo Erna & So-nja iz Zagreba nastupom na finalu nacionalnog rumunjskog Imagine Festivala u srpnju 2011. te snimanje singla u izdanju Aquarius Recordsa, dok je grupa Almighty Toothpicks iz Bjelovara osvojila nastup na finalu slovenskog Imagine Festivala Naj-stfest u ljeto 2011. i nastup ispred nekog od renomiranih izvođača na PARK festivalu u Novigradu. Nagra-da za autorski tekst usmjeren protiv korupcije pripao je grupa Amnezija iz Varaždina, a tečajem glasovira u Međunarodnom kulturnom centru Hrvatske glazbene mladeži u Gro-žnjanu u ljeto 2011. nagrađena je Lea Petranović iz Rijeke. (RI)

Najbolji do sada

IMAGINE FEsTIVAL 2010.

Alma Prica, Maja Posavec i Livio Badurina u predstavi Drama o Mirjani i ovima oko nje


mediji

“Živimo u užurbanom vremenu kada prirodne mijene gotovo i ne primjećujemo pa vam ove jeseni nastojimo skrenuti pozornost na to da je važno živjeti u skladu s prirodom. U dalekom Japanu, čiji smo nama slabo poznat poluotok Kii propješačili uzduž i poprijeko, postoji ritual promatranja trešnjina cvijeta koji cvate samo u jednom tjednu u godini... Priroda nas stalno časti raznim poslasticama samo se moramo malo potruditi kako bismo ih otkrili i/ili zamijetili. Ipak, kamo god putovali po dalekom svijetu, idealno mjesto za ovomjesečno promatranje jesenske mijene boja nudi naša slavonska gora – Pa-puk“, piše, među ostalim, glavna urednica Meridijana Petra Somek u svojoj uobičajenoj uvodnoj Riječi urednice, najavljujući tako i dvije glavne teme ovoga broja posve-ćene šintoističkim svetim mjestima i hodočasničkim stazama japan-skog poluotoka Kii te geološkom dragulju Slavonije – planini Papuk. Osim Papuka, u ovom će broju čitatelj pronaći još jednu hrvatsku oazu spokoja do koje se lako može doći autocestom Zagreb – Lipovac. Riječ je o ribnjacima Lipovljani u neposrednoj blizini Lonjskog polja koji skrivaju nevjerojatan svijet li-vada, močvara i dubokih hrastovih šuma.

Uz redovite rubrike Planet in-ternet, Geo info, Filatelija i druge u ovome broju, među ostalim, još nalazimo priloge o Jadranskoj magistrali - cesti koja je dovela turizam u Dalmaciju te o Eleonori Akvitanskoj, supruzi dvojice kralje-va - francuskoga kralja Luja VII. i engleskoga kralja Henrika II. i maj-ci još dvojice, koja je bila jedna od najmoćnijih žena svoga vremena.

Većina ljudi ima neku predodžbu o značenju vjerojatnosti, steče-

nu putem igara na sreću, a tako-đer će i većina znati zaključiti da je prigodom bacanja novčića vjero-jatnost da se pojavi pismo 50 po-sto, no u već malo kompliciranijim primjerima to ne će biti slučaj. Za rješavanje takvih zadataka potreb-no je znanje iz kombinatorike i vje-rojatnosti, područjima matematike

Meridijani

Drvo znanja

Časopis za zemljopis, povijest, ekologiju i putovanja, broj 149, studeni 2010.

Enciklopedijski časopis za mladegodina 14., broj 138., listopad 2010.

s kojima se učenici susreću već u sedmom razredu osnovne škole, a detaljnije u četvrtom razredu sred-nje škole. O pojmu vjerojatnosti i vjerojatnosnog prostora u sred-njoškolskoj nastavi matematike u ovome broju Poučka pišu Ivana Fundurulić (Zagrebačka umjetnič-ka gimnazija s pravom javnosti) i Tomislav Šikić (FER, Zagreb).

Mnogo se godina ozbiljno ra-spravljao o tome kako bi trebalo poučavati algebru i koje bi elemen-te trebalo istaknuti. O tome kakav je pristup nastavi algebre u američkim školama piše Scott Steketee (KCP Tehnology, SAD) u članku pod na-slovom Varijable i funkcije. Upotre-bljavanje geometrije za istraživanje važnih koncepata u algebri. Šefket Arslanagić (PMF, Sarajevo, BiH) i Alija Muminagić (Danska) u svome se članku bave algebarskim nejed-nakostima i iznose još jedanaest raznih dokaza Nesbitove nejedna-kosti i jedno njezino poboljšanje. O kreativnosti u matematičkom obrazovanju u osnovnim školama u Japanu piše Tomoko Yanagimoto (Osaka Kyoiku University), a Tvrt-ko Tadić (PMF, Zagreb) bavi se matematičkim aspektima procjene rezultata iz anketa na primjeru za-dnjih predsjedničkih izbora u Hrvat-skoj. U rubrici Iz nastavne prakse Petar Mladinić piše o motivaciji u nastavi, a Tanja Soucie o suradnji s roditeljima.

Glavna tema ovoga broja Drva znanja posvećena je plućima

i disanju. U bogato ilustriranom članku saznat ćemo najbitnije či-njenice o anatomskom položaju i histologiji pluća, o procesu disanja kao i o bolestima dišnoga sustava. Inače, prvi prilog u ovome broju bavi se anatomijom sisavaca i pti-ca. Anatomija životinja grana je bi-ologije koja se bavi proučavanjem oblika tijela životinja, njihove gra-đe, izgleda i boje te različitostima u građi tijela između jedinki iste ili različite vrste. Tako će se čitatelj u ovome tekstu pobliže upoznati s anatomskim i fiziološkim karakte-ristikama sisavaca i ptica. Sljedeći prilog posvećen je matičnim stani-cama, koje, kako tvrde znanstve-nici, predstavljaju temelj medicine budućnosti.

Tu je, zatim, i vrlo zanimljiv i op-širan članak o Miroslavu Krleži i njegovu djelu, pa članak koji govori o planetarno popularnoj “zabavi za velike i male“, glasovitom Playsta-tionu, a jedan je, i to vrlo opširan, prilog s brojnim fotografijama iz prošlosti i sadašnjosti posvećen i glavnome gradu Republike Hr-vatske Zagrebu. U ovome broju našla se i jabuka, za koju se tvrdi da je najzdravije voće, a u članku saznajemo sve o podrijetlu jabuke o današnjim sortama, o konzuma-ciji i čuvanju i mnogo toga još. Tu je i veliki članak o slikarstvu 20. stoljeća, pa prilog o oblacima, a rubrika Put oko svijeta vodi nas u Vatikan.

Pripremio Ivan Rodić

ČaSoPISI

PoučakČasopis za metodiku i nastavu matematike god. 11, broj 43, Zagreb, listopad 2010.

KNjIGe

Stjepan Staničić /Boris DrandićŠkolski priručnik 2010/11Nakladničko poduzeće “Znamen”Zagreb, 2010.

Podsjetnik za svaku prigoduOvaj priručnik sadrži broj-

ne pojedinačne podatke o ljudima, ustanovama i

udrugama u odgoju i obrazovanju. Podatke smo dobili izravno od ve-ćine odgojno-obrazovnih ustano-va i mnogih tijela, udruga i pod-zeća te Ministarstva obrazovanja i agencija u odgoju i obrazovanju. To je konstatacija iz Školskog pri-ručnika 2010/11 autora Stjepana Staničića i Borisa Drandića, koji već šesnaestu godinu služi ravna-teljima odgojno-obrazovnih usta-nova, stručnim suradnicima, taj-nicima, prosvjetnim savjetnicima i svima koji trebaju temeljit uvid u prosvjetni sustav.

Autori na 512 stranica poti-ču planiranje, predlažu teme za stručno usavršavanje i povezuju korisnike s tisućama osoba u su-stavu obrazovnih ustanova i tijela prosvjetne uprave na svim razi-nama. Priručnik ima prepoznat-ljivu strukturu, no svi su podaci aktualizirani pa je svako izdanje zapravo nova knjiga o poznatim temama ili kako pišu autori, stari prijatelj u novom ruhu.

Od novosti u ovom izdanju va-lja spomenuti da Tjedni planer sa-drži margine s Pozivom na razgo-vor Borisa Drandića o bitnim te-mama svijeta, društva i odgoja. U Poglavlja menadžmenta i razvoja uvršteni su članci Stjepana Sta-ničića Uspješan ravnatelj škole i Instrumenti stručnih suradnika, statistički pregledi Kalendar ob-veznog školstva Europe 2010/11 i Osobna iskaznica europskog

školstva te tekst Nikole Pastuo-vića Socijalni kapital i “ispla-tivnost” obrazovanja. Tiskan je i, kako ističu urednici, autorski pročišćeni tekst Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i sred-njoj školi.

Knjiga sadrži i vrlo korisna po-glavlja Vremenska organizacija rada, Planiranje i bilježenje, spo-menuta poglavlja menadžmenta i razvoja, organizacije i udruge u službi potpore odgojno-obra-zovnom sustavu. Navedeni su i podaci o javnim i prosvjetnim službama u nas te o odgojno-obra-zovnim ustanovama. Mnogima je dobrodošao i dio s odabranim propisima. Uključen je u to i po-pis općih i prosvjetnih propisa od 1991. do 2010. te pročišćeni tek-stovi zakonâ o predškolskom od-goju i naobrazbi, kao i o osnovnoj i srednjoj školi.

Posljednje poglavlje naslovlje-no je Izvori i sadrži među ostalim vrlo temeljih i stručan izbor novi-je literature iz područja odgoja i obrazovanja na hrvatskom jeziku, koji je priložila Štefka Batinić, voditeljica knjižnice u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu. Na-veden je i popis 80 časopisa ko-risnih učiteljima, učenicima i svi-ma uključenima u sustav odgoja i obrazovanja.

Uvrštene su i druge mnogima korisne i vrijedne informacije pa se može zaključiti da je Školski priručnik već godinama struč-no provjerena i praktična knjiga, podsjetnik za svaku prigodu. (w)

Priručnik ima prepoznatljivu strukturu, no svi su podatci aktualizirani pa je svako iz-danje zapravo novo autorsko djelo

Šimo EšićKako se crta sunceBosanska riječTuzla, 2010.

Knjiga za ljepše djetinjstvoHrvatski književnik iz Bo-

sne i Hercegovine, Šimo Ešić, objavio je desetak

knjiga pjesama i priča za djecu te napisao nekoliko radioigara i kazališnih komada. Njegovi tek-stovi zastupljeni su u čitankama, antologijama i izborima lektire za osnovnu školu u Bosni i Hercego-vini i u Hrvatskoj. U Bosni i Her-cegovini je više puta nagrađivan za svoj rad, a u Hrvatskoj je dobio nagradu Radio Zagreba za radioi-gru Zeleni šeširić 1973. godine.

Knjiga Kako se crta sunce za-nimljiva je i uspjela kombinacija poezije, proze i likovnog stvara-laštva. Jedan te isti motiv autor donosi u kratkoj proznoj crtici i veselim, duhovitim i ritmičnim stihovima popraćenima djeci do-padljivim i primjerenim ilustraci-jama Toše Borkovića. Zatim sli-jedi okvir u kojemu dijete čitatelj može nacrtati motiv iz prethodno-ga teksta. Sami stihovi najčešće su maštovite upute kako nešto nacrtati. Odabir motiva kreće se od onih najbližih djetetu – obitelj, zanimanja, sve što nas okružuje: kuće, tramvaji, drveće…, a onda nas autor odvodi u astralne visi-ne pa se kao motivi pojavljuju duga, sunce, mjesec… Na kra-ju su tu i apstraktni pojmovi kao

tajna, ljubav, sreća… Ilustriranje takvih pojmova osim vještine cr-tanja zahtijeva i razvija kod djece domišljatost i maštovitost. A spoj literarnog i likovnog iskaza ove knjige razvija ljubav prema svemu što nas okružuje i pobuđuje zadiv-ljenost pred prirodom i životom.

Prozni tekstovi uglavnom su autorove reminiscencije na dane vlastitoga djetinjstva. Osjeća se toplina i nostalgija za prošlim vremenima ispunjenima igrom, veseljem i ozračjem bitno drukči-jim od današnjega. Priče i pjesme tako odvode čitatelja najprije u svijet autorova djetinjstva, a za-tim, zahvaljujući univerzalnosti motiva i pristupa, u svijet vlastita djetinjstva i na kraju u svijet dje-tinjstva svih dječaka i djevojčica. Jednostavnim pjesničkim postup-cima autor ostvaruje dojmljive pjesničke slike koje imaju snagu pokretanja dječje mašte. Svojim stihovima i prozom Šimo Ešić djeci prenosi ljepotu, dobrotu i osjećaje te im usađuje osnovne ljudske vrline kao životne vrijed-nosti.

Iako je djelomično riječ o knjizi autorova djetinjstva, to je i knjiga koja može uljepšati djetinjstvo da-našnje djece.

Dubravka Težak

Svojim stiho-vima i prozom Šimo Ešić djeci prenosi ljepo-tu, dobrotu i osjećaje te im usađuje osnov-ne ljudske vrli-ne kao životne vrijednosti


Oproštaj s ravnateljemUčitelji i učiteljice gl. izgl. učione zagr. oprostiše se 22.

stud. o. g. sa svojim bivšim vriednim i milim ravnateljem g. Jos. Torbarom ravn. višje zagr. realke. Predaja školar-nih, učevnih i muzikalnih stvarih kao i dotičnih zapisnikah bila je 22. stud. u pritomnosti učiteljah, i tu se oprosti g. Torbar s učiteljskim tielom probesjediv mali govor, u kom se zahvali gg. učiteljem na medjusobnoj složnoj podpori, točnom izpunjenju zvaničnih dužnostih, uslužnosti, štova-nju i ljubavi, što svakom zgodom kao valjani, savjestni i revni učitelji pokazahu. Nagovori ih zatim, da i dalje uzvi-šenu svoju zadaću pred očima imajući odgovore dužnosti svojoj i pravednom zahtievu našega žiteljstva i prosvjete narodne: napokon ih obodri, neka i u buduće medjusobnu ljubav i slogu, koja je kadra sve zaprieke ukloniti, sve hude osnove pomrsiti, goje u domoljubnih grudih primjetiv, da će i njegov nasljednik po svoj prilici imati dosta valjano-sti, da shvati položaj i odnošaje svoje prema učiteljskom tielu i njegovim sposobnostim.

NapredakBr. 5 / 1. prosinca 1860.

Vježbanje strpljivostiOvih dana, kad se trebao da sastane hrv. sabor, donijeli

su neki zagrebački i provincijalni politički časopisi iz pera našega druga Josipa Biničkoga, ravn. učitelja u Nikin-cima i člana središnjega odbora „Saveza hrv. učiteljskih društava“, članke, u kojima se živim bojama crta bijedno stanje hrv. učiteljstva, pa narodnom predstavništvu stavlja na srce, da što prije riješi pitanje o uređenju učiteljskih beriva, jer je učiteljstvu dogorjelo već do nokata. No nada, koja je bar na čas napunila dušu hrvatskoga učitelja, poka-zala se i opet varavom. Hrv. sabor sastao se 22. studenoga o. g., ali je isti dan odgođen do daljnje kraljevske odredbe. I tako nam opet ne preostaje ništa drugo nego – vježbati se u strpljivosti.

Hrvatski učiteljski domBr. 23 / 5. prosinca 1910.

Bijedne učiteljske mirovinePrema velikoj i upravo nesnošljivoj skupoći, morat će

se pučkim učiteljima plaće što skorije urediti, a prema da-našnjim prilikama i njihovi pravni odnošaji udesiti. Jest, aktivni će pučki učitelji dobiti i moraju dobiti veće pla-će, to je nepobitno; ali sada nastaje drugo pitanje, koje je s tim usko spojeno, koje se tiče i nas umirovljenih pu. učitelja(ca).

Čemu se mi umirovljenici imamo nadati? I nas je ta ne-smiljena skupoća stigla, i mi je još većma i još teže osje-ćamo od naših aktivnih drugova. Mi smo tek pravi nevolj-nici!

S našim umirovljenjem izgubismo stan, drva, vrt, ze-mljišta, ako ga uživasmo, pa i orguljašku nagradu, koji bijahu još i orguljaši itd. Dobismo istina mirovinu, ali ka-kovu – jadnu – koja u današnjim životnim prilikama ni za stanarinu, drva, a nekmoli za skupe živežne potreboće i odijelo, ni za sebe same, još manje za našu obitelj, koji je imamo, dotječe.

ŠkolaBr. 11 i 12 / studeni-prosinac 1910.

Pjesma za povišicu plaćeBozima na Olimpu. Pjesma, kojom hrvatski učitelj moli

povišicu plaće. cijena 20. fil. U Zagrebu 1910. Uvjereni smo, da je ni jedan od „bogova“ ne će kupiti. Ali g. Binički će je svakomu poslati, besplatno. Sve badava, nijedan je ne će pročitati. Mi ćemo u jednom od narednih brojeva pokazati, odakle to zlo, odakle u opće učiteljsko zlo u Hr-vatskoj.

PreporodBr. 11 / studeni 1910.

PRIJE 150 GODINA

PRIJE 100 GODINA

obLjetNICe

Školstvo je stvar države!Smrću cara Karla VI. godine 1740.

izumrla je izravna muška obiteljska loza te je iste godine, zahvaljujući

Pragmatičnoj sankciji, vlast nad habsbur-škim zemljama preuzela njegova kći Ma-rija Terezija. Na tronu je ostala puna četi-ri desetljeća, sve do smrti, 29. studenoga 1780. godine. Razdoblje njezine vladavine poznato je kao Terezijansko doba.

Marija Terezija rođena je 13. svibnja 1717. godine u Beču kao drugo dijete cara Karla VI. i njegove supruge Elisabeth Chri-stine von Braunschweig. S 19 godina uda-la se za devet godina starijeg lotarinškoga vojvodu Franju I. Stjepana. U tom je braku rođeno 11 djevojčica i pet dječaka. Troje je djece umrlo u ranoj dječjoj dobi, a troje u ranoj mladosti. Dvojica sinova bili su vla-dari – Joseph II. i Leopold II. Četiri kće-ri – Marie Christine, Maria Amalia, Maria Karolina i Marie Antoinette – bile su udane za prinčeve kuće Bourbon. Dvije kćeri se nisu udavale, a najmlađi sin se nije ženio.

Među brojnim reformama poduzetne carice i kraljice bila je i reforma školstva. Dekretom iz 1770. godine – Školstvo je i ostaje za sva vremena „politicum“ – nago-vijestila je stavljanje školstva u nadležnost države. Nakon što je isusovcima oduzela školske poslove i cenzuru te 1773. godine odobrila ukidanje njihova reda, pozvala je školskog reformatora i pedagoga Johanna Ignaza Felbigera (1724.-1788.) da po uzo-ru na prusko uredi i austrijsko školstvo. Početkom 1774. godine Felbiger je došao u Beč i već u prosincu iste godine Mari-ja Terezija je odobrila poznati Allgemeine

Schulordnung für die deutschen Normal-Haupt- und Trivialschu-len in sämmtlichen kaiserl. köni-gl. Erbländern (Opći školski red za njemačke normalne, glavne i trivijalne škole u svim c. k. na-sljednim zemljama) i tako stvori-la temelj obveznoga općega svje-tovnoga obrazovanja.

Prema Općem školskom redu pučke su škole državne ustano-ve o čijem se radu brine Školsko povjerenstvo, nadzorno i uprav-no tijelo koje se mora osnovati u svakoj pokrajini, sastavljeno od predstavnika zemaljske vla-sti, Crkve te ravnatelja normalne

škole. Postojale su tri vrste pučkih škola: normalne (u sjedištu pokrajine i školskoga povjerenstva; mora imati ravnatelja i 4-5 učitelja), glavne (u većim gradovima) i tri-vijalne (u svim manjim gradovima, selima i sjedištima župa).

Obvezno je školovanje trebalo trajati od šeste do dvanaeste godine. To je bio va-žan civilizacijski iskorak za Habsburšku Monarhiju, unatoč jasnom pragmatizmu apsolutističke vladarice, izraženom u želji za lakšim upravljanjem velikom državom i njezinim narodima.

Uvođenje sustava javnog primarnog obrazovanja nije prošlo bez otpora, koji je, uostalom neizostavni pratilac svake refor-me. Nezadovoljnika je bilo na gotovo svim razinama. Školska je obveza iz ekonomskih razloga pogađala najšire slojeve stanov-ništva kojima su djeca bila korisna radna snaga. Ugledniji i bogatiji slojevi društva bili su neskloni javnom školstvu i svojoj su djeci u pravilu i dalje osiguravali privatnu nastavu, odnosno kućne učitelje. Neaustrij-ski su narodi Monarhije prepoznali u Felbi-gerovu zakonu tendenciju germanizacije, a za Ugarsku i nasljedne joj zemlje po njego-vu je modelu donesen školski sustav Ratio educationis.

Iz Felbigerove prosvjetiteljske radionice, a pod blagoslovom Marije Terezije, objav-ljena je 1775. godine i „Knjiga nad knjiga-ma za normalne škole“ – Methodenbuch ... , tj. metodički priručnik u kojem su objedi-njena sva znanja potrebna za praktičan rad učitelja, direktora i nadzornika - od propisa za uređenje i održavanje škole do osnovnih spoznaja pedagoške teorije, odnosno me-todike rada u pučkim školama. Taj je pri-ručnik bio kanon za sve osobe koje su bile uključene u provođenje Općeg školskog reda. Nakon smrti Marije Terezije, Felbi-ger pod Josipom II. postupno gubi utjecaj te 1782. godine biva otpušten iz službe.

Unatoč otporima reformi s jedne strane te njezinoj instrumentalizaciji s druge strane, činjenica je da se u austrijskim zemljama prije dolaska Marije Terezije na vlast go-tovo i nije vodila briga o općem obrazova-nju puka, a nakon njezine smrti postojale su 3993 pučke škole s 208.580 učenika iz svih staleža. Školstvo je, kao što je to kate-gorički prije 240 godina ustvrdila, postalo i ostalo stvar države.

Uvođenje sustava javnog primarnog obrazovanja nije prošlo bez ot-pora, kao neizostavnog pratioca svake reforme

270. obljetnica dolaska na vlast i 230. obljetnica smrti Marije Terezije

Priredila Štefka Batinić

Suvremena čitankaViktor Cvitan: „Sunce na prozorčiću“. Čitanka za I ra-

zred osnovne škole. Izd. „Školske knjige“, Zagreb, 1960. Str. 64, cijena Din 200. Oprema i ilustracije: M. Abramo-vić i Miljenko Stančić.

Rijetko sam koju knjigu čitao s toliko iskrene nepristra-nosti i koncentrirane pažnje kao ovu koja je po svemu: po zamisli, kompoziciji, sadržaju i ilustracijama (Melita Abramović i Miljenko Stančić), zaista nova i suvreme-na. Brojem stranica nije obilata, ali je sadržajem krcata bogatstva i ljepote i umjetničkih priloga. Ona gotovo u prvi mah djeluje kao kakva odlično i znalački na ori-ginalan način sastavljena slikovnica, slikovnica bogata ilustracijama i odlično izabranim tekstom koji, potpuno odgovara svojom jednostavnošću i lakom stilizacijom čitačima kojima je namijenjena. No, njezina je vrijed-nost i u tome, što ona možda pozabavi i zaokupi pažnjom i odrasla čovjeka, a to znači mnogo.

Listajući Cvitanovu duhovitu i pažljivo sastavljenu „čitančicu“ sav se duhom prenosim u doba kad smo i

sami zgrbljeni sjedili uz „početnicu“ i kad smo iz te iste početnice obučavali djecu u prvom razredu osnovne ško-le. To i nije bila nastava, nego maltretiranje stereotipnim izučavanjem oblika pojedinih slova, pa onda njihovo sri-canje, a potom iz tih naučenih slova stvarati slogove, a iz tih slogova opet sricati riječi. To bijaše muka i dosada, monotoni rad, koji nije mogao zaokupiti nikako dijete, ni uz najvještije nastojanje učitelja, a nekmoli ga oduše-viti za čitanje, kako ga nije mogao zaokupiti ni drugi dio „početnice“ koji je imao da bude čitanka za prvi razred. (...)

Viktoru Cvitanu treba bezuvjetno dati puno priznanje za taj njegov smišljeni i pedagoški i umjetnički zreo svr-šeni rad. „Čitančica“ će omiljeti , rekao sam već napri-jed, i djetetu i roditelju, a za njom će, uvjeren sam, pose-gnuti i odrasliji đaci, pa će ona svoju namijenjenu svrhu daleko prerasti. Ona mora biti putokaz svima onima koji se poslije Cvitana odluče na isti ili sličan posao. Treba se pri tome snabdjeti bogato znanjem, poznavanjem dje-teta i bezuvjetno dugotrajnim iskustvom. Cvitanu je to sve stajalo na raspolaganju. Zbog toga je i uspio. (Lj. Krajačić)

Školske novineBr. 37 / 18. studenoga 1960.

PRIJE 50 GODINA

iz proπlosti

Marija Terezija (1717.-1780.)


πkolski æivot nekoÊ

Jednoga dana ugledaše se barjaci cr-venih rubaca na krovu nove školske zgrade. Ej, takav je običaj zidara i dr-

vodjelaca, da barjacima navijeste, kad se nova zgrada kraju primiče. […]

Malo dana iza toga vozila su se mala seoska kola u kojima se je vidio jedan kovčeg, svežanj robe, na kojoj je sjedio pristao mladić, a bio je to učitelj.

Čobani, koji su na glavici kod ovaca sje-dili, trkom će u selo, da jave, da se primiču nekakva kola, u njima je sigurno učitelj. Ko pušćano zrno, prohuji za čas taj glas se-lom, ter prije no što su kola na pomalj sela stigla, skupilo se pred školskom zgradom dosta ženskoga radoznala svijeta, nešto li-jene mlađarije, a najviše čobana. Stariji su u polju radili, a da je svetačni dan bio, za stalno bi se skupilo sve selo da vidi svoga najvećega dušmanina, koji hoće, da njihovu žensku djecu progna u školu. Kola se pri-micahu k selu, još mala uvala i eto ih pred samom školom. Kočijaš zategnu vodijile, stari kljusci ustaviše se i kola stanu. Lije-pi mladić, srednjega stasa, okretno skoči s kola, nazvavši radoznalu svijetu: »Hvaljen Isus«. Žene ko nijeme, stale jedna drugu gledati, čuditi se, kako ovaj mladić ljube-zno propitkiva za ljetošnji rod, za zdravlje u selu, za župnika, glavara i ostale viđenije glave. Momci tu zvireći gledali ljepušna mladića, kojeg dok su samo čuli kako lju-bezno govori, bi ončas i u vatru za nj. Žene ko žene. Jedna grakne između njih:

– A kako se zoveš ti učitelju? – Meni je ime Ante, draga ženo ‡ odgo-

vori ljubezno učitelj. Nato će opet jedna između njih: – Duše mi u našem selu puno ih je, koji

se Ante zovu, ta i našem čaušu Ante je ime, pak i naš parok fra Ante se piše. Zdrav ti bio, ali ne će moja ćer tebi u školu.

Učitelj je odmah razumio, na što se je namjerio, da će se narod protiviti mješovi-tim školama. Al ufajuć se u Boga, za svetu uzvišenu stvar, odluči u sebi sve pretrpjeti, ali narodu pomoći. Znao je dušu dobrog našeg puka, koji iz neznanja, ako što reče i učini, ali kad mu se kaže i razbistri, sam se poslije svojih djela stidi. Bio je osvje-dočen, da ustrpljenjem i velikom požr-tvovnošću dolazi se do cilja, te da su mu trnovite staze, kojima mora da još mnogo koraca. […]

Nije prošlo ni pô sata, sluga otvori vrata i javi učitelju, da se je fra Ante ustao i da je slobodan k nje-

mu. Kad su obojica stupila u stan, mladić učtivo pozdravi staroga franjevca, koji je na naslonjaču sjedio i kafu iz fildžana srkao. Čim je dobri starac čuo, da je ovo novi učitelj, ko uzbunjen diže se i ponudi učitelju sjedalo. Zametnu se razna pitanja o što čemu. Sluga je obojici opet kafu do-nio, a fratar sav radostan nastavi.

– Virujte mi, da mi je puno drago, da ste jednom došli. Ja sam ovdje osamljen, nemam baš žive duše, s kim bih mogao par besjeda izmijeniti. Ovo Vam je čudno mjesto. Svi su župnici odavle bježali, kao iz Sibirije. Ko ovaj narod ne zna, zbilja mogao bi ga Kinezima prispodobiti. Oni vam zaziru svaku novotariju. Evo vam primjera. Sva pokrajina već odavna škropi vinograde, a oni ne će ni da čuju o tom. Vele, kako je moglo u prvi zeman vino rađati bez toga mudrovanja? A da znate samo, koliko je mene truda stalo, dok se je ovdje škola zidati započela. Ta nitko nije zemljišta ustupiti htio. I ono mjesto gdje se hvala Bogu, sada naša škola bijeli, cr-kveno je. Eh! a puk, a protivštine, a sve drugo da samo znate; ali radije ostavimo

ove razgovore. Vi se ne plašite ništa! Ja sam uz vas, ako ćete dušom i srcem sam vaš. Ne ćete li, a vi da ste mi ko i jeste. Bog, duša. Radite, kako znate. Ja sam vam ovako, znate, naprostu. Gdje sam, tu sam. Ako Bog da, na sv. Katu, sedma je da sam ovdje. Drage bih volje i ja krenuo gdje-god. Ali kud? Za veće župe hoće se mlad čovjek. A ja nisam pristo nigdje. Ovdje mi je doduše malo podaleko od grada, ali u jednu volim. Manje sam u njemu i tako na manjoj prigodi za potrošit.

Mladi je učitelj pozorno slušao dobrog starca župnika. Veoma mu je godila pro-stodušnost ovoga čovjeka, ali sveđer su mu u ušima zvonile one riječi: eh! da vi znate, koliko sam pretrpio. Nadao se je zbilja, da on mora i trista puta više da pretrpi. Mladić se je radovao, da se je na-mjerio na ovako sdušna čovjeka, jer zbilja, ako što postigne, morat će u prvom redu, njemu da zahvali.

Stari župnik ponudi učitelju svoj stan, dok se on malo namjesti i potkoži.

– Ta kud bi vi od mene, dobri meštre, govoraše dobri fratar. – Ovdje vam nema ni krčme ni obitelji prave, ma baš ništa. Dolje pod vrbom prodaju po koje kozjače i to samo o Božiću, Uskrsu i o sv. Martinu znate, da ima svega na prodaju, a u drugo doba svijet malo zelja, variva, a pura im je svagdanja jezbina. Eh! takav je običaj u svim zagorskim selima.

Toga dana pozva fra Ante i glavara Miška na večeru. Njih dvojica na-stojahu imati i glavara pri ruci, jer

kako je fra Ante govorio učitelju »ako želiš manje zlo, budi s njim u miru«. Za veče-rom se razvio razgovor, eh, o čemu bi nego o školi. Glavar Miško nije se dao ni naviti; on kaže da ženska djeca ne će u školu za živu glavu. A što se muških tiče, da će zo-rom poslati čauša, da navijesti, nek se sva-ki u školu oprema. Riječ po riječ, glavar se drži, ne će ni da čuje o razlozima, a poslje-dicama. Nešto njegova neuglađenost, a po-najviše žarka kapljica iz župnikova podru-ma podala glavaru Mišku dar besjede, da se nije dao osoliti. Učitelju je glavno bilo, da osvjedoči glavara, ako ne će, da pomo-že općem dobru, nek bude prama svemu pasivan. Ali trud bijaše bezuspješan. Uči-telj je razumio, da ni fra Anti nije po ćeifu mješovita škola. Tako svrši ta večer, a uči-telj pođe u krevet žalostan, s pomišlju, što će tek sutra biti, kad se otvori škola.

Sutra dan, još prije nego što su se uku-ćani s počinka ustali, hodao je učitelj po sobi, promišljajući, kako li će buran po nj taj dan biti. Okolo sedam sati uputi se k školi. Hodao je po blatnom putu poniknu-te glave, ko da ide na smrt. Kad je otvorio školu, stislo ga u grudima. Hrpa razlupa-nih klupa nagomilanih stajaše u škol. sobi. Stol, ormar i sve ostalo, znao je da tek ima stići. Eh! Nema druge, pomisli. Pomozi si sam, pomoću ti i ja, veli Gospodin.

Teškom mukom namjesti na brzu ruku klupe. Bio bi zvao, koga da mu pomogne; ali po župnikovu naputku nije smio; jer uđe li jedan klapac u školu, zgrnut će se sve selo.

Počelo upisivanje. Došli roditelji s djecom. Čuju se pred školom kletve, psovke i prijetnje. Prijavljuju se na

upisivanje samo muška djeca, žensko ma ni jedno. Prošlo i osam dana škole, a žen-ska djeca ne dolaze. Učitelj morao je stvar priopćiti kotarskom vijeću. Kod župnika je već deset dana; nije druge, morao je u svoj stan preseliti se. Dobri fra Ante na polasku mu reče:

– Drage bih te volje sveđer držao, moj sinko, ali nije moguće. Ja se zadovoljim kako, tako, a duše mi – kô plaća, pravo je i da jede. Ali uza sve to mi ćemo u češće zajedno biti. Što se škole tiče, ja, ako što mogu, recite samo: ali puk pravo ima ne dati žensku nejačad u školu. Eh, i ja sam čuo, da to nije pravo, ali što ću bijedan. Puk ne zna, ako mu je što krivo, nego k meni. Ja sam pisao biskupu, da nam po-mogne, ako hoće.

Učitelj je cijeli dan, na prozoru, jer na drugom nije čem imao, piši i moli, da manjka ovo i ono, borme

manjka sve. Kad bi uvečer u sobici na ne-što kreveta legao, motale bi mu se misli, kad će ta krvavo zaslužena plaća stići. Bože moj! Još malo kruna ima, kad potro-ši i njih, što će onda? Po sve jestivo morao je daleko u grad slati. Eh! Tako ili nikako. Jaja, zelja, suhih kolača, bakalara, bila mu je svagdanja hrana. Tako su mu kukavno dani prolazili u samoći. Osam je dana do sv. Kate, a njemu ne dolazi ni plaća, ni ženska djeca u školu. Jednoga dana podi-jeli čauš svemu selu globe od 50 kruna za to, što ne će da žensku djecu u školu šalju. Sad su za bijednoga učitelja postali Jobo-vi dani. Cijelo selo prijeti užgati učitelja i školu. Jedan pođi, drugi dođi cijeli dan.

– Učitelju, lacmanska mješino, što uradi od nas? – reći će mu glavar Miško. – Kako si dušu imao sve selo gnjaviti ovako. Tà ako ti je nužda, mi nijesmo krivi. Misliš ti rubajuć nas, sebe obogatiti. Ko je nas javio, ako nisi ti. Mislio si, da smo stra-šivice.

Uzalud sva uvjeravanja, da on nije kriv, da je zakon, koji je za svakoga jednak.

– Pravdajte, moji ljudi, moje starješine, a ne mene – govoraše učitelj. – Učinite utok na višu školsku vlast. Ja vam nijesam kriv ni za dlaku.

Ali da, sva opravdanja su bila, kao da je praznu slamu mlatio. Sve selo u jedan glas, da je učitelj naumio svakoga robiti bez milosti. Da je on rekao, da valja narod priviknuti na dužnost. Bijedan učitelj kô sužanj nije smio pred kuću da sjede, ako nije uvrjedu primio. A mjesno školsko vi-jeće, to blaženo vijeće, već je u prvoj sjed-nici zaključilo, da su oni seljani, a u isto vrijeme gospodari učitelja; pa ako on misli kopati selu jamu, da će ga oni, vele, pro-mijeniti. Eh, nema tu šale. Glavar kaže, da su oni po volji župnike mijenjali, a kamo li ne će jednog učitelja, koji malu plaću prima. […]

Božić je na pragu, komu se i ptičica u gori veseli, veli naš puk, samo taj vječiti patnik – učitelj mu se ne ve-

seli, jer je tužan bez novčića ostao, Plaća nije mu još doznačena, a on bez hrane, bez drva, bez sto drugih potrebicâ, koje odlu-čio za kuću nabaviti. Udarila Božja vre-mena, a on zubima cvrkuće od studeni. Da mu tužna majka pred nekoliko dana nije poslala nekoliko kilograma suhih kolača poštom, bio bi svisnuo od gladi. Kako i ne bi. Ne zna nikoga. Seljani ga ne trpe, jer ga smatraju najvećim svojim dušmani-nom. Mjesno školsko vijeće danomice ne-snošljivije; siluju ga, da ode, da će se tako za uvijek škola zatvoriti. Stari fra. Ante tješio ga riječima: »Strpljen spašen«. Ali gdje je to spasenje i kada će doći. Starac je više puta spominjao pak sa sv. mjesta, da se čuvaju zla, da budu pokorni zakonu; ali sve uzalud. Sva njegova očinska opo-minjanja ostaše glas vapijućega u pustinji. A oni, kakvi su pred sto godina bili, onaki i danas.

Napokon drugi dan Božića primi učitelj odluku da mu je kod c. i kr. poreznog ure-da dodijeljena plaća od godišnjih 350 for. Sračuna da mu je na prvoga januara uči-niti namirnicu za 87 K ili 43½ for. Došao taj željeni dan, te digao zaslužene novce; sad podijeli što se udužio bio za put, što za življenje; podijelio siromah sve, još mu ostalo 2 for. Nema druge, za živjeti duži se opet.

Tko duži, mora platiti, ter uvijek duži. Morao je, jer druge pomoći nema. Suznim očima sjetio bi se više puta starog svog profesora, koji je toliko puta sa zanosom njima đacima o milom puku govorio. Ali da je njega među mili puk potjerati sa 29 for. mjesečne plaće, u ovu pustoš. […]

Dani, a osobito svetačni, sporo pro-lazili njemu tužnu, da nije Dalma-tinske smotre, ne bi ni znao, kad bi

otišao ili s puta došao koji visokopoložnik. Ali, kad ne može da plati druge poučne no-vine, nije ni govora o primanju istih. Jedi-na mu je zabava bila škola. Dječica dobra, ljubila su ga ko oca, a on je jedino mislio, kako će im što više koristiti. Došao i gosp. nadzornik. Nije imao što da prigovori. Da nije bilo paučine, što je u školskoj peći na-šao, nije imao što, da upiše u crnu knjigu. Na polasku reče mu gosp. nadzornik:

– Biva, vi ste sretni, gosp. učitelju, što uživate ovako romantično selo. Ja mislim, da se je uspeti na onu glavicu ondje, biva, da bi se mogle razabrati kuće čak do tre-ćega sela. Gledajte raditi dobro, jer znate, u današnja vremena imati mjesto, biva, to mnogo znači. Stižu mi mnoge molbenice kandidata i kandidatkinja, biva, ako imam koje mjesto. Daklen nek vam je do zna-nja; a čini mi se, da ste vojnik, ako izgu-bite mjesto, biva, znate, valjat će vam u vojnike.

Bijedan učitelj stajao je snužden pred tr-bušastim gospodinom, koji se je ponosito po sobi šetao i brke sukao.

– Gospodine, ... ovo... ovo... je pustoš, ne može se ništa za hranu ovdje naći – promuca jedva čujno učitelj. Kad htjede, da mu kaže, koliko je ovdje pretrpio, pre-kinu ga nadzornik riječima:

– Da, da, tome je lako pomoći, biva, odrecite se službe, pa hajte u koji grad, tu ćete naći svega! – nadodade hladno gos-podin.

U to kočija stiže pred školu, a gosp. nad-zornik dostojanstveno sjede, kočija krenu, ma ni da bi učitelja pogledao, mahnu gla-vom... Učitelj ostade nepomično, buljeći za kočijom, tužno mu se iz grudi izmače uzdah, a oči mu se ovlaže suzama... Bože moj!, pomisli sam u sebi, kako li smo mi bijedni učitelji poniženi. Kad oni ljudi, koji bi nam sva utjeha naša morali biti, tako se drže? Bože, Bože! duboko uzdahnu. Ali on tvrd ko hrid, odluči isto raditi podvostruč-nim silama, pak i ako mu niko ne će da prizna, pomisli – priznat će nepogrješivi Sudac svačijeg rada, koji je na nebesima.

***

Vrijeme leti, a eno je učitelju već treća godina u istom selu. Narod se je malo umekšao. Djeca redo-

vito polaze školu, a uspjeh je, da ne može bolji; a to je najljepša nagrada njegovoj požrtvovnosti. Kad je glavar Miško čuo sina, kako mu iz Kačića pjesme kaziva, duša mu je rasla od veselja. Ali isto ne će, da prizna, kako je prije na krivom putu bio. – Učitelj je više puta premještaj pi-tao, ali starješine ni da čuju. Tako se na njemu ispunilo svih osam stvari potrebitih za postati blaženim.

Zbivanja i osobe iz stvarnog škol-skog života, zrcaljeni u pojedinač-nom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i nor-me bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti.Da bismo osvijetlili bogatstvo, razno-likost pa i proturječja naše školsko-pedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilu-striraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s dru-ge strane – u teoriji i normama.

Priređuje Anđelko Jelin

O Benjaminu Doganu znam malo: rodom iz Knina, bio je učitelj, u službi od 1896. godi-ne, vjerojatno u Siveriću kraj Drniša; zabilježeno je, naime, da je u tamošnjoj školi godine 1911./1912. bio učitelj zajedno sa (suprugom ili sestrom?) Katicom Dogan-Sardelić.

Da je Dogan svoje početno učiteljsko iskustvo opisao u pripovijesti objavljenoj u časo-pisu Škola godine 1903. – to se pouzdano može pretpostaviti.

Nova školaBenjamin Dogan


pisma

PUTOVANjA

U Krapini nešto novo Vratili smo se u Poreč oplemen-jeni brojnim nezaboravnim iskust-vima i novim znanjima

Već je mnogima dobro poznato kako smo mi, učenici Srednje škole Mate Balote iz Poreča, zajedno sa svojim profesorima, skloni stjecanju novih, praktičnih znanja koja nam kasnije mogu jako dobro poslužiti kako u svla-davanju školskog programa, tako i u svakodnevnom životu. Iznimka nisu ni učenici drugog razreda opće i jezične gimnazije, koji su zajedno sa svojim profesorom povijesti Petrom Jurišićem ove školske godine posjetili Muzej krapinskih neandertalaca i Muzej Lju-devita Gaja u Krapini, čime smo samo potvrdili i nastavili tradiciju škole koja je po svojim dobro organiziranim i pre-cizno isplaniranim stručnim izletima i ekskurzijama već nadaleko poznata.

Sve nas je posebno oduševio novi geološko-paleontološki Muzej krapin-skih neandertalaca, otvoren 27. ve-ljače 2010. godine, koji je smješten u blizini starog muzeja na lokalitetu nazvanom Hušnjakovo. Nakon jeda-naest godina gradnje, otvoren je kao prvi moderni multimedijalni muzej na dvije etaže, a nastao je ne temelju naj-važnijih otkrića u paleontologiji u 19. stoljeću, za koja je zaslužan Dragutin Gorijanović Kramberger. Sam muzej je koncepcijski podijeljen u nekoliko dijelova. Prvi dio, nakon kratkog filma o životu krapinskog pračovjeka, nudi nam uvid u povijesne okolnosti i slijed događaja koji su prethodili otkriću za koje je zaslužan Dragutin Gorijanović Kramberger.

Sljedeća cjelina na suvremen način prikazuje postanak svijeta, prve orga-nizme i povijest Zemlje. Evolucijski se može pratiti razvoj čovjeka od prvih ho-minida koji su sišli s grane pa sve do krapinskog pračovjeka, i to na temelju kostiju lubanje. U ovom se dijelu tako-đer može vidjeti fosilne ostatke životi-nja kao i oruđe kojim se služio krapinski pračovjek. Posljednji dio muzeja koji su učenici razgledali predstavlja teh-nološki i kulturni razvoj ljudskog roda s upečatljivom maketom astronauta, dok maketa neandertalca, smještena u poluspilji, realistično prikazuje prizore iz prapovijesti. Osim muzeja, imali smo priliku razgledati i povijesna nalazišta koja se nalaze oko njega.

Drugi muzej koji smo posjetili na svom putovanju posvećen je lingvistu Ljudevitu Gaju, otvoren 1966. godine u njegovoj rodnoj kući. Podsjetimo se da je Gaj napisao Kratku osnovu hor-vatsko-slavenskog pravopisanja i ure-đivao prve hrvatske novine, čime je za-služio da ga i danas spominjemo kao jednu od ključnih osoba u Hrvatskom narodnom preporodu. Gaj je rođen 1809. godine, a u zbirci postavljenoj njemu u čast, prevladavaju portreti nje-gove obitelji, tiskani tekstovi i brošure koje smo promatrali i proučavali s veli-kim zanimanjem.

Naravno, svaki pravi izlet potrebno je začiniti i zabavnim dijelom pa smo tako na povratku kući stali u Zagrebu da bismo, barem nakratko, uživali u šopingu kakav nam samo naša glav-na metropola može pružiti. Tako su se naši Porečani vratili kući oplemenjeni brojnim nezaboravnim iskustvima i znanjima koja smo stekli, ali i bogatiji za poneku sitnicu iz zagrebačkog We-stgatea, koja će nas uvijek podsjećati na ovu poučnu i nezaboravnu pustolo-vinu.

Nina Čuš, 2. razred, Poreč

IsKUsTVA

Sporna priprema Ovdje se radi prije svega o dosto-janstvu, dosljednosti i principijel-nosti prema istini, ali ni u kojem slučaju na štetu učenika

Od svojih mladih kolegica saznala sam kako su se osjećale za vrijeme moga duela s inspektoricom u zborni-ci:

- Ja sam se skamenila i bila bez kapi krvi! - povjerila se jedna.

- Nas smo se dvije tresle i drhtale od straha! - povjerila se druga.

- I sad se skamenim kad se sjetim toga! - govorila je treća.

- Ja sam je ipak uspjela nagovoriti da malo uđe u vaš razred! - otkrila je najiskusnija.

One su mi i dalje zamjerale: - Pa zašto niste napisali tu pripremu

kad znate dobro što ona traži?!- Imali ste dovoljno vremena da je

čak i izglancate!- Otkud vam tolika hrabrost i hladno-

krvnost s njom tako razgovarati?- Sad ćete imati zbog toga samo

problema! I onda i sada odgovorno stojim iza

svega što sam učinila, izrekla. Da sam napisala spornu pripremu tek formal-nog reda radi, lagala bih najviše sebi, a organski ne volim glumu tog tipa, mrska mi je dvoličnost. Jer, savršeno mi takav za nju ili njezin papir nije bio potreban u tom trenutku - i to je jedno-stavno čista istina stvarnosti.

Ovdje se radi prvenstveno o dosto-janstvu te istine, o dosljednosti i prin-cipijelnosti prema istini. Ali ni u kojem slučaju na štetu učenika. A u istini - na svojem sam terenu svoj na svome! Tu ne može biti straha.

Jasno, poslije svega toga očekivala sam i službenu notu. Zapravo, možda bih i s gorčinom čitala inspektoričine pismene teoretske protuargumente koji su daleko od funkcionalne prak-se što se tiče ovog slučaja. Međutim, nikada nije ništa došlo. Ne znam zbog čega. A istini za volju: nije me niti bilo briga još i za to.

Zahtijevati od učitelja formalno ra-zrađenu pismenu pripremu kad je ona tu baš kao takva potpuno ne-potrebna školski je primjer ekstrak-tnoga formalizma. Ne mogu se ne sjetiti upravo asocijativno Josipa Za-mostnyja iz Daruvara, svojeg prvog inspektora! Svi su učitelji s radošću očekivali njegove posjete! Dolazio je i među djecu, šalio se s njima, pitao ih što im je zanimljivo, što teško, a nama učiteljima redovito je donosio ponešto od nekih novih, korisnih i praktičnih ideja koje je otkrivao na svojem bogatim proputovanjima od škole do škole. Naravno, pregledao bi i dokumentaciju našu; ona i posto-ji, među ostalim, i za to. I o njoj se razgovaralo, dapače.

- Kolegice, u čemu su teškoće, mogu li pomoći? Slobodno me potra-žite zbog tog i tog, povežite se s kole-gicom tom i tom - i tako dalje, i tome slično.

Dobrodošao prijatelj, stručnjak u praksi i teoriji.

A naša inspektorica, kojoj se nisu radovale i ne raduju se moje kolegi-ce, koje se boje njezine nazočnosti, koje joj to nikada neće moći iskreno u lice niti reći, ona nema vremena biti u razredu, jer je razred i ne zanima. Živa djeca manje su važna od zatvo-rene knjige i beživotne papirologije. Za nju je (bio) bitan samo papir. A pa-pir sve podnosi... I to je školski primjer praznog, ali stvarnog formalizma. S opravdanjem ili bez njega, svejedno.

Elvira Ančić, Dragonožec

sMOTRA

Vježbalište poduzetništva Izgradili smo hrvatski model učeničkog zadrugarstva i to je posebna vrijednost odgoja i obra-zovanja u našoj školi

Danas je poznavanje vlastite životne okolice, odnosno zavičaja neophod-nost, budući da je svijet globalnih me-dija nametnuo nove zajedničke vrijed-nosti. Zbog toga je jedna od zadaća u Nastavnom planu i programu za osnov-nu školu promicati ljubav prema zaviča-ju i domovini, a ogleda se u vrijednosti-ma kao što su: znatiželja i oduševljenje prirodom i prirodnim pojavama, želja za očuvanjem i zaštitom prirodne i kul-turne baštine, ekološka svijest i zaštita biljnog i životinjskog svijeta, osjećaj za lijepo i duhovnu stranu života, ponos zavičajem i domovinom.

Učeničke zadruge u hrvatskim školama imaju dugu tradiciju. Na to nas upućuje bogata literatura i izvori o školskim vrto-vima XIX. stoljeća. Sredinom prošloga stoljeća zamjenjuju ih učeničke zadruge, a školski vrtovi postaju njihov sastavni dio. I danas je u mnogim školama najpo-godniji oblik djelovanja školske zadruge upravo školski vrt, koji se može osnova-ti na maloj površini i uspješno obavljati svoju odgojnu i obrazovnu zadaću.

Današnje se učeničko zadrugarstvo potvrdilo i kao nositelj očuvanja iden-titeta biološkog i kulturnog naslijeđa, ono prepoznaje duh tradicije i kulturne baštine kraja i njeguje to kroz rad svo-jih sekcija. Mnoge učeničke zadruge su tako postale važan član svoje lokalne zajednice te joj daju prepoznatljivost i kao sastavni dio njezine ponude. Naro-čito ovdje mislim na one zadruge koje njeguju etnološku baštinu svoga kraja, običaje vezane za blagdane i svečano-sti, kućnu radinost, stare zanate, čip-karstvo te veze tradicionalnog graditelj-stva, keramike i izrade suvenira.

Učeničke zadruge na županijskim i državnim smotrama redovno se pred-stavljaju radovima u koje je utkano bo-gatstvo, ljepota i tradicija kraja iz kojeg dolaze. To je posebno došlo do izražaja pri oblikovanju motiva na uporabnim i ukrasnim predmetima te u izradi replika i suvenira. Sve više učeničkih zadruga dobiva gradske i županijske nagrade za suvenire. Stoga s pravom možemo kazati da su učeničke zadruge čuvari narodne baštine i učionice ekološke poljoprivredne proizvodnje.

Lokalna zajednica (grad, općina, žu-panija) i roditelji su za učeničku zadrugu vrlo važni, kako prilikom osnivanja (Od-luka školskog odbora) tako i u daljnjem radu koji podržavaju i potpomažu.

Ova se pomoć može očitovati u fi-nancijskom smislu, npr. da prepoznaju u proizvodima zadruge kvalitetan suve-nir koji će otkupiti u određenoj količini za reprezentaciju, realizaciji nagradnih izleta, nabavom osnovnih sredstava i dr. Podrška se najčešće očituje u po-zivanju učeničkih zadruga da sudjeluju kao ravnopravni izlagači na manifesta-cijama gospodarskog, poljoprivrednog i turističkog značaja (Markov sajam, Za-grebački velesajam, Gospodarski saj-movi, Božićni sajam, Dani kruha, Dani jabuka, Sajam cvijeća, Špancir fest, Noćnjak, Humanitarne akcije...).

Ovakva javna nastupanja, zajedno sa županijskim i državnim smotrama, omogućavaju snažnu potrebu da se vrijedni proizvodi i rezultati pokažu i drugima, iz čega slijedi dodjela prizna-nja i nagrada za uspješan rad, a to je snažna motivacija za daljnji rad i učeni-ka i voditelja. Kada smo kod motivaci-je ne smijemo zaboraviti nagrađivanje učenika zadrugara, koji moraju osjetiti da su za svoj rad u sekcijama zadruge dodatno nagrađeni za razliku od uče-nika koji nisu članovi. Nagrađivanje može biti kolektivno i individualno, na primjer: nagradni izleti, participiranje u školskoj kuhinji, dobivanje dijela proi-zvoda, novčano nagrađivanje, sport-ska oprema, primjerena literatura i drugi oblici.

Kao izrazito nova kvaliteta unutar uče-ničkog zadrugarstva su istraživački ra-dovi temeljeni na sadržajima učeničkog zadrugarstva. Učenici i mentori izradili su više od 250 istraživačkih radova iz svih područja zadrugarstva. Učenici se na taj način vode u istraživačke metode i postupke rada i time pripremaju za od-govorne zadaće u gospodarstvu.

Zdravlje je, kao i obrazovanje, osnov-no ljudsko pravo, nužno za osobni, društveni i ekonomski razvoj. Briga za zdravlje i promicanje zdravlja kroz obrazovanje sve se više prepoznaje kao bitni element razvoja zdravlja, a time i društva u cjelini. Učeničke zadru-ge različitim sadržajima rada, metoda-ma i načinima rada pridonose zdravom razvoju djece i mladih. To su jedini sa-držaji koje učenici i učitelji mogu slo-bodno birati i u njih se uključivati prema svojim osobnim interesima, talentima i potrebama pa time pridonose razvoju samopoštovanja i smanjivanju proble-ma u ponašanju, komunikaciji, emocio-nalnih i drugih problema.

Suvremena koncepcija cjeloživotnog obrazovanja izvodi se iz strategije ra-zvoja koja predstavlja sintezu razvoja obrazovanja, gospodarstva i društve-nog razvoja, u čemu svaki pojedinac u većoj ili manjoj mjeri participira te stječe nova znanja i otvara nove beskonačne perspektive. (Mijatović, 2000).

Učimo da bismo znali, vježbamo da bismo bili vješti, a što radimo da bismo bili kompetentni? Kompetenci-ju stječemo učeći iz vlastitog i tuđeg iskustva, prateći proces, bivajući foku-sirani na odnos, kako, a ne na rezultat i na zašto. Ogledne radionice velika su tekovina učeničkog zadrugarstva koja se održala uz manje modifikacije do danas. Prvi model oglednih radio-nica predstavljen je 1995. godine na Savjetovanju u Varaždinu. Program oglednih radionica bio je vezan za rad u školskom vrtu. U narednim godina-ma mijenjale su se teme, širio se krug voditelja radionica, povećavao se in-teres nastavnika i škola da unaprijede svoju praktičnu nastavu. Visoke ocje-ne koje su davali polaznici seminara potvrđivale su opravdanost ovakvog rada i usavršavanja. Kroz ogledne ra-dionice prošao je velik broj nastavnika i suradnika u učeničkim zadrugama. Uz manje modifikacije ovaj oblik usa-vršavanja treba nastaviti.

I na kraju treba se pitati zašto? Po-slije Domovinskog rata imali smo tri-desetak učeničkih zadruga i nekoliko stotina mladih zadrugara, a danas 287 učeničkih zadruga te oko 18.000 mla-dih zadrugara i oko 700 mentora koji su velika stvaralačka grupacija i po-tencijal našega društva.

Matija Bučar, Petrinja

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.


oglasi

ww

w.s

kols

keno

vine

.hr

NARUDŽBEtel.01/4855-709faks 01/4855-712e-mail [email protected]

76 kn

117 kn66 kn

62 kn 120 kn

100 kn

300 kn

39 kn

120 kn

77 kn

300 kn

69 kn

120 kn

Poπtovani odgajatelji, uËitelji, profesori, struËni suradnici, studenti, umirovljenici

Ovime se neopozivo pretplaÊujem(o) na .................. primjeraka Školskih novina

...................................................................................................................

...................................................................................................................

.............................................. .......................................... M. P. (potpis)

(ime i prezime / naziv ustanove, MB i OIB)

(adresa)

(mjesto i datum)

✁

Poziv na pretplatu

Ispunjeni listiÊ poπaljite na adresu: Školske novine d.o.o., Hebrangova 40, 10000 Zagreb ili na faks 01/4855-712

Cijena polugodiπnje pretplate:

za πkole i ostale institucije. 300 knpojedince ........................ 160 knstudente i umirovljenike .....130 kn

Školske novine jedini su hrvatski tjednik koji donosi aktualne in-formacije o odgoju i obrazovanju, podupire stručno usavršavanje prosvjetnih djelatnika i afirmira dobru odgojno-obrazovnu praksu, uvijek na strani struke i svojih čitatelja. Imajte i Vi svoj primjerak Školskih novina.

ZaDaCI Za ProVjerU ZNaNja IZ matematIKeIspiti znanja iz kompleta Zadaci za provjeru

znanja iz matematike namijenjeni su provjeravanju i/ili ocjenjivanju znanja učenika/učenica svih razreda osnovne škole, bez obzira

na to kojim se udžbenikom oni koriste.

Komplet Zadataka sadrži ispitne listove za dvoje učenika (A i B grupa)


IZ REcENZIjA

Knjiga Odnosi s javnošću u obrazovanju Vlade Draguna vrlo je vrijedan rad koji popun-java jednu veliku prazninu iznimno važnog društvenog područja. Autor ovom knjigom obogaćuje akademsku i društvenu zajednicu novim spoznajama i mogućnostima komu-niciranja. On kroz knjigu potvrđuje klasično načelo odnosa s javnošću »kako više komu-nikacije čini povjerenje većim«. Upravo na tom tragu Dragun provlači ključnu poruku odnosa s javnošću, definirajući ujedno taj pojam u njego-vom suvremenom značenju i u školstvu.Prof. dr. sc. Zoran Tomić

Jasnim izrazom, pregledno i sažeto, koristeći se relevantnom literaturom i navodeći praktične primjere, autor daje vrijednu pojmovnu i metodološku podlogu kakva je prijeko potreb-na za osmišljavanje, planiranje i uspostavu učinkovitog odnosa s javnošću, kako onom iz okruženja odgojno-obrazovnih ustanova (roditelji, lokalna zajednica i mediji), tako i sa skupinama javnosti unutar samih ustanova (učitelji, učenici, stručne službe). Temelj što ga ovim radom u stručnoj literaturi postavlja Vlade Dragun korisno može poslužiti praksi naših škola, u prvom redu ravnateljima ...Doc. dr. sc. Mladen Kvesić

Do sada skoro nepoznat pojam PR sada je dobio službeno mjesto u svim sferama života, tako da nas svakodnevno izvješćuju razni glasnogovornici različitih institucija. Upravo u tom osjetljivom segmentu komunikacije s javnošću u obrazovanju presudna je uloga os-obe zadužene za PR. Kako riješiti ili amortizirati konfliktne situacije, kako prenijeti informaciju mass media i niz drugih situacija vezanih za obrazovanje, autor knjige Vlade Dragun minu-ciozno je razradio u svim fazama.Prof. dr. sc. Izet Hozo

IZ PREDGOVORA

Nužno je poboljšati kompetencije radi boljih odnosa s javnošću svih sudionika odgojno-obra-zovnog sustava. Činjenica je da u školama ima mnogo više pozitivnih događanja. Naši učenici nisu negativni, kako ih se često pokušava prika-zati, a još manje crtu negativnosti imaju njihovi učitelji i nastavnici. Zbog toga je uloga ravnatel-ja prije svega poboljšati svoje kompetencije u odnosima s javnošću, u čemu će im zasigurno pomoći i ova knjiga.Vinko Filipović, ravnatelj Agencije za odgoj i obrazovanje

NOVA KNjIGA U NAKLADI ŠKOLsKIH NOVINA

Više ni jednoj organizaciji nije svejedno kako je drugi vide, kakva joj je komunikacija s drugima, uživa li povjerenje javnosti, jesu li njezini djelatnici pravodobno informira-ni, koliko su motivirani te kako svi ti procesi utječu na njezino poslovanje. [...] S promjenama koje će se događati u hrvatskom školstvu mijenjat će se i uloga odnosa s javnošću. Pred djelatnicima i službama za odnose s javnošću u obrazovnim insti-tucijama svaki dan je novi dan, svaki dan – nova iskušenja, novo dokazivanje. Samo kvalitetnim, sustavnim osposobljavanjem i usavršavanjem moći će odgovoriti izazo-vima komunikacijskog okružja. To je jedini način na koji će moći ostvariti strateške ciljeve svoje obrazovne ustanove i opravdati svrhu svog postojanja unutar nje.

Vlade Dragun

Obavijesti o knjizi

www.skolskenovine.hr

NARUDŽBENICANeopozivo naručujem(o) ........ primjerak(a) knjige

Odnosi s javnošću u obrazovanju / Vlade Dragun

Ime i prezime: ...........................................................................................................

Ustanova: ...................................................................... OIB: .................................

Adresa: ................................................. PB: .............. Mjesto: ...............................

MP _________________ (Potpis)

Poslati Školskim novinama, Hebrangova 40, 10000 Zagreb ili faksom na br. 01/48 55 712

tema broja: KVALITETA IZOBRAZBE I …manjina zna što je oporba, koji je sastav sadašnje...

Documents

Transcript of tema broja: KVALITETA IZOBRAZBE I …manjina zna što je oporba, koji je sastav sadašnje...