EKONOMSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ: POSLOVNO UPRAVLJANJE - MBA

Narcisa Vojnović, prof. psihologije

Istraživanje preferencija hrvatskih migranata na radu u Njemačkoj

pri izboru banaka i bankarskih usluga

Magistarski rad

Mentor: prof. dr. sc. Tanja Kesić

Zagreb, studeni 1999.

1

SADRŽAJ

1. UVODNO ODREĐENJE RADA ..................................................................................................................... 3

2. TEMELJNA SVRHA I PROBLEM RADA .................................................................................................... 5

2.1. SVRHA RADA I PROVEDENOG ISTRAŽIVANJA ................................................................................................. 5

2.2. RAZLOZI ODABIRA TEME I OČEKIVANO ZNAČENJE REZULTATA ISTRAŽIVANJA ............................................. 5

2.3. PREDMET RADA I PROBLEMI PROVEDENOG ANKETNOG ISPITIVANJA ............................................................. 6

3. PRIKAZ STANJA U BANKARSTVU I BANKARSKOM MARKETINGU U HRVATSKOJ ................. 7

3.1. TRANZICIJSKI PROCESI U HRVATSKOM BANKARSTVU ................................................................................... 7

3.1.1. Posljedice nasljeđenog bankarskog sustava ................................................................................... 7

3.1.2. Tranzicijske normativne i makroekonomske promjene ................................................................... 8

3.1.3. Broj, struktura i koncentracija bankarskog potencijala ................................................................ 11

3.1.4. Promjene u vlasničkoj strukturi banaka ........................................................................................ 13

3.1.5. Rang-položaj pojedinih banaka..................................................................................................... 14

3.1.6. Pojava i tumačenja bankarske krize .............................................................................................. 15

3.1.7. Pitanje medijske prezentacije bankarskog sustava i odnosa s javnošću ....................................... 19

3.2. STANJE ŠTEDNJE KROZ TRANZICIJSKO RAZDOBLJE ...................................................................................... 23

3.2.1. Pojam i značenje štednje stanovništva .......................................................................................... 23

3.3.2. Kretanje štednje stanovništva tijekom tranzicijskog razdoblja ..................................................... 23

3.3. RAZVOJ MARKETINGA U HRVATSKOM BANKARSTVU .................................................................................. 29

3.3.1. Potreba i stanje bankarskog marketinga u Hrvatskoj ................................................................... 29

3.3.2. Važnost i pojavnost istraživanja u bankarskom marketingu u Hrvatskoj ...................................... 32

3.3.3. Značenje i zastupljenost istraživanja korisnika u hrvatskim uvjetima .......................................... 36

3.4. PREGLED ISTRAŽIVANJA KORISNIKA BANKARSKIH USLUGA U HRVATSKOJ ................................................. 37

3.4.1. Razina povjerenja u bankarski sustav tijekom tranzicijskog razdoblja ......................................... 37

3.4.2. Promjene korisničkih navika i ponašanja u okolnostima poljuljanog povjerenja ......................... 42

3.4.3. Povjerenje u pojedinačne banke u uvjetima bankarske krize ........................................................ 43

3.4.4. Problem generalizacije nepovjerenja na cjelokupan bankarski sustav ......................................... 49

3.5. OČEKIVANE REFLEKSIJE BANKARSKE KRIZE U MIGRANTSKOM SEGMENTU ................................................. 52

3.5.1. Značenje migrantskog segmenta s aspekta hrvatskih banaka ....................................................... 52

3.5.2. Pretpostavljene posljedice bankarske krize u migrantskom segmentu .......................................... 54

4. OBILJEŽJA SEGMENTA: HRVATSKIH MIGRANATA NA RADU U NJEMAČKOJ ....................... 56

4.1. TEŠKOĆE VEZANE UZ ANALIZU CILJNOG SEGMENTA ................................................................................... 56

4.2. BROJČANO ODREĐENJE CILJNOG SEGMENTA ............................................................................................... 57

4.2.1. Statistički podaci o hrvatskim građanima koji rade i borave u Njemačkoj ................................... 57

4.2.2. Novije procjene broja Hrvata i hrvatskih državljana u Njemačkoj ............................................... 57

4.2.3. Udjel naših migranata u Njemačkoj u hrvatskom migrantskom korpusu ...................................... 58

4.3. STRUKTURNA OBILJEŽJA CILJNOG SEGMENTA............................................................................................. 60

4.3.1. Udjel radnika i članova obitelji među našim migrantima u Njemačkoj ........................................ 60

4.3.2. Udjel rođenih u inozemstvu ........................................................................................................... 62

4.3.3. Trajanje rada u inozemstvu ........................................................................................................... 62

4.3.4. Dobna struktura segmenta ............................................................................................................ 63

4.3.5. Spolna struktura segmenta ............................................................................................................ 64

4.3.6. Sastav segmenta prema školskoj spremi........................................................................................ 65

4.3.7. Nacionalna struktura segmenta..................................................................................................... 66

4.3.8. Struktura segmenta prema udjelu migranata iz pojedinih općina ................................................. 67

4.3.9. Distribucija migranata po pojedinim njemačkim pokrajinama i mjestima ................................... 69

4.4. PSIHOLOŠKE I SOCIJALNE SPECIFIČNOSTI MIGRANTSKOG SEGMENTA .......................................................... 70

4.4.1. Okolnosti od utjecaja na adaptaciju migranata i tendenciju povratka ......................................... 70

4.4.2. Relevantna opća psihološka i socijalna obilježja migrantskog segmenta ..................................... 73

4.4.3. Sklonost štednji i način korištenja ušteđevine u migrantskom korpusu ......................................... 73

2

5. PRIKAZ ISTRAŽIVANJA INFORMIRANOSTI, STAVOVA, POVJERENJA I SPREMNOSTI

MIGRANATA ZA KORIŠTENJE HRVATSKIH BANAKA .................................................................... 77

5.1. METODOLOGIJA PROVEDENOG ISTRAŽIVANJA ............................................................................................ 77

5.1.1. Postupak istraživanja .................................................................................................................... 77

5.1.2. Varijable obuhvaćene anketnim ispitivanjem ................................................................................ 77

5.1.3. Instrument ..................................................................................................................................... 78

5.1.4. Uzorak ........................................................................................................................................... 80

5.1.5. Metodologijska ograničenja .......................................................................................................... 81

5.2. STRUKTURALNA OBILJEŽJA UZORKA .......................................................................................................... 83

5.2.1. Struktura uzorka s obzirom na opća socio-demografska obilježja ................................................ 83

5.2.2. Sastav uzorka prema pojedinim obilježjima boravka i rada u inozemstvu .................................... 86

5.3. PRIKAZ I KOMENTAR REZULTATA ISTRAŽIVANJA ............ POGREŠKA! KNJIŽNA OZNAKA NIJE DEFINIRANA.

5.3.1. Informiranje o uslugama i poslovanju hrvatskih banaka .............................................................. 89

5.3.2. Mišljenje o uslugama hrvatskih banaka ........................................................................................ 95

5.3.3. Povjerenje u sigurnost hrvatskih banaka .................................................................................... 100

5.3.4. Prijedlozi prioritetno potrebnih poboljšanja usluga hrvatskih banaka ....................................... 109

5.3.5. Korištenje usluga hrvatskih banaka ............................................................................................ 111

5.3.6. Buduća spremnost za poslovanje s hrvatskim bankama .............................................................. 114

6. RASPRAVA REZULTATA ......................................................................................................................... 123

6.1. POVJERENJE KAO NAJPRIORITETNIJI PROBLEM BANAKA I BANKARSKOG SUSTAVA ................................... 123

6.1.1. Pokazatelji široko rasprostranjenog (ne)povjerenja u migrantskom segmentu .......................... 123

6.1.2. Opravdanost bojazni od generalizacije nepovjerenja na globalni sustav ................................... 125

6.2. MIGRANTSKE TENDENCIJE KORIŠTENJA HRVATSKIH BANAKA U OKOLNOSTIMA BANKARSKE KRIZE ......... 126

6.2.1. Osvrt na sadašnju razinu korištenja hrvatskih banaka ............................................................... 126

6.2.2. Zastupljenost hrvatskih banaka u štednim planovima migranata ............................................... 127

6.2.3. Bijeg u “čarape” kao alternativa ................................................................................................ 129

6.3. ZNAČAJ MIGRANTSKOG SEGMENTA TEMELJEN NA ANALIZI DEPOZITNO/KREDITNIH POTENCIJALA ........... 130

6.3.1. Posebno mjesto migrantskog segmenta na bankarskom tržištu .................................................. 130

6.3.2. Migrantski depozitno/kreditni potencijali ................................................................................... 130

6.3.3. Propusti u kreditnim politikama hrvatskih banaka ..................................................................... 133

6.4. ULOGA I ZNAČAJ DRŽAVNIH GARANCIJA ZA ŠTEDNJU ............................................................................... 134

6.4.1. Pitanje kredibiliteta instrumenta državnog osiguranja štednih uloga ........................................ 134

6.4.2. Problem veličine i mrvljenja štednih uloga ................................................................................. 135

6.4.3. Potreba za nelimitiranim državnim garancijama ........................................................................ 136

6.5. MOGUĆNOSTI ZA POBOLJŠANJE STATUSA POJEDINAČNIH BANAKA U MIGRANTSKOM SEGMENTU ............. 137

6.5.1. Osvrt na aktualni rang-položaj pojedinih banaka ....................................................................... 137

6.5.2. Potreba segmentacije i adekvatnog pozicioniranja..................................................................... 138

6.6. ZNAČENJE BOLJE OSMIŠLJENOG INFORMIRANJA ....................................................................................... 139

7. ZAKLJUČAK ................................................................................................................................................ 142

8. SAŽETAK RADA / SUMMARY...................................................................................................................143

9. PRIVITCI ...................................................................................................................................................... 145

Anketni upitnik ...................................................................................................................................... 145

Popis tablica ......................................................................................................................................... 150

Popis grafičkih prikaza ......................................................................................................................... 153

10. KORIŠTENI IZVORI ................................................................................................................................. 154

Životopis autora............................................................................................................. .........................156

3

1. UVODNO ODREĐENJE RADA

Promjene političkog sustava i orijentacija ka tržišnom gospodarstvu snažno se

odražavaju na banke i druge financijske institucije, kao ključne regulatore tržišnih

mehanizama i razvoja gospodarstva u cjelini. Bankarski marketing, koji se u svijetu

intenzivno razvijao već desetljećima, u Hrvatskoj je teorijski i praktički dobio na aktualnosti

tek posljednjih godina.

Jedna od najznačajnijih društveno-ekonomskih funkcija banke je uspostavljanje

ravnoteže između ponude i potražnje za novcem, čime se izravno utječe na gospodarski

razvoj. Polazna pretpostavka za poslovanje banaka te za poticanje gospodarstva u cjelini je

raspolaganje deponiranim kapitalom. Prijelaz na tržišni način poslovanja i naglo rastuća

konkurencija na bankarskom tržištu stavljaju u središte pozornosti deponenta, osobito štedišu

iz kategorije građanstva, koji u biti predstavlja jedan od osnovnih bankarskih resursa.

Poznavanje uvjeta pod kojima će pojedine kategorije korisnika banci povjeriti na

čuvanje svoju štednju pitanje je od neposredne praktične važnosti, a time i predmet

istraživačkog interesa. Istraživanja karakteristika deponenata i drugih korisnika bankarskih

usluga, osobito njihovih potreba, stavova i ponašanja polazište su bankarskog marketinga i

trebala bi se odražavati i u pitanjima od strateškog značenja za poslovanje banke.

Sa stajališta potencijalnog korisnika, donošenje financijskih odluka (npr. o

povjeravanju značajnijih depozitnih iznosa, sklapanju kreditnih aranžmana te ostalim

financijskim transakcijama koje su za pojedinca egzistencijski značajne) uvjetovano je nizom

međusobno isprepletenih čimbenika. Osim onih, nazovimo ih objektivnih, gdje svakako

spadaju i karakteristike bankarskih usluga (politika kamatnih stopa; kvaliteta, pouzdanost i

ekspeditivnost usluge; dostupnost usluge što ovisi o mreži ekspozitura, radnom vremenu i

tehnološkim pogodnostima; fleksibilnost i drugo), ne smijemo zanemariti relevantne

psihološke, uvjetno rečeno subjektivne čimbenike. Uz demografska i socio-ekonomska

obilježja korisnika značajna s aspekta segmentacije i pozicioniranja, tu je od posebne važnosti

i istraživanje niza psiholoških čimbenika: prethodnih spoznaja i iskustava klijenata,

uspostavljenih korisničkih navika, stupnja zadovoljstva, potreba, očekivanja, stavova i drugo.

Upravo u području bankarskih usluga psihološke osnove ponašanja potrošača imaju

posebno značenje, a stupanj povjerenja, odnosno prosudba zaštite i sigurnosti uloga

povjerenog banci je jedan od svakako odlučujućih čimbenika, ako ne i najvažniji. Međutim,

ozbiljne krize koje potresaju naš bankarski sustav ugrozile su sigurnost štednih uloga u

jednom dijelu banaka i drugih financijskih institucija. Svjedoci smo propadanja nemalog broja

banaka tijekom posljednjih godina, uslijed čega je broj oštećenih građana u stalnom porastu, a

o onima uznemirenima da se i ne govori. Općepoznata posljedica takvog stanja je poljuljano

povjerenje naših građana i u pojedine banke i u ukupan bankarski sustav, što može,

dugoročno gledano, imati nesagledive destabilizacijske efekte.

4

O pitanju stjecanja povjerenja i njegovog povratnog utjecaja na bankarsko poslovanje

kod nas se međutim ne vodi dovoljno računa, kako u bankarskoj praksi, tako i u istraživačkim

radovima iz područja bankarskog marketinga. Izuzmemo li medijske, često senzacionalističke

izvore, ova je problematika obrađivana u razmjerno malom broju istraživanja, barem onih

publiciranih.

Sa stajališta interesa banke, po prirodi stvari najpoželjniji su oni segmenti korisnika

koji imaju razmjerno veću kupovnu moć i veću sklonost štednji. U našim uvjetima među

takve segmente svakako treba uvrstiti ekonomske i političke migrante u inozemstvu (hrvatsku

dijasporu) koji održavaju veze s domovinom, dio kojih se vraća ili će se vratiti u namjeri

trajnog ostanka u Republici Hrvatskoj. Velik broj njih dolazi iz zemalja s vrlo visoko

razvijenom razinom financijskih usluga i institucija u odnosu na koje smo mi u značajnom

zakašnjenju, pa zadržavanje i privlačenje ovog atraktivnog segmenta zahtijeva posebnu

pažnju, osobito u uvjetima poljuljanog povjerenja.

Ovim smo radom pokušali ustanoviti kako u datim, iznimno teškim okolnostima

“kotiraju” naše banke, orijentirajući se na jedan iznimno atraktivan i u tom pogledu neistražen

segment korisnika: osoba koje rade u inozemstvu. Rad se uže odnosi na segment hrvatskih

migranata - radnika u Njemačkoj (svojedobno su nazivani “gastarbajterima” ili “radnicima na

privremenom radu”), velik broj kojih planira povratak u domovinu i predstavlja podsegment

tzv. povratnika.

U radu se bavimo prikupljanjem odgovarajućih podataka i njihovom analizom, kako

bismo pobliže definirali ovaj ciljni segment i ukazali na pojedine čimbenike koji mogu biti

važni u smislu njihovog opredjeljivanja za domaće, odnosno za strane banke.

Upotrijebili smo brojne sekundarne izvore podataka o hrvatskim migrantima u

Njemačkoj, kako bismo ustanovili relevantna socio-demografska obilježja našeg ciljnog

segmenta.

Posebno za potrebe ovog rada proveli smo i terensko prikupljanje primarnih podataka

na slučajnom uzorku migranata zaposlenih u Njemačkoj primjenom namjenski konstruiranog

anketnog upitnika, kojim smo obuhvatili niz psiholoških varijabli relevantnih s aspekta izbora

banke: njihovu informiranost o pojedinim vidovima bankarskih usluga u Republici Hrvatskoj,

mišljenja i stavove o ponudi hrvatskih banaka s posebnim naglaskom na pitanja sigurnosti i

povjerenja, dosadašnje navike te buduću tendenciju korištenja stranih, odnosno domaćih

banaka u odnosu na pojedine tipične vrste bankarskih usluga.

Kao ishod te analize, komentirat ćemo postojeću bankarsku situaciju i ponudu s

aspekta preferencija ovog atraktivnog segmenta te ukazati na neka pitanja o kojima hrvatske

banke trebaju voditi računa, ako se žele prilagoditi njihovim očekivanjima i time unaprijediti

svoje poslovanje.

5

2. TEMELJNA SVRHA I PROBLEM RADA

2.1. Svrha rada i provedenog istraživanja

Svrha rada je ispitati, analizirati i ocijeniti postojeću bankarsku situaciju i ponudu u

Hrvatskoj s aspekta po mnogočemu specifičnog segmenta aktualnih i potencijalnih korisnika

bankarskih usluga - naših građana na radu u Njemačkoj.

Svrha anketnog ispitivanja provedenog za potrebe ovog rada je utvrditi preferencije

ovog ciljnog segmenta kad je u pitanju izbor između hrvatskih i stranih banaka, odnosno

njihova odluka o korištenju određenih vrsta bankarskih usluga u Hrvatskoj.

Krajnji cilj rada je, polazeći od anketom dobivenih (primarnih) i drugih raspoloživih

(sekundarnih) izvora podataka, dati određeni znanstveni i praktični doprinos razmatranju

ključnih odrednica marketinških pristupa kojima bi se ovi vrlo atraktivni komitenti mogli

uspješnije zadržati i/ili privući, te dugoročno pridobiti.

2.2. Razlozi odabira teme i očekivano značenje rezultata istraživanja

Razlozi zbog kojih smo se odlučili upravo za ovu temu su sljedeći:

nesporna važnost razvoja bankarskog marketinga u Republici Hrvatskoj s

jedne, te s druge strane, naše evidentno kašnjenje u tom pogledu u usporedbi s

bankama i financijskim institucijama u svijetu;

zanemarivanje (kako u bankarskoj praksi, tako i u dostupnim istraživanjima)

utjecaja psiholoških čimbenika, osobito povjerenja, iako je riječ o varijabli

ključnoj za bankarsku uspješnost, poglavito u poslovanju s deponentima iz

kategorije građanstva;

činjenica da naši građani na radu u inozemstvu predstavljaju vrlo atraktivan

segment potencijalnih korisnika, ali i pretpostavljena visoka razina njihovih

očekivanja u pogledu ponude i kvalitete bankarskih usluga, zbog čega ovom

segmentu treba obratiti posebnu marketinšku pozornost, osobito u uvjetima

poljuljanog povjerenja u bankarski sustav.

Očekivano značenje i uporaba rezultata istraživanja:

Ovim radom željeli smo dati praktični doprinos određenju migrantskog

segmenta, kao polazištu za formuliranje marketinških strategija primjerenih

ovom atraktivnom segmentu korisnika bankarskih usluga.

Željeli smo dati i određeni znanstveni doprinos u ovom području, s obzirom da

je dosad bilo malo srodnih istraživanja, pogotovo u navedenom segmentu.

6

2.3. Predmet rada i problemi provedenog anketnog ispitivanja

Predmet rada, a time i problemi istraživanja i analiza te anketnog ispitivanja

provedenog za potrebe ove studije jesu sljedeći:

Na temelju sekundarnih podataka:

1. Koristeći recentne sekundarne izvore, u osnovnim ćemo se crtama osvrnuti na

aktualno stanje u hrvatskom bankarstvu i okolnosti vezane uz razvoj

bankarskog marketinga u Hrvatskoj.

2. Podatke o kretanju štednje građana tijekom tranzicijskog razdoblja analizirat

ćemo u kontekstu rezultata relativno malobrojnih istraživanja psiholoških

odrednica ponašanja korisnika bankarskih usluga, provedenih među

stanovništvom Hrvatske.

3. Služeći se svim raspoloživim sekundarnim izvorima, iznijet ćemo i podatke o

brojčanim i sociodemografskim obilježjima ciljnog segmenta, koji bi mogli biti

od značenja u postupku segmentacije i pozicioniranja te osmišljavanja

marketing strategija i taktika vezanih uz ponudu bankarskih usluga.

Na temelju primarnih podataka:

4. Na temelju podataka prikupljenih anketnim postupkom ispitat ćemo i

analizirati preferencije hrvatskih migranata na radu u Njemačkoj u vezi s

korištenjem bankarskih usluga, obuhvaćajući sljedeće psihološke varijable:

informiranost o poslovanju i uslugama hrvatskih banaka;

stavove o bankarskoj ponudi u Republici Hrvatskoj, s posebnim

naglaskom na prosudbu sigurnosti i povjerenja u bankarski sustav

općenito te u pojedinačne hrvatske banke;

aktualne navike korištenja stranih odnosno domaćih banaka;

namjere (iskazanu spremnost) budućeg korištenja hrvatskih banaka u

usporedbi sa stranima, u odnosu na pojedine vrste bankarskih usluga.

Analiza ad 1. i 2. izložena je u III. poglavlju, obilježja ciljnog segmenta ad 3.

prezentirana su u IV. poglavlju, dok je V. poglavlje posvećeno temeljnom dijelu rada:

pregledu i raspravi rezultata anketnog ispitivanja koje smo proveli na uzorku migranata u

Njemačkoj, kako bismo ustanovili i analizirali njihove preferencije vezane uz banke i

bankarske usluge.

U zaključnim poglavljima, VI. i VII., ukazat ćemo na one naše nalaze o kojima s

bankarsko-marketinškog aspekta treba voditi posebnog računa, kada je u pitanju ovaj tržišni

segment.

7

3. PRIKAZ STANJA U BANKARSTVU I BANKARSKOM MARKETINGU U HRVATSKOJ

Kao što smo već najavili, u ovom dijelu rada u osnovnim crtama dajemo situacijsku

analizu, koristeći velik broj novijih sekundarnih izvora.

Osvrćemo se na tranzicijske procese i aktualno stanje u hrvatskom bankarstvu, kao i

na okolnosti vezane uz razvoj bankarskog marketinga u Hrvatskoj. S tim u vezi, iznosimo i

podatke o kretanju štednje građana tijekom tranzicijskog razdoblja, koje dovodimo i u

kontekst rezultata relativno malobrojnih istraživanja psiholoških odrednica ponašanja

korisnika bankarskih usluga, provedenih među stanovništvom Hrvatske.

Na temelju dostupnih informacija ukazujemo na aktualnu i potencijalnu važnost

segmenta migranata na radu u inozemstvu. Iako se ne raspolaže jasnim podacima o kretanju

štednje našeg ciljnog segmenta, niti bilo kakvim novijim istraživanjima ove kategorije

korisnika, ukazujemo na moguće posljedice bankarske krize na njihov odnos i poslovanje s

hrvatskim bankama.

3.1. Tranzicijski procesi u hrvatskom bankarstvu

Kako bankarstvo vrši određene životno važne javne funkcije, osobito u gospodarstvu,

ono je svugdje u svijetu podvrgnuto posebnom zakonodavstvu i kontroli, ali uz velike razlike

u stupnju (de)centralizacije i mogućnostima za bankarsko poduzetništvo. Stoga bankarski

sustavi mogu biti i bivaju vrlo različiti, od puke “produžene ruke” državne financijske

administracije istočnoeuropskog tipa, do skupa razmjerno samostalnih privatnih poduzeća.

Da bi se analizirali dosezi hrvatskog bankarstva kroz razdoblje tranzicije moraju se

imati u vidu uvjeti u kojima su banke djelovale u prijašnjem sustavu i loše posljedice tog

nasljeđa, kao i ključne zakonske i makroekonomske promjene nastale posljednjih godina koje

su sastavni dio okruženja kojem se banke “brzim korakom” moraju prilagođavati.

3.1.1. Posljedice naslijeđenog bankarskog sustava

U vremenu prije državnog osamostaljenja u Hrvatskoj je egzistirao financijski sustav

karakterističan za zemlje socijalističkog uređenja. Kreditna i kamatna politika kreirala se na

državnoj razini, pa je tadašnja zakonska regulativa uređivala bankarsko poslovanje na način

centralno-planskog upravljanja i dominantnog utjecaja državne administracije na alokaciju

financijskih tokova.

Stvarna konkurencija među bankama nije niti postojala, pa nije ni bilo motiva za

iniciranje i razvoj bankarskog marketinga.1

Snaga banke ovisila je o snazi gospodarstva u okolini u kojoj je banka djelovala, a

banke, koje su sve bile u društvenom vlasništvu, osnivali su tzv. veliki sistemi koji su

“pritiskom vjerovnika,” a još i više svojim političkim utjecajem, u puno većoj mjeri direktno

formirali kreditne politike pojedinih banaka negoli što su o njima ovisili. Banke su financijski

servisirale i gubitaše kojima su redovito odobravani i reprogramirani besperspektivni krediti,

1 “Dok god je situacija takva ne može se očekivati značajnije djelovanje tržišnih zakonitosti na veću

usmjerenost domaćih banaka prema klijentima/potrošačima usluga. Stupanj konkurencije je jedan od glavnih

uzroka pojačane marketinške orijentacije svjetskih banaka. Marketinški pristup kod većine ponuđača bankarskih

usluga nije bio korišten u dovoljnoj mjeri, a nije ga niti trebalo u uvjetima u kojima je banka predstavljala na

neki način samo produženu ruku države.” Citirano prema: Tomašević Lišanin, Marija: “Marketinška preobrazba

hrvatskog bankarskog sustava - nužnost tranzicije,” Zbornik radova međunarodne konferencije:

“Restrukturiranje gospodarstva u tranziciji,” Ekonomski fakultet, Zagreb, 1995., str. 437-443.

8

formirajući tako trajno lošu bankarsku aktivu i, posljedično, održavajući na životu često

sasvim neracionalne proizvodne kapacitete.

Ne treba zaboraviti ni da su od 1991. do 1994., dakle u razdoblju kraćem od četiri

godine, u Hrvatskoj u prometu tri zakonske valute. Zatečeni jugoslavenski dinar koristio se do

kraja 1991., od 23. prosinca 1991. u opticaju je hrvatski dinar (HRD) kao privremena valuta, a

30. svibnja 1994. konačno je uvedena stalna valuta - hrvatska kuna (HRK), kao nužan

preduvjet samostalnog razvoja i provođenja novčanih reformi.

Također, u dvadesetogodišnjem razdoblju 1971.-1991., koje je prethodilo hrvatskoj

nezavisnosti, problem inflacije bio je stalno prisutan (prosječna je godišnja inflacija u

Hrvatskoj za to razdoblje iznosila 69 %), da bi 1992. i 1993. eksplodirao na godišnjoj razini

većoj od 1000 %.2

Zbog naslijeđenog stanja tranzicija hrvatskog bankarstva nikako nije mogla biti

kratkotrajan proces, a morali su se osigurati i određeni dugoročni strateški prioriteti u

monetarnoj sferi (npr. formiranje deviznih pričuva),3 uz istovremeno napuštanje

socijalističkih parafiskalnih instrumenata novčane vlasti.4

Mnogi izvori ističu i da se razvoj hrvatskog bankarstva na novim temeljima suočava i

s drugim ograničenjima, uključujući i vanjsko-politička. “Ona se pokazuju u tome što

hrvatsko bankarstvo još nije ostvarilo potpunu komunikaciju s međunarodnim financijskim

tržištem i financijskim institucijama. Ograničenja za korištenje kredita iz MMF-a i drugih

izvora nisu samo ekonomske prirode, već su posljedica političkih okolnosti u kojima se

Hrvatska našla.” 5

Koncem osamdesetih sustav banaka kao jedinih financijskih institucija u Hrvatskoj

broji ukupno 21 banku, među njima dvije velike i nekoliko jačih regionalnih banaka. Banke

su u svojim portfeljima, pored naslijeđenih tereta (loših plasmana, promašenih investicija i

nenaplativih potraživanja) ponijele i teret ratom razorenih kapaciteta.

3.1.2. Tranzicijske normativne i makroekonomske promjene

Tijekom posljednjeg desetljeća Hrvatska je osigurala niz normativnih pretpostavki za

tranziciju bankarskog sustava. S vremenom se, a pogotovo nakon rasplamsavanja bankarske

krize, uz temeljno zakonodavstvo donose i brojne odluke HNB-e koje detaljnije i preciznije

reguliraju cijeli niz odnosa u bankarstvu.

2 “U 1992. i 1993. godini prosječna stopa inflacije u Hrvatskoj iznosila je više od 1000 %. Jasno da su u

takvim uvjetima dezinflacijske politike predstavljale najveći prioritet.” Citirano prema: Škreb, Marko: Iskustvo

tranzicije u Hrvatskoj - pogled iznutra; Pregledi, HNB, br. 10., rujan 1998., str. 2. 3 Tijekom 1992. i 1993. godine jedan od strateških ciljeva novčane politike bilo je stvaranje

međunarodnih pričuva, s obzirom da su koncem 1991. one bile doslovno na nuli. Koncem 1997. godine

međunarodne pričuve dosegle su 2,5 milijardi USD, što se gotovo izjednačilo sa tromjesečnom vrijednošću

uvoza, a to se smatra teoretskim preduvjetom monetarne ravnoteže. Prema zadnjim dostupnim podacima, ukupne

devizne pričuve središnje banke iznose 3,16 milijardi USD; Izvor: Priopćenje za javnost HNB od 8. listopada

1999. 4 “Prije su poslovne banke mogle financirati svoje kredite za poljoprivredu, izvoz itd. kreditima

središnje banke bez ikakvih ograničenja. Tako nije bilo moguće kontrolirati novčane agregate. Dokidanje

ovakvog kreditiranja značilo je ukidanje tipične parafiskalne uloge novčanih vlasti (nasljeđe socijalizma). Pored

toga, ti su krediti bili dodatno subvencionirani jer su njihove realne kamatne stope bile negativne. Potom su

ostali krediti poslovnim bankama koji nisu bili osigurani kolateralom (ili su imali neutrživ kolateral) polako

dokidani, te konačno svedeni na nulu.” Citirano prema: Škreb, Marko: Iskustvo tranzicije u Hrvatskoj - pogled

iznutra; Pregledi, HNB, br. 10., rujan 1998., str. 10. 5 Citirano prema: Jakelić, Diana: “Koncepcija marketinga i poslovne banke s posebnim osvrtom na

situaciju u Hrvatskoj,” magistarski rad, Ekonomski fakultet u Zagrebu, 1995.

9

Najprije ćemo pobrojiti dio spomenute regulative, a u nastavku teksta komentirat

ćemo samo pojedine, najznačajnije zakonske i normativne podloge tijekom tranzicijskog

razdoblja.

Zakonski akti

Zakon o Narodnoj banci Hrvatske

Zakon obuhvaća osnovne odredbe o Hrvatskoj narodnoj banci kao središnjoj banci te

se njime uređuju poslovi Hrvatske narodne banke kao što su: utvrđivanje količine novca u

opticaju, održavanje likvidnosti banaka, održavanje likvidnosti u plaćanjima prema

inozemstvu, izdavanje novčanica i kovanog novca, kontrola poslovnih banaka, informacijski

sustav, poslovi za Republiku Hrvatsku i ostali poslovi Hrvatske narodne banke. Ovim se

Zakonom također uređuje organizacija, organi, prihodi, rashodi i fondovi Hrvatske narodne

banke.

Zakon o bankama

Zakon sadrži opće odredbe o poslovnim bankama te regulira poslove banke kao što su:

primanje svih vrsta novčanih depozita, odobravanje kredita, poslovi sa stranim sredstvima

plaćanja, otkup mjenica i čekova, preuzimanje jamstva, garancija i drugih obveza za druge

osobe koje se moraju izvršiti u novcu, te obavljanje poslova platnog prometa. Zakon nadalje

sadrži odredbe o osnivanju banke i podružnice, obavještavanju Hrvatske narodne banke,

poslovanju banke, upravi banke, računovodstvu i reviziji u bankama, nadzoru u bankama, te

bankarskoj tajni.

Zakon o osnovama deviznog sustava, deviznom poslovanju i prometu zlata

Njime se uređuje platni promet između osoba u Republici Hrvatskoj s pravnim i

fizičkim osobama u inozemstvu, te stjecanje deviza i raspolaganje njima u zemlji i

inozemstvu, osnove deviznog tržišta u Republici Hrvatskoj i tečaj domaće valute, mjenjački

poslovi, položaj i ovlaštenja banaka u deviznom poslovanju, devizne rezerve Republike

Hrvatske, unošenje i iznošenje deviza iz Republike Hrvatske, promet zlatom, devizne

kontrole, uključujući i kapitalne restrikcije u Hrvatskoj te ostala pitanja važna za uređenje

deviznog sustava u Republici Hrvatskoj.

Zakon o kreditnim poslovima s inozemstvom

Ovim Zakonom uređuju se način i uvjeti sklapanja, registriranja i izvršavanja kreditnih

poslova s inozemstvom, registriranje kreditnih poslova, mjere za ograničavanje sklapanja

ugovora o kreditnim poslovima s inozemstvom, te prijevremena otplata ili naplata.

Zakon o platnom prometu u zemlji

Njime se uređuje obavljanje poslova platnog prometa u zemlji, određuju organizacije

koje su ovlaštene za obavljanje tih poslova, računi za obavljanje platnog prometa, oblici

plaćanja, način izvršavanja platnog prometa i osniva Zavod za platni promet.

Zakon o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima

Zakon uređuje izdavanje vrijednosnih papira i trgovanje tim papirima javnim pozivom

na upis i/ili javnom ponudom za kupnju vrijednosnih papira, djelokrug, prava i obveze

subjekata na tržištu kapitala te ustrojstvo, djelokrug i nadležnost Komisije za vrijednosne

papire Republike Hrvatske i središnje depozitarne agencije.

Zakon o investicijskim fondovima

Ovaj Zakon propisuje uvjete za osnivanje investicijskih fondova i društava za

upravljanje investicijskim fondovima te uređuje način njihova djelovanja. Zakon sadrži

10

odredbe o oblicima osnivanja fondova (otvoreni i zatvoreni), depozitnoj banci, te nadzoru

komisije za vrijednosne papire.

Zakon o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka

Ovim se Zakonom uređuje osnivanje Državna agencija za osiguranje štednih uloga i

sanaciju banaka, izvori sredstava, poslovanje Agencije, te organizacija i upravljanje

Agencijom.

Zakon o sanaciji i restrukturiranju banaka

Ovim se Zakonom određuje postupak za ocjenu mogućnosti i ekonomske opravdanosti

sanacije i restrukturiranja, te sam postupak sanacije i restrukturiranja. Postupak se po ovom

Zakonu provodi u cilju: smanjenja troškova poslovanja, kamata i naknada banaka, vlasničke

transformacije banaka na nove dioničare, dodatne kapitalizacije banaka, provođenja

kvalitetnih promjena u upravljanju bankama, te sprečavanja daljnjeg kreditiranja loših

dužnika banaka.

Odluke HNB koje se primjenjuju od 1. travnja i 1. srpnja 1999. godine

Savjet Hrvatske narodne banke usvojio je odluke iz područja nadzora i kontrole

banaka kojima je propisan način izračunavanja kapitala banke, adekvatnost kapitala,

raspoređivanje plasmana i utvrđivanje izloženosti banke, te visina i način formiranja posebnih

rezervi za osiguranje od potencijalnih gubitaka banke. Ovim odlukama usklađuje se postojeća

regulativa s međunarodnim računovodstvenim standardima, načelima Bazelske komisije za

superviziju banaka te odredbama novog Zakona o bankama. Odluke se primjenjuju od 1.

travnja 1999. godine.

Pored toga, usvojen je i novi Kontni plan za banke koji je prilagođen zahtjevima za

knjigovodstvenu evidenciju i praćenje financijskih instrumenata sukladno bonitetnim

odlukama, a banke su ga obvezne primjenjivati od 1. srpnja 1999. godine.

Odluka o načinu izračunavanja kapitala banke

Uputa za jedinstvenu primjenu Odluke o načinu izračunavanja kapitala banke

Obrazac JAK- Jamstveni kapital

Odluka o načinu izračunavanja adekvatnosti kapitala i ponderirane aktive banke

Uputa za jedinstvenu primjenu Odluke o načinu izračunavanja adekvatnosti kapitala i

ponderirane aktive banke

Obrasci uz Uputu za izračunavanje adekvatnosti kapitala banke

Odluka o raspoređivanju plasmana i izvanbilančnih rizičnih stavki i utvrđivanju

izloženosti banke

Uputa za jedinstvenu primjenu Odluke o raspoređivanju plasmana i izvanbilančnih

rizičnih stavki i utvrđivanju izloženosti banke

Obrasci uz Uputu za raspoređivanje

Uputa za vođenje kreditnih spisa

Odluka o visini i načinu formiranja posebnih rezervi za osiguranje od potencijalnih

gubitaka banke

Uputa za jedinstvenu primjenu Odluke o visini i načinu formiranja posebnih rezervi za

osiguranje od potencijalnih gubitaka banke

Obrazac PR - Posebne rezerve

Odluka o kontnom planu za banke

Uputa za primjenu Odluke o kontnom planu za banke

Uputa za dostavljanje izvješća za nadzor banaka na magnetskom mediju

Ulazni slog

Obrazac IKR za magnetski medij

11

Komentar značajnijih zakonskih promjena tijekom tranzicije

Donošenje Zakona o bankama iz 1989. i 1990. predstavljalo je jednu od posebno

značajnih makroekonomskih promjena, jer su društvene banke pretvorene u dionička društva

te je liberalizirano osnivanje novih banaka i drugih financijskih institucija.

Taj je zakon međutim imao i velikih slabosti, koje će tek kasnije doći na vidjelo: Citat:

“Nažalost, zakon je omogućio mnogim poduzećima da postanu dioničari banaka iako nisu

otplaćivali dugove. Time se nastavio problem preklapanja vlasničkih prava, tipičan za stari

sustav, a nije riješen niti problem nametanja platežne discipline.” 6

Vrlo važnim događajem smatra se i odluka Vlade Republike Hrvatske od 27. travnja

1991. glede zamrzavanja deviznih računa koje je provedeno na razini bivše federacije. Citat:

“Pošto je Hrvatska proglasila neovisnost, hrvatska je vlada najavila da će preuzeti obveze

banaka po tim računima kao javni dug. To je bankama znatno olakšalo položaj. Takva mjera

bila je potrebna jer su poslovne banke morale devizna sredstva predati Narodnoj banci

Jugoslavije koja je te devize zadržala nakon raspada Jugoslavije. Da bi se pokrile te obveze,

izdane su obveznice u vrijednosti od 2 milijarde USD. Otprilike u to vrijeme hrvatska je vlada

izdala tzv. ‘velike obveznice’ u vrijednosti od l milijarde USD. Te su obveznice emitirane

poduzećima kako bi otplatili zaostale dugove bankama. Uz zamrzavanje deviznih uloga i ta je

mjera trebala pridonijeti sanaciji bankovnog sustava. Nažalost, te su se dvije ‘injekcije’

obveznica poklopile s izbijanjem rata.” 7

Tako je i nastao pojam tzv. “stare” devizne štednje. Građani su bili svjesni činjenice

da su devize završile u Beogradu (obveza banaka bila je da u kratkom roku izvrše deponiranje

valute) te da je štednja privremeno nedostupna, ali i da ipak postoji državna garancija

odgođene, ali zajamčene isplate. Otvaranje mogućnosti postupne, premda ograničene isplate,

kao i niz drugih opcija putem kojih su uznemirene štediše mogle realizirati svoju deviznu

štednju pretvorenu u javni dug unekoliko je smirilo tu kategoriju korisnika. Saldo od 4,648

mlrd. DM na dan 31. prosinca 1991.8 postupno se smanjivao, te je primjerice 31. prosinca

1994. iznosio 3,131 mlrd. DM.

Donošenjem Zakona o Narodnoj banci Hrvatske 1993. godine definirano je

upravljanje NBH i njezin odnos s Vladom, kojoj je visina kredita (tzv. krediti za

premošćivanje nelikvidnosti koje se trebaju otplatiti do kraja fiskalne godine) ograničena na

5% proračunskog prihoda.

Time je NBH po prvi put stekla određenu samostalnost u svojem djelovanju i

neovisnost o Vladi.

3.1.3. Broj, struktura i koncentracija bankarskog potencijala

Tijekom tranzicijskog razdoblja broj banaka u Hrvatskoj se gotovo utrostručio tako da

je u 1997. dostignut broj od ukupno 60 banaka, kao što se vidi iz Tablice 1. Taj broj će se

međutim kasnije smanjivati na vrlo nepoželjan način, čemu smo upravo svjedoci.

6 Citirano prema: Kraft, Evan: “Na putu prema tržišnom bankarstvu - Uloga novih banaka,

konkurencije, privatizacije i sanacije”; Časopis: Financijska praksa, br. 5-6, Zagreb, travanj 1997. 7 Citirano prema: Ibid.

8 Izvor: Časopis Banka, br. 6/95; Poseban prilog: Hrvatska bankarska industrija; Analiza poslovanja u

1994., str. 13.

12

Tablica 1. Ukupan broj poslovnih banaka i štedionica obuhvaćenih monetarnom statistikom i

njihova klasifikacija po veličini bilančne aktive, podaci 1993.-1999. 9

God. Mjesec Poslovne banke klasificirane po veličini bilančne aktive Štedionice

Broj do 100

mil. kn.

100 do

500 mil.

500 do

1 mlrd.

od 1 do

2 mlrd.

2 do 10

mlrd.

10 i

više

Broj > 100

mil. kn.

1993. prosinac 43 16 12 7 4 2 2 0 0

1994. prosinac 50 13 21 6 6 2 2 33 22

1995. prosinac 53 15 20 7 7 2 2 21 7

1996. prosinac 57 10 26 6 9 4 2 22 10

1997. prosinac 60 4 28 9 8 9 2 33 12

1998. prosinac 60 3 26 8 11 10 2 33 4

1999.

siječanj 60 4 24 9 12 9 2 33 4

veljača 60 4 24 9 11 10 2 33 4

ožujak 60 4 24 9 12 9 2 33 5

travanj 59 4 23 9 12 9 2 33 5

svibanj 10 54 4 22 8 11 7 2 33 6

lipanj 54 4 22 9 9 8 2 31 5

srpanj 54 4 24 7 8 9 2 31 7

kolovoz 53 3 22 9 8 9 2 31 4

O tolikom broju banaka pojedini su stručnjaci rekli sljedeće: “U Hrvatskoj postoji oko

stotinjak depozitnih institucija - banaka i štedionica. To je velik broj u odnosu na BDP i

stanovništvo, posebice u usporedbi sa sličnim gospodarstvima. Politika lakog ulaska na tržište

predstavljala je namjerni pokušaj povećanja konkurentnosti u bankarstvu. No, iako se povećao

broj institucija, oligopoli i niše dominiraju tržištem. Pored toga, takve su banke obično

nedovoljno kapitalizirane te, uz nedostatak primjerenog znanja i slab sustav nadzora,

završavaju u rizičnom i nezdravom bankarskom sustavu.” 11

Pored broja i aktive banaka, značajno je pomnije razmotriti pitanje strukture i

koncentracije bankarskog kreditnog potencijala. Ocjena konkurentnosti bankarskog tržišta

najčešće se iskazuje tzv. Herfindahl-ovim indeksom kao mjerom stupnja koncentracije, koji

se temelji na zbroju kvadriranih udjela svake pojedine banke u ukupnim veličinama kapitala i

imovine. Ovaj indeks je veći što je koncentracija veća, a konkurencija manja. Stručni izvori

već su dugo upozoravali da je koncentracija kod nas previsoka: Citat: “Kao pokazatelj

nepostojanja konkurencije, odnosno štoviše, postojanja oligopolske situacije navodimo

pokazatelj koncentracije tzv. Herfindalov indeks, koji u našim uvjetima iznosi 0,29.” 12

S tim u vezi, raspolažemo i podacima za 1993. i 1994. (Tablica 2.) koji pokazuju da su

dvije najveće banke (Zagrebačka i Privredna) u 1993. imale više od polovine ukupne imovine

i kapitala, dok su četiri najveće (Zagrebačka, Privredna, Splitska i Riječka) u 1994. imale više

od 55 % ukupnog bankarskog kapitala i 70 % vrijednosti ukupne imovine, što je gotovo

dvostruko više od tadašnjih 48 banaka zajedno.

9 Izvor: Hrvatski bilten, br. 41, HNB, Tablica B2. Napomena: Niz podataka počinje tek s 1993. jer su

prethodni podaci nekomparabilni zbog promjene metodologije i obuhvata podataka. 10

Napomena: U svibnju 1999. pokrenut je stečajni postupak nad određenim brojem banaka koje su

zbog toga isključene iz monetarne statistike. 11

Citirano prema: Škreb, Marko: Iskustvo tranzicije u Hrvatskoj - pogled iznutra; Pregledi, HNB, br.

10., rujan 1998., str. 16. 12

Izvor: Tomašević Lišanin, Marija: “Marketinška preobrazba hrvatskog bankarskog sustava - nužnost

tranzicije,” Zbornik radova međunarodne konferencije: “Restrukturiranje gospodarstva u tranziciji,” Ekonomski

fakultet, Zagreb, 1995., str. 437-443.; citirano prema: Jurković, Pero i Škreb, Marko: Financial Reforme in

Croatia, Ekonomija, broj 1-3, 1994.

13

Tablica 2. Struktura hrvatskog bankarskog tržišta, podaci za 1993. i 1994. 13

Struktura: Kapital u % Imovina u %

31.12.1993. 31.12.1994. 31.12.1993. 31.12.1994.

Dvije najveće banke 50,6 44,5 55,7 54,5

Sljedeće četiri banke 17,0 16,1 22,2 19,5

Ukupno 67,6 60,6 77,7 74,0

Ostale banke 32,4 39,4 22,3 36,0

Četiri najveće 62,5 55,6 74,2 70,1

Herfindahlov indeks 0,15 0,11 0,19 0,17

Kada se k tome još doda i nepostojanje drugih institucija financijskog tržišta koje bi u

značajnijoj mjeri sudjelovale u novčanom posredovanju, kao i za sada razmjerno skromna

zastupljenost stranih banaka na našim prostorima, stručnjaci komentiraju da “...u stvari još

nema dovoljno jakih konkurentskih pritisaka koji bi primorali banke na značajnije promjene u

njihovom tradicionalnom birokratskom ponašanju.” 14

Ipak, premda se radi o malim postotnim promjenama, može se primijetiti da niz

manjih banaka bilježi veći rast i bolje rezultate, čime velike banke ipak malo pomalo gube

svoj dominantni položaj, što će se vidjeti iz sljedećih tablica.

3.1.4. Promjene u vlasničkoj strukturi banaka

Analiza razlika između privatnih i državnih banaka ukazuje da su promjene u

vlasničkoj strukturi (Tablica 3.) izazvale velike promjene u imovini, dobiti i broju zaposlenih

(tablice 4. i 5.), o čemu imamo podatke za razdoblje do 1995. godine:

Tablica 3. Broj banaka prema vrsti vlasništva u razdoblju 1990.-1995. 15

Godina: 1990. 1994. 1995.

Državne 21 19 15

Privatne 5 32 39

Ukupno 26 51* 54*

* status Vukovarske banke još nije bio riješen

Tablica 4. Poslovanje banaka prema vrsti vlasništva, podaci 1994. i usporedba 1994./93.

(milijuni kuna) 16

Vlasništvo: kapital promjena % imovina promjena % dobit br. zaposlenih

Državne 6.171 8,9 35.889 4,1 - 433 10.610

Privatne 3.667 28,3 21.816 23,6 256 7.212

Ukupno 9.838 - 57.705 - - 177 17.822

13

Izvor: Hrvatska bankarska industrija; Analiza poslovanja u 1994.; Časopis Banka, br. 6/95; str. 6. 14

Tomašević Lišanin, Marija: “Marketinška preobrazba hrvatskog bankarskog sustava - nužnost

tranzicije,” Zbornik radova međunarodne konferencije: “Restrukturiranje gospodarstva u tranziciji,” Ekonomski

fakultet, Zagreb, 1995., str. 437-443. 15

Izvor: Časopis Banka br. 8/96; Poseban prilog: Hrvatska bankarska industrija; Rezultati u 95. i

perspektive, str. 10. 16

Izvor: Hrvatska bankarska industrija; Analiza poslovanja u 1994.; Časopis Banka, br. 6/95; str. 7.

14

Analizom podataka iz 1994. vidi se da su državne banke (tj. banke u vlasništvu javnih

poduzeća i poduzeća kojima je većinski vlasnik Hrvatski fond za privatizaciju), njih 19

potkraj 1994. raspolagale sa 63 % kapitala i 67 % imovine svih banaka u Hrvatskoj. Privatne

banke su u odnosu prema 1993. povećale svoj kapital za 28 %, imovinu za 24 %, a dobit za

30%, dok su stope rasta u državnim bankama bile znatno manje.

Tablica 5. Poslovanje banaka po vrsti vlasništva, podaci za 1995. i usporedba 1995./94. (ml. kn.) 17

Pretežiti tip

vlasništva kapital

promje

- na % imovina

promje

- na %

dobit

1995.

dobit

1994.

br. zapo-

slenih

imovina

po zap.

dobit

po zap.

Državni 4.763 1,6 26.662 9,2 - 363 - 346 6.379 4.180 - 57

Privatni 4.436 8,9 29.796 22,6 362 252 11.960 2.491 30

Ukupno 9.199 5,0 56.458 - - 1 - 94 18.339 3.079 - 0,1

U 1995. iskazan je gubitak državnih banaka u iznosu od 363 mil. kuna, koji bi nažalost

bio i veći da su pribrojeni rezultati Splitske i Riječke banke (zbog nedostupnosti podataka ove

su banke izuzete iz obrade). Ipak, na temelju postotnih promjena rasta promatranih veličina

može se primijetiti da su privatne banke povećale kapital za skoro 9 %, imovinu za 23 %, a

dobit za čak 44 % u odnosu na 1994. godinu. Dakako, na stope rasta privatnih banaka utjecala

je i međuvremena privatizacija 5 banaka, no, kad bi se i taj utjecaj ekstrahirao, kapital

privatnih banaka svejedno je narastao za 8,6 %, imovina za 27 % a dobit za 10 %.

Također, prema analizi časopisa Banka za 1995.,18

privatne banke imaju u prosjeku tri

posto više kamatne marže od državnih banaka.

Evidentno je da banke, kao i svi drugi tržišni subjekti, moraju imati vlasnika jer

kvazivlasništvo deformira bankarsku industriju, njezine ciljeve i poslovnu politiku, a za neke

naše banke karakteristično je da još posluju u kvazivlasničkom statusu. Broj državnih banaka

nastavlja se smanjivati jer se banke, između ostalog, žele odvojiti od svojih “velikih

dioničara” koji lošim poslovanjem povećavaju rizičnost plasmana i tako negativno utječu na

poslovni rezultat.

3.1.5. Rang-položaj pojedinih banaka

Stručni izvori19

navode da je spremnost banaka na transparentnost naglo porasla i

ogleda se u ažurnosti dostavljanja podataka i želji da se bude uvršten u publicirane analize i

preglede bankarskog poslovanja (u uvjetima krize izostavljanje bi moglo imati nepoželjne

učinke). To nam omogućuje prezentiranje liste prvih deset banaka u 1998., čiji je rang

određen prema bruto aktivi (Tablica 6.).

17

Izvor: Hrvatska bankarska industrija; Rezultati u 1995. i perspektive; Časopis Banka br. 8/96. 18

Ibid. 19

Izvor: Hrvatska bankarska industrija; Časopis Banka, br. 7/99; Poseban prilog.

15

Tablica 6. Rang lista prvih deset hrvatskih banka prema bruto aktivi, podaci za 1998.

(u tisućama kuna) i usporedba 1998./97. 20

R. Banka: bruto

aktiva 98.

98/

97

neto

aktiva

98/

97

temeljni

kapital

jamstv.

kapital

ukupni

prihod

dobit

pp. 98.

br.

zap.

1 Zagrebačka 26245027 1,10 23635614 1.10 1859165 1944077 2280604 272326 4212

2 Privredna 18462000 1,10 16541000 1.10 1807000 1671000 1347000 119000 3920

3 Splitska 7651095 1,00 6869653 1.05 384937 420352 601155 31584 1143

4 Riječka 5594048 1,11 5497290 1.11 448733 459200 515261 87829 1232

5 Dubrovačka 4385799 0,80 3281552 0,89 185000 203205 638440 4434 544

6 Varaždinska 2727048 1,17 2579558 1,16 177634 404551 271685 47682 422

7 Slavonska 2673090 1,02 2295220 1.03 149230 292138 316449 4119 696

8 Dalmatinska 2487062 1,02 2262209 0.99 275662 325039 314728 14813 473

9 Istarska 2180681 0,95 1857671 0,96 213117 109127 201579 2441 439

10 RBA 2053077 1,42 1976178 1,38 280097 291942 253357 72555 146

Dakako, u analizi i usporedbi banaka mogu se koristiti i složeniji financijski

pokazatelji kao što su: prinos na aktivu (ROA - return on asset) koji pokazuje efikasnost

managementa banke u pretvaranju imovine banke u neto zaradu, prinos na dionički kapital

(ROE - return on equity) što predstavlja stopu povrata dioničkog kapitala, neto kamatna

marža koja mjeri raspon prihoda od kamata i kamatnih rashoda, neto marža od naknada kao

razlika između prihoda i troškova naknada za obavljene usluge, te drugi pokazatelji, što je

prikazano u sljedećoj tablici.

Tablica 7. Financijski pokazatelji poslovanja pet većih banaka u 1997. i 1998. godini 21

Pokazatelji Zagrebačka Privredna Splitska Riječka Varaždinska

1998. 1997. 1998. 1997. 1998. 1997. 1998. 1997. 1998. 1997.

Profitabilnosti:

prinos na aktivu 0,73 1,23 0,46 0,20 0,47 1,24 1,68 1,03 1,53 1,84

povrat na d. kapital 8,07 13,16 4,51 1,72 8,56 23,32 20,58 12,91 9,38 9,32

Operativne efikasnosti:

neto kamatna marža 3,48 3,64 2,86 2,78 2,24 2,88 2,74 2,45 4,83 4,95

neto marža od provizije 1,73 1,74 1,72 1,34 0,72 0,72 1,51 1,28 1,83 2,89

neto operativni prihod 5,21 5,38 5,54 4,36 1,06 3,02 5,11 4,43 6,51 8,74

Efikasnosti zaposlenih:

neto dobit po zap. (000) 42,26 63,85 20,15 7,72 28,43 60,24 71,29 33,69 87,18 80,05

neto dobit/tr. po zap. 0,37 0,69 0,24 0,13 0,32 0,81 0,99 0,64 0,73 0,82

3.1.6. Pojava i tumačenja bankarske krize

Iz niza prethodno navedenih razloga Državna agencija za osiguranje štednih uloga i

sanaciju banaka osnovana u svibnju 1994. je, usprkos mnogim uspješnim promjenama,

morala pristupiti sanaciji pojedinih banaka: 1995. u Slavonskoj i Privrednoj banci, te u

Splitskoj i Riječkoj banci u veljači 1996. godine.

Tako je državnom intervencijom uspješno i razmjerno “tiho” zapriječena prva

bankarska kriza i to u četiri velike banke, koje su “činile 40 % bankarske industrije.” 22

20

Ibid, str. 34. 21

Ibid, str. 39.

16

Početkom bankarske krize javnost smatra aferu s Dubrovačkom bankom, koja je

medijski eksplodirala u proljeće 1998. godine. Po nekima time je pokrenuta lančana reakcija

u drugim bankama uslijed čega je poljuljano ukupno bankarsko tržište (tzv. domino - efekt), a

po drugima je ovaj slučaj samo “otvorio Pandorinu kutiju.” Broj naših banaka, za koji smo

već naveli da ga stručnjaci ocjenjuju prevelikim s obzirom na naše ograničeno tržište, od tada

se počeo osipati na najmanje poželjan način: nekontrolirano te putem stečajeva, sve obilato

popraćeno vrlo dramatičnim medijskim napisima.

Ove, 1999. godine situacija je kulminirala, pa tako Privredni Vjesnik navodi da svoju

prošlogodišnju analizu i rangiranje 59 hrvatskih banaka nije mogao na odgovarajući način

usporediti s ovogodišnjom, jer je lista u međuvremenu reducirana na 49 banaka. Prema

njihovim zadnjim dostupnim podacima,23

uz prethodno spomenute velike banke koje su

svojedobno sanirane i još su uvijek u sanacijskom procesu, bankarska industrija je u 1999. do

sada reducirana za sljedeće banke:

Banke s privremenim upraviteljem (3):

1. Agroobrtnička banka

2. Hrvatska gospodarska banka

3. Komercijalna banka

Predložena sanacija (1):

4. Croatia banka

Predložen stečaj (2):

5. Komercijalna banka d.d.

6. Trgovačko-turistička banka d.d.

Banke u stečaju (6):

7. Glumina banka

8. Gradska banka Osijek

9. Ilirija banka

10. Neretvanska gospodarska banka

11. Vukovarska banka

12. Županjska banka

Prema podacima Zavoda za platni promet neto dobit svih banaka u prošloj godini

iznosila je 869, a gubici 1.866 milijuna kuna, što je dakako vrlo nepovoljan omjer.

Naglo zaustavljeni agresivni rast Dubrovačke banke (kao, kako se do tada vjerovalo,

perspektivne banke s vrlo uspješnim managementom) i serija sanacija i stečajeva koja je

potom uslijedila s današnje se točke gledišta komentira više kao znak nespremnosti kontrolne

funkcije središnje banke na pravodobne reakcije, negoli tek kao pokazatelj da u regulatornim

mehanizmima postoje ozbiljni propusti.

Bankarske prilike koje obilježavaju 1999. godinu dr. M. Škreb, guverner NBH-e

obrazlaže na sljedeći način: Citat: “Ne mislim da su oni koji su oblikovali politike učinili

velike greške, no neke su stvari učinjene presporo i nedovoljno odlučno, posebice u posljednje

dvije do tri godine. S točke gledišta središnje banke, glavna pogreška leži u relativno slabom

provođenju postojeće bankarske regulative. Stoga je neophodno brzo izgraditi djelotvoran

22

“Tijekom 1991. i 1992. godine izglasane su mjere za restrukturiranje gospodarstva i linearnu sanaciju

banaka koje su tada poslovale. Od 1995. do kraja 1996. godine poduzeti su veliki napori na saniranju četiri

velike propale banke koje su činile 40 % bankarske industrije.” Citirano prema: Škreb, Marko: Iskustvo

tranzicije u Hrvatskoj - pogled iznutra; Pregledi, HNB, br. 10., rujan 1998., str. 12. 23

Privredni Vjesnik, br. 3106 od 12. travnja 1999.; Specijalno izdanje posvećeno bankarstvu, str 17.

17

nadzor banaka i zakonski okvir u kojem sve ugovorne strane strogo poštuju financijsku

disciplinu.” 24

Stručnjaci upozoravaju i da se - u okolnostima slabog provođenja propisane regulative

i odsustva nadzora - u praksi mogu nametnuti određeni stilovi managementa, nazvat ćemo ih

“osobeni,” koji su s aspekta banke kao institucije koja počiva na stabilnosti i sigurnosti

potpuno neadekvatni. Samo kao primjer navest ćemo neka od takvih mišljenja.

“Direktori nekih banaka su se predstavili kao oni koji se bave časnim poslom.

Suprotni tip direktora mogao bi biti avanturist-megaloman ili prisni prijatelj nekog političara,

koji zastupa regionalne interese. Franjo Luković iz Zagrebačke banke bi se mogao smatrati

prvim tipom, a poznati Neven Barač je drugi tip. Za prvu vrstu bankara neuspjeh je ravan

katastrofi, jer šteti njihovom ugledu. Drugi tip bankara ne brine zbog neuspjeha, čak kad on

dovede do promjena u načinu upravljanja.”(cit.).25

Potkrepa ovom mišljenju je i nedavna izjava F. Lukovića, direktora Zagrebačke banke

u Privrednom Vjesniku: “Ključnom značajkom poslovanja Zagrebačke banke držim

nepromijenjenu i opreznu politiku rezerviranja dijela prihoda za moguće gubitke po kreditnim

plasmanima. Kada bih pokušao izdvojiti glavne razloge propasti u nekim bankama rekao bih

da su oni u nedovoljnom profesionalizmu bankara koji nisu dobro vodili svoje banke i glavni

su krivci za probleme što su uslijedili. S druge strane dio krivnje nosi i HNB, koja je krive

ljude licencirala za vođenje banaka.” (cit.).26

Očigledno, “na djelu” su mnogostruki razlozi bankarske krize. Skrenut ćemo

pozornost na još neka upozorenja:

Citat: “Nikola Šimetin, poznati splitski bankar objašnjava manjkavosti hrvatskog

bankarskog sustava, sumnjajući u sigurnost štednje: ‘Naslušali smo se ovih dana izjava, da su

svi štedni ulozi u banci sigurni. Hrvatske banke, koje raspolažu deviznim sredstvima, moraju -

temeljem odluke Hrvatske narodne banke - 50 posto tih sredstava deponirati u inozemnim

bankama radi sigurnosti štediša. Ako banke imaju deponirani novac vani, kao pričuvu, čemu

onda cijela ova priča? Klopka je u nečemu drugome. HNB mudro šuti nad činjenicom da tih

pričuva u inozemstvu zapravo i nema, jer su - “isparile,” potrošene. A potrošile su se na način

da su banke uzimale kredite od stranih banaka, u kojima su imale deponiranu deviznu štednju,

u omjeru 1:1, ili one banke koje imaju bolji rejting i u koje se ima povjerenja u odnosu 1:2, pa

su - kratko i jasno - “pojele” svoje pričuve. Navodim ovo zato što sam prisustvovao nekim

takvim razgovorima: mi vama depozit a vi nama kredit!’

Tu se, nastavlja Šimetin, krije još jedna opasna zamka. Jer, u zakonu je jasno

propisano da devizne pričuve pripadaju - državi. S deviznim pričuvama i HNB i poslovnih

banaka upravlja država. Treba li uopće podsjećati na to da - kada se gotovo naredi poslovnim

bankama da u interesu sigurnosti štednih uloga novac deponiraju vani i s njim upravlja država

- to onda povlači za sobom i odgovornost i u čuvanju i u racionalnom ophođenju s tim

novcem. A zašto HNB, kao i sve druge središnje banke u svijetu, ne koncentrira taj novac kod

sebe i zatim na temelju lombarda i pologa deviznih pričuva odobrava domaćim bankama

kredite u kunama, to znaju jedino u HNB.” 27

24

Izjava Bruna Schönfeldera, prof. javnih financija na Bergakademie Freiberg; objavljeno u časopisu

Banka, br. 9/98., str. 18. 25

Ibid, str. 42. 26

Privredni Vjesnik, br. 3106 iz 1999., str. 12. 27

Članak u Novom listu: “Depoziti u stranim bankama ‘isparili’ a HNB mudro šuti” 6. travnja 1998.,

str. 6.

18

U nedavno objavljenoj analizi bankarskog sustava i financijskog poslovanja u

Republici Hrvatskoj28

u kojoj su, među ostalim, kategorizirani uzroci bankarskih kriza, uz

skupinu makroekonomskih i mikroekonomskih uzroka, autori jednu kategoriju imenuju kao:

“prijevara i korupcija.”

Mikroekonomski uzroci bankovnih kriza nazvani su i krizama upravljanja jer je, kako

se navodi, ishodište svake krize u slabom upravljanju bankama, s najkarakterističnijim

sljedećim osobinama:

1. preekspanzivnost; brzi rast

2. slabo planiranje

3. slabe kreditne politike (odobravanje kredita)

4. slabe unutarnje kontrole

Pritom se upravo slabe kreditne politike apostrofiraju kao vjerojatno najčešći uzrok

propasti banaka.29

Pojedina istraživanja u bankarstvu pokazala su da su i politički uplivi jedan od razloga

lošeg upravljanja bankama. Ovdje ćemo citirati zaključak jednog od sveobuhvatnijih

istraživačkih projekata te vrste: ”Kreditna politika predstavljala je ključnu slabost bankovnog

sustava u prethodnim godinama, zbog toga što se banke pri dodjeli kredita nisu rukovodile

opravdanim kriterijima već često političkim pritiscima.” 30

Dakako, stručnjaci se slažu da “...banke moraju biti sve manje institucije, a sve više

poduzeća (poduzetnici). Uspjeh poslovanja se mjeri ostvarenim profitom, povratom na

uložena sredstva i sličnim mjerilima, kao što se to čini i u proizvodnim organizacijama.” 31

Ipak, težina bankarske krize upozorila je da “...bankarski management mora biti slobodan u

pogledu rada i odlučivanja, ali isto tako neophodan je nadzor središnje banke nad bankovnim

aktivnostima iz razloga što banke svojim operacijama utječu na ukupne odnose na tržištu.” 32

Izgleda da se možemo nadati da su iz dosadašnjih pogrešaka izvučeni odgovarajući

zaključci, što se vidi i po tome što se, uz temeljno zakonodavstvo, na razini HNB donose

odluke koje puno “finije” reguliraju cijeli niz odnosa u bankarstvu.33

S tim u vezi, citirat ćemo

sljedeće stručno mišljenje: “HNB mnogo je svjesnija potencijalnih opasnosti i mnogo

28

Maletić, Čedo; izvršni direktor sektora nadzora i kontrole Hrvatske narodne banke, u: “Bankarski

sustav i financijsko poslovanje u Republici Hrvatskoj,” Consult biro, Zagreb, 1999. 29

Ibid. 30

Citirano prema: Istraživanje HNB-e pod nazivom “Analiza kreditne politike hrvatskih banaka”; autori

E. Kraft, M. Curavić, M. Maulend i M. Tepuš; provedeno prosinca i siječnja 1997./98.; objavljeno ožujka 1998.

U okviru projekta obavljeno je detaljno intervjuiranje direktora poslovnih banaka, njih 55. Intervjui su pokrivali

sljedeća područja: poslovni ciljevi i diversifikacija rizika; pismeno formulirana kreditna politika; stvarna praksa

povezana s odobravanjem kredita, prihvatom i verificiranjem kolaterala te praćenjem otplate kredita; iskustvo s

naplatom nepodmirenih potraživanja, uključujući iskustvo s obzirom na pokretanje sudskog postupka i stjecanje

vlasništva nad zalogom; konkurencija, ponuda i potražnja na tržištu kredita i marketinški planovi banaka.

Obrazlažući razloge za provedbu ove analize, autori navode sljedeće: “U okviru projekta, težište pozornosti

stavljeno je na kreditnu politiku i praksu banaka, iz dva razloga: (1) Već u lipnju 1997., kada je projekt prvi put

predložen, bilo je jasno da je u tijeku brz rast kredita. Zapravo, ukupni krediti nedržavnim sektorima narasli su za

44 % u razdoblju od kraja prosinca 1996. do kraja prosinca 1997. godine. Od posebnog je značaja činjenica da su

krediti građanima narasli za otprilike 93 % u istom razdoblju (2).” 31

Tomašević Lišanin, Marija: “Marketinška preobrazba Hrvatskog bankarskog sustava - nužnost

tranzicije,” Zbornik radova međunarodne konferencije: “Restrukturiranje gospodarstva u tranziciji,” Ekonomski

fakultet, Zagreb, 1995, str. 437-443. 32

Jakelić, Diana: Koncepcija marketinga i poslovne banke s posebnim osvrtom na situaciju u

Hrvatskoj; magistarski rad na Ekonomskom fakultetu, Zagreb, 1995. 33

Novije odluke s tim u vezi pobrojene su u potpoglavlju 3.1.2.

19

pažljivije provodi kontrolu u bankarskom sektoru. Sama država, koja još ne zna stvarnu cijenu

tekuće bankarske krize, odnosno svoje intervencije za sanaciju banaka i isplatu štednje,

postala je čini se, mnogo opreznija.” 34

Međutim, problem bankarskih kriza u međuvremenu se toliko zahuktao, da se

pitanjem je li bankarska kriza za nama i je li najgore prošlo bave ne samo stručnjaci i

poznavatelji bankarskih prilika, već i ukupna javnost. Stanje se različito komentira ovisno o

“poziciji” procjenitelja, što se može ilustrirati sljedećim citatom: “Predstavnici monetarnih

vlasti i vladini čimbenici usrdno se trude da uznemirenoj publici i stručnoj javnosti

demonstriraju kako je najgore za nama, dok štediše i dalje strepe za svoje ušteđevine i nisu

baš uvjereni da su se zamućene bankarske vode smirile.” 35

3.1.7. Pitanje medijske prezentacije bankarskog sustava i odnosa s javnošću

Prethodno smo pokazali kako se raspon događaja tijekom tranzicijskih procesa kretao

od vrsnih strateških poteza, kao što je institut javnog duga na tzv. staru deviznu štednju (koji

je relativno brzo doveo do porasta povjerenja i “nove” devizne štednje), do nedopustivih

propusta u kontroli te sporih i pogrešnih reakcija, što se odrazilo u nizu šokantnih bankarskih

stečajeva. Sve to ostavilo je mnoge ožiljke, kako u cjelokupnoj bankarskoj infrastrukturi, tako

i u percepcijama, stavovima i povjerenju, kao i u ponašanju korisnika bankarskih usluga.

Otvorenost medija nosi sa sobom i oštrinu javne riječi, a uslijed nužde tržišnog

održavanja i rasta tiska u novinskim su člancima (pre)česte i senzacionalističke obrade, što je

također jedna od tranzicijskih karakteristika. Kao i uvijek kada je neka tema posebno

osjetljiva ili se odnosi na gotovo svakog pojedinca, negativna medijska pozornost ne ostavlja

građane rezistentnima.

Što se tiče javne polemike oko negativne uloge medija u bankarskoj krizi, vrlo je

zanimljivo pitanje o njihovu stvarnom utjecaju na ponašanje klijenata banaka. U jednom

istraživanju PULS-a iz 1999.36

na pitanje što bi poduzeli kad bi u tisku pročitali da je njihova

glavna banka u problemima, samo 14,4 % direktora velikih poduzeća promijenilo bi banku

bez ikakve provjere, jer bi pomislilo da bi mogla ili da će propasti. Međutim, taj se postotak

povećava kako se smanjuje veličina poduzeća: bez ikakve provjere promijenilo bi banku 23,7

% direktora malih poduzeća. “Ti odgovori ukazuju na zaista veliki utjecaj medija na “bijeg”

depozita iz ozloglašenih banaka u protekle dvije godine.” 37

Mi međutim nemamo namjeru ući u raspravu “jaje ili kokoš” (koliko su novinari

izravno isprovocirali bankarsku krizu, za što ih neki kritičari optužuju, ili pak koliko tome

jesu ili nisu neizravno doprinijeli), već ćemo poći od puke činjenice da prisutnost ove teme u

medijima ne bi trebala nikoga posebno iznenaditi, a da su ipak primjeri neosmišljenog odnosa

mjerodavnih vlasti s javnošću više nego mnogobrojni.

Zbog toga držimo potrebnim istaknuti još jedan aspekt bankarskih kriza, koji proizlazi

iz (govoreći na razini globalnog sustava) totalnog odsustva bilo kakvog koordiniranog

pristupa public relation-u. Stoga ćemo se u ovom poglavlju osvrnuti na moguće posljedice

ovog, medijskog i “public relation” aspekta na štednju običnog deponenta, tj. na njegovu

namjeru da svoju “odgođenu potrošnju” nekome ustupi.

34

Privredni Vjesnik, br. 3106 iz 1999., str. 12. 35

Privredni Vjesnik, br. 3106 iz 1999.; Specijalno izdanje posvećeno bankarstvu, str. 2. 36

Istraživanje PULS-a objavljeno u časopisu Globus, br. 464., 29. listopada 1999., str. 9. Uzorak

ispitanika formiran je iz tisuću poduzeća iz svih hrvatskih regija, a radilo se o osobama koje su najbolje upućene

u bankarsko poslovanje poduzeća (poput direktora ili voditelja financijskih službi). 37

Citirano prema: Ibid.

20

Za početak ćemo krenuti od jednog primjera iz vremena neriješene stare devizne

štednje:

Citat: “Jednogodišnje prebacivanje vrućeg krumpira zvanog ‘stara’ devizna štednja s

banke na državu i obratno moglo bi, čini se uskoro biti okončano povoljno za štediše. Pođimo

redom. Pošto su pretrpjeli dva šoka - jedan oko pretvaranja pet milijardi DEM ‘stare’ devizne

štednje u javni dug, a drugi zbog toga što ovog srpnja vjerojatno neće na nju dobiti kamate,

hrvatske štediše, po onoj “treća-sreća,” čekaju vedriji dani. Već je sada izvjesno da će kamate

biti isplaćene; jedina je dilema hoće li biti u HRD ili devizama, a u pripremi su i pravila (do

kraja mjeseca trebaju ući u saborsku proceduru) kojima se prvi put realnije, i rekli bismo,

tržišnije nastoje riješiti pitanja starih (deviznih) dugovanja prema štedišama. Pritom nije

nevažno spomenuti da, recimo, na više od polovice ukupnog broja deviznih računa štediše

imaju samo do 100 maraka. Nasuprot tome, više od deset tisuća štediša na računima imaju

svote i veće od 50 tisuća DEM. Zato će se u traženju novih rješenja, napominje predlagač,

različito tretirati mala štednja od velikih štednih uloga.” 38

Ne ulazeći u smislenost i namjere konkretne novinske formulacije, činjenica je da u

ovom slučaju nije bilo jasno formulirane i javno obznanjene strategije i taktike mjerodavnih

institucija u javnom obraćanju oštećenim građanima. Samo ovim člankom štediše su, uz

podsjećanje na dva pretrpjela šoka, dovedene u stanje ponovne konfuzije: vjerojatno je da

neće dobiti kamate; ipak, izvjesno je da hoće; međutim, neizvjesno je da li u HRD ili

devizama; u pripremi je (još jedna u nizu, op. a.) saborskih procedura s neizvjesnim ishodom;

navješćuje se različit tretman “malih” i “velikih” štednih uloga (bez naznake na čiju štetu),

itd.

Ta nedopustiva činjenica danas je još besmislenija kad se zna da su na kraju ove

dileme uglavnom riješene na (kakvu-takvu) korist pogođenih štediša, ali su reakcije

odgovornih bile neadekvatne, spore i zbunjujuće, proizvodeći bespotrebnu neizvjesnost, a

time i nepovjerenje.

Daljnjim pregledom cjelokupne arhive tiskanih medija u proteklih sedam godina,

naišli smo na obilje članaka o bankarstvu, naročito u nekoliko zadnjih godina. Dakako, nismo

imali pretenzije načiniti sustavnu analizu svih tih medijskih sadržaja, ali svejedno možemo

odgovorno tvrditi da prevladavaju negativno intonirani članci, kao i da se mjerodavne

institucije ne mogu pohvaliti odgovarajućom strategijom u odnosima s javnošću, bez obzira

što su evidentno svjesne štetnih posljedica takve prakse.

Već i površan uvid u pojedine izabrane naslove može ukazati kakav su utjecaj, i to u

razdoblju već poljuljanog povjerenja u hrvatsko bankarstvo, mogli imati pojedini naslovi i

članci, primjerice sljedeći:

“U dva mjeseca štediše iz Gradske banke povukli čak 35 milijuna DEM.” 39

“Iz Gradske banke povučeno više od 50 milijuna maraka: Glasine da će Gradsku

banku pogoditi ista sudbina kao i Glumina i Županjsku banku izazvale su paniku. Štediše su u

vrlo kratkom vremenu povukle tridesetak milijuna maraka. Prva ograničenja isplate novca

zbog narušene likvidnosti izazvala su domino efekt. Umjesto uobičajenog priljeva štednje

radnika u inozemstvu prije božićnih i novogodišnjih blagdana, povučeno je daljnjih 20

milijuna maraka štednje građana uz minimalni priljev novca - čak pet puta manje od novca

koji su štediše uzeli sa svojih računa.” 40

38

Privredni Vjesnik, 21. lipnja 1993. 39

Jutarnji list, 6. prosinca 1998., str. 7. 40

Večernji list, 29. prosinca 1998., str. 7.

21

Taj primjer iz prosinca 1998., u vrijeme prvih nekoliko alarmantnih bankarskih kriza,

pokazuje drastične štete prouzročene panikom koje su nastupile u razmaku od samo dva

tjedna, koliko je proteklo od prvog do drugog citiranog članka.

Prevarene štediše onih banaka koje su nudile razmjerno višu kamatnu stopu su putem

medija čak i optuživane za lakomost, što je dakako moglo samo povećati njihovo ogorčenje:

“Oročio sam marke na mjesec dana uz 5 postotnu godišnju kamatu. Dakle, nitko mi ne

može reći da sam trčao za visokim kamatama.41

Periodično sam obavljao oročenje, a onda je

stigao šesti mjesec kad su mi u poslovnici u Sesvetama rekli da mogu isplatiti samo 1.000

kuna mjesečno. Odbio sam podizati kune jer sam oročio marke i jer bi mi na taj način trebalo

nekoliko godina da podignem svih l2.000 maraka, a neki dan u banci su mi rekli da više ne

mogu isplaćivati ni kune - žali se Tomljanović.” 42

Umjesto da se mjerodavne institucije vrlo određenim pojašnjenjima i uputama

sustavno suprotstave panici ili barem okončaju neizvjesnost koja provocira danonoćnu

medijsku pozornost, uz žalopojke oštećenih medijima dominiraju prognoze i stručnjaka i

nestručnjaka, pojedinačne pravničke poduke i slično:

“Odvjetnici savjetuju: tužite banku i čekajte stečaj.” 43

HNB medijski ne “ostaje dužna,” već najavljuje štedišama da će ih prije isplate

podvrgnuti odgovarajućim “provjerama”:

“Udar HNB-a na štediše:Hrvatska narodna banka priznala je da država ne namjerava

štedišama Glumina banke isplatiti sve depozite do 100.000 kuna, za čiju je sigurnost jamčila:

Premda hrvatska država tvrdi kako se građani ne moraju brinuti za novac koji su povjerili

domaćim bankama te da su njihove uštede do sto tisuća kuna osigurane, dosadašnja praksa

pokazuje da je institut osiguranja štednje već u prvoj godini postojanja strahovito

kompromitiran, a najnovije izjave iz HNB- otkrivaju: ‘Štediše sad trebaju znati da se njihovi

zahtjevi za isplatom nakon bankrota neke banke podvrgnuti istrazi, i ako su ikad u toj banci

imali neki depozit veći od osiguranoga, naći se u ozbiljnoj opasnosti da ne budu isplaćeni.’

Ako im Agencija i ne odbije isplatu, neizvjesno je kad će povratiti svoj novac, za koji su

plaćali osiguranje, i to nakon dugog razdoblja u kojem neće dobiti kamatu.” 44

Navedene “prijetnje” HNB-e odnosile su se na tzv. cijepanje štednih uloga, koje je

provedeno u nekim bankama kada je već bila upitna njihova likvidnost. Naime, kako je u

međuvremenu država povećala jamstvo za štedne uloge s 30.000,00 na 100.000,00 kuna,

štediše su vršile pritisak na banke da veće iznose usitne na više štednih partija, na što dakako

imaju pravo, želeći se na taj način dodatno osigurati. Zakonodavac, donoseći odluku o

promjeni visine osiguranog štednog uloga nije zapriječio takav postupak, pa je vrlo upitno

zbog čega bi cijepanje uloga bilo protupravno. No, ako posrijedi i jest određeni pravni vakum,

najgori mogući komunikacijski način je, pored sve nanesene štete, štedišama još i prijetiti

“istragama.”

U 1999., nakon što su mnoge banke već “javno” propale, i dalje se problematizira

pitanje isplate tzv. osiguranih štednih uloga (do 100.000,00 kn):

41

Ovaj je štediša već osjetio potrebu “obraniti se” od niza članaka koji su, kakve li drskosti, krivnju

lakonski prebacivali na same štediše, jer oni su se eto “polakomili” za visokim kamatama u nekim bankama, što

bi trebalo značiti da sami trebaju snositi punu odgovornost (op.a.). 42

Večernji list, 2. studenoga 1998., str. 5. 43

Ibid. 44

Globus, 2. listopada 1998., str. 23.

22

“Domaće štediše s tihom jezom prate izvješća o sudbini problematičnih, pa i svih

drugih banaka. I, koliko god se bankari trudili uvjeriti ih kako im mogu bez straha povjeravati

svoje ušteđevine, dovoljno je da direktor državne Agencije za osiguranje štednih uloga i

sanaciju banaka izjavi kako ima ‘samo 10 % novca za isplatu štediša’ pet banaka kojima je

namijenjena sudbina stečaja, pa da se i ostatak povjerenja počne urušavati.” 45

“Banke u stečaju: Isplaćeno samo 1 % osigurane štednje propalih banaka.” 46

Mjerodavne vlasti nisu adekvatno doprinijele smirivanju krize,47

pa ni u trenutku

dovršanja ovog rada još uvijek nije razriješen problem isplate osiguranih štednih uloga.

Daljnju štetu koju to može prouzročiti zacijelo ni nema smisla komentirati, osim s aspekta

činjenice da bi se takvim postupanjem percepcija bankarskog kraha mogla generalizirati sve

do percepcije globalnog, državnog bankrota, čime cjelokupan bankarski sustav, a ne samo

pojedine banke, gubi svoju vjerodostojnost, a upitan je i kredibilitet države kao zaštitno-

regulatornog instrumenta.

To ćemo potkrijepiti podatkom iz jednog novijeg istraživanja,48

gdje je samo 37,3 %

ispitanika vjerovalo da će osigurana štednja banaka koje su u stečaju biti isplaćena, a više od

polovice tj. 52,6 % je smatralo suprotno, dok 10,1 % ispitanika o tome nije imalo decidiran

stav.

Naglo opterećenje Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka

zabrinjavajući je pokazatelj težine krize,49

ali razmjeri problema očigledni su prije svega po

broju pogođenih štediša, za koji se ocjenjuje da je svakako veći od 150 000.50

Stoga se s pravom bojimo da, bez obzira što je u međuvremenu zabilježen prvi

ponovni blagi rast ukupne štednje (u kolovozu ove godine, što ćemo pokazati u potpoglavlju

3.2.2., Tablici 9.), utjecaj bankarske krize na štednju neće biti brzo prevladan. Dakako, to će

uvelike ovisiti o budućem odnosu cjelokupne infrastrukture prema ovom problemu.

45

Privredni Vjesnik, br. 3092., 5. travnja 1999., str. 5. 46

Jutarnji list, 13. rujna 1999., str. 3. 47

Analiza publicirana travnja 1999. upozorava na ovaj problem: “U stvaranju nepovoljne atmosfere za

povratak štednje u naše banke svakako sudjeluje i država, odnosno njezine agencije, slanjem zbunjujućih i često

netočnih signala u pogledu sudbine štednje u bankama u stečaju.” Izvor: Privredni Vjesnik, br. 3106., 12. srpnja

1999., str. 3. 48

Izvor: Bank Poll Privrednog Vjesnika i Studija Weber; objavljeno u članku pod nazivom “Banke u

očima javnosti: Nepovjerenje kao stanje realnosti” autora Ivana Burića; Privredni Vjesnik od 12. srpnja 1999.

Ispitivanje je provedeno u drugoj polovici lipnja 1999., dok se tek pripremala isplata osigurane štednje. Stanje je

sada zasigurno još napetije, budući da isplata još nije realizirana (op.a.). 49

Citat: “Potrebno je 3,3 mlrd. kuna za isplatu zajamčenog iznosa štednje...”; izjava ravnatelja Agencije

za sanaciju banaka na TV dnevniku od 24. travnja 1999. 50

“Ima više od 150 000 građana sa štednim ulozima u nelikvidnim bankama”; citirano prema: Privredni

Vjesnik, br. 3093, 12. travnja 1999., str. 6.

23

3.2. Stanje štednje kroz tranzicijsko razdoblje

3.2.1. Pojam i značenje štednje stanovništva

Najkraća i najjednostavnija definicija štednje glasi: odgođena potrošnja. Ona se

zasniva na spremnosti štediše da svoja financijska sredstva iznad razine trenutačne potrošnje

deponira u banci u ime neke buduće bilo ciljane (stan, auto i sl.) bilo opće potrošnje, buduće

financijske sigurnosti i drugih koristi koje bi mogao imati od svoje štednje.

Banke prikupljaju ili, točnije, posuđuju sredstva koja su im povjerena na

raspolaganje, za što deponentu kao nagradu daju pasivnu kamatu. Niz takvih pojedinačnih

uloga građana, ma kako mali ili veliki oni bili, formira investicijski kapital koji, zbog svoje

pretvorivosti u bilo koji drugi nedostajući resurs, predstavlja kritičan faktor proizvodnje. Tako

prikupljena sredstva banke plasiraju na tržištu kapitalne potražnje, zaračunavajući

protunaknadu tj. aktivnu kamatu.

Na taj način banke kroz svoje poslovanje ostvaruju dobit na kamatnoj marži, kao

razlici između pasivne i aktivne kamate.

Bankarstvo time vrši i značajnu gospodarsku funkciju distribucije i regulacije

potražnje za novcem, zbog čega se u zadnje vrijeme sve češće rabi termin bankarska

industrija, premda se radi o uslužnoj djelatnosti. Deponirana sredstva dakle predstavljaju

osnovnu sirovinu te industrije, bez koje ona ne može niti postojati niti djelovati.

O značenju štednje za bankarsku industriju dovoljno govori podatak da štednja

građana čini više od 40 % novčanih izvora naših banaka,51

što znači da će o kretanju štednje

uvelike ovisiti i likvidnost banaka i kreditni potencijali gospodarstva.

Usput budi kazano, značenje komitenata iz redova građanstva, poglavito u našim

uvjetima, još je jasnije uzme li se u obzir nedavni podatak da, za razliku od pravnih subjekata,

čak 98 % fizičkih osoba uredno podmiruje svoje obveze prema bankama.52

3.3.2. Kretanje štednje stanovništva tijekom tranzicijskog razdoblja

U sljedećoj tablici i grafičkom prikazu dajemo saldo ukupne štednje za razdoblje

1993.-1998. godine, pri čemu je bilo potrebno je uzeti u obzir i stavku “stare” devizne štednje,

što je također prikazano.

51

Privredni Vjesnik, br. 3093, 12. travnja 1999., str. 6. 52

Izvor: članak u Večernjem listu od 13. travnja 1999.

24

Tablica 8. Kretanje štednih, kunskih i deviznih depozita stavnovništva krajem razdoblja

1993.-1998., u milijunima kuna 53

Štednja stanovništva: XII. ‘93. XII. ‘94. XII.’95. XII. ‘96. XII. ‘97. XII. ‘98.

Kunska štednja:

Štednja neoročena - kunska (Tab. D7) 215,2 393,9 497,7 719,3 1.115,7 1.117,5

Štednja oročena - kunska (Tab. D7) 408,1 437,2 547,1 1.124,3 1.962,1 1.998,7

Ukupna kunska štednja: 623,3 831,1 1.044,8 1.843,6 3.077,8 3.116,2

Stara devizna štednja:

Blokirani dev. depoziti stanovništva

“Stara” devizna štednja (Tab. D12) 13.857,4 11.470,6 9.812,5 7.170,6 4.573,8 3.419,1

Nova devizna štednja:

Štednja neoročena - devizna (Tab. D8) 2.533,7 3.991,5 6.419,8 7.419,9 8.616,2 9.976,4

Štednja oročena - devizna (Tab. D8) 1.308,0 2.649,6 5.276,4 11.209,1 18.849,8 23.994,7

Ukupna “nova” devizna štednja: 3.841,7 6.641,1 11.696,2 18.629,0 27.466,0 33.971,1

Sveukupna štednja: 18.322,4 18.942,8 22.553,5 27.643,2 35.117,6 40.506,4

Godišnji neto prirast ukupne štednje: - 620,4 3.610,7 5.089,7 7.474,4 5.388,8

Grafički prikaz 1. Kretanje štednih depozita stanovništva 1993. - 1999., podaci krajem razdoblja

Iz prethodnih podataka jasno se može uočiti ispravnost odluke o proglašenju javnog

duga, tj. dugoročni utjecaj državne garancije za “staru” deviznu štednju na ukupnu stabilnost

štednje u Hrvatskoj. Naime, kako “stara” devizna štednja opada, nova štednja raste. Nakon što

se početkom 1995. stara štednja izjednačila s novom, primjećuje se da nova štednja nastavlja

ubrzano rasti.

53

Bilten HNB, br. 42, listopad 1999.; podaci preuzeti iz standardnih tablica: D7 (Štedni i oročeni

depoziti kod poslovnih banaka); D8 (Devizni depoziti kod poslovnih banaka); D12 (Ograničeni i blokirani

depoziti kod poslovnih banaka).

0

5.000

10.000

15.000

20.000

25.000

30.000

35.000

40.000

XII. 93. XII. 94. XII. 95. XII. 96. XII. 97. XII. 98.

/mil

ijuni

kuna/

mjesec i godina

Ukupna kunska štednja: "Stara" devizna štednja: "Nova" devizna štednja:

25

Činjenica da je nova devizna štednja u početku rasla vrlo “oprezno” obrazlaže se

ponajprije psihološkim razlozima: Citat: “Otkad je prošle godine uvedena nova devizna

štednja, štediše su s nepovjerenjem gledale u tu instituciju, pa su mnogi ulagali samo

simbolične svote od 100 do 500 DEM i to manje sa svrhom da obnove štednju koliko da

provjere: mogu li svoje devize dići kada žele i koliko žele, što je, uostalom, u normalnim

uvjetima i jedini mogući način poslovanja banaka. Taj masovni test štediša banke su položile

pa je tako prekoračen prvi, ali i vrlo značajan, prag nepovjerenja. (1992., op.a.)” 54

Osim u malim iznosima, nepovjerenje se očitovalo i u kratkoročnosti štednje. Citat:

“Većina naših banaka bilježila je u protekloj godini (1994., op.a.) veliki porast nove devizne

štednje, a porastom su se u svojim godišnjim izvještajima posebno “hvalile” privatne banke,

od kojih mnoge nisu ni imale ‘starodeviznu’ reputaciju. Zanimljivo je kod nove devizne

štednje da je najveći dio njenog iznosa položen po viđenju ili je oročen na kratki rok, što

govori da su štediše još uvijek na oprezu.” 55

Dakako, percepcija bankarske sigurnosti je varijabla sa “sporim djelovanjem,” za koju

nekoliko godina predstavlja razmjerno kratak period. Tako se godišnji neto prirast ukupne

štednje (računajući pad “stare” i rast nove devizne štednje) kretao od skromnih 0,6 mlrd. kuna

(94./93.) preko 3,6 (95./94.), pa do najvećeg skoka rasta od skoro 7,5 mlrd. kuna u 97./96.

godini.

Nažalost, nedavna bankarska kriza značajno se odrazila na kretanje štednje tako da su

u ovoj, 1999. godini registrirane ozbiljne promjene kad se, kako to stručni izvori slikovito

opisuju, “štednja poplašila.” Citat: “Građani traže jamstvo da će njihov zajamčeni štedni ulog

bit isplaćen na prvi zahtjev - kada to nije slučaj, ‘štednja se poplaši’ zbog izgubljenoga

osjećaja sigurnosti građana u domaće banke za njihove štedne uloge, i to ne samo u

nelikvidnim bankama, nego i u cijelome bankarskome sustavu Hrvatske.” 56

Kretanje štednje u 1999. prikazali smo na sljedećoj tablici i grafikonu, gdje se vidi da

je nastavak rasta ukupne štednje trajao do veljače o.g., kada je dosegnuta najviša razina u

cjelokupnom tranzicijskom periodu u iznosu od preko 42 mlrd. kuna. Slijedi međutim pad u

ožujku i travnju za čak dvije mlrd., u svibnju za još 3,5 mlrd. kuna (doduše, tada je i dio

banaka isključen iz monetarne statistike), dok je u kolovozu (to su zadnji dostupni podaci)

štednja za preko 5 mlrd. kuna manja nego u veljači.

54

Novi Vjesnik, 30. rujna 1992. 55

Časopis Banka, br. 6/95., Prilog: Hrvatska bankarska industrija - analiza poslovanja u 1994., str. 13. 56

Privredni Vjesnik, br. 3093, 12. travnja 1999., str. 6.

26

Tablica 9. Kretanje štednih, kunskih i deviznih depozita stanovništva u razdoblju od siječnja do

kolovoza 1999., u milijunima kuna 57

Štednja stanovništva: I. 99. II. 99. III. 99. IV. 99. V. 99. 58

VI. 99. VII.99. VIII.99.

Kunska štednja:

Štednja neoročena

kunska (Tab. D7) 1.145,2 1.112,5 1.049,2 1.050,1 1.021,6 1.077,9 1.093,0 1.144,3

Štednja oročena

kunska (Tab. D7) 1.984,9 1.910,4 1.790,9 1.766,9 1.656,9 1.605,7 1.474,5 1.475,0

Ukupno kunska: 3.130,1 3.022,9 2.840,1 2.817,0 2.678,5 2.683,6 2.567,5 2.619,3

Stara devizna štednja:

Blokirani dev. depoz.

“Stara” d. š. (T. D12) 3.182,4 3.228,1 3.184,1 3.151,0 3.125,8 3.110,5 2.502,7 2.533,0

Nova devizna štednja:

Štednja neoročena

devizna (Tab. D8) 10.467,0 10.891,4 10.781,8 10.732,1 9.296,1 9.309,2 9.519,4 9.676,6

Štednja oročena

devizna (Tab. D7) 24.328,6 25.024,3 24.256,8 23.510,8 21.538,0 21.621,9 22.091,8 22.265,2

Ukupno devizna: 34.795,6 35.915,7 35.038,6 34.242,9 30.834,1 30.931,1 31.611,2 31.941,8

Sveukupna štednja: 41.108,1 42.166,7 41.062,8 40.210,9 36.638,4 36.725,2 36.681,4 37.094,1

Mjesečni neto prirast

ukupne štednje: 601,7 1.058,6 - 1.103,9 - 851,9 - 3.572,5 + 86,8 - 43,8 + 412,7

Grafički prikaz 2. Kretanje štednih depozita stanovništva u razdoblju od siječnja do kolovoza

1999., u milijunima kuna

57

Bilten HNB, br. 42, listopada 1999. 58

U svibnju 1999. godine pokrenut je stečajni postupak nad određenim brojem banaka koje su zbog

toga isključene iz monetarne statistike. Izvor: Ibid. Pad mjesečnog neto prirasta štednje V. 99./ IV. 99. od

3.572,5 milijuna kuna treba analizirati i u tom kontekstu (op.a.).

0

5.000

10.000

15.000

20.000

25.000

30.000

35.000

40.000

I. 99. II. 99. III. 99. IV. 99. V. 99. VI. 99. VII. 99. VIII. 99.

/mil

ijuni

kuna/

Stanje po mjesecima u 1999.

Ukupna kunska: “Stara” devizna: "Nova" devizna:

27

Noviji podaci59

o kretanju kamatnih stopa za oročenu štednju kod nas pokazuje veliki

raspon od npr. 6 % (Bjelovarska) do 13 % (Čakovečka, Jadranska i dr.) za kunsku štednju,

odnosno od gotovo destimulativnih 2 % (Bank Austria) do 10 % (Požeška) za deviznu štednju

(u USD). Valja napomenuti i, pogotovo jer se u ovom radu bavimo hrvatskim migrantima u

Njemačkoj, da su domaće kamate čak i kod banaka s razmjerno nižom kamatnom stopom još

uvijek za 1-3 % veće od kamata u njemačkim bankama.60

Kad bi ponuđena visina kamatne stope (“nagrada” za povjerena sredstva) bila

najdominantniji čimbenik za privlačenje slobodnih sredstava, to bi značilo da bi banke koje

imaju najveću kamatu trebale i najuspješnije poslovati. Međutim, visina kamatne stope nije u

očekivanoj korelaciji s razinom prikupljenih uloga.

Tu tendenciju su pokazala i pojedina anketna istraživanja bankarskog tržišta. Na

pitanje koliko posto bi trebala biti viša kamatna stopa da bi se ispitanik odlučio prenijeti svoja

sredstva u neku drugu banku ili štedionicu, odnosno da bi svoju deviznu štednju pretvorio u

kunsku, u istraživanju PULS-a iz 1998. dobiveni su odgovori koji potvrđuju da u našim

uvjetima kamatna stopa nije najutjecajniji čimbenik:61

Tablica 10. Udjel ispitanika u Hrvatskoj koji bi mijenjali banku ili pretvarali deviznu u kunsku

štednju u slučaju promjene kamatnih stopa, podaci PULS-a 1998. 62

Hipotetsko povećanje

kamatnih stopa:

Udjel ispitanika (%) koji bi izvršili:

a) prijenos sredstava

u drugu banku

b) konverziju deviza

u kune

za 1 % 6 -

za 2 % 6 2

za 3 % 12 1

za 4 % 4 2

više od 4 % 24 15 63

uopće ne bih mijenjao

a) banku; b) valutu 19 18

ne znam/bez odgovora 29 63

Ukupno 100 100

Praksa je pokazala da su upravo konzervativne 64

banke kao npr. Zagrebačka vodeće u

prikupljenoj štednji bez obzira na niže kamate, dok su neke banke proskribirane zbog rizičnog

poslovanja usprkos visokim kamatama (Dubrovačka i dr.) izgubile značajan broj svojih

štediša.

59

Izvor: Pregled kamatnih stopa u Privrednom Vjesniku od 3. svibnja 1999.; br. 3096, str. 11. 60

Izvor: Bruno Schönfelder, prof. javnih financija na Bergakademie; časopis Banka br. 9/98., str. 43. 61

Izvor: Istraživanje PULS-a pod naslovom “Istraživanje bankarskih usluga namijenjenih stanovništvu

- Mišljenja i stavovi o kvaliteti usluga, ugledu i tržišnom položaju banaka” provedeno svibnja i lipnja 1998.,

interni materijali. 62

Ibid. Podaci izloženi u Tablici 10 služe za ilustrativne svrhe jer nisu obuhvatili ukupni već jedan

regionalni uzorak. 63

U ovom slučaju modaliteti odgovora su glasili 5 % (odgovorilo je 2% ispitanika) i više od 5 % (tako

je reklo 13 % ispitanika) pa su te dvije kategorije u ovom prikazu zbrojene. 64

Citat: “Oni (banke, op. a.) će nuditi niske stope pologa, ali će ljudi ipak radije stavljati pologe u te

konzervativne banke jer znaju da su njihovi polozi tamo sigurniji nego drugdje.” Izvor: Bruno Schönfelder, prof.

javnih financija na Bergakademie; časopis Banka br. 9/98., str. 45.

28

Naravno, uz kamatnu stopu, i dostupnost bankarskih usluga je tradicionalno faktor od

velikog utjecaja na akumulaciju štednih uloga. S tim u vezi valja napomenuti da naše nove

banke mogu imati i imaju velikih poteškoća s razvijanjem mreže građana-štediša, kao jednim

od najznačajnijih čimbenika pri prikupljanju slobodnih sredstava. Njihova nesposobnost da

razviju poslovanje s građanstvom ponajprije se svodi na problem veličine: investicije potrebne

za ozbiljno bavljenje poslovima s građanstvom izvan su dohvata većine novih banaka. Kao

što se ističe u stručnim izvorima, “otvaranje široke mreže podružnica veoma je skupo. Jedan

rukovoditelj male privatne banke objasnio je da se u ovom trenutku naprosto ne isplati

znatnije investirati u mrežu podružnica, iako će to ograničiti stopu rasta i tržišni udio

banke.”65

Čini se da navedeni čimbenik s vremenom relativno slabi. Nije riječ o tome da dobro

razvijena mreža poslovnica postaje nevažna, već je ponašanje bankarskih korisnika sve više

determinirano i drugim, rekli bismo sve sofisticiranijim, kriterijima.

Te se promjene u literaturi opisuju na sljedeći način: “Naročito u području

maloprodajnog bankarstva dolazi do revolucionarnih promjena pa se tako mijenjaju i osnovne

paradigme poslovanja. Međutim novo vrijeme i prije razmatrani trendovi traže od bankara

više naglaska na proučavanje potreba potrošača i nastojanje da se ponudom zadovolje sve

prohtijevniji kupci. Blizina kao čimbenik izbora banke i dalje ostaje važna, međutim sada se

ona mora shvatiti u širem poimanju. ‘Blizina’ više ne obilježava samo fizičku lokaciju banke

koja je pogodna za klijenta nego i ‘blizinu’ izraženu putem pogodnosti korištenja usluge u

vlastitom stanu ili uredu, ili pak pogodnost kupnje usluga 24 sata dnevno. Blizina banke znači

i ljubaznost i susretljivost osoblja što u klijentu pojačava osjećaj povjerenja i uvjerenosti u

ispravan izbor banke.” (cit.).66

U našim kriznim bankarskim uvjetima, percepciju stabilnosti banke i sigurnosti

novčanog uloga, kao i razinu povjerenja koja iz toga proizlazi, možemo smatrati posebno

utjecajnim čimbenicima, kad je u pitanju štednja stanovništva. Na to je, osim podataka o

kretanju štednje tijekom tranzicijskog razdoblja, ukazao i pregled istraživanja korisnika

bankarskih usluga koji ćemo prezentirati u potpoglavlju 3.4.

65

Kraft, Evan: “Na putu prema tržišnom bankarstvu - Uloga novih banaka, konkurencije, privatizacije i

sanacije”; Časopis: Financijska praksa, br. 5-6, Zagreb, travanj 1997. 66

Tomašević Lišanin, Marija: “Marketinška preobrazba hrvatskog bankarskog sustava - nužnost

tranzicije,” Zbornik radova međunarodne konferencije: “Restrukturiranje gospodarstva u tranziciji,” Ekonomski

fakultet, Zagreb, 1995., str. 437-443.

29

3.3. Razvoj marketinga u hrvatskom bankarstvu

3.3.1. Potreba i stanje bankarskog marketinga u Hrvatskoj

“U konkurentnijem i dinamičnijem okružju, gdje akumulacija fondova i njihovo

sigurno i profitabilno upošljavanje postaje sve većim izazovom, te gdje se usluge banaka

počinju međusobno razlikovati u cijeni, sadržaju i usluživanju, učinkovita primjena

marketinga postaje vitalnim elementom uspjeha.” 67

Tako se, kao posljedica procesa

naznačenih u potpoglavljima 3.1. i 3.2., odnedavno i u Hrvatskoj počela shvaćati nužnost

tržišne, a time i marketinške usmjerenosti hrvatskih banaka.

Hrvatska u tom pogledu evidentno zaostaje pred razvijenijim zemljama, ali valja reći

da je do sredine ovog stoljeća marketing usluga, a osobito marketingu u bankarstvu, bio

relativno zanemarivan i u zapadnom svijetu. U svom prvobitnom obliku bankarski marketing

se pojavljuje tek potkraj 50-tih godina, ponajprije u SAD-a. Neki autori govore i o

svojevrsnom otporu prema marketingu u krutom i vrlo tradicionalnom bankarskom svijetu,

koji ni do danas nije sasvim prevladan.68

U njemačkim bankama, koje su u kontekstu ovog

rada “izravna konkurencija” našim bankama, marketing se uvodi tijekom 60-tih i 70-tih, a u

Hrvatskoj počinje tek posljednje 3-4 godine.69

Uza sve specifičnosti vezane uz društveno-gospodarsku ulogu banaka i određene

državne regulacije koje iz toga proizlaze, nema razloga zbog kojih marketing ne bi bio

primjenjivan u bankama. Njihova politika i tržišni nastup se u svojoj biti ne razlikuju od

poslovne politike ostalih uslužnih poduzeća i njihovog nastupa na tržištu. Banka nudi

bankarsku uslugu (koja može biti usluga platnog prometa, posredovanja u kreditu, mjenjačkih

poslova, izdavanja čekova, prometa vrijednosnih papira i drugo) i ima tržište, odnosno

korisnike koje opslužuje (koji mogu biti poduzeća, sektor stanovništva, ustanove kao i druge

bankarske organizacije u zemlji i svijetu).

Eru bankarskog marketinga inicirala je deregulacija bankarskog sektora koja je

potakla oštru unutar sektorsku konkurenciju, formiranje novih tipova financijskih institucija,

osobito financijskih kompanija i konglomerata, a u novčano posredništvo uključuju se i

osiguranje, trgovina, proizvođači investicijskih dobara i drugi. Novi konkurenti usmjerili su se

na štednju građana, uspijevajući ih zainteresirati i “pridobiti” za svoje usluge.

Klijentima je (za razliku od vremena kada su cijene financijskih usluga bile gotovo

identične jer je država određivala gornju granicu kamatnih stopa na depozite i osnovne stope

za kredite) slobodnije oblikovanje cijena otvorilo mogućnost traženja i biranja što povoljnijih

financijskih uvjeta.

Bankarski marketing se, prema jednoj od definicija, određuje kao “skup svih

aktivnosti usmjerenih na istraživanje financijskog tržišta, s ciljem zadovoljavanja potreba

postojećih i potencijalnih bankovnih komitenata s jedne strane, i ostvarivanja poslovnih

ciljeva banke s druge strane.” 70

Koncept marketinga ili marketing - koncepcija podrazumijeva poslovnu filozofiju, u

prvom redu u odlučivanju, po kojoj se “profitni ciljevi poduzeća mogu najbolje ostvariti

putem spoznaje potreba i želja ciljnih skupina potrošača te zadovoljenjem tih potreba s

67

Citat iz: Tomašević Lišanin, Marija: Bankarski marketing, Informator, Zagreb, 1997. 68

Ibid. 69

Ibid. 70

Prema: Jakelić, Diana: Koncepcija marketinga i poslovne banke s posebnim osvrtom na situaciju u

Hrvatskoj; magistarski rad na Ekonomskom fakultetu, Zagreb, 1995.

30

pomoću povezanog, djelotvornog napora svih razina organizacije.” 71

Temelji se na potrebi

onih koji nastupaju na osjetljivim tržištima da svoje kratkoročne i dugoročne planove

izgrađuju na promatranju i razvoju postojećih i budućih tržišta.72

Teorija marketinga i marketinški koncept ponudili su bankarstvu djelotvornu pomoć u

definiranju novih strateških opredjeljenja i taktičkih rješenja u cilju prilagođavanja

novonastaloj situaciji.

U prvim fazama razvoja bankarskog marketinga u svijetu naglasak je bio stavljen na

dostupnost usluga (blizina, radno vrijeme i slično), a kasnije na uslužnost službenika te

preuređivanje unutrašnje i vanjske arhitekture da bi banka pružala prijateljsku atmosferu.

Imitacijom i širenjem takve prakse ta konkurentska prednost gubi na važnosti kao čimbenik

presudan za uspješnost poslovanja pojedinih banaka.73

S vremenom se bilježi razvoj brojnih novih usluga, kao i tehnološke inovacije. Tu

spadaju automatski transferi novca, telefonski prijenosi novca, bankomati, planovi štednje,

kreditne kartice, noćno deponiranje, depo-poslovi, osobni, automobilski, poljoprivredni i

drugi zajmovi, financijsko planiranje i savjetovanje, brokeraža, investicijsko bankarstvo,

međunarodne bankovne usluge itd.74

Nuspojava orijentacije prema potrebama klijenata je

transformiranje komercijalnih (poslovnih) banaka u univerzalne (u Europi) ili

polifunkcionalne (u SAD-a), koje obavljaju sve vrste financijskih poslova.75

Financijske usluge se lako oponašaju i konkurentske prednosti uspješnih inovacija su

kratka vijeka, a rijetko koja banka može biti u stanju pružati baš sve usluge. Stoga se u novije

vrijeme banke distanciraju od konkurenata odgovarajućim pozicioniranjem, ostvarujući

prednost pred drugim bankama pojedinim vrstama usluga namijenjenima za određene tržišne

segmente. Segmentacija tržišta ima svrhu što boljeg udovoljavanja financijskim potrebama

pojedinim kategorijama korisnika i, shodno tome, adekvatnom pozicioniranju i posljedično

većoj uspješnosti banaka na sve konkurentnijem tržištu.

Polazeći od važnosti razvoja bankarskog marketinga u Hrvatskoj, u posljednje vrijeme

objavljivan je i određeni broj radova s ciljem da se ocijeni aktualno stanje marketinške

orijentacije naših banaka. U njima nailazimo na niz pohvalnih stajališta, ali i na brojne

pokude, koje su u jednom od korištenih izvora sažeto objedinjene na sljedeći način:

“Pa čak i zadnjih godina, unatoč liberalizaciji, ne možemo tvrditi da su naše banke s

puno uspjeha odgovorile promjenama u socio-ekonomskoj strukturi stanovništva, modelima

štednje i potrošnje, regulativnim pitanjima i konkurentskim snagama, premda se ne može

negirati postojanje pokušaja modernizacije i primjene novih upravljačkih tehnika. To je stoga

što od zapažanja da problem postoji, do njegovog rješenja često puta treba proći puno

vremena, a neke od banaka još nisu niti shvatile da problem postoji. Obzirom da se radi o

krupnim strukturnim i organizacijskim zahvatima, neophodne su i promjene u organizacijskoj

kulturi i ponašanju, što je ujedno i najteže ostvariti u relativno kratkom roku.” 76

71

Izvor: Pezzullo, M.A.: Marketing for Bankers, American Bankers Association, Washington, 1993;

prema: Tomašević Lišanin, Marija: Bankarski marketing, Informator, Zagreb, 1997. 72

Prema: Jakelić, Diana: Koncepcija marketinga i poslovne banke s posebnim osvrtom na situaciju u

Hrvatskoj; magistarski rad na Ekonomskom fakultetu, Zagreb, 1995. 73

Iz: Sirovec, Kristijan: “Marketing u bankarstvu u 5 slika”; časopis: Profit, 1994., br. 10., str. 59-62. 74

Prema: Ibid. 75

Kao primjer navodi se Bank of America, koja danas pruža korisnicima više od 350 različitih

financijskih usluga. Prema: Ibid. 76

, Marija Tomašević Lišanin: “Marketinška preobrazba hrvatskog bankarskog sustava - nužnost

tranzicije,” Zbornik radova međunarodne konferencije: “Restrukturiranje gospodarstva u tranziciji,” Ekonomski

fakultet, Zagreb, 1995., str. 437-443.

31

Nitko ne niječe da su vidljivi mnogi pozitivni pomaci, poglavito u pogledu asortimana.

Naprednije banke sa Zagrebačkom na čelu promoviraju tehnološke inovacije kao što su

kartično poslovanje, bankomat, telefonsko bankarstvo, uvođenje homebankinga i drugo, koje

omogućuju višu razinu usluge, jer komitentima omogućuju obavljanje rutinskih šalterskih

transakcija bez odlaska u banku, a pozitivno se odražavaju na financijski rezultat banke.

No, taj vid razvoja ne mogu pratiti sve banke, jer zahtijeva suvremenu tehnologiju. To

naročito vrijedi za kartično poslovanje jer obavljanje tog poslovanja predstavlja izravnu

razmjenu podataka s kartičnim centrima u čitavom svijetu, pa se sukladno tome treba

upotrebljavati tehnologija koja je u mogućnosti komunicirati s tehnologijom u čitavom

svijetu.77

S tim u vezi, posebno s aspekta našeg segmenta, važno je naglasiti da su samo

pojedine naše banke uspjele otvoriti predstavništva u svjetskim centrima i integrirati se u

svjetski bankovni swift-sustav, što pruža sigurnost i efikasnost u međunarodnim plaćanjima.78

Neke su se naše banke, kao npr. Zagrebačka, prilagodile zatečenoj teškoj situaciji u

Hrvatskoj razvijajući i s tim usklađenu ponudu (vidljivo je iz otvaranja zalagaonica, otkupa i

prodaja zlata, oživljavanja lombardnih kredita i drugih kreditnih aranžmana, uključujući

stambene štedionice).79

Međutim, a to je također važno s aspekta klijenata naviklih na stranu razinu usluga, u

našim bankama ne postoji konzalting servis, koji kao služba već odavno postoji u zapadnim

bankama.

Ističu se i nedostaci vezani uz procedure i standarde, koji su važan element izgradnje

vanjskog i unutarnjeg image-a. Navodi se i da je “... problem neujednačenosti odluka, zbog

kojeg djelatnici banke moraju ulaziti u rasprave sa klijentima tipa ‘zašto to sad ne može kad je

vaša kolegica to napravila?’, primijećen u i najrazvijenijim bankama, kao što je Zagrebačka

banka.” 80

Prema publiciranim analizama, “...u većini banaka još ni ne postoji organizacijska

jedinica zadužena za marketing, nego nekakvi uredi za odnose s javnošću s najviše pet

zaposlenih.” 81

Ukratko, iako su banke “počele shvaćati potrebu oblikovanja takve ponude koja će

privući komitenta i ostvariti pozitivnu sliku o banci i njenim uslugama,” 82

opće je mišljenje

da u Hrvatskoj bankarski marketing još nije ni izdaleka dovoljno razvijen.

To je konkretizirano u sljedećim nalazima i zaključcima jednog novijeg konzultiranog

istraživanja: 83

1. Bankovnim sustavom ne dominiraju u potpunosti tržišni kriteriji te se pokazalo

da su problemi svih naših banaka još uvijek premali broj šaltera i posljedične

prevelike gužve, sporost pružanja usluge, neljubaznost bankovnih službenika,

mali broj poslovnica i slično.

2. Marketinška služba još nije dovoljno ozbiljno shvaćena u svim bankama.

77

Brit Jelinek Jardas, Petra: “Sustav poticanja motivacije za rad u novim centrima banaka u Hrvatskoj,”

magistarski rad na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Zagreb, 1996. 78

Sirovec, Kristijan: Marketing u bankarstvu u 5 slika; Časopis: Profit, 1994., br. 10., str. 59-62. 79

Prema: Brit Jelinek Jardas, Petra; Ibid; te Sirovec, Kristijan; Ibid. 80

Prema: Brit Jelinek Jardas, Petra; Ibid. 81

Sirovec, Kristijan; Ibid. 82

Prema: Jakelić, Diana, Ibid. 83

Jakelić, Diana: Koncepcija marketinga i poslovne banke s posebnim osvrtom na situaciju u

Hrvatskoj; magistarski rad na Ekonomskom fakultetu, Zagreb; Zagreb, 1995.

32

3.3.2. Važnost i pojavnost istraživanja u bankarskom marketingu u Hrvatskoj

Marketinške strategije, kao poslovne orijentacije kojima se istodobno nastoje

zadovoljiti tržišne potrebe i ciljevi banke, trebale bi se zasnivati na procesu istraživanja. Što

se tiče hrvatskih banaka, već citirana novija analiza razvoja bankarskog marketinga84

upozorila je, među ostalim, i da:

1. Istraživanje kao izvor podataka za informacijski sustav u našem bankarstvu još

uvijek nije dovoljno ozbiljno vođeno.

2. Marketinško upravljanje s fazama planiranja, organiziranja i kontrole zbog

nedovoljno razvijenog informacijskog sustava i tržišnog istraživanja je isto

tako nedovoljno razvijeno.

Proces istraživanja za bankarsko-marketinške potrebe85

može se definirati kao

“sukcesivna metoda identificiranja problema i povoljnih prilika koje utječu na marketinški

napor banke, oblikujući istraživačke instrumente za prikupljanje podataka koji su važni

funkciji marketinga, i analizirajući prikupljene podatke radi određivanja valjanih ciljeva i

smjernica djelovanja.” 86

Podrška marketinškom odlučivanju može se osiguravati bilo putem kontinuiranog

prikupljanja i praćenja relevantnih podataka, bilo tzv. jednokratnim istraživanjima

(istraživanja u užem smislu riječi). Jednokratna istraživanja provode se prema potrebi, dok se

kontinuirano praćenje i istraživanje u visoko razvijenom obliku ustrojava kao tzv. marketinški

informacijski sustav (MIS). Optimalno je da se oba izvora informacija planski koriste i

međusobno upotpunjavaju.

U literaturi nailazimo na brojne kriterije podjele, a time i različite klasifikacije

istraživanja za marketinške potrebe, kao što je sažeto prikazano na sljedećem grafičkom

prikazu: 87

84

Prema: Jakelić, Diana, Ibid. 85

Pojam istraživanja za potrebe marketinga ili marketinških istraživanja (u engleskom izvorniku:

“marketing research”) širi je od pojma istraživanje tržišta (“market research”). Stoga dio autora inzistira na

njihovom pojmovnom razgraničavanju, dok dio autora, podrazumijevajući marketinška istraživanja u širem

smislu riječi, radije koristi termin “istraživanje tržišta.” 86

Izvor: McMahon, R.: Bank Marketing Handbook, How to Compete in the Financial Services

Industry, Bankers Publishing Company, Boston, 1986; prema: Tomašević Lišanin, Marija: Bankarski marketing,

Informator, Zagreb, 1997. 87

Prema: Tomašević Lišanin, Marija: Bankarski marketing, Informator, Zagreb, 1997.

33

Grafički prikaz 3. Metode istraživanja za marketinške potrebe

Prema jednoj od podjela, istraživanja za marketinške svrhe rasčlanjena su prema

izvorima informacija, koji mogu biti unutarnji i vanjski.88

Unutarnji izvori informacija su svi podaci unutar poduzeća koji se odnose na njegovo

tržišno poslovanje, obuhvaćajući karakterizaciju proizvoda/usluga, cijene, kanala distribucije i

promocije, kao i ostali relevantni unutarnji izvori podataka (računovodstveno-financijski i

drugi).

Vanjski izvori informacija uključuju čimbenike šire okoline, čimbenike operativne

okoline te same potrošače:

1. Čimbenici šire okoline utječu na opće okruženje poslovanja te na opću klimu

života, a time i na ponašanje potrošača, a tu ulaze politički, zakonski,

gospodarski, tehnološki, društveno-vrijednosni, obrazovni i drugi srodni

situacijski aspekti. Elementima makrookruženja se institucije i poduzeća,

uključujući dakako i banke, više-manje trebaju prilagoditi jer oni posredno ili

neposredno utječu na njihovo djelovanje na tržištu:

88

Marušić, Mira: Istraživanje tržišta, Informator, Zagreb, 1992.

34

Pravni okviri su itekako utjecajni i to najizravnije, pa se zakonodavne

mjere smatraju i kritičnim čimbenikom u bankarskoj industriji.89

Gospodarske promjene također snažnu utječu na financijske usluge,

budući da je bankarstvo uobičajeni primjer “izvedene potražnje” 90

jer

je korištenje bankarskih usluga od strane pojedinačnih osoba i

poduzeća obično povezano s nekim drugim gospodarskim

transakcijama.

Tehnološke promjene otvaraju niz mogućnosti za podizanje kvalitete i

diferencijaciju proizvoda/usluga, ali predstavljaju i trajnu prijetnju

ustaljenim vidovima poslovanja, zahtijevajući “držanje ukorak” s

galopirajućom informatičkom tehnologijom.

Društvene, kulturne, obrazovne i ine promjene imaju indirektnije

djelovanje, ali koje je dugoročno vrlo značajno jer se odražava u

sofisticiranosti potrošačkih zahtjeva prema bankarskim uslugama,

promijenjenim potrebama, stavovima i ponašanjima, a mijenja se

dakako i struktura stanovništva i njegova socio-demografska obilježja.

2. Čimbenici operativne okoline, gdje se ubrajaju konkurenti, dobavljači,

komplementarni proizvođači i trgovina (svi raspoloživi distributivni kanali),

utječu na poslovanje poduzeća/ustanove neposrednije i još izraženije.91

Michael Porter upozorava na pet izvora konkurencije koje treba analitički

sagledati: suparništvo među postojećim konkurentima, nove konkurente,

supstitute, pregovaračku snagu dobavljača te pregovaračku snagu kupaca.92

U

kontekstu te analize lako je razumjeti globalne procese vezane uz marketinšku

orijentaciju nekad tradicionalnog bankarskog sektora, kao i nužnost

marketinške transformacije hrvatskih banaka koje su, među ostalim, suočene i

sa stranom konkurentskom ponudom.

3. Sami potrošači (sadašnji i potencijalni) čine treću skupinu vanjskih izvora

podataka. U procesu istraživanja potrošača nije dovoljno ustanoviti tko su oni,

gdje se nalaze i kako do njih doći, već ih identificirati i s aspekta

karakterističnih ponašanja i navika, mišljenja, stavova, potreba, i motiva i

ostalih obilježja.

U literaturi se redovito upozorava da marketinška strategija može u potpunosti biti

uobličena samo ako je ciljna skupina kupaca pažljivo i jasno identificirana. “S obzirom na

specifičnost stanovništva kao sektora bančinog poslovanja i porast njegovog ekonomskog

značaja, banke bi svoju aktivnost trebale preusmjeravati na osvajanje slobodnih depozita ove

vrste. Marketing poslovni pristup u poslovima sa stanovništvom nalaže da se ponuda usluga

formira u odnosu na potrebe i zahtjeve stanovništva, kako bi se na najefikasniji način

zadovoljile potrebe stanovništva za financijskim i nefinancijskim uslugama.” 93

89

Putem stope obvezne rezerve i eskontne stope vlada regulira uvjete poslovanja, utječući na količinu

gotovog novca i kredita u optjecaju. 90

Prema: Tomašević Lišanin, Marija: Bankarski marketing, Informator, Zagreb, 1997. 91

Marušić, Mira: Istraživanje tržišta, Informator, Zagreb, 1992. 92

U: “Competitive Strategy, Techniques for Analyzing Industries and Competitors; prema: Tomašević

Lišanin, Marija: Bankarski marketing, Informator, Zagreb, 1997. 93

Friedrich K. Feldbausch: "Bankmarketing,” Verlag moderne Industrie, str. 56-58; prema: Tomašević

Lišanin, Marija; Ibid.

35

Da bi se to postiglo, istraživanja potrošača obuhvaćaju prikupljanje podataka o

njihovim “demografskim, socio-gospodarskim i psihografskim obilježjima,” 94

što ilustriramo

sljedećim grafičkim prikazom:

Grafički prikaz 4. Pregled vrsta podataka koje se prikupljaju izravno od ispitanika 95

Već smo u više navrata naglasili da najveći prostor za prikupljanje depozita, dakle

potencijalno najveći bankarski resurs predstavlja stanovništvo, kao i da ovaj resurs kod nas

nije ni izdaleka dovoljno iskorišten. “Opće je poznata činjenica da naše banke uglavnom ne

94

Prema: Tomašević Lišanin Marija; Ibid. 95

Prema: Marušić, Mira: Istraživanje tržišta, Informator, Zagreb, 1992.

36

poklanjaju dovoljno pažnje svojim izvorima sredstava (naročito stanovništvu), dok pak s

druge strane kreditni dužnici ispoljavaju znatan utjecaj na poslovnu politiku banaka putem

suvlasništva nad bankom.” 96

3.3.3. Značenje i zastupljenost istraživanja korisnika u hrvatskim uvjetima

Izučavanje psihografskih čimbenika karakterističnih za pojedine potrošačke skupine

(aktualne i/ili potencijalne) rezultat je potrebe da se ustanove i/ili predvide psihološki razlozi

specifičnog ponašanja pojedinaca i grupa na tržištu, a s krajnjim ciljem da se marketinški

napori na odgovarajući način njima prilagode, odnosno da se na njih aktivno utječe i tako

postignu željeni marketinški efekti.

Tu dakako spadaju istraživanja potreba i motiva (i/ili motivacije) kao pokretača

ljudske aktivnosti, stavova (i mišljenja) kao predispozicija razmjerno dosljednog ponašanja

pojedinaca i grupa, te niza drugih relevantnih psiholoških varijabli prezentiranih u Grafičkom

prikazu 4., a u kontekstu ovog rada posebno se osvrćemo na aspekt povjerenja.

Služeći se Maslowljevom motivacijskom teorijom, u literaturi se navodi da “bankarske

usluge predstavljaju na neki način potrebu višeg reda” 97

te da većina bankarskih usluga spada

u područje zadovoljavanja potrebe za sigurnošću, a dijelom i za prestižom. No, ne treba

zaboraviti da novac posreduje u zadovoljenju svih motiva, od najniže do najviše razine

hijerarhijske ljestvice motiva (tu spadaju fiziološki motivi, motivi sigurnosti, motiv za

pripadništvom, motiv za poštivanjem i statusom, motiv za samoostvarenjem).98

Stoga je

povjerenje potrošača sine qua non bankarskog poslovanja, budući da je dio bankarskih usluga

subjektivno “opterećen” egzistencijskom važnošću. Bankarska usluga ima i svoju vremensku

dimenziju. Budući da ona ne predstavlja jednokratni čin kupoprodaje, komitent na taj način

veže svoju sudbinu za sudbinu banke na duži vremenski rok, što aspekt povjerenja čini još

važnijim.

Dosadašnja poglavlja naznačila su niz neželjenih okolnosti, koje su se po prirodi stvari

morale negativno odraziti na doživljavanje i reagiranje građana kao korisnika usluga hrvatskih

banaka. Pregledom raspoloživih publiciranih radova stekli smo dojam da se tom aspektu

istraživanja ne posvećuje dovoljna pozornost. Ipak, služeći se svim dostupnim istraživanjima,

prikupili smo niz argumenata koji potvrđuju spomenutu bojazan te u sljedećem potpoglavlju

prezentiramo njihove, uglavnom nepovoljne nalaze.

Ona (sekundarna istraživanja) istodobno i pokazuju koliko je bankarski marketing u

Hrvatskoj, govoreći u globalu, neučinkovit, i upućuju čime bi se ubuduće trebali pozabaviti

pripadnici bankarske industrije i industrija u cjelini, kada je u pitanju njen odnos s

građanstvom.

96

Tomašević Lišanin, Marija: Bankarski marketing, Informator, Zagreb, 1997. 97

Ibid. 98

Kesić, Tanja: Marketinška komunikacija, Mate, Zagreb, 1997.

37

3.4. Pregled istraživanja korisnika bankarskih usluga u Hrvatskoj

3.4.1. Razina povjerenja u bankarski sustav tijekom tranzicijskog razdoblja

U jednom od novinskih ispitivanja99

iz 1992. je, a u povodu tzv. “stare štednje,”

problematizirano pitanje povjerenja građana u hrvatske banke. Tada je na pitanje “Biste li

svoje devize položili u hrvatske banke?” pozitivno odgovorilo svega 6 % anketiranih građana,

kao što je razvidno iz donje tablice.100

Tablica 11. Spremnost građana Hrvatske na deviznu štednju u hrvatskim bankama; anketni

podaci Globus-a iz 1992.

Spremnost na deviznu štednju;

modaliteti odgovora:

Udjel

ispitanika (%)

1. Da 6,2

2. Ne 70,5

3. Ne znam 21,5

4. Ne želim odgovoriti 1,8

Ukupno 100,0

Loše iskustvo, tj. činjenica da većina građana u to vrijeme još nije bila uspjela doći do

“stare devizne štednje,” navođeno je kao osnovni razlog zbog kojeg građani svoju deviznu

štednju (ako je imaju) više ne bi dali u banke. Takav nedostatak povjerenja podjednako se

odnosio na sve anketirane, bez obzira na dob, spol, školsku spremu i mjesto stanovanja.

Na jesen 1997. agencija PULS je provela istraživanje kojim je obuhvatila, među

ostalim, i pitanje vjernosti prethodno izabranoj (“stalnoj”) banci.101

Njihovi rezultati, koje smo iznijeli u Grafičkom prikazu 5., tada su protumačeni u

smislu visoke razine lojalnosti korisnika svojim bankama. Četvrtina korisnika koji će ostati

vjerni svojoj banci iako nisu baš zadovoljni ponudom (25 %), te još dvije petine koji uvjetuju

samo da ponuda ostane na istoj razini (39 %) prokomentirano je kao pokazatelj da je

“bankama u Hrvatskoj relativno lako zadržati postojeće klijente, ali da je istovremeno teško

steći nove“ (cit.).

99

Bez obzira na manjkava metodološka pojašnjenja i/ili određenu metodološku upitnost istraživanja

koja služe za medijske potrebe te ne bivaju objavljivana drugdje nego u okviru medijskih članaka, povremeno

ćemo se njima poslužiti; naravno ne s aspekta znanstveno utvrđenih činjenica, već prvenstveno za potrebe

ilustracije. To iz razloga što novinski članci te vrste istodobno i odražavaju i potenciraju javno mišljenje o

određenim pitanjima vezanima uz hrvatske banke, a drugi je razlog što nažalost ima malo dostupnih “ozbiljnijih”

istraživanja o problemu (ne)povjerenja i njegovim posljedicama. Pritom ne želimo tvrditi da takva istraživanja

uopće nisu rađena, ali, ako jesu, zacijelo su namijenjena za interne potrebe jer su u malom broju publicirana. 100

Izvor: članak u Globusu od 24. travnja 1992. Anketu je proveo tim sociologinje Snježane Beroš,

provedena je metodom slučajnog uzorka, a anketirani su bili građani Čakovca, Đakova, Rijeke, Splita i Zagreba

(N = 400). 101

Istraživanje PULS-a iz rujna 1997. (u sklopu priprema za sveobuhvatnije istraživanje koje će

ostvariti u 1998.) na uzorku iz 19 gradova, temeljenom na “proporcionalnoj alokaciji jedinica prema veličini

gradova” uz slučajan izbor ispitanika; N = 740.; tehnika osobnog intervjua. Izvor: Časopis Banka, 2/1998.,

članak pod naslovom “Vjernost iz puke navike.”

38

Grafički prikaz 5. Vjernost građana Hrvatske stalnoj banci, podaci PULS-a 1997., udjel

ispitanika (%)

Iako su građani ocijenjeni lojalnima, razmjerno najveći broj (više od četvrtine) je kao

najznačajniji razlog vjernosti banci naveo činjenicu da preko određene banke prima plaću, što

se baš ne može smatrati psihološki “čvrsto utemeljenom” podlogom povjerenja. Možda je

sporno to što ispitivanje nije razlučilo razlike između korisnika s razmjerno manjim, odnosno

većim iznosom štednje, a upravo su ovi posljednji najrelevantniji za pitanja povjerenja, dok će

se manji korisnici s većom vjerojatnošću voditi praktičnim, a ne toliko sigurnosnim razlozima

(op.a.).

Kao što je vidljivo iz Grafičkog prikaza 6., u istom istraživanju su se i mišljenja o

kvaliteti bankarskih usluga pokazala razmjerno povoljnima, što je popraćeno komentarom da

su izgleda “...mnogi građani već osjetili rezultate ulaganja većeg broja banaka u podizanje

kvalitete usluga.”

Grafički prikaz 6. Mišljenje građana Hrvatske o promjenama u kvaliteti usluga hrvatskih

banaka; podaci PULS-a 1997., udjel ispitanika (%)

0,0 10,0 20,0 30,0 40,0

5. Postat ću komitent neke inozemne banke

4. Postat ću komitent druge hrvatske banke

3. Bez odgovora, Ne znam, Ne želim odgovoriti

2. Ostat ću vjeran iako ponuda banke nije najbolja

1. Ostat ću vjeran ako ponuda ostane na istoj razini

0,0 10,0 20,0 30,0 40,0

4. Ne znam

3. Pada

2. Ostaje na istoj razini

1. Poboljšava se

39

Ovo istraživanje je pokazalo da je problem povjerenja, koji je u 1992.102

bio strahovito

izražen, u 1997. znatno manji. Dapače, ispitujući glavne razloge nezadovoljstva korisnika

bankarskih usluga, PULS-ovi istraživači su primjedbu da im kod hrvatskih banaka smeta

“nesigurnost uloga” dobili od svega 2 % ispitanika, pa se komentira da problem sigurnosti

uloga i povjerenja u banke u 1997. “gotovo nije postojao.” 103

Kao izvori nezadovoljstva

prevladavali su slijedom: nekvalitetne usluge, nepovoljni uvjeti kredita, neljubaznost osoblja i

neposlovnost, zauzimajući prva četiri mjesta na rang ljestvici uzroka nezadovoljstva.

Analogno tome, ocjenjujući koliko su im osobno važne pojedine karakteristike banaka,

ispitanici su ponajviše isticali poslovnost, kvalitetu usluga, povoljnost kreditne politike i

tradiciju banke, dok su povjerenje u banku i sigurnost uloga imali “nešto veću subjektivnu

važnost za svega 8 % ispitanika.” 104

Podsjetimo li se kratkog osvrta na tranzicijske procese u bankarstvu u potpoglavlju

3.1., ovaj, po pitanju povjerenja povoljan pomak u vremenu 1992. - 1997., rezultat je niza za

komitente dobrodošlih mjera, počevši od postupnog rješavanja problema stare devizne štednje

(javni dug), relativne stabilnosti deviznog tečaja, konvertibilnosti kune i više-manje

slobodnog raspolaganja kunskom i novom deviznom štednjom u promatranom vremenu. To

bi se razdoblje političkim rječnikom moglo okarakterizirati kao razdoblje “uspostave

povjerenja” među građanima i bankama, a njegovi su učinci itekako vidljivi iz podataka o

kretanju štednje u potpoglavlju 3.2. (Tablica 8.). Krizna stanja, iako ih je bilo, kroz to su

vrijeme sanirana bez vidnih potresa, barem što se tiče najšire javnosti.

Nova serija vrlo ozbiljnih kriza, koja je u 1998. i 1999. kulminirala što sanacijom što

pokretanjem stečajnog postupka u nizu banaka, nanijela je nesagledivu štetu povjerenju u

hrvatske banke. Osim podataka o padu štednje u 1999. godini (potpoglavlje 3.2., Tablica 9.)

dokaze o tome nalazimo i u recentnim istraživanjima.

Listopada 1998. objavljeni su temeljni nalazi istraživanja agencije PULS iz svibnja i

lipnja 1998.105

koji, u odnosu na njihove prethodno izložene, niti godinu dana stare rezultate,

pokazuju drastično promijenjenu sliku. Upitani koji su im kriteriji najvažniji pri donošenju

odluke u kojoj banci otvoriti račun, građani su u blizu 50 % slučajeva izabrali pouzdanost

banke, sigurnost uloga i povjerenje kao primarne parametre (Tablica 12. na sljedećoj stranici).

Ocjenjujući koje su im karakteristike banke osobno važne, također navode povjerenje i

sigurnost na visokom prvom mjestu.

102

Već spomenuto istraživanje Globus-a od travnja 1992. 103

Komentar iz članka “Istraživanje - Nepovjerenje u banke” objavljenog u časopisu Banka, 10/1998. 104

Izvor: članak “Istraživanje - Nepovjerenje u banke” zasnovan na istraživanju agencije PULS pod

nazivom “Istraživanje bankarskih usluga namijenjenih stanovništvu - Mišljenja i stavovi o kvaliteti usluga,

ugledu i tržišnom položaju banaka” provedenom svibnja i lipnja 1998.; objavljen u časopisu Banka, 10/1998. 105

Ibid.

40

Tablica 12. Najvažniji kriteriji građana Hrvatske pri odlučivanju u kojoj banci otvoriti račun;

podaci PULS-a iz 1998.

Najvažniji razlog za otvaranje računa u

određenoj banci; modaliteti odgovora

Udjel

ispitanika (%)

1. Pouzdanost, povjerenje, sigurnost uloga 48,5

2. Mogućnost dobivanja zajma 15,5

3. Visina kamatnih stopa na depozit 9,4

4. Brzina obavljanja usluga 6,6

5. Blizina poslovnice 6,6

6. Raznolikost i brojnost usluga 4,6

7. Osobno poznavanje nekoga u banci 1,8

8. Opća poznatost banke 0,3

9. Veličina banke 0,3

10. Bez odgovora 6,4

Ukupno: 100,0

Samo radi ilustracije, u Tablici 13. iznosimo i rezultate dobivene u jednom srodnom,

doduše starijem, američkom istraživanju. Cjenovna politika njihovim je građanima na prvom,

a sigurnost na jednom od posljednjih mjesta. To pokazuje da je pitanje povjerenja kod nas

prioritetno, a kod njih se do te mjere podrazumijeva, da mu se ni ne pridaje posebna važnost.

Tablica 13. Rang-poredak utjecajnih osobina banke u jednom od američkih istraživanja 106

Osobine bankarskih usluga Vrsta banke/populacije

Gradska Seoska

Cjenovna politika 1 1

Ugled 2 7

Ponuda usluga 5 9

Pogodnost radnog vremena 4 10

Pogodnost lokacije 3 6

Stručnost zaposlenih 7 4

Ponašanje zaposlenih 6 2

Vlasništvo banke 9 5

Povrat na sredstva 10 3

Sigurnost depozita 12 8

Fizički ambijent 8 12

Oglašavanje 11 11

Travnja 1998. u Globusu je, a u povodu bankrota Vukovarske banke i zahuktale afere

vezane uz Dubrovačku banku, publicirano još jedno istraživanje povjerenja u hrvatske

banke.107

106

Izvor: Gene W.Murdock and Robert G.Roe: “Consumer Bank Selection: Attributes of Choice” in

Terence A.Shimp et al., eds., AMA Educator’s Proceedings, 1986; prema: Tomašević Lišanin, Marija: Bankarski

marketing, Informator, Zagreb, 1997. 107

Izvor: Globus od 3. travnja 1998.; članak “Nezapamćeni skandal u Dubrovačkoj banci: Hrvatskoj

prijeti valutna panika!” autora Slavena Letice, u sklopu kojeg su objavljeni dijelovi istraživanja na uzorku

N=550 ispitanika u izvedbi tima sociologinje Snježane Beroš. Ostali metodološki podaci nisu poznati (op.a).

41

Na pitanja: jesu li navedeni događaji utjecali na njihovo povjerenje u hrvatski

bankarski sustav, boje li se za svoju deviznu štednju te o čemu ovisi njihova odluka o

ulaganju u neku određenu banku, ispitanici su dali odgovore prezentirane u tablicama 14., 15.

i 16.

Poljuljano povjerenje do te se mjere odrazilo u distribuciji njihovih odgovora, da ove

nalaze jedva da i treba komentirati:

Tablica 14. Gubitak povjerenja hrvatskih građana u bankarski sustav, podaci Globusa iz travnja

1998.

Gubitak povjerenja u bankarski sustav;

modaliteti odgovora

Udjel

ispitanika (%)

1. Da, izgubio sam povjerenje u bankarski sustav 20,4

2. Da, gubim povjerenje u bankarski sustav 45,6

3. Ne, i dalje imam povjerenja u bankarski sustav 29,8

4. Ne znam 4,2

Ukupno: 100,0

Tablica 15. Bojazan hrvatskih građana za novu deviznu štednju, podaci Globusa iz 1998.

Strah da bi se “s novom deviznom štednjom moglo dogoditi

slično kao i sa starom”; modaliteti odgovora

Udjel

ispitanika (%)

1. Jako se plašim toga 11,5

2. Plašim se toga 27,2

3. Počinjem razmišljati da bi se moglo dogoditi nešto slično 35,7

4. Ne plašim se toga 25,6

Ukupno: 100,0

Tablica 16. Razlozi ulaganja novca baš u neku određenu banku, podaci Globusa iz 1998.

Razlozi za izbor određene banke Udjel

ispitanika (%)

1. Nudi najviše raznih usluga 38,7

2. Vjerujem da ta banka neće propasti 37,2

3. Nudi najviše kamate 22,1

4. Ne znam 2,0

Ukupno: 100,0

Na kraju ćemo, kao najnovije rezultate koji se tiču procjene sigurnosti i povjerenja,

navesti i podatke proizašle iz Bank Poll-a Privrednog Vjesnika i Studija Weber 108

iz lipnja

1999.

Od ispitanika koji su izjavili da štede u hrvatskim bankama, a bilo ih je cca 30 % u

ukupnom uzorku, 47,7 % tj. gotovo polovica izrazila je zabrinutost za vlastitu ušteđevinu.

108

Izvor: Bank Poll Privrednog Vjesnika i Studija Weber; objavljeno u članku pod nazivom “Banke u

očima javnosti: Nepovjerenje kao stanje realnosti” autora Ivana Burića; Privredni Vjesnik od 12. srpnja 1999.

Radilo se o telefonskom anketiranju reprezentativnog uzorka s N = 500 ispitanika, obuhvaćajući prema zakonu

slučaja odrasle osobe iz sedam osnovnih hrvatskih regija s razmjernom zastupljenošću selo - grad.

42

3.4.2. Promjene korisničkih navika i ponašanja u okolnostima poljuljanog povjerenja

Čitajući raspoložive recentne izvore koji obrađuju problem bankarskih kriza u

Hrvatskoj, na više smo mjesta prepoznali “ohrabrujuće očekivanje” ili barem “nadu” da se

negativna mišljenja i stavovi neće drastičnije odraziti u promjenama korisničkih navika i

ponašanja.

Uistinu, objektivna je činjenica je da stavovi i mišljenja nisu uvijek korespodentni s

ponašanjima, što se učestalo potvrđuje upravo u bankarsko-marketinškim istraživanjima. S

tim u vezi, držimo da bi bi uvođenje dodatnih varijabli u analize ove vrste zacijelo pojasnilo

okolnosti u kojima stupanj korespondentnosti između stavova i ponašanja biva veći, odnosno

manji. Primjerice, za očekivati je da bi se veličina uloga pokazala posebno utjecajnom

varijablom (op.a.).

Primjer raskoraka između mišljenja i ponašanja bankarskih korisnika našli smo i

jednom od istraživanja konzultiranih za potrebe ovog rada. U već spominjanom istraživanju

PULS-a iz 1998.109

primijećeno je: “Naizgled paradoksalno, ovu promjenu važnosti pojedinih

elemenata imidža i kvalitete banke (u odnosu na njihovo istraživanje u 1997., op.a.) nije

pratila i promjena u strukturi razloga odabira glavne banke, one s kojom korisnik ima najveći

promet ili u koju je uložio najveći iznos. Gotovo jednako kao i u 1997., stvarni razlozi za

korištenje usluga glavne banke nemaju mnogo veze s kvalitetom usluga ili s imidžom banke.”

Naime, ispitanici su kao najčešći razlog korištenja određene banke kao “glavne” navodili da

preko nje primaju plaću (30 % ispitanika), blizinu poslovnice (21 %), naviku (11 %), kvaliteta

usluga pojavljuje se tek na četvrtom mjestu, a povjerenje i sigurnost uloga na na petom (svega

6 % ispitanika).

Nesklad između onoga što je ljudima važno i razloga zbog kojih koriste usluge

pojedine banke u komentaru citiranog istraživanja110

dijelom je pripisan nerazvijenosti

bankarskog tržišta, a postavljena je i sumnja o zadržavanju sredstava izvan banaka ili

eventualnom značajnijem odljevu devizne štednje u strane banke izvan Hrvatske.

Držimo važnim nadodati da je u vrijeme ovog istraživanja problem bankarskih kriza

bio u javnosti donekle osviješten, ali građani još nisu u tolikoj mjeri trpili njegove izravne

posljedice. Za očekivati je da će se tek nakon nedavne serije negativnih iskustava “na vlastitoj

koži” problem pokazati u konkretnom obliku, tj. u vidu odlaska dijela ušteđevine iz hrvatskih

banaka.

Uz objektivne podatke o kretanju devizne štednje u novijem razdoblju (potpoglavlje

3.2.2., Tablica 9.), ovdje ćemo izložiti što su nakon afere Dubrovačke banke u već

spomenutom istraživanju Globusa izjavljivali devizni štediše, neovisno u kojoj su banci

štedjeli:

109

Izvor: članak “Istraživanje - Nepovjerenje u banke” zasnovan na istraživanju agencije PULS pod

nazivom “Istraživanje bankarskih usluga namijenjenih stanovništvu - Mišljenja i stavovi o kvaliteti usluga,

ugledu i tržišnom položaju banaka” provedenom svibnja i lipnja 1998.; objavljen u časopisu: Banka, 10/1998. 110

Ibid.

43

Tablica 17. Namjere hrvatskih građana o daljnjem postupanju s deviznom ušteđevinom

pohranjenom u banke, podaci Globusa iz 1998. 111

Namjere vezane uz vlastitu deviznu štednju;

modaliteti odgovora 112

Udjel

ispitanika (%)

1. Ne namjeravam učiniti ništa 38,8

2. Namjeravam podići dio devizne štednje 34,4

3. Namjeravam podići svu deviznu štednju 15,4

4. Namjeravam promijeniti banku 11,4

Ukupno 100,0

Smatramo da su, osim problema definitivnog povlačenja štednje (smanjenje broja

računa i salda štediša), mogući problem i promjene u strukturi računa građana.

Po logici stvari, mali štediše niti imaju velikih razloga niti će u cijelosti napuštati

banke koje su percipirane kao nesigurne, ali su izabrane i koriste se iz raznoraznih praktičnih

razloga. Problem će nastati upravo u onim kategorijama štediša iz redova građanstva koji su

na kocku stavili veći ulog i čija je motivacija za promjenom banke time snažnija. Ne

podcjenjujući sitne štediše, za očekivati je da će se u poljuljanim bankama struktura štediša

promijeniti u nepovoljnom smjeru: u smislu većeg udjela “sitnih” štediša (koji za banku

predstavljaju razmrvljenu dobit, manju stabilnost i veće operativne troškove) i manjeg udjela

“krupnih” štediša, koji su nositelji novčane stabilnosti i time dugoročno isplativiji.

3.4.3. Povjerenje u pojedinačne banke u uvjetima bankarske krize

Poznatost i ugled pojedinih banaka

U već spominjanom istraživanju PULS-a iz 1997. dobivena je i percepcijska mapa

banaka u Hrvatskoj (Grafički prikaz 7.)113

gdje apscisa predstavlja ocjenu ugleda banke,114

a

ordinata mjeru prepoznatljivosti banaka.115

Dakako, najpovoljniji položaj po oba kriterija je u

desnom gornjem, a najnepovoljniji u lijevom donjem kvadrantu. Nažalost, uz izuzetak

111

Izvor: članak “Nezapamćeni skandal u Dubrovačkoj banci: Hrvatskoj prijeti valutna panika!”autora

Slavena Letice na temelju istraživanja tima sociologinje Snježane Beroš, objavljenu u Globus-u od 3. travnja

1998. 112

Od 550 ispitanika 44,6 % spada u kategoriju deviznih štediša, pa je za pretpostaviti da je ovo pitanje

selektivno postavljano (samo njima), ali o tome nema metodoloških pojašnjenja osim podatka o mogućnosti više

odgovora, koja se očigledno nije realizirala jer suma relativnih frekvencija iznosi 100,0. 113

Istraživanje PULS-a iz rujna 1997.; N = 740; izvor: časopis Banka br. 2/1998., članak pod naslovom

“Vjernost iz puke navike.” 114

Položaj na horizontalnoj osi predstavlja ocjenu ugleda banke, a određen je na temelju prosječne

vrijednosti ocjena u rasponu 1 - 5 koje su građani dodijelili pojedinoj banci, pri čemu su mogli ocjenjivati samo

one banke kojih su se prethodno prisjetili. Prosječne ocjene u uzorku kretale su se od 2,9 (lijeva rubna vertikala)

do 3,8 (desna vertikala), a na mapi su samo banke s najvećim brojem odgovora. 115

Pod pojmom prepoznatljivost podrazumijeva se koliko građani poznaju neku banku te je položaj

pojedine banke na horizontalnoj osi određen brojem građana koji su je spontano, bez podsjećanja od strane

anketara, spomenuli. Prema metodologiji koja je “standardizirana u inozemstvu” (cit.), prvo mjesto pri

nabrajanju dvostruko je vrednije od ostalih (ponder = 2). Držimo da se na ovaj metodološki postupak mogu

staviti vrlo ozbiljne primjedbe, budući da se minimalna razlika između dvije najpoznatije banke, zbog koje će

ispitanici jednu od njih učestalije imenovati kao prvu, na ovaj način možda i prenaglašava. U konkretnom

slučaju Zagrebačka banka pozicionirana je na čelnom mjestu, a Privredna približno na polovici ukupnog raspona

u kategoriji “prepoznatljivost,” iako su frekvencije odgovora ispitanika, teoretski govoreći, mogle biti čak i

podjednake (op.a.).

44

Zagrebačke i Privredne, upravo u lijevom donjem kvadrantu locirane su sve ostale hrvatske

banke obuhvaćene ovim istraživanjem, njih 15.

Grafički prikaz 7. Percepcijska mapa hrvatskih banaka prema kriteriju prepoznatljivosti i

ugleda, podaci PULS-a 1997.

Legenda:

1. Zagrebačka banka

2. Istarska banka

3. Riječka banka

4. Privredna banka

5. Splitska banka

6. Slavonska banka

7. Varaždinska banka

8. Dubrovačka banka

9. Dalmatinska banka

10. Glumina banka

11. Trgovačka banka

12. Croatia banka

13. Bjelovarska banka

14. Kreditna banka Zagreb

15. Gospodarska banka

16. Bank Austria

17. Hypo Alpe Adria

18. Raiffeisenbank Austria

19. Promdei banka

20. Kaptol banka

x - ugled banaka

y - ponderirano spontano prepoznavanje

Iako su se naše dvije najpoznatije banke, Zagrebačka i Privredna smjestile u desna dva

kvadranta koja predstavljaju “zonu razmjerno najvećeg ugleda,” lako je primijetiti da su tu

locirane i tri strane banke koje djeluju u Hrvatskoj: Hypo Alpe Adria, Bank Austria i

Raiffeisenbank Austria, s tim da ova posljednja po ugledu već premašuje čak i Zagrebačku

banku. Te su inozemne banke doduše još nisko rangirane po pitanju prepoznatljivosti, ali

samo je pitanje vremena kada će ostvariti i taj, vertikalni pomak.

Naime, “iskustva u zemljama u kojima se ovakva istraživanja provode svake godine

pokazuju da banke rijetko i sporo gube na prepoznatljivosti (na mapi se pomiču prema dolje),

a da se dobro vođenim promotivnim akcijama mogu čak vrlo brzo i penjati. S druge strane,

nitko ne uspijeva u brzim povećanjima ugleda (pomak udesno na mapi), a istovremeno se

bilježe veći pomaci ulijevo, kao izravna posljedica problema koje neka od promatranih

banaka ima u poslovanju” (cit.).116

Ako je to točno, većina naših banaka koje su na percepcijskoj mapi “zbijene” u

donjem dijelu donjeg lijevog kvadranta morala bi se žestoko pomučiti ako se želi približiti

udesno prema našim najistaknutijim bankama i inozemnim konkurentima. Ugled se brzo gubi,

ali sporo stječe, pa bi problem poljuljanog ugleda mogao mnoge naše banke dugoročno

“gurnuti unazad,” a ionako su u ozbiljnom marketinškom zakašnjenju.

S druge strane, pomaci prema gore (u smjeru veće prepoznatljivosti) su lakše

izvodljivi. Ipak, u području bankarskih usluga i u datim okolnostima prepoznatljivost sama po

116

Citirano prema: Istraživanje PULS-a prezentirano u časopisu Banka br. 2/1998., članak pod

naslovom “Vjernost iz puke navike.”

45

sebi ne mora predstavljati marketinško dostignuće, već čak i obrnuto, o čemu nažalost imamo

puno svježih primjera.117

U kontekstu znatno poljuljanog povjerenja pitanje rukovode li se korisnici

“praktičnim” kriterijima (poznatost banke, kamatna stopa, primanje plaće, blizina, dostupnost,

radno vrijeme), ili su prilikom donošenja financijskih usluga kod građana počeli prevladavati

kriteriji sigurnosti i ugleda postaje još važnijim. U potpoglavlju 3.4.1., Tablica 12. već smo

pokazali da je, prema iskazima korisnika, ovo posljednje postalo dominantno, što očito neće

pogodovati mnogim našim bankama.

Razina povjerenja u pojedinačne banke

Prosinca 1998. provedena je anketa neovisne istraživačke agencije Hendal o

povjerenju u hrvatske banke118

u kojoj je, između ostalog, postavljeno i pitanje u koje

pojedinačne banke građani imaju, a u koje nemaju povjerenja. Ista agencija je i ranije u dva

navrata provela istovjetno istraživanje, pa su moguće usporedbe rezultata za razdoblje lipanj -

rujan - prosinac 1998. Iz tablica 18. i 19. vidljiv je rang-poredak banaka s najviše i s najmanje

povjerenja, uz napomenu da su ispitanici mogli birati sa zadane prilično opsežne liste i

dodatno navoditi još neke banke po vlastitom izboru. Ovdje je prezentirano po prvih 19 u

svakom od tri promatrana intervala, pa popisi naravno nisu istovjetni.

Tablica 18. Pojedinačne banke s najviše povjerenja; usporedni podaci Hendal-a

za lipanj - rujan - prosinac 1998., 119

rangirano prema vrijednostima iz prosinca 1998. (%)

Rang /

XII. ’98. Banke s najviše povjerenja

Lipanj

‘98. %

Rujan

’98. %

Prosinac

’98. %

1 Zagrebačka banka 38,0 40,4 38,4

2 Privredna banka 23,5 23,7 22,7

3 Splitska banka 7,8 7,6 8,0

4 Riječka banka 7,5 4,5 7,3

5 Hrvatska poštanska banka 7,2 8,7 7,1

6 Varaždinska banka 7,4 7,1 5,6

7 Bank Austria 6,0 4,7 4,7

8 Raiffeisenbank Austria 4,3 3,8 3,6

9 Istarska banka 1,3 2,2 3,6

10 Dalmatinska banka 2,1 1,7 1,3

11 Croatia banka 2,9 2,9 1,2

12 Dubrovačka banka 1,9 1,8 1,1

13 Kreditna banka Zagreb 1,4 1,6 0,6

14 Agroobrtnička banka 0,8 1,0 0,6

15 Kaptol banka 1,9 0,5 0,1

16 Glumina banka 2,3 0,1 0,1

17 Hrvatska b. za obn. i razvoj 0,5 0,0 -

117

Tragikomičan ali ilustrativan primjer je “uspjeh” Dubrovačke banke u istom istraživanju da od rujna

1997. do svibnja 1998. godine odskoči u pogledu prepoznatljivosti sa svega 17 % na 41 % slučajeva spontanog

prisjećanja ispitanika. Izvor: članak “Istraživanje - Nepovjerenje u banke” zasnovan na istraživanju agencije

PULS pod nazivom “Istraživanje bankarskih usluga namijenjenih stanovništvu - Mišljenja i stavovi o kvaliteti

usluga, ugledu i tržišnom položaju banaka” iz svibnja i lipnja 1998.; objavljeno u časopisu: Banka, 10/1998. 118

Rezultati Hendal-ovog omnibus-a iz 1998., višekratno provedenog na reprezentativnom dvoetapno

stratificiranom uzorku prema 6 regija i četiri veličine naselja, obuhvativši ukupno 1000 kućanstava iz 50 naselja

u Republici Hrvatskoj. Primijenjena je tehnika osobnog intervjua, uz korištenje visokostruktuiranog anketnog

upitnika. Izvor: Jutarnji list, 14. siječnja 1999., str. 3. 119

Ibid.

46

Rang /

XII. ’98. Banke s najviše povjerenja

Lipanj

‘98. %

Rujan

’98. %

Prosinac

’98. %

18 Hrvatska gospodarska banka 1,4 0,0 -

19 Tršćanska štedionica 0,5 0,3 -

20 Neka druga banka 15,5 8,8 7,3

21 Niti jedna banka 14,1 14,5 16,1

22 Ne znam, ne mogu odgovoriti 9,1 7,4 5,6

Ukupno 120

100,0 100,0 100,0

Tablica 19. Pojedinačne banke s najmanje povjerenja; usporedni podaci Hendal-a za

lipanj - rujan - prosinac 1998., 121

rangirano prema vrijednostima iz prosinca 1998. (%)

Rang /

XII. ‘98. Banke s najmanje povjerenja

Lipanj

‘98. %

Rujan

’98. %

Prosinac

’98. %

1 Glumina banka 15,1 33,2 38,6

2 Dubrovačka banka 27,7 24,2 21,5

3 Kaptol banka 7,7 6,4 11,2

4 Promdei banka 8,6 7,8 10,5

5 Zagrebačka banka 2,4 1,3 2,9

6 Istarska banka 3,7 1,8 1,9

7 Tršćanska štedionica 2,5 0,7 1,9

8 Agroobrtnička banka 2,0 2,0 1,7

9 Privredna banka 2,5 1,0 1,6

10 Slatinska banka - 0,8 1,3

11 Splitska banka 1,5 2,7 1,2

12 Hrvatska poštanska banka 0,1 0,7 1,1

13 Dalmatinska banka 2,3 0,9 0,9

14 Croatia banka 0,6 1,8 0,7

15 Bjelovarska - 0,5 0,6

16 Kreditna banka Zagreb 0,5 0,4 0,5

17 Trgovačka banka 0,8 0,5 0,5

18 Slavonska banka - 1,2 0,3

19 Riječka banka 0,7 0,5 0,1

20 Neka druga banka 2,5 2,4 2,6

21 Niti jedna banka 15,0 11,6 11,1

22 Ne znam, ne mogu odgovoriti 34,8 35,0 31,3

Ukupno 122

100,0 100,0 100,0

Naravno da bi, kako sve banke nisu jednako poznate, a pojedine se pojavljuju i na

jednoj i na drugoj listi, obje liste trebalo promatrati usporedno, uz napomenu da, osobito kad

su u pitanju manje banke koje su u javnosti manje prepoznatljive, rezultate ipak treba

prihvatiti s određenom rezervom.

Promatra li se rang-poredak banaka, proizlazi da prema rezultatima iz prosinca 1998.

daleko najveći broj građana ima najviše povjerenja u Zagrebačku (38 %) i Privrednu banku

(23 %), a zatim slijedom u Splitsku (8 %), Riječku (7 %), Hrvatsku poštansku (7 %),

Varaždinsku (6 %), Bank Austria (5 %), dok u to vrijeme upadljivo najmanje vjeruju

Gluminoj, Dubrovačkoj, Kaptol i Promdei banci (za sve te banke vrijednosti su preko 10 %).

120

Bilo je dopušteno do 3 odgovora. 121

Jutarnji list, 14. siječnja 1999. 122

Bilo je dopušteno do 3 odgovora.

47

Dakako, iskazano nepovjerenje u pojedinu banku podliježe očiglednim i brzim

promjenama, već ovisno o trenutku u kojem se ispitivanje provodi. 123

Zanimljivo je međutim da u prosincu 1998. čak 16 % anketiranih nije imalo

povjerenja u nijednu od predloženih banaka te da je taj postotak tijekom vremena (tj. u

razdoblju od lipnja do prosinca 1998.) evidentno rastao. S druge strane, usporedbom rezultata

iz lipnja, listopada i prosinca 1998. može se zaključiti da su rijetke banke uspjele povećati

povjerenje.

Čak 32 % anketiranih na pitanje o banci s najmanje povjerenja odgovara s: “Ne

znam.” Bilo bi lijepo kad bi to značilo da ti ispitanici ne mogu identificirati niti jednu takvu

banku, ali opravdano se bojimo da takav odgovor zapravo podrazumijeva da se ispitanici ne

mogu odlučiti između nekoliko “sumnjivih,” ili većeg broja njih.

PULS agencija je 1999. objavila i opsežno komercijalno istraživanje bankarskog

tržišta. Odgovarajući na pitanje “koje hrvatske banke smatrate sigurnima,” najveći broj

hrvatskih menadžera odlučio se za Zagrebačku i Privrednu banku.124

Tablica 20. Hrvatske banke koje direktori i voditelji malih, srednjih i velikih hrvatskih poduzeća

smatraju sigurnima, postotci odgovora (%)

Rang Odgovori direktora poduzeća Veliko

N = 179 Srednje

N = 283 Malo

N = 495

1. Zagrebačka banka 74,8 72,8 65,7

2. Privredna banka 58,1 56,9 52,7

3. Varaždinska banka 20,1 12,0 8,5

4. Riječka banka 14,5 12,4 8,7

5. Splitska banka 14,5 7,4 7,1

6. Raiffeisenbank Austria 10,1 2,5 3,2

7. Dalmatinska banka 6,7 2,8 2,4

8. Hypo banka Croatia 5,6 1,1 2,8

9. Bjelovarska banka (Erste Bank) 5,0 4,6 4,6

10. Hrvatska poštanska banka 5,0 3,9 3,2

11. Međimurska banka 4,5 3,2 0,6

12. Slavonska banka 4,5 9,2 3,4

13. Bank Austria Croatia 3,9 3,2 3,2

Među poslovodstvima velikih poduzeća, od razloga zbog kojih pojedinim bankama

pridaju najveći ugled daleko najveću težinu ima sigurnost i stabilnost, za što se odlučilo 42,9

% ispitanika.125

123

Naravno, ta se rang-lista međuvremenu zacijelo i proširila i izmijenila (op.a.). 124

Istraživanje PULS-a objavljeno u časopisu Globus, br. 464., 29. listopada 1999.,str. 9. Uzorak

ispitanika formiran je iz tisuću poduzeća iz svih hrvatskih regija, a radilo se o osobama koje su najbolje upućene

u bankarsko poslovanje poduzeća (poput direktora ili voditelja financijskih službi). 125

Ibid.

48

Utjecaj bankarske krize na razliku u položaju hrvatskih i stranih banaka

Na isti način kao što se propadanje banaka jednim dijelom opravdava tzv. “domino

efektom” uslijed valutne panike, povećava se opasnost da se po principu istog efekta određena

doza nepovjerenja lančano odrazi na cjelokupan bankarski sustav i time proizvede dodatne

destabilizacijske efekte.

Izuzetak bi mogle biti pojedine visoko pozicionirane hrvatske banke, koje bi - s

pozicije percipiranih razlika u sigurnosti i ugledu - u datoj situaciji čak mogle osnažiti već

postojeće konkurentske prednosti.

Ipak, poslovica “kad jednome smrkne, drugom će svanuti” možda za njih i neće

vrijediti toliko koliko bi se očekivalo, budući da već imaju vrlo ozbiljne konkurente u

inozemnim bankama. Oslanjajući se na rezultate dostupnih istraživanja, to možemo

potkrijepiti neizravnim, ali prilično indikativnim nalazima.

Primjerice, 1997. u istraživanju PULS-a u poduzorku ispitanika koji su izjavili da će

promijeniti banku prevladavale su hrvatske pred stranim bankama tako da je među 14 %

ispitanika koji će izabrati novu banku odnos preferencije domaćih i stranih bio 11 % : 3 %.126

Niti dvije godine kasnije, 1999. u istraživanju Privrednog Vjesnika i Studija Weber u

pitanju o preferentnim kriterijima pri izboru banke banke inozemnog porijekla nadvladale su

domaće u odnosu 16,1 % : 13,7 %, kao što je vidljivo iz Tablice 21.127

Tablica 21. Preferentni kriteriji hrvatskih građana pri odabiru banaka, podaci Privrednog

Vjesnika i Studija Weber iz 1999. 128

Preferentni kriteriji odabira banaka;

modaliteti odgovora

Udjel

ispitanika (%)

1. Tradicija banke 28,8

2. Inozemno porijeklo banke 16,1

3. Domaće porijeklo banke 13,7

4. Visina kamatne stope 13,7

5. Blizina podružnice 10,5

6. Veličina banke 8,1

7. Poznanstvo sa službenicima 5,3

8. Reklama banke 2,7

9. Nešto drugo 1,2

Ukupno: 100,0

126

Istraživanje PULS-a iz rujna 1997. objavljeno u časopisu Banka, 2/1998., članak pod naslovom

“Vjernost iz puke navike.” 127

Nažalost, među modalitetima odgovora nije bila predviđena sigurnost novca kao posebna kategorija,

pa nije bilo moguće usporediti ove nalaze sa srodnim podacima PULS-a iz 1997. i 1998. godine. 128

Izvor: Bank Poll istraživanje Privrednog Vjesnika i Studia Weber, objavljeno u članku pod nazivom

“Banke u očima javnosti: Nepovjerenje kao stanje realnosti” autora Ivana Burića; Privredni Vjesnik od 12.

srpnja 1999.

49

3.4.4. Problem generalizacije nepovjerenja na cjelokupan bankarski sustav

Još 1993. mogli smo u medijima pročitati sljedeće: “Kad jedan visoki hrvatski

dužnosnik povjeri novinaru da je devize dobivene prodajom imetka u Hrvatskoj položio u

stranu banku, onda tu više nije riječ samo o višestrukom kršenju važećih zakona. Naime,

kapital ne pati od domoljublja i sličnih osjećaja, niti bi dužnosnikovih nekoliko milijuna

maraka nešto naročito pomoglo hrvatskome gospodarstvu i Hrvatskoj u cjelini, ali ovdje, prije

svega, zabrinjava činjenica što je virus nepovjerenja u hrvatski gospodarski sustav, pored

konzumenata, dakle onih koji trpe, zahvatio i njegove kreatore.” 129

Egzaktniji i noviji argumenti u prilog našoj bojazni da bi se poljuljano povjerenje

moglo odraziti na sve hrvatske banke, a ne samo na one ugroženije, nazire se iz rezultata već

spominjanog istraživanja Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz lipnja 1999.

Autori su posebno problematizirali pitanje kontrole od strane HNB-e, jer “...njezina

brzina i djelotvornost njene reakcije, kao i njene buduće djelatnosti u kontekstu kriznih i

potencijalno kriznih situacija, mogu biti od presudne važnosti za daljnji razvoj hrvatskog

bankarstva.” 130

Nekoliko njihovih upita ispitanicima odnosilo se upravo na mišljenje o ulozi HNB-e,

kao što je to prezentirano u Tablici 22.130

Tablica 22. Mišljenje hrvatskih građana o pravodobnosti i primjerenosti reakcija HNB na

bankarsku krizu, podaci Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz 1999.

Mišljenje o pravodobnosti; modaliteti odgovora Udjel

ispitanika (%)

1. Nije pravovremeno reagirala 76,5

2. Pravovremeno je reagirala 10,5

3. Ne znam / Ne želim odgovoriti 13,0

Ukupno 100,0

Mišljenje o primjerenosti; modaliteti odgovora -

1. Nije reagirala na pravi način 62,5

2. Reagirala je na odgovarajući način 16,9

3. Ne znam / Ne želim odgovoriti 20,6

Ukupno 100,0

Neovisno o tome jesu li očekivanja građana sukladna sa stvarnim ovlaštenjima i

realnim mogućnostima HNB-e, vidljivo je da u javnosti postoji veliko slaganje oko potrebe da

se efikasnije i pravodobnije reagira na krize u bankarskom sektoru te da se djelotvornije

kontrolira i usmjerava bankarski sektor. Očigledno je da se realni problemi u hrvatskom

bankarstvu, kao i učestala medijska prezentacija ove problematike itekako zrcale u svijesti

građana, i to ne samo na razini poljuljanog povjerenja u pojedinačne banke.

Naime, ocjene koje su ispitanici dali o globalnom stanju u hrvatskom bankarstvu su u

blizu 80 % slučajeva loše ili izuzetno loše, kao što se vidi iz Tablice 23.

129

Citirano prema: Danas, 30. travnja 1993. 130

Citirano prema: Bank Poll istraživanje Privrednog Vjesnika i Studia Weber, objavljeno u članku pod

nazivom “Banke u očima javnosti: Nepovjerenje kao stanje realnosti” autora Ivana Burića; Privredni Vjesnik od

12. srpnja 1999.

50

Tablica 23. Ocjene hrvatskih građana o stanju u hrvatskom bankarstvu, podaci Privrednog

Vjesnika i Studija Weber iz 1999.

Ocjene trenutnog stanja u

hrvatskom bankarstvu

Udjel

ispitanika (%)

1. Izuzetno loše 33,9

2. Loše 44,4

3. Dobro 16,1

4. Vrlo dobro 0,8

5. Odlično 0,0

6. Ne znam / ne želim odgovoriti 4,8

Ukupno 100,0

Da se aktualni problemi s bankama percipiraju kao globalni, s političkim i

gospodarskim sustavom povezani problemi, pokazuju i rezultati u Tablici 24.131

Tablica 24. Načini vraćanja povjerenja u banke i bankarski sustav predloženi od hrvatskih

građana, podaci Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz 1999.

Predloženi načini vraćanja povjerenja u hrvatske

banke i bankarski sustav; modaliteti odgovora

Udjel

ispitanika (%) 132

1. Promijeniti političku vlast 10

2. Poboljšati gospodarske i opće prilike u zemlji 6

3. Omogućiti bolje uvjete kreditiranja 5

4. Isplatiti osiguranu (“uloženu”) štednju 5

5. Izgraditi moralniji i pošteniji pristup u poslovanju 5

6. Napraviti kadrovske izmjene 5

7. Napraviti reviziju bankarskog sustava 4

Među slobodnim odgovorima na pitanje što je potrebno da bi se vratilo povjerenje u

hrvatske banke i bankarski sustav, prvo i drugo mjesto po redu važnosti zauzele su one

kategorije odgovora, koje uzroke krize vide u “...općem stanju gospodarstva te u povezanosti

banaka s centrima formalne i neformalne političke moći.” 133

U kategorije odgovora koje problem globaliziraju spada i ona ad 7. gdje se predlaže

revizija bankarskog sustava, dok za kategoriju ad 5. nije sasvim jasno odnosi li se na

mikrorazinu (banku) ili na sustav u globalu. Ostale kategorije odgovora odnose se na same

banke, ali zanimljiv “nuszaključak” je da se samo jedna (ad 3.) tiče povoljnosti bankarskih

uvjeta, dok sve ostale problematiziraju globalna i unutarnja pitanja vezana uz temeljno

funkcioniranje banaka (op.a.)

131

Pitanje je postavljeno u otvorenom obliku, što je rezultiralo šarolikim odgovorima. Za sve odgovore

koji u Tablici 24. nisu prezentirani autori navode da se “...javljaju u manjem broju slučajeva, pa potencijalne

kategorije na temelju kojih je moguća njihova tipifikacija ne premašuju 4 %.” Citirano prema: Ibid. 132

Vrijednosti su zaokružene na cijele brojeve. 133

Izvor: Bank Poll istraživanje Privrednog Vjesnika i Studia Weber, objavljeno u članku pod nazivom

“Banke u očima javnosti: Nepovjerenje kao stanje realnosti” autora Ivana Burića; Privredni Vjesnik od 12.

srpnja 1999.

51

Iz svih gore izloženih rezultata slobodni smo zaključiti da je problem bankarskih kriza,

osim što je objektivno uzeo maha, u svijesti građana i subjektivno generaliziran na razinu

ukupnog sustava (op.a.).

Odgovor na pitanje privlače li banke pozornost građana kvalitetnim uslugama ili pak

poslovnim aferama smatra se moćnim dijagnostičkim oruđem, jer temeljem njega financijski

analitičar “...bez većih problema apriori dijagnosticira stanje u bankarskom sektoru. Jer

kvalitetno poslovanje u konačnici će rezultirati većim profitom, a afere - gubljenjem

povjerenja u banke, povlačenjem štednih uloga građana i narušavanjem stabilnosti čitavog

financijskog sustava” (cit.).134

Ne ulazeći ovdje u raspravu koliko je riječ o realnom krahu globalnog bankarskog

sustava (kako to prikazuju mediji), a koliko o određenim teškoćama na razini pojedinačnih

banaka u okviru razmjerno stabilnog sustava (kako bi rekli političari), završit ćemo ovo

poglavlje zaključkom prije prezentiranog Bank Poll-a.

Njegovi autori financijašima predlažu da se drže mišljenja američkog sociologa

Thomasa, koje glasi: ”Ako ljudi određenu situaciju definiraju kao realnu, ona je realna u

svim svojim konzekvencijama.” 135

134

Ibid. 135

Ibid.

52

3.5. Očekivane refleksije bankarske krize u migrantskom segmentu

3.5.1. Značenje migrantskog segmenta s aspekta hrvatskih banaka

Analizom popisnih podataka (potpoglavlje 4.2.1.), kao i aproksimacija stručnjaka

(potpoglavlje 4.2.2.), pokazat ćemo da je migrantski korpus u Njemačkoj vrlo brojan: prema

hrvatskim popisnim podacima iznosi 145.000 (1991.), prema podacima njemačkog centralnog

registra za strance broji 185.000 (1995.), a prema stručnim procjenama između 220.000 i

250.000 osoba (1996.).

Uz brojno stanje migranata, s aspekta banaka je od važnosti njihova izrazita sklonost

štednji, što ćemo također pokazati u dijelu rada koji obrađuje obilježja ciljnog segmenta

(potpoglavlje 4.4.3.).

Važna je, dakako, i njihova kupovna moć, o čemu nemamo egzaktne podatke, ali

raspolažemo publiciranim procjenama nekih mjerodavnih hrvatskih institucija.

Opisujući prilike u kojima iseljeni Hrvati žive, pojedini službeni izvori procjenjuju “da

se može govoriti o nekih 5 - 10 % iseljenika koji su se dobro snašli u stranim zemljama i

imaju profitabilne biznise, a većina ostalih su zapravo srednja klasa koja solidno živi.” 136

Svakako da “prosječna” pripadnost srednjoj klasi definirana sukladno zapadnim kriterijima

čini naše migrante itekako atraktivnim bankarskim korisnicima, pogotovo kad se usporede s

niskom kupovnom i štednom razinom stanovništva Hrvatske.

Nema ni cjelovitih informacija o dosadašnjim ukupnim ulaganjima migranata-

povratnika i potencijalnih povratnika u Hrvatsku tijekom tranzicijskog razdoblja, ali parcijalni

podaci iz tiska redovito ukazuju da, kad je riječ o ulagačima, najviše investiraju upravo

iseljenici iz Njemačke, dakle pripadnici našeg ciljnog segmenta.

Tablica 25. Popis migrantskih ulaganja u Hrvatsku po zemljama migracije, podaci do rujna 1996.

Zemlja Iznos u DEM Zemlja Iznos u DEM

Njemačka 51.519.904 Francuska 5.200.300

Čile 32.400.000 Austrija 4.994.000

SAD 21.361.600 Nizozemska 3.035.300

Lihtenštajn 14.000.000 Indija 1.787.600

Australija 11.379.263 Južna Afrika 510.000

Kanada 7.554.000 Italija 450.000

Ukupno 155.028.967

Iz Tablice 25. je razvidno je da je u promatranom razdoblju od osamostaljenja do

1996. u Hrvatsku ušlo oko 155 milijuna njemačkih maraka inicijalnoga kapitala naših

iseljenika, no isti izvori tvrde i da su gotovo svi investitori u kupljena poduzeća dodatno

ulagali.137

Što se tiče brojnosti povratničkog podsegmenta, navodi se da je u Hrvatsku do 1996.

doselilo čak 25 tisuća Hrvata iz dijaspore, ali isti izvori ukazuju da je ozbiljnih ulagača (koji

su se obratili Fondu za privatizaciju) ipak bilo mnogo manje.138

136

Izvor: Šango, Ante; Fond za privatizaciju; u članku u Slobodnoj Dalmaciji, 20. rujna 1996. U

nedostatku, kako smo već objasnili, objektivnih podataka o migrantskom korpusu, u radu se više puta, pa i ovdje,

za potrebe ilustracije koristimo određenim procjenama, unaprijed svjesni njihove nepreciznosti (op.a.). 137

Izvor: Ibid. 138

Isti podaci ipak upozoravaju da su u tu brojku uključeni i Hrvati iz Bosne i Hercegovine; Ibid.

53

Prema nekim procjenama, “računa se da je prosječna iseljenička obitelj, koja bi se

vratila u Hrvatsku, ’teška’ oko 200.000 dolara u gotovini” (1996.).139

Novija predviđanja (1998.) 140

navode da je u svijetu barem 50.000 obitelji koje će u

idućih pet do sedam godina, uz odgovarajuću državnu logistiku, biti spremne za povratak u

Hrvatsku. Isti izvori računaju, prosječno govoreći, da nijedna od njih ne bi došla bez najmanje

milijun kuna svježeg novca: “Nije teško zaključiti da se radi o 15 milijardi zdravih maraka,

koje neće biti opterećene nikakvim kreditnim kamatama.” (cit.).141

Kako smo u našem radu uže koncentrirani na područje Njemačke, premda nemamo

informacija o prosječnoj ušteđevini migranata u Njemačkoj, navest ćemo i podatak da je

“svaki njemački građanin u prosjeku krajem 1997. godine imao ušteđevninu od 65.000

njemačkih maraka (36.000 američkih dolara).” 142

Inače, kad su u pitanju migranti - povratnici, u stručnim izvorima naišli smo na

sljedeću analizu njihove “gospodarske vrijednosti” za zemlju povratka: Citat: “U analizi

povratnih tokova sa stanovišta emigracijskog područja bitno je promatrati koliko su

zastupljeni produktivni, inovacijski slojevi, a koliko ostali, neproduktivni slojevi. Produktivni

slojevi s novostečenim iskustvom mogli bi pozitivno djelovati u smjeru napretka emigracijske

regije, dok bi ostali povratni slojevi mogli djelovati stagnacijski ili čak destimulacijski. U

kalkulaciji treba uzeti u obzir koliko su migranti u migraciji potrošili radno aktivnog vremena

i koliko još mogu biti aktivni u mjestu povratka, te koliko njihov stečeni imetak može biti

poticajan za razvitak emigrantskog područja.” 143

To stajalište zasniva se na Cerase-ovoj podjeli povratničkog segmenta.144

Držimo

međutim da je ono, s aspekta pretpostavljene “bankarske vrijednosti” povratničkog segmenta,

prestrogo.

Pojedini izvori, doduše, i upozoravaju da su “...pogrešna razmišljanja o bogatoj

hrvatskoj dijaspori. Iseljenici koji bi se odmah mogli vratiti stariji su ljudi, lošijeg imovnog

stanja, kojima je jedina želja kraj dočekati u domovini. U strukturi iseljenih Hrvata ne

prevladavaju bogataši, takvih je u odnosu na cjelinu vrlo malo.” 145

Ipak, po našem mišljenju je, s aspekta banaka, dobrodošao svaki tip povratka (osim

eventualno neuspješnog), dakle konzervativni, inovacijski, ali i umirovljenički povratak.

To ćemo potkrijepiti anketom provedenom u razdoblju od lipnja do rujna 1997. u 16

poslovnih banaka u Hrvatskoj, gdje se pokazalo je da je mjesečni priljev mirovina iz

inozemstva bio 65,7 milijuna kuna, a u toj godini od inozemnih je mirovina na račune tih

banaka leglo ukupno 788,8 milijuna kuna. Za 1998. je na isti način, utvrđeno da je godišnji

priljev od inozemnih mirovina u 22 poslovne banke u Hrvatskoj bio 1,679 milijardi kuna.146

139

Večernji list, 19. kolovoza 1996. 140

Članak u Obzoru, veljača 1998. 141

Ibid. 142

Podatke je objavila Federacija njemačkih banaka u Kölnu, a prenio Večernji list od 19. srpnja 1998.

Prema istom izvoru u odnosu na 1996. godinu štednja je prosječno porasla za 4.000 DEM. Privatna štednja je u

1997. godini dosegnula 5.300 milijardi DEM (2.945 milijardi dolara), tj. 300 milijardi DEM (166,7 milijardi

dolara) više nego u odnosu na 1996. godinu. 143

Jonjić, Pavao: Hrvati u Njemačkoj, Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, 1997. 144

Cerase (1971.) razlikuje neuspješni, konzervativni, inovacijski i mirovinski tip povratka; citirano

prema: Ibid. Detaljnije informacije dajemo u potpoglavlju 5.3.6. o budućoj spremnosti migranata na korištenje

usluga hrvatskih banaka (op.a.). 145

Večernji list, 19. kolovoza 1996. 146

Novi list, 7. siječnja 1999., str. 9.

54

Sličnog je sadržaja i medijska izjava donedavnog ministra povratka i useljeništva g.

Marijana Petrovića iz 1999. u članku pod naslovom “Umirovljenici korisni povratnici” gdje

on, koristeći se podacima o uplatama mirovina povratnika, pokazuje da je proces povratka i

dalje u ulaznom trendu: “U 1997. uplatili su oko 700 milijuna, a lani su se uplate mirovina

povećale za milijardu kuna ... Spominjući umirovljenike, treba reći da je novac koji oni

uplaćuju, a riječ je o 1,7 milijardi kuna, izuzetno značajan za naše banke i gospodarstvo.

Uzmite primjer američke Floride koja je bogata zahvaljujući umirovljenicima, ili primjer

Portugala, u kojemu se grade atraktivni stanovi i kuće kako bi se engleski umirovljenici

privukli da tamo žive. Umirovljenici iz dijaspore egzistencijalno su osigurani i mislim da su to

najbolji mogući povratnici jer država o njima ne mora brinuti.” 147

U Ministarstvu useljeništva ističu i da poslovne banke nisu jedini i isključivi

pokazatelj povratka umirovljenika iz dijaspore, jer mnogi od njih primaju mirovine putem

pošte, ili inozemnih banaka.148

I, na kraju, zna se da iseljeničke doznake oduvijek imaju veliku važnost u platnoj

bilanci Republike Hrvatske. Noviji podatak (1998.) kojim s tim u vezi raspolažemo je da

“deficit platne bilance ublažava oko milijardu dolara koje iseljenici godišnje šalju u

Hrvatsku.” 149

Upravo to je razlog što se u radu nismo ograničili samo na podsegment povratnika,

budući da je poslovanje s hrvatskim bankama, doduše u različitom obujmu i obliku,

karakteristično i za podsegment nepovratnika.

To će uostalom pokazati rezultati sekundarnih istraživanja starijeg datuma izloženi u

poglavlju o obilježjima ciljnog segmenta (potpoglavlje 4.4.3.), a dijelom i naši primarni, dakle

recentni rezultati (poglavlje 5.).

3.5.2. Pretpostavljene posljedice bankarske krize u migrantskom segmentu

Već smo naveli da tijekom tranzicijskog razdoblja, barem prema našem saznanju, nije

bilo bankarsko-marketinških istraživanja usmjerenih na ovaj iznimno atraktivan tržišni

segment.

Imali smo međutim priliku kroz medije pratiti iskustva pojedinih oštećenih migranata,

koja zacijelo neće ohrabriti ostale na štednju u hrvatskim bankama. Navest ćemo nekoliko

primjera:

“Samo ‘lud’ Hrvat može oročiti novac u Hrvatskoj i zahvaljujući Vladi izgubiti 650

tisuća dolara - Vlado Lušić, povratnik iz Australije i štediša koji je u Glumina banci izgubio

sav svoj novac.” (cit.).150

“Bankarske afere zakočile povratak: Naši iseljenici su krajem 1998. godine apsolutno

bili iritirani ponašanjem prema njihovim ulaganjima i štednji u hrvatskim bankama kao i

nepoduzimanjem sankcija protiv onih koji su te ustanove doveli u takvu situaciju - refleksije

slučajeva Dubrovačke, Glumina, Gradske ili Komercijalne banke su očite.” 151

147

Jutarnji list, 24. veljače 1999., str. 9. 148

Novi list, 7. siječnja 1999., str. 9. 149

Izvor: Jutarnji list, 4. kolovoza 1998., “prema izvještaju istraživanja provedenog u Hrvatskoj te

dovršenog u srpnju 1998. od strane francuske banke Société Général.” 150

Jutarnji list, 2. srpnja 1999., str. 9. 151

Novi list, 2. veljače 1999., str. 20.

55

“Završno savjetovanje Hrvatskih ekonomista: Ekonomske stručnjake svojom

poslovnom odisejom podučio hotelijer iz dijaspore Lovro Misir: ‘Nas, kao štediše i donosioce

novca. ne zanima što je banka skrivila. To je briga Narodne banke. U Njemačkoj radim s

nekoliko banaka. Kad jedna od mojih banaka dobije gripu odmah je ‘čapa’ Bundesbank, a

naša je Narodna banka dopustila da nam banke dobiju rak. I sad kažu treba nešto učiniti. Sad

je kasno. To je neizlječivo, gospodo draga’... ‘Tražimo poštenje. Kad bi država Hrvatska

donijela zakonske propise o zaštiti cijeloga uloga, vjerujte mi, marke će ponovo početi stizati’

- rekao je Misir. ‘Ako se takav zakon ne donese povući ćemo što možemo i nećemo se više

vraćati, a to je žalosno, vrlo žalosno.” 152

Uostalom, evo i službene izjave donedavnog ministra povratka i useljeništva g.

Marijana Petrovića, kao na neki način najmjerodavnijeg izvora:

Citat: “Hrvati iz dijaspore koji su uložili u hrvatske banke svakodnevno me zovu i

pitaju kako da vrate svoj novac. No poznato je što se dogodilo s hrvatskom bankama, i danas

me ti Hrvati svakodnevno zovu i pitaju kako da vrate uloženi novac. Povjerenje koje su naši

ljudi iz dijaspore imali u hrvatske banke opasno je poljuljano i trebat će nam godine da ga

povratimo.” 153

Kako se godišnje, periodične i mjesečne oscilacije broja deviznih partija i deviznog

salda po svemu sudeći154

prate “općenito” - bilo za ukupne doznake iz inozemstva, bilo za

ukupnu deviznu štednju kao takvu, a ne u odnosu na segment “gastarbajtera” - ne

raspolažemo ni pouzdanim pokazateljima o kretanju njihove devizne štednje u hrvatskim

bankama tijekom tranzicijskog razdoblja.

Međutim, ako stanovništvo Hrvatske tendira napuštanju nepouzdanih pa i svih

hrvatskih banaka, opravdano je brinuti kako bi u datoj situaciji mogli postupiti naši građani u

radu u Njemačkoj, koji:

barataju sa znatno većim iznosima štednje, namijenjenima za egzistencijske

svrhe i “krvavo” zarađenima;

s obzirom na okolnosti, malo je vjerojatno da bi, kao što je to slučaj sa

tuzemnim stanovništvom, bili motivirani barem praktičnim razlozima (blizina,

plaća, mogućnost kredita i drugo);

u svojim redovima već imaju priličan broj onih s negativnim iskustvom

“vlastite kože”;

vjerojatno su informirani manje detaljno, a time i skloniji poopćavanju;

s lakoćom mogu koristiti konkurentne strane banke, s kojima zacijelo već

imaju i pozitivnih iskustava i već uspostavljenu suradnju.

152

Novi list, 21. studenoga 1998., str. 3. 153

Jutarnji list, 24. veljače 1999., str. 9. 154

Taj aspekt poslovanja pojedinačnih banaka nismo sustavno ispitivali, pa ostavljamo mogućnost da su

pojedine banke u tome izuzetak. Međutim, pokušavajući kroz kontakate s pojedinim bankarsko-marketinškim

predstavnicima doći do tih podataka, stekli smo dojam da banke ne vode odvojenu evidenciju o pripadnicima

“dijaspore,” odnosno “gastarbajtera” među svojim korisnicima, osim praćenja inozemnih doznaka (op.a.).

56

4. OBILJEŽJA SEGMENTA: HRVATSKIH MIGRANATA NA RADU U NJEMAČKOJ

Kako što smo u uvodnom dijelu rada najavili, ovdje ćemo, služeći se svim

raspoloživim sekundarnim izvorima, iznijeti podatke o brojčanim i sociodemografskim

obilježjima ciljnog segmenta. Analiza tih podataka bila nam je potrebna radi pripreme

primarnog istraživanja, a iznosimo ih i iz razloga što bi mogli biti od značenja u postupku

segmentacije i pozicioniranja te osmišljavanja marketinških pristupa vezanih uz ponudu

bankarskih usluga.

4.1. Teškoće vezane uz analizu ciljnog segmenta

U pokušaju brojčanog i strukturalnog određenja ciljnog segmenta naišli smo na brojne

teškoće.

Jedan od izvora podataka su popisi stanovništva 1971., 1981. i 1991. koji su međutim

za kategoriju hrvatskih građana izvan domovine nepotpuni i ne sasvim precizni. Kategorija

“građana na radu u inozemstvu” prvi put se popisuje 1971., tek od 1981. popis uključuje i

strukturna obilježja “članova obitelji koji s njima borave,” dok se u 1991. evidencija vodi pod

nazivom ”osobe na radu u inozemstvu kod stranog poslodavca ili na samostalnom radu u

inozemstvu (i članovi obitelji koji s njima borave u inozemstvu),” ali nije detaljno obrađena.

Obuhvat ovih popisa nije bio potpun jer su u najvećoj mjeri korišteni neizravni izvori

podataka (članovi kućanstva, susjedi, mjesni uredi i sl.), kao i zbog negativnih političkih

konotacija koje su se u socijalizmu vezivale uz emigrantsku populaciju. To posebno vrijedi za

popise iz 1971. i 1981., dok se dio parcijalnog porasta registriranog u 1991., osobito za

prekomorske zemlje, tumači boljim popisnim obuhvatom (činjenicom da su iseljenici koji su

ranije ostajali nepopisani sada samoinicijativno pristupili popisu iz domoljubnih razloga).155

I po pitanju osnovnih strukturnih obilježja migranata kao što su spol, dob, školska

sprema, narodnost i dr. nailazimo na veliki udjel ”nepoznatog,” a i tu je uzrok način

prikupljanja podataka, koji su se zbog njihove odsutnosti uglavnom dobivali neizravno.

Valja računati i na mogućnost da su, što zbog posljedica ratnih stradanja

(intenziviranje demografskih kretanja, povećanje nezaposlenosti), što uslijed promjena na

tržištima strane radne snage u europskim zemljama, podaci posljednjeg popisa iz 1991.,

poglavito kada je riječ o emigranskom segmentu, u međuvremenu i dosta promijenjeni.

U stručnim izvorima najčešće se rabi termin “vanjski migranti,” pa valja razgraničiti

da je do 1991. izraz “vanjski” podrazumijevao zemlje izvan granica bivše SFRJ, a kasnije se

podrazumijevaju i bivše republike SFRJ. Naravno, u istraživanjima se ta dva umnogome

različita segmenta Hrvata i hrvatskih građana izvan domovine ne smiju statistički miješati.

Izvor novijih podataka su statistički godišnjaci zemalja prijema, u ovom slučaju

Njemačke. Oni su međutim svojedobno baratali samo podacima o broju “jugoslavenskih

građana,” zatim “građana iz bivše Jugoslavije,” a tek 1995. počela se uspostavljati evidencija

hrvatskih državljana, za koju se ocjenjuje da nije sveobuhvatna.156

Posljednjih je godina potaknuto više pokušaja da se točno utvrdi broj Hrvata i

hrvatskih državljana izvan domovine i njihova sociodemografska obilježja, a jedna od takvih

inicijativa je i ona Hrvatskog svjetskog kongresa, krovne organizacije koja objedinjuje

domovinske udruge iz svih zemalja prijema hrvatskih migranata.

155

Prema: Nejašmić, Ivo: Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima borave -

Usporedna analiza statističkih podataka 1971., 1981. i 1991. godine, IMIN, Zagreb, 1995. 156

Prema: Jonjić, Pavao: Hrvati u Njemačkoj; Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, Zagreb, 1997.

57

Ipak, za sada se o našem ciljnom segmentu raspolaže samo nepotpunim podacima, ili

pak aproksimativnim procjenama, koje ćemo izložiti u nastavku rada.

4.2. Brojčano određenje ciljnog segmenta

4.2.1. Statistički podaci o hrvatskim građanima koji rade i borave u Njemačkoj

Bez obzira na njihove manjkavosti, popisi stanovništva 1971., 1981. i 1991. prikazani

u Tablici 26. nezaobilazna su polazna građa za pokušaj brojčanog određenja ciljnog segmenta:

Tablica 26. Broj hrvatskih građana u Njemačkoj (“radnika” i “članova obitelji”) prema popisima

iz 1971., 1981. i 1991.

Hrvatski građani

u Njemačkoj

Godina popisa

1971. 157

1981. 158

1991. 159

Radnici 157.601 106.616 93.884

Članovi obitelji 160

- 39.221 51.315

Ukupno - 145.837 145.199

Za 1995. raspolažemo i podacima njemačkog Centralnog registra za strance161

gdje se

s nadnevkom 31. prosinca 1995. navodi broj od 185.122 hrvatskih građana u Njemačkoj, koji

su te godine po prvi put registarski izdvojeni kao poseban segment. Kao što smo već naveli, ni

taj se broj ne smatra potpunim. Kako mnogi hrvatski državljani u Njemačkoj svoj državni

status nisu prijavili nadležnim tijelima, pretpostavlja se da se dobar dio njih još statistički

tretira kao “državljani bivše Jugoslavije.” 162

4.2.2. Novije procjene broja Hrvata i hrvatskih državljana u Njemačkoj

Broj stranaca koji se u Centralnom registru za strance vode kao “ex-jugoslavenski

državljani” rastao je u razdoblju od 1991. (kada je ta kategorija i uvedena) do 1994. od

početnih cca milijun do cca milijun i 350 tisuća za 1994. godinu.163

U uz već navedenih

185.122 hrvatskih građana u podacima za 1995., kao neraščlanjena kategorija izdvojeno je i

797.754 osoba koje se još vode kao građani bivše Jugoslavije.

Na temelju tih podataka i projicirajući otprije utvrđeni omjer broja hrvatskih

državljana u odnosu prema ukupnom broju državljana bivše Jugoslavije u Njemačkoj, koji je

80-tih godina iznosio 32,3 %,164

u stručnim se izvorima broj hrvatskih građana u Njemačkoj u

1995. godini procjenjuje u intervalu od 220.000 do 250.000 osoba.165

157

Izvor: Statistički bilten 679, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1971. 158

Izvor: Dokumentacija 517, Republički zavod za statistiku SRH, Zagreb, 1986. 159

Izvor: Tablica 1-2-24 za 1991., Državni zavod za statistiku, Zagreb. 160

Za 1971. godinu nema podataka o zemlji boravka za podskupinu “članovi obitelji.” 161

Izvor: Ausländerzentralregister iz 1996.; stanje 31. prosinca 1995. Prema: Facts and Figures on the

Situation of Foreigners in the Federal Republic of Germany; The Federal Government’s Commissioner for

Foreigners’ Affairs, Bonn & Berlin, March 1997 162

Prema: Jonjić, Pavao: Hrvati u Njemačkoj; Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, Zagreb, 1997. 163

Izvor: Ausländerzentralregister 1996., citirano prema: Jonjić, Pavao: Hrvati u Njemačkoj; Hrvatske

iseljeničke teme, IMIN, Zagreb, 1997. 164

Baučić, I.: Aktualna pitanja jugoslavenskih građana na radu u inozemstvu: Rezultati popisa

stanovništva 1981. i anketiranja 1983./84. godine; Republički komitet za informiranje SR Hrvatske, Zagreb,

1985.; citirano prema: Jonjić, Pavao: Hrvati u Njemačkoj; Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, Zagreb, 1997. 165

Izvor: Jonjić, Pavao: Hrvati u Njemačkoj; Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, Zagreb, 1997.

58

Aproksimirajući ukupan broj Hrvata u Njemačkoj, gdje se ubrajaju Hrvati koji su

hrvatski državljani, zatim Hrvati iz drugih zemalja bivše SFRJ te oni koji su u međuvremenu

stekli njemačko državljanstvo, isti izvori procjenjuju da se radi o cca 250.000 - 300.000

osoba.166

4.2.3. Udjel naših migranata u Njemačkoj u hrvatskom migrantskom korpusu

Hrvatski migranti predstavljaju razmjerno velik segment našeg stanovništva jer

Hrvatsku općenito obilježava visoka stopa migracije.

U nedostatku preciznih podataka o broju hrvatskih iseljenika u svijetu i konkretno u

Njemačkoj, mogli smo pročitati vrlo različite procjene. Problem je ponajprije u određenju

pojma hrvatsko iseljeništvo, koji se može definirati vrlo različitim kriterijima (hrvatskim

porijeklom, pa makar se radilo o trećoj i inoj generaciji naših iseljenika, hrvatskim

državljanstvom, prebivalištem u Hrvatskoj, te na druge načine). Tako Vladin Ured za

koordinaciju useljeništva procjenjuje na temelju dostupnih podataka (očigledno se služeći

najšire postavljenim kriterijima), da širom svijeta živi “...više od tri milijuna Hrvata, ne

računajući one koji žive na području država bivše Jugoslavije. Prema sadašnjim procjenama u

SAD najviše je iseljenih Hrvata - više od milijun. Drugo mjesto drži Australija s 300 000

Hrvata. Između 250 - 300 000 je u zemljama Južne Amerike (ponajviše u Argentini i Čileu),

250 000 u Kanadi i oko 500 000 u Evropi (ponajviše u Njemačkoj, Austriji i Švedskoj).” 167

Procjena o broju hrvatskih državljana koji žive izvan Hrvatske koju je, polazeći od

načela obveznog hrvatskog državljanstva (posjedovanje domovnice), ali ne i prebivališta (koje

može biti izvan Hrvatske), za potrebe predstojećih izbora prema prijedlogu modela izbornog

zakonodavstva iznijela stručna radna skupina Predsjedništva HDZ-a, glasi da “ta izborna

jedinica broji oko 360.000 građana.” 168

Iz Tablice 27. bi, prema posljednjem popisu stanovništva iz 1991., proizlazilo da

ukupan migrantski korpus brojio više od 285.000 tisuća osoba. Ukupna stopa, izražena kao

%-tni udjel migranata (i “radnika” i “članova” u inozemstvu) na 100 stalnih stanovnika za

1981. je iznosila 4.57, u 1991. je bila 5.96.169

Recentni popisni podaci dakle govore da se

svaki šesnaesti građanin Hrvatske nalazi na radu/boravku u inozemstvu, a već je navedeno da

se popisi migranata ne mogu smatrati potpunima.

Prema popisnim podacima, specifična stopa migracije za Njemačku u 1991. iznosi

3.03, što znači da na svakih sto stanovnika u Hrvatskoj dolaze tri osobe koje u Njemačkoj

žive i/ili rade. Kao što će se vidjeti iz tablica 27., 28. i 29., po udjelu hrvatskih građana na

boravku i radu u inozemstvu (SR) Njemačka je i u svim dosadašnjim popisima bila na

visokome prvom mjestu u odnosu na sve druge zemlje prijema.170

166

Izvor: Ibid. 167

Večernji list, 19.kolovoza 1996. 168

Prema izjavama Vladimira Šeksa i Ivice Ropuža za Večernji list, 10. travnja 1999., str. 5. 169

Prema: Nejašmić, Ivo: Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima borave -

Usporedna analiza statističkih podataka 1971., 1981. i 1991. godine, IMIN, Zagreb, 1995. 170

Tablice 27., 28. i 29. su za potrebe ovog rada izvedene prema: Nejašmić, Ivo: Hrvatski građani na

radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima borave - Usporedna analiza statističkih podataka 1971., 1981. i

1991. godine, IMIN, Zagreb, 1995.

59

Tablica 27. Udjel migranata u Njemačkoj u odnosu prema ukupnom broju hrvatskih migranata u

ostalim europskim i izvaneuropskim zemljama na temelju popisa 1971., 1981. i 1991.

Zemlja rada

Migranti ukupno Indeks promjene

broja (%) 1971. 171

1981. 1991.

Broj % Broj % Broj % 81/71. 91/81.

(SR) Njemačka - - 145.837 69,3 145.199 50,9 172

99,6

Ostale europske zemlje - - 39.468 18,8 58.519 20,5 - 148,3

Izvaneuropske zemlje - - 18.929 9,0 72.519 25,4 - 383,1

Nepoznato - - 6.096 2,9 8.979 3,1 - 147,3

Ukupno 254.856 100.0 210.330 100.0 285.216 100.0 82,5 135,6

Tablica 28. Udjel migranata - radnika u Njemačkoj u odnosu prema ukupnom broju hrvatskih

migranata u ostalim europskim i izvaneuropskim zemljama na temelju popisa 1971., 1981. i 1991.

Zemlja rada

Radnici Indeks promjene

broja (%) 1971. 1981. 1991.

Broj % Broj % Broj % 81/71. 91/81.

(SR) Njemačka 157.601 70,1 106.616 70,3 93.884 53,5 67,6 88,1

Ostale europske zemlje 36.363 16,2 28.573 18,8 38.928 22,3 78,6 136,2

Izvaneuropske zemlje 28.471 12,7 11.919 7,9 37.984 21,6 41,9 318,7

Nepoznato 2.284 1,0 4.511 3,0 4.542 2,6 197,5 100,7

Ukupno 224.722 100,0 151.619 100,0 175.338 100,0 67,5 115,6

Tablica 29. Udjel migranata - članova obitelji u Njemačkoj u odnosu prema ukupnom broju

hrvatskih migranata u ostalim europskim i izvaneuropskim zemljama na temelju popisa 1971.,

1981. i 1991.

Zemlja rada

Članovi obitelji Indeks promjene

broja (%) 1971. 173 1981. 1991.

Broj % Broj % Broj % 81/71. 91/81.

(SR) Njemačka - - 39.221 66,8 51.315 46,7 - 130,8

Ostale europske zemlje - - 10.895 18,6 19.591 17,8 - 179,8

Izvaneuropske zemlje - - 7.010 11,9 34.535 31,4 - 492,6

Nepoznato - - 1.585 2,7 4.437 4,0 - 279,9

Ukupno 30.134 100,0 58.711 100,0 109.878 100,0 194,8 187,2

Iz Tablice 28. uočava se znatan pad broja naših migranata - radnika u razdoblju 1971.-

1981. u svim zemljama prijema, pa i u Njemačkoj (skupno promatrano, taj broj je pao za

trećinu), što se obrazlaže recesijom, da bi u vremenu 1981.-1991. ponovno došlo do osjetnog

rasta njihovog ukupnog broja (za sve zemlje zajedno taj porast iznosi blizu 16 %).

171

Za 1971. godinu nema podataka o zemlji prijema za podskupinu “članovi obitelji.” 172

U razdoblju 1981./1991. registrirano je vidno smanjenje relativnog udjela migranata u Njemačkoj u

odnosu prema ostalim zemljama prijema, ali to je dobrim dijelom prouzročeno činjenicom da, kako je već

objašnjeno, u 1991. obuhvat popisa za pojedine od ostalih zemalja postaje bolji. Prema: Nejašmić, Ivo: Hrvatski

građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima borave, IMIN, Zagreb, 1995. 173

Godine 1971. nisu popisivani “članovi obitelji” već je posredno, preko popisnice za kućanstvo,

dobiven njihov ukupni broj za područje Hrvatske koji iznosi 30.134, ali bez razgraničenja po zemljama prijema.

Prema: Ibid.

60

U Tablici 29. razvidno je da se kroz cijelo to vrijeme bilježi gotovo ujednačen rast

broja “članova” (u razdoblju 1971.-1981. porast za skoro 95 %, a 1981.-1991. za 87 %).

Rezultat tih paralelnih procesa je taj da je, skupno govoreći, broj svih hrvatskih migranata u

promatranom 20-godišnjem razdoblju povećan za više od trećinu (Tablica 27.).

Podaci za Njemačku u vremenu 1981.-1991. ne slijede spomenute trendove. Kada je

riječ o radnicima njihov broj je kroz to vrijeme u opadanju (cca 94.000 u 1991. naprama cca

107.000 u 1981., Tablica 28.), a broj članova obitelji jest porastao, ali razmjerno manje negoli

u drugim zemljama prijema (niti za trećinu; Tablica 29.), zbog čega veličina našeg segmenta u

tom razdoblju praktički stagnira. Proces prestrukturiranja zastarjelog istočno-njemačkog

gospodarstva i njegove prilagodbe zahtjevima “integrirane Europe” utjecao je na porast

nezaposlenosti, što posebno pogađa pojedine socijalne skupine: strance, žene i mlade.

Posljedica je bila određeno zatvaranje tržišta rada za strance i pogoršanje njihova položaja,

posebice onih izvan Europske unije.

Međutim, tijekom i nakon Domovinskog rata u Hrvatskoj, osobito u kategoriji

prognanih i nezaposlenih osoba, pokrenuta su dinamična migracijska gibanja u potrazi za

poslom. Već je spomenuto da je broj hrvatskih građana u Njemačkoj u 1995. u odnosu na

1991. znatno povećan,174

pa je za očekivati i da je kategorija zaposlenih, što na “stalnim,” što

na privremenim/povremenim poslovima u međuvremenu znatno porasla, iako o tome nemamo

egzaktnih pokazatelja.

U svakom slučaju, možemo zaključiti da korpus hrvatskih radnika u Njemačkoj

predstavlja segment koji je itekako značajan i u relativnim (sa svojih blizu 54 % u 1991.

obuhvaća više naših migranata negoli sve druge zemlje zajedno!) i u apsolutnim

vrijednostima.

4.3. Strukturna obilježja ciljnog segmenta

Na temelju popisa 1971., 1981. i 1991. raspolažemo i određenim pokazateljima o

strukturi ciljnog segmenta s obzirom na osnovna socio-demografska obilježja: zaposlenički

/uzdržavani status, trajanje rada u inozemstvu, spol, dob, nacionalnost, stupanj obrazovanja i

drugo, ponovno uz napomenu da se ne radi o sasvim preciznim podacima te da se struktura

segmenta u međuvremenu zacijelo unekoliko promijenila.

4.3.1. Udjel radnika i članova obitelji među našim migrantima u Njemačkoj

U sljedećim tablicama je prikazan udjel “članova obitelji” u segmentu migranata u

Njemačkoj (Tablica 30.) i, usporedno, u ukupnoj populaciji hrvatskih migranata u svijetu

(Tablica 31.).175

Povećanje broja uzdržavanih članova obitelji pokazatelj je da se, umjesto

odvojenog, “samačkog” života radnika koje karakterizira početnu fazu migracije, sve

učestalije događa spajanje obitelji u zemlji rada.176

174

Registriranih je 185.000, a za 1995. barata se i procjenom od 220 - 250.000, što je i u jednom i u

drugom slučaju znatno povećanje u usporedbi sa cca 145.000 registriranih u 1991. 175

Podaci u tablicama 30. i 31. izvedeni su prema: Nejašmić, Ivo; Hrvatski građani na radu u

inozemstvu i članovi obitelji koji s njima borave, IMIN, Zagreb, 1995. 176

Prema: Ibid.

61

Tablica 30. Struktura hrvatskog migrantskog korpusa u Njemačkoj s obzirom na udjel “radnika”

i “članova obitelji” prema popisima 1971., 1981. i 1991.

Migranti u

Njemačkoj

1971. 177

1981. 1991.

Broj % Broj % Broj %

“Radnici” 157.601 - 106.616 73,1 93.884 64,7

“Članovi” - - 39.221 26,9 51.315 35,3

Ukupno - - 145.837 100,0 145.199 100,0

Tablica 31. Struktura hrvatskog migrantskog korpusa u svijetu s obzirom na udjel “radnika” i

“članova obitelji” prema popisima 1971., 1981. i 1991.

Migranti

u svijetu

1971. 1981. 1991.

Broj % Broj % Broj %

“Radnici” 224.722 88.2 151.619 72.1 175.338 61.5

“Članovi” 30.134 11.8 58.711 27.9 109.878 38.5

Ukupno 254.856 100,0 210.330 100.0 285.216 100.0

Govoreći o procesu “sazrijevanja” migracije, Böhning178

razlikuje četiri stupnja kroz

koja ona prolazi:

1. U prvom stupnju migracija je malobrojna i obično je čine mladi neoženjeni

muškarci.

2. U drugom stupnju migrantska populacija je nešto starija. Spolna struktura

ostaje nepromijenjena, ali struktura prema bračnom stanju sve više nalikuje

stanovništvu koje ne migrira, osim što oženjene radnike ne prate supruge i

djeca.

3. U trećem stupnju nastaju promjene u spolnoj strukturi u korist žena, jer

oženjeni radnici dovode svoje supruge. Stabilan omjer ekonomski aktivnih i

neaktivnih migranata opada; mlađa se djeca priključuju roditeljima.

4. Četvrti stupanj zrele migracije obilježava duži boravak i sve češće spajanje

obitelji. U toj fazi proces asimilacije je sve izraženiji, što ima za posljedicu

gubitak stanovništva u emigracijskoj te porast stanovništva u imigracijskoj

regiji.

Informacija o udjelu samačkih/obiteljskih domaćinstava bila bi, s aspekta određivanja

faze sazrijevanja migrantskog korpusa i s tim povezane vjerojatnosti povratka u domovinu,

jedna od najključnijih. Međutim, iz raspoloživih statističkih podataka (Tablica 30.) nije

moguće ustanoviti koliki je udjel migranata u Njemačku doveo i svoju obitelj, a koliko ih živi

odvojeno.179

Moguće je međutim izračunati da u 1991. na svaku zaposlenu osobu dolazi svega

“po 0,55 uzdržavani član” iz čega se indirektno zaključuje da proces spajanja obitelji dobrim

dijelom ipak nije dovršen.

177

Podaci za 1971. postoje samo za “radnike.” 178

Böhning, W.R.: Ekonomski učinci zapošljavanja stranih radnika s osobitim osvrtom na tržište rada

zapadnoevropskih postindustrijskih zemalja,” Rasprave o migracijama ¾, 1974.; prema: Jonjić, Pavao: Hrvati u

Njemačkoj; Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, Zagreb, 1997. 179

Npr. supružnici, ako su oboje zaposleni, neće ni na koji način biti evidentirani i kao “članovi

obitelji” koji u inozemstvu zajedno borave.

62

Ipak, uzmu li se u obzir podaci o razmjerno velikom udjelu starijih radnika (Tablica

34.) i žena (Tablica 36.), sukladno Böhning-ovoj kategorizaciji može se pretpostaviti da je

priličan dio migranata zatečenih u Njemačkoj u 1991. godini “ušao” u treću, odnosno četvrtu

migracijsku fazu.

4.3.2. Udjel rođenih u inozemstvu

Na sličan zaključak upućuju i podaci o udjelu osoba rođenih u inozemstvu među

migrantima - radnicima i članovima obitelji u Njemačkoj (Tablica 32.), iz kojih je razvidno da

je u 1991. već više od polovice uzdržavanih članova obitelji rođeno u inozemstvu. Radi

usporedbe dajemo istovjetne podatke i za ostale zemlje prijema (europske, izvaneuropske te

ukupno).180

Tablica 32. Udjel rođenih u inozemstvu među migrantima, radnicima i članovima obitelji u

Njemačkoj i ostalim zemljama prijema, podaci 1991.

Zemlja prijema

Radnici Članovi

Ukupan

broj

Od toga, rođeni u

inozemstvu Ukupan

broj

Od toga, rođeni u

inozemstvu

Broj % Broj %

Njemačka 93.884 2.572 2,7 51.315 27.151 52,9

Ostale europske zemlje 38.928 1.754 4,5 19.591 9.726 49,6

Izvaneuropske zemlje 37.984 3.986 10,5 34.535 15.880 46,0

Nepoznato 4.542 16 0,4 4.437 22 0,5

Ukupno 175.338 8.328 4,7 109.878 52.779 48,0

4.3.3. Trajanje rada u inozemstvu

Analiza popisnih podataka iz 1991. o broju godina provedenih na radu u inozemstvu

publicirana je samo za cjelokupni migrantski korpus i to u dvije grube kategorije: “rade u

inozemstvu manje od 10 godina,” odnosno “10 i više godina.”

Tablica 33. Migranti prema vremenu provedenome na radu u inozemstvu, podaci 1991.

Godine “migrantskog”

staža

Migranti ukupno Muškarci Žene

Broj % Broj % Broj %

Manje od 10 godina 34.699 19,8 22.733 20,9 11.966 18,0

10 i više godina 117.792 67,2 73.420 67,5 44.372 66,6

Nepoznato 22.847 13,0 12.571 11,6 10.276 15,4

Ukupno 175.338 100,0 108.724 100,0 66.614 100,0

Iz Tablice 33.181

proizlazi da je 1991. radnika koji rade u inozemstvu kraće od 10

godina bilo znatno manje od onih s migrantsko-radnim stažem dužim od 10 godina, i taj

omjer iznosi 1:3,4 (ne uključujući kategoriju: nepoznato). Ovaj se nalaz u stručnim izvorima

ocjenuje očekivanim utoliko što je emigracijski proces, koji je jače pokrenut u 60-tim

godinama, svoj vrhunac dosegao u 1971., a kasnije je slabio te je udjel “starih po stažu” u

180

Izvor: Statistički ljetopis Hrvatske, Zagreb, 1998., Tablica 4-17. 181

Izvor: Statistički ljetopis Hrvatske, Zagreb, 1993., Tablica 4-18.

63

1991. rezultat prijašnje masovnosti.182

Prirodni slijed umirovljenja starije generacije

migranata i njihov (djelomični) povratak u domovinu, zapošljavanje članova obitelji stasalih

za rad te migracijski tijekovi pokrenuti posljednjih godina (od 1992. naovamo) vjerojatno će u

sljedećem popisu znatnije promijeniti navedeni omjer u smislu većeg udjela “po migrantskom

stažu mlađih” radnika.

Međutim, važan nalaz ove analize je činjenica da se glavnina naših migranata (bez

obzira na to koliko su trajanje rada u inozemstvu prvotno planirali) velik broj godina zadrži na

radu izvan domovine. Radi se dugotrajnom razdoblju stjecanja kapitala, a usporedi li se to s

podatkom o boravku uzdržavanih članova obitelji u inozemstvu (prosječno 0,55 po jednom

radniku), možemo pretpostaviti da su njihove uštede ipak dobrim dijelom namijenjene

potrošnji i investiranju u domovini.

4.3.4. Dobna struktura segmenta

Dobna struktura migranata nije statistički praćena po zemljama prijema, pa umjesto

podataka za Njemačku raspolažemo samo zajedničkim podacima za sve hrvatske migrante -

radnike, članove i ukupno, koje smo za 1991. godinu izložili u Tablici 34.

U Tablici 35. prikazujemo i promjene u dobnoj strukturi radnika, registrirane u

razdoblju 1997. - 1981- 1991.

Tablica 34. Dobna struktura migranata, popis 1991.

Dob 183

Svi Radnici Članovi

Broj % Broj % Broj %

0-4 9.072 3,18 - - 9.072 8,26

5-9 11.912 4,18 - - 11.912 10,84

10-14 16.928 5,94 - - 16.928 15,41

15-19 21.441 7,52 2.567 1,46 18.874 17,18

Σ (0-19) 59.353 20,82 2.567 1,46 56.786 51,69

20-24 17.840 6,25 11.167 6,37 6.673 6,07

25-29 16.169 5,67 13.357 7,62 2.812 2,56

30-34 16.114 5,65 13.950 7,96 2.164 1,97

35-39 24.927 8,74 22.191 12,66 2.736 2,49

Σ (20-39) 75.050 26,31 60.665 34,61 14.385 13,09

40-44 36.364 12,75 33.416 19,06 2.948 2,68

45-49 25.119 8,81 22.850 13,03 2.269 2,07

50-54 22.631 7,93 19.787 11,28 2.844 2,59

55-59 15.678 5,50 12.698 7,24 2.980 2,71

Σ (40-59) 99.792 34,99 88.751 50,61 11.041 10,05

60-64 6.981 2,45 3.964 2,26 3.017 2,75

65 i više 6.000 2,10 1.273 0,73 4.727 4,30

Σ (60 i više) 12.981 4,55 5.237 2,99 7.744 7,05

Nepoznato 38.040 13,33 18.118 10,33 19.922 18,13

Ukupno 285.216 100,00 175.338 100,00 109.878 100,00

182

Prema: Nejašmić, Ivo; Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima borave,

IMIN, Zagreb, 1995. 183

Izvor: DSZ Zagreb, Tablica 1-2-28 za 1991.; prema: Nejašmić, Ivo, Ibid.

64

Tablica 35. Promjene u dobnoj strukturi migranata-radnika prema popisima 1971., 1981. i 1991.

Dobna

struktura184

1971.

%

1981.

%

1991.

%

Indeks

promjene

udjela 91./81.

-19 8,94 1,01 1,46 144,6

20-24 23,52 5,01 6,37 127,1

25-29 18,34 13,93 7,62 54,7

30-34 17,02 23,07 7,96 34,5

35-39 13,57 15,22 12,66 83,2

40-44 8,95 13,74 19,06 138,7

45-49 4,57 10,45 13,03 124,7

50-54 1,64 6,77 11,28 166,6

55-59 1,07 2,99 7,24 242,1

60-64 0,55 0,90 2,26 251,1

65 i više 0,65 0,45 0,73 162,2

Nepoznato 1,18 6,46 10,33 159,9

Ukupno 100,00 100,00 100,00 -

Dobni sastav migrantskog korpusa pod utjecajem je kako bioloških činitelja

(specifični mortalitet) i povratnih migracijskog tijekova, što sve “pomlađuje” migrantsku

skupinu (na povratak se, osim u izvanrednim okolnostima, češće odlučuju stariji), kao i

oscilacija u “ulaznim” migracijskim tijekovima (u dolasku nove, mlade radne snage) o čijem

intenzitetu ovisi hoće li se udjel mladih u segmentu razmjerno povećavati ili pak smanjivati.

Iz Tablice 35. da se zaključiti o procesu starenja migrantsko-radničkog korpusa u

promatranom 20-godišnjem razdoblju, osobito u razdoblju 1971. - 1981. što se obrazlaže

slabijim priljevom mladih. Udjel starijih kategorija je i u vremenu 1981. - 1991. upadljivo

porastao, ali su se i kategorije najmlađih (do 24 godine) unekoliko povećale, što je jednim

dijelom prouzročeno ulaskom djece (uzdržavanih članova domaćinstva) u radnu dob.185

Dostupni podaci ne omogućuju izračun točne prosječne dobi radnika u inozemstvu, ali

približno se radilo o prosječnoj dobi od 30.7 godina za 1971., 37.6 godina za 1981. te 41.2

godine u 1991. godini.186

4.3.5. Spolna struktura segmenta

Sudeći po podacima u Tablici 36.,187

udjel žena-radnica u populaciji naših migranata u

Njemačkoj bio je razmjerno visok već u ranijim fazama migracije i kroz promatrano 20-

godišnje razdoblje je blago rastao, do skoro 40 %-tnog udjela žena-radnica u 1991.

Ženski spol je, što je bilo i za očekivati, još zastupljeniji među uzdržavanim članovima

(preko 55 % u 1991.), tako da udjel žena u ukupnom segmentu u 1991. iznosi cca 45 %.

184

Izvori: za 1971. Statistički bilten 679, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1971., za 1981.

Dokumentacija 517, Republički zavod za statistiku SRH, Zagreb, 1986.; za 1991. Tablica 1-2-28, 1991., Državni

zavod za statistiku, Zagreb. 185

Prema: Nejašmić, Ivo; Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima borave,

IMIN, Zagreb, 1995. 186

Izvor: Ibid. 187

Izvori: za 1971. Statistički bilten 679, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1971., za 1981.

Dokumentacija 517, Republički zavod za statistiku SRH, Zagreb, 1986.; za 1991. Tablica 1-2-28, 1991., Državni

zavod za statistiku, Zagreb.

65

Tablica 36. Spolna struktura u segmentu migranta u Njemačkoj; podaci popisa 1971., 1981. i

1999.

Kategorija

migranata

Popisna

godina

Žene Muškarci Ukupno

Broj % Broj % Broj %

“Radnici” 1971.

188 57.936 36,8 99.665 63,2 157.601 100,0

1981. 42.098 39,5 64.518 60,5 106.616 100,0

1991. 37.337 39,8 56.547 60,2 93.884 100,0

“Članovi” 1981. 21.164 54,0 18.057 46,0 39.221 100,0

1991. 28.515 55,6 22.800 44,4 51.315 100,0

Ukupno 1981. 63.262 43,4 82.575 56,6 145.837 100,0

1991. 65.852 45,4 79.347 54,6 145.199 100,0

4.3.6. Sastav segmenta prema školskoj spremi

Ovdje izneseni podaci o obrazovnom statusu migranata zasnivaju se na načelu

završene škole, a u Tablici 37. predočena je obrazovna struktura u kategoriji “radnika” prema

rezultatima popisa 1971., 1981. i 1991. Nažalost, ne raspolaže se izdvojenim podacima o

obrazovnoj strukturi našeg ciljnog segmenta, ali s obzirom da migranti u Njemačkoj čine više

od 50% ukupnog migrantskog korpusa, postojeći su podaci ipak određena indikacija stanja u

segmentu po pitanju školske spreme. Osim što pokazuju znatno poboljšanje obrazovne

strukture migrantskog kontingenta u promatranom 20-godišnjem razdoblju (smanjenje udjela

lošije obrazovnih i povećanje bolje obrazovanih kadrova), ovi podaci ukazuju na osobito

intenzivan porast “više i visoko” obrazovanih osoba među migrantima, zbog čega stručni

izvori upozoravaju na tzv. bijeg mozgova.189

Tablica 37. Sastav migranata - radnika prema školskoj spremi, podaci 1971., 1981. i 1991.

Školska sprema 190

1971. 1981. 1991. Promjena

udjela

91./81. (%) Broj % Broj % Broj %

Manja od osnovne 113.624 50,6 59.294 39,1 35.065 20,0 51,2

Osnovna škola 43.873 19,5 36.445 24,0 42.624 24,3 101,3

Srednja škola 58.492 26,0 41.449 27,4 62.496 35,7 130,3

Viša škola 191

4.429 2,0

2.183 1,5 6.864 3,9 260,0

Fakultet, mr., dr. 3.535 2,3 9.477 5,4 234,8

Nepoznato 4.304 1,9 8.713 5,7 18.812 10,7 187,7

Ukupno 224.722 100,0 151.619 100,0 175.338 100,0 -

188

Podaci za 1971. postoje samo za “radnike.” 189

Nejašmić, Ivo; Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima borave, IMIN,

Zagreb, 1995. 190

Izvor: za 1971. godinu Statistički bilten 679, 1971.; za 1981. godinu Dokumentacija 517, 1986.; za

1991. godinu Tablica 1-2-30A; sažeto prema: Nejašmić, Ivo; Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi

obitelji koji s njima borave, IMIN, Zagreb, 1995. 191

Za godinu 1971. iskazano je u sklopu kategorije: fakultet.

66

Tablica 38. Sastav migranata (“radnika” i ukupnog migrantskog segmenta) prema školskoj

spremi, u usporedbi sa stanovništvom u Hrvatskoj, stanje 1991.

Školska

sprema192

Migranti - radnici Migranti ukupno

Stanovništvo

Hrvatske %-tni udjel str.

spreme unutar

segmenta

%-tni udjel u

ukupnom

stanovništvu 193

%-tni udjel str.

spreme unutar

segmenta

%-tni udjel u

ukupnom

stanovništvu 194

Manja od osnovne 22,4 3,05 23,3 4,25 30,3

Osnovna škola 27,2 4,73 30,8 7,19 23,7

Srednja škola 39,9 4,54 36,5 5,54 36,5

Viša šk., fakultet,

mr. i dr. stupanj 10,5 4,54 9,4 5,49 9,5

Ukupno 100,0 4,12 100,0 5,54 100,0

Iz Tablice 38., gdje smo usporedili obrazovnu strukturu migrantskog segmenta

(“radnika” i “ukupno”) s obrazovnom strukturom stanovništva Hrvatske, proizlazi da su

migranti-radnici u prosjeku nešto bolje obrazovani od opće populacije. Obrazovna struktura

ukupnog migrantskog korpusa više-manje odgovara stanju u ukupnoj populaciji, uz iznimku

kategorije “nezavršena osnovna škola,” koja je kod migranata rjeđa negoli kod ukupnog

stanovništva Hrvatske.

4.3.7. Nacionalna struktura segmenta

Tablica 39. Nacionalni sastav migranata u Njemačkoj u usporedbi s nacionalnom strukturom

ukupnog migrantskog korpusa te stanovništva u Hrvatskoj; popisni podaci 1991.

Narodnost

Migranti u

Njemačkoj

Migranti

sveukupno

Stanovništvo

Hrvatske 195

Stopa 196

Broj % Broj % %

Hrvati 119.705 82,4 227.936 79,9 78,1 3,8

Srbi 6.299 4,3 13.632 4,8 12,2 1,6

Muslimani 413 0,3 900 0,3 0,9 1,5

Mađari 566 0,4 785 0,3 0,5 2,6

Slovenci 440 0,3 786 0,3 0,5 2,6

Ostale narodnosti 197

1.310 0,9 3.559 1,2 1,8 2,4

Neopredijeljeni 198

3.261 2,3 6.247 2,2 4,6 1,7

Nepoznato i ostali 13.205 9,1 31.371 11,0 1,4 24,9

Ukupno 145.199 100,0 285.216 100,0 100,0 -

192

Izvor: Državni zavod za statistiku, Zagreb, Tablica 1-2-30A; preuzeto iz: Nejašmić, Ivo; Ibid; uz

napomenu da je kategorija “nepoznato” isključena iz izračuna. 193

Udjel migranata - radnika u ukupnom stanovništvu Hrvatske unutar određene kategorije stručne

spreme, uključujući dobne kategorije od 15 i više godina. 194

Udjel migranata u ukupnom stanovništvu Hrvatske unutar određene kategorije stručne spreme,

uključujući dobne kategorije od 15 i više godina. 195

Izvor podataka: Nejašmić, Ivo; Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima

borave, IMIN, Zagreb, 1995. 196

Broj radnika određene nacionalnosti u inozemstvu na 100 stanovnika iste narodnosti u Hrvatskoj. 197

U ovu kategoriju uvrštene su narodnosti s manje od 0,5%-tnim udjelom u stanovništvu Hrvatske u

1991. godini: Albanci (0,3), Crnogorci (0,2), Česi (0,3), Makedonci (0,1), Romi (0,1) Slovaci (0,1), Talijani (0,4)

i ostale narodnosti. 198

U ovu kategoriju uvršteni su oni koji se nisu nacionalno izjasnili, ili su se odredili kao:

neopredijeljeni, Jugoslaveni, regionalna pripadnost.

67

Prema popisnim podacima 1991., udjel pojedinih narodnosti ni u segmentu migranata

u Njemačkoj, a ni u svijetu, nije razmjeran nacionalnoj strukturi u ukupnoj populaciji

hrvatskih građana, kao što se vidi iz Tablice 39.199

Usporedi li se udjel pojedinih narodnosti među migrantima s njihovom zastupljenošću

u ukupnom stanovništvu Hrvatske, pokazuje se da Hrvati odlaze u inozemstvo razmjerno

češće od pripadnika svih ostalih narodnosti. Postotni udjel Hrvata u migrantskoj populaciji

premašuje njihov postotni udjel u stanovništvu Hrvatske, dok je, primjerice, udjel Srba među

migrantima više nego dvostruko manji od odgovarajućeg u ukupnom stanovništvu.

Iz Tablice 39. razvidno je i da su, kad je o Njemačkoj riječ, ti omjeri još i izrazitiji

negoli u ukupnoj populaciji migranata iz Hrvatske u svijetu.

Zaključak je da je u odlasku na rad u inozemstvo postojala selektivnost po

narodonosnom obilježju, i to na štetu Hrvata kao većinskog stanovništva, budući da se “...u

većini slučajeva ne odlazi iz obijesti ili pustolovnih motiva, već iz teške nužde.” 200

4.3.8. Struktura segmenta prema udjelu migranata iz pojedinih općina

Postoje velike razlike među općinama/regijama u Hrvatskoj, s obzirom na udjel

migrantskog stanovništva. Šira područja iz kojih je odlazak u inozemstvo najjači su područje

Žumberka i karlovačkog Pokuplja, Dalmacije (priobalje, Zagora i otoci), Gorski kotar i Lika

te istočna Hrvatska, dok se najmanje stope migracije “tradicionalno” bilježe u Istri i

Hrvatskome zagorju. Daleko “najmigrantskija” općina je općina Imotski, za koju je stopa

vanjske migracije u 1991. iznosila blizu 21, što znači da svaki peti stanovnik te općine

radi/boravi u inozemstvu.201

U Tablici 40. iznosimo podatke iz 1991. o deset općina s najvećom stopom migracije

upravo u Njemačku, a to su uz Imotski još i Sinj, Županja, Drniš, Đakovo, Jastrebarsko,

Ozalj, Omiš, Otočac i Čakovec.202

Tablica 40. Deset općina u Hrvatskoj s najvećom stopom migracije u Njemačkoj 1991.

R.br. Općina 203

Specifična

stopa migracije

Opća stopa

migracije

Udjel (%) migranata u

Njemačkoj u ukupnom

broju migranata

1. Imotski 13,60 20,79 65,6

2. Sinj 7,23 11,84 61,1

3. Županja 6,90 12,86 53,7

4. Drniš 6,84 14,02 48,8

5. Đakovo 6,82 10,21 66,8

6. Jastrebarsko 6,69 11,97 55,8

7. Ozalj 6,36 18,87 33,7

8. Omiš 6,10 11,13 55,2

9. Otočac 5,15 12,20 42,2

10. Čakovec 4,67 8,02 58,3

Hrvatska 3,03 5,96 30,9

199

Izvor podataka: Statistički ljetopis Hrvatske, 1993.; Tablica 4 - 18. 200

Citirano prema: Nejašmić, Ivo; Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima

borave, IMIN, Zagreb, 1995. 201

Sve prema: Nejašmić, Ivo; Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima

borave, IMIN, Zagreb, 1995. 202

Izvor: Tablice 1-2-29, 1-2-29A za 1991., Državni statistički zavod, Zagreb. 203

Administrativno-teritorijalna podjela kakva je bila u vrijeme popisa 1991.

68

Pregled po svim općinama za 1991., što ga iznosimo u Tablici 41., ukazuje i na veliki

varijabilitet među pojedinim hrvatskim općinama glede zemalja u koje njihovi migranti

najčešće odlaze. Na primjeru migranata u Njemačku, postotni udjel po hrvatskim općinama

kreće se u širokom rasponu od 0% za npr. Lastovo (nitko od migranata s Lastova nije u

Njemačkoj) do cca 80% iz pojedinih općina (Križevci, Ivanić-Grad, Đurđevac i sl.).

Tablica 41. Udjel migranata u Njemačkoj u okviru ukupne migrantske populacije, iskazan po

općinama porijekla; popisni podaci 1991.

Općina 204

migranti - radnici Općina

migranti - radnici Općina

migranti - radnici

Ukupno u Nj. Ukupno u Nj. Ukupno u Nj.

Gr. Zagreb205

29.833 17.976 Jastrebarsko 2.386 1.496 P. Slatina 831 536

B. Manastir 1.461 971 Karlovac 3.720 2.315 Poreč 208 69

Benkovac 1.761 455 Kaštela 1.303 847 Pregrada 240 157

Biograd n/m 1.274 271 Klanjec 203 132 Pula 1.283 359

Bjelovar 2.152 1.505 Knin 1.125 405 Rab 248 127

Brač 556 184 Koprivnica 1.926 1.455 Rijeka 4.817 1.330

Buje 367 71 Korčula 831 148 Rovinj 302 82

Buzet 129 3 Kostajnica 484 288 Senj 359 209

Cres-Lošinj 224 60 Krapina 390 263 Sinj 4.187 2.718

Crikvenica 561 269 Križevci 1.090 859 Sisak 2.365 1.595

Čabar 299 83 Krk 438 176 S. Požega 3.505 1.836

Čakovec 6.475 3.686 Kutina 1.313 917 S. Brod 4.573 2.720

Čazma 388 258 Labin 355 73 Slunj 1335 564

Daruvar 767 495 Lastovo 85 - Solin 638 386

Delnice 399 185 Ludbreg 643 422 Split 5.552 2.909

D. Stubica 1.267 872 Makarska 730 401 Sv.I. Zelina 617 478

D. Lapac 283 84 Metković 920 442 Šibenik 3.427 1.294

D. Miholjac 501 336 Našice 2.381 1.105 Korenica 354 144

Drniš 1795 910 N. Gradiška 3.079 1.520 Trogir 677 349

Dubrovnik 1.668 520 Novi Marof 965 618 Valpovo 1.169 757

Duga Resa 2.184 682 Novska 938 673 Varaždin 1.914 1.139

Dugo Selo 652 482 Obrovac 218 100 Vinkovci 4.164 2.653

Dvor 275 138 Ogulin 745 297 Virovitica 1.811 1.123

Đakovo 3.279 2.281 Omiš 1.540 925 Vis 230 7

Đurđevac 1.055 841 Opatija 818 256 Vojnić 231 161

Garešnica 649 431 Orahovica 552 328 Vrbovec 663 482

Glina 655 464 Osijek 5.076 3.300 Vrbovsko 457 106

Gospić 1.978 763 Otočac 1.869 879 Gvozd 881 481

Gračac 342 118 Ozalj 1.570 633 Vrgorac 244 124

G. Polje 300 209 Pag 330 78 Vukovar 2.239 1.194

Hvar 269 141 Pakrac 923 500 Zabok 587 448

Imotski 4.696 3.269 Pazin 271 12 Zadar 9.819 2.036

Ivanec 1.037 584 Petrinja 866 551 Zl. Bistrica 840 592

Ivanić-Grad 629 485 Ploče 510 176 Županja 3.818 2.047

204

Administrativno-teritorijalna podjela kakva je bila u vrijeme popisa 1991. 205

Grad Zagreb obuhvaća deset “gradskih” općina te Samobor, Sesvete, Veliku Goricu i Zaprešić.

69

4.3.9. Distribucija migranata po pojedinim njemačkim pokrajinama i mjestima

Nažalost, ne raspolažemo podacima o geografskoj distribuciji hrvatskih migranata po

pojedinim njemačkim pokrajinama, gradovima i selima. Podaci do kojih smo uspjeli doći

odnose se na sve migrante u Njemačkoj, kao što je prikazano u Tablici 42.206

i Tablici 43.207

Tablica 42. Udjel migranata u pojedinim njemačkim pokrajinama; podaci 1995.

Pokrajina 208

Udjel stranaca

% prema broju

domicilnog stan.

% u ukupnoj

migr. populaciji

North-Rhine Westphalia 11,0 27,3

Baden-Württemberg 12,4 17,9

Bavaria 9,1 15,2

Hesse 13,6 11,4

Lower Saxony 6,0 6,5

Berlin 13,0 6,3

Rheineland-Palatinate 7,3 4,1

Hamburg 16,1 3,8

Schleswig-Holstein 5,0 1,9

Bremen 11,9 1,1

Saarland 7,2 1,1

Tablica 43. Udjel migranata u pojedinim njemačkim gradovima; podaci 1995.

Odabrani gradovi 209

% prema broju

domicilnog stan. Odabrani gradovi % prema broju

domicilnog stan.

Frankfurt/Main 29,2 Augsburg 16,2

Stuttgart 24,0 Hamburg 15,4

Munich 23,0 Wuppertal 14,3

Cologne 19,4 Geslenkirhen 13,8

Düsseldorf 18,9 Hannover 13,7

Ludwigshafen 18,9 Berlin 12,6

Wiesbaden 17,5 Bremen 11,7

Duisburg 17,0

206

Izvor: Facts and Figures on the Situation of Foreigners in the Federal Republic of Germany; The

Federal Government’s Commissioner for Foreigners’ Affairs; Bonn & Berlin, March 1997.; podaci sa satanjem:

31. prosinca 1995. 207

Izvor: Statistisches Bundesamt; prema: Facts and Figures on the Situation of Foreigners in the

Federal Republic of Germany; The Federal Government’s Commissioner for Foreigners’ Affairs; Bonn &

Berlin, March 1997.; podaci sa stanjem: 30. lipnja 1995. 208

Izloženi podaci odnose se na područje Zapadne Njemačke (Bundesrepublic Deutschland), budući da

je samo taj dio današnje Njemačke migracijski relevantan, jer je Istočna Njemačka (Deutsche Demokratisch

Republik) imala vrlo nisku stopu imigracije. 209

Iznad 10 % migrantske populacije.

70

4.4. Psihološke i socijalne specifičnosti migrantskog segmenta

U stručnim izvorima pojam integracije stranaca u novu sredinu upotrebljava se za

ekonomski, a pojam asimilacije za socijalno-kulturni aspekt njihovog života. Istraživanja

migracija su se u najvećem broju bavila njihovim političkim i ekonomskim uzrocima i

posljedicama, bilo s aspekta imigrantskih, bilo s aspekta emigrantskih zemalja. Ovdje ćemo

se, budući da nas prvenstveno zanimaju psiho-socijalne odrednice doživljavanja i ponašanja

migranata, prvenstveno osloniti na radove koji posvećuju pažnju migraciji kao socijalnom i

psihološkom fenomenu.

Specifičnosti doživljavanja i reagiranja migrantske populacije međutim nisu neovisne

o imigracijskim strategijama zemlje prijema, niti o strategijama zemlje prijema prema

vlastitoj migraciji, pa ćemo se u najkraćim crtama i na to osvrnuti.

4.4.1. Okolnosti od utjecaja na adaptaciju migranata i tendenciju povratka

Komentar utjecajnih obilježja njemačke imigracijske politike

Adaptacija migranata umnogome ovisi od socijalnih i kulturalnih značajki

imigracijskih politika i politika prema strancima u zemljama prijema. “S obzirom da se odnos

države prema strancima razlikuje prema karakterizaciji boravka od strane države, koji se

tretira ili kao trajno useljenje ili privremena migracija, mjere za uklapanje stranaca različite su

ili ih nema. Od klasične američke ‘melting pot’ politike, preko klasičnih integracijskih

politika, koje su uglavnom vodile getoizaciji stranaca, do suvremenih multikulturnih

imigracijskih politika, mijenja se strategija odnosa prema strancima, kao i njene

implikacije”210

Razvoj imigrantskih politika211

u većini je europskih zemalja prijema potaknut 70-tih

godina, kad je populacija imigranata postala stabilnija (masovno novačenje strane, uglavnom

nekvalificirane radne snage je prestalo, ali je nastavljen pa i pojačan dotok stručnjaka).

Gastarbajterski model je bivao donekle zamijenjen objedinjavanjem obitelji u zemlji

emigracije, pa su velike grupe imigranata, uvjetno govoreći, postajale potencijalne

“imigrantske manjine s posebnim potrebama i problemima.” 212

Da bi ublažila diskriminaciju i spriječila getoizaciju, imigracijska se politika 80-tih

godina usmjerava na integraciju djece migranata. “Razlog tome su i nepremostive teškoće na

koje nailaze društvene socijalizacijske institucije (od obitelji, preko škole, službi rada i

socijalne skrbi do policije i sudova) u rješavanju integracije druge generacije stranaca u

imigracijsko društvo.” 213

Interkulturalni pristup predložen od Europskog Savjeta trebao bi

omogućiti “očuvanje i razvoj originalnog kulturnog identiteta i optimalnu integraciju u strano

društvo (‘optimalna’ znači ‘u onoj mjeri u kojoj to oni sami žele’).” 214

Ipak, “… do

integracije na višoj razini ne dolazi. Među domaćim stanovništvom u imigracijskim zemljama

210

Citirano prema Zlatković Winter, Jelena; Imigracijske politike zemalja prijema hrvatskih vanjskih

migranata u prošlosti i sadašnjosti: u: Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, Zagreb, 1997. 211

Strana literatura razlikuje imigrantsku od imigracijske politike, koja je njen sastavni dio, a odnosi se

na već nastanjene imigrante i uključuje sva pitanja koja na njih utječu: posao, socijalne beneficije i socijalne

službe, obrazovanje i jezične instrukcije, kulturne i slobodne aktivnosti, mogućnost participacije u sindikatima i

jezičnim pitanjima, i drugo (op.a.). 212

Citirano prema Zlatković Winter, Jelena; Ibid. 213

Mesić, M.: Evropska migracijska situacija i perspektiva,” Migracijske teme, Zagreb, 1988.; prema:

Zlatković Winter, Jelena; Ibid. 214

Porche, 1981.; citirano prema Zlatković Winter, Jelena; Ibid.

71

još su očigledni i djelatni stereotipi o migrantima i negativne predrasude, pojava ksenofobije,

negativna regresivnog nacionalizma te diskriminacijska i segregacijska poravnavanja.” 215

Vjerovanje da će doći do kružnog toka imigrantskog rada - da, kada ekonomski rast

slabi, većina stranih radnika odlazi kući - u Njemačkoj je institucionalizirano u tzv.

rotacijskom (ili: gastarbajterskom) sustavu. Kao zemlja s gastarbajterskom politikom,

Njemačka je kasno počela provoditi imigrantsku politiku i malo je u nju ulagala. “Njemački

su političari naglašavali da Njemačka nije imigracijska zemlja usprkos činjenici da u njoj živi

gotovo četiri milijuna stranih državljana.” (cit.).216

U rotacijskom sustavu radne dozvole i dozvole boravka vremenski su ograničene i

vezane uz određeni posao, poslodavca ili regiju. Po isteku dozvola se obnavlja na dodatne

intervale od jedne godine (osim za Njemačku, to vrijedi i za Švicarsku, Veliku Britaniju itd.),

ali to nije zajamčeno.

Njemačka je imala i razmjerno najoštrije kriterije (uz Švicarsku) za dužinu boravka

nakon koje se može zatražiti stalna dozvola boravka i oni su iznosili najmanje 8 godina, da bi

tek odnedavno bili smanjeni na 5 godina.

“Međutim, jamstvo permanentnog statusa ne implicira uvijek, nakon niza godina, i

naturalizaciju.” 217

Njemačka je jedna od najstrožijih zemalja prijema i po pitanju

naturalizacije: najduže razdoblje stalnog nastanjenja potrebno za stjecanje prava na

državljanstvo ima Švicarska (12 godina), a odmah potom Njemačka (10 godina), dok većina

ostalih zemalja prijema propisuje 5 godina (Francuska, Švedska, Velika Britanija,

Nizozemska, itd.).

Prema najnovijim podacima kojima raspolažemo,218

struktura hrvatskih migranata s

obzirom na status boravka/naseljenja izgledala je 1995. kao što je prikazano u Tablici 44.

Tablica 44. Udjel hrvatskih migranata u Njemačkoj prema statusu boravka i nastanjenja;

podaci 1995.

Status boravka i nastanjenja udjel hrvatskih migranata

f %

1. odobrenje boravka s ograničenim rokom 37.811 20,4

2. odobrenje boravka bez ograničenja roka 52.596 28,4

3. pravo trajnog nastanjenja 57.522 31,1

4. odobrenje za posebne namjene 7.151 3,9

5. odobrenje za iznimne namjene 3.573 1,9

6. ostale dozvole boravka 1.288 0,7

7. privremena suspenzija deportacije 8.142 4,4

8. bez podatka 17.039 9,2

Ukupno 185.122 100,0

215

Klinar, P.: Mednarodne migracije v kriznih razmerah, Obzorja, Maribor, 1985.; citirano prema

Zlatković Winter, Jelena; Ibid. 216

Citirano prema Zlatković Winter, Jelena; Ibid. 217

Ibid. 218

Izvor: Ausländerzentralregister; prema: Facts and Figures on the Situation of Foreigners in the

Federal Republic of Germany; The Federal Government’s Commissioner for Foreigners’ Affairs; Bonn &

Berlin, March 1997.; podaci sa stanjem: 31. prosinca 1995.

72

U pogledu naturalizacije, hrvatski migranti u usporedbi s drugim migrantskim

skupinama u Njemačkoj ulaze u tzv. kategoriju sa “srednjom” stopom naturalizacije

(adoptirali su njemačko državljanstvo u 1,42 % slučajeva, što je podatak za 1995. godinu).219

Na temelju tako karakterizirane njemačke migracijske politike, dade se zaključiti da

naši migranti u Njemačkoj prolaze kroz prilično složene integracijsko-asimilacijske procese te

da je proces eventualne naturalizacije razmjerno zahtjevan, što implicira razmjerno visoku

stopu njihovog povratka u domovinu.

Strategija povratka i useljeništva Republike Hrvatske

Uz ocjenu okruženja u zemlji prijema, valja analizirati i stanje u zemlji porijekla s

aspekta državne politike prema migrantima koji se (još uvijek) nalaze u inozemstvu, kao i s

aspekta politike prema povratničkom podsegmentu.

Osamostaljenje Hrvatske izazvalo je oduševljenje hrvatskog migrantskog korpusa

diljem svijeta, a u hrvatskoj politici mogle su se čuti vrlo ambiciozne prognoze o povratku

naših iseljenika motiviranom novonastalim okolnostima, te s tim povezana očekivanja

njihovog masovnijeg ulaganja u hrvatsko gospodarstvo.

Koji su sve konkretni instrumenti stavljeni u funkciju tih htijenja i očekivanja, nije

moguće rezimirati, jer o tome nismo našli jasnih pokazatelja. Stoga se možemo poslužiti tek

ilustrativnim citatima po vlastitom izboru, iz kojih je vidljivo (ne negirajući i pohvalna

mišljenja, kojih također ima) da državna strategija podliježe priličnoj kritici:

Citat: “Jasno utvrđeni ciljevi migracijske politike, te sredstva i načini njihova

ostvarivanja, kao njezini instrumenti, nužno se odražavaju i na iseljeništvo općenito.

Gledajući sastav konkretne iseljeničke zajednice i uvažavajući sve posebnosti uvjetovane

osebujnim okolnostima u kojima dotična zajednica živi i djeluje, moguće je realno utvrditi

posebnu strategiju pomoći i suradnje s njom. (Odmah ovdje kažimo da nije pravo pitanje kako

se Hrvatska može okoristiti dijasporom, ili dijaspora Hrvatskom, nego je osnovno - kako se

mi možemo okoristiti svima nama. Inače, ostaje nesporna činjenica da je dijaspora i prije, do

dana današnjega, ostala jednako spremna pomoći domovini. Sada, nezavisnoj i suverenoj, ali

ratom teško pogođenoj, još i većma!). Ipak, koliko mi je poznato, nemamo niti sveobuhvatno

utvrđenu migracijsku politiku, a nekmoli i službeno utvrđenu i široj javnosti podastrtu;

nemam, dakle, iz čega preciznije navesti niti okvirne ciljeve koje se želi ostvariti (jer

opetovano galamljenje o općem povratku u domovinu ne smatram ozbiljnom migracijskom

politikom!)… Da bismo ove naše strateške ciljeve i interese optimalno ostvarivali moramo se,

čini nam se, prije svega pomiriti s činjenicom kako ćemo teško ikada postati zemlja bez

iseljeništva, da Hrvatska ima svoju dijasporu i da će ju i ubuduće imati, ali da ona ne

predstavlja nikakav teret već prije golem kapital koji joj stoji na raspolaganju. Moramo se

dakle osloboditi zablude da će nam se ikada veliki broj iseljenika, a posebice njihovih

potomaka, ‘useliti’ u Hrvatsku.” 220

Dakako, procjenjujući mogućnost povratka migranata važno je napraviti distinkciju

između migranata u Njemačkoj i drugim bližim europskim zemljama, koji se “tradicionalno”

češće vraćaju u domovinu, od izvaneuropske migracije, na što upozoravaju i naši već korišteni

izvori:

219

Izvor: Statistisches Bundesamt; prema: Facts and Figures on the Situation of Foreigners in the

Federal Republic of Germany; The Federal Government’s Commissioner for Foreigners’ Affairs; Bonn &

Berlin, March 1997.; podaci sa stanjem: 31. prosinca 1995. 220

Laušić, Ante: Strategija Republike Hrvatske prema hrvatskim iseljenicima u Južnoafričkoj republici;

rad na temelju referata na međunarodnom znanstvenom skupu “Hrvatska 2000. - Hrvatska dijaspora (jučer,

danas, sutra) u Zagrebu, 1997.; objavljeno u Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, Zagreb, 1997.

73

Citat: “Postoje, naravno i druge zablude u teorijama i praksi spram našeg iseljeništva,

na kojima se svejedno pokušava graditi nekakva strategija. Recimo, zaboravlja se da se, i po

čemu, značajno razlikuju Hrvati otišli u Njemačku ili Austriju (“gastarbajteri”), koji su

dolazili kući za vikend, ili barem za Božić ili Uskrs, na godišnji dopust, od onih kojima su čak

i predci otišli “preko mora” i staru domovinu znaju samo iz priča.”

Neovisno o (ne)postojanju dobro razrađene migrantske migrantske i povratničke

strategije, opće je poznato da pojedina neriješena pitanja, a poglavito ona birokratsko-

administrativne i posebno financijske naravi, posebno pogađaju naše iseljenike navikle na

“red, rad i disciplinu” i odvraćaju ih od željenog povratka (op.a.).

To smo pitanje, poglavito kad je riječ o pitanju poslovanja financijskih institucija u

Hrvatskoj, već prokomentirali u potpoglavlju 3.5.2.

4.4.2. Relevantna opća psihološka i socijalna obilježja migrantskog segmenta

U literaturi postoje mišljenja da su migranti već i u svome prvotnome društvu

frustriraniji od drugih ljudi “...jer u njemu nisu kadri zadovoljiti svoja očekivanja i ostvariti

uloge koje žele” 221

(pritom se misli na migrante općenito, a ne na pojedine kategorije,

primjerice na političke migrante; op.a.).

Naravno, po logici svari tome možemo suprotstaviti stajalište da su, prosječno

govoreći, migranti poduzetniji, pa i samopouzdaniji od drugih ljudi (op.a.).

U svakom slučaju, prvotna motivacija ekonomskih migranata je nastojanje da se

akumulira što veća ušteđevina radi rješavanja egzistencijskih problema. Ta činjenica međutim

drastično mijenja njihove ukupne životne okolnosti i životno okruženje, što se nužno odražava

kroz niz specifičnosti migranata u psihičkom i socijalnom pogledu.

Uz položaj stranca, osobito u prvoj fazi, veže se osjećaj izloženosti kontroli,

nesigurnosti, nepripadanja, neprihvaćanja, pa i neprijateljstva u novoj i nepoznatoj socijalnoj

sredini. Temeljni problem koji karakterizira migrante je problem identiteta, uporišta za

identifikaciju na razmeđi između primarne identifikacijske skupine i pritisaka aktualne

socijalne sredine.

Migrante često karakterizira psihološka “odstupnica” u vidu snova o povratku u

domovinu i druženja sa “zemljacima” u državi prijema, koja je od iznimne psihološke i

socijalne važnosti, ali ti obrambeni mehanizmi nisu dovoljni, a kod druge generacije nisu

toliko ni primjenjivi.

Pomalo paradoksalno ali i logično, problem identiteta i s tim povezane dileme oko

povratka u domovinu povećavaju se u kasnijim migrantskim fazama, kada se spajaju obitelji,

stasaju djeca, ima sve više mješovitih brakova. Unutarnji konflikti s kojima se nosio migrant-

pojedinac, sada se šire na razinu obitelji, što vrlo često proizvodi i unutarobiteljske konflikte.

U stručnim izvorima se naglašava da je u drugoj i trećoj generaciji migranata taj problem još i

očitiji.222

4.4.3. Sklonost štednji i način korištenja ušteđevine u migrantskom korpusu

S aspekta ovog rada, posebno je važno istaknuti one specifičnosti migrantskog

segmenta koje će po logici stvari determinirati njihove motive i stavove o bankama i

bankarskim uslugama.

221

Eisenstadt, S.N.: The Absorbtion of Immigrants, London, 1954.; prema: Jonjić, Pavao: Hrvati u

Njemačkoj, Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, 1997. 222

Jonjić, Pavao: Hrvati u Njemačkoj, Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, 1997.

74

Stjecanje novčanih sredstava i njihova akumulacija jedan je od temeljnih pokretačkih

motiva i uzročnika migracije. Stoga migranti, znatno više nego ostali segmenti stanovništva,

ulažu iznimne napore prema stvaranju materijalnih vrijednosti.

S tim u vezi raspolažemo i rezultatima jednog istraživanja koje se ticalo sklonosti

štednji i tipičnim načinima korištenja ušteđevina u migrantskom segmentu, ali nije novog

datuma.223

U nedostatku drugih ipak ćemo ih ukratko izložiti, tim više što se u stručnim

izvorima navodi da “struktura korištenja ušteda stečenih radom u inozemstvu ne podliježe

tako brzim promjenama.” 224

Ekonomska teorija razlikuje dvije determinante štednje: a) mogućnost da se štedi i b)

spremnost na štednju.

Mogućnost štednje koja je određena prije svega raspoloživim prihodom posebno

karakterizira vanjske migrante, jer oni ostvaruju razmjerno visoke prihode. U spomenutom

istraživanju utvrđeno je da je akumulacija ušteda u migrantskom i povratničkom segmentu

vidno prisutnija negoli u kontrolnoj skupini (praktički dvostruko!), kao što je prikazano u

Tablici 45.225

Tablica 45. Razlika između migrantskog i povratničkog segmenta te nemigrantskog segmenta u

akumulaciji ušteda, podaci 1977.

Akumulacija ušteda Migranti Povratnici Nemigranti

akumulirali i trošili uštede 74,8 80,0 47,8 akumulirali uštede i za sada nisu trošili 7,5 6,6 0,9 nisu ih mogli akumulirati radi

troškova redovitog uzdržavanja 12,5 9,9 50,6

nepoznato 5,2 3,5 0,7 Ukupno 100,0 100,0 100,0

Po pitanju iznosa ušteđevine, razlika je naravno bila još veća. Prema nekim

procjenama na koje se spomenuti rad poziva,226

čak dvije petine sveukupnih ušteda građana u

domaćim bankama odnosilo se na radnike u inozemstvu.

Migrante karakterizira i veća spremnost na štednju koja prizlazi iz motivacije koja

odvraća radnika migranta od potpunog trošenja zarade, a takva je motivacija u velikoj mjeri

prisutna u ovom segmentu. Prethodna su iskustva pokazala da radnici migranti “...nisu toliko

zainteresirani da ušteđevinu čuvaju u novčanom obliku (kao cilj štednje), već su uglavnom

orijentirani na vrlo konkretne ciljeve” 227

te njihova ušteđevina nosi obilježje “odgođene

potrošnje.”

223

Izvor podataka: Nejašmić, Ivica: Korištenje ušteda stečenih radom u inozemstvu; Primjer

jugoslavenskih migranata, Rasprave o migracijama 80/1982., Centar za istraživanje migracija, Zagreb, 1982. U

radu je prezentirano anketno ispitivanje iz 1977. kojim su prikupljani podaci o: a) stjecanju deviznih ušteda u

migrantskoj populaciji; b) načinu na koji vanjski migranti koriste uštede; c) nepotrošenim uštedama i njihovu

deponiranju; d) budućem korištenju ušteda. Posebno moramo napomenuti da uzorak, u koji je ušlo 1.410

ispitanika, nije reprezentirao samo hrvatske migrante jer je bio sastavljen s područja triju republika bivše

Jugoslavije: Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, ali, u nedostatku boljih, ove podatke koristimo za potrebe

ilustracije. Uzorak je formiran na razini domaćinstava (po jedan predstavnik), predstavnika 39 općina po kriteriju

razmjernog udjela prema općinskoj stopi opće migracije, tipu naselja i spolnoj strukturi, dok su ostala strukturna

obilježja prepuštena slučaju. Još jednu eksperimentalnu skupinu sačinjavao je uzorak povratnika (N = 822), a

kao kontrolna skupina korišteni su dakako nemigranti (N = 813). 224

Citirano prema: Ibid. 225

Preneseno prema: Ibid. 226

Preneseno prema: Ibid. 227

Citirano prema: Ibid.

75

Struktura korištenja ušteda dobivena u ovom istraživanju nije specifičnost migrantske

i povratničke populacije, jer se radi o potrebama koje su više-manje zajedničke svim ljudima.

Ipak, iz Tablice 46. vidljive su i neke razlike. Tako je, u usporedbi s nemigrantima, znatno

veći udjel migranata nabavio nekretnine i školovao djecu na temelju stečene ušteđevine.

Ostale razlike u odnosu na nemigrante postajale su vidljive tek u situaciji povratka, jer

povratnici znatno češće negoli ostale uspoređivane skupine ulažu u opremu kuće/stana i

poljoprivredu, ako imaju zemljište.

Najosjetnija razlika pojavljivala se u kategoriji “ulaganje u obrt,” koja je kod

povratnika bila dvostruko prisutnija negoli kod nemigranata.

Tablica 46. Razlika između migrantskog i povratničkog segmenta te nemigrantskog segmenta

prema glavnim oblicima korištenja ušteda, podaci 1977.

Uštede korištene za

(glavni modaliteti) 228

Migranti (%) Povratnici (%) Nemigranti (%)

nekretnine (bez poljoprivrede) 63,5 74,6 41,0

oprema kuće ili stana 33,2 54,6 34,6

kupnja automobila 19,8 18,7 18,0

liječenje članova domaćinstva 10,9 9,5 10,9

školovanje članova domaćinstva 63,4 58,6 50,0

poljoprivredu 229

24,4 50,3 26,9

obrt 230

1,3 5,5 2,8

Iz Tablice 47. vidjet će se da je koncem 70-ih među migrantima bila podjednaka

učestalost deponiranja ušteđevine u domaćim i u stranim bankama. Ostao je nepoznat omjer

ukupnog kapitala jer se istraživanje nije bavilo visinom štednih uloga. Međutim, navodi se

procjena da je “...u inozemstvu deponirano više od dvije trećine ukupnih migrantskih deviznih

sredstava, što, uz empirijski podatak o raširenosti štednje, navodi na zaključak da je prosječni

štedni ulog vanjskih migranata osjetno veći u inozemnim nego u domaćim bankama.” 231

Tom prigodom utvrđeno je i da određeni broj migranata (8,4 % njih) ušteđevinu drži

“u čarapi.” Taj je postotak tada prokomentiran kao razmjerno visok, poglavito s obzirom na

“činjenicu da je ‘štednja u čarapi’ karakterističnija za ranu fazu uključivanja neke populacije u

proces vanjske migracije.” 232

228

Mogućnost višestrukih odgovora. 229

Za kategoriju “školovanje” uzorak je reduciran na one ispitanike s djecom u školskoj dobi. 230

Za kategoriju “poljoprivreda” uzorak je reduciran na ispitanike koji imaju poljoprivredno zemljište. 231

Citirano prema: Nejašmić, Ivica: Korištenje ušteda stečenih radom u inozemstvu; Primjer

jugoslavenskih migranata, Rasprave o migracijama 80/1982., Centar za istraživanje migracija, Zagreb, 1982. 232

Citirano prema: Ibid.

76

Tablica 47. Migrantska domaćinstva prema vrsti banke (domaća/inozemna) u koju deponiraju

ušteđevinu, podaci 1977.

Uštede deponirane u domaćim/inozemnim bankama (% ušteđevine) Udjel

ispitanika (%)

u domaćim bankama (100 % ušteđevine) 40,0

u inozemnim bankama (100 % ušteđevine) 41,0

u domaćim (75 %) i inozemnim bankama (25 % ušteđevine) 1,2

u domaćim (50 %) i inozemnim bankama (50 % ušteđevine) 7,2

u domaćim (25 %) i inozemnim bankama (75 % ušteđevine) 2,0

ne štede u banci 8,4

Ukupno 100,0

Iako su ovi podaci zastarjeli, oni su utoliko zanimljivi što potječu iz bivšeg sustava, pa

će biti zanimljivo usporediti ih s odgovarajućim podacima, dobivenima u našem istraživanju

(potpoglavlje 5.3.5.).

Kad razmatramo štednju u segmentu migranata, moramo uzeti u obzir da su kod njih

materijalne vrijednosti dugoročno “opterećene” posebno snažnom psihološkom podlogom,

bilo da vrijednosno nadomještaju gubitak “napuštenog ognjišta,” bilo da podgrijavaju nadu u

povratak (kada se dovoljno zaradi!), ili pak mogućnost potpune integracije u novu životnu

sredinu. To znači da migranti kroz određeno razdoblje raspolažu, globalno govoreći,

respektabilnom ušteđevinom dio koje često biva investiran u domovini, bez obzira hoće li se

njihova želja za povratkom u domovinu u konačnici i ostvariti.

Kao rezultat konfliktnog identifikacijskog obrasca kod njih može biti

predimenzionirano kako uključivanje u potrošačku trku u zemlji prijema (nastojanje da se

postigne zapadnonjemački standard radi potvrđivanja svoje vrijednosti), tako i potreba za

dokazivanjem vlastite uspješnosti u primarnoj sredini (sredini porijekla), što će se dakako

očitovati u području potrošnje i investicija. Uz racionalno trošenje, primjećuje se i

“...nepotrebno trošenje, bolje rečeno, rasipanje teško stečenog novca. Želja za razmetanjem,

koja polazište nalazi u psihologiji migranata te u socijalnom porijeklu dijela migracijskog

kontingenta, dovodila je do trošenja velikih iznosa radi prestiža i ‘pokazivanja’ pred rodbinom

i susjedima (pojava osobito izražajna na selu).” 233

Potreba za povratkom u domovinu, čak i kad više nije realna, vrlo je snažna, a veze s

rodbinom obično se trajno održavaju, zbog čega su oni i aktualni i potencijalni korisnici

bankarskih usluga u domovini, bez obzira hoće li se u konačnici svrstati u segment tzv.

povratnika.

Osamostaljivanje i rat protiv Hrvatske bez sumnje su bili dodatan poticajan čimbenik

glede povratka i/ili ulaganja u Hrvatskoj, ali, prevelik raskorak između nostalgičnih

očekivanja i realiteta po pitanju gospodarskih i financijskih uvjeta nosi u sebi opasnost od

“kontraefekta.”

To tim više što, iako adaptacija na uvjete života u zemlji prijema može teći vrlo sporo,

to zacijelo ne vrijedi za pojedine norme koje vrijede u Njemačkoj kad su u pitanju bankarske

usluge (mislimo na uređenost, stabilnost i visoku sigurnost, što su svakako kondicije koje je

razmjerno lako prihvatiti i ugraditi u vlastiti sustav vrijednosti i očekivanja).

233

Citirano prema: Ibid.

77

5. PRIKAZ ISTRAŽIVANJA INFORMIRANOSTI, STAVOVA, POVJERENJA I SPREMNOSTI MIGRANATA ZA KORIŠTENJE HRVATSKIH BANAKA

U uvodnom dijelu rada najavili smo analizu preferencija ciljnog segmenta u vezi s

korištenjem bankarskih usluga.

Analiza se temelji na primarnim podacima prikupljenima odgovarajućim anketnim

postupkom na uzorku hrvatskih migranata na radu u Njemačkoj, obuhvaćajući od relevantnih

psiholoških varijabli njihovu informiranost, stavove, razinu povjerenja, aktualno korištenje te

buduće namjere korištenja hrvatskih banaka.

U nastavku teksta kratko ćemo se osvrnuti na bitne metodološke aspekte anketnog

ispitivanja provedenog za potrebe ovog rada te na reprezentativnost samog uzorka, a potom

ćemo rezultate prezentirati i komentirati s aspekta predmeta rada i problema istraživanja.

5.1. Metodologija provedenog istraživanja

5.1.1. Postupak istraživanja

Podaci su terenski prikupljeni u Njemačkoj upravo za potrebe ovog rada tijekom

svibnja, lipnja i srpnja 1999. uz korištenje posebno konstruiranog anketnog upitnika, koji je

prethodno podvrgnut pilot provjeri.

Ispitivanjem smo obuhvatili odgovarajući uzorak iz populacije naših migranata na

radu u Njemačkoj starih 17 i više godina, njih ukupno 404. Uzorak je, kao što ćemo kasnije

detaljnije objasniti, formiran na način da se što je moguće više osigura njegova

reprezentativnost, da bi rezultati u što većoj mjeri odražavali stanje u ukupnoj populaciji:

hrvatskim migrantima na radu u Njemačkoj.

Anketa je osobno primijenjena u manjim grupama ispitanika uz skupnu uputu i

individualni pristup svakom ispitaniku, a provodili su je suradnici - anketari vični grupnom

radu, koji su za potrebe ovog ispitivanja dobili potrebne instrukcije.

Obrada podataka provedena je u statističkom programu SPSS uz primjenu

odgovarajućih neparametrijskih i parametrijskih postupaka te na razini deskriptivnih i

inferencijskih statističkih metoda. Zbog ograničenja prostora morali smo prezentirane

rezultate reducirati na razumne okvire, pa smo se ovdje odlučili iznijeti onaj dio obrađenih

rezultata, uglavnom deskriptivne naravi,234

koji je s aspekta globalnog sagledavanja naše teme

najvažniji.

Stručno-tehničku pomoć u pripremi i provedbi ankete, kao i u kasnijim fazama

statističke, informatičke i grafičke obrade osigurala nam je agencija Proconsult iz Zagreba.

5.1.2. Varijable obuhvaćene anketnim ispitivanjem

1. U sklopu anketnog ispitivanja, koje smo skraćeno nazvali ispitivanjem

preferencija hrvatskih migranata na radu u Njemačkoj pri izboru banaka i

bankarskih usluga obuhvatili smo, kao što je već najavljeno, sljedeće varijable

234

Za prezentiranje, dokazivanje i komentiranje međuzavisnosti pojedinih socodemografskih obilježja

ispitanika i njihovog reagiranja i ponašanja, kao i povezanosti između pojedinih psiholoških varijabli koje smo

ustanovili metodama inferencijske statistike trebalo bi nam znatno više prostora. Podaci te vrste od posebnog su

značenja za daljnju “podsegmentaciju” ovog segmenta te za razvoj konkretnih strategija pozicioniranja. No,

ovim se radom problem želio sagledati u cjelini, pa smo inferencijske pokazatelje odlučili ne koristiti, ostajući u

okvirima deskriptivnih pokazatelja.

78

koje pobliže rasvjetljavaju psihološke aspekte vezane uz migrantsko korištenje

bankarskih usluga:

informiranost o poslovanju i uslugama hrvatskih banaka,

stavove o bankarskoj ponudi u Republici Hrvatskoj, s posebnim

naglaskom na prosudbu sigurnosti i povjerenja u bankarski sustav i u

pojedine hrvatske banke,

aktualne navike korištenja stranih odnosno domaćih banaka,

namjere (iskazanu spremnost) budućeg korištenja hrvatskih banaka u

usporedbi sa stranima, u odnosu na pojedine vrste bankarskih usluga.

2. Od sociodemografskih obilježja anketom smo obuhvatili sljedeće varijable:

spol, dob, obiteljski status, zajednički/odvojeni život od obitelji, stručnu

spremu, zaposlenički status, vrstu radnog mjesta, ukupno trajanje boravka i

rada u inozemstvu, namjeru i vrijeme povratka u domovinu, kreditnu

sposobnost te prosječna mjesečna primanja.

5.1.3. Instrument

Instrument je anketni upitnik posebno konstruiran za potrebe ove studije, koji je

prikazan u privitku rada.

Upitnik sadrži uglavnom pitanja zatvorenog tipa (s već ponuđenim modalitetima

odgovora, najčešće tipa višestrukog izbora), ali kod mnogih pitanja predviđene su i opcije

otvorenih (slobodnih) odgovora.

Na pretežno zatvorena pitanja odlučili smo se tijekom prethodnih provjera ranijih

verzija instrumenta na manjem probnom uzorku, uvjerivši se da će dio ispitanika (dijelom

zbog niže razine obrazovanja i “odviknutosti” od pisanja hrvatskim jezikom, dijelom iz

svojevrsnog otpora prema ispunjavanju bilo kakvih obrazaca) u suprotnom imati problema s

popunjavanjem ankete. Tijekom pilot-provjere uzeta je u obzir i razumljivost upotrijebljenih

formulacija (rečeničnih konstrukcija) i pojmova, pa su pojedine riječi prilagođene

ispitanicima čak i na uštrb književnog jezika,235

a pokazalo se potrebnim i znatno reducirati

formu pitanja.236

Osim što je najjednostavnija za ispitanika, ova forma upitnika omogućuje razmjerno

bržu primjenu od upitnika s pitanjima otvorenog tipa, a ujedno maksimalno garantira

anonimnost. To nam je bilo posebno važno jer smo ispitanike željeli potaknuti da daju iskrene

i nesputane odgovore, a riječ je o temi koja je višestruko osjetljiva, i društveno i osobno.

Poznato je da je iznošenje osobnih mišljenja, navika i namjera vezanih uz novčana

pitanja za većinu ljudi vrlo delikatna i dakako povjerljiva stvar. Rekli bismo da to još i više

vrijedi za ovaj segment (migrante i povratnike) čiji je boravak u inozemstvu vrlo često i

motiviran upravo zaradom. Kako njih i okolina nerijetko tretira i vrednuje s aspekta

uspješnosti u stjecanju novčanih sredstava i pred njih postavlja povećana očekivanja s tim u

vezi, mnogi od njih su na ta pitanja vrlo osjetljivi. Štoviše, dio njih je komentirao da je

235

Riječ “penzija” je jedan od takvih primjera. Njome smo zamijenili termin “mirovina,” jer se

pokazalo da su riječi “penzija,” “penzioner” i druge izvedenice ispitanicima bliže i razumljivije. 236

Kao što se vidi iz upitnika u privitku rada, sva su pitanja u završnoj formi upitnika svedena na

krajnje reducirane, vrlo šture rečenične formulacije, jer je tako nalagala prethodna pilot-provjera prvih verzija

upitnika. Iz istog razloga, sve su skale procjene stupnjevane kao školske ocjene od 1 do 5 (ispitanicima je ta

ljestvica bila bliska, iako je njemački sustav ocjenjivanja drugačiji), a modaliteti ponuđenih odgovora

simplificirani su i suženi na njima prihvatljiv način.

79

“država previše zainteresirana za njihovo novčano stanje,” a nedovoljno za njihove probleme

tijekom boravka u inozemstvu i prilikom povratka u domovinu. Dakako, o tom smo aspektu

njihovog doživljavanja i reagiranja morali voditi računa prilikom konstrukcije ankete

(izbjegavajući prepovjerljiva i preiscrpna pitanja) i njene primjene (koristeći odgovarajuće

upute i osiguravajući sve uvjete koji jamče punu anonimnost). S druge strane, kod dijela

ispitanika valjalo je razbiti podozrenje da bi njihovo sudjelovanje u anketi moglo prijeći

okvire istraživačkog rada iz područja bankarskog marketinga i biti korišteno u političke svrhe,

jer je poznato da se razina (ne)povjerenja u bankarski sustav spominje kao mjera povjerenja u

aktualnu vlast, i to u posljednje vrijeme sve učestalije.237

U ponuđenim multiplim odgovorima na pojedina pitanja, primjerice na pitanje “Što

biste predložili bankama u cilju poboljšanja njihovih usluga” nismo predvidjeli modalitete

koji bi se odnosili na prijedloge promjena na sustavnoj, državnoj razini, već smo se zadržali

na primjedbama koje su u nadležnosti bankarskog managementa, što nije slučajno. Ne radi se

o našem previdu ili nedostatku istraživačke širine, već o svjesnoj namjeri da ispitanike

orijentiramo na domenu bankarskih usluga, bez obzira koje uzroke problema u bankarskom

poslovanju oni percipiraju kao suštinske (probleme unutar samih banaka, bankarskog sustava

u globalu, probleme na razini ukupnog gospodarskog okruženja ili pak na razini političke

vlasti). Tako smo izbjegli da na razini pojedinog pitanja i upitnika u cjelini dođe do konfuzije

vezane uz predmet istraživanja, što ne znači da nismo svjesni da se uzroci aktualnih

bankarskih kriza učestalo percipiraju kao globalni, s političkim i gospodarskim sustavom

povezani problemi.238

Upitnik smo namjerno počeli s pitanjima koji se odnose na sociodemografska obilježja

kako bi se ispitanik odmah uvjerio da su ona vrlo uopćena, čime smo htjeli unaprijed otkloniti

bojazan vezanu uz povjerljivu prirodu traženih podataka i zaštitu anonimnosti.

Već smo rekli da je upitnik sukladno varijablama koje smo kanili obuhvatiti sadržavao

više tematskih cjelina, koje se psihološkom logikom kreću od informiranosti, aktualnog izbora

za zadovoljavanje financijskih potreba, stavova, povjerenja, pa do namjeravanog budućeg

ponašanja vezanog za pojedine financijske potrebe i s tim povezane vrste bankarskih usluga.

Slijed pitanja za koji smo se odlučili u samom upitniku samo djelomično odražava

spomenutu logiku jer smo, radi bolje orijentacije samih ispitanika, pitanja grupirali unutar

sljedeća četiri pojednostavljena podnaslova:

I. Opći podaci i podaci o boravku i radu u inozemstvu (sociodemografska

obilježja ispitanika)

II. Dostupnost informacija o hrvatskim bankama (obuhvaćajući procijenjenu

razinu informiranosti i najčešće korištene informacijske kanale, kao i sadašnje

navike korištenja hrvatskih banaka)

III. Mišljenja o hrvatskim bankama (uključujući ocjene o nizu aspekata bankarskih

usluga, procjenu sigurnosti hrvatskih banaka u globalu i na pojedinačnoj razini,

kao i mišljenja o prioritetno potrebnim poboljšanjima usluga u hrvatskim

bankama)

237

Na to upućuju i rezultati Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz 1999., prezentirani u tablicama 22. i

24., izloženi u potpoglavlju 3.4.4. 238

U istraživanju spomenutom u prethodnoj fusnoti pozornost dijela ispitanika usmjerila se na kritiku

vlasti, a dijela na kritiku bankarskog poslovanja, što je prouzročilo metodološku i interpretativnu konfuziju,

umjesto da se svi ispitanici izjašnjavaju o jasno definiranim ispitivanim problemima (vidjeti navedenu Tablicu

24.).

80

IV. Namjera štedno-kreditnog poslovanja s hrvatskim bankama (uključujući

ispitanikovu prognozu povratka u domovinu i budućih izvora prihoda, podatak

o sadašnjoj razini prihoda i kreditnoj sposobnosti, kao i namjeru budućeg

postupanja s ušteđevinom, s mirovinom te namjeru kreditnog zaduživanja).

5.1.4. Uzorak

Određenje populacije

Populaciju iz koje će se formirati naš konkretni uzorak smo unaprijed definirali kao

hrvatske migrante koji u vrijeme ispitivanja u Njemačkoj žive i ostvaruju prihode, i to:

bez obzira je li riječ o kraćem ili duljem, privremenom ili trajnijem boravku u

Njemačkoj,

neovisno o tome je li riječ o privremenom/povremenom ili

stalnijem/kontinuiranom radnom angažmanu, radu kod poslodavca ili

samostalnom poduzetništvu, s tim da u ispitivanje ulaze i osobe koje imaju

umirovljenički status koji su stekle u Njemačkoj, a u vrijeme ispitivanja borave

u Njemačkoj;

bez obzira imaju li ili nemaju namjeru u dogledno vrijeme vratiti se u

Hrvatsku, s tim da se namjera povratka u Njemačku registrirala putem

odgovarajućih anketnih pitanja, tako da bi podsegment potencijalnih

povratnika činile one osobe koje udovoljavaju svim gore navedenim

kriterijima, a svoj budući povratak u domovinu ocjenjuju sigurnim ili barem

vrlo vjerojatnim.

Formiranje uzorka

Da bi rezultati što bolje reprezentirali ukupnu populaciju o kojoj je riječ, smatra se

poželjnim da se uzorak formira nekom od metoda koje pretpostavljaju slučajni odabir

ispitanika: jednostavni slučajni, stratificirani (proporcionalni ili neproporcionalni), sistematski

i drugi modeli uzorkovanja.

Zbog više razloga ispitivanje je trebalo provesti “na licu mjesta,” tj. u Njemačkoj, jer

bi svaka (za ispitivača puno lagodnija i, dakako, troškovno niža) opcija njihovog anketiranja

prilikom boravka u Hrvatskoj bila opterećena velikim metodološkim propustima. Migranti

koje bismo obuhvatili za vrijeme njihova boravka u Hrvatskoj najvjerojatnije bi bili neželjeno

selekcionirani po nekom ili više relevantnih obilježja,239

a javio bi se i problem

proporcionalnog strukturiranja uzorka prema hrvatskim regijama/mjestima u odnosu na stanje

u ukupnoj populaciji, budući da su, kao što smo već naveli u 4. poglavlju, popisni podaci iz

1991. uslijed rata bez sumnje znatno promijenjeni.

Temeljni metodološki problem zbog kojeg formiranju uzorka nismo mogli pristupiti

na neki od “školskih” načina slučajnog uzorkovanja proizlazio je iz činjenice da se ne

raspolaže odgovarajućom bazom podataka o hrvatskim migrantskim domaćinstvima u

Njemačkoj, iz koje bi se zakonom slučajnih brojeva mogli izdvojiti naši ispitanici.240

Ne

239

Primjerice, prema učestalosti dolaženja, što implicira “bliže” veze s domovinom; prema regiji

boravka, a time i regiji porijekla, budući da je poznato da su migranti skloni regionalnom “grupiranju” u zemlji

prijema, a sve njemačke pokrajine nemaju isti raspored odmora, i tome slično. 240

Dakako, kako se radi o terenskom ispitivanju u Njemačkoj, čak i da smo imali odgovarajuću bazu

podataka, ta bi nam metodologija prouzročila vrlo visoke terenske troškove, neprihvatljive u okvirima ovog ni od

koga sponzoriranog rada. S druge strane, jeftinija metoda poštanskog anketiranja teško da bi imala

81

raspolaže se ni informacijama o broju i distribuciji migranata po pojedinim

pokrajinama/mjestima u Njemačkoj za sveukupni hrvatski migrantski korpus, odnosno za

pojedine njegove podsegmente podijeljene prema regiji i mjestu porijekla (što je, kad je u

pitanju odnos prema bankama, osobito prema pojedinačnim bankama, itekako relevantan

podatak), pa nije bio moguć ni stratifikacijski pristup formiranju uzorka.241

Ipak, nismo se željeli svesti na prigodni uzorak, koji bi s organizacijskog i troškovnog

aspekta bio najpogodniji, ali ne i dovoljno reprezentativan.

Stoga smo se oprijedijelili za kombiniranu metodu, polazeći od uzorka površina i

slučajnog odabira područja na kojima će se provesti ispitivanje. Na taj način smo obuhvatili

razmjerno široku mrežu lokacija u Njemačkoj (Bielefeld, Frankfurt, Hagen, Hamburg, Köln,

Mainz, München, Pfungstadt, Stuttgart) pokrivši tako zemljopisnu kartu (bivše) Zapadne

Njemačke po vertikalnoj i horizontalnoj osi.

Iako smo na svakoj od spomenutih lokacija koristili situacije prigodnog okupljanja

naših potencijalnih ispitanika, sistematske pogreške koje bi time mogle biti prouzročene

nastojali smo otkloniti brojem i raznovrsnošću korištenih prigoda. Upitnik je namjerno

primijenjen u nizu vrlo raznovrsnih situacija okupljanja (npr. domovinske udruge, katoličke

misije, ugostiteljski objekti, sportsko-rekreativni sadržaji, kulturno-zabavne prigode i drugo),

koristeći dakle što različitije povode i mjesta gdje se hrvatski migranti nastanjeni u Njemačkoj

zatiču neovisno o stupnju obrazovanja, zanimanju, imovnom statusu i drugim socio-

demografskim obilježjima. 242

Namjerno nismo kontrolirali (ciljano selekcionirali) sociodemografska obilježja

ispitanika: dob,243

spol, stručnu spremu, vrstu posla, obiteljski i socioekonomski status i

drugo, želeći da se po zakonu slučaja oni u uzorku nađu razmjerno njihovom brojnom stanju u

ukupnoj populaciji, definiranoj kako je prethodno navedeno.

5.1.5. Metodologijska ograničenja

Reprezentativnost uzorka

Već smo istakli na koje smo načine u datim, višestruko otežavajućim okolnostima

pokušali formirati što reprezentativniji uzorak. Čini se da smo u tome, kao što će se pokazati u

potpoglavlju 5.2. o strukturnim obilježjima uzorka, gdje stanje u uzorku uspoređujemo s

populacijskim, po svemu sudeći i uspjeli.

zadovoljavajući povrat anketa “iz države u državu,” poglavito jer je riječ o tako osjetljivoj temi: ušteđevini i

(ne)korištenju banaka. 241

Uobičajeni postupak kod anketiranja u kućanstvima, gdje se najčešće polazi od kriterija udjela

ispitivane populacije po pojedinim regijama, zatim po mjestima prema kriteriju veličine, a potom se vodi računa

da u uzorak uđe određeni broj (po proporcionalnom ili neproporcionalnom ključu) ispitanika koje karakteriziraju

i druga relevantna obilježja, već ovisno o kakvom se ispitivanju radi (obično su to spol i dob, stupanj

obrazovanja, zaposlenički status, te drugo), ili se to pak prepušta slučaju. 242

Tijekom pripremnih radnji u svakoj od navedenih prigoda osigurali smo lokalne pomagače, kako

bismo otklonili bojazan da neki neželjeni, a unaprijed nekontrolabilan sistematski faktor ne ugrozi

reprezentativnost prikupljenih rezultata. 243

Po prirodi stvari, kao rezultat našeg fokusiranja na zaposlene osobe, sužen je jedino dobni raspon

koji u uzorku počinje tek od 17. godine života, budući da nas mlađe osobe u ovom kontekstu nisu ni interesirale

jer ne ostvaruju prihode i ni ne ulaze u populaciju, kako je ovdje definirana.

82

Naknadnu kontrolu reprezentativnosti nekog uzorka moguće je provesti ispitivanjem

statističke značajnosti eventualnih razlika između uzorka i ukupne populacije u pogledu

zastupljenosti niza relevantnih obilježja, koja se smatraju važnima i utjecajnima s aspekta

predmeta konkretnog ispitivanja.

Prethodno smo ukazali na činjenicu da o mnogim relevantnim obilježjima našeg

segmenta (tj. o njihovoj pojavnosti i načinu distribuiranja u ukupnoj ciljnoj populaciji), ne

postoje noviji i precizni podaci. To uostalom i jest razlog što smo pretražujući brojne

sekundarne izvore u sklopu ovog rada nastojali obraditi obilježja ciljnog segmenta i tome

posvetili jedno od prethodnih poglavlja (poglavlje 4.).

U tablicama izloženima u potpoglavlju 5.2. usporedili smo obilježja našeg uzorka i

populacije onoliko koliko je to bilo moguće, tj. u mjeri u kojoj se uopće raspolaže podacima o

ciljnom segmentu. Vizualnom provjerom i logičkom analizom usporednih podataka244

može

se zaključiti da naš uzorak odražava stanje u populaciji kojoj pripada i koju na

zadovoljavajući način reprezentira.

Veličina uzorka

U pogledu veličine uzorka, već smo naveli da baratamo s rezultatima 404 ispitanika

koji su u svakom pogledu zadovoljili postavljene kriterije koji definiraju osnovni skup

(populaciju).245

S jedne strane, ovom se broju može prigovoriti kao razmjerno malom, ako se kreće od

načelnog stajališta da je veći uzorak vjerojatno precizniji i pouzdaniji. S druge strane - s

aspekta poznavanja troškova i organizacijsko-tehničkih problema koje je trebalo prevladati

tijekom terenskog rada u stranoj zemlji - uzorak se može smatrati itekako velikim, poglavito

jer je riječ o opsežnijem anketnom upitniku kojim se problem istraživanja nastojao što je

moguće obuhvatnije sagledati.246

S metodološkog aspekta, s obzirom da su poštivane procedure vezane uz

reprezentativnost uzorka, broj od preko četiri stotine ispitanika držimo više nego

zadovoljavajućim. To tim više što predmet istraživanja nisu toliko kvantitativni pokazatelji,

već se naš ciljni segment želio sagledati s kvalitativnog aspekta, kad su u pitanju njihove

preferencije glede banaka i bankarskih usluga.247

Dodatnu podršku ovom našem stajalištu daje i homogenost uzorka, kada je riječ o

samom predmetu ispitivanja. Naime, iako je uzorak po nizu sociodemografskih obilježja

dakako heterogen, u potpoglavlju 5.3. vidjet će se da su njihovi odgovori prilično homogeni,

kad su u pitanju informiranost, mišljenja, stavovi i povjerenje u hrvatske banke.

244

U datim okolnostima nije imalo smisla, a slobodni smo reći ni potrebe, ispitivati statističku

značajnost razlika između uzorka i populacije. 245

Kao što će se kasnije pobliže objasniti, osim unaprednog definiranja ključnih kriterija za definiranje

osnovnog skupa i njegovih jedinica, u pojedina pitanja ugradili smo kontrolne modalitete odgovora, kako bismo i

naknadno mogli eliminirati ispitanike koji ne ulaze u osnovni skup (učenike/studente, domaćice i druge

uzdržavane članove obitelji). 246

Upitnik je u izvornom obliku u presavijenom A3 formatu obostranog tiska, a u Privitku rada zauzima

5 A4 stranica zbog različitih margina i preloma. Upitnik sadrži 31 pitanje, najčešće multiplog izbora, zbog čega

je njegova primjena u prosjeku zahtijevala cca 25 minuta, a kod dijela ispitanika i duže vrijeme. 247

Citat: “Uzorci čija je namjena prikupljanje manje značajnih kvantitativnih ili pretežno kvalitativnih

pokazatelja kreću se od nekoliko desetaka jedinica do nekoliko stotina.” Prema: Marušić, Mira: Istraživanje

tržišta, Informator, Zagreb, 1992.

83

Sadržajni obuhvat anketnog upitnika

Upitniku se može prigovoriti da nije obuhvatio i detaljnije razradio sva pitanja koja su

potencijalni predmet istraživačkog interesa, kada je riječ o preferencijama migrantskog

segmenta pri izboru banaka i bankarskih usluga. Dakako, unaprijed se slažemo s takvim

stajalištem.

Ipak, iako nas je itekako zanimao i niz drugih pitanja vezanih uz doživljavanje i

reagiranje migrantskog segmenta, morali smo se svesti na “razumnu” veličinu upitnika vodeći

računa o “anketnoj toleranciji ‘prosječnog’ ispitanika” te o razumljivosti pitanja, a za one

sklone detaljnijem obrazlaganju i posebno motivirane kao alternativu smo ponudili

mogućnost otvorenih odgovora.

Nedostaci anketnog postupka

Uvijek kad se aktualno ili buduće ponašanje ispitanika nastoji zahvatiti preko njegovih

verbalnih iskaza (a ne na temelju njihovog stvarnog, manifestnog ponašanja), izlažemo se

određenoj prognostičkoj pogrešci. Ta pogreška proizlazi iz činjenice da se mišljenja, stavovi i

iskazane namjere ljudi ne odražavaju uvijek u njihovom stvarnom ponašanju. Ljudsko

ponašanje je uvjetovano i drugim faktorima (unutarnjim i vanjskim) koji se anketnim

istraživanjem ili uopće ne mogu zahvatiti, ili se ne mogu obuhvatiti u odnosu na sve

relevantne (utjecajne) aspekte i okolnosti, koji “u konačnici” utječu na određenu odluku.

Kao i svaka druga anketa, i naša podliježe navedenim manjkavostima. No, mi ni

nismo imali pretenzije prognozirati buduće ponašanje aktualnih i potencijalnih korisnika

bankarskih usluga koji pripadaju migrantskoj populaciji, već ukazati na pojedina obilježja

njihovog doživljavanja i reagiranja koja mogu biti utjecajna u tom smislu.

Kako se, prema našem saznanju, radi o razmjerno rijetko ispitivanoj temi/ segmentu,

naše rezultate smatramo dobrodošlim polazištem za eventualna buduća istraživanja ove

društveno iznimno važne teme, kao i ovog posebno atraktivnog aktualnog i potencijalnog

tržišnog segmenta.

5.2. Strukturalna obilježja uzorka

Od općih sociodemografskih obilježja uključili smo spol, dob, obiteljski status i

stručnu spremu ispitanika, a njihov migrantski status obuhvatili smo kroz sljedeća obilježja

boravka i rada u Njemačkoj: ukupno trajanje boravka i rada, zajednički/odvojeni život od

obitelji te zaposlenički status i vrstu radnog radnog mjesta u inozemstvu.

5.2.1. Struktura uzorka s obzirom na opća socio-demografska obilježja

U ovom poglavlju smo u tablicama 48. - 51. predočili strukturu uzorka s obzirom na

opća obilježja ispitanika: spol, dob, stupanj stručne spreme i obiteljski status. Gdje god smo

raspolagali komparabilnim podacima, prikazali smo i odgovarajuće podatke za ukupnu

populaciju (za segment naših migranata - radnika u Njemačkoj), s tim da se uglavnom radi o

podacima iz popisa stanovništva 1991., ako nije naznačeno drugačije.

84

Tablica 48. Spolna struktura uzorka migranata u Njemačkoj, naši podaci 1999.

Spol 248

Uzorak Populacija

249

% f %

1 Muški 235 58,2 60,2

2 Ženski 169 41,8 39,8

Ukupno ispitanika: 404 100,0 100,0

Tablica 49. Dobna struktura u uzorku

Dob (broj godina) 250

Uzorak Populacija 251

% f %

1 15 - 19 18 4,5 1,6

2 20 - 39 178 44,0 38,6

3 40 - 59 170 42,1 56,5

4 60 i više 38 9,4 3,3

Ukupno ispitanika: 404 100,0 100,0

Tablica 50. Stupanj obrazovanja u uzorku

Školska sprema 252 Uzorak Populacija 253

% f % 254

1 Osnovna škola 67 16,6 49,6

2 Srednja škola 263 65,3 39,9

3 Viša škola 44 10,9 4,4

4 Fakultet; zvanje: mg. ili dr. 29 7,2 6,1

5 Ostalo /nepoznato/ 1 - -

Ukupno odgovorilo: 404 100,0 100,0

248

Pitanje br. 1 Upitnika (vidjeti Privitak rada). 249

Popisni podaci 1991. prema Tablici 36. u potpoglavlju 4.3.5. 250

Pitanje br. 2 u Upitniku (Privitak rada). 251

Za ove potrebe saželi smo podatke popisa 1991. iz Tablice 34., potpoglavlje 4.3.4., uz napomenu da

su relativne vrijednosti za populaciju preračunate izostavljajući kategoriju “nepoznato” zbog njene razmjerno

velike zastupljenosti (10 %). 252

Pitanje br. 7 Upitnika, Privitak rada. 253

Za potrebe ove usporedbe poslužili smo se popisnim podacima iz 1991., saževši podatke iz Tablice

37., potpoglavlje 4.3.6. Kategorije “nezavršena osnovna škola” i “završena osnovna škola” sveli smo na skupnu

kategoriju “osnovna škola,” dok su svi ostali stupnjevi stručne spreme evidentirani prema načelu završene škole. 254

Relativne frekvencije izračunate su na bazi N = 403.

85

Tablica 51. Obiteljski status

Obiteljski status 255 Uzorak Populacija 256

% f %

1 Neudata - neoženjen 112 27,7 -

2 Udata - oženjen 219 54,2 -

3 Rastavljena - rastavljen 41 10,1 -

4 Udovac - udovica 32 7,9 -

Ukupno: 404 100,0

Iz gornjih tablica vidljivo je da je spolni sastav našeg uzorka sukladan podacima za

ukupnu migrantsko-radničku populaciju u Njemačkoj slijedom popisnih godina, tijekom kojih

je udjel žena blago rastao, iznoseći 36,8 % (u 1971.), zatim 39,5 % (u 1981.) te 39,8 % u

posljednjoj, 1991. popisnoj godini.

Dob naših ispitanika kreće se u rasponu od 17 do 73 godine (jer smo u uzorak uvrstili i

osobe koje su u Njemačkoj stekle mirovinu), a prosječno iznosi 40,3 godina. Za usporedbu,

prosječna dob u segmentu migranata približno je iznosila 30,7 godina za 1971., 37,6 godina

za 1981. te najviših 41,2 godine u 1991., s tim da se u međuvremenu i računalo na određeno

prosječno “pomlađivanje” segmenta.257

U odnosu na usporedne popisne podatke, razmjerno je

povećan broj mlađih osoba, ali i osoba u poznijoj dobi, što se i očekivalo. To je ujedno i

razlog što se tzv. “prosječna dob” nije još značajnije promijenila u pravcu mlađe dobi.

U pogledu obrazovne strukture, velika razlika populacija 1991. - uzorak 1999. upućuje

na daljnji rast više i visoko obrazovanih osoba među migrantima u Njemačkoj, a najveća

razlika odnosi se na udjel srednjoškolski obrazovanih kadrova koji je u uzorku bitno veći, dok

je udjel osoba u kategoriji “osnovna škola” razmjerno manji u odnosu na populaciju. Ti

podaci dosljedno slijede trend porasta srednjoškolski obrazovanih osoba u populaciji

migranata (Tablica 37., potpoglavlje 4.3.6.), što se nakon proteka 9 godina od posljednjeg

popisa i očekivalo.

Za obiteljski status ne raspolažemo odgovarajućim usporednim pokazateljima koji bi

vrijedili za ciljni segment (populaciju). Pretpostavljamo da bi podaci za stanovništvo Hrvatske

mogli ukazivati na nešto veći udjel oženjenih/udatih i nešto manji broj razdvojenih parova u

odnosu na stanje u našem uzorku, što se po logici stvari može očekivati, uzmu li se u obzir

uvjeti života naših migranata i učestala odvojenost od obitelji koja karakterizira ovaj segment.

255

Pitanje br. 5 Upitnika, Privitak rada. 256

U konzultiranim statističkim podacima i stručnim izvorima nismo našli ovu vrstu podataka o

migrantskoj populaciji. 257

Prema: Nejašmić, Ivo; Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s njima borave,

IMIN, Zagreb, 1995.

86

5.2.2. Sastav uzorka prema pojedinim obilježjima boravka i rada u inozemstvu

Uz dužinu boravka i rada u inozemstvu te zajednički/odvojeni život od obitelji, u ovu

skupinu varijabli uvrstili smo i zaposlenički status i vrstu posla obavljanog u Njemačkoj.258

Tablica 52. Broj godina provedenih u Njemačkoj

Broj godina u

Njemačkoj 259

Uzorak Populacija 260

% f %

1 Do 5 76 18,8 -

2 6-10 71 17,6 -

3 11-20 88 21,8 -

4 21-30 129 31,9 -

5 30 i više 40 9,9 -

Ukupno: 404 100,0 -

Tablica 53. Godine radnog staža u Njemačkoj

Godine staža u

Njemačkoj 261

Uzorak Populacija 262

% f %

1 Do 5 138 34,2 22,8

2 6-10 72 17,8

3 11-20 79 19,5

77,2 4 21-30 91 22,6

5 30- i više 24 5,9

Ukupno: 404 100,0 100,0

Tablica 54. Zajednički/odvojeni život od obitelji

Život s obitelji 263

Uzorak Populacija

264

% f %

1 Da (živi s obitelji) 201 49,8 -

2 Djelomično da (s dijelom obitelji) 117 29,0 -

3 Ne (živi odvojeno od obitelji) 86 21,3 -

Ukupno: 404 100,0 -

258

Ovu smo varijablu uvrstili u “obilježja boravka i rada u inozemstvu” iz razloga što su migranti često

upućeni na poslove koji im se nude, a ne na obavljanje temeljnog zanimanja za koje su se prethodno školovali. 259

Pitanje br. 3 Upitnika, Privitak rada. 260

O ovom obilježju nema raspoloživih podataka za naš ciljni segment. 261

Pitanje br. 4 Upitnika, Privitak rada. 262

Za ove potrebe iznijeli smo podatke popisa 1991. iz Tablice 33, potpoglavlja 4.3.3., gdje je

populacija podijeljena u dvije grube kategorije “do 10 godina” i “10 i više godina,” uz napomenu da smo

relativne vrijednosti preračunali izostavljajući kategoriju “nepoznato” zbog njene razmjerno velike zastupljenosti

u popisnim podacima (13 %). 263

Pitanje br. 6 Upitnika, Privitak rada. Da bismo otklonili semantički problem koji se povezuje s

pojmom obitelj (eventualnu dvojbu vezanu uz pojam “šire,” odn. “uže” obitelji), pitajući ispitanika živi li s njim

u inozemstvu i njegova obitelj, nju smo definirali kao one članove obitelji koji bi s njim u zajednici živjeli i

inače, tj. kad se on ne bi nalazio na radu izvan domovine. 264

Podaci nisu raspoloživi.

87

Tablica 55. Zaposlenički status

Zaposlenički status ispitanika 265

Uzorak Populacija

266

%

Stanovništvo

Hrvatske % 267

f %

1 Da - kod nekog poslodavca 273 67,6 - 64,0

2 Da - u samostalnoj djelatnosti 42 10,4 -

3 Ne - traži posao 37 9,2 - 13,6

4 Ne - prima mirovinu 40 9,9 - 22,3

5 Ostalo 12 3,0 - -

Ukupno: 404 100,0 - 100,0

Tablica 56. Vrsta posla (radnog mjesta)

Vrsta radnog mjesta 268

Uzorak Populacija

% 269

Stanovništvo

Hrv. % 270

f %

1 Nekvalificirani radnik (NKV/PKV) 76 18,8 - 4,0

2 Kvalificirani radnik (KV/VKV) 180 44,6 - 28,3

3 Poslovođa, šef srednje/niže razine 35 8,7 - 4,1

4 Šef visoke razine 3 0,7 - 3,2

5 Službenik u administr., upravi i sl. 15 3,7 - 18,0

6 Stručnjak VŠS, VSS 16 4,0 - 11,4

7 Slobodna profesija 7 1,7 - 4,7

8 Penzioner 34 8,4 - 21,0

9 Ostalo 37 9,2 5,2

10 Bez odgovora 1 0,2 - -

Ukupno: 404 100,0 - 100,0

265

Pitanje 8. Upitnika, Privitak rada. Među ponuđenim odgovorima ovdje smo namjerno predvidjeli i

kategoriju “ne radim i ne tražim posao” radi dodatne kontrole ispitanika u kategoriji “uzdržavanih članova” koji

bi eventualno greškom ušli u uzorak. Ova kategorija ima eliminacijsku funkciju pa se stoga u ukupnoj strukturi

uzorka ni ne pojavljuje (f = 0). Kategoriju “ne radim, ali tražim posao” uvrstili smo u uzorak jer su u pitanju

osobe koje su doduše privremeno nezaposlene, ali su orijentirane na zaposlenje i stjecanje prihoda u inozemstvu. 266

Podaci nisu raspoloživi. 267

Sumirano prema podacima već citiranog istraživanja Hendal-a iz prosinca 1998. (vidjeti fusnotu

118.), isključivši iz izračuna uzdržavane članove koji ne traže posao: kućanice, učenike i studente. 268

Pitanje br. 9 Upitnika, Privitak rada. Među ponuđenim odgovorima u upitnik smo uvrstili i kategorije

koje se odnose na uzdržavane članove (“domaćica” i “učenik-student”), također kao eliminacijske varijable, pa

se te kategorije ni nisu mogle naći u strukturi uzorka (f = 0). Kategorija “ostalo” praktički je obuhvatila osobe

koje trenutačno nemaju zaposlenje, a u prethodnom su pitanju zaokružile odgovor “tražim posao.” Skrenuli

bismo pozornost i na minimalnu razliku između čestine odgovora “primam penziju” iz prethodnog pitanja o

zaposleničkom statusu (9,9 %) i odgovora “penzioner” u ovom pitanju (8,4 %), gdje je riječ o 1,5 % slučajeva

osoba koje primaju mirovinu, ali još uvijek radom ostvaruju dodatne prihode. U nastavku statističke obrade

kategoriju “umirovljenika” sačinjavat će osobe koje su ostvarile pravo na mirovinu, bez obzira ostvaruju li i

dodatne prihode u nekom poslije-mirovinskom radnom angažmanu. 269

Ne raspolažemo odgovarajućim podacima novijeg datuma. 270

Samo radi ilustracije, služimo se podacima već citiranog istraživanja Hendal-a iz prosinca 1998.,

isključivši iz njihovog izračuna uzdržavane članove koji ne traže posao (kućanice, učenike i studente).

88

Prosječna vrijednost uzorka za godine boravka u Njemačkoj iznosi 17,7 godina, a za

godine rada 13,7 godina, s tim da su među najzastupljenijima kategorije 0-5 te 21-30 godina.

Usporedne popisne podatke imamo jedino za varijablu “godine rada u inozemstvu” i to u

samo dvije kategorije: do 10, odn. preko 10 godina. Godine 1991. radnika starijih po

migrantskom radnom stažu bilo je znatno više nego mlađih, u omjeru 77,2 : 22,8. Omjer

starijih i mlađih po stažu u našem uzorku je bitno drugačiji i iznosi 48,0 : 52,0. Taj je nalaz

potpuno očekivan jer je u međuvremenu došlo do vidnog “pomlađivanja” migrantskog

korpusa iz razloga pobliže objašnjenih u potpoglavlju 4.3.3.271

Za varijable zajednički/odvojeni život te zaposlenički status, odn. vrsta posla ne

raspolažemo odgovarajućim novijim podacima za populaciju, pa smo ondje gdje smo to mogli

samo radi ilustracije naveli novije usporedne podatke Hendal-a za stanovništvo Hrvatske

(tablice 54. i 55., podaci iz 1998.). Dakako, određene razlike između ova dva uzorka koja

prezentiraju stanovništvo Hrvatske i migrantsko stanovništvo su evidentne (manja

nezaposlenost, manji udjel umirovljenika, manje osoba na poslovima službenika i stručnjaka,

a više na nekvalificiranim poslovima u kategoriji migranata), ali i sasvim očekivane.

U svakom slučaju, vizualnom kontrolom i logičkom analizom usporednih podataka za

uzorak, odn. za populaciju iznesenih u tablicama ovog poglavlja nismo naišli ni na kakve veće

nelogičnosti, temeljem kojih bismo imali razloga sumnjati u reprezentativnost našeg uzorka.

Na kraju ovog potpoglavlja možda treba obrazložiti i razlog zbog kojeg smo odlučili

uključiti i privremeno nezaposlene migrante, a to je trenutačno razmjerno visoka stopa

nezaposlenosti među migrantima u Njemačkoj. Za 1996. imamo podatak o čak 18,9 %

nezaposlenih, ali radilo se podatku za sve migrante bez obzira na zemlju porijekla, kao i o

najvišoj vrijednosti unazad 20-ak godina (primjerice, u 1991. nezaposlenih migranata bilo je

10,7 %).272

271

Prirodno-biološki činitelji doveli su do masovnog umirovljenja i odljeva umirovljenih migranata,

koji su bili u migraciji od 60-tih i 70-ih godina; novi migracijski tijekovi doveli su mlađu radnu snagu, a dijelom

su za rad stasali i uzdržavani članovi obitelji. 272

Prema: Facts and Figures on the Situation of Foreigners in the Federal Republic of Germany; The

Federal Government’s Commissioner for Foreigners’ Affairs, March 1997.

89

5.3. Prikaz i komentar rezultata istraživanja

U ovom dijelu rada izložit ćemo naše primarne podatke: rezultate dobivene terenskom

primjenom anketnog upitnika na slučajnom uzorku hrvatskih migranata koji žive i rade u

Njemačkoj.

Za sve ispitivane varijable prezentirat ćemo odgovarajuće tablične i/ili grafičke

prikaze, nastojeći dati što sažetiju deskripciju temeljnih nalaza i pokazatelja te istaknuti

analitički značajne aspekte, koji iz ovih rezultata proizlaze.

5.3.1. Informiranje o uslugama i poslovanju hrvatskih banaka

Dio upitnika posvetili smo pitanjima koliko je ovaj segment bankarskih korisnika

upoznat sa štednom i kreditnom ponudom hrvatskih banaka, te koji komunikacijski kanali

dominantno pridonose njihovoj informiranosti o uslugama i poslovanju hrvatskih banaka.

Procijenjena razina informiranosti

Odgovarajući na pitanje koliko znaju o štednim i kreditnim uvjetima koje nude

hrvatske banke,273

ispitanici su na skali 1 - 5 (od jako loše do jako dobro) sami procjenjivali

razinu vlastite informiranosti u odnosu na sljedeće elemente bankarske ponude:

a) uvjeti štednje za građanstvo (kamate na neoročenu i oročenu štednju)

b) stambeni i drugi krediti za građanstvo (kamate, rokovi otplate, iznos pologa,

potrebne garancije)

c) poslovno-investicijski krediti za poduzeća (kamate, rokovi otplate, iznos

pologa, potrebne garancije).

Iz Tablice 57. i Grafičkog prikaza 8. vidljivo je da je distribucija njihovih odgovora za

sva tri ispitivana aspekta informiranosti upadljivo asimetrična, značajno odstupajući od

normalne krivulje u pravcu negativnih vrijednosti. “Jako loše” i loše” informiranih kad su u

pitanju stambeni i drugi krediti za građanstvo je čak 71 % ispitanika, kad su u pitanju uvjeti

štednje 69 % ispitanika, a u pogledu uvjeta poslovnog kreditiranja ipak nešto manje: 65 %. S

druge strane, “dobro” i “jako dobro” informiranima procjenjuje se svega oko 5 % ispitanika,

otprilike podjednako u sve tri ispitivane kategorije.

Premda je uzorak po mnogočemu heterogen (zajedničko obilježje im je rad u

Njemačkoj, ali ispitanici se razlikuju po obilježju spola, dobi, stupnja obrazovanja i dr.),

njihovi odgovori pokazuju razmjerno malu raspršenost,274

tj. uže se koncentriraju oko

karakterističnih zajedničkih vrijednosti. To posebno ističemo jer se, kao što će se kasnije

vidjeti, koncentracija oko zajedničkih vrijednosti registrirala i u pitanjima koja se odnose na

mišljenja i stavove ispitanika. Kada je u pitanju njihov odnos prema hrvatskim bankama, po

svemu sudeći radi se o razmjerno homogenoj skupini.

Prosječne vrijednosti275

u ukupnom uzorku kreću se oko ocjene 2, tj. “loše informiran”

s tim da je prosječna ocjena informiranosti ipak najveća za poznavanje uvjeta poslovno-

273

Pitanje 11. Upitnika, Privitak rada. 274

Vrijednosti standardne devijacije σ iznose 0,92, zatim 0,85 te 0,89. 275

U smislu statističke obrade, zbog Lickertove skale i asimetričnosti distribucijskih krivulja moglo bi

nam se prigovoriti zbog upotrebe parametrijskih postupaka kao što su aritmetičke sredine M i standardna

devijacija σ. Međutim, druge mjere koncentracije i raspršenja rezultata ne bi mogle pokazati fine razlike u

odgovorima naših ispitanika, budući da i medijan i mod kao grubi indikatori središnje vrijednosti iznose 2 za sve

ispitivane varijable. Stoga napominjemo da smo dakako svjesni odstupanja dobivenih distribucijskih krivulja od

90

investicijskog kreditiranja (M = 2,12) i kreditiranja za građane (M = 2,11), a nešto je niža kad

je u pitanju poznavanje uvjeta štednje (M = 2,03).

Tablica 57. Razina informiranosti uzorka migranata u Njemačkoj o štednim i kreditnim uvjetima

hrvatskih banaka; distribucija njihovih ocjena (f, %) i prosječna ocjena (M, σ), naši podaci 1999.

Informiranost o

uvjetima:

Distribucija odgovora ispitanika: 276

procjene informiranosti na skali od 1 do 5

Prosječna

ocjena svih

ispitanika

jako loše loše osrednje dobro jako dobro

M σ 1 2 3 4 5

f % f % f % f % f %

a) štednje za građanstvo 136 33,9 140 34,9 104 25,9 18 4,5 3 0,8 2,03 0,92

b) stambenog i drugog

kreditiranja građana 95 23,8 189 47,4 95 23,8 16 4,0 4 1,0 2,11 0,85

c) poslovnog i investicij.

kreditiranja poduzeća 110 27,9 148 37,5 120 30,4 13 3,3 4 1,0 2,12 0,89

Grafički prikaz 8. Razina informiranosti migranata u Njemačkoj o uvjetima štednje, stambenim i

poslovnim kreditima koje nude hrvatske banke; distribucija njihovih ocjena (%)

Samo radi ilustracije, u Grafičkom prikazu 9. iznosimo i distribuciju procjena vlastite

informiranosti dobivenu na uzorku stanovnika Hrvatske u tradicionalnom Bank Poll

istraživanju Privrednog Vjesnika i Studija Weber u istom razdoblju (lipnja 1999.).277

Gaussove normalne distribucije u negativnom smjeru, kao i ordinalnog karaktera naših brojčanih podataka, ali

smo se radi ilustriranja ustanovljenih, doduše blagih razlika, odlučili u tablicama iznijeti vrijednosti M i σ. 276

Na pitanje ad a) nisu odgovorila 3 ispitanika, ad b) 5 te ad c) 9 ispitanika, tako da se apsolutne i

relativne vrijednosti distribucije odgovora (f, %) kao i aritmetička sredina (M) i standardna devijacija (σ) temelje

na: a) N = 401; b) N = 399; c) N = 395 ispitanika. 277

Izvor: Bank Poll istraživanje Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz druge polovice lipnja 1999.,

objavljeno u Privrednom Vjesniku od 12. srpnja 1999.; autor članka: Ivan Burić. Istraživanje je provedeno u

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

jako loše (1) loše (2) osrednje (3) dobro (4) jako dobro (5)

% i

spit

an

ika

a) štednja za građanstvo b) stambeno i dr. kreditiranje građana

c) poslovno i inv. kreditiranje poduzeća

91

Grafički prikaz 9. Procjene vlastite upoznatosti sa stanjem u hrvatskom bankarstvu dobivene na

uzorku stanovnika Hrvatske; lipanj 1999.

Kao što je bilo i za očekivati, za razliku od migranata, uzorak stanovnika Hrvatske je

svoju informiranost procijenio, prosječno govoreći, razmjerno visokom (57 % njih smatra da

su vrlo dobro ili donekle dobro upoznati sa stanjem u hrvatskom bankarstvu), pa je i njihova

distribucija tkđ. asimetrična, ali s pozitivnim predznakom, tj. u pravcu viših vrijednosti. Iako

rezultati iz niza metodoloških razloga nisu međusobno statistički usporedivi,278

razlike između

ove dvije ispitivane skupine više su nego evidentne.

Najčešće korišteni izvori informacija

Ispitanike smo pitali i koji su njihovi izvori informacija o uslugama i poslovanju

hrvatskih banaka,279

tražeći da izaberu između već ponuđenih odgovora, jer je - na temelju

pilot faze te u okviru odabrane metodologije istraživanja - to bilo najuputnije. Od ponuđenih

10 mogućnosti (vidljive su iz Tablice 59.) izbor smo im ipak ograničili na tri najvažnije jer

smo željeli ustanoviti izvore informacija koji su za ovaj segment najdominantniji, a time

vjerojatno i najutjecajniji.

Iz Tablice 58. razvidno je da je tek nešto više od polovine ispitanika iskoristilo

mogućnost zaokruživanja više od jednog odgovora, s tim da je manje od trećine zaokružilo

maksimalno moguća tri odgovora.

To bi značilo da je u okviru teoretski širokog raspona komunikacijskih kanala našim

ispitanicima u praksi dostupan samo manji broj njih. Ili, alternativno, da su pripadnici ciljnog

sedam temeljnih hrvatskih regija, u svakoj u jednom gradskom i tri seoska naselja, uz kontrolu spolne i dobne

pripadnosti; N = 500. 278

Rezultati nisu statistički komparabilni s našima, pa ih koristimo tek za ilustraciju ustanovljenih

razlika jer se u Bank Poll-u formulacija pitanja odnosi na stanje u bankarstvu i predviđa 4 kategorije procjene

(naše se odnosi na usluge i poslovanje hrvatskih banaka i imalo je 5-stupanjsku skalu procjene) te jer je Bank

Poll istraživanje provedeno telefonski, a ne kao naše - osobnim kontaktom na terenu. 279

Pitanje 10. Upitnika - Privitak rada.

0,0

5,0

10,0

15,0

20,0

25,0

30,0

35,0

40,0

45,0

Uopće ne Uglavnom ne Donekle dobro Vrlo dobro

% i

spit

an

ika

Upoznatost sa stanjem u hrvatskom bankarstvu

92

segmenta skloni koristiti i procjenjivati najvažnijima manji broj odabranih izvora informacija

(prosječna vrijednost broja izvora za Tablicu 58. iznosi 1,8).

Tablica 58. Distribucija odgovora uzorka migranata u Njemačkoj s obzirom na broj najčešće

korištenih izvora informiranja o hrvatskim bankama

Frekvencije ispitanika prema ukupnom broju zaokruženih

odgovora o najvažnijim izvorima informacija f %

- ukupno zaokružena po 3 odgovora 118 29,2

- ukupno zaokružena po 2 odgovora 91 22,5

- ukupno zaokružen po 1 odgovor 190 47,0

- bez odgovora 5 1,2

Ukupno 404 100,0

U Tablici 59. dali smo podatke o apsolutnoj i relativnoj učestalosti pojedinih odgovora

koji ukazuju na najčešće izvore informacija korištenih u našem uzorku.

Tablica 59. Distribucija odgovora o izvorima putem kojih se migranti u Njemačkoj najčešće

informiraju o uslugama i poslovanju hrvatskih banaka

Rang Izvori/kanali informacija o hrvatskim bankama f 280

% 281

1 iz razgovora s rodbinom i prijateljima koji žive u Hrvatskoj 157 38,9

2 u hrvatskim bankama kad posjećuju Hrvatsku 133 32,9

3 preko novina koje čitaju 122 30,2

4 preko drugih medija (radio, TV) 113 28,0

5 iz razgovora s Hrvatima nastanjenima u Njemačkoj 80 19,8

6 preko domovinskih udruga, klubova i sl. 39 9,7

7 u hrvatskim bankama koje postoje u Njemačkoj 28 6,9

8 preko reklamnih prospekata banaka 25 6,2

9 kroz telefonske ili faks-kontakte s hrvatskim bankama 14 3,5

10 preko hrvatskog veleposlanstva i drugih institucija države 10 2,5

11 ostalo 5 1,2

11 bez odgovora 5 1,2

Ukupno 731 181,0

Skoro trećina ispitanika informira se o uslugama i poslovanju hrvatskih banaka u

samim poslovnicama prilikom posjeta domovini, što nije zanemariv broj, tako da je ovaj izvor

zauzeo visoko, drugo po redu mjesto među ponuđenim izvorima informiranja. To ukazuje da

određeni - aktualni ili potencijalni - interes za korištenje pojedinih usluga hrvatskih banaka

svakako postoji te da naše banke, u najmanju ruku, imaju priliku najizravnije se predstaviti

skoro trećini ovog ciljnog segmenta. U kojoj je mjeri migrantska skupina dugoročno spremna

orijentirati se na poslovanje s hrvatskim bankama, to je drugo pitanje, na koje ćemo pokušati

odgovoriti u nastavku rada.

280

Suma apsolutnih frekvencija prelazi broj ispitanika N = 404 zbog mogućnosti višestrukih odgovora i

iznosi 731. 281

Postotni udjeli svakog pojedinog odgovora izračunati su na bazi N = 404 ispitanika, a zbog

mogućnosti višestrukih odgovora suma relativnih frekvencija prelazi 100,0 %.

93

Ipak, prvi po redu važnosti (najučestaliji) vid informiranja je preko rodbine, prijatelja i

poznanika koji žive u Hrvatskoj. Skoro 40 % ispitanika daje veliku informacijsku važnost

upravo tom izvoru, a blizu 20 % uzorka među najvažnije izvore ubraja i informiranje preko

Hrvata nastanjenih u Njemačkoj (taj izvor rangiran je kao peti po redu važnosti).

S tim u vezi citirat ćemo International Journal of Bank Marketing: “Najefikasniji je

oblik komunikacije s potencijalnim klijentima posredstvom postojećih klijenata. Dobra

usmena predaja najpouzdaniji je način povećanja bančina ugleda, djelotvorniji od

oglašavanja.” 282

Aktualni primjeri vrlo negativnih iskustava štediša u Hrvatskoj i štediša iz dijaspore s

pojedinim hrvatskim bankama bez sumnje će se snažno odraziti kod svih korisnika, ali

osobito u ovom segmentu za koji smo ustanovili da mu je najdominantniji način informiranja

upravo “usmena predaja” - a radi se o itekako sugestivnom komunikacijskom kanalu!

I mediji se u ovom segmentu ubrajaju među izvore informiranja s razmjerno visokom

važnošću: blizu 30 % naših ispitanika informira se preko novina (treći izvor po redu

važnosti), a za nijansu manje, tj. cca 28 % putem TV i radijskih programa (četvrto mjesto na

rang-ljestvici). Neželjene efekte negativnog medijskog publiciteta već smo detaljnije

razmotrili u poglavlju 3, pa ih ovdje nećemo komentirati.

Može se međutim zaključiti da u ovim okolnostima, gdje ispitanici nisu cjelovito

informirani (Tablica 57. i Grafički prikaz 8.) i koriste vrlo mali broj ostalih komunikacijskih

kanala (Tablica 58.), a usmena predaja i mediji su među najključnijim izvorima informiranja

(Tablica 59.), negativni publicitet niza hrvatskih banaka, koji je i sam po sebi izrazito štetan,

može imati upravo katastrofalne posljedice u ovom ciljnom segmentu.

Naime, kao što je vidljivo iz Tablice 59., svi ostali komunikacijski izvori ponuđeni u

našem pitanju, kao što su poslovnice hrvatskih banaka u Njemačkoj, telefonske i elektronske

komunikacije s hrvatskim bankama, promidžbeni materijali banaka, mjesta okupljanja

migranata u Njemačkoj (domovinske i interesne udruge) i dr. u vrlo su malom broju slučajeva

svrstani među važne izvore informacija o hrvatskim bankama. Njihove relativne frekvencije

se u našem uzorku kreću se od ispod 10 % do manje od 3 %.

To bi značilo da hrvatske banke nedovoljno koriste komunikacijske kanale kojima bi

se, kada je u pitanju migrantska populacija u Njemačkoj, mogle poslužiti. Doduše, činjenica

je, a na to smo već skrenuli pozornost u potpoglavlju o metodologiji istraživanja (potpoglavlje

5.1.) i poglavlju o ciljnom segmentu (poglavlje 4.), da je zbog nedovoljnog registarskog

praćenja (nepostojanje popisa domaćinstava uporabljivog u svrhe marketing-istraživanja i

marketing-aktivnosti) ovaj segment otežano dostupan, zbog čega je provedba ovog terenskog

istraživanja u Njemačkoj i zahtijevala poseban strateško-metodološki pristup uz iznimne

komunikacijske napore.

Ipak, držimo da je velika šteta što hrvatske banke ne ulažu više marketinških napora

baš u ovom ciljnom segmentu. Da se poslužimo riječima samih ispitanika, citirat ćemo jednog

od njih: “Banke na području Njemačke trebale bi se više propagandno prikazivati, npr.

čestitati nam Božić i Novu Godinu, što su (nekadašnje - op.a.) Ljubljanska i Jugobanka

obvezno radile.”

282

Izvor: International Journal of Bank Marketing, No. 5, 1992.

94

U već spomenutom istraživanju na uzorku stanovnika Hrvatske iz lipnja 1999.,283

odgovori na pitanje koji su osnovni izvori informiranja iz kojih građani prikupljaju podatke o

stanju u bankarstvu bili su sljedeći:

Tablica 60. Usporedba najčešćih izvora informacija o bankama u uzorcima migranata u

Njemačkoj, odn. stanovništva Hrvatske

Način informiranja o stanju

u hrvatskom bankarstvu

Uzorak

stanovnika

Hrvatske (%)

Uzorak migranata u

Njemačkoj (%)

iz razgovora s prijateljima i znancima 34,2 38,9 284

odn. 19,8 285

čitajući novine 59,1 30,2

slušajući radio 38,2 28,0

286

gledajući TV 80,2

Usporede li se podaci međusobno, potvrđuje se da je “usmena predaja” razmjerno

zastupljeniji izvor informacija u migrantskom segmentu, dok se mediji, a među njima

posebno TV program, među stanovništvom Hrvatske učestalije navode kao izvor

informiranja.

283

Izvor: Bank Poll istraživanje Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz druge polovice lipnja 1999.,

objavljeno u Privrednom Vjesniku od 12. srpnja 1999.; autor članka: Ivan Burić. 284

Preko rodbine i prijatelja u Njemačkoj. 285

Preko Hrvata u Njemačkoj. 286

Preko drugih medija (radio, TV).

95

5.3.2. Mišljenje o uslugama hrvatskih banaka

U nastavku rada prelazimo na dio istraživanja koji se odnosi na stavove i mišljenja

ispitanika o našim bankama.

Da bismo ih obuhvatili na što pregledniji način, u jednom smo pitanju287

ponudili niz

tvrdnji koje se odnose na odabrane aspekte bankarskih usluga, tražeći od ispitanika da točnost

svake pojedine ocijeni na Lickertovoj ljestvici od 1 do 5, tj. od potpuno netočno do potpuno

točno. Tvrdnje su namjerno izražene u vidu pozitivnih stavova,288

a u Tablici 61. iznosimo ih

redoslijedom koji je korišten u samom pitanju.

U navedenoj tablici izložili smo distribucije odgovora ispitanika u odnosu na svaku

pojedinu tvrdnju (apsolutne i relativne frekvencije ocjena 1 - 5), kao i prosječne ocjene po

svakoj pojedinoj procjenjivanoj stavci:289

Tablica 61. Mišljenja i stavovi migrantskog segmenta o hrvatskim bankama; distribucija

procjena ispitanika u odnosu na niz ponuđenih tvrdnji

Tvrdnje o bankama:

Mislim da je to:

M 290

potpuno

netočno

prilično

netočno

ni točno ni

netočno

prilično

točno

potpuno

točno

1 2 3 4 5

f % f % f % f % f %

1. Imaju dobar ugled 115 29,3 122 31,1 138 35,2 17 4,3 0 0,0 2,15

2. Uživaju povjerenje građana 92 23,5 160 40,9 118 30,2 21 5,4 0 0,0 2,17

3. Kredit se dobije bez

komplikacija 117 30,0 134 34,4 116 29,7 22 5,6 1 0,3 2,12

4. Garancije za kredit (hipoteka,

jamci) su prihvatljive 84 21,7 139 35,9 129 33,3 33 8,5 2 0,5 2,30

5. Rokovi otplate kredita su

povoljni 86 22,2 117 30,2 149 38,5 34 8,8 1 0,3 2,35

6. Iznos kreditnog učešća je

prihvatljiv 75 19,4 130 33,6 154 39,8 25 6,5 3 0,8 2,36

7. Kamate na kredite su

prihvatljive 102 26,4 127 32,8 134 34,6 21 5,4 3 0,8 2,21

8. Novac je u njima siguran 114 29,1 132 33,7 134 34,2 11 2,8 1 0,3 2,11

9. Kamate na neoročenu

štednju su povoljne 78 20,2 107 27,6 161 41,6 29 7,5 12 3,1 2,46

10. Kamate na oročenu

štednju su povoljne 67 17,3 115 29,6 150 38,7 43 11,1 13 3,4 2,54

11. Novčane transakcije

su brze i pouzdane 97 24,9 99 25,4 147 37,7 34 8,7 13 3,3 2,40

287

Pitanje br. 15 Upitnika, vidjeti Privitak rada. 288

Naizmjenično korištenje pozitivnih i negativnih tvrdnji (što se u teoriji preporučuje) zbunilo bi

ispitanike s eventualnim jezičnim nesigurnostima i niže obrazovne razine, a prouzročilo bi i tzv. dvostruke

negacije, pa smo se radije odlučili za afirmativne formulacije čija eventualna sugestivnost, ako je i ima, naše

nalaze može učiniti samo ublaženijima u odnosu na stvarno stanje stvari. 289

Kategorija “bez odgovora” pojavila se u razmjerno malom broju slučajeva, slijedom po tvrdnjama:

12 slučajeva (za 1. tvrdnju), 13 (za 2.), 14 (za 3.), 17 (za 4.), 17 (za 5.), 17 (za 6.), 17 (za 7.), 12 (za 8.), 17 (za

9.), 16 (za 10.) te 14 slučajeva (za 11. tvrdnju). Radi preglednosti tablice relativne su vrijednosti izračunate na

bazi ispitanika koji su dali odgovor, tj. na bazi: N = 392 (za 1. tvrdnju), N = 391 (za 2.), N = 390 (za 3.), N = 387

(za 4., 5., 6. i 7. tvrdnju), N = 392 (za 8.), N = 387 (za 9.), N = 388 (za 10.) te N = 390 (za 11. tvrdnju). 290

I ovdje smo, kao što smo već naveli uz Tablicu 57., svjesni odstupanja dobivenih distribucijskih

krivulja od Gaussove normalne distribucije u negativnom smjeru, ali smo radi ilustriranja ustanovljenih, doduše

blagih razlika odlučili u tablicama 61.-66. služiti se parametrijskim mjerama: aritmetičkom sredinom (M) i

standardnom devijacijom (σ).

96

Grafički prikaz 10. Mišljenja i stavovi migrantskog segmenta o hrvatskim bankama; distribucija

procjena ispitanika u odnosu na niz ponuđenih tvrdnji, postotci (%)

0,0

5,0

10,0

15,0

20,0

25,0

30,0

35,0

40,0

45,0

1 2 3 4 5

1. Imaju dobar ugled

2. Uživaju povjerenje građana

3. Kredit se dobije bez komplikacija

4. Garancije za kredit (hipoteka, jamci) su prihvatljive

5. Rokovi otplate kredita su povoljni

6. Iznos kreditnog učešća je prihvatljiv

7. Kamate na kredite su prihvatljive

8. Novac je u njima siguran

9. Kamate na neoročenu štednju su povoljne

10. Kamate na oročenu štednju su povoljne

11. Novčane transakcije su brze i pouzdane

97

Već prvi pogled na podatke u Tablici 61., a to se posebno jasno očituje u Grafičkom

prikazu 10., pokazuje da, skupno govoreći, među našim ispitanicima po pitanju ispitivanih

obilježja (tvrdnji) prevladavaju negativna stajališta o hrvatskim bankama.

Ispitanici su vrlo često davali negativne ocjene “potpuno netočno” i “prilično

netočno.” Zbroj frekvencija u tim dvama kategorijama kreće se u rasponu od 46,9 % (za

relativno najpozitivnije ocijenjenu tvrdnju!) do čak 64,4 % (za najnegativnije ocijenjenu

tvrdnju).

Nažalost, ne raspolažemo usporednim rezultatima nekog istovjetnog istraživanja koje

bi bilo provedeno na stanovništvu Hrvatske i koje bi moglo ukazati na intenzitet i smjer

razlika među migrantima i nemigrantima, kad je u pitanju subjektivna važnost svake od

varijabli obuhvaćenih ovim pitanjem. Jedini sasvim uvjetno komparabilni rezultati su oni

Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz 1999. (Tablica 23., potpoglavlje 3.4.4.) gdje se

pozitivne ocjene hrvatskih građana o općem stanju u hrvatskom bankarstvu pojavljuju u 16,9

% slučajeva (zbrojivši zajedno ocjene: stanje je dobro, vrlo dobro i odlično).

U našem uzorku, pozitivna mišljenja (prilično točno i potpuno točno) registrirali smo,

ovisno o procjenjivanoj tvrdnji, u rasponu od 4,3 % do 14,5 %. Iako na temelju ova dva

istraživanja iz metodoloških razloga nije dopušteno donositi bilo kakve, a nekmoli čvrste

zaključke o razlici između stanovništva Hrvatske i migrantskog segmenta, ipak se može

govoriti o mogućnosti da su migranti eventualno još i kritičniji prema našim bankama, negoli

je to stalno stanovništvo Hrvatske.

Prevladavajuće negativna mišljenja vidljiva su i iz prosječnih vrijednosti u Tablici 61.,

koje smo izračunali za svaku tvrdnju posebno. Za razliku od teoretskog Mt = 3 (prosječne

vrijednosti koja bi se dobila u slučaju da su procjene normalno distribuirane, sa simetrično

zastupljenim i negativnim i pozitivnim vrijednostima), dobivene prosječne vrijednosti su

znatno niže. Razmjerno najpozitivnije ocijenjena tvrdnja ostvarila je prosječnu vrijednost od

svega M = 2.54, a najnegativnije ocijenjeno obilježje hrvatskih banaka dobilo je uistinu vrlo

nisku prosječnu ocjenu od M = 2,11.

Podsjetit ćemo se da su ispitanici sami sebe ocijenili relativno neinformiranima

(Tablica 57., potpoglavlje 5.3.1.). No, ako i ne raspolažu detaljnim već samo uopćenim i/ili

nepotpunim informacijama o hrvatskim bankama, prema distribuciji njihovih ocjena u ovom

pitanju (visoka koncentracija negativnih odgovora te mali broj ispitanika u kategoriji “bez

odgovora”) može se zaključiti da je zapravo ipak riječ o skupini s formiranim stavovima, ali

koji su dominantno negativnog predznaka.

Ili, drugim riječima, naš uzorak, kad su u pitanju mišljenja o hrvatskim bankama,

predstavlja prilično homogenu skupinu, u kojoj prevladavaju negativna stajališta.

Radi lakše usporedbe među pojedinim ispitivanim obilježjima hrvatskih banaka, u

sljedećoj smo tablici tvrdnje rangirali od najnegativnije do najpozitivnije ocijenjene, navodeći

pripadajuće vrijednosti aritmetičke sredine i standardne devijacije dobivenih ocjena:

98

Tablica 62. Rang-poredak prosječnih ocjena za tvrdnje kojima su obuhvaćeni različiti aspekti

mišljenja migrantskog segmenta o hrvatskim bankama

R. br.

tvrdnje Tvrdnje o bankama

Rang

poredak M σ

8. Novac je u njima siguran 1 2,11 0,87

3. Kredit se dobije bez komplikacija 2 2,12 0,91

1. Imaju dobar ugled 3 2,15 0,89

2. Uživaju povjerenje građana 4 2,17 0,85

7. Kamate na kredite su prihvatljive 5 2,21 0,92

4. Garancije za kredit (hipoteka, jamci) su prihvatljive 6 2,30 0,92

5. Rokovi otplate kredita su povoljni 7 2,35 0,93

6. Iznos kreditnog učešća je prihvatljiv 8 2,36 0,89

11. Novčane transakcije su brze i pouzdane 9 2,40 1,06

9. Kamate na neoročenu štednju su povoljne 10 2,46 0,99

10. Kamate na oročenu štednju su povoljne 11 2,54 1,01

“Potrošači obično vide usluge banke kao tri velike međusobno različite skupine:

štednja (deponiranje novca), kreditiranje (pozajmljivanje) i platni promet. Prema svakoj od tih

kategorija usluga imaju izgrađen stav i pripisuju im različitu vrijednost.” 291

I mi smo svoje pitanje oblikovali na način da kroz upotrijebljene tvrdnje obuhvatimo

određene aspekte navedenih skupina usluga, ali smo im namjerno pridodali i jednu seriju

tvrdnji koje se odnose na ugled, sigurnost novca i povjerenje. Upravo ove tvrdnje odabrali

smo u namjeri da obuhvatimo mišljenja ispitanika o sljedećim aspektima ponude i usluga

hrvatskih banaka: 292

štednim uvjetima u hrvatskim bankama: tvrdnje br. 9 i 10 (dijelom i 8)293

kreditnim uvjetima koji se u njima nude: tvrdnje br. 4, 5, 6 i 7 (donekle i 3)294

brzini i efikasnosti bankarskih procedura: tvrdnje br. 3 (za kredite) te br 11 (za

novčane transakcije općenito)

sigurnosti novca, povjerenju i ugledu koje hrvatske banke uživaju: tvrdnje br.

1, 2 i 8).

Iako ćemo problem povjerenja kasnije zahvatiti i kroz druga pitanja, željeli smo “na

jednom mjestu” usporediti subjektivnu važnost sigurnosti i povjerenja, uspoređujući je sa

svim ostalim ovdje obuhvaćenim varijablama. U sljedećim tablicama smo pojedinačno

izdvojili navedene aspekte bankarskih usluga, kako ih vide naši migranti.

291

Citirano prema: Tomašević Lišanin, Marija: Bankarski marketing, Informator, Zagreb, 1997. 292

Naravno, ima još tematskih cjelina koje bi mogle biti predmet bankarsko-marketinških ispitivanja,

pa se “već tradicionalno” najveći broj istraživanja bavi pitanjima dostupnosti (blizine i jednostavnosti)

bankarskih usluga, problemima brzine s aspekta “čekanja u redovima,” ljubaznosti osoblja, pitanjima

osuvremenjavanja bankarskog poslovanja, i slično. Ipak, primijenjene smo tvrdnje ocijenili najrelevantnijima s

aspekta našeg temeljnog cilja našeg rada, poglavito jer se u ovom pitanju ispituju mišljenja o hrvatskim bankama

općenito, a ne o pojedinačnim bankama i/ili njihovim podružnicama. Na njihovu važnost za naš ciljni segment

upućivala je i prethodna provjera upitnika (“slobodni “intervjui i pilot-provjera na manjem uzorku). 293

Iako će mišljenje o sigurnosti novca itekako imati udjela na štedne uloge, ova tvrdnja iz razumljivih

razloga nije pridružena kategoriji “štedni uvjeti” već kategoriji “ugled, povjerenje i sigurnost.” 294

Iako se tvrdnja br. 3 tiče kredita, naglasak je na kompliciranosti postupka, a ne na prihvatljivosti

kreditne ponude.

99

Uz distribuciju odgovora ispitanika (relativne vrijednosti) u tablicama 63. i 64. smo,

samo radi ilustracije, izračunali i prosječne aritmetičke sredine295

za nizove tvrdnji koje se

odnose na uvjete štednje i kreditne uvjete. Iz njih se vidi da su razmjerno najpovoljnije

vrednovani štedni uvjeti (Mprosj. = 2,50), dok su kreditni uvjeti vidno niže ocijenjeni (Mprosj. =

2,31).

S tim u vezi, podsjećamo da smo prethodno, ispitujući informiranost ispitanika,

ustanovili da su oni, barem prema vlastitim iskazima, o kreditnim uvjetima informirani za

nijansu bolje, negoli o uvjetima štednje.

Tablica 63. Mišljenja migranata o uvjetima štednje u hrvatskim bankama

Tvrdnje o uvjetima

štednje

Distribucija odgovora (%)

M Rang potpuno netočno, odn.

prilično netočno

(1 + 2)

niti točno

niti netočno

(3)

prilično točno, odn.

potpuno točno

(4 + 5)

Kamate na neoročenu štednju

su povoljne 47,8 41,6 10,6 2,46 1

Kamate na oročenu štednju

su povoljne 46,9 38,7 14,5 2,54 2

Mprosj. 2,50 -

Tablica 64. Mišljenja migranata u Njemačkoj o kreditnim uvjetima u hrvatskim bankama

Tvrdnje o kreditnim

uvjetima

potpuno netočno, odn.

prilično netočno

(1 + 2)

niti točno

niti netočno

(3)

prilično točno, odn.

potpuno točno

(4 + 5)

M Rang

Kamate na kredite su prihvatljive 59,2 34,6 6,2 2,21 1

Garancije za kredit (hipoteka,

jamci) su prihvatljive 57,6 33,3 9,0 2,30 2

Rokovi otplate kredita su

povoljni 52,4 38,5 9,1 2,35 3

Iznos kreditnog učešća (polog) je

prihvatljiv 53,0 39,8 7,3 2,36 4

Mprosj. 2,31 -

Iz Tablice 65. i Grafičkog prikaza 11. proizlazi da su još lošiju prosječnu ocjenu

dobile bankarske procedure (Mprosj. = 2,26), s tim da je postupak odobravanja kredita osobito

negativno ocijenjen. Usporedi li se cjelokupna serija tvrdnji rangirana od najnegativnije do

najpozitivnije ocijenjenih (Tablica 62.), stavka kompliciranosti kreditnih procedura zauzima

visoko drugo po redu mjesto na negativnoj rang-listi. Usporedbom svih tvrdnji međusobno,

lako je zaključiti što najviše smeta i iritira ispitanike: problemi (ne)sigurnosti, (ne)povjerenja i

(ne)ugleda banaka, kao i problemi (pre)skupih kredita te (pre)kompliciranih i (pre)

birokratiziranih kreditnih procedura.

295

Ponovno napominjemo da smo svjesni metodoloških manjkavosti izračuna vrijednosti na koje se

pozivamo (Mprosj.), ali ih koristimo radi bolje preglednosti i lakšeg snalaženja čitatelja, isključivo u ilustrativne

svrhe.

100

Tablica 65. Mišljenja migranata o kompliciranosti/efikasnosti pojedinih procedura u hrvatskim

bankama

Tvrdnje o procedurama

Distribucija odgovora (%)

M Rang potpuno netočno, odn.

prilično netočno

(1 + 2)

niti točno

niti netočno

(3)

prilično točno, odn.

potpuno točno

(4 + 5)

Kredit se dobije bez komplikacija 64,4 29,7 5,9 2,12 1

Novčane transakcije su brze i

pouzdane 50,3 37,7 12,0 2,40 2

Mprosj. 2,26 -

Grafički prikaz 11. Mišljenja migranata o kompliciranosti pojedinih procedura u hrvatskim

bankama, postotci (%)

Kao što će se vidjeti iz nastavka rada, po pitanju najvažnijeg aspekta - a to je procjena

povjerenja i sigurnosti - ustanovljena je najlošija slika hrvatskih banaka, viđeno očima našeg

ciljnog segmenta.

5.3.3. Povjerenje u sigurnost hrvatskih banaka

Opće povjerenje u hrvatske banke i bankarski sustav

Uspoređujući stavove ispitanika koji su se odnosili na štedne uvjete, kreditne uvjete,

proceduralnu efikasnost te na ugled/sigurnost hrvatskih banaka, uvjerili smo se da su stavovi

u prosjeku najnegativniji kad se procjenjivala sigurnost novca, ugled banaka, a time i

povjerenje koje banke uživaju.

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

60,0

70,0

potpuno netočno, odn.

prilično netočno (1 + 2)

niti točno niti netočno (3) prilično točno, odn.

potpuno točno (4 + 5)

Kredit se dobije bez komplikacija Novčane transakcije su brze i pouzdane

101

U Tablici 66. gdje su izdvojene tvrdnje koje se odnose na pitanje sigurnosti,

povjerenja i ugleda,296

dajemo relativne frekvencije ispitanika te prosječne ocjene (M) u

našem uzorku temeljene na skali ocjena 1 - 5, koje zorno pokazuju intenzivno-negativan

smjer njihovih stavova.

Vratimo li se na rezultate u prethodnim tablicama, vidjet ćemo da su se sigurnost i

povjerenje s Mprosj. = 2,14 našli na posljednjem, najgorem mjestu u usporedbi s prosječnim

ocjenama za uvjete štednje (Mprosj. = 2,50), uvjete kredita (Mprosj. = 2,31) i bankarske

procedure (Mprosj. = 2,26), iako ni te ocjene nisu bile baš sjajne.

Tablica 66. Stavovi o ugledu, povjerenju i sigurnosti novca u hrvatskim bankama, distribucija

odgovora i prosječne vrijednosti uzorka migranata u Njemačkoj

Ugled, povjerenje i

sigurnost

Distribucija odgovora (%)

M Rang potpuno netočno, odn.

prilično netočno

(1 + 2)

niti točno

niti netočno

(3)

prilično točno, odn.

potpuno točno

(4 + 5)

Novac je u njima siguran 62,8 34,2 3,1 2,11 1

Imaju dobar ugled 60,4 35,2 4,3 2,15 2

Uživaju povjerenje građana 64,4 30,2 5,4 2,17 3

Mprosj. 2,14 -

Grafički prikaz 12. Stavovi o ugledu, povjerenju i sigurnosti novca u hrvatskim bankama,

distribucija odgovora i prosječne vrijednosti uzorka migranata u Njemačkoj, postotci (%)

296

Pitanje 15. Upitnika, Privitak rada.

0,0

10,0

20,0

30,0

40,0

50,0

60,0

70,0

potpuno netočno, odn.

prilično netočno (1 + 2)

niti točno niti netočno (3) prilično točno, odn.

potpuno točno (4 + 5)

Novac je u njima siguran Imaju dobar ugled Uživaju povjerenje građana

102

Kao mjeru povjerenja upotrijebili smo još nekoliko tipova pitanja, pa smo tako

postavili i izravno pitanje: Mislite li da je novac položen u hrvatske banke dovoljno

siguran?297

Modalitete ponuđenih odgovora gradirali smo na način da obuhvate procjenu

udjela sigurnih banaka u ukupnoj bankarskoj ponudi, u 5-stupanjskom rasponu od: “da, u

skoro svim hrvatskim bankama” do “ne, u nijednoj hrvatskoj banci.”

Kao što je vidljivo u Tablici 67., blizu 66 % ispitanika drži da novac u glavnini

hrvatskih banaka nije siguran (modaliteti odgovora ad 4 i 5).

Tablica 67. Procijenjena sigurnost novca u hrvatskim bankama; distribucija odgovora uzorka

migranata u Njemačkoj

Sigurnost novca u hrvatskim bankama f % %

kor.298

1 da, u skoro svim hrvatskim bankama 3 0,7 0,8

2 da, u mnogim hrvatskim bankama 8 2,0 2,1

3 i da i ne - u dijelu banaka da, u dijelu ne 117 29,0 31,2

4 ne, osim u ponekim hrvatskim bankama 146 36,1 38,9

5 ne, u nijednoj hrvatskoj banci 101 25,0 26,9

6 bez odgovora 29 7,2 -

Ukupno: 404 100,0 100,0

U publiciranim istraživanjima nismo naišli na komparabilne podatke, uz pomoć kojih

bismo ustanovili eventualnu distinkciju između migrantskog segmenta i stanovništva

Hrvatske. U već citiranom ispitivanju Globusa bilo je cca 30 % ispitanika iz Hrvatske koji su

“i dalje imali povjerenja u bankarski sustav” (vidjeti Tablicu 14., potpoglavlje 3.4.1.), ali

ispitivanje je rađeno u travnju 1998., a i metodološki aspekti nisu komparabilni.

Naših ispitanika koji su razmjerno “opušteni” kad je u pitanju sigurnost novca u

hrvatskim bankama ima svega 2,7 %, uzmemo li u obzir odgovore: novac je siguran u većini,

odnosno u mnogim hrvatskim bankama. Dakako, veliko je pitanje, koliki bi udjel od onih

“Globusovih” 30 % hrvatskih građana koji su prošle godine imali povjerenja u bankarski

sustav, i danas tako mislio.

Bilo kako bilo, ustanovljena distribucija odgovora naših ispitanika iznesena u Tablici

67. dakle ponovno299

upućuje na krajnje zabrinjavajuću razinu (ne)povjerenja migrantskog

segmenta u sigurnost štednje položene u hrvatske banke.

Ipak, kod skoro trećine ispitanika prevladava “i da i ne” mišljenje (ocjena da je jedan

dio hrvatskih banaka siguran, a jedan dio ne). Pribrojimo im li i kategoriju onih “blaže

negativnih” (one koji misle da su sigurne tek poneke hrvatske banke) i “blaže pozitivnih”

(sigurne su mnoge banke), zaključujemo da je cca 67 % migranata pitanju procjene sigurnosti

hrvatskih banaka pristupilo selektivno, tj. praveći razliku među pojedinim bankama.300

297

Pitanje 16. Upitnika, Privitak rada. 298

Kategorija “bez odgovora” nije uključena u izračun, pa se relativne frekvencije u ovom stupcu

temelje na N = 375. 299

Ovi nalazi srodni su nalazima u prethodnom pitanju (Tablica 66.) gdje je oko 60 - 65 % ispitanika

iskazalo negativan, a tek 3 - 5 % ispitanika pozitivan stav o sigurnosti, ugledu i povjerenju hrvatskih banaka

općenito. 300

Zanimalo bi nas i kojim vrstama banaka ispitanici daju prednost: privatnim ili državnim, ali takvo

pitanje nije bilo smisleno jer se pokazalo da se ispitanici u odnosu na tu vrstu informacija ne snalaze.

103

Povjerenje u pojedine banke u Hrvatskoj

Prethodno izneseni nalaz upućuje da, iako hrvatski bankarski sustav razmjerno loše

kotira, pojedinačne banke možda ipak imaju dobrih šansi u ovom atraktivnom ciljnom

segmentu. One banke koje će svoje poslovanje i image temeljiti na aspektu sigurnosti

povjerenog novca i u tome biti vjerodostojne, zacijelo će biti u prilici čak i iskoristiti ovu

situaciju te ostvariti i određenu konkurentsku prednost u ovom tržišnom segmentu, čije je

globalno povjerenje u hrvatske banke bez sumnje dobrano poljuljano.

Naravno, u sljedećim pitanjima zanimali su nas podaci o konkretnim bankama u

Hrvatskoj, u koje ispitanici imaju najviše,301

odnosno najmanje povjerenja.302

Ponudili smo

im razmjerno široku listu značajnijih banaka koje djeluju u Hrvatskoj, a odgovore smo

ograničili na maksimalno tri, kako bismo “prisilili” ispitanike da izaberu one primjere

“najpouzdanijih” i “najnepouzdanijih” banaka koje smatraju najvažnijima.

Dodatni razlog za upravo takvu formulaciju ovih pitanja bio je što smo raspolagali

podacima dobivenima u nedavnom istraživanju agencije Hendal303

na uzorku stanovnika

Hrvatske, gdje je izbor tkđ. bio ograničen na po maksimalno tri banke, pa smo ova dva uzorka

- migrantski i “domaći” - željeli međusobno usporediti.

U Tablicama 69. i 70. prezentirat ćemo distribucije odgovora o povjerenju, odnosno

nepovjerenju u pojedinačne banke koje djeluju u Hrvatskoj, dobivene u našem migrantskom

uzorku.

Glede podataka koje ćemo iznijeti u navedenim tablicama, prethodno smo dužni

pojasniti i u kojoj su mjeri ispitanici koristili mogućnost višestrukih odgovora, tj. izbora više

banaka u koje imaju, odnosno nemaju povjerenje, što prikazujemo u Tablici 68.

Tablica 68. Distribucija odgovora migranata o (ne)povjerenju u pojedinačne banke koje djeluju u

Hrvatskoj, s obzirom na korištenje mogućnosti višestrukih odgovora

Odgovori migranata Povjerenje Nepovjerenje

f % f %

1. Imenovana jedna banka 89 22,0 64 15,8

2. Imenovane dvije banke 77 19,1 78 19,3

3. Imenovane tri banke 78 19,3 61 15,1

4. Niti jedna banka 34 8,4 33 8,2

5. Ne znam, ne mogu odgovoriti 126 31,2 166 41,1

6. Bez odgovora 0 0,0 2 0,5

Ukupno 404 100,0 404 100,0

U Tablici 69. pokazano je da među bankama koje djeluju u Hrvatskoj, a u koje

migranti imaju najviše povjerenja prednjače Zagrebačka i Privredna banka, slijede Splitska i

Croatia banka (s preko 10 % odgovora), ali i da su im “uz bok” Bank Austria i Raiffeisenbank

Austrija (s blizu 10 % odgovora), dok su sve ostale banke upadljivo niže rangirane.

301

Pitanje 17. Upitnika, Privitak rada. 302

Pitanje 18. Upitnika, Privitak rada. 303

Rezultati već citiranog Hendal-ovog omnibus-a iz 1998., višekratno provedenog na

reprezentativnom dvoetapno stratificiranom uzorku iz 6 regija i četiri veličine naselja, obuhvativši ukupno 1000

kućanstava u 50 naselja u Republici Hrvatskoj. Izvor: Jutarnji list, 14. siječnja 1999., str. 3.

104

Tablica 69. Poimenične banke u Hrvatskoj u koje hrvatski migranti u Njemačkoj imaju najviše

povjerenja; distribucija apsolutnih i relativnih frekvencija te rang poredak po postotcima (%)

Rang R. br. 304

Banke s najviše povjerenja f % 305

1 21 Zagrebačka banka 125 30,9

2 15 Privredna banka 91 22,5

3 18 Splitska banka 46 11,4

4 2 Croatia banka 42 10,4

5 22 Bank Austria 40 9,9

6 23 Raiffeisenbank Austria 35 8,7

7 8 Hrvatska poštanska banka 15 3,7

8 3 Dalmatinska banka 12 3,0

9 13 Kreditna banka Zagreb 11 2,7

10 4 Dubrovačka banka 10 2,5

11 20 Varaždinska banka 10 2,5

12 14 Partner banka 8 2,0

13 6 Hrvatska banka za obnovu i razvoj 6 1,5

14 7 Hrvatska gospodarska banka 6 1,5

15 10 Istarska banka 5 1,2

16 19 Trgovačka banka 3 0,7

17 12 Komercijalna banka 2 0,5

18 17 Riječka banka 2 0,5

19 11 Kaptol banka 1 0,2

20 1 Agroobrtnička banka - -

21 5 Glumina banka - -

22 9 Ilirija banka - -

23 16 Promdei banka - -

24 24 Tršćanska štedionica - -

- 25 Neka druga banka 7 1,7

- 26 Niti jedna banka 34 8,4

- 27 Ne znam, ne mogu odgovoriti 126 31,2

Vrlo je zanimljiva činjenica da, iako je u vrijeme ispitivanja Croatia banka već bila

ozbiljno poljuljana, tako velik udjel ispitanika (preko 10 %) daje svoj glas za tu banku. Na

djelu je, usuđujemo se pretpostaviti, domoljubni motiv i naziv Croatia, zbog kojeg je ova

banka nezasluženo visoko rangirana.

Iz tog bi se podatka, ali samo na prvi pogled, moglo lakonski zaključiti da su naši

migranti zapravo neinformirani o situaciji koja je zadesila pojedine banke u Hrvatskoj (naime,

Croatia banka se, kao što smo naveli u potpoglavlju 3.1.6., ove godine našla na listi banaka

predloženih za sanacijski postupak). No, pažljivijom inspekcijom i ove, a osobito sljedeće

tablice gdje su banke rangirane prema iskazanom nepovjerenju (Tablica 70.), vidi se da su

migranti itekako informirani o poljuljanom ugledu pojedinih banaka.306

Čini nam se, ipak s

određenim zakašnjenjem, u odnosu na stanovništvo Hrvatske.

304

U pitanjima br. 17. i 18. u upitniku banke su bile poredane abecednim redom, pa drugi stupac

označava redni broj banke u samom pitanju. 305

Suma relativnih frekvencija prelazi 100,0 jer je postojala mogućnost višestrukih odgovora, kojih smo

dobili 637 u uzorku od N = 404. 306

Kasnije ćemo usporedbom naših podataka i podataka već spomenutog Hendal-ova istraživanja

pokazati da razlike između ova dva uzorka postoje, ali više u smislu intenziteta negoli smjera razlika.

Uspoređujući ova dva istraživanja ni ne inzistiramo na ustanovljenim manjim razlikama, jer je i vrijeme

istraživanja (kao faktor od velikog utjecaja na rezultate) unekoliko drugačije.

105

Tablica 70. Poimenične banke u Hrvatskoj u koje hrvatski migranti u Njemačkoj imaju najmanje

povjerenja; distribucija apsolutnih i relativnih frekvencija te rang-poredak po postotcima (%)

Rang R. br. 307

Banke s najmanje povjerenja f % 308

1 5 Glumina banka 148 36,6

2 4 Dubrovačka banka 100 24,8

3 16 Promdei banka 33 8,2

4 11 Kaptol banka 27 6,7

5 3 Dalmatinska banka 12 3,0

6 6 Hrvatska banka za obnovu i razvoj 12 3,0

7 14 Partner banka 10 2,5

8 10 Istarska banka 9 2,2

9 1 Agroobrtnička banka 8 2,0

10 13 Kreditna banka Zagreb 7 1,7

11 17 Riječka banka 7 1,7

12 7 Hrvatska gospodarska banka 6 1,5

13 9 Ilirija banka 6 1,5

14 12 Komercijalna banka 6 1,5

15 19 Trgovačka banka 4 1,0

16 18 Splitska banka 2 0,5

17 24 Tršćanska štedionica 2 0,5

18 2 Croatia banka 1 0,2

19 8 Hrvatska poštanska banka 1 0,2

20 15 Privredna banka 1 0,2

21 20 Varaždinska banka 1 0,2

22 21 Zagrebačka banka - -

23 22 Bank Austria - -

24 23 Raiffeisenbank Austria - -

25 25 Neka druga banka - -

- 26 Niti jedna banka 33 8,2

- 27 Ne znam, ne mogu odgovoriti, bez odg. 168 41,6

Podacima iznesenima na prvom i drugom mjestu negativne rang liste u Tablici 70.

jedva da i treba poseban komentar, jer se tu dakako nalaze naše “najpoznatije” banke, one s

najviše afera. Croatia banka, Hrvatska gospodarska, Agroobrtnička, Komercijalna, Ilirija i

“srodne” banke (kao banke s privremenim upraviteljem, predloženom sanacijom, predloženim

stečajem ili pokrenutim stečajnim postupkom) nisu se našle na “zasluženim” visokim

mjestima nepovjerenja. To ide u prilog našoj tezi da migranti, prosječno govoreći, bivaju

informirani s određenim zakašnjenjem, a manje poznate i korištene banke zacijelo ni nisu

predmet njihova ciljanog informiranja, osim ako nemaju tu nesreću da su njima povjerili

svoju ušteđevinu.

Međutim, to ne znači da se negativne posljedice ovih, novijih afera neće odraziti u

ciljnom segmentu. Da se poslužimo jednim citatom, “...logično je pretpostaviti da na razinu

poznavanja banaka utječu tri komponente: opći ugled, tradicija i razgranatost poslovnica kao

prvi čimbenik, negativne konotacije i afere kao drugi, te učinci oglašavanja.” 309

307

Oznaka rednog broja u upitniku, gdje su banke bile poredane abecednih redom. 308

Suma relativnih frekvencija prelazi 100,0 jer je postojala mogućnost višestrukih odgovora, kojih smo

dobili 604 u uzorku od N = 404. 309

Istraživanje PULS- a “Istraživanje tržišta bankarskih usluga namijenjenih stanovništvu; Mišljenja i

stavovi o kvaliteti usluga, ugledu i tržišnom položaju banaka,” Zagreb, srpnja 1998.

106

S metodološke strane, moramo upozoriti i na činjenicu da postotak odgovora o

povjerenju, odnosno nepovjerenju u pojedinu banku ovisi i o njenoj poznatosti.

Primjerice, razmjerno mali postotak ispitanika u tablici “povjerenja” neće odmah

značiti da je neka banka percipirana kao banka kojoj se ne može vjerovati, jer ona može biti

relativno nepoznata (lokalna ili novija) banka, ali banka kojoj njeni malobrojni komitenti

vjeruju. Vrijedi i obratno, pa iz tih razloga u Tablici 42. istodobno pokazujemo i frekvencije

koje se odnose na povjerenje i one koje se tiču nepovjerenja, kako bi se na jednom mjestu

mogle vidjeti razlike u udjelu “vjerujućih” i “nevjerujućih” ispitanika za svaku pojedinu

banku, ma koliko ona bila poznata ili nepoznata.

Tablica 71. Usporedba pojedinačnih banaka s obzirom na njihovu pojavnost na rang-listama

povjerenja i nepovjerenja u migrantskom segmentu; rangirano po smjeru i veličini razlike

Rang Banke: 1. Najviše

povjerenja

2. Najmanje

povjerenja

Razlika (1 – 2)

f % f % f %

1 Zagrebačka banka 125 30,9 - - + 125 + 30,9

2 Privredna banka 91 22,5 1 0,2 + 90 + 22,3

3 Splitska banka 46 11,4 2 0,5 + 44 + 10,9

4 Croatia banka 42 10,4 1 0,2 + 41 + 10,2

5 Bank Austria 40 9,9 - - + 40 + 9,9

6 Raiffeisenbank Austria 35 8,7 - - + 35 + 8,7

7 Hrvatska poštanska banka 15 3,7 1 0,2 + 14 + 3,5

8 Varaždinska banka 10 2,5 1 0,2 + 9 + 2,3

9 Kreditna banka Zagreb 11 2,7 7 1,7 + 4 + 1,0

10 Dalmatinska banka 12 3,0 12 3,0 0 0,0

11 Hrvatska gospodarska banka 11 1,5 6 1,5 0 0,0

12 Trgovačka banka 3 0,7 4 1,0 - 1 - 0,3

13 Partner banka 8 2,0 10 2,5 - 2 - 0,5

14 Tršćanska štedionica - - 2 0,5 - 2 - 0,5

15 Istarska banka 5 1,2 9 2,2 - 4 - 1,0

16 Komercijalna banka 2 0,5 6 1,5 - 4 - 1,0

17 Riječka banka 2 0,5 7 1,7 - 5 - 1,2

18 Hrvatska banka za obnovu i razvoj 6 1,5 12 3,0 - 6 - 1,5

19 Ilirija banka - - 6 1,5 - 6 - 1,5

20 Agroobrtnička banka - - 8 2,0 - 8 - 2,0

21 Kaptol banka 1 0,2 27 6,7 - 26 - 6,5

22 Promdei banka - - 33 8,2 - 33 - 8,2

23 Dubrovačka banka 10 2,5 100 24,8 - 90 - 22,3

24 Glumina banka - - 148 36,6 - 148 - 36,6

- Neka druga banka 7 1,7 - - + 7 + 1,7

- Niti jedna banka 34 8,4 33 8,2 + 1 + 0,2

- Ne znam, ne mogu odgovoriti 126 31,2 168 41,6 - 42 - 10,4

U gornjoj tablici preglednije je prikazano koliko i kako u migrantskom segmentu

kotiraju pojedine banke koje djeluju u Hrvatskoj, s tim da su izneseni podaci istodobno

rezultat kako poznatosti pojedinih banaka (“pozitivne” ili “negativne”), tako i predznaka,

pozitivnog ili negativnog, kojeg pojedinim bankama u prosjeku pripisuju naši ispitanici. Stoga

bi ovi podaci mogli biti korisno polazište pojedinačnim bankama koje žele unaprijediti svoju

poznatost i ugled u konkretnom ciljnom segmentu, tim više što se, uz one banke koje su već

“obilježene” aferama i nelikvidnošću, u donjem dijelu ove rang-ljestvice našla se i pokoja

banka koja kao takva nije javno kompromitirana s aspekta sigurnosti uloga.

107

U Tablici 71. vidljivo je da Zagrebačka, kao i dvije strane banke koje djeluju u

Hrvatskoj i koje smo predvidjeli ovim istraživanjem: Raiffeisenbank Austria i Bank Austria

nisu dobile niti jedan “negativni glas.” Spomenute strane banke već su se “opasno” približile

Splitskoj, koja je u ovom segmentu tradicionalno dosta prisutna,310

a ni Zagrebačka i

Privredna kao banke koje zauzimaju visoko prvo, odnosno visoko drugo mjesto, nisu

dugoročno pošteđene te konkurentske prijetnje.

S tim u vezi, podsjećamo i na unekoliko srodne rezultate dobivene na stanovništvu

Hrvatske u već spominjanoj percepcijskoj mapi dobivenoj istraživanjem PULS-a iz 1997.

(Grafički prikaz 7., potpoglavlje 3.4.3.).

U tablicama 72. i 73. iznosimo i najavljenu usporedbu rezultata našeg uzorka s

uzorkom stanovnika Hrvatske u istraživanju Hendal-a.311

Tablica 72. Pojedinačne banke s najviše povjerenja; podaci Hendal-a za lipanj-rujan-prosinac

1998. te njihova usporedba s uzorkom migranata, rangirano prema vrijednostima uzorka (%)

Rang Banke s najviše povjerenja Stanovništvo Hrvatske

312 Uzorak

migranata

% 313

Lipanj

‘98. %

Rujan

‘98. %

Prosinac

‘98. %

1 Zagrebačka banka 38,0 40,4 38,4 30,9

2 Privredna banka 23,5 23,7 22,7 22,5

3 Splitska banka 7,8 7,6 8,0 11,4

4 Croatia banka 2,9 2,9 1,2 10,4

5 Bank Austria 6,0 4,7 4,7 9,9

6 Raiffeisenbank Austria 4,3 3,8 3,6 8,7

7 Hrvatska poštanska banka 7,2 8,7 7,1 3,7

8 Dalmatinska banka 2,1 1,7 1,3 3,0

9 Kreditna banka Zagreb 1,4 1,6 0,6 2,7

10 Dubrovačka banka 1,9 1,8 1,1 2,5

11 Varaždinska banka 7,4 7,1 5,6 2,5

12 Partner banka * * * 2,0

13 Hrvatska banka za obnovu i razvoj 0,5 0,0 - 1,5

14 Hrvatska gospodarska banka 1,4 0,0 - 1,5

15 Istarska banka 1,3 2,2 3,6 1,2

16 Trgovačka banka * * * 0,7

17 Komercijalna banka * * * 0,5

18 Riječka banka 7,5 4,5 7,3 0,5

19 Kaptol banka 1,9 0,5 0,1 0,2

20 Agroobrtnička banka 0,8 1,0 0,6 -

21 Glumina banka 2,3 0,1 0,1 -

22 Ilirija banka * * * -

23 Promdei banka * * * -

24 Tršćanska štedionica 0,5 0,3 - -

- Neka druga banka 15,5 8,8 7,3 1,7

- Niti jedna banka 14,1 14,5 16,1 8,4

- Ne znam, ne mogu odgovoriti 9,1 7,4 5,6 31,2

310

To potkrepljujemo podacima o regionalnom porijeklu migranata, tj. velikom zastupljenošću

migranata iz Dalmacije u migrantskom korpusu (Tablice 41., potpoglavlje 4.3.8.), kao i podacima u Tablici 78.,

potpoglavlje 5.3.5., gdje se vidi da je Splitska banka na visokom trećem mjestu na listi korištenih banaka. 311

Rezultati Hendal-a, vidjeti fusnotu 304. 312

Oznaka * označava banke koje se nisu našle na skupnoj listi povjerenja u Hendal-ovom istraživanju,

pa usporedbe nisu moguće, dok oznaka - obilježava da nijedan ispitanik nije dao takav odgovor. 313

Suma relativnih frekvencija prelazi 100,0 jer je u našem, kao i u Hendal-ovom istraživanju, postojala

mogućnost višestrukih odgovora (do 3).

108

Tablica 73. Pojedinačne banke s najmanje povjerenja; podaci Hendal-a za lipanj- rujan-prosinac

1998., te usporedba s uzorkom migranata, rangirano prema vrijednostima uzorka (%)

Rang Banke s najmanje povjerenja Stanovništvo Hrvatske

314 Uzorak

migranata

% 315

Lipanj

‘98. %

Rujan

‘98. %

Prosinac

‘98. %

1 Glumina banka 15,1 33,2 38,6 36,6

2 Dubrovačka banka 27,7 24,2 21,5 24,8

3 Promdei banka 8,6 7,8 10,5 8,2

4 Kaptol banka 7,7 6,4 11,2 6,7

5 Dalmatinska banka 2,3 0,9 0,9 3,0

6 Hrvatska banka za obnovu i razvoj * * * 3,0

7 Partner banka * * * 2,5

8 Istarska banka 3,7 1,8 1,9 2,2

9 Agroobrtnička banka 2,0 2,0 1,7 2,0

10 Kreditna banka Zagreb 0,5 0,4 0,5 1,7

11 Riječka banka 0,7 0,5 0,1 1,7

12 Hrvatska gospodarska banka * * * 1,5

13 Ilirija banka * * * 1,5

14 Komercijalna banka * * * 1,5

15 Trgovačka banka 0,8 0,5 0,5 1,0

16 Splitska banka 1,5 2,7 1,2 0,5

17 Tršćanska štedionica 2,5 0,7 1,9 0,5

18 Croatia banka 0,6 1,8 0,7 0,2

19 Hrvatska poštanska banka 0,1 0,7 1,1 0,2

20 Privredna banka 2,5 1,0 1,6 0,2

21 Varaždinska banka * * * 0,2

22 Zagrebačka banka 2,4 1,3 2,9 -

23 Bank Austria * * * -

24 Raiffeisenbank Austria * * * -

- Neka druga banka 2,5 2,4 2,6 -

- Niti jedna banka 15,0 11,6 11,1 8,2

- Ne znam, ne mogu odgovoriti 34,8 35,0 31,3 41,6

Vizualnom inspekcijom gornjih tablica može se zaključiti da je Zagrebačka banka,

iako je i u migrantskom segmentu na prvom mjestu na listi povjerenja, kod migranata dobila

manje “glasova” negoli u najnovijem Hendal-ovom ispitivanju iz prosinca 1998.

(orijentacijski omjer je 3 : 4). Splitska banka kotira nešto bolje među migrantima negoli među

nemigrantima, a također, i to vrlo upadljivo, i već spomenuta Croatia banka.

Strane banke koje djeluju u Hrvatskoj ostvarile su više nego dvostruko pozitivnih

“glasova” u migranskom, negoli u nemigrantskom uzorku. Bank Austria, a donekle i

Raiffeisenbank Austria (koja u trenutku ispitivanja u odnosu na Bank Austrija neznatno

nazaduje), za sada u komparaciji s Zagrebačkom bankom u migrantskom segmentu ostvaruje

omjer od cca 1 : 3, dok je među stanovništvom Hrvatske taj omjer vidno povoljniji za

Zagrebačku banku i iznosi oko 1 : 4. U odnosu na Privrednu banku, Bank Austrija ostvaruje

omjer od oko 1 : 2.

314

Oznaka * označava banke koje se nisu našle na skupnoj listi povjerenja u Hendal-ovom istraživanju,

pa usporedbe nisu moguće, dok oznaka - obilježava da nijedan ispitanik nije dao takav odgovor. 315

Suma relativnih frekvencija po svim stupcima prelazi 100,0 jer je postojala mogućnost višestrukih

odgovora.

109

Mi smo naravno svjesni promjenjivosti ovih rezultata, poglavito jer vremenska

dimenzija na njih vidno utječe. Ipak, oni impliciraju da bi i među stanovništvom Hrvatske, ali

poglavito u migrantskom segmentu, novije strane banke lako mogle ugroziti čak i najpoznatije

hrvatske banke s velikom mrežom poslovnica i respektabilnom tradicijom.

Činjenica da se prepoznatljivost i poznatost razmjerno lakše stječu negoli ugled (koji

se ujedno i puno brže gubi), treba biti na pameti svakoj banci, koja želi dobro i dugoročno

kotirati u ovom tržišnom segmentu.

Uočljiva je još jedna razlika između migrantskog segmenta i domaćeg stanovništva, a

to je udjel ispitanika koji su davali odgovor “ne znam,” “ne mogu odgovoriti.” Na rang listi

povjerenja (Tablica 72.) takvih je u migrantskom segmentu znatno više negoli u

nemigrantskom: čak više od 31 %, u usporedbi s rasponom od cca 5 - 10 % među

stanovnicima Hrvatske. Kategoriju “bez odgovora” uvijek je iznimno osjetljivo interpretirati,

a u ovom slučaju mogli bismo je interpretirati na način da priličan broj (blizu trećina)

migranata, živeći izvan domovine, ni ne raspolaže informacijama temeljem kojih bi procijenio

pojedinačne banke, niti ih je to zanimalo. Zanimljivo je međutim da se, kad je u pitanju

pojavnost kategorije “ne znam, ne mogu odgovoriti” na rang listi nepovjerenja (Tablica 73.),

migrantski i nemigrantski segment ne razlikuju toliko značajno.

To bi moglo značiti ili da je migrantski segment kritičniji, ili da domaće stanovništvo

uspijeva lakše razlikovati pouzdane od nepouzdanih banaka, negoli to uspijeva migrantskom

segmentu. Ovo drugo ne bi bio dobar znak s aspekta informiranosti našeg segmenta, koja je

(informiranost) prijeko potrebna za otklanjanje osjećaja nesigurnosti kako prije donošenja

korisničke odluke, tako i u “postkonzumnoj” fazi.

Dakako, to ne možemo sa sigurnošću tvrditi, pa ovo pitanje prepuštamo budućim

istraživačkim radovima fokusiranima na migrantski segment.

5.3.4. Prijedlozi prioritetno potrebnih poboljšanja usluga hrvatskih banaka

Kao što se vidi u Tablici 74., ispitanike smo pitali i što predlažu hrvatskim bankama u

cilju poboljšanja njihovih usluga, ponovno tražeći da među ponuđenim modalitetima

odgovora zaokruže najviše tri koja smatraju najvažnijima.316

Osim što služi kao indikator prijeko potrebnih izmjena iz domene bankarskog

marketinga, ovo pitanje je i jedna, iako indirektnije formulirana, mjera zadovoljstva naših

ispitanika pojedinim aspektima bankarskih usluga. Čitatelj će zapaziti da smo i kroz ovo

pitanje zahvatili relativnu važnost sigurnosti štednje, tj. razine povjerenja.

Naime, povjerenje smo, kao vrlo kompleksnu psihološku kategoriju, nastojali kroz

upitnik obuhvatiti na što više bilo izravnih bilo neizravnih načina, pa je, uz prethodno

prezentirana, tome poslužilo i ovo pitanje.

Odgovore ispitanika smo u Tablici 74. izložili slijedom ustanovljene važnosti, tj.

prema apsolutnim i relativnim frekvencijama. Za razliku od prethodnih pitanja s mogućnošću

multiplih odgovora, ovdje zapažamo da je priličan broj ispitanika iskoristio mogućnost

davanja maksimalno dopuštenih tri, odnosno dva odgovora, što bi moglo značiti da uslugama

naših banaka imaju što prigovoriti.

316

Pitanje 19. Upitnika, Privitak rada.

110

Tablica 74. Prijedlozi za poboljšanje usluga hrvatskih banaka; distribucija odgovora uzorka

migranata u Njemačkoj, rangirano prema postotku (%)

Rang Prijedlozi poboljšanja usluga hrvatskih banaka f % 317

1 veću sigurnost štednje 179 44,3

2 povoljnije uvjete štednje 157 38,9

3 brže i efikasnije usluge 125 30,9

4 ljubazniji i uslužniji postupak 101 25,0

5 bolje informiranje građana 86 21,3

6 povoljnije stambene kredite 85 21,0

7 povoljnije poslovno-investicijske kredite 53 13,1

8 davanje financijskih savjeta korisnicima 42 10,4

9 uvođenje tehn. pogodnosti (teleb., bankomati i sl.) 31 7,7

10 ostalo 13 3,2

11 bez odgovora 9 2,2

- Ukupan broj odgovora 881 -

- Unutar toga, ispitanika s:

- - po 1 odgovorom 108 26,7

- - po 2 odgovora 97 24,0

- - po 3 odgovora 190 47,0

- - bez odgovora 9 2,2

- Ukupan broj ispitanika 404 100,0

Ponovno se vidjelo da ispitanici najveću važnost daju sigurnosti štednje (skoro 45 %

odgovora), a možemo pretpostaviti da je i odgovor koji je drugi po redu važnosti, a obuhvaća

blizu 40 % uzorka (“povoljniji uvjeti štednje”) visoko zasićen upravo pitanjima povjerenja.

Blizu trećine ispitanika ima primjedbi na brzinu i efikasnost usluga, a oko četvrtine na

ljubaznost postupka te na informiranje (što su sve pitanja koja su strane banke, sudeći po

literaturi, “riješile” još u ranim fazama razvoja bankarskog marketinga). U današnje vrijeme

zaoštrene konkurencije i poljuljane štednje, taj aspekt nezadovoljstva ovih bankarskih

komitenata, vrlo atraktivnih u našim okolnostima, ne služi na čast našim bankama.

Nemamo direktno komparabilnih podataka dobivenih na uzorku stanovnika Hrvatske,

ali bismo skrenuli pozornost na “domaće” rezultate izložene u Tablici 12., poglavlje 3.4.1.,

kad je u pitanju brzina usluge. Taj je aspekt bankarske usluge bio istaknut kao prioritetan kod

razmjerno malog broja stanovnika Hrvatske (6,6 %), a u migrantskom se segmentu javlja s pet

puta većom čestinom. Na pitanje znači li to da su migranti na brzinu i efikasnost bankarskog

usluživanja znatno osjetljiviji, ili su usluge koje se njima pružaju iz ovih ili onih razloga

opterećene pretjeranom sporošću, bolje mogu odgovoriti same banke negoli autor ovog

istraživanja.

Čestina s kojom se pojavljuju odgovori vezani uz stambeno kreditiranje (21 %),

poslovno kreditiranje (13 %) i financijsko savjetovanje (10 %) zacijelo, uz subjektivnu ocjenu

razine navedenih usluga, odražava i učestalost s kojom se u migrantskom korpusu uopće

pojavljuje interes za tu vrstu usluga. U nekom drugom istraživanju, te bi se kategorije

ispitanika moglo tretirati kao podsegmente i detaljnije istražiti njihove kreditne potrebe, ali to

317

Suma relativnih frekvencija prelazi 100,0 zbog mogućnosti višestrukih odgovora, maksimalno do tri.

To je ograničenje imalo funkciju “prisiljavanja” ispitanika da između više uzroka nezadovoljstva izaberu one,

koji su im subjektivno najvažniji te koje je, zbog toga, najprioritetnije mijenjati.

111

je dakako prelazilo okvire ovog rada, koje je primarno usmjereno na pitanje zadržavanja i

privlačenja migrantske štednje.

Ipak, svjesni da odluke o štednji u određenoj banci znaju biti povezane s kreditnim

namjerama, uzeli smo u obzir spomenutu povezanost, pa smo u sklopu rada nastojali

ustanoviti pojavnost namjeravanog korištenja kredita u migrantskom segmentu, što će biti

prezentirano u nastavku teksta.

Vrlo zanimljiv nalaz izložen u Tablici 74. je razmjerno mala zastupljenost ispitanika

koji preferiraju unapređivanje tehnoloških pogodnosti (niti 8 %). Taj podatak “otvara vrata”

migrantskog segmenta i onim, malim bankama koje teško da mogu znatnije investirati u

najsuvremeniju tehnologiju, ali to mogu pokušati kompenzirati onim aspektima usluge, koji

su za ove ispitanike subjektivno važniji.

5.3.5. Korištenje usluga hrvatskih banaka

Nadalje su nas zanimale i postojeće, već uspostavljene navike korištenja hrvatskih

banaka, pa smo u jednom od pitanja318

provjeravali koje banke ispitanici pretežno koriste za

obavljanje bankarskih poslova: pretežno strane ili pretežno hrvatske banke.

Iz Tablice 75. i Grafičkog prikaza 13. vidljivo je da se većina (blizu 60 %) ispitanika

pretežno koristi uslugama stranih banaka, dok je broj ispitanika dominantno orijentiranih na

hrvatske banke vrlo mali (4 %), što je bilo i za očekivati. Ipak, kod više od trećine uzorka (36

%) istodobno su zastupljene i strane i hrvatske banke:

Tablica 75. Banke koje ispitanici pretežno koriste za obavljanje bankarskih usluga; distribucija

odgovora

Pretežno korištene banke f %

1 strana banka (banke) 239 59,2

2 i strana i hrvatska banka (banke) 147 36,4

3 hrvatska banka (banke) 16 4,0

4 bez odgovora 2 0,5

Ukupno: 404 100,0

Grafički prikaz 13. Distribucija odgovora o bankama koje ispitanik pretežno koristi (%)

318

Pitanje 12., Upitnik u Privitku rada.

59,4% 36,5%

4,0%

strana banka i strana i hrvatska banka hrvatska banka

112

Sljedeće pitanje319

omogućilo nam je da ustanovimo koliki udjel ispitanika u našem

uzorku uopće ne koristi, a koliki koristi usluge hrvatskih banaka, te kojim i kolikim se

dijapazonom njihovih usluga služe, pri čemu im je ponuđen izbor od 5 uopćenih mogućnosti

uz mogućnost višestrukih odgovora.

Iz Tablice 76. vidljivo je da se blizu 40 % ispitanika ne koristi nikakvim uslugama

hrvatskih banaka, dok se preostalih skoro 60 % uzorka služi određenim dijapazonom, koji je

registriran u rasponu od 1 - 3 korištene vrste usluga.

Naime, odgovarajući na ovo pitanje s mogućnošću multiplih izbora, preko dvije

trećine korisnika hrvatskih banaka ograničilo se na jednu, manje od trećine na dvije vrste

usluga, dok je udjel onih koji koriste tri odnosno više vrsta usluga praktički zanemariv.

Tablica 76. Broj korištenih usluga hrvatskih banaka i raspon njihovog korištenja u migrantskom

uzorku; distribucija odgovora

Raspon korištenih usluga f %

ne koriste usluge hrvatskih banaka 160 39,6

koriste jednu vrstu usluga 165 40,8

koriste dvije vrste usluga 72 17,8

koriste tri vrste usluga 5 1,2

koriste četiri i više usluga 0 0,0

bez odgovora 2 0,5

Ukupno 404 100,0

Za podskupinu ispitanika koji koriste hrvatske banke320

u istom smo pitanju analizirali

koju vrstu usluga koriste, a rezultate iznosimo u Tablici 77.321

Tablica 77. Vrste usluga koje migranti koriste poslujući s hrvatskim bankama; distribucija

odgovora

Korištene vrste usluga

hrvatskih banaka f %

322

slanje novca za obitelj 139 34,4

štednja ili oročavanje novca 112 27,7

ostale novčane transakcije 53 13,1

stambeno kreditiranje 15 3,7

poslovno kreditiranje 5 1,2

Ukupno odgovora 323

324 -

Hrvatske banke se dakle najčešće koriste za proslijeđivanje novca namijenjenog

obitelji (u 34 %, tj. u preko trećine slučajeva), ali u više od četvrtine slučajeva i za štednju

(skoro 28 %) što se, ovisno o stajalištu, može tumačiti i kao povoljan i kao nepovoljan

319

Pitanje 13. Upitnika, Privitak rada. 320

Na bazi N = 242 ispitanika, koji sukladno podacima iznesenima u Tablici 76. koriste usluge

hrvatskih banaka. Postojala je mogućnost višestrukih odgovora. 321

Pitanje 13. Upitnika, Privitak rada. 322

Relativne frekvencije izračunate su na bazi N = 404, zbog čega je njihova suma manja od 100,0%. 323

Broj odgovora prelazi broj ispitanika koji koriste hrvatske banke (N = 242) zbog mogućnosti

višestrukih odgovora.

113

podatak. Povoljan je u kontekstu naprijed ustanovljenih prevladavajućih negativnih mišljenja i

nedostatnog povjerenja migrantskog segmenta u hrvatske banke, a vrlo je nepovoljan s

obzirom na nepridobivenih 72 % predstavnika ovog vrlo značajnog tržišnog segmenta.

Naime, kao što ćemo vidjeti u nastavku rada, blizu dvije trećine njih ocjenjuje svoj povratak u

domovinu sigurnim odn. vjerojatnim,324

pa bi ih se zacijelo, u boljim bankarskim

okolnostima, znatno veći broj odlučio na držanje ušteđevine u domovinskim bankama.

Ovdje je važno podsjetiti se poglavlja o obilježjima ciljnog segmenta (potpoglavlje

4.4.3., Tablica 47.), gdje smo prezentirali podatke o korištenju hrvatskih banaka za držanje

ušteđevine u migrantskom korpusu iz daleke 1977. godine. U to vrijeme, 40 % migranata

držalo je cijelu svoju ušteđevinu u domaćim bankama, a daljnih 10 % istodobno je koristilo i

inozemnu i domaću banku. U odnosu na naše podatke iz ove, 1999. godine, što drugo

zaključiti nego da je došlo do značajnog pogoršanja: danas skoro dvostruko manje migranata

(niti 28 %) štedi u domaćim bankama, nego je to bio slučaj prije 20-ak godina (više od 50 %).

Stvar se znatnije pogoršava uzmu li se u obzir i naši podaci o zanemarivom broju

ispitanika koji pretežno koriste hrvatske banke te o trećini ispitanika koji istodobno

kombiniraju usluge i stranih i hrvatskih banaka, izneseni u Tablici 75. Naime, itekako je

opravdano postaviti pitanje je li i kod ove trećine uzorka koja štedi u domaćim bankama riječ

o cjelokupnoj ušteđevini, ili o parcijalnim iznosima pohranjenima na hrvatske banke.

Po pitanju kredita, među migrantima je broj korisnika kredita hrvatskih banaka

razmjerno mali. U našem ispitivanju, radi se o niti 4 % korisnika stambenih i svega 1 %

korisnika poslovnih kredita.

Kasnije ćemo, u Tablici 84. vidjeti da je nekih 19 % ispitanika već opterećeno

kreditom/ima (dakle, omjer kredita uzetih u stranim i našim bankama okvirno već sada iznosi

najmanje 14 : 5, a zacijelo i više). Vidjet ćemo i da daljnih skoro 29 % ispitanika još kani

podizati kredite, dajući prema sadašnjem stanju stvari priličnu prednost stranim bankama

(podaci u Tablici 87.), premda se kao zemlja ulaganja češće spominje Hrvatska (Tablica 86.).

To možemo komentirati i kao povoljne i kao nepovoljne podatke (nepovoljne uzme li se u

obzir da je korištenje štednih i kreditnih bankarskih usluga često povezano).

Među ispitanicima koji su imenovali hrvatsku banku s kojom posluju,325

dobili smo

frekvencije korištenja pojedinih hrvatskih banaka iznesene u Tablici 78.326

Tablica 78. Hrvatske banke s kojima naš migrantski uzorak posluje; distribucija odgovora

Hrvatske banke s

kojima ispitanici posluju f

Hrvatske banke s

kojima ispitanici posluju f

Privredna banka 18 Promdei banka 4

Zagrebačka banka 17 Dubrovačka banka 3

Splitska banka 14 Istarska banka 3

Croatia banka 7 Hrvatska gospodarska 2

Dalmatinska banka 6 Glumina banka 1

Neka druga banka 3

Ukupno odgovorilo: 78

324

Tablice 79. i 80., potpoglavlje 5.3.6. 325

Pitanje 14. Upitnika, Privitak rada. 326

S obzirom da je razmjerno mali broj ispitanika poimenično naveo banke (njih ukupno 78), izostavili

smo izračunavanje relativnih frekvencija, kao i bilo kakvu usporedbu s analognim frekvencijama na uzorku

stanovnika Hrvatske. To iz razloga što postoji općinske/regionalne specifičnosti vezane uz migrantsku

populaciju, a koje ujedno imaju utjecaja na učestalost korištenja pojedinih banaka.

114

5.3.6. Buduća spremnost za poslovanje s hrvatskim bankama

Namjera povratka u domovinu

Prije nego smo pristupili utvrđivanju njihovih namjera za korištenje pojedinih usluga

hrvatskih banaka, provjerili smo koliki se udjel ispitanika uopće kani vratiti u domovinu.327

Rezultati izneseni u Tablici 79. vrlo su optimistični: između broja osoba koje procjenjuju da

će se zasigurno, odn. vjerojatno vratiti i onih koji se sigurno ili vjerojatno neće vratiti vrijedi

odnos 6 : 1 u korist potencijalnih povratnika (premda unaprijed valja biti svjestan priličnog

odstupanja između učestalosti želje za povratkom i stupnja njegovog realnog ostvarivanja).328

Tablica 79. Procjena vjerojatnosti povratka i življenja u domovini ustanovljena u migrantskom

uzorku, distribucija odgovora

Vjerojatnost povratka u domovinu f %

1 sigurno da 130 32,2

2 vjerojatno da 160 39,6

3 možda da, možda ne; nisam odlučio 65 16,1

4 vjerojatno ne 33 8,2

5 sigurno ne 16 4,0

Ukupno 404 100,0

Još jedan pokazatelj vjerojatnosti vraćanja u domovinu je planiranje vremena

povratka. Zamoljeni da taj rok, dakle broj godina u kojem se planiraju vratiti, preciziraju,329

više od trećine ispitanika bilo je u svom odgovoru određeno (35 %), dok vrijeme svog

povratka nije znalo precizirati više od pola (58 % ispitanika), kao što je vidljivo iz Tablice 80.

Tablica 80. Distribucija odgovora potencijalnih povratnika o predvidivom roku povratka

Distribucija odgovora o predvidivom roku

povratka f %

1

za 1 - 5 godina 84 20,8

za 6 - 10 godina 41 10,1

za 11 - i više godina 18 4,5

Broj povratnika s predvidivim rokom: 143 35,4

2 ne znam 236 58,4

3 ne planiram povratak 25 6,2

Ukupan broj ispitanika: 404 100,0

327

Pitanje 20. Upitnika, vidjeti Privitak rada. 328

Poznato je da su povratnički tijekovi obilježeni velikim raskorakom između emocionalno utemeljene

želje migranata za povratkom (nostalgije) i emocionalno-racionalnih ograničenja vezanih uz stvarnu realizaciju

povratka (asimilacija i nespremnost za preseljenje od strane mlađih članova obitelji, teškoće ponovne adaptacije

u svojedobno napuštenoj i uvelike promijenjenoj socijalnoj sredini, napuštanje ekonomski i socijalno-pravno

razvijenijeg okruženja uz rizik snižavanja uspostavljenog ekonomskog statusa obitelji). Govoreći o porastu

motivacije za povratak, koji je zabilježen u vremenu nakon državnog osamostaljenja Hrvatske, stručni izvori

upozoravaju da to ipak “...ne mora značiti da će se oni stvarno vraćati u povećanom broju.” Citirano prema:

Jonjić, Pavao: Hrvati u Njemačkoj; Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, Zagreb, 1997. 329

Pitanje 21. Upitnika, Privitak rada.

115

Dakle, i ovdje se pokazalo da je udjel onih koji su od povratka u domovinu definitivno

odustali razmjerno mali. Okvirno, uzmu li se u obzir pokazatelji iz tablica 79. i 80., može se

govoriti o najviše 10 % ispitanika u toj kategoriji.

Iako je u skupini ispitanika koja je precizirala rok povratka zabilježen velik raspon

procijenjenog broja godina, glavnina odgovora kreće se od 1 do 10 godina, a prosječna

vrijednost za sve ispitanike iznosi 6,9 godina.

Grafički prikaz 14. Distribucija odgovora migranata o planiranom povratku (%)

Grafički prikaz 15. Distribucija odgovora migranata o planiranom roku povratka (%)

0,0 20,0 40,0 60,0 80,0

ne planiram povratak

da, i zna kada (br.

godina)

da, ali ne zna kada

0,0 5,0 10,0 15,0 20,0 25,0 30,0

za 11 i više godina

za 6 - 10 godina

za 1 - 5 godina

116

Radi bolje preglednosti rezultate o namjeri povratka i o namjeravanom roku povratka

prikazali smo i u formi grafičkih prikaza (Grafički prikaz 14. te 15., prethodna stranica).

Planirani budući izvori prihoda

U Tablici 81. izlažemo odgovore koje smo dobili pitajući naše ispitanike što planiraju

kao glavne izvore zarade u budućnosti.330

Pitanje je naravno predvidjelo mogućnost

višestrukih odgovora, ali postavili smo ograničenje od najviše tri mogućnosti, kako bismo

“prisilili” ispitanike da se odluče za one najvažnije.

Tablica 81. Glavni izvori prihoda planirani u budućnosti, distribucija odgovora u uzorku

migranata u Njemačkoj

Glavni izvori zarade u budućnosti f % 331

1 plaća (rad kod nekog poslodavca) 187 46,3

2 honorarni rad 13 3,2

3 mali vlastiti obrt ili manje poduzeće 106 26,2

4 vlastiti veći biznis; srednje ili veće poduzeće 24 5,9

5 prihod od udjela u nekom poduzeću, vrijednosnica i sl. 8 2,0

6 prihod od nekretnina 15 3,7

7 ušteđevina 94 23,3

8 penzija 131 32,4

9 nešto drugo 1 0,2

Ukupno odgovora: 579 -

Ispitanika s: - po 1 odgovorom 267 66,1

- po 2 odgovora 99 24,5

- po 3 odgovora 38 9,4

Ukupno ispitanika: 404 100,0

Stručni izvori (Cerase, 1971.)332

razlikuju četiri tipa povratka: neuspješni,

konzervativni, inovacijski te mirovinski:

Povratak zbog neuspjeha povezan je sa stupnjem ostvarenja očekivanoga i

stupnjem adaptacije (Zimmer, 1973.)333

te mogućnošću dobivanja posla.

Konzervativni povratak vezan je za trošenje zarade stečene u inozemstvu, kad

se ostvare primarno zadani ciljevi.

Inovacijski povratak je kad migrant stečena iskustva i zaradu upotrijebi u

mjestu rada za novu aktivnost ili poboljšanje stare aktivnosti (djelatnosti) u

mjestu povratka.

Mirovinski povratak veže se uz završetak aktivne dobi, kada se čovjek vraća u

kraj odakle je došao.

330

Pitanje 22. Upitnika, vidi Privitak rada. 331

Suma relativnih frekvencija za modalitete 1 - 9 prelazi 100,0, jer su postotci izračunati na bazi broja

ispitanika N = 404. 332

Prema: Jonjić, Pavao: Hrvati u Njemačkoj; Hrvatske iseljeničke teme, IMIN, Zagreb, 1997. 333

Prema: Ibid.

117

Sa stajališta razvoja emigracijskog područja, Cerase najkorisnijim ocjenjuje

inovacijski povratak, dok mirovinski povratak komentira kao opterećenje za zemlju povratka,

budući da umirovljenici više ne stvaraju, a proizvode povećane troškove zdravstvenog i inog

osiguranja.334

Tom smo se mišljenju već usprotivili u potpoglavlju 3.5.1. o značenju

migrantskog segmenta s aspekta banaka, polazeći od činjenice da su mirovine stečene u

inozemstvu itekako značajan potencijalni bankarski resurs, poglavito u usporedbi s prihodima

nemigrantskog stanovništva.

No, dakako da potencijalni poduzetnički kapital, kao i dodatne gospodarske i

općedruštvene koristi koje bi on donio sa sobom, ima za Hrvatsku iznimnu važnost. Stoga su

podaci u Tablici 81., koji ukazuju na potencijalnih 26 % malih te 6 % srednjih odnosno

velikih poduzetnika u našem ciljnom segmentu, iznimno zanimljivi kako s općegospodarskog

aspekta, tako i s aspekta bankarskog poslovanja s ovim atraktivnim tržišnim segmentom.

Vratimo li se na već citirana istraživanja koja datiraju iz 1977., u kojima je svega 5,5 %

povratnika ulagalo u obrt (molimo vidjeti Tablicu 46., potpoglavlje 4.4.3.), naši podaci

ukazuju da je u migrantskom segmentu u međuvremenu znatno porastao udjel osoba,

orijentiranih na poduzetničke poduhvate, što ih kao potencijalne korisnike bankarskih usluga

čini još zanimljivijima.

Namjera štedno-kreditnog poslovanja s hrvatskim bankama

“Može se očekivati da će ponašanje u bliskoj budućnosti biti slično postojećem

ponašanju. Svako prikupljanje primarnih podataka počet će zato utvrđivanjem dosadašnjeg

ponašanja, i nastavit će se istraživanjem namjera o ponašanju u budućnosti. Ljudi mijenjaju

ponašanje tokom vremena i postoje razdoblja u kojima se to događa naglo, bilo da se

potrošnja smanji ili poveća. Nagle promjene nastaju uglavnom kao rezultat nekih drugih

naglih promjena (ratovi, promjene političkog uređenja i slično).” 335

U novije vrijeme smo ne jednom imali priliku čuti i pročitati medijske izjave g. Ante

Belje kao predstavnika Hrvatske matice iseljenika, koji je prigovorio da je bankarska kriza u

Hrvatskoj čak i više omela povratak naših iseljenika u domovinu, negoli je to učinila agresija

na Hrvatsku.336

I to je bio jedan od razloga što smo dio anketnog upitnika posvetili utvrđivanju

namjera migrantskog segmenta za buduće štedno-kreditno poslovanje s hrvatskim bankama.

No, prije negoli iznesemo dobivene rezultate, dužni smo ukazati i na određenu, neizbježnu

prognostičku nesigurnost ove vrste ispitivanja. “Namjerama smatramo buduće ponašanje

osobe, koje se unaprijed planira ili priprema. ...U tumačenju namjera potreban je veliki oprez.

Poznato je u istraživanju tržišta, da se namjere za ponašanje u budućnosti, što ih ispitanici

izražavaju tokom istraživačkog procesa, ne mogu uzeti sa sigurnošću. Disproporcije između

namjera i pravog ponašanja relativno su velike.” 337

U jednom od pitanja338

zanimalo nas je gdje će ispitanik, ako se vrati u Hrvatsku,

držati svoju ušteđevinu. Predloženi modaliteti odgovora, kao i dobivene frekvencije, prikazani

su u Tablici 82. i Grafičkom prikazu 16.

334

Preneseno u slobodnoj interpretaciji autora (op.a.). 335

Citirano prema: Marušić, Mira: Istraživanje tržišta, Informator, Zagreb, 1992. 336

Preneseno prema slobodnoj interpretaciji autora rada. 337

Citirano prema: Marušić, Mira (ibid). 338

Pitanje 23. Upitnika, Privitak rada.

118

Tablica 82. Pohranjivanje ušteđevine u slučaju povratka u Hrvatsku, distribucija odgovora

migrantskog uzorka

Držanje ušteđevine u slučaju

povratka u Hrvatsku f %

1 u banci u inozemstvu 141 34,9

2 u hrvatskoj banci 49 12,1

3 u stranoj banci u Hrvatskoj 89 22,0

4 dio u hrvatskoj, dio u inozemnoj banci 83 20,5

5 ušteđevinu neću držati u banci 34 8,4

6 bez odgovora 8 2,0

Ukupno: 404 100,0

Grafički prikaz 16. Distribucija odgovora migranata o držanju ušteđevine, rangirano po

postotcima (%)

U pitanju o sadašnjem korištenju hrvatskih banaka za držanje ušteđevine (Tablica 77.,

potpoglavlje 5.3.5.), cca 28 % ispitanika izjavilo je da štedi u nekoj hrvatskoj banci. Prema

rezultatima u Tablici 82., u situaciji definitivnog povratka u Hrvatsku (kada bi, po logici

stvari, korištenje hrvatskih banaka trebalo samo porasti ili stagnirati, a nikako opadati), za

neku od hrvatskih banaka odlučit će se samo 12 % ispitanika, za stranu banku u Hrvatskoj 22

% njih, dok će 20,5 % ispitanika pribjeći kombiniranom rješenju (dio u hrvatskoj, dio u

stranoj banci).

S globalnog aspekta, podatak o tolikom preferiranju stranih u odnosu na domaće

banke nije nimalo ružičast. S aspekta pojedinih banaka koje djeluju u Hrvatskoj, hrvatske

banke trebala bi ozbiljno zabrinuti činjenica da su ih, na razini namjera ispitanika, strane

banke u Hrvatskoj navladale u odnosu od gotovo 2 : 1, premda to još nije manifestirano u

aktualnom, stvarnom ponašanju ispitanika (kao što se vidi iz Tablice 71., potpoglavlje 5.3.3.,

te iz Tablice 75., potpoglavlje 5.3.5. ovog rada).

0,0 5,0 10,0 15,0 20,0 25,0 30,0 35,0 40,0

ušteđevinu neću držati u

banci

u hrvatskoj banci

dio u hrvatskoj, dio u

inozemnoj banci

u stranoj banci u

Hrvatskoj

u banci u inozemstvu

119

Važno je osvrnuti se na još jedan zanimljiv podatak u prethodnoj tablici i grafičkom

prikazu, a to je ušteđevina u “čarapama.” Među našim ispitanicima 8,4 % njih neće

ušteđevinu držati u banci, i taj je nalaz doslovno “u dlaku isti” kao analogni podatak već

citiranog istaživanja iz davne, 1977. godine.339

Podsjetit ćemo da je i ondašnji istraživač bio

zabrinut zbog činjenice što gotovo svaki dvanaesti migrant ušteđevinu drži “u čarapi” i već je

tada ocijenjeno da je to neuobičajeno visoka brojka, gledano s tadašnjeg aspekta migracijske

faze. U današnje vrijeme, taj podatak nas dakako treba još više zabrinuti.

U nastavku upitnika, zanimalo nas je i preko koje će banke ispitanik, u situaciji

povratka u Hrvatsku, primati svoju inozemnu mirovinu (rezultati u Tablici 83.).340

Tablica 83. Primanje mirovine u situaciji povratka u Hrvatsku; distribucija odgovora migranata

Primanje inozemne mirovine u slučaju povratka u Hrvatsku f %

1 preko hrvatskih banaka 49 12,1

2 preko stranih banaka u Hrvatskoj 112 27,7

3 preko banaka u inozemstvu 174 43,1

4 dio preko hrvatske banke, a dio će se doznačavati stranoj banci 56 13,9

5 bez odgovora 13 3,2

Ukupno: 404 100,0

Grafički prikaz 17. Distribucija odgovora o primanju mirovine, rangirano po postotcima (%)

339

Prema podacima u Tablici 47., potpoglavlje 4.4.3. 340

Pitanje 24. Upitnika, Privitak rada.

0,0 10,0 20,0 30,0 40,0 50,0

preko hrvatskih banaka

dio preko hrvatske, a dio

preko strane

preko stranih banaka u

Hrvatskoj

preko banaka u

inozemstvu

120

Ove podatke zacijelo ni ne treba posebno komentirati, budući da su čak i nepovoljniji

od podataka o pohranjivanju ušteđevine izloženih u prethodnoj tablici (Tablica 82.).

Iako se u okviru ovog rada nismo željeli uže baviti pitanjem kreditne politike naših

banaka u odnosu na migrantski segment, zbog već spomenute moguće povezanosti između

štednih i kreditnih namjera ispitanika, uzeli smo u obzir i njihove kreditne namjere.

Odgovori na pitanje planiraju li u budućnosti uzeti kredit341

izloženi su u Tablici 84.

Podaci ukazuju na blizu 29 % kreditno zainteresiranih ispitanika, ali i na više od polovine

ispitanika koji uopće nemaju kreditnih interesa i namjera. U Tablici 85. prezentirani su i

odgovori ispitanika na pitanje o namjeni planiranog kredita.342

Tablica 84. Planirano uzimanje kredita u uzorku migranata

Planirano dizanje kredita f %

1 da 115 28,5

2 ne, jer sam već opterećen kreditima 75 18,6

3 ne, jer se ne želim opterećivati kreditima 211 52,2

4 bez odgovora 3 0,7

Ukupno: 404 100,0

Tablica 85. Distribucija odgovora migranata o namjeni planiranog kredita

Namjena planiranog kredita f %

1 kuća - stan (kupnja, gradnja ili opremanje) 54 13,4

2 vlastiti biznis (ulaganje u obrt, tvrtku i sl.) 61 15,1

3 drugo poslovno ulaganje (udjeli, vrijed. i sl.) 4 1,0

4 nešto drugo 2 0,5

5 ne planiram dizati kredit 280 69,3

6 bez odgovora 3 0,7

Ukupno: 404 100,0

Naravno, posebno nas je zanimalo u kojoj će se zemlji upotrijebiti planirani kredit,343

a

iz odgovora prezentiranih u Tablici 86. proizlazi da je ulaganje u Hrvatsku u prednosti pred

inozemstvom i to u omjeru većem od 3 : 1.

Međutim, pitajući ispitanike u kojoj banci kane dići kredit,344

hrvatskoj ili inozemnoj,

dobili smo vidno drukčije podatke. U Tablici 87. pokazujemo da hrvatske banke kotiraju

lošije negoli inozemne i to u omjeru od 1 : 1,5, kao i da je velik broj ispitanika zainteresiranih

za kredit još uvijek neodlučan (više od 14 % od ukupnog broja ispitanika, odnosno 48 % od

ukupnog broja kreditno zainteresiranih ispitanika).

341

Pitanje 25., Upitnik u Privitku rada. 342

Pitanje 26. Upitnika, Privitak rada. 343

Pitanje 27. Upitnika, Privitak rada. 344

Pitanje 28. Upitnika, Privitak rada.

121

Tablica 86. Distribucija odgovora migranata o zemlji investiranja kredita

Zemlja gdje će ispitanici investirati

planirani kredit f %

1 u Hrvatskoj 69 17,1

2 u inozemstvu 22 5,4

3 dio u inozemstvu, dio u Hrvatskoj 30 7,4

4 ne planiram dizati kredit 280 69,3

5 bez odgovora 3 0,7

Ukupno: 404 100,0

Tablica 87. Distribucija odgovora migranata o banci u kojoj kane dići kredit

Banka gdje će ispitanici dići

kredit f %

1 u hrvatskoj banci 25 6,2

2 u inozemnoj banci 38 9,4

3 ne zna, nije odlučio 58 14,4

4 ne planira dizati kredit 280 69,3

5 bez odgovora 3 0,7

Ukupno: 404 100,0

Također, zanimala nas je osobna procjena kreditne sposobnosti ispitanika, odnosno

maksimalno prihvatljiva kreditna rata koju bi u slučaju kredita ispitanici prihvatili. Namjera je

bila utvrditi distribuciju ovog, za banke važnog podatka, u migrantskom segmentu, uz

eventualnu usporedbu s domicilnim korisnicima.

Odgovori o maksimalnom iznosu što su ga naši ispitanici spremni odvojiti za

mjesečnu ratu kredita345

prezentirani su u grupiranom obliku u Tablici 88.

Tablica 88. Maksimalna prihvatljiva rata kredita u uzorku migranata

Maksimalno prihvatljivi iznos

mjesečne rate kredita (u DEM) f %

1 manje od 200 0 0,0

2 200 - 499 67 50,0

3 500 - 999 39 29,1

4 1000 - 1499 23 17,2

5 1500 i više 5 3,7

Ukupno odgovorilo: 134 100,0

Raspolažemo i usporednim rezultatima agencije Hendal iz prosinca 1998.346

dobivenima na uzorku stanovnika Hrvatske, točnije poduzorku zaposlenih ispitanika,347

koje

iznosimo u Tablici 89.

345

Pitanje 29. Upitnika, Privitak rada. 346

Već spominjano istraživanje, vidjeti fusnotu 304. 347

Postotke smo preračunali na bazi ispitanika koji ostvaruju prihode (N = 759) ne uzimajući u obzir

kategorije “bez odgovora” i “ne znam.”

122

Tablica 89. Maksimalna rata kredita u uzorku stanovnika Hrvatske 348

Maksimalno prihvatljivi iznos

mjesečne rate kredita (kn) cca u DEM %

1 do 300 do 75 32,3

2 301 - 500 76 - 125 23,0

3 500 - 700 126 - 175 12,6

4 701 - 1000 176 - 250 16,0

5 1001 - 1300 251 - 325 4,4

6 1301 - 1500 326 - 375 4,4

7 više od 1500 više od 375 7,3

Ukupno 100,0

Dok prosječna prihvatljiva kreditna rata u uzorku iznosi preko 600 DEM (611,42

DEM), isti podatak za domaće kreditne korisnike, prema Hendal-ovom istraživanju, iznosi

cca 200 DEM, dakle trostruko manje. Nadalje, dvije trećine domaćih korisnika podnijele bi

samo kreditnu ratu manju od 200 DEM, dok migranti procjenjujući prihvatljivu ratu tek

polaze od te, za njih minimalne svote. Samo nešto iznad 7 % domaćih korisnika spremno je

odvojiti više od 375 DEM za kreditnu ratu, a u migrantskoj populaciji takvu spremnost

iskazuje polovica ispitanika, dakle svaki drugi.

Jedan dio ispitanika odgovorio je i na pitanje koliko je prosječno iznosio njihov

mjesečni prihod u posljednjh nekoliko mjeseci.349

Svjesni osjetljivosti ovog pitanja,

formulirali smo ga kao neobvezujuće (“ako želite...”) te smo dobili odgovore ukupno 160

ispitanika, tj. od cca 40 % našeg uzorka, koje smo u grupiranom obliku izložili u Tablici 90.

Tablica 90. Prosječni mjesečni prihod u migrantskom uzorku

Iznos primanja (u DEM) f %

1 manje od 1000 0 0,0

2 1000 - 1499 10 6,3

3 1500 - 2499 39 24,4

4 2500 - 2999 36 22,5

5 3000 - 3999 31 19,4

6 4000 - 4999 27 16,9

7 5000 - i više 17 10,6

Ukupno odgovorilo: 160 100,0

Prosječna mjesečna primanja ispitanika koji su na to pitanje željeli odgovoriti iznose

više od 3 000 DEM (3.095,00), dok “domaći” prosjek prema zadnjim dostupnim službenim

podacima iznosi 760 DEM.350

Odnos je dakle 1 : 4, što više nego dovoljno govori o razlici u

kupovnoj moći domaćih korisnika, u odnosu prema migrantima.

348

Rezultate Hendal-a smo preračunali ne uzimajući u obzir kategoriju “bez odgovora,” “ne znam,” na

bazi N=708. 349

Pitanje 30., Upitnik u Privitku rada. 350

Bilten HNB br. 42.; Tablica J2. Prosječna mjesečna neto plaća za srpanj 1999. iznosi 3.043,00 kuna.

123

6. RASPRAVA REZULTATA

6.1. Povjerenje kao najprioritetniji problem banaka i bankarskog sustava

Netko će reći da je istraživanje povjerenja u hrvatske banke i bankarski sustav u

postojećim okolnostima “otkrivanje tople vode.” O problemu poljuljanog povjerenja učestalo

se izvještava u medijima i razgovara na svim mogućim razinama, počevši od “prvog kafića u

susjedstvu,” pa do najviših institucija političkog odlučivanja. Na prvi pogled, čini se da o

tome “svi već znamo sve.” A ako i jest tako, u što sumnjamo, evidentna je činjenica da taj

gorući problem do danas nije odgovarajuće riješen.

Naše je polazište u ovom radu upravo suprotno. Analiza okolnosti koje su ugrozile

povjerenje štediša uz nastojanje da se, što je moguće egzaktnije, utvrde razina (ne)povjerenja i

čimbenici koji su posebno utjecajni u tom smislu, kao i iznalaženje odgovarajućih strateških

pristupa za prevladavanje, ili barem ublažavanje široko rasprostranjenog osjećaja nesigurnosti

aktualnih i potencijalnih štediša u hrvatskim bankama, nikad nisu bili potrebniji.

6.1.1. Pokazatelji široko rasprostranjenog (ne)povjerenja u migrantskom segmentu

Uvodno, poslužit ćemo se se izjavama pojedinih ispitanika - migranata na radu u

Njemačkoj, citirajući nekoliko karakterističnih odgovora otvorenog tipa:

“Ništa to ne valja. To su sami lopovi i banditi u koje čovjek ne može imati

povjerenja.”

“Anketa je odlično formulirana, ali trebat će vremena da se povjerenje u

hrvatske banke dobije. Pred nama stoji izazov, morat će se mnogo toga

mijenjati u hrvatskim bankama, ali i u onima koji se obraćaju hrvatskim

bankama.”

Bile njihove reakcije krajnje ogorčene, kao što je slučaj s prvim ispitanikom, ili

blagog, čak pomirljivog tona kakav se osjeća u drugoj izjavi, nema nikakve dvojbe da je u

migrantskom segmentu zaživjelo nepovjerenje u hrvatske banke i bankarski sustav u cjelini.

Taj zaključak dakako ne temeljimo na izjavama pojedinih ispitanika, već na njihovim

sustavno i skupno obrađenim odgovorima, detaljno prezentiranima u prethodnom, 5.

poglavlju. Ipak, odgovori na pitanja otvorenog tipa znaju biti vrlo ilustrativni, pa ćemo ih u te

svrhe i koristiti u ovom dijelu rada.

Prije negoli pristupimo raspravi izloženih rezultata, zanimljivo je napomenuti da smo

u skoro 20 % slučajeva dobili i odgovore na završno, 31. pitanje koje je bilo otvorenog tipa.351

Ma koliko anketa bila opširna i možda iscrpljujuća za ispitanike, očito je da smo “pogodili

temu,” tako da je velik udjel naših ispitanika uložio trud u dodatna obrazlaganja, primjedbe i

prijedloge. Premda je raznovrsne otvorene odgovore bilo teško svesti na ograničen broj

kategorija, pokušali smo ih grupirati na korektan i pregledan način, te u Tablici 91. iznosimo

njihovu okvirnu kategorizaciju i dobivene frekvencije po svakoj skupini odgovora:

351

Otvoreno anketno pitanje br. 31. (u privitku rada): “Ako želite, napišite još nešto što smo propustili

pitati, a važno je za hrvatske banke.”

124

Tablica 91. Distribucija slobodnih odgovora migrantskog uzorka o važnim pitanjima bankarskog

poslovanja u Hrvatskoj; apsolutne i relativne frekvencije odgovora

Rang Kategorizirani slobodni odgovori ispitanika f % 352

1. poboljšanje sigurnosti, vraćanje povjerenja, garancije za štednju i sl. 33 41,8

2. unapređivanje poslovanja prema europskim standardima 18 22,8

3. “promjene na vrhu,” neovisnost od politike, kontrola, poštivanje zakona i sl. 15 19,0

4. bolje informiranje migrantskog segmenta, bolja promidžba 12 15,2

5. veći angažman, stručnost, uljudnost bankarskih službenika itd. 8 10,1

6. veća brzina i efikasnost transakcija 8 10,1

7. poštenje u poslovanju, bez prijevara, korupcionizma itd. 8 10,1

8. veća sposobnost i stručnost bankarskog rukovodstva 7 8,9

9. smanjivanje “papirologije”, birokratizma, kompliciranosti procedura 7 8,9

10. osiguravanje povoljnijih kreditnih uvjeta 7 8,9

11. niže kamate na štednju u ime veće sigurnosti, povoljnijih kredita i sl. 5 6,3

12. prestanak različitih oduzimanja od inozemnih penzija 5 6,3

Iz distribucije slobodnih odgovora u Tablici 91. vidi se da je pitanje sigurnosti novca

među našim iseljenicima u Njemačkoj istaknuto kao najprioritetnije. No, to su najbolje

pokazali u 5. poglavlju izloženi stavovi svih ispitanika o ugledu i povjerenju koje uživaju naše

banke, kao i o sigurnosti novca u hrvatskim bankama. Svega 3 - 5 % ispitanika o tome je

izrazilo potpuno pozitivno ili prilično pozitivno mišljenje, a oko trećine (30 - 35 %) neutralno,

u usporedbi sa 60 - 64 % ispitanika koji o tome imaju prilično negativan ili potpuno negativan

stav.353

Iako su njihovi stavovi i o drugim aspektima usluga hrvatskih banaka bili negativno

obojeni, prosječne ocjene ugleda, povjerenja i sigurnosti hrvatskih banaka (Mprosj. = 2,14)

rangirane su na najnižem mjestu, u usporedbi s uvjetima štednje, kreditnim uvjetima i

kompliciranošću bankarskih procedura (Mprosj. = 2,50; zatim 2,31 te analogno 2,26).354

Sve to pokazuje koliko je u migrantskom segmentu nepovjerenje u hrvatske banke već

duboko ukorijenjeno i široko rasprostranjeno.

Jesmo li dosegli “samo dno,” pitanje je o kojem se može samo spekulirati. Teoretski,

rezultati bi dakako mogli biti i gori. No, uzimajući u obzir tendenciju bilo koje, čak i vrlo

homogene skupine ispitanika da ispoljava određeni intervarijabilitet u kritičkim iskazima,

prosječna ocjena od 2,14 (u okviru teoretskog raspona 1 - 5, gdje 1 predstavlja najnegativniju,

5 najpozitivniju, a 3 neutralnu ocjenu) slobodno se može okarakterizirati kao izrazito niska.

Za ilustraciju subjektivne važnosti sigurnosti novca, evo slikovite paralele, gdje “u istu

ravan” s tradicionalnim domoljubnim i religioznim vrednotama jedan ispitanik stavlja

vrijednost slobode u raspolaganju novcem.

“Da mogu svoj novac neometano podignut kad želim, Bog i Hrvati.”

Kolika je potreba za većom sigurnošću, vidi se i iz pojedinih slobodnih odgovora koji

kroz prividno “ekstremna” stajališta naglašavaju svu težinu naše bankarske zbilje. Naime, cca

6 % ispitanika među onima koji su davali slobodne odgovore čak traži niže kamate, čime se

na svoju štetu odriču glavne nagrade za ustupljenu ušteđevinu (što i jest bit kamate na

352

N = 79; suma postotaka prelazi 100,0 zbog otvorene mogućnosti višeznačnih odgovora na razini

istog ispitanika. 353

Tvrdnje u Tablici 66., potpoglavlje 5.3.3. 354

Usporedba podataka u tablicama br. 63., 64., 65. i 66. u potpoglavljima 5.3.2. i 5.3.3.

125

štednju), sve u ime veće sigurnosti svog novca i eventualno povoljnijih kredita. Evo nekoliko

karakterističnih primjera:

“Prepolovite kamatnu stopu na štednju, da biste poslovali i davali povoljnije

kredite.”

“Kamate na štednju na europsku razinu, kao i sve bankovno poslovanje.”

Poruka je jasna - pristajemo i na niže kamate (u Njemačkoj su ionako niže), ali uz

veću sigurnost. To je još jedna potvrda strategije tzv. konzervativnijih banaka s nižim

kamatnim stopama, koje su se u uvjetima poljuljanog povjerenja pokazale dugoročno

efikasnijima od banaka s atraktivnim kamatama na štednju.355

6.1.2. Opravdanost bojazni od generalizacije nepovjerenja na globalni sustav

U uvodnim poglavljima rada izrazili smo bojazan da bi i migrantski segment, slično

kao i stanovništvo Hrvatske, percepciju krize pojedinih banaka mogao generalizirati na krizu

cjelokupnog bankarskog sustava, pa sve do percepcije državne krize, nakon čega čak i

državne garancije gube svoj kredibilitet. U analizi sekundarnih izvora ukazali smo preko niza

primjera356

da bi se to nažalost moglo brzo dogoditi, ako već i nije. Ovdje ćemo to ilustrirati

jednim novijim citatom:

“Njemački bankari i štediše iz dijaspore uputili Škrebu prijeteće otvoreno pismo: Ne

može se po uzoru na praksu iz bivše države preko noći mijenjati zakone i odredbe ili ih po

želji interpretirati. Štediše, a posebice povratnici i useljenici osjećaju se prevarenima jer su ih

dugotrajno uvjeravali da ulažu u zdrave banke. Ako je Glumina banka loše radila, a

dužnosnici HNB-a su to znali, zašto Hrvatska narodna banka nije to na vrijeme zaustavila?

Ako je blokada Glumina banke bila potrebna jer je ta banka postala nelikvidna i insolventna,

zašto su dužnosnici HNB-a mirno otišli na ljetovanje i čekali tri mjeseca da tu banku proglase

spremnom za stečaj? Odakle dužnosnicima HNB-a, Agencije i Ministarstva financija pravo na

bahatost i bezosjećajnost prema onima koji su pomogli stvoriti fotelje za njihove g..... (naša

intervencija; op.a.), neka su od pitanja koja Udruga štediša postavlja u svom dopisu.” 357

Već smo objasnili razloge zbog kojih od naših ispitanika namjerno nismo tražili

mišljenje o uzrocima krize u okviru pitanja s ponuđenim odgovorima tzv. zatvorenog tipa.358

Ipak, od ove teme “nismo mogli pobjeći,” što se vidi iz prethodne Tablice 91., tj. iz niza

otvorenih odgovora prikupljenih u našem istraživanju, od kojih pojedine prezentiramo u

izvorniku:

“Budite stoposto stabilni, nemojte svakodnevno propadati, jer će povjerenje

izgubit sve hrvatske banke.”

“Niste pitali koliko povjerenja imamo u Hrvatsku narodnu banku.”

“Ministarstvo financija slabo kontrolira - dopušta malverzacije.”

“Banke ovise o pravnom sustavu države. Kako je on deficitaran, smatrala sam

bespredmetnim u njih ulagati. Nažalost, slučaj Glumina banke potvrdio je moja

strahovanja. Najvažnije je da se u državi striktno poštuju zakoni.”

355

Vidjeti potpoglavlje br. 3.3.2. (prikaz kretanja štednje kroz tranzicijsko razdoblje). 356

Potpoglavlja 3.1.7., zatim 3.4.4., te 3.5.2. 357

Jutarnji list, 2. listopada 1998., str. 7. 358

Potpoglavlje 5.1.3.

126

“Neovisna hrvatska banka od npr. Vlade, Predsjednika itd., samostalna

institucija.”

“Da li je novac siguran u njima - da li imam ili nemam povjerenja - na žalost,

ja sam skeptična s obzirom na ekonomske i političke poteškoće (izbori) s

kojima brodi u budućnost naša država.”

“Da li će ikada u našoj zemlji mali čovjek imati mogućnost da živi od vlastitog

primanja, i da li će vladajuća stranka vratiti povjerenje narodu.”

U vezi s prethodno citiranim pismom Udruge štediša, točnije onim njegovim dijelom

koji se odnosi na “osjećaj prevarenosti,” valja napomenuti da je u uzorku bilo odgovora

koncentriranih upravo na pitanja poštenja. Radi se o 10 % ispitanika (Tablica 91.) u sklopu

otvorenih odgovora, pa na temelju toga ne možemo ulaziti ni u kakve generalizacije. No,

smatramo važnim istaknuti i tu činjenicu, jer se radi o doživljaju s posebnom “emocionalnom

i socijalnom težinom,” čije posljedice mogu biti utoliko teže:

“Pošteno radite, pošteno isplaćujte, da se ne bavi nikakvom korupcijom,

umjesto toga visoka inteligencija i brza usluga na visokoj razini.”

“Da ne izrabljuju sirotinju, da već jednom prestanu krasti.”

“Manje profitera, nek se ugledaju u svjetske banke.”

“Poštenje, red, rad i pamet.”

“Brojčanu” mjeru generalizacije nepovjerenja na ukupan bankarski sustav, odnosno

na veći njegov dio, dobili smo unutar sljedeće distribucije podataka: manje od 3 % uzorka

vjeruje da je novac siguran u većini ili barem u mnogim hrvatskim bankama, dok je sljedećih

cca 31% ispitanika ocijenilo da se dijelu banaka može, a dijelu ne može pokloniti povjerenje.

Prihvaćajući “opasnost” da nas se proglasi katastrofičarima, držimo da je za državu upravo

katastrofalno što daljnjih skoro 66 % migranata smatra da je novac siguran ili samo u ponekim

bankama (blizu 39 %), ili što je još gore, u nijednoj od njih (gotovo 27 % ispitanika).359

6.2. Migrantske tendencije korištenja hrvatskih banaka u okolnostima bankarske krize

6.2.1. Osvrt na sadašnju razinu korištenja hrvatskih banaka

Prema iskazima ispitanika, već i sada su zadržavanje i privlačenje migrantske štednje

u hrvatskim bankama na znatno nižim razinama, nego bi to u povoljnijim okolnostima moglo

biti.

Svega je 4 % ispitanika izjavilo da pretežno koristi hrvatsku banku, 36 % kombinira

stranu i hrvatsku banku/e, a skoro 60 % njih dominantno koristi stranu banku/e.360

Među

onima koji u većoj ili manjoj mjeri koriste hrvatske banke, raspon korištenih usluga je

sužen.361

U našim bankama štedi niti 28 % ukupnog uzorka,362

ali, kad se taj podatak poveže s

podatkom o raznjerno rijetkom pretežnom korištenju hrvatskih banaka (već spomenutih 4 %),

očigledno je češće riječ o parcijalnim, negoli o cjelovitim iznosima ušteđevine. Smatramo da

359

Tablica 67., potpoglavlje 5.3.3. 360

Tablica 75., potpoglavlje 5.3.5. 361

Tablica 76., potpoglavlje 5.3.5. 362

Tablica 77., potpoglavlje 5.3.5.

127

taj podatak, barem jednim dijelom, treba staviti u kontekst limitiranih državnih garancija, o

čemu ćemo nešto kasnije reći više.

Hrvatske se banke nešto učestalije koriste za slanje novca za obitelj (34 %

ispitanika),363

gdje je po prirodi stvari zacijelo također riječ o parcijalnim iznosima. Da nismo

provjeravali i zastupljenost zajedničkog/odvojenog života od obitelji u našem uzorku, te

podatke ne bismo mogli staviti u kontekst nezadovoljavajućeg “kotiranja” hrvatskih banaka u

migrantskom segmentu. No, podsjetimo li se da preko 50 % ispitanika u Njemačkoj živi bez

svoje “uže” obitelji,364

podatak od 34 % ispitanika koji u te svrhe koriste hrvatske banke ne

može se ocijeniti povoljnim (to tim više što u ovom segmentu nije rijetkost ni financijsko

potpomaganje “šire” obitelji).365

Stavivši naše podatke u vezu s podacima djelomično komparabilnog istraživanja iz

1977.,366

nismo mogli ne primijetiti da se, u pogledu štednje migranata u hrvatskim bankama,

situacija znatno pogoršala. Pritom nemamo nikakvih namjera spekulirati o razlikama u razini

(ne)povjerenja u bankarski sustav koja je vladala u bivšem sustavu i u aktualnom političkom

trenutku, jer smo dakako svjesni niza utjecajnih čimbenika koji su tijekom vremena značajnije

djelovali (faze “zrelosti” migracije onda i danas, porasta udjela “spojenih“ obitelji tijekom

posljednjih 20-ak godina, promjena u obrazovnoj i dobnoj strukturi migrantske populacije, te

većeg prihvaćanja “zapadnjačkih” navika u migrantskom segmentu, kao rezultat što

poodmaklih integracijsko-asimilacijskih procesa, što u međuvremenu sve izraženije

otvorenosti i mobilnosti pučanstva, koja “na psihološkoj ravni” u većoj mjeri dokida

međugranične barijere).

Ono što želimo istaknuti je da je, po svemu sudeći, migrantski segment nekada državi

“priskrbljivao” kapitalna sredstva u razmjerno većem postotnom udjelu, negoli je to danas

slučaj. Dio tih gubitaka neizbježan je u datoj fazi zrelosti migracijskih procesa, ali rasprava

koju ovdje vodimo odnosi se na one “gubitne stavke,” koje bi se, uz bolju strategiju na razini

bankarskog sustava i države u cjelini, mogle izbjeći na obostranu korist.

6.2.2. Zastupljenost hrvatskih banaka u štednim planovima migranata

Preko pojedinih pitanja nastojali smo ustanoviti i buduće štedno-kreditne namjere

ispitanika.

Pokazali smo, što dobrim dijelom dovodimo u vezu s okolnostima poljuljanog i

generaliziranog nepovjerenja, da bi držanje ušteđevine u hrvatskim bankama ubuduće moglo

biti svedeno na skromne razmjere. Čak i u situaciji definitivnog povratka u domovinu, svega

12 % ispitanika izjavilo je da namjerava štediti u hrvatskoj banci, preko 20 % kombinirano u

hrvatskoj i inozemnoj banci, 22 % u stranoj banci u Hrvatskoj, a skoro 35 % u inozemnim

bankama izvan Hrvatske.367

363

Ibid. 364

Tablica 54., potpoglavlje 5.2.2. Uža obitelj je u našem istraživanju definirana kao “oni članovi

obitelji, s kojima biste i inače zajedno živjeli.” 365

Slanje novca roditeljima, braći i sestrama, djeci koja su zasnovala vlastitu obitelji i/ili žive odvojeno,

i tome slično. 366

Tablica 47., potpoglavlje 4.4.3. 367

Tablica 82., potpoglavlje 5.3.6.

128

Slično, pa čak i gore, distribuirani su migrantski odgovori o bankama preko kojih će

primati inozemnu mirovinu,368

jer se 12 % njih odlučilo za hrvatske banke, 14 % za

“kompromisno” rješenje (i hrvatska i strana banka), a “ostatak kolača” dijeli se na strane

banke u Hrvatskoj (28 %) i inozemne banke (43 %).

S tim u vezi “usput” napominjemo, koliko god pitanje (ne)povjerenja bilo složeno i

teško rješivo, da je niže navedeni problem kojeg glede mirovina ističu naši ispitanici najblaže

rečeno “neoprostiv.”

“Za penzionere morate da njihove penzije koje šalju preko hrvatske banke,

usluge da budu ili provizije besplatne za inozemne penzionere.”

“Da se penzije koje smo zaradili mogu bez odbitaka (u cijelosti) dobijati preko

hrvatskih banaka.”

Dakako, na strateškoj su razini napravljeni pozitivni pomaci s tim u vezi. Citat: “Na

nekim područjima Ministarstvo je pridonijelo lakšem povratku; na primjer riješen je stanovit

broj zakona i propisa, kao što je oslobađanje umirovljenika od plaćanja poreza na mirovine.

Tako je i u slučaju PDV-a, gdje je riješeno da povratnici na robu koju su tamo godinama

kupovali neće morati plaćati taj porez.” 369

Sve je to napravljeno, no koliko su migranti o

tome stvarno informirani?

Radilo se o zakonskoj zavrzlami, ili o pukoj neinformiranosti šteta koju takvi

prigovori unutar migrantskog podsegmenta umirovljenika mogu nanijeti bankama i državi je

uistinu bespotrebna. Već smo spomenuli podatak o preko 400 milijuna DEM registriranih

godišnjih mirovinskih primitaka za 1998.370

Određene analize, vodeći se najnižim stopama,

govore o mogućih najmanje 60 mil. DEM gubitka godišnje. Usput, napominjemo da se radi o

stranoj valuti - svjetskom platežnom sredstvu (kojim će se npr. otplaćivati državni dugovi,

kupovati nove tehnologije i sl.), a koje će umirovljenici redovito mijenjati u domicilnu valutu

radi osobnog uzdržavanja.

Usprkos nepovoljnim nalazima koji se tiču budućeg štednog izbora migrantskog

segmenta,371

radi se tek o namjerama koje su dakako podložne promjenama. Još uvijek ima

puno prostora za optimističnija rješenja, jer, ako se okolnosti okrenu u korist migranata (i u

našu zajedničku korist), njihove se namjere ne moraju realizirati na u anketi iskazani način.

Stvarni smjer migrantskih individualnih akcija, a pod tim se misli ili na povlačenje

štednje ili daljnje ulaganje, itekako će ovisiti o zbivanjima u hrvatskom bankarstvu i njihovoj

percepciji tih zbivanja, o situaciji i percepciji zbilje u kojoj se nalaze pojedini bankarski

akteri, ali i o ukupnoj dinamici svih tih kretanja koja dakako odražava i utječe na doživljaj

pouzdanosti, stabilnosti i perspektive daljnjeg razvoja pojedine banke i sustava u cjelini.

368

Tablica 83., potpoglavlje 5.3.6. 369

Novinski članci: Obzor, veljača 1998. 370

Vidjeti potpoglavlje 3.5.1. Napominjemo da nije bila riječ o svim bankama, niti je u obzir uzeto

poštansko doznačivanje, već se radi o samo 22 hrvatske banke u kojima je ovaj podatak po prvi puta sustavno

praćen. O mirovinama koje se doznačuju preko vanjskih banaka, ili preko stranih banaka u Hrvatskoj ne postoje

objedinjeni podaci. Stoga imamo osnove pretpostaviti da je ukupan iznos godišnje doznačenih mirovina

signifikantno veći. 371

Tablica 82., potpoglavlje 5.3.6.

129

6.2.3. Bijeg u “čarape” kao alternativa

Čuvanje deviza “u čarapama” kod nas nije nova pojava, niti su “čarape” nepoželjan

nusproizvod samo bankarskih kriza. One su postojale i prije, odražavajući niz kako političkih

i socijalnih uvjeta, tako i običajnih aspekata života na ovim prostorima, ali, u velikoj mjeri, i

razinu povjerenja u bankarstvo, što je tijekom vremena osciliralo.

Općenito govoreći, svaki put kada su procjene “salda” u čarapama počinjale rasti ili

postajale učestalije, to je bio indikator, gotovo mjerni instrument, koji je pokazivao da se u

domeni bankarskog povjerenja nešto bitno mijenja. Tijekom tranzicijskog razdoblja već smo

imali takvih situacija, što možemo ilustrirati sljedećim citatima:

“Najjače hrvatske devizne institucije, nakon uvođenja ‘stare devizne štednje’ i sloma

financijskog inžinjeringa, jesu čarape. Neke procjene govore da hrvatski građani, što u

čarapama, što u inozemstvu, drže približno deset milijardi njemačkih maraka.” (cit.)372

“Devize mogu krenuti iz svojih tajnih skrovišta samo onda ako će njihovi vlasnici

imati pouzdano jamstvo da će svojom imovinom moći uvijek nesmetano raspolagati. Takvo

jamstvo moraju dati poslovne banke, ali ono neće biti dovoljno. Na potezu je i država.”

(cit.)373

“Čarape” predstavljaju dvostruku štetu: i za gospodarstvo (gubitak likvidnih

sredstava) i za pojedinca (gubitak kamate), ali pojedinac time trpi i druge rizike. Bankarska

nesigurnost na taj način može biti zamijenjena još većom, što možemo ilustrirati zapažanjem

o specifičnim provalničkim iskustvima. Citat: “Svaki iole upućeniji provalnik zna napamet

tri-četiri mjesta u stanu gdje četiri petine ljudi drže svoju skrivenu ušteđevnu. Ljudi

jednostavno nemaju mašte: svima se tih nekoliko mjesta čini najsigurnijima. Provalnici uopće

ne moraju raditi velike premetačine.” 374

Ispitujući buduće namjere ispitanika, mi smo ustanovili da 8,4 % njih prilikom

povratka u Hrvatsku ne kani ušteđevinu držati u banci.375

Činjenicu da svaki dvanaesti

ispitanik radije riskira otuđenje svoje ušteđevine “od ruke provalnika” negoli da drži svoju

ušteđevinu u banci, također možemo jednim dijelom obrazlagati s aspekta nepovjerenja u

hrvatske banke.

Usporedbom s rezultatima jednog istraživanja iz bivšeg sustava376

primijetili smo da

su naši podaci o “čarapama” potpuno istovjetni podacima iz davne 1977. godine. Bespotrebno

je otvarati raspravu što je sve utjecalo na “čarape” nekoć, a što danas, jer su utjecajni

čimbenici mnogobrojni i tijekom vremena znatno promijenjeni. No, bilo kako bilo, što sa

stajališta očekivanih promjena u “zrelosti” migrantskog segmenta, što s aspekta konačno

uspostavljene vlastite države, registriranih više od 8 % migranata - štediša izvan banaka je

nepovoljan podatak, koji predstavlja čisti gubitak.

Vremena su se promijenila, pa je konkurentska opasnost “čarapa” ipak znatno manja

negoli opasnost preuzimanja “našeg” segmenta od strane stabilnijih i pouzdanijih bankarskih

sustava.

372

Danas, 30. travnja 1993. 373

Novi Vjesnik, 15. studenoga 1992. 374

Novi Vjesnik, 30. rujna 1992. 375

Tablica 82., potpoglavlje 5.3.6. 376

Tablica 47., potpoglavlje 4.4.3.

130

6.3. Značaj migrantskog segmenta temeljen na analizi depozitno/kreditnih potencijala

6.3.1. Posebno mjesto migrantskog segmenta na bankarskom tržištu

Pokušamo li definirati idealne, hipotetske bankarske klijente sa stajališta interesa same

banke (bilo koje), to bi svakako bili pojedinci ili grupe s iznadprosječnim primanjima u

odnosu na svoje okruženje. Oni bi trebali biti skloni štednji (deponenti), i to po mogućnosti

dugoročnoj. Bilo bi povoljno i da se tek nakon dugo godina (nakon što je banka imala

dovoljno vremena da posuđeni kapital višestruko oplodi) dio njih pojavi i u svojstvu tražitelja

kredita, recimo kao fizička osoba, ali može i kao pravna, tražeći primjerice poduzetnički

kredit. Sa stajališta banke, vjerujemo da bi se s time redom složili svi bankari, to bi bio

idealan tržišni segment.

U nastavku analize pokazat ćemo da se u slučaju migranata upravo i radi o takvom

bankarskom segmentu.

6.3.2. Migrantski depozitno/kreditni potencijali

U jednom od ranijih nacrta rada kanili smo u okviru migrantske populacije posebno

izdvojiti segment povratnika, polazeći od pretpostavke da je isti, s aspekta hrvatskih banaka,

posebno važan. Tijekom pripremnih faza uvjerili smo se da bi takvo polazište bilo pogrešno.

Mnogi migranti komuniciraju s domovinom na različite načine, pa i “financijski,” i to bez

obzira planiraju li svoj povratak aktivno, ili o njemu samo razmišljaju.

Rezultati anketnog istraživanja pokazali su da potencijalni povratnici čine glavninu

migrantskog segmenta: u našem, konkretnom uzorku odnos onih koji se sigurno i vjerojatno

planiraju vratiti te onih koji se vjerojatno ili sigurno neće vratiti iznosi 6 : 1, dakako u korist

onih prvih,377

što govori o potencijalno brojnom povratku.

Već smo u analizi sekundarnih podataka378

pokazali da se, prosječno govoreći,

migranti, htjeli ne htjeli, razmjerno dugo zadržavaju na tzv. “privremenom radu.” I ispitanici u

uzorku potvrdili su tu tendenciju, do sada boraveći u Njemačkoj prosječnih 17,7 godina, odn.

radeći prosječnih 13,7 godina.379

Dugo ostajanje u Njemačkoj najčešće podrazumijeva i dugo

razdoblje akumuliranja štednje/kapitala - dakle dugoročnu štednju. Njihov boravak u

inozemstvu i jest u funkciji prikupljanja ušteđevine te se, osim temeljnih životnih i tekućih

troškova, migranti obično upuštaju ili kane upuštati u veće investicije tek neposredno po

povratku u domovinu,380

kada se od dugoročnih deponenata dio njih “pretvara” u tražioce

kredita.

U pogledu buduće namjere podizanja kredita, u našem smo migrantskom uzorku

ustanovili da nešto manje od trećine kani uzeti kredit, a ostale dvije trećine ne (a to su štediše

“dugoprugaši”).381

Kako po prirodi stvari štede gotovo svi, ovaj je omjer, gledano sa stajališta

banaka, idealan.

Dijelu migranata - povratnika bilo je teško precizirati vrijeme povratka. Međutim, oni

koji su to bili u stanju, a takvih je više od trećine (35,4 %) u ukupnom uzorku, vraćaju se u

377

Tablica 79., potpoglavlje 5.3.6. 378

Tablica 33., potpoglavlje 4.3.3. 379

Tablica 52., potpoglavlje 5.2.2. 380

Tablica 46., potpoglavlje 4.4.3. 381

Tablica 84., potpoglavlje 5.3.6.

131

razmjerno kratkom roku: čak 20 % migranata kani se vratiti u roku od 1 - 5 godina, a sljedećih

10 % u roku od 6 do najduže 10 godina.382

Vjerojatno se upravo ovaj podsegment interesira za

kredite i propituje o njihovim uvjetima. Iako je, skupno govoreći, informiranost našeg uzorka

o štedno-kreditnim uvjetima u hrvatskim bankama bila prema njihovim procjenama dosta

niska, migranti su razmjerno najveće poznavanje, pa pretpostavljamo i veći interes, ispoljili

upravo za područje investicijskog kreditiranja.383

Pritom, što je još značajnije, više od polovine kreditnih interesanata ima namjere

poslovnog investiranja - dakle poduzetničkog ulaganja (16,1 % poslovnih naprama 13,4 %

stambenih kredita).384

Osim toga, već sada u inozemstvu više od 10 % ispitanika stječe

prihode radom u nekoj samostalnoj djelatnosti,385

a većina ih radi na proizvodnim radnim

mjestima.386

Također, sudeći prema iskazanim namjerama glede budućih izvora prihoda, u

budućnosti se više od 26 % njih kani baviti obrtom ili malim vlastitim poduzećem, a blizu 6%

uložilo bi sredstva i u veći biznis: srednje ili veliko poduzeće.387

Naglasimo i to da je ovom segmentu prihvatljiva čak trostruko veća kreditna rata u

odnosu prema domicilnom stanovništvu, te da su im prosječna primanja četverostruko veća.

Također, 10% ispitanika među onima koji dali odgovor o iznosu svojih mjesečnih primanja

ostvaruje preko 5.000 DEM, što samo po sebi dovoljno govori.388

U prethodnim smo poglavljima prezentirali neke procjene na koje nailazimo u

publiciranim člancima, a koje se odnose na financijsku “težinu” hrvatskog iseljeničkog

korpusa. Pojedine od tih procjena “zvuče” realno, dok neke izgledaju kao pretjerivanje, pa

smo se oslonili na samo dio izabranih, vjerodostojnijih.389

Iako to nije bio primarni cilj našeg

rada, i mi smo u mogućnosti iznijeti nekoliko hipoteza s tim u vezi.

Mi nismo postavili pitanje o financijskoj “težini” migranata koji u Njemačkoj vode

neki biznis, jer bi to bilo preindiskretno, pa smo se ograničili na “prihvatljivije” pitanje o

mjesečnim primanjima. No, pođemo li samo od distribucije primanja u našem uzorku (a

imamo razloga vjerovati u njegovu reprezentativnost), mogla bi se sasvim hipotetski postaviti

i procjena da oko 1.200 migranata u Njemačkoj ima godišnja primanja veća od 100 mil.

DEM.

No, ipak, pokušajmo ponuditi cjelovitiji izračun. Više od trećine našeg uzorka

namjerava se vratiti u Hrvatsku u roku od najdulje 10 godina. Povežemo li to s podatkom o

blizu 95.000 naših radnika registriranih u Njemačkoj pri zadnjem popisu stanovništva390

(broj

za koji smo pokazali da se u međuvremenu znatno povećao!),391

riječ je o minimalnih 33.000

radnika - povratnika. Prosječna štednja u njemačkom gospodarstvu prema stranim izvorima i

zadnjim dostupnim podacima iznosi 65.000 DEM392

(podatak se odnosio na svo stanovništvo,

382

Tablica 80., potpoglavlje 5.3.6. 383

U usporedbi s uvjetima štednje, koji su procijenjeni kao slabo poznati u 69 % slučajeva, ta je brojka

za investicijske kredite ipak manja i iznosi 65 %. Prosječna ocjena informiranosti za štedne uvjete iznosi M

=2,03, a za poslovne kredite je ipak veća: M = 2,12. 384

Tablica 85., potpoglavlje 5.3.6. 385

Tablica 55., potpoglavlje 5.2.2. 386

Tablica 56., potpoglavlje 5.2.2. 387

Tablica 81., potpoglavlje 5.3.6. 388

Ili, na primjer, 1,3 % ispitanika koji su dali odgovor o svojem dohotku, ima primanja u iznosu od

8.000 DEM. Vidjeti tablice 88., 89., i 90., potpoglavlje 5.3.6. 389

Molim vidjeti potpoglavlje 3.5.1. 390

Tablica 32., potpoglavlje 4.3.2. 391

Molim vidjeti potpoglavlje 4.2.2. 392

Podaci koje je objavila Federacija njemačkih banaka u Kölnu; Izvor: Večernji list, 19. srpnja 1998.

132

a dakako da migranti već radi svoje izrazite sklonosti štednji prema domicilnom stanovništvu

imaju veći prosjek) što, pomnoženo, čini najmanje 2,19 milijardi DEM i to, rekli bismo,

stvarno zdravog kapitala. Unatoč minimalnim donjim granicama svih procjena kojima smo se

poslužili, ako pretpostavimo i moguću našu grešku od, recimo, 20 % u nepoželjnom smjeru (u

što sumnjamo), taj iznos je još uvijek 1,75 milijardi DEM.

Uz malo više “reda, rada i pameti” (kako se izrazio jedan naš ispitanik), mogao bi se

hrvatski trogodišnji projekt poticanja i razvoja malog i srednjeg poduzetništva (projekt koji se

upravo provodi od strane Ministarstva gospodarstva u suradnji s Hrvatskom garancijskom

agencijom) koordinirati s aktivnom pomoći njemačke Vlade u stimulacijama namjenjenim

povratnicima, pa bismo itekako premašili spomenutih 2,19 milijarde DEM.

Slijedom ove kratke analize, postavit ćemo pitanje “primjereno” za predizborno

vrijeme: koliko bi novih radnih mjesta otvorio ovako pridošli kapital?

Hrvatska je doslovno “gladna” novog kapitala, zbog čega ulazi u nepovoljne kreditne

aranžmane za koje se na međunarodnom financijskom tržištu uz puno napora i političkih

ustupaka grčevito nastoji izboriti. U datim okolnostima, nerazumno je izvrći se opasnosti da

likvidna migrantska sredstva “iskliznu” iz ruku.

Proanalizirajmo mogući utjecaj migrantskih depozita samo na primjeru

građevinarstva. Jedan od važnijih razloga za zastoj stanogradnje je nedostatak dugoročnih

stambenih kredita. Po postojećim, kratkoročnim, i uz nisku kupovnu moć stanogradnja

evidentno stagnira i pada. Bankarstvo, s druge strane, nije u stanju omogućiti dugoročne

plasmane zbog neadekvatne ročnosti, tj. najčešće kratkoročnih izvora svojih sredstava. Banke

zapravo neprestano “vape” za dugoročnim izvorima.

Već smo primijetili da je posebnost migrantskih štednih uloga njihova duga,

višegodišnja štednja, te da kreditne potrebe ne karakteriziraju cjelokupni migrantski segment,

već jedan njegov razmjerno manji dio.393

Dugoročna štednja je ta koja bi omogućila

dugoročne kredite, kao prijeko potreban input građevinskoj industriji, koja je intersektorskom

tabelom vezana uz cijeli niz industrija i usluga. Za ilustraciju stanja koje imamo, i stanja koje

bismo mogli imati, poslužit ćemo se s dva odgovarajuća i “strateški” vidno različita citata:

Citat: “Sve do 1990. godine gradilo se u Hrvatskoj otprilike 24.000 stanova. U vrijeme

najžešćeg rata, broj stanova u gradnji pao je ispod 8.000 i nikako da se znatnije poveća. Za to

vrijeme, “prosječni” podstanar s ženom i dvoje djece u Zagrebu platio je od 1991. godine do

danas raznim gazdaricama oko 20.000 maraka i to za više negoli skroman standard

stanovanja. Samo u Zagrebu podstanari plaćaju stanodavcima u godinu dana impozantnih 360

milijuna kuna (uglavnom neprijavljenih, op.a.), a da se uopće ne približavaju vlastitom krovu

nad glavom.” 394

Citat: “U Njemačkoj u stambenim štedionicama štedi preko 50 % stanovništva, a

najmanje 45 % ukupne stambene izgradnje financira se iz stambene štednje. Državi se kroz

poreze od proizvodnog ciklusa i trostruko vraćaju sredstva koja ona za poticaje izdvaja iz

proračuna.” 395

393

Tablica 84., potpoglavlje 5.3.6. 394

Tjednik, 22. ožujka 1997. 395

Jutarnji list, 5. svibnja 1998., str. 33.

133

6.3.3. Propusti u kreditnim politikama hrvatskih banaka

Već iz prethodno iznijetog, može se lansirati zanimljiva hipoteza da bi banke, uz malo

“zdrave pameti” mogle na temelju posuđenih sredstava “dugoprugaša” ispuniti kreditne

potrebe povratnika - poduzetnika na “obostrano zadovoljstvo.”

No, po svemu sudeći, to se ne događa, čime bi se, barem kod dijela migrantskog

segmenta, mogla dodatno ugroziti i njihova spremnost za štednju u hrvatskim bankama, koja

je ionako poljuljana uslijed bankarskih kriza.

Mjerenjem i usporedbom stavova o pojedinim aspektima bankarskih usluga utvrdili

smo da kreditni uvjeti podliježu velikoj kritičnosti naših ispitanika (već smo naveli da su, u

usporedbi s uvjetima štednje koje su ocijenili s Mprosj. = 2,50, ispitanici kreditnim uvjetima

dali ocjenu Mprosj. = 2,31, a i ocjena Mprosj. = 2,26 koju su dobile bankarske procedure može se

“zahvaliti” upravo percipiranoj kompliciranosti kreditnih postupaka).396

Među kreditno zainteresiranima više je od polovice onih koji će investirati u

Hrvatskoj, 25 % i u Hrvatskoj i u inozemstvu, a svega 18 % njih planira investirati u

Njemačkoj.397

Ipak, situacija je vidno drugačija kad je u pitanju banka u kojoj misle dići

kredit. Čak 48 % kreditnih interesanata je po tom pitanju neodlučno, 31 % ih se, kako sada

stvari stoje, odlučilo za inozemnu banku, a svega 21 % ispitanika za hrvatsku banku.398

Potencijalni gubitci, kako bankarski, a još i više gospodarski su evidentni.

Među već spominjanim prijedlozima poboljšanja usluga hrvatskih banaka, našao se i

nezanemariv broj ispitanika koji traže povoljnije kreditne uvjete: stambene u 21 %, te

poslovno-investicijske u 13 % slučajeva.

I među otvorenim odgovorima vidi se da u migrantskom segmentu postoji i vrlo

izražena “povika” na kredite, kakvi se nude u hrvatskim bankama. Evo nekoliko

karakterističnih primjera:

“Velike kamate na kredite, nepovoljni uvjeti (hipoteka).”

“Svi su krediti u DEM, zašto ne u kunama, država je toliko sigurna u stabilnost

kune pa daje kredite u DEM. Da li postoji država čije banke tako rade?”

“Što uzrokuje tako drastične razlike (3 - 4 x) u iznosu kamata na kredite

između Hrvatske i inozemstva?”

“Neka slobodno smanje kamate na štednju, ali neka zato i krediti budu

povoljniji.”

Pokazalo se i da je među ispitanicima postojeći udjel korisnika stambenih i

investicijskih kredita hrvatskih banaka mali (hrvatske banke su korištene niti u 4 % slučajeva

za stambene, te nešto iznad 1 % slučajeva za poslovne kredite),399

pogotovo u usporedbi s

ukupnim brojem dosadašnjih korisnika kredita koji iznosi najmanje blizu 19 %, a zacijelo je i

puno veći.400

396

Usporedba podataka u tablicama br. 63., 64. i 65. u potpoglavlju 5.3.2. 397

Tablica 86., potpoglavlje 5.3.6. 398

Tablica 87., potpoglavlje 5.3.6. 399

Tablica 77., potpoglavlje 5.3.5. 400

Nismo posebno ispitivali koliko ispitanika koristi kredite inozemnih banaka, ali smo, pitajući za

njihove buduće namjere, “usput” ustanovili da je 18,6 % ispitanika već opterećeno kreditima (Tablica 84.,

potpoglavlje 5.3.6.), što je znatno više od registriranih niti 5 % korisnika kredita u hrvatskim bankama (Tablica

77., potpoglavlje 5.3.5.).

134

Očigledno je da naše banke, kada je riječ o ovom ciljnom segmentu, u svojoj kreditnoj

politici pokazuju ozbiljne propuste. Te je propuste ovako prokomentirao autor sljedećeg

citata: “Možda je krivnja negdje drugdje zašto je u Hrvatsku službenim putem došlo samo

tridesetak većih ulagača, koji su uložili prosječno po tri i pol milijuna kuna? Jer, prema nekim

predviđanjima, u svijetu je barem 50.000 obitelji koje će u idućih pet do sedam godina, uz

odgovarajuću državnu logistiku, biti spremne za povratak u Hrvatsku, a računa se da ni jedna

od njih ne bi došla bez najmanje milijun kuna svježeg novca. Nije teško zaključiti da se radi o

15 milijardi zdravih maraka, koje neće biti opterećene nikakvim kreditnim kamatama.” 401

6.4. Uloga i značaj državnih garancija za štednju

6.4.1. Pitanje kredibiliteta instrumenta državnog osiguranja štednih uloga

“Problem povjerenja nije pitanje od prvorazredne važnosti samo za bankarske i

financijske čimbenike, već i za kreatore gospodarske i državne politike. Povratak povjerenja u

temeljne državne institucije financijskog kapitala - središnju nacionalnu banku i poslovne

banke - nameće se kao nužnost za prevladavanje sadašnjeg stanja na hrvatskom financijskom

tržištu.” 402

U literaturi se navodi i da je, “...osim u pogledu dugoročnog razvoja hrvatskog

financijskog tržišta, problem povjerenja aktualan i na području sanacije kriznih događaja, a u

kontekstu javnosti on se posebice aktualizirao u povratku osiguranih štednih uloga.” 403

Pitanje je koliko su migranti uopće upoznati s institutom osiguranja štednje, uvedenom

do maksimalnog iznosa od 100.000 kuna. Mi to nismo posebno ispitivali, jer nam prostorna i

vremenska ograničenja vezana uz primjenu anketnog upitnika nisu dopustila. No, podaci

PULS-a u već spomenutom istraživanju iz 1998. pokazala su da najveći dio ispitanika nije

znao odgovoriti da li i koje financijske institucije osiguravaju novčane depozite.404

Radilo se o

uzorku stanovnika Hrvatske, pa se vrlo opravdano može pretpostaviti da je informiranost

migrantskog segmenta o navedenim, ograničenim državnim garancijama na štednju još i

manja.

Kao što to obično biva sa širenjem dobrih i loših vijesti, za očekivati je da su

informacije o državnim garancijama danas znatno raširenije, kako u Hrvatskoj, tako i u

migrantskom segmentu. “Jedini” problem je što, kao što su se kratko i jasno izrazili pojedini

stručni izvori, “...dosadašnja praksa pokazuje da je institut osiguranja štednje već u prvoj

godini postojanja strahovito kompromitiran.” 405

Pritom se misli na činjenicu da osigurani

ulozi nisu isplaćivani zadovoljavajućom dinamikom, što je dakako “dolilo ulje na vatru” već

zahuktalog problema nepovjerenja u hrvatske banke, ali i u državne garantne instrumente, što

je još ozbiljniji problem.

401

Članak iz Obzor-a, veljača 1998. 402

Citirano prema: Bank Poll istraživanje Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz druge polovice lipnja

1999., objavljeno u Privrednom Vjesniku od 12. srpnja 1999.; autor članka: Ivan Burić. 403

Citirano prema: ibid. 404

Već spominjano istraživanje PULS-a “Istraživanje tržišta bankarskih usluga namijenjenih

stanovništvu; Mišljenja i stavovi o kvaliteti usluga, ugledu i tržišnom položaju banaka”, Zagreb, srpnja 1998. 405

Novi list, 6. travnja 1998., str. 6. Detaljnije o tom problemu u pregledu sekundarnih podataka

(potpoglavlje 3.1.7.).

135

6.4.2. Problem veličine i mrvljenja štednih uloga

Analizirajući kretanje štednje i namjeravane promjene korisničkih navika u

okolnostima poljuljanog povjerenja,406

već smo izrazili bojazan da će se bankarska kriza vrlo

negativno odraziti ne samo na ukupan štedni saldo, već i na strukturu računa, dakako na štetu

računa s većim iznosima štednje.

Nažalost, nismo mogli doći do aktualnih podataka o strukturi i broju partija deviznih

štednih računa u hrvatskim bankama, klasificiranih prema veličini uloga.407

Jedini podaci

kojima o tome raspolažemo su iz 1993. i odnosili su se na staru deviznu štednju.408

Držeći

vrijednim da se pitanje strukture štednih uloga problematizira u kontekstu državno osigurane

štednje, prikazujemo ih u Tablici 92.

Tablica 92. Stara devizna štednja u 1993., struktura štednih računa u hrvatskim bankama

Struktura računa

DEM

Broj partija

(računa)

Ukupno stanje na

računima (DEM)

Udjel računa

u %

do 100 1.081.771 17.300.565,20 0,45

od 100 do 1.000 450.203 153.149.436,21 3,99

od 1.000 do 5.000 255.643 603.978.220,99 15,74

od 5.000 do 10.000 74.966 522.067.667,82 13,60

od 10.000 do 20.000 47.641 663.410.304,31 17,29

od 20.000 do 50.000 27.804 827.428.265,20 21,56

od 50.000 do 100.000 7.105 473.165.047,58 12,33

više od 100.000 3.140 577.340.032,55 15,04

Ukupno: 1.948.273 3.837.839.539,86 100,00

Dok je blizu 56 % od ukupnog broja partija deviznih računa “vrijedilo” samo do 100

DEM te sljedećih cca 23 % do 1.000 DEM, “svega” je 1,42 % štediša bilo “teško” od 20.000

do 50.000 DEM, a 0,52 % je na računima imalo svote i veće od 50.000 DEM. Udjel računa

spomenutih niti 2 % “većih” štediša iznosio je 48,93 % tadašnjih ukupnih štednih uloga u

hrvatskim bankama.

Osigurana štednja do iznosa od 100.000,00 kuna pogoduje velikom broju malih štediša

koju su za banku, često na granici isplativosti. No, dakako da malobrojnim, ali

najatraktivnijim štedišama, koji su u konkretnom primjeru predstavljali blizu polovinu ukupne

štednje, a time i raspoloživog investicijskog kapitala, to nikako ne odgovara. Uzmemo li u

obzir objektivni rizik kojem se izlažu, i subjektivnu težinu tog rizika (koja je kod većih štediša

po prirodi stvari prisutnija negoli u slučaju štediša s malim, “zanemarivim” ulozima), jasno je

da institutom tako limitiranog osiguravanja štednje odvraćamo najatraktivnije segmente

štediša i praktički ih tjeramo iz hrvatskih banaka. Također, ne treba dvojiti kako je u strukturi

“većih” štediša signifikantan broj hrvatske dijaspore.

406

Potpoglavlje 3.3.2. (kretanje štednje stanovništva) i potpoglavlje 3.4.2. (namjeravane, iskazane

promjene korisničkih ponašanja prema istraživanjima potrošača). 407

A još manje o eventualnim promjenama s tim u vezi, koje bi bile publicirane u novije vrijeme

(op.a.). 408

Objavljeno u: Privredni Vjesnik, 21. lipnja 1993.; Izvor: Ministarstvo financija.

136

6.4.3. Potreba za nelimitiranim državnim garancijama

Bilo bi naivno misliti da se gore navedeni problemi neće odraziti u migrantskom

segmentu jer, kao što je jezgrovito i sasvim jasno napisao jedan od ispitanika:

“Narod nema povjerenja da uloži u banku veću sumu novaca.”

Već smo spominjali pokušaje očajnih štediša da svoje veće račune u propalim

bankama “razmrve” na više manjih, ali i suprotstavljanje HNB takovoj praksi,409

što je sve

dodatno ugrozilo kredibilitet ovog ionako krhkog zaštitnog instrumenta. Stoga se ne bismo

trebali začuditi definitivnom, ili u najmanju ruku dugoročnom odustajanju od poslovanja s

hrvatskim bankama u migrantskom segmentu, što je jedna od ispitanica izrazila na sljedeći

način:

“Ne želim se više opterićivati s takvim poslovima.”

Medijske izjave određenog broja eminentnih ekonomskih stručnjaka sve češće ukazuju

na potrebu državnih garancija za cjelokupne štedne uloge, a takve je namjere svojedobno

iznio i Predsjednik Republike, dr. Franjo Tuđman. Nedavno je u jednoj TV emisiji i prof.dr.

Vlado Veselica iznio stajalište da bi, premda bi to izazvalo i određene gubitke, konačni učinci

bili višestruko veći.410

Neosigurana štednja nosi sa sobom još jedno psihološko-socijalno opterećenje. U

bivšem, socijalističkom sustavu garantiralo se za ukupan iznos štednje, pa mnogi ljudi

posebno teško prihvaćaju to što danas, u vlastitoj državi, to izostaje.

Razlog što aktualna zakonodavna i izvršna vlast oklijeva s “materijaliziranjem” ovih

preporuka zacijelo je financijska nemoć na državnoj razini (čime se uostalom može objasniti i

evidentno odugovlačenje s isplatom već osiguranih, limitiranih iznosa štednje). Ipak, valja

dobro vagnuti i suprotnu stranu medalje, tj. gubitke koje država trpi nedovoljnim

privlačenjem, a zacijelo i odljevom migrantskog kapitala.

Ako se - pod stabilnijim okolnostima - i može raspravljati o prednostima i slabostima

limitiranih nasuprot neograničenim državnim garancijama, u ovako prijetećoj situaciji većeg

odljeva migrantskih sredstava iz hrvatskih trezora nelimitirano osiguranje štednih uloga

nameće se kao jedino valjano rješenje.

Koliko god uvođenje državnih garancija za sve štedne uloge bez limita bilo opterećeno

realnim rizikom povezanim s daljnjom nesolventnošću dijela banaka, taj se rizik ne može

mjeriti s ogromnim štetama, koje mogu biti prouzročene nedovoljnim privlačenjem, pa i

gubitkom postojećeg migrantskog kapitala. Iznimni strateški napori, kakvi se primjerice ulažu

u turizam kao u “glavnu uzdanicu” valutne žetve, trebali bi se usmjeriti i u ovo područje

zadržavanja i privlačenja kapitala. Migrantskom kapitalu, koji je godinama dolazio “sam po

sebi” i kao takav se podrazumijevao, u okolnostima drastično poljuljanog povjerenja treba

pristupiti na strateški i taktički pomno osmišljen način, ne samo s aspekta pojedinih banaka,

već i s aspekta jednog od državnih prioriteta.

409

Molim vidjeti potpoglavlje 3.1.7. 410

TV intervju; Misli 21. stoljeća, 8. studenoga 1999.

137

6.5. Mogućnosti za poboljšanje statusa pojedinačnih banaka u migrantskom segmentu

6.5.1. Osvrt na aktualni rang-položaj pojedinih banaka

Stručnjaci su već iznijeli svoja predviđanja da će vjerojatno “...buduću dinamiku

razvoja hrvatskog bankarskog sustava odrediti banke s dužom tradicijom poslovanja, kao i

prisutnost inozemnih banaka na hrvatskom financijskom tržištu.” 411

Kad je u pitanju razina povjerenja u hrvatske banke i s tim povezana procjena

sigurnosti povjerenog novca, izgleda da je migranski segment još i kritičniji prema hrvatskim

bankama negoli stanovništvo Hrvatske, čiju smo nemalu razinu nepovjerenja dokumentirali

nizom sekundarnih istraživanja.412

Premda nas zahtjev za metodološkom korektnošću

sprječava da o tome donosimo “čvršće” zaključke (jer većina publiciranih istraživanja iz ovih

ili onih razloga nije izravno komparabilna s našim nalazima), kao primjer ćemo navesti

usporedbu migrantskog i “domaćeg” uzorka na rang listi povjerenja413

prema pojedinim

bankama.414

Zagrebačka banka, vrlo visoko kotirajuća među stanovništvom Hrvatske

(povjerenje joj je poklanjano u rasponu od 38 do preko 40 % slučajeva), u migrantskom je

segmentu, iako i tu prva na rang listi, ostvarila vidno manje “glasova” (niti 31 %), a i

Varaždinska i Riječka banka u ovom segmentu kotiraju razmjerno niže.

Ono što je međutim na rang-listama povjerenja u pojedine banke predstavljalo vrlo

upadljivu razliku, to je dvostruko veća “privlačnost” stranih banaka koje djeluju u Hrvatskoj

među migrantskim, u odnosu na nemigrantsko stanovništvo.415

Opravdano je pretpostaviti da bi se dio štednje građana, a osobito migranata, mogao

“preliti” iz domaćih u inozemne banke koje djeluju u Hrvatskoj. Događa li se to, ne možemo

tvrditi, jer osim podataka o kretanju ukupne štednje (koja je u 1999. u opadanju) nismo mogli

doći do podataka o kretanju štednje u pojedinim vrstama banaka.

Povremeno u medijima možemo naići na određenu dozu ogorčenja vezanu uz strane

banke u Hrvatskoj, jer, po mišljenju pojedinih stručnjaka i konkurentskih hrvatskih banaka, ne

nude nikakve posebnosti, ali se “šlepaju” uz hrvatske banke. Ako i jest tako, očigledno je da

one uživaju blagodati imidža zasnovanog na percipiranoj sigurnosti, ma koliko to opravdano

ili neopravdano bilo.

U svakom slučaju, uz takvu konkurenciju i pretpostavljenu pojačanu kritičnost ciljnog

segmenta, našim bankama predstoji pojačan trud, ako žele zadržati stečene pozicije i

intenzivnije prodirati u migrantski segment.

411

Izvor: Bank Poll istraživanje Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz druge polovice lipnja 1999.,

objavljeno u Privrednom Vjesniku od 12. srpnja 1999.; autor članka: Ivan Burić. 412

Niz tablica 11. - 24. te grafičkih prikaza 5. - 7., prikazanih u potpoglavlju 3.4. 413

Tablica 72., potpoglavlje 5.3.3. 414

Tablica 73., 415

Već spomenuta Tablica 72., potpoglavlje 5.3.3.

138

6.5.2. Potreba segmentacije i adekvatnog pozicioniranja

Prethodno smo, obrazlažući njihove u načelu vrlo niske procjene o sigurnosti

bankarskog sustava u Hrvatskoj, ipak mogli primijetiti da dobar dio, oko dvije trećine

ispitanika tom pitanju pristupa koliko-toliko selektivno, konstatirajući da se može imati

povjerenja u jedan, bilo veći bilo manji broj banaka.416

Sličan zaključak proizlazi i iz

“sposobnosti” velikog broja ispitanika uzorka da imenuju pojedinačne banke s najviše

povjerenja (60 % ispitanika),417

odnosno one s najmanje povjerenja (50 % ispitanika).418

Analogno tome, i šanse pojedinih banaka kriju se, osim u njihovim generalnim

(ne)kvalitetama, i u selektivnom pristupu, koji bi bio namijenjen upravo ovom ciljnom

segmentu, odnosno njegovim podsegmentima.

“Da bi što bolje udovoljavale financijskim potrebama korisnika i shodno tome se

adekvatno pozicionirale na tržištu, banke u svijetu sve učestalije vrše segmentaciju bankovnih

komintenata.” 419

Izgleda da to nije slučaj s s našim bankama kad je u pitanju ovo, po

mnogočemu specifično ciljno tržište, za koje bi itekako vrijedilo napraviti odgovarajuće

analize i, ovisno o rezultatima, oblikovati marketing strategiju.420

Čini nam se da su banke, ili

barem većina njih, do sada zanemarivale sustavna marketinška praćenja i/ili jednokratna

istraživanja migranata, iako duboko vjerujemo da će se to vrlo brzo promijeniti. Ako bi ovaj

rad samo podsjetio na potrebu za analizama i istraživanjima ovog segmenta, bilo na razini

pojedinih banaka, bilo na razini financijskog sustava, smatrali bismo da je, uz znanstvenu,

ispunio i svoju praktičnu svrhu.

Jedno od polazišta za odgovarajuće pozicioniranje mogu biti podaci koji upućuju na

aspekte usluga hrvatskih banaka, s kojima su migranti u velikoj mjeri nezadovoljni. U našem

su istraživanju migranti, dajući prijedloge za poboljšanje usluga hrvatskih banaka, uz zahtjev

za većom sigurnošću i poboljšanjem štednih uvjeta (44 %, odnosno 39 % ispitanika), naglasili

i subjektivnu važnost brzine i efikasnosti usluga (31 % ispitanika), ljubaznijeg i uslužnijeg

postupka (25 % ispitanika), kao i boljeg informiranja (21 %).421

Pojedini izrazi nezadovoljstva i zahtjevi koje nalazimo u otvorenim odgovorima

također se tiču efikasnosti i brzine bankarskih transakcija. Neki su ispitanici do te mjere

“skromni”, da možemo samo zaključiti kako su kiksevi banaka u tom pogledu znali biti vrlo

ozbiljni:

“Da novac preporučen na hrvatske banke ne stoji tri mjeseca, već do sedam

dana da bude isporučen primaocu.”

“Sigurnost da naš trud i pretvoreni rad dobijemo kad želim i da banka ne

propadne prije nego neka mala firma.”

416

Tablica 67., potpoglavlje 5.3.3. 417

Tablica 68., potpoglavlje 5.3.3.; broj ispitanika koji su mogli imenovati jednu, dvije ili tri banke s

najviše povjerenja. 418

Tablica 68., potpoglavlje 5.3.3.; broj ispitanika koji su mogli imenovati jednu, dvije ili tri banke s

najviše nepovjerenja. 419

Jagić, Marinko: Uloga marketinga u formuliranju poslovne politike banaka u Hrvatskoj; magistarski

rad na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, Zagreb, 1996. 420

To smo pitanje razmatrali u potpoglavlju 3.5.1., a temeljnice za određenje segmenta dali smo u

poglavlju 4. 421

Tablica 74., potpoglavlje 5.3.4.

139

6.6. Značenje bolje osmišljenog informiranja

Pokazali smo da hrvatski građani na radu u Njemačkoj svoju razinu informiranosti o

štedno-kreditnim uvjetima i poslovanju hrvatskih banaka procjenjuju, prosječno govoreći,

vrlo niskom.422

Njihove procjene vlastite informiranosti toliko se razlikuju od procjena koje daju

građani u Hrvatskoj,423

da bi se, kada je riječ o ponudi hrvatskih banaka, moglo govoriti o

informacijski i promidžbeno zanemarenom segmentu: našim građanima na radu u inozemstvu.

Istraživanjem smo pokazali i da migranti u Njemačkoj ili tendiraju korištenju

razmjerno malog broja komunikacijskih kanala kad su u pitanju hrvatske banke, ili ni nemaju

priliku koristiti veći broj njih.424

(Ne)informiranost i (ne)zainteresiranost su međusobno zavisne psihološke kategorije,

pa bi ove nalaze bilo pogrešno tumačiti isključivo s aspekta objektivno nedostatnih

informacija. Stavovi naših ispitanika o uslugama hrvatskih banaka jasno se koncentriraju oko

negativnih vrijednosti,425

pa pretpostavljamo da je njihova neinformiranost barem jednim

dijelom prouzročena kritičkim stavom, a time i nespremnošću za korištenje hrvatskih banaka.

Izgleda da su “usmena predaja” (rodbina u Hrvatskoj u 40 %, te Hrvati u Njemačkoj u

20 % slučajeva) i mediji (novine u 30 %, a TV u 28 % slučajeva) među najdominantnijim

izvorima informiranja u ovom segmentu.426

Ukazali smo i na određene razlike među

migrantima i stanovništvom Hrvatske, koje se u većoj mjeri služi medijima, a manje učestalo

imenuje “usmenu predaju” kao dominantni izvor informiranja.427

Spontana “usmena predaja” igra nemalu ulogu u formiranju stavova potrošača pa se

njene marketinške implikacije ne mogu ignorirati. Nažalost, polazeći od poslovice “dobar glas

se daleko čuje, a zao još dalje,” trenutačno je puno razloga zbog kojih bi ovi nalazi trebali

zabrinuti naše banke, poglavito jer se radi o izuzetno sugestivnom komunikacijskom kanalu.

Strana istraživanja potvrđuju da banke nisu nimalo izuzete od ove narodne, već

naprotiv: “Jedan nezadovoljan kupac prenijet će svoje mišljenje dvadesetpetorici drugih ljudi.

Stoga, ako banka učini nezadovoljnima 25 klijenata mjesečno, može računati da će u godinu

dana o njenoj lošoj usluzi usmenom predajom saznati čak 7 500 ljudi... Dobra usluga će,

naprotiv, poticati rast jer će svaki zadovoljni klijent prenijeti svoje zadovoljstvo najmanje

petorici drugih ljudi, od kojih će neki postati klijenti te banke.” 428

I u ovom našem, razmjerno malom uzorku, našlo se više osobno pogođenih štediša,

bilo da još trpe posljedice neriješene stare devizne štednje “ostale” u bankama bivših

republika SFRJ, bilo da su pogođeni novijim događajima u hrvatskom bankarstvu:

“Što je s Ljubljanskom, Jugobankom i ostalima? Gdje su garancije za

ušteđevinu, novac trebamo dobiti.”

“Nakon nepovjerenja u hrvatske banke ne želim više s hrvatskim bankama

imati nikakvog odnosa.”

422

Tablica 57., potpoglavlje 5.3.1. 423

Grafički prikaz 9., potpoglavlje 5.3.1. 424

Tablica 58., potpoglavlje 5.3.1. 425

Tablica 61., potpoglavlje 5.3.2. 426

Tablica 59., potpoglavlje 5.3.1. 427

Tablica 60., potpoglavlje 5.3.1. 428

Izvor: Marketing, Feb/March, 1987, citirano prema: Časopis “Banka”, br. 4./1996., “Klijent sudi

prema najlošijoj usluzi”; autori članka: Ana Babić i Dobrivoje Keber.

140

“Osobno sam iskusila što su naše banke nepovjerljive. Ništa mi više ne treba

od naših institucija.”

Premda ovaj segment potencijalnih korisnika predstavlja vrlo zanimljivo bankarsko

tržište, analiza njihovih najčešćih izvora informiranja o hrvatskih bankama pokazala je da

pojedini komunikacijski kanali koji bi za ovaj segment bili prikladni nisu dovoljno iskorišteni

u marketinške svrhe. Istraživanjem smo naime obuhvatili zastupljenost i ostalih

informacijskih izvora, primjerice poslovnica hrvatskih banaka u Njemačkoj, telefonskih i

elektronskih komunikacija s hrvatskim bankama, promidžbenih materijala banaka, mjesta

okupljanja migranata u Njemačkoj kao što su domovinske i interesne udruge, i drugo.

Pokazalo se da su svi ti kanali u migrantskom segmentu praktički sporadično zastupljeni.429

Dakako da sve naše banke ne mogu otvarati poslovnice u Njemačkoj, ili vršiti

značajna tehnološka unapređenja, ali kako objasniti činjenicu da nemaju potrebu

informativno-promidžbeno prodrijeti do razine domovinskih udruga (taj je kanal spomenulo

niti 10 % ispitanika),430

ili se predstaviti putem reklamnih prospekata (za sada, taj vid

informiranja navodi 6 % ispitanika).431

Dio ispitanika žalio se na nedovoljno informiranje i u sklopu tzv. otvorenih odgovora.

Evo primjera njihovih reakcija i prijedloga:

“Napisati brošuru (populističku) o novčarstvu i bankarstvu sa za nas korisnim i

praktičnim uputama.”

“Bolju prezentaciju na području D. (Deutschland, op.a.) i uvjerljivu štednju.”

U ovim okolnostima, gdje ispitanici nisu cjelovito informirani432

i koriste vrlo mali

broj ostalih komunikacijskih kanala,433

a usmena predaja i mediji su među najključnijim

izvorima informiranja,434

negativni publicitet niza hrvatskih banaka, koji je i sam po sebi

izrazito štetan, može imati upravo nepopravljive posljedice u ovom ciljnom segmentu.

U svakom slučaju, gledano i s aspekta razine informiranosti i korištenih izvora

informiranja, hrvatske bi banke trebale uložiti značajne i pomno osmišljene marketinške

napore, ako žele zadržati i/ili osvajati ovaj iznimno atraktivan korisnički segment.

Polazeći od već spomenute činjenice da hrvatske banke s četvrtinom migranata ipak

imaju uspostavljen štedni odnos, a za još veći broj (trećinu) obavljaju određene novčane

transakcije, iznimno je važno kako će se banke predstaviti svojim aktualnim korisnicima kroz

izravne kontakte. Kad su u pitanju njihovi aktualni korisnici, mogle bi se koristiti i dobro

osmišljenom korespondencijom, bilo u funkciji dodatnog informiranja i “učvršćivanja”

povjerenja, bilo u svrhe direktnog marketinga za ostale bankarske usluge. No, kao što smo već

rekli, čini nam se da evidencija koju banke vode nije tome prilagođena.

Vrlo važan nalaz je da se blizu trećine uzorka informira o hrvatskim bankama izravno,

tj. posjećujući njihove poslovnice u Hrvatskoj,435

što bankama otvara različite mogućnosti za

sustavne marketinške aktivnosti “na licu mjesta,” namijenjene ovom korisničkom segmentu.

429

Tablica 59., potpoglavlje 5.3.1. 430

Mi smo s mnogima od njih stupili u kontakt za potrebe ovog istraživanja, pa čudi da to ne bi

uspijevalo bankama, zbog čega se nameće zaključak da se one po tom pitanju ni nisu posebno trudile. 431

Tablica 57., potpoglavlje 5.3.1. 432

Tablica 57., potpoglavlje 5.3.1. 433

Tablica 58., potpoglavlje 5.3.1. 434

Tablica 59., potpoglavlje 5.3.1. 435

Tablica 59., potpoglavlje 5.3.1.

141

Banke bi, dakako uz uvjet odgovarajuće ponude, mogle i na taj, izravni način aktivnije

pristupati ovom segmentu.

U svakom slučaju, bankama predstoji iznalaženje puno sofisticiranijih načina i

sadržaja informiranja, od pukih promidžbenih parola ili naglašavanja samih kamatnih stopa.

U uvjetima poljuljanog povjerenja, klasične promidžbene poruke u užem smislu te

riječi mogu biti i kontraproduktivne, ako nisu dio sustavnog i dobro osmišljenog

komuniciranja s klijentima, u kojem se ugled gradi na solidnim i iskustveno provjerljivim

temeljima. Posljednjih godinu-dvije imamo priliku vidjeti da promidžbene poruke većeg broja

naših banaka (spotovi na televiziji, reklame u novinama, prospekti na bankarskim šalterima)

naglašeno asociraju na sigurnost, koju dotična banka (navodno) nudi svojim štedišama. Za

pretpostaviti je da će takvo reklamiranje pogodovati banci koja je od svojih konkurenata već

naglašeno distancirana po pitanju tradicije, ugleda, stabilnosti i povjerenja, ali je pitanje koliki

će i kakav učinak imati po banku koja, gledano očima javnosti, još nije izgradila solidne

temelje.

Od jednog od prvih po redu takvih primjera, komunikacijski uspješnog slogana

Privredne banke “Sigurnost je najveća kamata,” kako se situacija s bankarskom krizom

zaoštravala, taj vid reklamiranja postajao je sve učestaliji. Upitno je koliko je uopće danas

uvjerljiv i efikasan, pogotovo jer je svježe sjećanje štediša na banke koje su reklamirane “na

velika zvona,” a danas su pod javnom sumnjom krajnje neodgovornosti, pa i svjesnog

oštećivanja građana, koji su tim reklamama svojedobno naivno povjerovali.436

S time se do te

mjere pretjeruje, da odnedavno možemo vidjeti i ovakvu reklamu: “Naše ime i prezime:

Kreditna banka; naša posebnost: sigurnost.” 437

I inače, a osobito u uvjetima ovako i ovoliko poljuljanog povjerenja, persuazivne

komunikacijske poruke su iznimno “klizavo tlo,” s velikom mogućnošću neželjenih

kontraefekata. U situaciji kad postoji veći nesklad između potrošačeve predisponiranosti i

primljenog komunikacijskog sadržaja, potrošač “najčešće razara informaciju” (cit.)438

jer

dolazi do tzv. selektivne distorzije.

Također, reakcije na komunikacijski sadržaj “pod izravnim su utjecajem

komunikatorove nakane, stručnosti i povjerenja,” 439

a u ovim okolnostima građani je itekako

mogu dovesti u pitanje.

436

Teško je zaboraviti te bankarske “bisere,” čak i ljudima koji nisu bili izravno oštećeni, jer ih svi u

ovoj ili onoj mjeri otplaćujemo u svojstvu poreznih obveznika, a u okviru tzv. državne sanacije i vraćanja

osigurane štednje. 437

Rekli bismo da će “bankarski marketing” primijenjen u ovom slučaju donijeti više štete negoli

koristi, dakako po našoj slobodnoj procjeni. Taj nas primjer reklamiranja neodoljivo podsjeća na, recimo,

bolnicu u kojoj bolesnik na jednima od vrata može pročitati poruku: “Ako se budete liječili upravo u ovoj sobi,

nećete umrijeti.” Pitanje je koliko bi pacijenata, ako mogu birati, ostalo u tako morbidnoj bolnici, bez obzira što

je na jednoj od njenih 50-ak soba nalijepljen papirić s takvim obećanjem (op.a.). 438

Kesić, Tanja: Marketinška komunikacija, Mate, Zagreb, 1997. 439

Ibid.

142

7. ZAKLJUČAK

U radu smo pokazali da, kako sada stvari stoje, u migranskom segmentu hrvatske

banke i bankarski sustav kotiraju vrlo nisko po pitanju povjerenja kao ključnog aspekta

bankarskih usluga, ali i u pogledu zadovoljstva kreditno-štednim uvjetima i drugih utjecajnih

čimbenika.

“Gary Becker iz glasovite čikaške škole zaradio je Nobelovu nagradu svojim

dugogodišnjim nastojanjem da dokaže kako i male zemlje mogu prosperirati među

razvijenima, ali samo u onoj mjeri koliko će njihovi ljudi slobodno odlučivati što će činiti sa

svojim novcem, gdje će živjeti i raditi.” (cit.).440

Omogućimo li migrantima poticajne financijske uvjete i željenu razinu usluga, a

nadasve sigurnost slobodnog raspolaganja vlastitim novcem, napravili smo veliki korak u

pravcu općeg prosperiteta.

Radom smo potvrdili i bojazan da bi, u datim uvjetima poljuljanog povjerenja,

migranti, pa i migranti-povratnici mogli tendirati napuštanju hrvatskih banaka u korist

inozemnih, a radi se o bankarski i gospodarski itekako atraktivnom segmentu. Postojeći

podaci o milijardu DEM doznaka iz inozemstva, odnosno parcijalni iznos od 400 milijuna

DEM migrantskih mirovina godišnje (podatak iz djelomičnih statistika), itekakav su poticaj za

ulaganje strateških napora u tom smislu, a ovaj kapital se, i prema skromnijim procjenama,

može i bitno povećati.

Potreba za pribavljanjem “svježeg” kapitalnog inputa (investicijskog kapitala)

prioritetan je gospodarski zahtjev i preduvjet izlaza iz recesije - teza je koju zastupa ukupna

stručna pa i politička javnost. Zbog značaja i težine problema, Hrvatska stranim tzv.

“strateškim” investitorima često plaća previsoku cijenu, izlažući se ponekad čak i političkim

ustupcima.

U isto vrijeme, izlažemo se opasnosti da izgubimo zdravi kapital na koji smo

godinama bili “naslonjeni” i na koji bi mogli dugoročno računati, ni uz kakve posebne uvjete i

uz neupitno domoljubnu orijentaciju njegovih vlasnika. Već sada, migranti raspolažu

mobilnim kapitalom koji je najmanje 5 puta veći od hipotetskog kapitala stranih ulagača koje

ćemo u datim okolnostima uspjeti privući u sljedećih 5 godina, pa ma kakvu organiziranu

promidžbu Hrvatska provodila.

Namjera ovog rada bila je ukazati da hrvatska migracija predstavlja korpus sastavljen

od tisuća malih “strateških investitora.”

Ako smo njime uspjeli samo “dovesti u istu ravan” vrijednost i značaj migrantskog

korpusa kojim Hrvatska već “raspolaže” i stranih ulagača u koje se tek “ufamo,” smatrat ćemo

da je trud uložen u ovaj rad ispunio svoju svrhu.

440

Novi Vjesnik, 15. studenoga 1992.

143

8. SAŽETAK RADA

U radu smo, polazeći od činjenice da je riječ o iznimno atraktivnom, a neopravdano

zapostavljenom segmentu bankarskih deponenata/korisnika, primijenili odgovarajući anketni

postupak na reprezentativnom uzorku hrvatskih migranata na radu u Njemačkoj, kako bismo

ustanovili njihove preferencije pri korištenju banaka i bankarskih usluga. Utvrđivanjem

informiranosti, stavova, stupnja povjerenja te aktualnih i namjeravanih korisničkih ponašanja

u migrantskom uzorku, ukazali smo na za njih nezadovoljavajuću ponudu i razinu bankarskih

usluga u Hrvatskoj, što bi se moglo negativno odraziti na likvidnost u hrvatskim bankama.

Da bismo rasvijetlili situacijske okolnosti koje bi mogle biti povezane s

preferencijama migrantskog segmenta, naše smo primarne rezultate, služeći se brojnim

raspoloživim sekundarnim izvorima, stavili u kontekst tranzicijskih procesa u hrvatskom

bankarstvu, kretanja ukupne štednje tijekom tranzicijskog razdoblja, razvoja bankarskog

marketinga kod nas, srodnih bankarsko-marketinških istraživanja na uzorcima stanovnika

Hrvatske te socio-demografskih i psihografskih obilježja samog ciljnog segmenta.

Sigurnost novca povjerenog bankama prioritetni je zahtjev ovog iznimno važnog

segmenta štediša/korisnika i potencijalnih investitora u Hrvatskoj, čiji smo aktualni i

potencijalni gospodarski značaj također dokumentirali i potvrdili ovim radom.

Kao rezultat ove analize, predložili smo određene mjere na sustavnoj razini, koje su u

funkciji vraćanja poljuljanog povjerenja u hrvatske banke. Isto tako smo, polazeći od

istraživanjem utvrđenih ostalih aspekata bankarskih usluga koji su ovom ciljnom segmentu

posebno važni, ukazali na potrebu odgovarajuće segmentacije i pozicioniranja na razini samih

banaka, s posebnim naglaskom na adekvatnije informiranje, efikasnost i brzinu bankarskih

procedura te odgovarajuće kreditne politike.

144

SUMMARY

Bearing in mind that the extra attractive and without good reason neglected segment of

bank depositors / beneficiaries is concerned, we have applied in our study an adequate polling

procedure on the representative sample of Croatian migrants working in Germany in order to

find out what are their preferences when using banks and bank services. Through

establishment of their information level, standpoints, confidence and actual and planned

beneficiaries’ behaviour in the migrants’ sample, we pointed out to the for them rather

inadequate bank services level in Croatia, the fact that could be adversely reflected on the

liquidity of Croatian banks.

In order to clarify the circumstances that could be somehow connected with the

preferences of migrants’ segment, our primary results were - through usage of numerous

available secondary sources – put in context of transition processes in the Croatian banking,

fluctuation of total savings within the transition period, bank marketing development in

Croatia, related banking-marketing researches on the samples of Croatian inhabitants and

socio-demographic and psychographic characteristics of the target segment itself.

Safety of deposited money proves to be the priority requirement of this extremely

important segment of depositors / beneficiaries and potential investors in Croatia, whose

actual and possible economic importance has been documented and confirmed by this paper.

As a result of this analysis, we have suggested certain systematic measures in the

function of restitution of shaken confidence in Cro banks. Besides, starting from other aspects

of bank services especially important for this target segment that have been established in this

research, we pointed out to the necessity of corresponding segmentation and positioning at the

banks’ level, with an extra emphasis on more adequate informing, efficiency and promptness

of bank procedures, as well as an adequate credit policy.

145

9. PRIVITCI

Anketni upitnik

ANONIMNI ANKETNI UPITNIK - MIŠLJENJE O HRVATSKIM BANKAMA

Poštovani!

Najljepše Vas molimo za popunjavanje ovog anketnog upitnika, na čemu Vam

unaprijed zahvaljujemo. Na pitanja se odgovara vrlo jednostavno, najčešće zaokruživanjem

jednog ili više od već ponuđenih odgovora. Upitnik je anoniman, pa Vas molimo da ga

popunite sasvim slobodno.

Anketa se provodi sa ciljem da se ustanovi što Hrvati izvan domovine misle o

financijskim uslugama i sigurnosti hrvatskih banaka.

Zanimaju nas upravo mišljenja i stavovi ljudi, pa je svaki Vaš odgovor ispravan i

dobrodošao.

Unaprijed zahvaljujemo na Vašem doprinosu i suradnji!

I. OSNOVNI PODACI O BORAVKU I RADU U INOZEMSTVU

1. Koliko imate godina? Upišite broj: ____________ godina

2. Kojeg ste spola? Zaokružite: 1) ženski 2) muški

3. U inozemstvu ste dosad živjeli ukupno: ____________ godina

4. U inozemstvu ste dosad radili ukupno: ____________ godina

5. Vaš obiteljski status je:

1. neudata - neoženjen

2. udata - oženjen

3. rastavljena - rastavljen

4. udovac - udovica

6. S Vama u inozemstvu živi i Vaša obitelj (članovi s kojima biste i inače zajedno živjeli):

1. da - ovdje živim s obitelji

2. djelomično da - ovdje živim samo s dijelom obitelji

3. ne - ovdje živim odvojeno od obitelji

7. Vaša školska sprema je:

1. osnovna škola

2. srednja škola

3. viša škola

4. fakultet, zvanje magistra ili doktora znanosti

5. ostalo, što:___________________________

8. Jeste li zaposleni:

1. da, kod nekog poslodavca

2. da, u vlastitoj samostalnoj djelatnosti, kojoj: ___________________

3. ne radim ali tražim posao

4. ne radim i ne tražim posao

5. primam penziju

6. ostalo, što:______________________________________________

146

9. Zaokružite radite li kao:

1. nekvalificirani radnik (NKV/PKV)

2. kvalificirani radnik (KV/VKV)

3. poslovođa, šef srednje/niže razine

4. šef visoke razine

5. službenik u administraciji, upravi i slično

6. stručnjak VŠS, VSS

7. slobodna profesija, koja: ________________________

8. penzioner

9. domaćica

10. učenik/student

II. DOSTUPNOST INFORMACIJA O HRVATSKIM BANKAMA

10. Informacije o uslugama i poslovanju hrvatskih banaka dobivate: (zaokružite najviše tri odgovora, za Vas najvažnija):

1. u hrvatskim bankama kad posjećujete Hrvatsku

2. u hrvatskim bankama koje postoje u Njemačkoj

3. iz razgovora s rodbinom i prijateljima koji žive u Hrvatskoj

4. iz razgovora s Hrvatima nastanjenima u Njemačkoj

5. kroz telefonske ili faks-kontakte s hrvatskim bankama

6. preko reklamnih prospekata banaka

7. preko domovinskih udruga, klubova i sl.

8. preko hrvatskog veleposlanstva i drugih institucija države

9. preko novina koje čitate

10. preko drugih medija koje pratite (radio, TV)

11. ostalo, što:_______________________________________

11. Koliko znate o uvjetima štednje, stambenim i poslovnim kreditima koje nude hrvatske banke? U svakom redu zaokružite ocjenu (od 1 do 5) koja najbolje odgovara Vašoj informiranosti:

Uvjeti: Informiran sam:

jako loše loše osrednje dobro jako dobro

a) štednje za građanstvo

(kamate na neoročenu i oročenu štednju) 1 2 3 4 5

b) stambenih i drugih kredita za građane

(kamate, rokovi otplate, iznos pologa, garancije) 1 2 3 4 5

c) poslovno-investicijskih kredita za poduzeća

(kamate, rokovi otplate, iznos pologa, garancije) 1 2 3 4 5

12. Za obavljanje bankarskih poslova koristite:

1. pretežno stranu banku (banke)

2. i stranu i hrvatsku banku (banke)

3. pretežno hrvatsku banku (banke)

14. Ako poslujete s hrvatskim bankama, upišite ime banke s kojom poslujete:

13. Koristite li neku od hrvatskih banaka za: (možete zaokružiti više odgovora)

1. štednju ili oročavanje novca

2. stambeno kreditiranje

3. poslovno kreditiranje

4. slanje novca za obitelj

5. ostale novčane transakcije

6. ne koristim usluge hrvatskih banaka

147

III. MIŠLJENJE O HRVATSKIM BANKAMA

15. Za svaku dolje navedenu tvrdnju zaokružite ocjenu (od 1 do 5) koja najbolje odgovara Vašem mišljenju o hrvatskim bankama. Molimo Vas nemojte preskočiti niti jedan red.

Tvrdnje o bankama: Mislim da je to:

potpuno

netočno

prilično

netočno

ni točno ni

netočno

prilično

točno

potpuno

točno

Imaju dobar ugled 1 2 3 4 5

Uživaju povjerenje građana 1 2 3 4 5

Kredit se dobije bez komplikacija 1 2 3 4 5

Garancije za kredit (hipoteka, jamci) su prihvatljive 1 2 3 4 5

Rokovi otplate kredita su povoljni 1 2 3 4 5

Iznos kreditnog učešća (polog) je prihvatljiv 1 2 3 4 5

Kamate na kredite su prihvatljive 1 2 3 4 5

Novac je u njima siguran 1 2 3 4 5

Kamate na neoročenu štednju su povoljne 1 2 3 4 5

Kamate na oročenu štednju su povoljne 1 2 3 4 5

Novčane transakcije su brze i pouzdane (podizanje

i slanje novca, plaćanja i dr.) 1 2 3 4 5

16. Mislite li da je novac položen u hrvatske banke dovoljno siguran:

1. da, u skoro svim hrvatskim bankama

2. da, u mnogim hrvatskim bankama

3. i da i ne - u dijelu banaka da, u dijelu ne

4. ne, osim u ponekim hrvatskim bankama

5. ne, u nijednoj hrvatskoj banci

17. Molimo Vas da među bankama koje djeluju u Hrvatskoj izaberete one u koje imate najviše povjerenja. Zaokružite jedan, dva ili maksimalno tri odgovora:

1 Agroobrtnička banka 10 Istarska banka 19 Trgovačka banka

2 Croatia banka 11 Kaptol banka 20 Varaždinska banka

3 Dalmatinska banka 12 Komercijalna banka 21 Zagrebačka banka

4 Dubrovačka banka 13 Kreditna banka Zagreb 22 Bank Austria

5 Glumina banka 14 Partner banka 23 Raiffeisenbank Austria

6 H. banka za obnovu i razvoj 15 Privredna banka 24 Tršćanska štedionica

7 Hrvatska gospodarska banka 16 Promdei banka 25 Neka druga banka

8 Hrvatska poštanska banka 17 Riječka banka 26 Niti jedna banka

9 Ilirija banka 18 Splitska banka 27 Ne znam, ne mogu odgovoriti

18. Sada zaokružite one banke (jednu, dvije ili najviše tri) u koje uopće nemate povjerenja:

1 Agroobrtnička banka 10 Istarska banka 19 Trgovačka banka

2 Croatia banka 11 Kaptol banka 20 Varaždinska banka

3 Dalmatinska banka 12 Komercijalna banka 21 Zagrebačka banka

4 Dubrovačka banka 13 Kreditna banka Zagreb 22 Bank Austria

5 Glumina banka 14 Partner banka 23 Raiffeisenbank Austria

6 H. banka za obnovu i razvoj 15 Privredna banka 24 Tršćanska štedionica

7 Hrvatska gospodarska banka 16 Promdei banka 25 Neka druga banka

8 Hrvatska poštanska banka 17 Riječka banka 26 Niti jedna banka

9 Ilirija banka 18 Splitska banka 27 Ne znam, ne mogu odgovoriti

148

19. Što predlažete hrvatskim bankama u cilju poboljšanja njihovih usluga? Zaokružite najviše tri odgovora koja smatrate najvažnijima:

1. povoljnije uvjete štednje

2. uvođenje tehnoloških pogodnosti (telebanking, bankomati i sl.)

3. veću sigurnost štednje

4. bolje informiranje građana

5. brže i efikasnije usluge

6. povoljnije poslovno-investicijske kredite

7. povoljnije stambene kredite

8. davanje financijskih savjeta korisnicima

9. ljubazniji i uslužniji postupak

10. nešto drugo, što: _________________________________

IV. NAMJERA ŠTEDNO-KREDITNOG POSLOVANJA S HRVATSKIM

BANKAMA

20. Namjeravate li se vratiti i živjeti u domovini:

1. sigurno da

2. vjerojatno da

3. možda da, možda ne; nisam odlučilo

4. vjerojatno ne

5. sigurno ne

21. Ako planirate povratak, za koliko godina se namjeravate vratiti?

1. za _______________ godina (upišite broj)

2. ne znam

3. ne planiram povratak

22. Što će biti Vaši glavni izvori zarade u budućnosti (zaokružite najviše tri mogućnosti):

1. plaća (rad kod nekog poslodavca)

2. honorarni rad

3. mali vlastiti obrt ili poduzeće

4. vlastiti veći biznis srednje ili veće poduzeće

5. prihod od udjela u nekom poduzeću, vrijednosnice i sl.

6. prihod od nekretnina

7. ušteđevina

8. penzija

9. nešto drugo, što ____________________________________________

23. Ako se vratite u Hrvatsku, svoju ćete ušteđevinu držati u nekoj:

banci u inozemstvu

hrvatskoj banci

stranoj banci u Hrvatskoj

dio u hrvatskoj, dio u inozemnoj banci

ušteđevinu neću držati u banci

149

24. Ako se vratite u Hrvatsku, inozemnu penziju primat ćete preko neke od:

1. hrvatskih banaka

2. stranih banaka u Hrvatskoj 3. banaka u inozemstvu

4. dio preko hrvatske banke, a dio će se doznačavati stranoj banci

25. Planirate li u budućnosti uzeti kredit?

1. da

2. ne, jer sam već opterećen kreditima

3. ne, jer se ne želim opterećivati kreditima

26. Kredit ćete potrošiti za:

1. kuću - stan (kupnju, gradnju ili opremanje)

2. vlastiti biznis (ulaganje u obrt, tvrtku i sl.)

3. drugo poslovno ulaganje (udjeli, vrijednosnice i sl.)

4. nešto drugo, što: __________________________

5. ne planiram dizati kredit

27. Gdje ćete kredit upotrijebiti:

1. u Hrvatskoj

2. u inozemstvu

3. dio u inozemstvu, dio u

Hrvatskoj

4. ne planiram dizati kredit

28. Namjeravate li kredit dići u:

1. hrvatskoj banci

2. inozemnoj banci

3. ne znam, nisam odlučio

4. ne planiram dizati kredit

29. Koliko ste maksimalno spremni odvojiti za mjesečnu ratu kredita? Upišite iznos: ________________ DEM.

30. Ako želite, napišite koliko je prosječno iznosio Vaš mjesečni prihod u posljednijh nekoliko mjeseci: ________________ DEM

31. Ako želite, napišite još nešto što smo propustili pitati, a važno je za hrvatske banke:

___________________________________________________________________

___________________________________________________________________

___________________________________________________________________

___________________________________________________________________

___________________________________________________________________

JOŠ JEDNOM NAJLJEPŠE ZAHVALJUJEMO NA VAŠEM SUDJELOVANJU I POMOĆI!

150

Popis tablica

Tablica 1. Ukupan broj poslovnih banaka i štedionica obuhvaćenih monetarnom statistikom i njihova

klasifikacija po veličini bilančne aktive, podaci 1993.-1999. ............................................................ 12

Tablica 2. Struktura hrvatskog bankarskog tržišta, podaci za 1993. i 1994. ........................................................ 13

Tablica 3. Broj banaka prema vrsti vlasništva u razdoblju 1990.-1995. ............................................................... 13

Tablica 4. Poslovanje banaka prema vrsti vlasništva, podaci 1994. i usporedba 1994./93. (milijuni kuna) ......... 13

Tablica 5. Poslovanje banaka po vrsti vlasništva, podaci za 1995. i usporedba 1995./94. (ml. kn.) .................... 14

Tablica 6. Rang lista prvih deset hrvatskih banka prema bruto aktivi, podaci za 1998. (u tisućama kuna) i

usporedba 1998./97. .......................................................................................................................... 15

Tablica 7. Financijski pokazatelji poslovanja pet većih banaka u 1997. i 1998. godini ....................................... 15

Tablica 8. Kretanje štednih, kunskih i deviznih depozita stanovništa krajem razdoblja 1993.-1998.,

u milijunima kuna .............................................................................................................................. 24

Tablica 9. Kretanje štednih, kunskih i deviznih depozita stanovništa u razdoblju od siječnja do kolovoza 1999.

u milijunima kuna .............................................................................................................................. 26

Tablica 10. Udjel ispitanika u Hrvatskoj koji bi mijenjali banku ili pretvarali deviznu u kunsku štednju u slučaju

promjene kamatnih stopa, podaci PULS-a 1998. .............................................................................. 27

Tablica 11. Spremnost građana Hrvatske na deviznu štednju u hrvatskim bankama; anketni podaci Globus-a

iz 1992. ............................................................................................................................................... 37

Tablica 12. Najvažniji kriteriji građana Hrvatske pri odlučivanju u kojoj banci otvoriti račun; podaci PULS-a

iz 1998. ............................................................................................................................................... 40

Tablica 13. Rang-poredak utjecajnih osobina banke u jednom od američkih istraživanja ................................... 40

Tablica 14. Gubitak povjerenja hrvatskih građana u bankarski sustav, podaci Globusa iz travnja 1998. ............. 41

Tablica 15. Bojazan hrvatskih građana za novu deviznu štednju, podaci Globusa iz 1998. .................................. 41

Tablica 16. Razlozi ulaganja novca baš u neku određenu banku, podaci Globusa iz 1998. .................................. 41

Tablica 17. Namjere hrvatskih građana o daljnjem postupanju s deviznom ušteđevinom pohranjenom u banke,

podaci Globusa iz 1998. .................................................................................................................... 43

Tablica 18. Pojedinačne banke s najviše povjerenja; usporedni podaci Hendal-a za lipanj - rujan - prosinac

1998., rangirano prema vrijednostima iz prosinca 1998. (%) ........................................................... 45

Tablica 19. Pojedinačne banke s najmanje povjerenja; usporedni podaci Hendal-a za lipanj - rujan - prosinac

1998., rangirano prema vrijednostima iz prosinca 1998. (%) ............................................................ 46

Tablica 20. Hrvatske banke koje direktori i voditelji malih, srednjih i velikih hrvatskih poduzeća smatraju

sigurnima, postotci odgovora (%) ...................................................................................................... 47

Tablica 21. Preferentni kriteriji hrvatskih građana pri odabiru banaka, podaci Privrednog Vjesnika i Studija

Weber iz 1999. ................................................................................................................................... 48

Tablica 22. Mišljenje hrvatskih građana o pravodobnosti i primjerenosti reakcija HNB na bankarsku krizu,

podaci Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz 1999. ........................................................................ 49

Tablica 23. Ocjene hrvatskih građana o stanju u hrvatskom bankarstvu, podaci Privrednog Vjesnika i Studija

Weber iz 1999. ................................................................................................................................... 50

Tablica 24. Načini vraćanja povjerenja u banke i bankarski sustav predloženi od hrvatskih građana, podaci

Privrednog Vjesnika i Studija Weber iz 1999. ................................................................................... 50

Tablica 25. Popis migrantskih ulaganja u Hrvatsku po zemljama migracije, podaci do rujna 1996. .................... 52

Tablica 26. Broj hrvatskih građana u Njemačkoj (“radnika” i “članova obitelji”) prema popisima iz 1971.,

1981. i 1991. ....................................................................................................................................... 57

Tablica 27. Udjel migranata u Njemačkoj u odnosu prema ukupnom broju hrvatskih migranata u ostalim

europskim i izvaneuropskim zemljama na temelju popisa 1971., 1981. i 1991. ................................ 59

Tablica 28. Udjel migranata - radnika u Njemačkoj u odnosu prema ukupnom broju hrvatskih migranata u

ostalim europskim i izvaneuropskim zemljama na temelju popisa 1971., 1981. i 1991..................... 59

Tablica 29. Udjel migranata - članova obitelji u Njemačkoj u odnosu prema ukupnom broju hrvatskih migranata

u ostalim europskim i izvaneuropskim zemljama na temelju popisa 1971., 1981. i 1991.................. 59

151

Tablica 30. Struktura hrvatskog migrantskog korpusa u Njemačkoj s obzirom na udjel “radnika” i “članova

obitelji” prema popisima 1971., 1981. i 1991. ................................................................................... 61

Tablica 31. Struktura hrvatskog migrantskog korpusa u svijetu s obzirom na udjel “radnika” i “članova obitelji”

prema popisima 1971., 1981. i 1991. ................................................................................................. 61

Tablica 32. Udjel rođenih u inozemstvu među migrantima, radnicima i članovima obitelji u Njemačkoj

i ostalim zemljama prijema, podaci 1991. .......................................................................................... 62

Tablica 33. Migranti prema vremenu provedenome na radu u inozemstvu, podaci 1991. .................................... 62

Tablica 34. Dobna struktura migranata, popis 1991. ............................................................................................. 63

Tablica 35. Promjene u dobnoj strukturi migranata-radnika prema popisima 1971., 1981. i 1991. ...................... 64

Tablica 36. Spolna struktura u segmentu migranta u Njemačkoj; podaci popisa 1971., 1981. i 1999. ................. 65

Tablica 37. Sastav migranata - radnika prema školskoj spremi, podaci 1971., 1981. i 1991. ............................... 65

Tablica 38. Sastav migranata (“radnika” i ukupnog migrantskog segmenta) prema školskoj spremi,

u usporedbi sa stanovništvom u Hrvatskoj, stanje 1991. .................................................................... 66

Tablica 39. Nacionalni sastav migranata u Njemačkoj u usporedbi s nacionalnom strukturom ukupnog

migrantskog korpusa te stanovništva u Hrvatskoj; popisni podaci 1991. ........................................... 66

Tablica 40. Deset općina u Hrvatskoj s najvećom stopom migracije u Njemačkoj 1991. ..................................... 67

Tablica 41. Udjel migranata u Njemačkoj u okviru ukupne migrantske populacije, iskazan po općinama

porijekla; popisni podaci 1991. .......................................................................................................... 68

Tablica 42. Udjel migranata u pojedinim njemačkim pokrajinama; podaci 1995. ................................................ 69

Tablica 43. Udjel migranata u pojedinim njemačkim gradovima; podaci 1995. ................................................... 69

Tablica 44. Udjel hrvatskih migranata u Njemačkoj prema statusu boravka i nastanjenja; podaci 1995. ............. 71

Tablica 45. Razlika između migrantskog i povratničkog segmenta te nemigrantskog segmenta u akumulaciji

ušteda, podaci 1977. ........................................................................................................................... 74

Tablica 46. Razlika između migrantskog i povratničkog segmenta te nemigrantskog segmenta prema glavnim

oblicima korištenja ušteda, podaci 1977. ........................................................................................... 75

Tablica 47. Migrantska domaćinstva prema vrsti banke (domaća/inozemna) u koju deponiraju ušteđevinu,

podaci 1977. ....................................................................................................................................... 76

Tablica 48. Spolna struktura uzorka u ovom istraživanju ..................................................................................... 84

Tablica 49. Dobna struktura u uzorku ................................................................................................................... 84

Tablica 50. Stupanj obrazovanja u uzorku ............................................................................................................ 84

Tablica 51. Obiteljski status ispitanika .................................................................................................................. 85

Tablica 52. Broj godina provedenih u Njemačkoj ................................................................................................. 86

Tablica 53. Godine radnog staža u Njemačkoj ...................................................................................................... 86

Tablica 54. Zajednički/odvojeni život od obitelji .................................................................................................. 86

Tablica 55. Zaposlenički status ............................................................................................................................. 87

Tablica 56. Vrsta posla (radnog mjesta) ................................................................................................................ 87

Tablica 57. Razina informiranosti uzorka migranata u Njemačkoj o štednim i kreditnim uvjetima hrvatskih

banaka; distribucija njihovih ocjena (f, %) i prosječna ocjena (M, σ) ................................................ 90

Tablica 58. Distribucija odgovora uzorka migranata u Njemačkoj s obzirom na broj najčešće korištenih izvora

informiranja o hrvatskim bankama .................................................................................................... 92

Tablica 59. Distribucija odgovora o izvorima putem kojih se migranti u Njemačkoj najčešće informiraju o

uslugama i poslovanju hrvatskih banaka ............................................................................................ 92

Tablica 60. Usporedba najčešćih izvora informacija o bankama u uzorcima migranata u Njemačkoj,

odn. stanovništva Hrvatske................................................................................................................. 94

Tablica 61. Mišljenja i stavovi migrantskog segmenta o hrvatskim bankama; distribucija procjena ispitanika

u odnosu na niz ponuđenih tvrdnji ..................................................................................................... 95

Tablica 62. Rang-poredak prosječnih ocjena za tvrdnje kojima su obuhvaćeni različiti aspekti mišljenja

migrantskog segmenta o hrvatskim bankama ..................................................................................... 98

Tablica 63. Mišljenja migranata o uvjetima štednje u hrvatskim bankama ........................................................... 99

Tablica 64. Mišljenja migranata o kreditnim uvjetima u hrvatskim bankama ....................................................... 99

Tablica 65. Mišljenja migranata o kompliciranosti/efikasnosti pojedinih procedura u hrvatskim bankama ....... 100

152

Tablica 66. Stavovi o ugledu, povjerenju i sigurnosti novca u hrvatskim bankama, distribucija odgovora

i prosječne vrijednosti uzorka migranata u Njemačkoj .................................................................... 101

Tablica 67. Procijenjena sigurnost novca u hrvatskim bankama; distribucija odgovora uzorka migranata

u Njemačkoj ..................................................................................................................................... 102

Tablica 68. Distribucija odgovora migranata o (ne)povjerenju u pojedinačne banke koje djeluju u Hrvatskoj,

s obzirom na korištenje mogućnosti višestrukih odgovora ............................................................... 103

Tablica 69. Poimenične banke u Hrvatskoj u koje hrvatski migranti u Njemačkoj imaju najviše povjerenja;

distribucija apsolutnih i relativnih frekvencija te rang poredak po postotcima (%) ......................... 104

Tablica 70. Poimenične banke u Hrvatskoj u koje hrvatski migranti u Njemačkoj imaju najmanje povjerenja;

distribucija apsolutnih i relativnih frekvencija te rang-poredak po postotcima (%) ......................... 105

Tablica 71. Usporedba pojedinačnih banaka s obzirom na njihovu pojavnost na rang-listama povjerenja

i nepovjerenja u migrantskom segmentu; rangirano po smjeru i veličini razlike ............................. 106

Tablica 72. Pojedinačne banke s najviše povjerenja; podaci Hendal-a za lipanj-rujan-prosinac 1998.

te njihova usporedba s uzorkom migranata, rangirano prema vrijednostima uzorka (%) ................ 107

Tablica 73. Pojedinačne banke s najmanje povjerenja; podaci Hendal-a za lipanj- rujan-prosinac 1998.,

te usporedba s uzorkom migranata, rangirano prema vrijednostima uzorka (%) ............................. 108

Tablica 74. Prijedlozi za poboljšanje usluga hrvatskih banaka; distribucija odgovora uzorka migranata

u Njemačkoj, rangirano prema postotku (%).................................................................................... 110

Tablica 75. Banke koje ispitanici pretežno koriste za obavljanje bankarskih usluga; distribucija odgovora ...... 111

Tablica 76. Broj korištenih usluga hrvatskih banaka i raspon njihovog korištenja u migrantskom uzorku;

distribucija odgovora ........................................................................................................................ 112

Tablica 77. Vrste usluga koje migranti koriste poslujući s hrvatskim bankama; distribucija odgovora .............. 112

Tablica 78. Hrvatske banke s kojima naš migrantski uzorak posluje; distribucija odgovora .............................. 113

Tablica 79. Procjena vjerojatnosti povratka i življenja u domovini ustanovljena u migrantskom uzorku,

distribucija odgovora ........................................................................................................................ 114

Tablica 80. Distribucija odgovora potencijalnih povratnika o predvidivom roku povratka ................................ 114

Tablica 81. Glavni izvori prihoda planirani u budućnosti, distribucija odgovora u uzorku ................................ 116

Tablica 82. Pohranjivanje ušteđevine u slučaju povratka, distribucija odgovora migrantskog uzorka ............... 118

Tablica 83. Primanje mirovine u situaciji povratka u Hrvatsku; distribucija odgovora migranata ...................... 119

Tablica 84. Planirano uzimanje kredita u uzorku migranata ............................................................................... 120

Tablica 85. Distribucija odgovora migranata o namjeni planiranog kredita ........................................................ 120

Tablica 86. Distribucija odgovora migranata o zemlji investiranja kredita ......................................................... 121

Tablica 87. Distribucija odgovora migranata o banci u kojoj kane dići kredit .................................................... 121

Tablica 88. Maksimalno prihvatljiva rata kredita u uzorku migranata ................................................................ 121

Tablica 89. Maksimalna rata kredita u uzorku stanovnika Hrvatske .................................................................. 122

Tablica 90. Prosječni mjesečni prihod u migrantskom uzorku ............................................................................ 122

Tablica 91. Distribucija slobodnih odgovora migrantskog uzorka o važnim pitanjima bankarskog

poslovanja u Hrvatskoj, apsolutne i relativne frekvencije odgovora ................................................ 124

Tablica 92. Stara devizna štednja u 1993., struktura štednih računa u hrvatskim bankama ................................ 135

153

Popis grafičkih prikaza

Grafički prikaz 1. Kretanje štednih depozita stanovništva 1993. - 1999., podaci krajem razdoblja ...................... 24

Grafički prikaz 2. Kretanje štednih depozita stanovništva u razdoblju od siječnja do kolovoza 1999., u mil. kn . 26

Grafički prikaz 3. Metode istraživanja za marketinške potrebe ............................................................................ 33

Grafički prikaz 4. Pregled vrsta podataka koje se prikupljaju izravno od ispitanika ............................................ 35

Grafički prikaz 5. Vjernost građana Hrvatske stalnoj banci, podaci PULS-a 1997., udjel ispitanika (%) ............ 38

Grafički prikaz 6. Mišljenje građana Hrvatske o promjenama u kvaliteti usluga hrvatskih banaka; podaci PULS-a

1997., udjel ispitanika (%) ...................................................................................................... 38

Grafički prikaz 7. Percepcijska mapa hrvatskih banaka po prepoznatljivosti i ugledu, podaci PULS-a 1997. ..... 44

Grafički prikaz 8. Razina informiranosti migranata u Njemačkoj o uvjetima štednje, stambenim i poslovnim

kreditima koje nude hrvatske banke; distribucija ocjena (%) ................................................. 90

Grafički prikaz 9. Procjene vlastite upoznatosti sa stanjem u hrvatskom bankarstvu dobivene na usporednom

uzorku stanovnika Hrvatske; lipanj 1999. ............................................................................... 91

Grafički prikaz 10. Mišljenja i stavovi migrantskog segmenta o hrvatskim bankama; distribucija procjena

ispitanika u odnosu na niz ponuđenih tvrdnji, postotci (%) .................................................... 96

Grafički prikaz 11. Mišljenja migranata o kompliciranosti procedura u hrvatskim bankama, postotci (%) ....... 100

Grafički prikaz 12. Stavovi o ugledu, povjerenju i sigurnosti novca u hrvatskim bankama, distribucija odgovora i

prosječne vrijednosti uzorka migranata, postotci (%) ........................................................... 101

Grafički prikaz 13. Distribucija odgovora o bankama koje ispitanik pretežno koristi (%) ................................. 111

Grafički prikaz 14. Distribucija odgovora migranata o planiranom povratku (%) .............................................. 115

Grafički prikaz 15. Distribucija odgovora migranata o planiranom roku povratka (%) ...................................... 115

Grafički prikaz 16. Distribucija odgovora migranata o držanju ušteđevine, rangirano po postotcima (%) ......... 118

Grafički prikaz 17. Distribucija odgovora o primanju mirovine, rangirano po postotcima (%) .......................... 119

154

10. KORIŠTENI IZVORI

Knjige, znanstveni i stručni radovi:

1. Baučić, Ivo: Porijeklo i struktura radnika iz Jugoslavije u SR Njemačkoj;

Institut za geografiju Sveučilišta u Zagrebu, Sv. 9., knjiga 1., Zagreb, 1970.

2. Baučić, Ivo; Maravić, Živko: Vraćanje i zapošljavanje vanjskih migranata iz

SR Hrvatske; Institut za geografiju Sveučilišta u Zagrebu, Sv. 10., knjiga 2.,

Zagreb, 1971.

3. Brigham, Eugene F.; Gapenski, Louis C.: Financial Management; Theory and

Practice; Sixth Edition; The Dryden Press, USA, 1991.

4. Brit Jelinek Jardas, Petra: Sustav poticanja motivacije za rad u novim centrima

banaka u Hrvatskoj, Ekonomski fakultet, Zagreb, 1996. (magistarski rad)

5. Drettakis, Emanuel G.: Jugoslavenska migracija u SR Njemačku i iz SR

Njemačke 1962-1973; Ekonometrijska analiza; Centar za istraživanje migracija

Instituta za geografiju Sveučilišta u Zagrebu, Sv. 13., knjiga 5., Zagreb, 1975.

6. Facts and Figures on the Situation of Foreigners in the Federal Republic of

Germany; The Federal Government’s Commissioner for Foreigners’ Affairs;

Bonn & Berlin, March 1997

7. Fassmann, Heinz; Münz, Rauner; Seifert, Wolfgang: Labor Markets for

Immigrants; A Comparison of the Labor Market Integration of Immigrants

from Turkey and the former Yugoslavia in Germany and Austria (rad ustupljen

radi objave Institutu za migracije, 1999.)

8. Hendal, agencija za istraživanje tržišta; Rezultati OMNIBUS-a iz 1998.,

Zagreb, 1998. (interni materijali)

9. Jagić, Marinko: Uloga marketinga u formuliranju poslovne politike banaka u

Hrvatskoj; Ekonomski fakultet, Zagreb, 1996. (magistarski rad)

10. Jakelić, Diana: Koncepcija marketinga i poslovne banke s posebnim osvrtom

na situaciju u Hrvatskoj; Ekonomski fakultet, Zagreb, 1995. (magistarski rad)

11. Jonjić, Pavao: Hrvati u Njemačkoj; Hrvatske iseljeničke teme; Institut za

migracije i narodnosti, Zagreb, 1997.

12. Kesić, Tanja: Marketinška komunikacija, Mate, Zagreb, 1997.

13. Kotler, Philip: Upravljanje marketingom 1 i 2; Informator, Zagreb, 1988.

14. Kraft, Evan: Na putu prema tržišnom bankarstvu - Uloga novih banaka,

konkurencije, privatizacije i sanacije; Časopis: Financijska praksa, br. 5-6,

Zagreb, travanj 1997.

15. Laušić, Ante: Strategija Republike Hrvatske prema hrvatskim iseljenicima u

Južnoafričkoj Republici; Hrvatske iseljeničke teme, Institut za migracije i

narodnosti, Zagreb, 1997.

16. Maletić, Čedo: Bankarski sustav i financijsko poslovanje u Republici

Hrvatskoj, Consult biro, Zagreb, 1999.

17. Marušić, Mira: Istraživanje tržišta, Informator, Zagreb, 1992.

18. Mikulić, Branislav A.: Vanjske migracije i razvoj Jugoslavije; Ekonomski

institut Sarajevo, 1991.

155

19. Nejašmić, Ivica: Korištenje ušteda stečenih radom u inozemstvu; Primjer

jugoslavenskih migranata; Rasprave o migracijama, br. 80/1982.; Centar za

istraživanje migracija Zagreb, 1982.

20. Nejašmić, Ivica: Povratak jugoslavenskih vanjskih migranata i njihovo

uključivanje u gospodarski i društveni život zemlje; Rasprave o migracijama,

br. 73/1981.; Centar za istraživanje migracija Zagreb, 1981.

21. Nejašmić, Ivo: Hrvatski građani na radu u inozemstvu i članovi obitelji koji s

njima borave; Usporedna analiza statističkih podataka 1971., 1981. i 1991.

godine; Institut za migracije i narodnosti, Zagreb, 1995.

22. Pejić, Jasmina: Uloga i strategija marketinga u razvoju odjela za privatno

poduzetništvo u poslovanju Varaždinske banke d. d., Ekonomski fakultet,

Zagreb, 1992. (magistarski rad)

23. Puls - Agencija za istraživanje tržišta, medija i javnog mnijenja: Bankarsko

tržište Republike Hrvatske; Istraživanje tržišta bankarskih usluga namijenjenih

stanovništvu; Mišljenja i stavovi o kvaliteti usluga, ugledu i tržišnom položaju

banaka; srpanj 1998. (interni materijali, djelomično publicirani putem tiska)

24. Tomašević Lišanin, Marija: Marketinška preobrazba Hrvatskog bankarskog

sustava - nužnost tranzicije, Zbornik radova međunarodne konferencije:

“Restrukturiranje gospodarstva u tranziciji,” Ekonomski fakultet, Zagreb,

1995, str. 437-443.

25. Tomašević Lišanin, Marija: Bankarski marketing, Informator, Zagreb, 1997.

26. Trends in International Migration; Continuous Reporting System on Migration

(SOPEMI); Annual Report 1996; OECD - Organisation for Economic Co-

operation and Development; 1997 Edition

27. Van Horne, James C.: Financijsko upravljanje i politika (Financijski

menedžment); Mate, Zagreb, 1993.

28. Vedriš, Mladen; Investment of Migrant Workers’ Savings into the Social

Sector of Economy; Centre for Migration Studies, Zagreb, 1978.

29. Werner, Heinz: Temporary Migration of Foreign Workers, Illustrated with

Special Regard to East-West Migrations; Institute for Employment Research;

Nürnberg, 1996

30. Zlatković Winter, Jelena: Imigracijske politike zemalja prijema hrvatskih

vanjskih migranata u prošlosti i sadašnjosti; Hrvatske iseljeničke teme; Institut

za migracije i narodnosti, Zagreb, 1997.

Novinski dokumentacijski centri s pregledom dnevnih listova, tjednika,

specijaliziranih magazina i posebnih priloga za razdoblje 1991.-1999.:

1. Informacijsko dokumentacijski centar, Vjesnik

2. News Library, Hrvatsko novinarsko društvo

156

Životopis autora

Opći podaci i podaci o naobrazbi:

Rođena sam 1960. u Splitu, gdje sam završila klasičnu osnovnu školu i

klasičnu gimnaziju.

Od dolaska na fakultet živim u Zagrebu, gdje sam na Odsjeku za psihologiju

Filozofskog fakulteta 1984. stekla zvanje profesora psihologije, obranivši

odličnim uspjehom rad iz područja organizacijske psihologije.

Poslijediplomski studij poslovnog upravljanja na Ekonomskom fakultetu

Sveučilišta u Zagrebu upisala sam 1994. Na temelju testiranja sposobnosti,

stipendista sam Zagrebačke banke uz obvezu magistriranja iz područja

bankarstva, a temu sam izabrala zbog iznimnog društvenog značaja.

Radeći u državnoj upravi u području prosvjete, 1996. sam položila i

odgovarajući državni stručni ispit.

Od dodatnih znanja, solidno se služim engleskim jezikom, a računalom za

obradu teksta i statističku obradu.

Podaci o radnim mjestima:

Od 1985. do 1995. radila sam kao stručni suradnik - psiholog u odgojno-

obrazovnim institucijama (DC “Maksimir” i OŠ Gustava Krkleca u Zagrebu),

a stekla sam i jednogodišnje iskustvo na poslovima ravnatelja.

Od 1995. obavljam savjetničke poslove u Ministarstvu prosvjete i športa, a u

vrijeme obrane magistarskog rada na mjestu sam višeg savjetnika u Odjelu za

istraživanje, razvoj i izdavačku djelatnost.

Ostala profesionalna iskustva:

Uz iskustvo koje se u okviru radnog staža podrazumijeva, radila sam i sljedeće:

U statusu vanjskog suradnika:

Istraživanja javnog mnijenja i istraživanja tržišta (istraživačke

agencije); ispitivanje organizacijske i radne efikasnosti (industrija);

Utvrđivanje radne sposobnosti pri zapošljavanju (medicina rada),

psihološka ispitivanja za programe doškolovanja - prekvalifikacije

(industrija), standardizacija psihologijskih instrumenata (fakultet).

U svojstvu voditelja projekata:

Autor i voditelj projekta Ministarstva prosvjete i UNICEF-a

“Psihosocijalna potpora povratnicima na oslobođena područja 1995.-

1998.,” dio kojeg su bili programi stručnog usavršavanja prosvjetnih

djelatnika, a urednik sam i nekoliko zbornika publiciranih za ove

potrebe.

Autor i koordinator projekta “Evaluacija psihosocijalnih projekata uz

potporu UNICEF-a u razdoblju 1992.-1996.,” uključujući i studiju

“Dugoročne psihičke posljedice rata kod djece - ratnih stradalnika i

programi za njihovo prevladavanje” iz 1998.

Zagreb, prosinca 1999.

Narcisa Vojnović