SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

Diana Dautović

ODRŽIVO GOSPODARENJE PITKOM VODOM – PRIMJER KARLOVAČKE ŽUPANIJE

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013

SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET

ODRŽIVO GOSPODARENJE PITKOM VODOM – PRIMJER KARLOVAČKE ŽUPANIJE

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika i politika zaštite okoliša Mentor: prof.dr.sc. Nada Denona Bogović Student: Diana Dautović

Studijski smjer: Meñunarodno poslovanje JMBAG: 0081088383

Rijeka, 28 (svibanj 2013.)

SADRŽAJ

Stranica

1. UVOD………………………………………….....………………………………........1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja….............…............…....................….............1

1.2. Radna hipoteza….………………............………………………………………..........2

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja………………….....………………………………….........2

1.4. Znanstvene metode….………………………...........……………………………........3

1.5. Struktura rada……….………………………………...........…………………….........3

2. OPĆENITO O VODNIM RESURSIMA…………………..…………………..............5

2.1. Pojam vode i vodnih resursa………………………….......…........……………….......5

2.2. Klasifikacija vode…………….……………………..........……………………….......6

2.3. Važnost i značaj pitke vode u 21. stoljeću…….....………..........………………..........8

3. TEMELJNE ODREDNICE ODRŽIVOG GOSPODARENJA

PITKOM VODOM………………………………..…………….………………........10

3.1. Globalni izazovi u osiguravanju pitke vode….....……………….......…………….....10

3.2. Strateški okvir……….....……………………………………………........…….........11

3.3. Osnovna načela održivog upravljanja vodama………….....………………...............14

4. PITKA VODA U REPUBLICI HRVATSKOJ…………………………………........18

4.1. Zalihe pitke vode u Republici Hrvatskoj i njihova zaštita...……..............…..............18

4.2. Zahvaćene i isporučene količine pitke vode………............………………………....20

4.3. Zaštita voda u Hrvatskoj…………………………………………………………......24

5. GOSPODARENJE PITKOM VODOM U KARLOVAČKOJ ŽUPANIJI………......26

5.1. Općenito o Karlovačkoj županiji i vodoopskrbi na području Karlovačke

županije……………………….…………....................................................……… ..26

5.2. Razvoj vodoopskrbnog sustava na području Karlovačke županije…..........………....28

5.3. Opskrbljenost vodom Karlovačke županije…….…………………………........…....31

5.4. Količina zahvaćenih i korištenih voda…......…………………………………...........34

5.5. Politika zaštite pitke vode u Karlovačkoj županiji……………………..……............ 37

6. PRIJEDLOG MJERA ZA ODRŽIVO KORIŠTENJE ZALIHA PITKE VODE

KARLOVAČKE ŽUPANIJE…………………………………………………….......40

7. ZAKLJUČAK………………………………………………………….…………......43

LITERATURA………………………………………………………………………........45

POPIS TABLICA………………………………………………………….………...…...47

POPIS GRAFIKONA………………………………………………………………….....47

1. UVOD

U uvodnom dijelu potrebno je posebnu pozornost posvetiti ovim tematskim jedinicama: 1)

problem, predmet i objekt istraživanja, 2) radna hipoteza, 3) svrha i ciljevi istraživanja, 4)

znanstvene metode i 5) struktura rada.

1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA

Voda je izvor i sastavni dio života na Zemlji što je čini nezamjenjivim prirodnim bogatstvom.

Meñutim, u novije vrijeme sa porastom broja stanovnika, a time i većim potrebama za

korištenjem voda, dolazi do znatnih smanjenja količina pitke vode na svjetskoj razini. Na

početku tisućljeća, u kojem postaje sve jasnije da globalna ekološka kriza uzrokovana

antropogenim djelovanjem nije samo prolaznog karaktera, nužna je implementacija načela

održivog razvoja u upravljanju svim prirodnim resursima, pa tako i vodnim resursima, kako bi

se uskladile razvojne potrebe društva sa biokapacitetom Zemlje.

Hrvatska se ubraja u skupinu vodom relativno bogatih zemalja u kojoj problemi s vodom i

oko vode još nisu zaoštreni i vodni resursi za sada nisu ograničavajući čimbenik razvoja

Hrvatske. No, s obzirom da je osnovni preduvjet za zaštitu ljudskog zdravlja kvalitetna voda

za piće, održivo gospodarenje vodnim resursima jedan je od glavnih zadataka u svim

zemljama, pa tako i u Hrvatskoj.

Iako su zbog izuzetnog značaja karlovačkih voda za cjelokupan razvoj grada Karlovca u

zadnje vrijeme učinjeni značajni koraci u poboljšanju u području vodoopskrbe i zaštite voda,

privremena rješenja nisu dovoljna jer održivo upravljanje pitkom vodom kao strateškim

resursom mora postati trajni cilj grada Karlovca. U tome posebnu odgovornost ima lokalna

zajednica koja kroz razne instrumente političkog i stručnog djelovanja mora permanentno

poticati sve dionike na očuvanje vodnih resursa za dobrobit generacija koje dolaze.

Iz navedene problematike proizlazi sljedeći problem istraživanja: nedovoljno razvijena

svijest o zaštiti pitkih voda i raspoloživih količina pitkih voda u Karlovačkoj županiji te

opskrbljenost pitkom vodom na tom području.

Tako definiran problem istraživanja upućuje na predmet istraživanja: istražiti i na

znanstvenim osnovama analizirati stanje pitkih voda i gospodarenje pitkim vodama na

području Karlovačke županije.

1.2. RADNA HIPOTEZA

Uvažavajući problem i predmet istraživanja postavljena je temeljna radna hipoteza: na

temelju znanstvenih spoznaja o stanju pitke vode na području Republike Hrvatske i

Karlovačke županije moguće je dokazati da će primjena načela održivog razvoja u izgradnji

sustava vodoopskrbe i zaštiti voda doprinijeti zaštiti i poboljšanju kvalitete i količine pitke

vode na području Karlovačke županije.

1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

Svrha istraživanja je elaborirati temeljne odrednice održivog gospodarenja pitkom vodom i

analizirati stanje u području zaštite i gospodarenja pitkom vodom u Republici Hrvatskoj i

Karlovačkoj županiji.

Cilj istraživanja je predložiti mjere za održivo gospodarenje pitkom vodom na području

Karlovačke županije.

U radu se daju odgovori na sljedeća pitanja:

1. Kakve je kvalitete voda na području grada Karlovca?

2. Koje su mjere za poboljšanje kakvoće vode na području Karlovačke županije?

3. Koliki je postotak opskrbljenosti pitkom vodom?

4. Koji su planovi vodoopskrbe za budućnost?

5. Kolika je važnost vode u 21.stoljeću?

6. Na koji način Direktive utječu na zaštitu voda?

7. Kakvo je stanje vodoopskrbe Karlovačke županije?

1.4. ZNANSTVENE METODE

Kod pisanja ovog rada nastojalo se zadovoljiti osnovne značajke znanstvenih metoda:

objektivnost, pouzdanost, simetričnost i općenitost. Korištena je sva dostupna literatura sa

interneta, koja obrañuje ovu tematiku, te brojne spoznaje raznih autora i organizacija koje su

se nadopunjavale i usporeñivale. Pri izradi diplomskog rada korištene su, u odgovarajućim

kombinacijama različite metode znanstvenog istraživanja, kao što je: metoda analize i sinteze,

induktivna i deduktivna metoda, metoda analize, metoda dokazivanja, metoda klasifikacije i

povijesna metoda.

1.5. STRUKTURA RADA

U prvom dijelu, UVODU, formulirani su problem i predmet istraživanja, postavljena je radna

hipoteza, objašnjeni su svrha i ciljevi istraživanja, navedene su korištene znanstvene metode i

obrazložena je struktura rada.

U drugom dijelu rada, OPĆENITO O VODNIM RESURSIMA, definiran je pojam vode i

vodnih resursa, dana je klasifikacija vode i objašnjena je važnost i značaj pitke vode u

21.stoljeću.

U trećem dijelu, TEMELJNE ODREDNICE ODRŽIVOG GOSPODARENJA PITKOM

VODOM, analizirani su osnovni problemi održivog gospodarenja vodom, predstavljen je

strateški okvir za gospodarenje i zaštitu voda u Republici Hrvatskoj i objašnjena su osnovna

načela održivog upravljanja vodama.

U četvrtom dijelu, PITKA VODA U REPUBLICI HRVATSKOJ, analizirani su podaci o

stanju zaliha pitke vode u Republici Hrvatskoj te distribuciji i zaštiti pitke vode u Hrvatskoj.

U petome dijelu rada, GOSPODARENJE PITKOM VODOM U KARLOVAČKOJ

ŽUPANIJI, analizirani su temeljni elementi sustava zaštite i vodoopskrbe pitkom vodom kao

i potreba za pitkom vodom na području Karlovačke županije.

Naslov šestog dijela je PRIJEDLOG MJERA ZA ODRŽIVO KORIŠTENJE ZALIHA

PITKE VODE KARLOVAČKE ŽUPANIJE. U okviru ovog dijela rada dan je prijedlog

mjera za poboljšanje kvalitete voda u Karlovačkoj županiji i smanjenje gubitaka vode.

Posljednji dio rada, ZAKLJUČAK, predstavlja sintezu rezultata istraživanja kojima je

dokazana radna hipoteza.

2. OPĆENITO O VODNIM RESURSIMA

U okviru ovog dijela rada obrañene su sljedeće tematske jedinice: 1) pojam vode i vodnih

resursa, 2) klasifikacija vode i 3) važnost i značaj pitke vode u 21.stoljeću.

2.1. POJAM VODE I VODNIH RESURSA

Sastavni dio svega života na Zemlji je voda. Voda je jedinstven i nezamjenjiv prirodni resurs

ograničenih količina i neravnomjerne prostorne i vremenske raspodjele

(http://www.voda.hr/10.09.2012.). Nema niti jednog živog bića, biljke ili životinje u tijelu

kojeg nema vode. U tijelima nekih živih bića ona čini i više od 90%, što svjedoči o vodi kao

uzroku, uvjetu postanka i opstanka života na zemlji

(http://www.gradri.hr,26.09.2012.).

Vodni resursi obuhvaćaju sve površinske i podzemne vode. Jedan dio voda na zemlji su

obnovljivi resursi, a to su one koje sudjeluju u globalnome hidrološkom ciklusu, dok drugi

dio voda spada u neobnovljive resurse. U neobnovljivim resursima pitke vode je voda iz

geološke prošlosti koja se nalazi "zarobljena" u sedimentnim stijenama u podzemlju i ne

sudjeluje u globalnome hidrološkom ciklusu. Vrlo često je ta voda visokomineralizirana.

Uzimajući u obzir balneološku podjelu govori se o "termomineralnim vodama". To je

sveobuhvatan naziv za vode koje izviru iz dubljih dijelova litosfere, a koje imaju ili povišenu

temperaturu, ili povišenu mineralizaciju, ili povišenu i temperaturu i mineralizaciju, dok

neke nemaju ni jedno ni drugo, ali genetski spadaju u ovu skupinu (Čepelak, 1992.). Bitno je

za tu skupinu voda da dolaze iz većih dubina te da zbog toga te vode, u slučaju miješanja sa

pitkom vodom na površini zemlje, predstavljaju mogući izvor vode koja se može koristiti za

piće, pranje, kupanje, rehabilitaciju i dekontaminaciju. Alternativno se tim vodama može

koristiti i kao izvorom energije (Mayer,1993.).

Od ukupne površine Planete 70,8% pokrivaju mora i oceani, a 29,2% je kopno. Od udjela

vode na zemlji, 97,5% vode je slano, a samo oko 2,5% otpada na slatku vodu, no samo je 1%

pitka voda. Taj mali postotak slatke vode uništava se neviñenom brzinom (Bolić, 1991, p. 33).

Na vodne resurse djeluju mnogi čimbenici, koji dolaze iz poljoprivredne i industrijske

djelatnosti, iz urbanih područja, domaćinstava i turističke djelatnosti. Ostale pokretačke

snage, koje djeluju na vodne resurse, vezane su uz prirodnu promjenljivost oborina i

promjenu klime. Ekstremni hidrološki dogañaji, kao primjerice poplave i suše, stvaraju

dodatne stresove u sektoru opskrbe vodom koji su važni sa zdravstvenog aspekta i u pitanjima

stanja ekosustava.

Problem prekomjernog iskorištavanja vodnih resursa izuzetno je kompleksan ne samo s

hidrološkog stajališta, nego i u pogledu socio-ekonomskih i političkih uvjeta. Ekstremni

hidrološki dogañaji, kao primjerice poplave i suše, stvaraju dodatne stresove u sektoru

opskrbe vodom koji su važni sa zdravstvenog aspekta i u pitanjima stanja ekosustava.

Očekivani porast potreba za vodom imat će kao posljedicu sukobe izmeñu ljudskih potreba

(komercijalnih, socijalnih i političkih) te ekoloških potreba. Iz navedenog proizlazi da je opći

cilj održivog iskorištavanja i zaštite voda svesti antropogena opterećenja na vodni okoliš i

vodne resurse okoliša ispod praga trajno podnošljivih opterećenja ( Gereš, 2002, p. 345- 353).

2.2. KLASIFIKACIJA VODA

Vlada Republike Hrvatske donijela je uredbu kojom se odreñuju vrste voda koje odgovaraju

uvjetima kakvoće voda u smislu njihove opće ekološke funkcije, kao i uvjetima uporabe

voda za odreñene namjene (Uredba o klasifikaciji voda, 1998.). Uredba se odnosi na sve

površinske i podzemne vode i mora.

Klasifikacijom voda ocjenjuje se kakvoća voda i obavlja svrstavanje voda u vrste na

temelju dopuštenih graničnih vrijednosti pojedinih skupina pokazatelja, koji obilježavaju

izvore i uzročnike onečišćenja voda. Pokazatelji za klasifikaciju voda se svrstavaju u dvije

skupine (Uredba o klasifikaciji voda, NN br. 08/95., čl. 3 ):

1. Obvezni pokazatelji za ocjenu opće ekološke funkcije voda. Ovu skupinu

pokazatelja čine: fizikalno-kemijski (A), režim kisika (B), hranjive tvari (C),

mikrobiološki (D) i biološki (E);

2. Pokazatelji koji se ispituju temeljem posebnih programa sadržanih planovima

za zaštitu voda i ciljanim programima ispitivanja kakvoće voda, te zajedno

obveznim pokazateljima služe za širu ocjenu opće ekološke funkcije voda i

utvrñivanja uvjeta uporabe voda za odreñene namjene. Ovu skupinu pokazatelja čine:

metali (F), organski spojevi (G) i radioaktivnost (H).

Vode (površinske, podzemne vode i vode obalnog mora) se prema graničnim vrijednostima

pokazatelja svrstavaju u pet vrsta (Uredba o klasifikaciji voda, 1998, čl. 7):

1. Vode I. vrste su sve površinske i podzemne vode koje se u svom prirodnom stanju ili

nakon dezinfekcije mogu koristiti za piće ili u prehrambenoj industriji, te površinske

vode koje se mogu koristiti i za uzgoj plemenitih vrsta riba (pastrve).

2. Vode II. vrste su vode koje se nakon odgovarajućeg pročišćavanja mogu koristiti

za piće. Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće propisuje se

zdravstvena ispravnost vode koja služi za javnu vodoopskrbu pučanstva kao voda za

piće ili za proizvodnju namirnica i pripremu hrane. To su vode koje se u prirodnom

stanju mogu koristiti za kupanje i rekreaciju, za sportove na vodi, uzgoj drugih vrsta

riba.

3. Vode III. vrste mogu se koristiti u industrijama koje nemaju posebne zahtjeve za

kakvoćom vode, te u poljoprivredi. To su vode koje se pročišćavaju da bi se koristile

za odreñene namjene.

4. Vode IV. vrste mogu se koristiti isključivo uz pročišćavanje na područjima gdje je

veliko pomanjkanje vode.

5. Vode V. vrste gotovo se ne mogu koristiti ni za kakve namjene, jer ne zadovoljavaju

kriterije za namjene po navedenoj uredbi.

Klasifikacije voda obavljaju Hrvatske vode temeljem prikupljenih podataka ispitivanja

kakvoće voda, koje je obavio ovlašteni laboratorij u trenutku uzorkovanja i analize voda.

Pojedine vrste voda nisu dostupne u svim djelovima svijeta te se u nekim područjima voda

mora pročišćavati da bi se koristila za piće. Hrvatska ima dovoljne količine vode koje se

mogu koristiti za piće bez prethodnog pročišćavanja te za uzgoj riba zbog visoke kakvoće

voda. Europa se po navedenoj klasifikaciji vode može uvrstiti u prvu i drugu vrstu. U Kini,

gdje je zbog velikog broja stanovništva prisutna velika potrošnja vode, vodu je potrebno

prethodno pročišćavati da bi se koristila za piće i druge namjene. SAD i Japan takoñer

bilježe relativno veliku potrošnju vode zbog velike gustoće naseljenosti u urbanim sredinama

i razvijene industrije. Negativne posljedice klimatskih promjena, u obliku čestih poplava,

zahtijevaju da se u pojedinim dijelovima Australije voda pročišćava prije korištenja za piće.

U dijelovima Afrike voda se koristi isključivo uz pročišćavanje dok je s druge strane u

nekim područjima prisutan problem pomanjkanja vode.

Bez obzira na raspoložive obnovljive količine i zalihe pitke vode kojom odreñena zemlja

raspolaže, sve države moraju ozbiljno pristupiti problemu gospodarenja vodnim resursima

jer neodgovorno ponašanje prema vlastitim prirodnim bogatstvima može u konačnici

rezultirati degradacijom i trajnim zagañenjem pitke vode.

2.3. VAŽNOST I ZNAČAJ PITKE VODE U 21. STOLJEĆU

Zbog povećanja broja stanovnika mnogostruko se povećala potrebna količina vode za piće, za

proizvodnju hrane i za druge potrebe čovjeka. Količina zdrave pitke vode na planeti ostala je

ograničena te se očekuje smanjenje zbog kontinuiranog zagañivanja. U globalnim se

mjerilima danas čovječanstvo suočava s pojavom očevidnog prividnog nestajanja vode

(nemogućnost da je koristi) zbog velikog onečišćenja (Črnjar, 2002, p. 156). Zaštita okoliša i

opskrba pitkom vodom postaju glavni problem i izazov održivog razvoja suvremene

civilizacije. Zbog porasta broja ljudi na Zemlji, ali i povećane potrebe za vodom, koja je

posljedica porasta životnog standarda, promjena životnih navika i povećanja industrijske i

poljoprivredne proizvodnje, pitka voda postaje glavni resurs u XXI. stoljeću.

Problem predstavljaju veliki gradovi čije stanovništvo troši velike količine pitke vode, a

istodobno gradovi su mjesta koja zagañuju i ugrožavaju podzemne zalihe pitke vode.

Značajan utjecaj na vodne resurse ima i poljoprivredna proizvodnja koja zahtijeva velike

količine vode a istovremeno, zbog intenzivne uporabe pesticida i gnojiva, zagañuje pitku

vodu. Industrijska proizvodnja koja troši pitku vodu, a u okoliš vraća zagañenu otpadnu vodu,

takoñer ugrožava preostale zalihe čiste pitke vode. Uvoñenjem tehnologije za štednju vode u

proizvodnim procesima te pročišćavanjem otpadnih voda može se poboljšati učinkovitost u

korištenju vodnih resursa.

Treba razlikovati pitku vodu od tehnološke vode u industriji i poljoprivredi. Voda za piće

mora zadovoljiti strože kemijske i bakteriološke standarde. Zato se u razvijenim i ekološki

osviještenim društvima za pranje javnih površina koristi tehnološka voda, jer bi uporaba pitke

vode za tu namjenu bila krajnje neracionalna (http://www.hrvatski-vojnik.hr,12.09.2012.).

Prečesto se voda tretira kao neograničeno besplatno dobro. Ali nisu u pitanju samo količine, u

područjima gdje su zalihe vode dostatne ili čak obilne, prijeti im onečišćenje ili iscrpljivanje

zbog povećane potražnje. Klimatske promjene takoñer utječu na vodne resurse jer porast

temperature može dovesti do smanjenja obnovljivih vodnih resursa. Varijacija rizika i

intenziteta suša najozbiljniji je negativni utjecaj promjene klime na vodne resurse. Klimatske

promjene mogle bi značajno utjecati na režim poplava. Postepeno se stvara svijest da je zaštita

vode globalan, a ne samo lokalni problem. To dovodi do stvaranja koncepta održivog razvoja

u integralnom upravljanju vodnim resursima (Gereš, 2003, p. 45).

3. TEMELJNE ODREDNICE ODRŽIVOG GOSPODARENJA PITKOM VODOM

U ovom dijelu rada elaborirane su sljedeće tematske jedinice: 1) globalni izazovi u

osiguravanju pitke vode, 2) strateški okvir i 3) osnovna načela održivog upravljanja vodama.

3.1. GLOBALNI IZAZOVI U OSIGURAVANJU PITKE VODE

Uvažavajući ograničene i neravnomjerno rasprostranjene zalihe pitke vode, najveći globalni

problem vezan za pitku vodu je neracionalna eksploatacija podzemnih zaliha pitke vode i

visok stupanj njihovog zagañivanja.

Još nije došlo do globalne krize vode, ali se procesi u vezi s vodom brzo kreću u tom pravcu.

Ukoliko se nastave postojeći trendovi degradacije i onečišćavanja vodnih resursa, budući

naraštaji u smislu sigurnosti opskrbe kvalitetnom pitkom vodom ozbiljno su ugroženi.

Uzroci potencijalne krize vode su sljedeći:

� U pojedinim dijelovima svijeta živi mnogo više ljudi u odnosu na raspoloživost vode

koja im je potrebna

� Problem zastarjelih sustava vodoopskrbe i značajnih gubitaka vode u procesima njene

distribucije

� Neadekvatni tehnološki procesi u industrijskoj i poljoiprivrednoj proizvodnji koji

neefikasno troše i zagañuju vodne resurse

� Ne postojanje globalnog dogovora i strategije o racionalnom i održivom korištenju

zajedničkih vodnih resursa

Takvo stanje i ponašanje vodi ovaj svijet u pravcu globalne nesigurnosti čije će posljedice

osjećati cijela društvena zajednica i globalni ekosustav. Današnje stanje je za milijarde ljudi

katastrofalno, a sa stanovišta globalne sigurnosti ono je uvod u opću krizu i teške socijalne

sukobe koji će kulminirati ratovima i jačanjem svjetskog terorizma, što može dovesti do

masovnih migracija prema područjima bogatim pitkom vodom i do velikog svjetskog

obračuna izmeñu bogatih i siromašnih.

Upravo iz navedenih razloga implementacija paradigme održivog gospodarenja i zaštite voda

na globalnoj razini je je ključ rješenja mnogih problema suvremenog svijeta. S obzirom da o

vodi, dugoročno gledano, ovisi sudbina ljudskog društva, a kratkoročno sudbina svakog

pojedinca, rješavanju ovog problema mora se pristupiti integralno kako bi se uskladili

individualni, nacionalni, regionalni i globalni interesi. U tome će veliku ulogu imati svjetska

zajednica (danas iskazana u Ujedinjenim narodima) koja mora potaknuti permanentnu analizu

stanja, odnosa, procesa i problemima vezanih uz vodu u svim državama

(www.defimi.hr,21.09.2012.).

3.2. STRATEŠKI OKVIR

Može se reći da postoje tri najvažnije direktive koje reguliraju područje zaštite voda, a to su:

Okvirna direktiva o vodama (2000/60/EC), Direktiva o komunalnim otpadnim vodama

(91/271/EEC) i Direktiva o vodi za piće (98/83/EC).

Direktive su smjernice s kojima se moraju uskladiti zakoni zemalja članica EU. Direktive u

zakonodavstvo zemalja članica ne trebaju biti prepisane od riječi do riječi, meñutim, one

propisuju standarde ispod kojih se ne bi smjelo ići. Direktive koje se bave vodama mogu se

podijeliti na one koje se prvenstveno tiču ekološkog stanja voda i one koje se prvenstveno

tiču zdravlja. Meñu gore spomenutim direktivama Okvirna direktiva o vodama se više tiče

ekološkog stanja voda dok Direktiva o vodi za piće ima u fokusu zdravlje ljudi. Direktiva o

komunalnim otpadnim vodama tiče se i stanja voda i njihovog utjecaja na zdravlje ljudi.

Okvirna direktiva o vodama ne tiče se samo vode za piće, već joj je svrha uspostavljanje

okvira za zaštitu svih voda (unutrašnjih površinskih voda, prijelaznih voda, obalnih i

podzemnih voda). Prema ovoj Direktivi, zemlje članice EU-a obvezne su spriječiti daljnje

uništavanje, te poboljšati i ponovno uspostaviti dobar status vodnih sustava, kao i kopnenih

sustava i močvara koje izravno ovise o vodi. Njezin cilj je postići “dobar ekološki i kemijski

status” voda do 2015. godine u cijeloj EU i okolnim zemljama. Kao polazna točka za ovaj

cilj uzima se gotovo neporemećena prirodna vodna ekologija – flora i fauna.

Direktiva o komunalnim otpadnim vodama tiče se prikupljanja, tretmana i ispuštanja

otpadnih voda. Trebala bi štititi okoliš od negativnog utjecaja otpadnih voda iz gradova i

odreñenih industrijskih sektora (poljoprivreda i prehrana). Dostizanje ciljeva iz ove

Direktive preduvjet je, takoñer, za dostizanje ciljeva iz Okvirne direktive o zaštiti voda.

Direktiva zahtijeva utvrñivanje osjetljivih područja. Takoñer, Direktiva je utvrdila obvezu

prikupljanja i obrade otpadnih voda u svim naseljima i područjima ekonomske aktivnosti

(aglomeracijama) većim od 2000 ekvivalent stanovnika (mjera proizvedenih otpadnih tvari)

te industrijskim i poljoprivrednim kompleksima čija je proizvodnja otpadnih voda veća od

4000 ekvivalent stanovnika. Takoñer, Direktiva je učinila obaveznim pročišćavanje voda do

drugog stupnja čistoće (primjena bioloških metoda pročišćavanja sa sekundarnim

taloženjem). Propisuje se potreba ishoñenja dozvole za postrojenja za pročišćavanje i ispuste

te nadzor provedbe pročišćavanja kod pročistača i vodotokova u koje se obrañena voda

ispušta.

Direktiva o vodi za piće utvrñuje standarde kvalitete vode za krajnje potrošače (voda iz

slavine) i utvrñuje generalnu obvezu da voda za piće mora biti zdravstveno ispravna i čista.

Takoñer, Direktiva utvrñuje obvezu kontrole za najučestalije uzroke zagañenja vode za piće

– potrebno je provoditi redovite kontrole za ukupno 48 mikrobioloških i kemijskih

parametara (tvari koje najčešće onečišćuju vodu za piće) (http://zelena-

akcija.hr,24.01.2012.).

Osim navedenih direktiva, postoje i sljedeći strateški dokumenti koji odreñuju nacionalni

okvir politike zaštite voda u Hrvatskoj:

• Strateški okvir za razvoj 2006. - 2013. (SOR), (NN br. 87/08)

• Nacionalna strategija zaštite okoliša (NSZO), (NN br. 46/02)

• Nacionalni plan djelovanja za okoliš (NPDO), ( NN br. 46/02)

Strateški okvir za razvoj 2006. – 2013 usvojen u kolovozu 2006., definira „rast i

zapošljavanje u konkurentnom tržišnom gospodarstvu koje djeluje unutar europske socijalne

države 21.-og stoljeća” kao strateški cilj Hrvatske. Štoviše, definira nacionalne razvojne

ciljeve i odreñuje 10 strateških područja u kojima je potrebno istovremeno i koordinirano

djelovanje kako bi se postigli naznačeni razvojni ciljevi. Jedno od tih područja je „Prostor,

priroda, okoliš i regionalni razvoj”. Očuvanje okoliša i uravnotežen regionalni razvoj smatraju

se ključnim elementima održivog gospodarskog razvoja.

Nacionalna strategija zaštite okoliša ključni je dokument za sektor okoliša; dokument

pokazuje da pritisci na okoliš potječu iz svih sektora gospodarstva no posebnu pažnju treba

posvetiti prometu (struktura korisnika, izgradnja infrastrukture, kakvoća goriva), energiji

(emisije, prijenos, otpad i korištenje fosilnih goriva), industriji (emisije i otpadne vode),

turizmu i dijelom poljoprivredi (upotreba umjetnih gnojiva, pesticida). Okoliš i njegovi tereti i

pritisci ne utječu samo na kakvoću života grañana, već takoñer doprinosi i tome da Hrvatska

bude privlačna turistička destinacija i jača njenu meñunarodnu percepciju zemlje koja ima

očuvani okoliš i proizvodnju zdrave hrane. Stoga je od šire važnosti da se pronañu

pravovremena i učinkovita rješenja problema u sektoru okoliša. Poboljšanje okolišne

infrastrukture može riješiti najvažnije probleme gospodarenja otpadom i vodnim resursima.

Provedbu Nacionalne strategije zaštite okoliša podupiru pod-sektorske strategije poput

Strategije gospodarenja otpadom Republike Hrvatske (NN br. 130/05), Strategije upravljanja

vodama, (NN br. 91/08) kao i Nacionalna ISPA strategija za okoliš.

Strategija upravljanja vodama pruža strateški okvir za održivo korištenje vodnih resursa u

zemlji. Strategija upravljanja vodama (nacrt) je temeljni i dugoročni nacionalni strateški

dokument o gospodarenju vodama za Hrvatsku. Njime se uspostavlja jedinstvena politika

upravljanja vodama te cjelovit i koordiniran pristup poboljšanju vodnog sustava u skladu s

meñunarodnim obvezama. Takoñer, definira strateške ciljeve, utvrñuje trenutne i buduće

potrebe i usluge te otkriva načine na koje bi se mogli ispuniti putem planova upravljanja za 4

slivna područja u zemlji

(http://www.fzoeu.hr,14.09.2012.).

Za ostvarenje ciljeva zaštite i gospodarenja vodnim resursima koji proizlaze iz strateških

dokumenata Republike Hrvatske nužna su značajna financijska sredstva koja se velikim

dijelom mogu osigurati iz fondova Europske unije. Primjerice, IPA IIIb komponenta

predpristupnog IPA programa 1 kao prioritete ima prije svega razvoj infrastrukture za

gospodarenje otpadom i zaštitu vodnih resursa kroz uspostavu sustava vodoopskrbe i

odvodnje. Krajnji korisnici ove komponente jesu nacionalna, regionalna i lokalna tijela koja

1 IPA je skraćenica za Instrument pretpristupne pomoći. IPA je zamijenila dosadašnje instrumente poput PHARE, CARDS i ISPA-e. Time su se svi ti prijašnji fondovi namijenjeni zemljama kandidatkinjama i zemljama potencijalnim kandidatkinjama ujedinili u jedan, koji uvelike kopira strukture fondove i kohezijski fond. Zbog toga se često zna kazati i da je IPA strukturni fond u malom.

se bave gospodarenjem otpadom, vodoopskrbom, odvodnjom i pročišćavanjem otpadnih

voda. Iako su svi projekti u sklopu ove komponente unaprijed odreñeni, kao i u slučaju

komponente IIIa, većina projekata se provodi kroz javnu nabavu, čime je omogućeno

privatnom sektoru da se uključi u provedbu.

3.3. OSNOVNA NAČELA ODRŽIVOG UPRAVLJANJA VODAMA

Održivi razvoj vodnoga gospodarstva je koncept koji naglašava potrebu razmatranja

dugoročne budućnosti na sličan način kao i sadašnjosti. Održivo vodno gospodarstvo

planirano je i upravljano na način da zadovolji ciljeve koje je društvo postavilo sada i u

budućnosti, bez narušavanja ekološkog, okolišnog i hidrološkog integriteta.

Pojam "održivi razvoj" uveden je tek 70-ih godina prošlog stoljeća i potječe iz šumarstva, a

odnosi se na mjeru pošumljavanja površina i na sječu šume koje su bile meñuzavisne i nisu

smjele narušitit biološku obnovu šume. U 80-im godinama 20. stoljeća pojam ''održivosti''

ušao je u terminologiju meñunarodne zajednice čime je očuvanje prirodnih resursa postao

jedan od glavnih ciljeva održivog razvoja. U literaturi se susreću različite definicije pojma

održivosti i koncepta održivog razvoja. Prema Brundtlandovu izvješću Svjetske komore za

okoliš UN-a održivi razvoj definira se kao "razvoj koji zadovoljava potrebe današnjeg

naraštaja bez ugrožavanja budućih naraštaja" (Črnjar, 2010. p. 79).

Prema drugoj grupi definicija, održivim se smatra stanje u kojem se resursi koriste tako da

buduće proizvodne mogućnosti čovječanstva ostanu sačuvane. Proizvodni potencijal ovisi o

količini dostupnih proizvodnih čimbenika. To su, osim ljudskog rada, razni oblici kapitala: a)

prirodni kapital, tj. prirodni resursi; b) fizički kapital, npr. zgrade, oprema, itd.; c) ljudski

kapital u smislu zaliha znanja i iskustva; d) intelektualni kapital, kao znanstveni, tehnički i

kulturni potencijal kojim ljudsko društvo raspolaže.

Ekološki ekonomisti zagovaraju koncept jake održivosti prema kojem zalihe prirodnog

kapitala ne smiju opadati tokom vremena. Iz toga slijedi zahtjev za razvojem koji ne umanjuje

zalihe pojedinih prirodnih resursa. Za takav koncept održivosti zalaže se UNESCO.

Kad se govori o prirodnim resursima, odnosno vodnim resursima, definicija je još odreñenija:

“Bit održivoga razvoja je da se prirodni resursi moraju koristiti tako da ih jednako ili bolje

mogu koristiti buduće generacije. U skladu s tim, održivi razvoj vodnih resursa od ljudske

zajednice zahtijeva poštivanje hidrološkoga ciklusa tako da se kapacitet obnovljivih vodnih

resursa ne smanji nakon dugotrajnoga korištenja” (Gereš, 2004.).

Koncept održivog razvoja podrazumijeva proces prema postizanju ravnoteže izmeñu razvoja

društva i gospodarstva. Osnovni je cilj održivog razvoja osigurati održivo korištenje prirodnih

resursa i vrijednosti okoliša. U upravljanju vodama mora se prihvatiti potreba zaštite

cjelovitosti vodnih ekosustava, te sprječavati njihovo degradiranje na razini slivnog područja.

Zaštita vode trebala bi uključivati i preventivni pristup, radi sprječavanja i smanjivanja

onečišćenja. Održivo upravljanje vodama nužnost je u uvjetima porasta stanovništva i

povećanih pritisaka na vodne resurse.

Gospodarenje vodama je složeno djelovanje kojim se uspostavlja uravnotežen odnos izmeñu

potreba ljudi prema vodama i prirode u kojoj se nalazi voda, kao osnovno prirodno blago.

Gospodarenje, općenito, obuhvaća vrlo široko područje ljudskog djelovanja. Prema

Berakoviću (1993.) gospodarenje vodama obuhvaća:

• Osiguranje potrebnih količina vode odgovarajuće kvalitete za različite namjene (piće,

kupanje, rekreaciju, poljoprivredu, industriju, energetiku i dr.);

• Brigu o zaštiti voda i mora od onečišćenja;

• Zaštitu od štetnog djelovanja voda: poplave, erozije i dr.

Temeljni cilj održivog upravljanja vodama je postizanje cjelovitog i usklañenog vodnog

režima na državnom teritoriju što implicira brigu za prostorni raspored i izgrañenost vodnoga

sustava te brigu za stanje količina i kakvoće voda na način koji najbolje odgovara prirodnim

obilježjima odreñenog područja. Primjena takvog pristupa u upravljanju vodnim resursima

svakako zahtijeva odgovarajuće preduvjete To znači da se moraju stvoriti politički, zakonski,

organizacijski i financijski preduvjeti s jedne strane i osigurati podrška stanovništva za

provoñenje usvojene politike s druge strane.

Vodno gospodarstvo ima izuzetno važnu ulogu kroz integralno upravljanje vodama (što

podrazumijeva ureñenje vodnog režima i stavljanje vodnih resursa u funkciju poboljšanja

kvalitete života stanovništva i održivog razvoja). Upravljanje vodama sve se više globalizira i

internacionalizira, što pred nacionalne institucije koje upravljaju vodama stavlja složenije

obveze i ograničenja. Budući da je veliki dio voda Hrvatske graničnog ili prekograničnog

karaktera, upravljanje vodama biti će pod izravnim ili neizravnim utjecajem susjednih država

i meñunarodnih institucija (www.wfd-croatia.eu,25.09.2012.).

Primjerice, postojeće stanje hrvatskog vodnoga gospodarstva karakterizira tradicionalan

pristup upravljanja vodnim resursima s nekim elementima integralnog pristupa. U

Vodnogospodarskoj osnovi Hrvatske (kr. VOH) , koja još nije usvojena, prihvaćena su

osnovna načela politike integralnog upravljanja vodnim resursima. Kako je

Vodnogospodarska osnova temeljni planski dokument za iskorištavanje voda, zaštitu voda i

zaštitu od štetnog djelovanja voda, ona predstavlja ishodište za izradu vodnogospodarskih

planova slivnih područja i programa razvoja različitih vodnogospodarskih djelatnosti kao i

aktivnosti koje trebaju podržati integralno upravljanje vodnim resursima; od institucionalnog

organiziranja, zakonodavstva do financiranja i meñunarodne suradnje (Gereš,2004.).

4. PITKA VODA U REPUBLICI HRVATSKOJ Ovaj dio rada obuhvaća sljedeće tematske jedinice: 1) zalihe pitke vode u Republici Hrvatskoj

i njihova zaštita, 2) učinkovitost opskrbe vodom u Hrvatskoj, 3) zahvaćene količine vode, 4)

isporučene vode i 5) zaštita voda u Hrvatskoj.

4.1. ZALIHE PITKE VODE U REPUBLICI HRVATSKOJ I NJIHOVA ZAŠTITA

Prostorna rasporeñenost podzemnih voda uvjetovana je geološkom grañom, klimatskim i

hidrološkim uvjetima te hidrogeološkim značajkama pojedinog područja. Najveće zalihe

podzemne vode Republike Hrvatske nalaze se u području aluvijalnih nanosa Savske i Dravske

depresije (vodonosnici u stijenama meñuzrnske poroznosti) te u Gorskom kotaru i Lici (u

karbonatnim stijenama)

(http://www.hrvatski-vojnik.hr,12.09.2012.).

U Gorskom kotaru, Lici i jadranskome pojasu postoje velike količine podzemne vode nastale

u pojasu visokoga krša. Podzemna voda u kršu je posebno ranjiva, jer ako doñe do prodora

zagañenja u krško podzemlje tada se zbog hidrogeoloških značajki takvog područja zagañenje

brzo širi, nema filtracije koja je prisutna u stijenama sa meñuzrnskom poroznošću te se u

kratkom vremenu zagadi velika količina pitke vode. Zbog zaštite okoliša i podzemnih voda

dobro ja da u Gorskom kotaru i Lici nema koncentracije industrije ili milijunskih gradova, jer

će to dugoročno osigurati Hrvatskoj kvalitetne zalihe pitke vode za budućnost. A u budućnosti

bi pitka voda mogla biti financijski vrednija i važnija od nafte (http://www.hrvatski-

vojnik.hr,12.09.2012.).

Prema izvješću o vodnim zalihama koje je izradio UNESCO, Republika Hrvatska raspolaže s

visokih 32.818 prostornih metara obnovljivih zaliha vode po stanovniku godišnje, što je

svrstava meñu trideset vodom najbogatijih zemalja u svijetu, odnosno iza Islanda i Norveške

na visoko treće mjesto u Europi. Kada bi se hrvatsko vodeno bogatstvo računalo zbrojem

količine vode koja padne na tlo i količine vode koja dolazi iz drugih zemalja, Hrvatska je u

odnosu na svoju površinu prva zemlja u Europi po zalihama vode i treća u svijetu. Ispred je

tako samo na prvom mjestu Bangladeš (zbog velikih dotoka iz Indije i s Himalaja) te Libanon

(zbog male površine i jakih kiša i bujica tijekom zimskog razdoblja) (www.zivot-ili-

cijepljenje.hr,18.10.2012.).

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Hrvatska

spada u skupinu država bogatih vodom. Republika Hrvatska godišnje raspolaže s 26 milijardi

kubika vode. Procjenjuje se da od tih 26 milijardi kubika vode u obnovljive rezerve

podzemnih voda ulazi oko devet milijardi kubika, što je značajno jer se oko 90 posto

vodoopskrbe u Hrvatskoj osigurava iz podzemnih voda. Godišnja potrošnja vode za piće i

industriju iznosi oko 380 milijuna kubika, a ukupna potrošnja vode (poljoprivreda,

stanovništvo i industrija) je oko milijardu kubika. Uzimajući u obzir sve navedeno Hrvatska

za budućnost ima dovoljne količine vode ukoliko bude dobro gospodarila njome

(http://www.hrvatski-vojnik.hr,12.09.2012.).

Procjena je da je količina vlastitih voda po stanovniku u Republici Hrvatskoj 6840 m3 na

godinu, a ako se u obzir uzmu granične i meñugranične vode, tada se vodno bogatstvo

procjenjuje na 16 700 m3 po stanovniku na godinu. Vode su opće dobro i imaju posebnu

zaštitu Republike Hrvatske što je zakonski odreñeno Zakonom o vodama (NN br. 107/95.)

gdje je definirano da se pod korištenjem voda smatra zahvaćanje, crpljenje i uporaba

površinskih i podzemnih voda za različite namjene. Istaknuto je da uporaba podzemnih voda

za opskrbu stanovništva vodom za piće, sanitarne potrebe, protupožarne zaštite i potrebe

obrane ima prednost u odnosu na uporabu voda za druge namjene.

Koncesija za korištenje podzemnih voda dodjeljuje se na temelju neposrednoga zahtjeva, a

odluku o dodjeli koncesije donosi Vlada Republike Hrvatske ili Ministarstvo poljoprivrede,

šumarstva i vodnoga gospodarstva, što ovisi o vrsti podzemnih voda i opsegu njihove

uporabe, u skladu s mišljenjem koje daje državna ustanova Hrvatske vode koja je pravna

osoba za obavljanje poslova upravljanja vodama. Prema zakonu o vodama njima se upravlja

prema načelu jedinstva vodnog sustava i načelu održivog razvoja.

4.2. ZAHVAĆENE I ISPORUČENE KOLIČINE PITKE VODE

Glavni resurs slatkih voda je površinska voda ( 20 rijeka, 26 prirodnih i umjetnih jezera).

Podzemne vode takoñer predstavljaju značajno vodno bogatstvo Hrvatske, što predstavlja

13% ukupno obnovljivih vlastitih resursa. Zbog bolje zaštićenosti od vanjskog onečišćenja,

podzemne vode su važnije. Podzemne vode u Hrvatskoj su bolje kakvoće od podzemnih voda

u visoko razvijenim zemljama, iako je neophodno istaknuti da njena kakvoća neprestano

opada (http://zdravlje.hzjz.hr,10.09.2012.).

Opskrba vodom u Hrvatskoj vrši se na sljedeća tri osnovna načina

(http://zdravlje.hzjz.hr,10.09.2012):

1) Javna vodoopskrba je najčešći i najsigurniji način korištenja vode, a koristi ju 79%

stanovnika Hrvatske.

2) Oko 20% stanovništva opskrbljuje se vodom iz tzv. lokalnih vodovoda, koje su

izgradile i kojima upravljaju grupe grañana. Ovakva vodoopskrba nije organizirana u

skladu sa zakonima i propisima, a pripadajuća voda nije pod stručnim nadzorom i

njena se kakvoća ne analizira redovito. Zbog toga je neophodan oprez prilikom njenog

korištenja za piće.

3) Korištenje vode iz vlastitih bunara ili kišnice koja se prikuplja na krovovima ili na

posebno grañenim površinama i potom sprema u cisterne. Ovakva voda takoñer nije

pod adekvatnim stručnim nadzorom, a njena kakvoća je promijenjiva budući može

sadržavati isprana onečišćenja s krovova i slivnih ploha ili zagañenja podzemnih voda

zbog neodgovarajuće riješene odvodnje iz vlastitog ili iz obližnjih objekata.

Sljedeća tablica sadrži podatke o zahvaćenim količinama vode prema vrstama izvorišta u

Republici Hrvatskoj.

Tablica 1. Zahvaćene količine vode po izvorištima za javni vodovod od 2007. do 2011.

godine2

tis. m³ '000 m³ 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. Ukupno 525 868 527 594 555 072 570 942 576 985 Podzemne vode 267 669 265 981 281 858 296 784 280 290 Izvori 161 573 165 896 192 749 175 195 180 344 Vodotoci 42 871 48 617 45 246 43 699 49 893 Akumulacije 9 374 5 242 2 024 1 934 849 Jezera 10 043 15 983 11 897 11 402 10 947 Preuzete količine vode iz dr. vodovodnih sustava

34 338 25 875 21 298 41 928 54 662

Izvor: ( http://www.dzs.hr,23.01.2013.)

2 Pod zahvaćenim količinama voda podrazumijevaju se ukupne količine zahvaćene vode iz izvorišta voda. Izvorišta mogu biti podzemna ili površinska. Pod javnim izvorištima podrazumijevaju se sva kaptirana izvorišta odakle se vrši opskrba vodovoda vodom kao što su podzemni tok, izvor, vodotok, akumulacija i jezero.

Na temelju podataka Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske u tablici 1. analiziraju

se zahvaćene količine vode po izvorištu u razdoblju 2007.-2011. godine. Iz tablice je vidljivo

da su zahvaćene vode najveće u 2011.godini i iznose 576 985 000 m³, a iz podzemnih je

izvorišta bilo zahvaćeno najviše voda u 2010.godini i to 296 784 000 m³. Izvori i vodotoci

imaju najviše zahvaćene količine vode u 2011. godini. Akumulacije i jezera bilježe pad u

odnosu na prethodne godine dok se preuzete količine vode iz drugih vodovodnih sustava

povećavaju u 2011. godini i iznose 54 662 000 m³. U odnosu na 2010., iskazane vrijednosti u

2011. za ukupno zahvaćene vode bile su veće za 1%, a za pruzete vode bile su veće za 30%.

U nastavku slijedi tablica koja sadrži podatke o isporučenim vodama i gubicima javnog

vodovoda od 2007. do 2011. godine.

Tablica 2. Isporučene vode i gubici iz javnog vodovoda od 2007.do 2011. godine3 tis m³ '000 m³ 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. Ukupno 323 453 354 434 355 016 365 281 349 692 Kućanstvima 188 393 183 469 183 469 189 332 182 646 Djelatnostima 81 192 107 421 119 389 118 907 107 762 Distribuirana nenaplaćena voda

- 18 432 20 557 22 323 26 347

Drugim vodovodnim sustavima

53 868 45 112 31 601 34 719 32 937

Gubici vode 202 415 173 160 200 056 205 661 227 293 Izvor: : (http://www.dzs.hr,23.01.2013.) 3 Pod isporučenom količinom vode podrazumijeva se količina vode prodane potrošačima. Razlika izmeñu zahvaćene i isporučene količine vode gubici su odnosno količina vode koja ne stigne do krajnjeg korisnika. Gubici u mreži mogu biti izraženi količinski, u m³, ili u postocima, kao omjer isporučene i zahvaćene količine vode. U Hrvatskoj se na jedan zahvaćeni metar kubični vode u distribuciji prosječno izgubi oko 46% vode. Razlike su različite ovisno o županijama.

Na temelju navedenih podataka iz tablice isporučenih voda iz javnog vodovoda u razdoblju od

pet godina najviše ukupno isporučene vode bilo je u 2010. godini i to 365 281 000 m³. U

strukturi potrošnje vode najveći su potrošači bila kućanstva koja su 2010. godini utrošila 189

332 000 m³ isporučene vode iz javnog vodovoda. U javnom vodovodu i dalje su bili veliki

gubici koji su 2011.godine dosegli 227 293 000 m³. U 2011. količina ukupno isporučene vode

iz javnog vodovoda iznosila je 349 692 000 m³, što je za 13% više u odnosu na 2010.godinu.

U strukturi potrošnje vode najveći su potrošač bila kućanstva, koja su u 2011. utrošila 182

646 000 m³ ili 52% količine ukupno isporučene vode iz javnog vodovoda.

U tablici 3. prikazani su gubici zahvaćene vode iskazani metrima kubičnim te postotkom po

županijama.

Tablica 3. Zahvaćena i isporučena voda te gubici u mreži po županijama (u mil. m³ i u %)

Rang Županija Zahvaćeno (1)

Isporučeno (2)

Gubitak (1-2)

Gubitak (u %)

1. Zadarska 30,5 9,9 20,6 68 2. Šibensko-kninska 23,3 9,4 14 60 3. Karlovačka 15,8 6,5 9,4 59 4. Splitsko-dalmatinska 73,3 35,8 37,5 51 5. Brodsko-posavska 7,9 4 3,9 49 6. Krapinsko-zagorska 8,2 4,2 4 49 7. Dubrovačko-neretvanska 17 8,7 8,3 49 8. Grad Zagreb 137,3 71,7 65,6 48 9. Vukovarsko-srijemska 12,7 7,1 5,6 44 10. Meñimurska 8 4,6 3,4 42 11. Osječko-baranjska 24,1 14,1 10 42 12. Ličko-senjska 4,6 2,7 1,9 41 13. Virovitičko-podravska 4,8 2,9 1,9 39 14. Istarska 29,7 19 10,7 36 15. Bjelovarsko-bilogorska 4,6 3,1 1,5 32 16. Primorsko-goranska 40,4 28 12,4 31 17. Sisačko-moslavačka 9,9 7 3 30 18. Varaždinska 12,2 8,7 3,5 28 19. Požeško-slavonska 4,3 3,2 1,1 26 20. Zagrebačka 5,7 4,5 1,2 21 21. Koprivničko-križevačka 4,7 4,3 0,4 8 Ukupno 478,9 259,2 219,6 46 Prosjek 22,8 12,3 10,5 46

Izvor: Bajo, A. i Filipović, B. (2008.): Učinkovitost opskrbe vodom u Hrvatskoj [dostupno na: [ http://www.ijf.hr/newsletter/37.pdf , preuzeto:12.09.2012.]

Sustav opskrbe vodom u Hrvatskoj nije učinkovit jer s povećanjem 1 m³ isporučene vode

nastaju gubici od 0,89 m³. Grad Zagreb ima najveću količinu isporučene vode, ali i najveće

gubitke, čak oko 66 mil. m³. Slijede Splitsko dalmatinska, Zadarska, Primorsko-goranska i

Istarska županija. Najmanji su gubici u Koprivničko-križevačkoj županiji. Najveći su gubici u

postotku zahvaćene vode u Zadarskoj, Šibensko-kninskoj, Karlovačkoj, Splitsko-

dalmatinskoj, Brodsko-posavskoj, Krapinsko-zagorskoj,

Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Gradu Zagrebu. Gubici u mreži najčešće su rezultat

slabog održavanja i investiranja u vodoopskrbnu mrežu. Kreću se od minimalnih 8% u

Meñimurskoj, do enormnih 68% u Zadarskoj županiji. Europska unija prihvatljivim smatra 15

do 18% gubitaka. Komunalna društva postupno uvode tržišnu cijenu vode (npr. u Gradu

Zagrebu cijena vode za kućanstva u 2005. bila je 6,62 kune, a 2008. 11,22 kune po m³), iako

nedovoljno brinu o velikim gubicima pitke vode na njezinu putu do krajnjeg korisnika ( Bajo,

A., Filipović, B. (2008.)).

4.3. ZAŠTITA VODA U HRVATSKOJ

Zaštita voda od onečišćavanja provodi se radi očuvanja života i zdravlja ljudi i zaštite okoliša,

te omogućavanja neškodljivog i nesmetanog korištenja voda za različite namjene. Zaštita

voda ostvaruje se nadzorom nad stanjem kakvoće voda i izvorima onečišćavanja,

sprečavanjem, ograničavanjem zabranjivanjem radnji i ponašanja koja mogu utjecati na

onečiščenje voda i stanje okoliša u cjelini te drugim djelovanjima usmjerenim očuvanju i

poboljšavanju kakvoće i namjenske uporabljivosti voda (http://www.voda.hr,10.09.2012.).

Ciljevi zaštite voda su (http://www.voda.hr,10.09.2012.):

• očuvanje života i zdravlja ljudi,

• zaštita vodnih ekosustava i drugih o vodi ovisnih ekosustava,

• zaštita prirode,

• smanjenje onečišćenja i sprječavanja daljnjeg pogoršanja stanja voda,

• zaštita i unapreñenje stanja površinskih voda, uključivo i priobalne vode te podzemnih

voda, kao i radi uspostave prijašnjeg stanja gdje je ono bilo povoljnije od sadašnjega,

• omogućavanje neškodljivog i nesmetanog korištenja voda za različite namjene.

Svrha zaštite voda je očuvanje zdravlja ljudi i okoliša, što podrazumijeva postizanje i

očuvanje dobroga stanja voda, sprečavanje onečišćenja voda, sprečavanje promjena

hidromorfoloških karakteristika voda koje su pod takvim rizicima i sanaciju stanja voda gdje

je ono narušeno.

Uvažavajući klasifikaciju voda prema namjeni (cf: 2.2. Klasifikacija voda) zaštita voda mora

obuhvatiti sljedeće funkcije:

• Zaštitu površinskih i podzemnih voda kao rezerve vode za piće (postojeće i

planirane);

• Zaštitu površinskih i podzemnih voda, priobalnih voda (mora), zaštićenih područja -

područja posebne zaštite voda, radi očuvanja zdravlja ljudi i očuvanja vodenih i o vodi

ovisnih ekosustava, te očuvanja biološke raznolikosti u okviru integralnog upravljanja

vodama;

• Unapreñenje ekoloških funkcija voda i priobalnih voda (mora) tamo gdje je

narušena kakvoća voda, te postizanje propisane kakvoće voda za odreñene namjene

tamo gdje ista ne zadovoljava, sudjelovanjem u planiranju i postupnom provoñenju

cjelovitih mjera zaštite, te sustavnim praćenjem učinka provedenih mjera na slivu i

priobalnim vodama (moru);

• Smanjenje količine opasnih tvari na izvoru onečišćenja provedbom mjera zaštite

voda, te kontrolu rada izgrañenih objekata i ureñaja za pročišćavanje otpadnih voda;

• Doprinos održivom razvoju racionalnim korištenjem vodnih resursa.

S obzirom da ekonomski razvoj uvelike ovisi o raspoloživosti prirodnih resursa, ali isto tako i

djeluje na njihovo uništavanje, javila se potreba za zaštitom okoliša i održivim gospodarenjem

prirodnim resursima. Unatoč tome, mnogi gospodarski subjekti nisu prilagodili procese

privreñivanja kapacitetima prirodnog okoliša što je u konačnici rezultiralo promjenama i

poremećajima u ekološkim ciklusima i sustavima Zemlje. Zbog negativnih društvenih,

ekoloških i gospodarskih posljedica onečišćenja i neracionalne upotrebe vodnih resursa važno

provoditi gore navedene funkcije zaštite voda.

5. GOSPODARENJE PITKOM VODOM U KARLOVAČKOJ ŽUPANIJI

Kompleksnost ove tematike zahtijeva da se ovaj dio rada elaborira kroz sljedeće tematske

jedinice: 1) općenito o Karlovačkoj županiji i vodoopskrbi na području Karlovačke županije,

2) razvoj vodoopskrbnog sustava na području Karlovačke županije, 3) opskrbljenost vodom

Karlovačke županije, 4) količina zahvaćenih i korištenih voda i 5) politika zaštite pitke vode u

Karlovačkoj županiji.

5.1. OPĆENITO O KARLOVAČKOJ ŽUPANIJI I VODOOPSKRBI NA

PODRUČJU KARLOVAČKE ŽUPANIJE

Karlovačka županija je ustrojena 1993. godine temeljem tada važećeg Zakona o područjima

županija, gradova i općina, dok je današnji teritorijalno politički ustroj reguliran Zakonom o

područjima županija, gradova i općina u RH (NN 124/97, 68/98, 50/98, i 22/99).

Površina županije iznosi 3.644 m2, a prema popisu iz 2011. g. naseljava ju 134.153

stanovnika, što predstavlja prosječnu gustoću od 39,05 st/km2. Najgušće su naseljena područja

gradova i općinskih središta, dok najrjeñu naseljenost nalazimo na područjima uz državnu

granicu, i južna područja županije.

Sukladno teritorijalno-administrativnom ustroju iz 1997. g., Karlovačku županiju čine 5

gradova: Karlovac, Duga Resa, Ogulin, Ozalj i Slunj, i 17 općina: Barilović, Bosiljevo,

Cetingrad, Draganić, Generalski Stol, Josipdol, Krnjak, Lasinja, Netretić, Plaški, Rakovica,

Ribnik, Saborsko, Tounj, Vojnić, Žakanje i Kamanje.

Županije sa kojima Karlovačka županija graniči jesu: na sjeveru Zagrebačka županija, na

istoku Sisačko-moslavačka županija, na jugu Ličko-senjska županija, i na jugozapadu

Primorsko-goranska županija. Osim navedenih županija, značajan dio županijskih granica

ujedno su i državne granice sa Republikom Slovenijom, i Bosnom i Hercegovinom (31,78 %),

što za posljedicu ima poseban režim prostornog ureñenja sukladno Prostornom planu

Karlovačke županije.

Županijsko središte, i ujedno najveći grad u Županiji je grad Karlovac (55 981 st. temeljem

popisa iz 2011. g.). Gradovi Duga Resa i Ozalj u znatnoj su mjeri vezani za županijsko

središte, dok su gradovi Ogulin i Slunj autonomniji zbog svoje prostorne udaljenosti (Studija

razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije, 2007. ).

Opće je poznato i prihvaćeno, da u suvremenom rješavanju vodoopskrbne problematike,

granice društveno političkih zajednica (županija, gradova i općina) ne smiju koincidirati s

granicama vodoopskrbnih sustava, već se rješenje vodoopskrbe mora temeljiti na

sveobuhvatnom sagledavanju svih utjecajnih činitelja koji sudjeluju u uspostavi tehnički

korektnih i ekonomski prihvatljivih rješenja, a u svezi sa raspoloživim izvorištima i resursima,

a ne da se poistovjećuju s umjetno stvorenim granicam kao što je to do sada u praksi bio čest

slučaj.

Sustav vodoopskrbe Karlovačke županije odgovoran je za crpljenje i distribuciju pitke vode,

izgradnju kućnih i industrijskih priključaka, održavanje vodoopskrbne mreže u smislu

rekonstrukcije postojeće i izgradnje nove te kontrolu zdravstvene ispravnosti pitke vode

(http://www.vik-ka.hr,16.07.2012.).

Planiranje vodoopskrbe na širem teritorijalnom području kao što je područje Karlovačke

županije predstavlja vrlo složen i zahtjevan proces, tijekom kojega je potrebno uzeti u obzir

niz čimbenika koji direktno ili indirektno uvjetuju i odreñuju postavke, dimenzije i pravce

pružanja vodoopskrbnih sustava, a često predstavljaju i ograničavajući faktor njihovog

širenja. Navedeni čimbenici su: raspodjela, izdašnost i zahvaćene količine postojećih

izvorišta, mogućnost kaptiranja novih izvorišta, ekonomski čimbenici (cijena zahvaćanja,

prerade i distribucije vode), visinski rasponi potrošača, struktura i prostorni razmještaj

stanovništva, složeni demografski procesi, stupanj izgrañenosti i stanje postojećih sustava,

vrsta, broj i zahtjevi specijalnih potrošača, klimatološko-hidrogeološki uvjeti mjerodavnih

slivova, teritorijalni ustroj jedinica lokalne samouprave unutar teritorije županije, itd.

Vodoopskrba se može podijeliti na šest glavnih vodoopskrbnih sustava: Karlovac, Ozalj,

Ogulin, Duga Resa, Slunj i Vojnić kojima upravljaju mjerodavna komunalna poduzeća, i na

niz manjih sustava kojima uglavnom upravljaju komunalni pogoni ustrojeni u sklopu općina.

Velika većina navedenih vodoopskrbnih sustava se koristi vodozahvatima i izvorištima sa

vlastitog područja, sa izuzetkom Općine Rakovica koja vodu za svoje potrebe dobiva sa

područja NP Plitvička Jezera (Ličko-senjska županija), i Općine Lasinja sa područja Općine

Pisarovina (Zagrebačka županija) (Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke

županije, 2007.).

5.2. RAZVOJ VODOOPSKRBNOG SUSTAVA NA PODRUČJU KARLOVAČKE

ŽUPANIJE

Grad Karlovac, kao županijsko središte , najveći je i najrazvijeniji urbani centar i kao takav

nositelj razvoja vodoopskrbe, kako u pogledu zahvaćenih i distribuiranih količina, tako i u

pogledu postotka opskrbljenosti stanovnika i kvaliteti vodoopskrbe.

Vodoopskrbni sustav Grada Karlovca snabdijeva sam grad Karlovac, i 28 mjesta i naselja na

gradskom teritoriju, te 18 naselja u susjednim Općinama. Uz uslugu opskrbe pitkom vodom

vodoopskrbni sustav grada Karlovca obuhvaća i slijedeće aktivnosti:

• sistematski i kontinuirani monitoring i testiranje distribuirane vode

• održavanje sanitarnih zaštitnih zona

• izradu i implementaciju "Operativnog plana i interventnih mjera" u slučaju

incidentne situacije zagañenja izvorišta pitke vode.

Izgradnja karlovačkog vodoopskrbnog sustava započela je 1914.g. konstrukcijom 2

vodozahvatna bunara na Borlinu, te vodospreme "Borlin", zapremine 1000 m3, na koti 175

m.n.m. Njihova zbirna izdašnost iznosila je oko 42 l/s, što je zadovoljavalo gradske potrebe

na vodi do 1950.g. Iste godine započinje izgradnja vodocrpilišta "Švarča" (60 l/s). Daljnji

razvoj slijedi izgradnjom bunara "Mekušje" (60 l/s), što je povećalo kapacitet sustava na 165

l/s (Brošura Vodovod i kanalizacija – upravljanje vodom, odvodnjom i pročišćavanjem

otpadnih voda u Karlovcu).

Nakon provedenih vodoistražnih radova na Gažanskom polju, izmeñu rijeka Korane i Kupe,

započela je izgradnja tri vodocrpilišta (Gaza I, II i III) ukupnog kapaciteta oko 330 l/s. Danas

su u funkciji Gaza I, i III. Do 1941. g. duljina vodoopskrbne mreže iznosila je 41 km, ali je

postojao veliki problem sa propusnosti cjevovoda zbog malih profila, i propadanja starih

cijevnih vodova. Tijekom narednih desetljeća gradska mreža se sukcesivno nadograñivala i

proširivala. Godine 1970. potrošnja vode iznosila je 240 l/stanovnik/danu uključujući kućne i

industrijske priključke, što se u zadnjih tridesetak godina svelo na oko 220 l/danu, unatoč

povećanju broja konzumenata, ali uz isto vrijeme značajno smanjenje industrijskih kapaciteta

na području Grada (Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije, 2007.).

Tijekom proteklog desetljeća, pristupilo se proširenju vodoopskrbnog sustava na naselja izvan

gradskog područja. Na sjever prema Draganiću,te na istok dolinom r. Kupe. 1997.g. završena

je gradnja cjevovoda na lijevoj obali Kupe duljine oko 17.000 m, što je omogućilo opskrbu

naselja Rečice i Šišljavića. Nakon toga pristupilo se proširenju i izgradnji mreže duž desne

obale r. Kupe. Prva faza izgradnje do 2001.g. vodoopskrbom je pokrila naselja Broñani, Lipje,

Ribari, Slunjska i Banska Selnica. Druga faza, koja je završila tijekom 2004. g. proširila je

opskrbnu mrežu na naselja Brežani, Skakavac, Slunjski i Banski Moravci, te Kablari.

Današnji kapacitet vodoopskrbnog sustava Karlovca teoretski iznosi oko 11.500.000 m3/god.

Duljina vodoopskrbne mreže iznosi 482 km, sa 12.150 priključaka, što znači da se mreža

povećala 11, 5 puta u zadnjih 50 god (Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke

županije, 2007.).

Tijekom proteklih desetljeća vodoopskrba županije rješavana je lokalno po pojedinim

sustavima sa ciljem iskorištenja izvorišnih kapaciteta i zadovoljenja potreba na vodi lokalnog

stanovništva, u pravilu ne sagledavajući mogućnosti i tehničku opravdanost povezivanja

sustava. Tek je posljednjih godina primijenjen cjelovitiji pristup kod rekonstrukcije

postojećih, i planiranja i projektiranja novih vodoopskrbnih sustava.

Komunalna poduzeća i pogoni koji upravljaju postojećim vodoopskrbnim sustavima u pravilu

su na nedostatnom stupnju opremljenosti i tehničke podrške, poglavito u smislu izrade i

ažuriranja katastra postojećih cjevovoda, i objekata kojima upravljaju. Realan problem stoga

predstavlja utvrñivanje stupnja izgrañenosti pojedinog sustava, stanja postojećih vodova i

pratećih vodoopskrbnih grañevina (Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke

županije, 2007.).

Većina izvorišta grada vezana je na plići dio podzemlja.Ono je predstavljeno mlañim

aluvijalnim naslagama grañenim od sedimenata šljunka i pijeska, a u dubljem dijelu od

prašina i glina koje vjerojatno pripadaju pliocenu. Godinama razvijan, kao najprimjereniji,

način dobivanja pitke vode iz podzemnih vodonosnika u aluvijalnim nanosima osigurava

gradu Karlovcu kvalitetnu i ekonomski najpovoljniju vodoopskrbu. Sva ispitivanja rezultirala

su saznanjima da su za eksploataciju podobni samo plitki aluvijalni vodonosnici uz rijeku

Kupu i Koranu. Oni su prosječne debljine 2,00-6,00 metara i nalaze se na dubinama od 8,00-

13,00 metara ispod površine terena. Grad nema samo jedan lokalitet ili samo nekoliko bunara

već cijeli niz bunara veoma specifične pojedinačne izdašnosti, načina izvedbe i načina

korištenja. Većina bunara ugrañena je uz odgovarajuće filtere u plitak vodonosnik. Svu

potrebnu vodu potrebno je crpiti iz podzemlja i davati ju potrošačima pomoću tlačnih

cjevovoda direktno do potrošača ili posredno preko visinskih rezervoara.Ovisno o vremenu

kada su pojedini bunari grañeni, mijenja se način njihove tehničke izvedbe i opremljenosti

kao i način njihovog funkcionalnog korištenja .Korišteni crpni agregati i njihova ugradnja

takoñer su različite vrste, starosti i načina ugradnje, no u osnovi to su visokotlačni agregati.

Oni stariji su horizontalne i vertikalne izvedbe, a noviji su podvodne izvedbe

(http://www.vik-ka.hr,16.07.2012.).

5.3. OPSKRBLJENOST VODOM KARLOVAČKE ŽUPANIJE

Na području Županije ukupna pokrivenost stanovništva sustavom vodoopskrbe je 86 %. Ako

se uzme u obzir podatak Hrvatskih voda koji govori da je na državnoj razini opskrbljenost

stanovništva vodom 76%, može se zaključiti da je opskrbljenost vodom u Karlovačkoj

županiji na zadovoljavajućoj razini.

Na području Karlovačke županije opskrbljenost vodom varira od visokih 98% u gradovima,

do slabije naseljenih dijelova gdje je stupanj opskrbljenosti svega 32%.

Razdoblje tijekom Domovinskog rata i dogañanja tijekom tog razdoblja (1991.-1995. g.)

izrazito su negativno utjecala na stanje vodoopskrbnih sustava u cijeloj Županiji, a posebice

na okupiranim dijelovima. Premda nisu stradali od neposrednih ratnih djelovanja, gotovo

potpuni višegodišnji izostanak bilo kakvog održavanja rezultirao je propadanjem većine

cjevovoda i objekata vodoopskrbnog sustava. Posljedica toga je da gubici vode u distribuciji

dosežu čak 80%. Kao uzroci najčešće se spominju neispravnost i starost distribucijskih mreža,

nepovezanost sustava i nepostojanja sustava za daljinsko praćenje i nadzor realnih uvjeta i

pokazatelja unutar vodoopskrbnih mreža.

Danas se na prostoru Županije vodoopskrba može podijeliti u nekoliko većih vodoopskrbnih

sustava (Karlovac, Ozalj, Ogulin, Duga Resa, Vojnić i Slunj) pod upravljanjem komunalnih

poduzeća ustrojenih i u vlasništvu jedinica gradske uprave. Ostalim manjim sustavima na

županijskom području upravljaju komunalni pogoni pri nadležnim općinama.

Na području Grada Karlovca izgrañeni su najveći kapaciteti kako u pogledu cjevovoda, tako i

u pogledu vodozahvata i kaptiranih količina. Vodoopskrbnim sustavom upravlja Vodovod i

Kanalizacija d.o.o. Karlovac, dok se na rubnim dijelovima protežu ogranci sustava pod

upravom komunalnih poduzeća i pogona iz susjedne općine Vojnić i Grada Duge Rese. Iako

je opskrbljenost vodom na visokoj razini, potrebno je pristupiti temeljitoj i sveobuhvatnoj

rekonstrukciji sustava zbog isteka eksploatacijskog perioda za većinu dionica magistralnih

cjevovoda, i promjena uvjeta potrošnje i prostorne raspodjele stanovnika u samom gradu

Karlovcu i okolnim naseljima.

Sljedeći grafikon prikazuje stupanj opskrbljenosti pitkom vodom u gradovima Karlovačke

županije.

Grafikon 1. Stupanj opskrbljenost pitkom vodom stanovništva u odabranim gradovima

Karlovačke županije (%)

95% 96%91%

94%

77%

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

Duga Resa Karlovac Ogulin Ozalj Slunj

po

sto

tak

op

sk

rblj

en

os

ti

Izvor: Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije, 2007, str. 33.

Prema podacima iz grafikona 1. vidljiv je ujednačen stupanj opskrbljenosti stanovništva

vodom u svim odabranim gradovima (preko 90%) izuzev grada Slunja, gdje je 77%

stanovništva priključeno na sustav vodoopskrbe. Razlog tomu je što je područje Grada Slunja

smješteno na južnom dijelu Županije koji je je slabije razvijen.

Sljedeći grafikon prikazuje opskrbljenost pitkom vodom stanovništva u odabranim općinama

Karlovačke županije.

Grafikon 2. Stupanj opskrbljenost pitkom vodom stanovništva u odabranim općinama

Karlovačke županije (%)

56%

68%

32%

100%

48%

88%

100%

50%

40%

86% 88% 90% 93%

63%

48%56%

98%

0%10%

20%30%

40%50%

60%70%

80%90%

100%

Barilo

vić

Bosilje

vo

Ceting

rad

Draga

nić

Gener

alski

Stol

Josip

dol

Kamanje

Krnjak

Lasinj

a

Netre

tić

Plaški

Rakov

ica

Ribnik

Sabor

sko

Tounj

Vojnić

Žakan

je

po

sto

tak

op

sk

rblje

no

sti

Izvor: Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije, 2007, str. 35.

Prema stupnju opskrbljenosti stanovništva vodom odabrane općine mogu se svrstaati u tri

kategorije (izvor):

1. U prvu kategoriju spadaju općine sa najnižim stupnjem opskrbljenosti stanovništva:

Cetingrad, Generalski Stol, Krnjak, Lasinja i Tounj. Stupanj vodoopskrbe navedenih

općina kreće se u rasponu od 32-50 % od ukupnog stanovništva i daleko je ispod

županijskog prosjeka. To su, izuzev Općine Generalski Stol i Tounj, općine koje su

velikim dijelom svojeg teritorija bile pod okupacijom tijekom Domovinskog rata.

2. U drugu kategoriju spadaju Općine Barilović, Bosiljevo, Vojnić i Saborsko u kojima

se opskrbljenost stanovništva iz javnih vodoopskrbnih sustava kreće u rasponu od 56-

68 %. Blizina velikih vodovodnih sustava (Karlovca, Duga Rese i Ogulina) povoljnije

je utjecala na razvoj vodovodnih sustava u usporedbi sa prvom kategorijom.

3. U treću se kategoriju ubrajaju općine Draganić, Josipdol, Kamanje, Netretić, Plaški,

Rakovica, Ribnik i Žakanje u kojima se opskrbljenost vodom iz javnih vodoopskrbnih

sustava kreće u rasponu 86-100 %. U toj skupini, sukladno navedenom pokazatelju,

prednjače općine Draganić, Kamanje i Žakanje sa gotovo 100% opskrbljenošću što je i

razumljivo, budući da njihovi sustavi predstavljaju integralne dijelove vodopskrbnih

sustava Karlovca, odnosno Ozlja.

Zbog odreñenih dogañaja tijekom proteklih godina (Domovinski rat) mnoga su mjesta na

području Karlovačke županije i dalje zakinuta u opskrbi pitkom vodom. Planovi vodoopskrbe

obuhvaćaju brigu za postojeće sustave, ali i izgradnju novih, te bi se u budućnosti trebala

osigurati bolja opskrbljenost na području Županije.

5.4. KOLIČINA ZAHVAĆENIH I KORIŠTENIH VODA

U nastavku rada prezentirani su i analizirani podaci o količinama zahvaćenih i korištenih voda

na području Karlovačke županije koji su preuzeti iz Studije razvitka vodoopskrbe na području

Karlovačke županije.

U tablici 4 prezentirani su podaci o zahvaćenim, prerañenim i isporučenim količinama vode u

odabranim gradovima Karlovačke županije.

Tablica 4 Zahvaćene, prerañene i isporučene (fakturiranih) količina vode

SUSTAVI god.

ZAHVAĆENO (m³)

PRERAðENO (m³)

INDUSTRIJA (m³)

KUĆANSTVA (m³)

UKUPNO (m³)NENAPLAĆENO+GUBICI (m³)

NENAPLAĆENO+GUBICI (%)

2003 9079972 9079972 1944420 3226665 5171085 3908887 432004 9154983 9154983 1927765 3222135 5149900 4005083 442005 9123593 9123593 1630312 2833345 4463657 4659936 512006 9159093 9159093 1696192 2924720 4620912 4538181 502003 1612180 1612180 156000 624000 780000 832180 522004 2134920 2134920 133200 610500 743700 1391220 652005 2154729 2154729 132000 555500 687500 1467229 682006 2141478 2141478 144000 660000 804000 1337478 622003 3142531 3142531 252704 620782 873486 2269045 722004 3252602 3252602 145899 577959 723858 2528744 782005 3582937 3582937 159221 574775 733996 2848941 802006 3655553 3655553 162000 584000 746000 2909553 802003 766398 766398 19036 496519 515555 250843 332004 767073 767073 19334 468535 487869 279204 362005 726920 726920 19252 450592 469844 257076 352006 751492 751492 19441 528634 548075 203417 272003 318662 318662 121267 163195 284462 34200 112004 337760 337760 144278 158646 302924 34836 102005 343468 343468 153931 153843 307774 35694 102006 332389 332389 141915 154893 296808 35581 112003 357256 357256 10743 94106 104849 252407 712004 348536 348536 11754 98539 110293 238243 682005 484121 454121 11206 73950 85156 398965 822006 471927 471927 11000 105000 116000 355927 752003 373000 373000 39262 95601 134863 238137 642004 466000 466000 33249 64786 98036 367964 792005 424000 424000 48000 95000 143000 281000 662006 410000 410000 47000 118000 165000 245000 60

NENAPLAĆENA VODA

OZALJ

SLUNJ

RAKOVICA

VOJNIĆ

NAPLAĆENA VODA

KARLOVAC

D. RESA

OGULIN

Izvor: Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije, 2007, str. 144.

Temeljem iznesenih podataka vidljivo je da su gubici vode vrlo značajni, te na svim

sustavima prelaze vrijednosti od 40 % zahvaćene vode. Na karlovačkom sustavu prisutan je

rast gubitaka tijekom analiziranog perioda od 43 % tijekom 2003. do 50 % u 2006. godini.

Čak i veći gubici su prisutni na dugoreškom sustavu, i kreću se oko 60% sa maksimumom od

68 % tijekom 2005. godine. Najveći pak gubici od svih gradskih sustava prosutni su na

ogulinskom sustavu, i u protekle dvije godine iznose nevjerovatnih 80 % zahvaćene vode.

Prema autorima studije podatke navedene u tablici 4. treba uzeti sa rezervom jer na nekim

vodozahvatima (Slunj) ne postoje ugrañeni vodomjeri pa se količina zahvaćene vode mjeri

posredno, putem radnih sati crpnih agregata. Upravo slunjski vodoopskrbni sustav po

iskazanim gubicima (10%) jako odskače od svih ostalih vodoopskrbnih sustava, te je po tome

daleko bolji i od europskog prosjeka što je realno vrlo teško za očekivati, pa se podaci za taj

sustav trebaju uzeti sa velikom dozom rezerve.

Općina Rakovica dobiva vodu sa područja Plitvičkih Jezera, dakle sa nelegalnog sustava

temeljenog na jezeru Kozjak. Zbog nerješenih pravnih odnosa sa nekim potrošačima:

Autokamp Korana, hotel Grabovac, i naselje Smoljanac (općina Plitvička Jezera) bilježi

veliku godišnju količinu legalno isporučene i nenaplaćene potrošnje od oko 90000 m3.

Važno je napomenuti da vodoopskrbni sustavi na županijskom području, izuzev djelomično

karlovačkog i ogulinskog sustava, uglavnom nemaju razvijen učinkovit mjerni sustav koji bi

pružio egzaktne podatake. Temeljem dostupnih podataka stvarni gubici na karlovačkom

sistemu u 2006.g iznose 44 %, što znači da stavke prividni gubici i nenaplaćena ovlaštena

potrošnja zajedno iznose oko 6 %. Ukoliko se takav odnos preslika i na ostale sustave, još

uvijek se dobivaju previsoki gubici od prosječno 65% (Studija razvitka vodoopskrbe na

području Karlovačke županije, 2007).

Razlozi tako visokih gubitaka su slijedeći:

• dotrajalost crpnih postrojenja i cijevnih vodova sa čestim kvarovima

• neoptimalne postavke režima crpljenja koje nisu usklañene sa realnim

potrebama što rezultira obilnim prelijevanjem u vodospremama

• nepostojanje mjernih sistema i telemetrije na sustavima koja bi omogućila

optimalizaciju istih

• nelegalno priključeni potrošači

• neracionalno gospodarenje vodnim resursima zbog nedovoljno razvijene

svijesti kako koncesionara , tako i potrošača

• nepostojanje mjerodavnih zakonskih odredaba i okvira

• relativno niski troškovi zavaćanja, kondicioniranja i distribucije vode koji ne

potiču koncesionare na detektiranje i otklanjanje gubitaka.

• nepostojanje državnih poticaja u vidu sufinanciranja programa detektiranja i

otklanjanja gubitaka na vodoopskrbnim sustavima

Može se zaključiti kako su sadašnji vodni gubici na svim sustavima na županijskom području

rezultat dugogodišnjeg lošeg održavanja i neplanskog dograñivanja vodoopskrbnih mreža, bez

jasnih i konkretnih razvojnih planova i ulaganja ne vodeći računa o globalnim trendovim već

samo o trenutnim lokalnim potrebama. Često je takav stav bio uvjetovan vrlo ograničenim

financijskim sredstvima namijenjenih razvoju vodoopskrbe (Studija razvitka vodoopskrbe na

području Karlovačke županije, 2007).

5.5. POLITIKA ZAŠTITE PITKE VODE U KARLOVAČKOJ ŽUPANIJI

Bitni elementi politike zaštite okoliša su sredstva ili instrumenti koji se dijele u sljedeće

skupine: 1) regulacijski (naredbodavni, nadzorni) instrumenti, 2) ekonomski (tržišni)

instrumenti i 3) dobrovoljni sporazumi i ugovori (samoregulacijski instrumenti).

Regulacjski instrumenti ili sredstva (zakoni, propisi, standardi) mogu se predstaviti kao

pravna regulativa kojoj je cilj izravno utjecati na zaštitu okoliša tako da sankcionira

nepridržavanje propisa i zakona.

U ekonomske (tržišne) instrumente ubrajaju se sljedeće vrste: 1) ekološki porezi/naknade, 2)

ekološki polog (depozit, kaucija), 3) utržive dozvole (trgovanje emisijama), 4) subvencije

(poticaji) za zaštitu okoliša i 5) ekološko osiguranje.

Dobrovoljni sporazumi su relativno novi čimbenik u politici zaštite okoliša. Cilj je poticati

pojedina poduzeća, grupe kompanija ili industrijskog sektora na poboljšanje njihove resursne

učinkovitosti te na ekološko ponašanje (Črnjar, 2002, p. 127-144).

Da bi se postiglo održivo upravljanje vodnim resursima, potrebno je provoditi niz politika i

praktičnih pristupa, uključujući elemente kao što su politika ekonomske cijene vode, održivo

korištenje voda, podizanje razine svijesti i rad na problemu ilegalnog korištenja vode. EU

fondovi mogu igrati presudnu ulogu u provedbi vodne politike osiguravajući sredstva za

izgradnju i održavanje nužne infrastrukture, sredstva za poticanje tehnoloških inovacija za

efikasnije korištenje vodnih resursa te sredstva razvoj i organizaciju edukacijskih programa s

ciljem mijenjanja neodrživih obrazaca ponašanja.

U Republici Hrvatskoj u primjeni su odreñeni ekonomski instrumenti, meñu njima prednjače

naknade koje su vezane uz korištenje prirodnih resursa i onečišćenje okoliša. Plaćanjem

naknada iz kojih se financiraju radovi u velikoj mjeri utječu na očuvanje okoliša. Naknade se

plaćaju državi (Hrvatskim Vodama). Visina naknada po tim stavkama je odreñena na državnoj

razini:

• naknada za korištenje voda - odreñena u visina 0.80 (kn/m3) zahvaćene vode;

• koncesijska naknada - odreñena u visini 0.08 (kn/m3) zahvaćene vode;

• naknada za zaštitu izvorišta - odreñena u visini 0.90 (kn/m3) zahvaćene

vode

Na području grada Karlovca prema Zakonu o vodama (NN 153/09) koji se primjenjuje u

Republici Hrvatskoj u primjeni su Uredbe o standardu kakvoće voda (NN 89/10), Uredba o

kakvoći voda za kupanje (NN 51/10), Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN

47/08) prema planu monitoringa izvorišta javne vodoopskrbe.

Osim zakona koji štite vodne resurse i dovode do poboljšanja sustava vodoopskrbe na

području grada Karlovca djeluju udruge koje se bave zaštitom okoliša. Najpoznatije su

Udruga za zaštitu okoliša Karlovac, Ekološko društvo Pan i Ekološka udruga Feniks. Glavne

aktivnosti udruga su: praćenje, sprječavanje i uklanjanje nepovoljnih utjecaja na okoliš,

pomoć u sanaciji oštećenih djelova okoliša, organizacija edukacija o oklišu te promicanje

održivog razvoja. Pored navedenih udruga koje se bave zaštitom okoliša i prirode, a čije je

sjedište u Karlovcu, pitanjima okoliša na području grada Karlovca bave se i druge udruge u

Karlovačkoj županiji.

Hrvatska je u razdoblju 2006.-2010. godine koristila sredstva iz ISPA programa za provedbu

projekata vodoopskrbe i pročišćavanja otpadnih voda u Karlovcu. To je jedan od najvećih

poticaja za zaštitu okoliša financiran iz pretpristupnih fondova Europske unije. Trenutno je na

snazi IPA integrirani pretpristupni fond Europske unije za Hrvatsku za razdoblje 2007.-

2013. godine.

Karlovačka županija ulaže sve više sredstava kako bi zaštitila svoje vode, a najviše pozornosti

posvećuje se rijekama koje su važan izvor pitke vode. Pojedine tvrtke (Alstom Hrvatska

d.o.o., Karlovačka pivovara, HS Produkt d.o.o.) na području grada Karlovca ulažu u zaštitu

okoliša i time pridonose očuvanju voda i poboljšanju kvalitete života.

6. PRIJEDLOG MJERA ZA ODRŽIVO KORIŠTENJE ZALIHA PITKE VODE

KARLOVAČKE ŽUPANIJE

Zbog rastuće potrebe za vodom, nepovoljnih hidrogeoloških prilika te starosti vodozahvata

potrebno je pronalaženje novih lokacija za crpljenje pitke vode čime bi se omogućila

permanentna dostupnost pitke vode svim kućanstvima na području Županije.

Ulaganja u sustav vodoopskrbe i uvoñenje sustava monitoringa vodoopskrbne mreže

neophodni su radi pouzdanosti vodopskrbne usluge i smanjenja rizika od kontaminacije vode.

Bitan čimbenik u zaštiti čini nadzor nad kakvoćom vode na izvorištima, a povezano s tim i

očuvanje te poboljšanje kakvoće površinskih i podzemnih voda. Takoñer, za donošenje novih

odluka o zonama sanitarne zaštite izvorišta potrebno je izraditi elaborate o zaštiti voda na tim

područjima.

Zbog ne uzimanja u obzir svih ekoloških aspekata izgradnje nizinske pruge koja prolazi

Karlovačkim područjem, izgradnja i korištenje te pruge može imati negativni utjecaj na

prirodni okoliš Županije, a posebno na vodne resurse. Brojna izvorišta pitke vode i podzemni

rezervoari vode na meti su zagañenja. Upravo iz tog razloga potrebno je revidirati postojeći

plan izgradnje nizinske pruke čime se preventivno spriječile moguće ekološke katastrofe sa

trajnim i nepopravljivim posljedicama..

Za područje Grada Karlovca potrebno je osmisliti ekonomske i regulatorne instrumente vodne

politike koji su u skladu sa problemima Grada. Takoñer, kroz osmišljavanje i provoñenje

projekata koji su financirani iz fondova EU moguće je nabaviti suvremenu opremu, obnoviti

komunalnu infrastrukturu na izvorištima, bunarima i vodoopskrbnim cjevovodima.

Problem predstavljaju i ilegalna odlagališta otpada koja ugrožavaju rijeke, izvore i okoliš

zbog nepropisanog odlaganja otpada kao što su npr. stara motorna ulja, baterije i ostali opasni

otpad. Bez nadzora ta mjesta postaju velika opasnost za prirodu, a posebno za čovjeka.

U cilju održivog upravljanja i zaštite ukupnih vodnih resursa Karlovačke županije potrebno

je:

• uvesti nove tehnologije;

• kontinuirano razvijati i jačati svijest javnosti o zaštiti i održivom korištenju voda ;

• razviti bazu relevantnih podataka o kvalitativnim i kvantitativnim svojstvima voda i

njihovim promjenama;

• izraditi sustave za obavještavanje kriznih stanja;

• stvoriti odgovarajuće političke, zakonske, financijske i organizacijske pretpostavke na

meñunarodnim i državnim razinama za rješavanje vodnih problema

• potaknuti medije da informiraju širu javnost o različitim načinima zaštite okoliša i

vodnih resursa;

• povećati istraživački rad u području zaštite voda;

• organizirati prezentacije, predavanja, panel diskusije, radionice i prigodne

manifestacije za obilježavanje najvažnijih datuma vezanih uz zaštitu okoliša i prirode;

• izraditi i distribuirati edukativne letake, brošure i publikacije o specifičnim ekološkim

temama i problemima okoliša;

• potaknuti razvoj i primjenu tehnologija ponovnog iskorištavanja već korištene vode;

• reducirati zagañenje vode (npr. ugradnja ureñaja za obradu otpadnih voda u dodatnoj

mjeri pomaže u sprječavanju štetnog djelovanja otpadnih voda na okoliš)

• uspostaviti i razviti suradnju sa drugim zemljama u rješavanju razvojnih pitanja i

projekata – povećanje odgovornosti javnosti i nevladinih udruga u zajedničkim

naporima zaštite okoliša, sufinanciranje projekata iz područja održivog razvoja

• dograditi i rekonstruirati i redovito održavati vodoopskrbni sustava na području grada

Karlovca

U posljednje vrijeme na svim meñunarodnim skupovima o vodi ističe se globalna važnost

primjene općih načela održivog razvoja i zaštite okoliša u gospodarenju vodnim resursima. U

tom pogledu, stanovnici Karlovačke županije moraju shvatiti da voda nije nešto što se može

nadoknaditi već je potrebno mnogo napora kako bi se očuvale i zaštitila njene obnovljive

zalihe. To znači da nije dovoljno samo da javna vlast propisuje i provodi mjere zaštite vodnih

resursa već je odgovornost svakog dionika da promjeni neodržive obrasce svog ponašanja

prema vodnom okolišu.

7. ZAKLJUČAK

Pitka voda predstavlja izvor života na zemlji i nezamjenjivo prirodno bogatstvo. Ona je vrlo

rasprostranjen, relativno obnovljiv, kvantitativno ograničen i osjetljiv strateški resurs bez

kojeg nema opstanaka života na Zemlji. Njezina sveprisutnost, kontinuirano višenamjensko

iskorištavanje i neprekidno kruženje u prirodi, razlozi su pojačane izloženosti i osjetljivosti

vode na djelovanje brojnih štetnih fizikalnih, kemijskih i bioloških čimbenika različitog

podrijetla, u koje se dakako, ubrajaju i katastrofe. Katastrofe svojim štetnim djelovanjem

dovode do deficita vode, izazivaju povećanje potreba ili mijenjaju njezina svojstva i

upotrebljivost za pojedine namjene, a nerijetko je pretvaraju u put pogodan za širenje

zaraznih, i drugih bolesti posredno ugrožavajući tako živote i zdravlje ljudi.

Zbog porasta broja stanovnika i sve veće potrebe za pitkom vodom potrebno je racionalno

korištenje vodnih resursa. Procjene govore da će u budućnosti doći do velikih migracija

stanovništva kao posljedica nedostatka vode u nekim područjima svijeta što će dovesti do

sigurnosnih problema i ratova za vodu. Najveće globalne izazove predstavlja neracionalna

eksploatacija podzemnih zaliha pitke vode i visok stupanj njihovog zagañivanja. Rješenje

problema predstavlja održivo gospodarenje i zaštita vode na globalnoj razini. Najveći izazovi

u gospodarenju vodama odnose se na pronalaženje najboljih tehničkih, financijskih i

organizacijskih rješenja kod istraživanja, eksploatacije i zaštite pitke vode, kao i stvaranje

zakonodavnog i sigurnosnog okvira za zaštitu tog neprocjenjivog prirodnog bogatstva. Kako

bi se u što većoj mjeri pridonijelo zaštiti okoliša propisuju se odreñeni ekološki standardi i

donose direktive zaštite okoliša koje se temelje na načelima održivog razvoja.

Treba istaknuti da su vodni resursi Republike Hrvatske gospodarska vrijednost koja

premašuje lokalni pa i regionalni značaj. Relativno dobro stanje pitke vode u Hrvatskoj

svrstava je meñu trideset vodom najbogatijih zemalja u svijetu. Potrebno je naglasiti da na

području Republike Hrvatske, kao i na području Karlovačke županije, postoje iznimno

kvalitetni i izdašni resursi pitke vode. Zbog toga sustav vodoopskrbe na području Županije

ima značajnu ulogu ne samo u opskrbljivanju stanovništva pitkom vodom nego i u brizi za

zaštitu voda.

Iako je opskrbljenost vodom na visokoj razini, potrebno je pristupiti temeljitoj i

sveobuhvatnoj rekonstrukciji sustava, kako bi se minimalizirao negativan utjecaj na zalihe

pitke vode prilikom njene distribucije do krajnjih potrošača. Koncept sustava opskrbe vodom

mora biti takav da omogućava optimalno iskorištavanje svih raspoloživih potencijala vode i

osigurava njezinu pouzdanu zaštitu od djelovanja različitih štetnih čimbenika. Unatoč

ozbiljnim problemima na svjetskoj razini u pogledu osiguranja dovoljnih količina pitke vode,

donositelji odluka u Kralovačkoj županiji već se dugi niz godina ponašaju prilično bahato i

nesavjesno prema zajedničkim resursima. Takav indolentni pristup doveo je do stanja da se na

odreñenim sustavima bilježe gubici vode i do 80 %.

Prilikom gospodarenja vodnim resursima potrebno je provoditi odreñene mjere zaštite voda.

Te se mjere sastoje od procjene ugroženosti, planiranja, pripreme i poduzimanja preventivne

zaštite voda te saniranja stanja i ublažavanja štetnog djelovanja na kvalitetu voda. Mjere

zaštite vode neprekidno se prilagoñavaju realnim potrebama odnosno vrsti i opsegu

ugroženosti vode. Stoga je neophodno redovito sustavno i kvalitetno praćenje i analiziranje

stanja u području opskrbe vodom te neprekidno usklañivanje organizacije i svih aktivnosti s

novonastalim promjenama.

U provoñenju planiranih mjera zaštite voda potrebno je sudjelovanje ne samo institucija

zaduženih za vodoopskrbu i odvodnju nego i svih društvenih i gospodarskih subjekata koji

svojim djelovanjem na bilo koji način ugrožavaju higijensku ispravnost vode, zaključno sa

svakim odgovornim pojedincem. Imperativ je pažljivo i stručno gospodarenja vodoopskrbom

i odvodnjom, uz sustavni rad na poboljšanju usluga. To je put koji treba slijediti kako bi se za

buduće generacije očuvalo neprocjenjivo nasljedstvo: vodu.

LITERATURA

1) KNJIGE:

1. Bolić, J, 1991, Vode Hrvatske- Monografija o vodama i vodoprivredi Republike

Hrvatske, Zagreb

2. Črnjar, M, 2002, Ekonomika i politika zaštite okoliša, Ekonomski fakultet

3. Čepelak, R., 1992 Termomineralne vode Hrvatske i njihov značaj, p. 70 - 78, Zagreb

4. Mayer, D., (1993) Kvaliteta i zaštita podzemnih voda, Zagreb

5. Gereš, D, 2002, Održivo iskorištavanje vode u Hrvatskoj i Europi, Hrvatske vode,

Zagreb, p. 345 – 353

2) ČLANCI:

6. Bajo, A. i Filipović, B. (2008.): Učinkovitost opskrbe vodom u Hrvatskoj [dostupno

na: [ http://www.ijf.hr/newsletter/37.pdf , preuzeto:12.09.2012.]

7. Beraković, B, 1993, Gospodarenje vodama, Hrvatske vode, Zagreb

8. Brošura Vodovod i kanalizacija – upravljanje vodom, odvodnjom i pročišćavanjem

otpadnih voda u Karlovcu

9. Gereš, D, 2003, Meñunarodna godina slatkih voda, Hrvatska vodoprivreda, Hrvatske

vode, Zagreb

10.Gereš, D, (2004.): Održivi razvoj vodnog gospodarstva [dostupno na: http://bib.irb.hr.

preuzeto: 25.09.2012.]

11. Hrvatske vode – ispostava Karlovac

12. Makvić, Ž, 2003, Meñunarodna godina slatkih voda, Hrvatska vodoprivreda,

Hrvatske vode, Zagreb

13. Projekti vodoopskrbe i odvodnje 2011./2012.

14. Studija razvitka vodoopskrbe na području Karlovačke županije

3) PRAVNI IZVORI:

15. Zakon o vodama (1995) Narodne novine 107/95

16. Uredba o klasifikaciji voda, 1998, Narodne novine, Zagreb, 77.

4) ELEKTRONSKI IZVORI:

17. http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/0802006/voda.asp /( 12.09.2012)

18. http://www.fzoeu.hr/hrv/pdf/OPERATIVNI_PROGRAM_ZA_OKOLIS_2007_-

_2009.pdf /(14.09.2012)

19. http://www.voda.hr/Default.aspx?sec=504 /(10.09.2012)

20. http://www.vik-ka.hr/projekti/nove-lokacije-pitke-vode.html /(16.07.2012)

21. http://www.vik-ka.hr/o-poduzeću/povijest.html /(16.07.2012)

22. http://www.vik-ka.hr/o-poduzeću/djelatnost.html /(16.07.2012)

23. http://zdravlje.hzjz.hr/clanak.php?id=13203 /( 10.09.2012)

24.www.zivot-ili-cijepljenje.hr/.../zasto-je-voda-najvazniji-hrvatski-resurs.html /(18.10.2012)

25.www.wfd-croatia.eu/userfiles/file/.../Sustainable_water_use_in_croatia.pdf /(25.09.2012)

26.http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=23641 /(21.09.2012)

27.http://www.defimi.hr/downloads/def_hr_1-4_2003.pdf / (21.09.2012.) 28. http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/06-01-02_01_2012.htm /(23.01.2013) 29.http://www.gradri.hr/adminmax/files/class/HIDROLOGIJA-Uvodno_predavanje.pdf/

(26.09.2012)

30.http://zelena-akcija.hr/uploads/zelena_akcija/document_translations/000/000/800/ZA-

letak-vode-fin.pdf?1327915375/ (24.01.2013.)

31. http://www.bef-de.org/Members/befadmin/publikationen/Water_management_HR/

(23.01.2013.)

POPIS TABLICA

Redni broj Naslov tablice Stranica 1. Zahvaćene količine vode po izvorištima za javni 21.

vodovod od 2007.do 2011.godini

2. Isporučene vode i gubici iz javnog vodovoda 22.

od 2007.do 2011.godine

3. Zahvaćena i isporučena voda te gubici u mreži po 23.

županijama (u mil. m³ i u %)

4. Zahvaćene, prerañene, isporučene (fakturirane) 35.

količine vode POPIS GRAFIKONA

Redni broj Naslov grafikona Stranica 1. Stupanj opskrbljenost pitkom vodom stanovništva u odabranim gradovima Karlovačke županije 32. 2. Stupanj opskrbljenosti pitkom vodom stanovništva u odabranim općinama Karlovačke županije 33.

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom ODRŽIVO GOSPODARENJE PITKOM

VODOM – PRIMJER KARLOVAČKE ŽUPANIJE izradila samostalno pod voditeljstvom

prof. dr. sc. Nade Denone Bogović, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent Saša

Čegar. U radu sam primijenila metodologiju znanstvenoistraživačkog rada i koristila literaturu

koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuñe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen,

standardan način citirala sam i povezala s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama.

Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.

Suglasna sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.

Studentica

Diana Dautović