Sveučilište Jurja Dobrile u Puli...1.7. Integracija pulskih utvrda u širu zajednicu (mikro i...
Transcript of Sveučilište Jurja Dobrile u Puli...1.7. Integracija pulskih utvrda u širu zajednicu (mikro i...
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Feasibility studija revitalizacije pulskih utvrda u sklopu projekta Adrifort
2
SADRŽAJ 1. Položaj i sadašnje stanje pulskih utvrda u sklopu projekta Adrifort
1.1. Administrativne informacije 1.2. Položaj 1.3. Administrativne ingerencije (vlasništvo) 1.4. Status (kulturna baština) 1.5. Pregled fizičkih karakteristika 1.6. Povijesna i kulturna važnost 1.7. Integracija pulskih utvrda u širu zajednicu (mikro i makro okruženje)
2. Kulturni turizam Pule i Istre 2.1. Kulturni turizam Istre i Pule 2.2. Pulske utvrde i kulturni turizam Pule 2.3. Pulske utvrde i urbani razvoj Grada Pule
3. Pulske utvrde i održivi razvoj (Afrić Rakitovac) 3.1. Pulske utvrde i ekonomski razvoj – sadašnje stanje 3.2. Uloga utvrda u održivom razvoju 3.3. Upravljanje kulturnom baštinom u funkciji održivog razvoja 3.4. Ciljevi održivog razvoja na planiranom prostoru 3.5. Iskoristivost potencijala utvrda kao poluge održivog razvoja 3.6. Izgradnja lokalnog održivog razvoja kroz revitalizaciju sustava pulskih utvrda
4. Revitalizacija pulskih utvrda i njihova uloga u budućem razvoju kulturnog turizma te gospodarstva Pule i Istre 4.1. Javna dostupnost 4.2. Planovi konzervacije 4.3. Razina prostorne intervencije 4.4. Planovi rekonstrukcije 4.5. Uključivanje u planove kulturnog turizma 4.6. Primarni prioriteti revitalizacije 4.7. Sekundarni prioriteti revitalizacije 4.8. SWOT analiza pulskih utvrda 4.9. Preporuke za buduće prostorno planiranje prostora utvrda
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ] 3
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
1. Položaj i sadašnje stanje pulskih utvrda u sklopu projekta Adrifort
1.1. Administrativne informacije
U sklopu projekta ADRIFORT (Adriatic Fortresses and Military Areas),
sufinanciranog od strane EU putem programa IPA Adriatic CBC, u kojem sudjeluje
dvanaest partnera iz Italije, Slovenije, Hrvatske, Crne Gore, Albanije i Grčke pod
vodstvom glavnog partnera Regije Veneto, kao partneri s hrvatske strane, Sveučilište
Jurja Dobrile u Puli u suradnji s Gradom Pulom preuzelo je važnu ulogu znanstvene,
istraživačke i organizacijske podrške u strateškom planiranju održivog upravljanja
pulskim fortifikacijskim sustavom. Kao pilot projekt ovakve prirode, ADRIFORT teži
trajnom prekograničnom partnerstvu u upravljanju prirodnom i kulturnom baštinom
obalnih područja, uključujući u prvoj fazi promišljanja revitalizacije i revalorizacije
pulskih fortifikacija pet važnih utvrđenih objekata iz doba Austro-Ugarskog carstva na
području prigradskog naselja Štinjan, koje raspolaže ogromnim turističkim potencijalom
zbog razvedenog i nedevastiranog obalnog područja od 170 ha te utvrdu Sveti Mihovil
koja se nalazi na području sveučilišnog kampusa, kao budući studentski multimedijalni
centar.
Svrha projekta je pravilno vrednovanje dosad neadekvatno valorizirane europske
baštine, razvoj javne svijesti o njenoj vrijednosti, analiza mogućih modela održivog
upravljanja pulskim fortifikacijama u funkciji društveno-ekonomskog razvoja lokalne
zajednice i stvaranje novog turističkog proizvoda uređenjem pješačkih i biciklističkih
staza s putokazima i info točkama. Istraživanjem i pravilnim vrednovanjem ovog bitnog
segmenta pulskog fortifikacijskog sustava, moguće je pratiti glavne faze i originalne
lokalne tipove gradnje utvrda u prvom od tri obrambena fortifikacijska prstena,
osmišljena i izgrađena radi zaštite središnje ratne luke austrougarske ratne mornarice,
uglavnom od sredine 19. stoljeća do početka Prvog svjetskog rata, koji su se sastojali od
26 većih utvrda, osam topničkih bitnica i šezdesetak baterija povezanih u velikoj mjeri
rovovima i podzemnim tunelima.
Krajnji cilj projekta je adekvatno vrednovanje prirodnog okoliša i utvrda kao
specifičnog dijela arhitektonske kulturne baštine Grada Pule te razvijanje novog
turističkog proizvoda na štinjanskom poluotoku, uređenjem pješačkih i biciklističkih
staza na površini od oko 52.500 m2, s putokazima i info-punktovima, u namjeri da se u
4
realizaciju projekta uključe relevantne udruge civilnog društva i lokalno stanovništvo.
Projektom su obuhvaćene tri lokacije (Debeli vrh, Munida i Proština) s pripadajućim
fortifikacijskim objektima na području Štinjana:
1. Obalna utvrda PUNTA KRISTO sa dvjema uzobalnim topničkim bitnicama
Punta Kristo Nord i Sud, u kojoj je predviđeno uređenje Međunarodnog edukativno-
dokumentacijskog centra na površini od 300 m2. Programsku podršku i brigu o centru
vodit će Sveučilište Jurja Dobrile u Puli u suradnji s udrugom „Prijatelji udruge Punta
Kristo“. Putem partnerstva i prekogranične suradnje te kroz različita događanja u samoj
utvrdi planirano je promicanje civilnih inicijativa i međukulturnog dijaloga, dok će se
edukativnim akcijama javnost poticati na aktivnije sudjelovanje i brigu o svom
kulturnom nasljeđu. U planu je organiziranje različitih izložbi, prikazivanje promotivnih
sadržaja te provođenje edukacijskih tečajeva i radionica za zainteresirane dionike s
ciljem poticanja održivosti projekta. Jedan od ciljeva projekta je, naime, uspostavljanje
komunikacijske platforme prema javnosti, prije svega u smislu infrastrukturnih
promjena i aktivnog angažmana, kako bi se osigurao učinkovit dijalog među uključenim
dionicima o mogućim alternativnim načinima korištenja objekata, poticanjem dijaloga i
razmjenom iskustava među partnerima. Radi pravilne valorizacije, zaštite i tretmana
vrijednog graditeljskog nasljeđa u srpnju 2014. izrađen je konzervatorski elaborat za
utvrdu Punta Kristo.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ] 5
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
2. Obalna potkovasta utvrda MONTE GROSSO s pripadajućom topničkom
bitnicom. U sklopu projekta ADRIFORT provedena su potrebna stručna istraživanja, na
osnovu kojih je izrađena konzervatorska podloga za utvrdu Monte Grosso;
3. Bitnica VALMAGGIORE, gdje je predviđeno uređenje okoliša;
4. Kružna utvrda MUNIDE gdje će se urediti staza i okoliš;
5. Obalna topnička bitnica ZONCHI, gdje je predviđeno uređenje prilaznih
putova i okoliša; te
6. Utvrda Sveti Mihovil, koja se nalazi unutar budućega sveučilišnog kampusa u
Puli, u kojoj je predviđeno uređenje multimedijalnog studentskog centra. Za potrebe
adekvatne valorizacije utvrde u okviru projekta ADRIFORT planirano je i provedeno 3D
lasersko skeniranje i arhitektonska dokumentacija aktualnog stanja utvrde.
Polazeći od pretpostavke da utvrđena baština razasuta po jadranskoj obali može
predstavljati vrijedan razvojni resurs, kako u gospodarskom, tako i u socijalnom smislu,
projektni partneri složili su se kako je vrlo važno osnažiti kapacitet postojećih ustanova
te očuvati i upravljati specifično jadranskom kulturnom baštinom, djelujući u četiri
smjera: 1) započeti s održivim upravljanjem i operativnim planiranjem kulturnom
baštinom naših nacionalnih područja ove osebujne europske regije, uključujući ne samo
državne ustanove, već i civilno društvo te privatni sektor; 2) pokrenuti iznova aktivno
korištenje tvrđava, a ne samo nastojati tvrđave obnoviti i pasivno čuvati kao povijesno
nasljeđe; 3) suočiti se s limitiranim novčanim sredstvima ADRIFORT projekta te trajno
očuvanje povijesne materijalne baštine pokušati ostvariti uz pomoć lokalnih i
nacionalnih izvora, kao i pristupima europskim fondovima; 4) preuzimajući očuvanje i
promociju tvrđava na lokalnim razinama, nastojati ih uključiti u širu mrežu korištenjem
modernih informatičkih tehnologija.
Uz razvoj dokumentacijske podloge i planova održivog upravljanja utvrdama,
projektom ADRIAFORT planirano je provođenje sljedećih operativnih aktivnosti na
lokalnom nivou:
1. postavljanje polazne osnove za uređenje puteva i staza (izrada studija),
2. postavljanje klupa, koševa za smeće i pristupne rampe za vozila,
3. označavanje info-tablama punktova kod svake utvrde,
4. osmišljavanje i označavanje info-tablama pješačke i biciklističke staze na području od
170 ha pokriveno borovom šumom,
6
5. razgledavanje utvrda korištenjem lokalnih turističkih brodica za izlete iz pulske luke
preko Muzila i Štinjana do otočja Brijuni, te organizirani posjeti kopnenim putem;
6. izrada publikacija, kataloga i turističkih promidžbenih depliana, web stranica i
osmišljena promocija na međunarodnim turističkim sajmovima te na drugim mjestima
tijekom cijele godine;
7. uključivanje lokalnog stanovništva u projekt: MO Štinjan i Udruge prijatelja utvrde
Punta Kristo ili koncesija malim poduzetnicima koji će brinuti o održavanju staza i
objekata.
1.2. Položaj
Kao pilot projekt moguće održive valorizacije pulskog fortifikacijskog krajolika,
ADRIFORT obuhvaća područje prigradskog naselja Štinjana, za koje se smatra da
raspolaže iznimnim turističkim potencijalom zbog razvedenog i nedevastiranog obalnog
područja od Puntižele do Monumenata – Sv. Katarina od 170 ha, pokrivenog makijom i
šumom preko tri brežuljka iznad mora sa pet utvrđenih objekata iz doba Austro-
ugarskog carstva.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ] 7
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Štinjanski kompleks utvrda pripada prvom prstenu pulskih fortifikacija, koji je,
zajedno s brijunskim i utvrdama na Muzilu, štitio ulaz u pulski zaljev. Utvrde su
smještene na sjevernom dijelu pulskog zaljeva, u atraktivnom priobalnom krajoliku s
jedinstvenim pogledom na pulsku luku i brijunski akvatorij.
Cijelo područje Štinjana, nakon razdoblja Venecije i kratke francuske vlasti
početkom devetnaestog stoljeća, potpada pod austrijsku vlast. Kada je sredinom 19.
stoljeća tadašnja Austro-Ugarska odlučila da Pula postane glavna carska luka s
brodogradilištem, i štinjansko područje postaje veliko vojno gradilište. Tada su
izgrađene sve i danas vidljive, a poneke i dobro očuvane utvrde. Nažalost graditelji
su koristili i građu svojih prethodnika tako da su tada nestali ostaci gotovo svih
prapovijesnih, rimskih i kasnijih utvrda, svetišta, zidina i putova koji su vodili sjevernom
stranom pulske luke i povezivali štinjanska naselja na brežuljcima. Najviše tada
uništenih ostataka građevina (zidine, rimska tvornica tkanine, terme, kupališta,
svetilišta) bilo je na morskom potezu Valelunga – Monumenti – Zonki i na brežuljcima
iznad njih.
Danas je Štinjan prigradsko naselje u sastavu grada Pule. Nakon Drugog
svjetskog rata Štinjan je zbog Jugoslaviji strateški važne pulske vojne luke i zaštite
Brijuna pod “nadzorom” JNA. U tom periodu razvoj Štinjana je usporen, većina teritorija
i obale je pod vojskom, razvoj za stanovništvo, koje se bavi poljoprivredom, ribarstvom
ili radi u pulskim poduzećima, uglavnom stagnira. Do demilitarizacije vojnih područja
8
(2003.) građani Pule nisu ni znali što se na tom području točno nalazi i kako izgleda, jer
nije prikazivan ni na jednoj civilnoj karti, a iz ostalih dijelova grada vidjela se samo
šumovita obala. Demilitarizacijom zaljeva pruža se mogućnost bolje integracije tih zona
u urbani prostor, te kvalitetnije povezanosti sa središtem grada i javnim funkcijama.
Danas je teritorij Štinjana vrlo značajan za analizu i proučavanje vojne arhitekture na
našim prostorima. Njegov je značaj prvenstveno u karakterističnoj arhitekturi utvrda
Punta Christo i Monte Grosso, koje čuvaju temeljne značajke razvoja pulskog
fortifikacijskog sustava, uključujući dobro očuvane oblike tzv. Martello tornja.1
Utvrda Punta Kristo (Punta Christo), smještena na strateškoj poziciji na ulazu
u pulski zaljev, na Rtu Proština, nasuprot Nacionalnom parku Brijuni, u blizini Štinjana,
bila je najveća i najsnažnija obalna topnička blindirana utvrda austrougarskog
obrambenog sustava grada Pule, koji predstavlja vrhunac europskog fortifikacijskog
graditeljstva 19. stoljeća. Obalna utvrda Punta Kristo nalazi se iznad rta Kristo i
poluotoka koji sa sjevera zatvara pulski zaljev, vjerojatno na lokaciji prijašnje crkvice ili
kapelice, na 27 metara nadmorske visine. Tvrđava ima čak 270 prostorija, a prostire se
na više od deset tisuća četvornih metara.
Utvrda je zanimljiva i važna ne samo zbog izuzetno atraktivnog položaja u
očuvanoj prirodi i priobalnom okruženju s prekrasnim pogledom na pulski zaljev,
lukobran, Stoju i Muzil te obližnji brijunski akvatorij, već i zato što u jedinstvenom
arhitektonskom kompleksu objedinjuje sve faze izgradnje pulskog fortifikacijskog
sustava: od Martello tornja iz 1836., preko veće kružne utvrde slične tipu Franz I.
građene od 1857. do 1859. koja je integrirala prvi Martello toranj, do šire kružne utvrde
slične tipičnom “pulskom tornju” s četiri kofra, koja je izgrađena 1864./65. i
inkorporirala prethodne faze, do finalne transformacije u veliku poligonalnu obalnu
utvrdu s blindiranom čeličnom kupolom, dogradnjom dva bočna krila (od 1880. do
1883.), s tri otvorene topničke bitnice, svaka sa po dva topa i električnim reflektorom.2
Iako je za vrijeme talijanske vlasti čitav sustav zapostavljen, utvrda je nakon toga bila u
vojnoj uporabi sve do 1990-ih godina. Nakon demilitarizacije, utvrda je šumskim
stazama povezana s turističkim naseljem Puntižela, obližnjim svjetionikom i
štinjanskom lučicom. Utvrda, o kojoj je posljednjih petnaestak godina brinula grupica
mladih lokalnih entuzijasta, postala je popularno stjecište ljetnih glazbenih festivala.
1 Drempetić, Jadranka: Utvrda Monte Grosso, Konzervatorska podloga, Pula, 2014., str. 13.
2 Krizmanić Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 52-57.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ] 9
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Utvrda Monte Grosso nalazi se na štinjanskom brdu Grosso (Brdina, Debea Vrv),
ponad uvale Zonchi (Žunac), na lokaciji histarske gradine, a klasificirana je kao obalna
oklopna utvrda. Na nadmorskoj visini od 67 metara postavljena je, zajedno s Fortom
Punta Cristo i kružnom utvrdom Munide, na najistaknutije mjesto, koje sa sjevera
zatvara ulaz u pulski zaljev. Jedan je od najstarijih pulskih fortifikacijskih objekata koji
je izgradila Austrija sredinom 19. stoljeća radi zaštite glavne luke i ratne mornarice.
Velika utvrda polukružnog oblika građena je od 1836., kada je izveden Martello toranj
promjera 10 metara, da bi se nadogradnjama od 1852. do 1856. pretvorila u dvoetažni
segmentni pulski toranj promjera 45 m, a 1859. je dodan i obrambeni nasip. Sa
sjeveroistočne strane danas se nalaze razrušeni dijelovi: utvrda je, naime, teško stradala
u savezničkom bombardiranju 7. veljače 1945., kada su se zapalile dvije kazamate sa
streljivom i srušile dio unutarnjih zidova. Dio utvrde dodatno je devastiran 1898.,
prilikom izgradnje vodospreme za potrebe Štinjana u tambur dvoru utvrde. Danas je ovo
izuzetno vrijedno zdanje s ugrađenim Martello tornje iz prve faze gradnje (jedinim
sačuvanim iz cijelog sustava obrane), napušteno i očuvano u lošem stanju, izloženo
pljački kamena i obraslo korovom.3 Utvrda ima i kulu čije stepenice vode do krova, s
kojega se pruža jedan od ljepših pogleda na okruženje. Novoizrađena konzervatorska
studija ukazuje na povijesnu važnost utvrde i razmjere devastacije, te predlaže mjere
zaštite i konzervacije te konsolidacije arhitektonskih elemenata, kako bi se omogućilo
sigurno razgledavanje. Također, ukazuje se na mogućnost rekreativne i edukativne
3 Krizmanić Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008.,str, 58-63.
10
namjene kompleksa, koji se nalazi duboko u šumi, u očuvanoj prirodi, u blizini naselja
Štinjan, na pulskoj periferiji.4
Zonchi je obalna topnička bitnica smještena na južnom rtu uvale Žunac, uz samu
obalnu crtu na 11.66 m/n.v., na sjevernoj strani pulskog zaljeva, preko puta Muzila. Radi
se o jednom od najstarijih fortifikacijskih objekata, izgrađenih s ciljem zaštite grada i
ulaza u pulski zaljev. 1823. godine izvedena je odvojena otvorena zemljana bitnica, s
izlomljenim kamenim potpornim zidovima, a pravac joj je obrane bio prema istoimenoj
uvali i otvorenom zaljevu, s barutanom/stražarnicom. Godine 1832. dodana joj je nova
obrambena stražarnica, barutana i cisterna. Poluzatvorena kazamata s četiri topa ispod
obrambenog nasipa dodana je u trećoj fazi gradnje (1842.). Duž obrambenih nasipa
iskopan je rov u živoj stijeni preko kojega je, ispred ulaza, izveden drveni podizni most.
Od 1866. do 1881. srušena su dva obrambena tornja, a povećan je broj topova ispod
obrambenih nasipa. 1903. godine pretvara se u bočnu topničku bitnicu s četiri
brzometna topa te zaštićenim spremištem za streljiva. Zanimljivo je spomenuti da je
1914. s topničkom bitnicom Punta Christo sudjelovala u onesposobljavanju francuske
podmornice Curie koja je namjeravala tada napasti pulsku luku. Krajem Drugog
svjetskog rata oštećena je u bombardiranju. Danas je, nažalost, kao i većina drugih
bitnica, zapuštena i obrasla korovom.5
4 Drempetić, Jadranka: Utvrda Monte Grosso, Konzervatorska podloga, Pula, 2014. 5 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 36-40.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
11
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Munida je kružna utvrda koja se nalazi na vrhu Monte Monetta ponad Mulimenta, na 52
m/n.v.. Od 1852. do 1854. izgrađena je kamenom iz obližnjih kamenoloma i dovršena
kružna utvrda promjera 34 m, tipa pulski toranj s internim dvorištem i prednjim tambur
dvorom.6 Početkom Prvog svjetskog rata postala je skladište i vojarna za smještaj
posade. Do utvrde je izgrađena vodosprema. Savezničko zrakoplovstvo bombardiralo ju
je 1945. Danas je nenastanjena, izložena pljački kamena, obrasla korovom, no u
relativno dobrom stanju.
Valmaggiore spada u jednu od obalnih kazamatiranih poligonalnih topničkih
bitnica, a udaljena je oko tristo metara od utvrde Monte Grosso, ponad sjeverne punte
uvale Žunac, na Campo Varetonu, na 35,3 m/n.v. Prilaz je iz Štinjana. Izgrađena je drugoj
fazi gradnje pulskog fortifikacijskog sustava, u razdoblju između 1884. i 1886., na
6 Ibid., str. 86.
12
lokaciji gdje je 1869. izvedena bitnica s trideset merzera. Ukopana je u teren s
unutarnjim dvorištem i prostorijama, a tunelom je spojena sa puškarnicom i krovom.
Uslijed bombardiranja 7. veljače 1945. oštećena je i devastirana. Nakon 1947. do danas
je bez najmene.7 Danas je ova bitnica potpuno obrasla vegetacijom i drvećem koje
prikriva njezinu arhitektonsku vrijednost.
Potkovasta utvrda/segmentni pulski toranj San Michele (Sv. Mihovil) nalazi
se na istoimenom brdu, na 35 m/n.v., u okviru kompleksa bivše Opće bolnice i budućeg
sveučilišnog kampusa. Prilaz je iz Preradovićeve ulice. Sakralni bizantski kompleks
benediktonskog samostana i trobrodne bazilike Sv. Mihovila s grobnom kapelom Sv.
Klementa iz VI. stoljeća srušeni su 1851. zbog gradnje utvrde. U prvim turističkim
vodičima (primjerice, Kandler, 1845. ili Gareis, 1876.) može se naći podatak da je slavni
talijanski pisac Dante Alighieri, prilikom svog posjeta Istri, koju spominje i u
Božanstvenoj komediji, navodno boravio upravo u samostanu sv. Mihovila.
Od 1852. do 1854. izgrađen je dvoetažni segmentni pulski toranj promjera 30m s
unutarnjim kružnim dvorištem i prednjim tambur dvorom. Od 1896. nalazi se u okviru
civilne bolnice, da bi 1914., kao i većina starijih kružnih utvrda iz prve faze gradnje
fortifikacijskog sustava bila pretvorena u skladište i vojarnu. Od 1920.ih u vlasnišvu je
Bolnice Santorio-Santorio. Od 4. rujna 1943. kroz utvrdu je izveden ulaz u protuzračno
sklonište, koji su mogli koristiti samo bolesnici i zaposlenici Bolnice. Od 1. rujna 1945. u
utvrdu su smještene nezbrinute obitelji, a donedavno je bila skladište zapaljivih tekućina
bolnice. Neprimjereno se rabi sa srušenim prednjim tambur dvorom, obrasla u korov,
zapuštena, u lošem građevnom stanju, s neadekvatnom dogradnjom u internom
7 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 142-143.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
13
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
dvorištu. 8 U sklopu projekta ADRIFORT planirana je njezina prenamjena u
multimedijalni studentski centar u okvirima novog sveučilišnog kampusa.
1.3. Administrativne ingerencije (vlasništvo)
Prema informacijama iz pravne službe nadležnog gradskog odjela, zemljišno-
knjižni vlasnik svih štinjanskih utvrda je Grad Pula, a u tijeku su vlasnički postupci
utvrđivanja prava vlasništva, tužitelj je Republika Hrvatska:
1) Utvrda Monte Grosso – k.č. 307/1 i k.č. 307/2, obje k.o. Štinjan – nalazi
se u vlasništvu Grada Pule, u tijeku je parnični postupak između RH kao tužitelja
i Grada Pule kao tuženika vezano za utvrđenje prava vlasništva; zabilježeno
je da se nekretnine stavljaju pod preventivnu zaštitu te da imaju svojstvo
kulturnog dobra;
2) Utvrda Punta Christo – k.č. 329/3 k.o. Štinjan - nalazi se u vlasništvu Grada
Pule, u tijeku je parnični postupak između RH kao tužitelja i Grada Pule kao
tuženika vezano za utvrđenje prava vlasništva; zabilježeno je da se
nekretnine stavljaju pod preventivnu zaštitu te da imaju svojstvo kulturnog
8 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 102-104.
14
dobra, kao i da je u tijeku postupak evidentiranja i obilježavanja utvrđenog
pomorskog dobra;
3) Utvrda Munida – k.č. 280/13 k.o. Štinjan – nalazi se u vlasništvu Grada Pule, u
tijeku je parnični postupak između RH kao tužitelja i Grada Pule kao
tuženika vezano za utvrđenje prava vlasništva; zabilježeno je da se nekretnine
stavljaju pod preventivnu zaštitu te da imaju svojstvo kulturnog dobra;
4) Bitnica Zonchi – k.č.zgr. 52/1 k.o. Štinjan – nalazi se u vlasništvu Grada Pule, u
tijeku je parnični postupak između RH kao tužitelja i Grada Pule kao
tuženika vezano za utvrđenje prava vlasništva; zabilježeno je da se nekretnine
stavljaju pod preventivnu zaštitu te da imaju svojstvo kulturnog dobra;
5) Bitnica Valmaggiore – k.č. 327/5 k.o. Štinjan – nalazi se u vlasništvu RH;
zabilježeno je da se nekretnine stavljaju pod preventivnu zaštitu te da imaju
svojstvo kulturnog dobra, kao i da je u tijeku postupak evidentiranja i
obilježavanja utvrđenog pomorskog dobra;
6) Utvrda Sv. Mihovil – k.č.zgr. 1258 k.o. Pula – nalazi se u vlasništvu Opće
bolnice Pula, zabilježeno je svojstvo kulturnog dobra.
Sveučilište Jurja Dobrile, kao trenutni korisnik utvrde Sveti Mihovil, trebalo bi u procesu
objedinjavanja nekretnina koje će koristiti steći i formalno vlasništvo nad predmetnom
utvrdom.
1.4. Status (kulturna baština)
Prema informacijama nadležnog Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u
Puli i podacima iz Registra kulturnih dobara (http://www.min-
kulture.hr/default.aspx?id=31), sve su štinjanske utvrde, kao i utvrda Sv. Mihovil
zaštićene i imaju status kulturnog dobra.
U Registru kulturnih dobara Ministarstva kulture RH nalaze se sljedeći podaci o
utvrdama koje su predmet ovog elaborata:
1. Utvrda PUNTA KRISTO (Punta Christo) - oznaka dobra Z-4556; pravni status:
zaštićeno kulturno dobro; vrsta: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno; klasifikacija:
profana graditeljska baština; UNESCO zaštita: ne. Vrijeme nastanka: 1836. god. do 1883.
god. Opis dobra: Obalna utvrda Punta Kristo smještena je iznad rta poluotoka koji sa
sjevera zatvara Pulski zaljev, vjerojatno na lokaciji prijašnje crkvice. Oko 1836. izveden
je „Martello toranj“ promjera 10,4 m. God. 1857-1859. izgrađena je veća kružna utvrda
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
15
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
slična tipu „Franz I“ unutar koje je ostao integriran „Martello toranj“.God.1864-65.
izgrađena je šira kružna utvrda slična tipu „Pulski toranj“ promjera 71,5 m s četiri kofra
unutar koje je integrirana starija kružna utvrda tipa „Franz I“ s „Martello tornjem“. God.
1880-1883. utvrdi se dograđuju dva bočna krila s nasipima i rovovima čime se
transformira u veću poligonalnu utvrdu s blindiranom čeličnom kupolom i tri topničke
bitnice. Tada postaje najveća obalna blindirana moderna utvrda K.u.K. tvrđavnog
topništva.
2. i 3. Graditeljski sklop i arheološka zona utvrde Monte Grosso, topničke bitnice
Valmaggiore i merzerskih bitnica Monte Grosso i sv. Maištada – oznaka dobra Z-
4472; pravni status: zaštićeno kulturno dobro; vrsta: nepokretno kulturno dobro –
kulturno-povijesna cjelina; klasifikacija: arheološka baština. UNESCO zaštita: ne. Vrijeme
nastanka: 1836. god. do 1908. god. Opis dobra: Obalna potkovasta utvrda Monte Grosso
smještena je na lokaciji Debea Vrv ponad uvale Žunac, na mjestu prapovijesnog
gradinskog naselja. Oko 1836. izveden je „Martello toranj“ s fiksnim drvenim mostom.
God. 1852.-1856. gradi se dvoetažni segmentni „Pulski toranj“ s unutarnjim kružnim
dvorištem i prednjim tambur dvorom. Obalna kazamatirana poligonalna topnička
bitnica Valmaggiore nalazi se iznad sjeverne punte uvale Žunac. JZ od utvrde je
merzerska bitnica Monte Grosso, a SI na lokaciji porušene crkvice i prapovijesnog
gradinskog naselja je merzerska bitnica Sv. Maištada. Obje merzerske bitnice su nastale
između 1902. i 1908. Iako prvobitno nisu zamišljene kao obrambena skupina, zbog
promjena vojne tehnike to postaju.
16
4. i 5. Utvrda Munida i topnička bitnica Žunac (Zonchi) kod Štinjana; oznaka dobra – Z-
4017; pravni status: zaštićeno kulturno dobro; vrsta: nepokretno kulturno dobro –
pojedinačno; klasifikacija: profana graditeljska baština; UNESCO zaštita: ne. Vrijeme
nastanka: 1852. god. do 1854. god. Opis dobra: Utvrda Munida smještena je na vrhu
ponad Mulimenta na 52 m n/v. Građena je 1852.-1854. kao kružna utvrda promjera 34
m tipa „pulski toranj“s internim dvorištem i prednjim tambur dvorom. Zidana je
tradicionalnom tehnikom gradnje s vanjskim stijenkama od većih kamenih blokova i
zapunom od vapnenog morta. Obalna topnička bitnica Žunac (Zonchi) smještena je na J
rtu uvale Žunac na 11,66 m/n.v. Izgrađena je prije 1820. kao odvojena otvorena
zemljana bitnica, s izlomljenim kamenim potp. zidovima i parapetima, barutanom i
stražarnicom. Cisterna i nova obrambena stražarnica povezana s novom barutanom
izlomljenim zidom s puškarnicama dodana 1932. Oštećena je u bombardiranju 1945.
6. Utvrda Sv. Mihovil; oznaka dobra Z-4020; pravni status: zaštićeno kulturno dobro;
vrsta: nepokretno kulturno dobro – pojedinačno; klasifikacija: profana graditeljska
baština; UNESCO zaštita: ne. Opis dobra: Potkovasta utvrda sv. Mihovil (San Michele)
smještena je na istoimenom brežuljku na 35 m n/v. U izvorima se na ovom prostoru
spominje postojanje kompleksa benediktinskog samostana s trobrodnom bazilikom sv.
Mihovila i grobnom kapelom sv. Klementa. Radi gradnje utvrde te sakralne građevine
srušene su 1851.g. Od 1852-54.g. gradi se dvoetažni segmentni „Pulski toranj“ promjera
30 m s unutarnjim kružnim dvorištem i prednjim tambur dvorom. Od 1896. g. do danas
nalazi se na području Civilne bolnice. Unutar međa kulturnog dobra nalazi se i zgrada
praonice, sagrađena vjerojatno 1938-1940.g., prema projektu ing. Alberta Turine.
Jednostavnog je modernističkog oblikovanja i visoke graditeljske vrijednosti.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
17
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Utvrda Punta Kristo djelomično je obrađena Konzervatorskom podlogom koja sa
sustavom mjera zaštite obuhvaćenih kulturnih dobara čini sastavni dio Generalnog
urbanističkog plana Grada Pule. Utvrda je uvrštena u kategoriju “1“ zaštite koju čine
građevine ili sklopovi građevina izuzetne spomeničke vrijednosti šireg regionalnog i
državnog značaja, koje se moraju apsolutno očuvati i obnoviti metodama znanstvene
obrade i konzervatorskih načela, a na kojima je dozvoljeno rušenje samo neadekvatnih
suvremenih dodataka građevini. Za potrebe izrade GUP-a, izrađena je Konzervatorska
podloga odgovarajućeg mjerila, a smjernice za zaštitu područja predmetne podloge,
ugrađene su u odredbe za provođenje GUP-a. 9 Detaljna konzervatorska podloga je, osim
za područje Štinjana, izrađena i za kompleks bolnice i sveučilišnog kampusa.
1.5. Pregled fizičkih karakteristika
Fortifikacije obuhvaćene projektom ADRIFORT predstavljaju dobar uzorak
specifičnosti lokalne fortifikacijske arhitekture, ključne faze razvoja pulskog
fortifikacijskog sustava i ujedno specifičan tip gradnje utvrda prvog prstena obrane
ratne luke i arsenala.
Tako, primjerice, obalna topnička baterija Val di Zonchi, najstarija od štinjanskih
fortifikacija, pripada prvim pulskim utvrđenjima poljskog tipa, građenima već u
dvadesetim godinama 19. stoljeća: niskim, ukopanim fortifikacijama koje su na strateški
značajnim točkama kontrolirale ulaze u pulski zaljev: od obalne utvrde Marie Louise,
artiljerijske baterije na otoku sv. Petra i poljske utvrde Maksimilijan do same obalne
topničke baterije u uvali Žunac na suprotnoj, sjevernoj strani pulske luke.
Za pulsko područje karakteristične kružne/segmentne utvrde 19. stoljeća,
podignute između 1832. i 1866. godine, možemo svrstati u četiri važne skupine: prva tri
švedska, odnosno tornjevi Franz I., zatim Martello tornjevi, pulski tornjevi i pulski
segmentni/potkovasti tornjevi. U navedenom je razdoblju podignuto čak dvadeset
kružnih/segmentnih tornjeva na petnaest obrambenih lokacija. Između 1832. i 1859.
podignuta su i tri topnička tornja Franz I: radi se o tzv. Švedskim tornjevima (prve
pulske kružne utvrde svrstavaju se u istu tipološku skupinu s kasnije izvedenim
veronskima, a slijedom toga i sa stotinu godina ranije ostvarenim obalnim kružnim
tornjevima u Švedskoj), uvjetno tipološki nazvanima po caru Franji I., jer je jedan od njih
9 Belić Raunić, B., Maren, K.: Utvrda Punta Kristo, Konzervatorski elaborat, Pula, srpanj 2014.
18
pod njegovim imenom do danas sačuvan na otoku Sv. Andrije: prvi je na Maxu (koji je
1960.-ih zdrobljen u tvornici cementa), drugi na otoku Sv. Andrije (do danas sačuvan, ali
u lošem stanju) u pulskoj luci, a treći je iz 1859., integriran u četvrtu i petu fazu razvitka
obalne utvrde Punta Christo.10
U tridesetim godinama 19. stoljeća u gradnji pulskih utvrda pojavljuju se tzv.
Martello tornjevi: jednostavne okrugle građevine promjera oko 10 metara, s otvorima za
topove na prvom katu, nastale po modelu sličnih engleskih topničkih tornjeva iz 1778.,
obalnih fortifikacija čiji je izvor u francuskim protugusarskim utvrdama. Ovaj tip, tipičan
za ranu fazu gradnje pulskih fortifikacija, skladno je inkorporiran u kasnije faze
izgradnje utvrda Punta Christo i Monte Grosso. Svi su ti tornjevi kasnije uklopljeni u
modernije utvrde, a danas najbolje sačuvan i uklopljen u kasnije izgrađene zidine veće
polukružne utvrde čini Martello toranj na Monte Grossu.
Nakon što je 1850. godine odlučeno da će glavna vojna baza Austro-Ugarske
Monarhije biti upravo u Puli, obrambeni sustav pulskog zaljeva počeo se širiti i
nadopunjavati izgradnjom stalnih utvrda i baterija u svim smjerovima, međusobno
udaljenih ne više od 1,5 km. Tipične utvrde te faze bile su kružnog ili polukružnog oblika
s atrijem u sredini te dubokim jarkom, pokretnim mostom i nasipom bočno i ispred njih.
Prve kružne utvrde tipa “Pulski toranj”, promjera 30-45 metara izgrađene su u razdoblju
od 1852. do 1856. godine na lokacijama Monsival (Fort Bourgignon), Muzil, San Giorgio
(Sv. Juraj), Munide i Cassoni Vecchi, a prvi potkovasti (polukružni) tornjevi tipa “Pulski
segmentni toranj” na lokaciji Monte Zaro, Monvidal i San Michele (Sv. Mihovil), te najveći
segmentni toranj promjera 45 metara, oko Martello tornja na Monte Grossu. 11
Utvrde obuhvaćene projektom ADRIFORT zorno predstavljaju, dakle, ključne faze
razvoja pulskog fortifikacijskog sustava i lokalno specifičan tip gradnje utvrda prvog
prstena obrane ratne luke, koje su bile raspoređene po okolnim brežuljcima na
udaljenostima koje su omogućavale vizualne kontakte i nadzor međuprostora vatrom.
Martello toranj na Punta Christo integriran je 1859. godine u veću kružnu utvrdu
Franz I., promjera 25,5, metara, a 1865. u širu kružnu utvrdu promjera 71,50 metara.
Zbog brzog razvoja artiljerije, faza kružnih i polukružnih utvrda ubrzo zastarijeva pa se
postojeće utvrde rekonstruiraju, a grade se i nove, suvremenije. Osamdesetih godina 19.
stoljeća gradi se drugi prsten fortifikacijskih objekata, a linija obrane premješta se na
10 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 35. 11 Belić Raunić, Barbara (prir.): Fortifikacijski sustav Pule, Grad Pula, Pula, 2011.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
19
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
veću udaljenost od središta grada, kako bi se zbog većeg dometa vatrenog oružja
onemogućilo bombardiranje civilnih i vojnih ciljeva, prije svega pulske luke i Arsenala.
Utvrde i baterije ove faze su poligonalnih oblika, sa šiljastim dijelom okrenutim u smjeru
očekivanog dolaska napadača. Izumom brizantne granate, obalne se fortifikacije
opskrbljuju oklopljenim topovima usmjerenima prema moru, koji se skrivaju u
blindirane čelične kupole s hidrauličkim okretanjem.
Uz izgradnju novih suvremenih poligonalnih utvrda i topničkih baterija u širem
krugu oko grada i zaljeva između 1880. i 1895., modernizirale su se obalne utvrde i
baterije. Tako je 1895. dograđen i preuređen u poligonalnu obalnu utvrdu i kružni toranj
na Punta Christo, koji sa svojima trima topničkim baterijama postaje najsnažnijom
obalnom utvrdom fortifikacijskog topništva Austro-Ugarske Monarhije.
Pored utvrda, u Puli i okolici bio je izgrađen i velik broj utvrđenih baterija.
Otvorene merzerske baterije, poput baterije Monte Grosso bile su jednostavnije građene,
s platformama za smještaj oružja, barutanama i objektima za smještaj vojske, kao
svojevrsna dopuna starijim utvrdama, koje su već izgubile natjecanje s artiljerijom.
20
Tijekom Prvog svjetskog rata sva su tri sustava obrane (odvojene utvrde, skupine
utvrda i utvrđene crte bojišnice) ujedinjena u jedinstvenu Utvrdu Pula (Festung Pola),
koja je 1917. zauzimalo područje na prostoru od Limskog do Raškog kanala i do
Premanturske punte, s miniranim akvatorijem, četiri zrakoplovne luke (otok Kozada, Sv.
Katarina, Puntižela i Valbandon) i skupinom utvrda na Malom Lošinju. U tom
obrambenom trokutu 1915. godine, službovalo je 42.500 časnika i vojnika.
Nasuprot očekivanjima, velikim bitkama na prostoru Austro-Ugarske Monarhije
nikada nije slijedila ratna operacija u Puli, osim pokušaja prodora francuske podmornice
Curie u pulsku luku 23. prosinca 1914. godine, koja je tom prilIkom i potopljena.
Vjerojatno je čitav sistem obrane, po špijunskim informacijama sigurno poznat
talijanskoj vojsci, odvraćao napad. Možemo reći da su pulske fortifikacije već svojim
izgledom odvraćale napadače i time efikasno štitile luku i grad pred napadom.
U Drugom svjetskom ratu dio utvrda je oštećen. Između 9. siječnja 1944. i 6.
svibnja 1945. Pomorska tvrđava Pula pogođena je savezničkim bombardiranjima
dvadeset i tri puta. Glavni su ciljevi bili arsenal i brodogradilište, vojne zone na sjeveru
luke, od Vallelunge do Punte Kristo, te Musil, Stoja i luka na Velom Brionu. Tada su
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
21
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
oštećene i danas napuštena utvrda i merzerska bitnica Monte Grosso, topnička bitnica
Zonchi i Valmaggiore, kao i utvrde na Stoji.12
Poslije Drugog svjetskoga rata i kratke anglo-američke uprave, u Pulu dolazi
jugoslavenska vojska, koja je dio utvrda koristila za skladišta, dok objekte koji ne
odgovaraju novim potrebama napušta. Time su ovi povijesni ali i tehničko-tehnološki
spomenici prepušteni vegetaciji i devastaciji. S druge strane, vojna je namjena ostvarila
svojevrsnu “konzervatorsku” funkciju, tako da se ti objekti i zemljište na taj način dugi niz
godina čuvaju, u relativno dobrom stanju, sve do odlaska vojske 1991. godine. Od tada,
većina fortifikacijskih objekata postepeno se napušta, pa su oni sve pristupačniji javnosti,
napušteni i nečuvani, izloženi svim vrstama devastacija i uništenja.
1.6. Povijesna i kulturna važnost
Povijesna i kulturna važnost adekvatne valorizacije pulskih utvrda proizlazi iz
činjenice što taj, u mediteranskim i srednjeeuropskim okvirima jedinstveni fortikacijski
kulturni krajolik predstavlja važno razdoblje razvoja i urbanizacije moderne Pule, nakon
što je izabrana za glavnu austrijsku ratnu luku te ujedno zorno svjedoči o multikulturnoj
povijesti Pule i Istre i vrijednostima zajedničkog europskog nasljeđa. Vrijednosti lokalne
baštine promatramo pritom kao jedinstvene i ograničene strukture koje se namjerava
očuvati, zaštiti, sabrati i prenijeti budućim naraštajima.13 Urbani identitet moderne Pule
bio je puno stoljeće i pol definiran vojnom funkcijom, a nakon demilitarizacije potrebno
je osmisliti novu civilnu namjenu bivšim vojnim kompleksima, čime će se ujedno
kvalitetno redefinirati identitet i imidž grada.
Kulturna, simbolička i povijesna vrijednost dio su pojma kulturnog nasljeđa bez
kojih ono ne postoji. Memorijalne i simboličke vrijednosti odražavaju značenje
kulturnog dobra za one koji pomoću njega stvaraju identitet ili su s njim emotivno
povezani te ovise o sadašnjim percepcijama mjesta kao genius loci. Kulturni značaj svake
vrste kulturnog dobra – povijesne građevine, grada ili krajolika sadržan je u njegovom
prostornom ustroju, materijalnoj građi, građevinama i oblikovanju, smještaju i okolini,
funkciji i sadržajima, duhovnim povezanostima i značenjima. Ocjena kulturnog značaja
izravno je povezana s načinom budućeg djelovanja i ima presudni utjecaj na postupke i 12 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna I, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 161. 13 Vidi Ashworth, G., Howard, P.: European Heritage, Planning and Management. Cromwell Press, Wilthshire,
1999. i Ashworth, G., Graham, B., Tunbridge, J.: Pluralising Pasts: Heritage, Identity and Place in
Multicultural Societies, Plutopress, London, 2007.
22
programe održavanja i razvitka. Stupanj kulturnog značaja baštine glavni je čimbenik za
oblikovanje mjera zaštite i pristup njegovu budućem razvoju. Bez ocjene kulturnog
značaja i prepoznavanja suštinskih elemenata i svojstava, neprimjerenim bi postupcima
vrijednosti kulturnog dobra mogle biti oštećene ili nepovratno izgubljene.
Današnji, međunarodni sustav vrednovanja kulturne baštine uključuje nekoliko
grupa vrijednosti: svojstvene ili intrinzične vrijednosti koje ovise o građi i svojstvima
kulturnog dobra, te pridružene – subjektivne, društvene i gospodarske vrijednosti.U
intrinzične vrijednosti ubraja se evidentna, fizička vrijednost koja se odnosi na
materijalne sastavnice i dokaze djelovanja zajednice u prošlosti kojima je oblikovana
pojavnost kulturnog dobra. Povijesna vrijednost odnosi se na način prema kojem je
sadašnje stanje kulturnog dobra moguće povezati s prošlosti. Može biti ilustrativna,
asocijativna, povezana sa znamenitim osobama ili događajima. Povijesna vrijednost ovisi
o stupnju građe očuvane do danas. Vrijednost oblikovanja i estetskih kvaliteta koje
proizlaze iz oblikovanja zgrada, struktura ili kulturnog krajolika u cjelini obuhvaća
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
23
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
kompoziciju (oblike, proporcije, siluete, volumen, poglede i vizure, itd.) materijale,
detalje i vrsnoću izrade. Estetsko oblikovna vrijednost uglavnom se odnosi na vizualne i
fizičke aspekte kulturnog dobra i smatra se među najvažnijima za prepoznavanje
vrijednosti baštine.14
U 105 godina austrijske vladavine prostorni razvitak grada Pule bio je uvjetovan
smještajem građevina obrambenog sustava. Gradnjom različitih utvrda i topničkih
bitnica proizvedena je osobita fortifikacijska arhitektura, koja slijedi tehničke inovacije i
logiku ratnih vještina, arhitektura oblikovana na tradiciji renesanse i baroka, na
znanjima talijanskih vojnih arhitekata promicanim širom Europe već od XV. stoljeća te
djelovanjem stare, autentične habsburške škole gradnje fortifikacija. Nastala je tako
arhitektura čiste geometrije, koja postaje najviši domet arhitektonske forme. Pulske
habsburške fortifikacije pripadaju povijesti i kulturi grada, proizvod su umijeća građenja
u XIX. stoljeću, s imanentnim umjetničkim vrijednostima. Danas je to vrhunsko hrvatsko
graditeljsko naslijeđe europskog značaja.15
Obilježavanje stote obljetnice Prvog svjetskog rata prilika je za promišljanje o
zajedničkoj povijesti, nasljeđu i vrijednostima koje dijelimo s ostalim europskim
narodima. Smještena u graničnoj zoni intenzivnih kulturnih dodira, razmjena i migracija,
nakon što je 1850. izabrana za glavnu austrijsku ratnu luku i pomorsku bazu, Pula je s
južnoistarskim priobaljem prošla nagli proces urbanizacije i modernizacije koji je jedan
14 Dumbović Bilušić Biserka, Kulturna baština u Hrvatskoj pred novim izazovima, časopis Kvartal, br. X-1/2-
2013, str. 6-11; http://www.ipu.hr/uploads/documents/2212.pdf . 15 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 8-9.
24
od najstarijih europskih gradova u samo 65 godina pretvorio od stoljećima zapuštene
malarične provincije u multikulturnu europsku metropolu. O tom dinamičnom procesu,
naglo prekinutom izbijanjem Prvog svjetskog rata (i detaljno dokumentiranom u
monografiji Puna je Pula Mije Mirkovića/Mate Balote16), svjedoči i relativno dobro
očuvana vojna arhitektura i fortifikacijska baština, jedinstvena u širem mediteranskom i
europskom kontekstu, koja danas čini posebnu kategoriju kulturnog krajolika iznimne
vrijednosti.
Prošlogodišnjim pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji otvorile su se nove
mogućnosti valorizacije vrijedne fortifikacijske baštine u okviru europskih projekata
prekogranične suradnje i raznih kulturno-turističkih inicijativa koje nekadašnju
arhitekturu rata pretvaraju u prostore promicanja civilnih inicijativa, kulturne suradnje,
mira i interkulturnog dijaloga. Radi se definitivno o važnom segmentu zajedničke
europske baštine, koja ujedno ima važnu ulogu u naglašavanju lokalnih specifičnosti,
kreiranju identiteta i brendiranju, poticanju socijalne inkluzije i kohezije, ali i razvoju
baštinskog turizma koji kroz kreativnu interpretaciju povijesti i urbanu regeneraciju
može znatno doprinijeti blagostanju lokalnog stanovništva, povećanju zaposlenosti i
održivom razvoju.17
Istraživanja ključnih elemenata urbanog identiteta Pule, provedena proteklih
godina na Interdisciplinarnom studiju Kultura i turizam, ukazala su na velik potencijal
korištenja vrijedne europske i svjetske kulturne baštine i zajedničke multikulturne
prošlosti u lokalnom i regionalnom održivom razvoju. Lokalno stanovništvo, posjetitelji i
stručnjaci slažu se da Pulu, osim burne prošlosti i povijesnih diskontinuiteta koji su
rezultirali karakterističnom multikulturalnošću i različitim kulturama sjećanja, čini
posebnom upravo jedinstvena urbana matrica i velika koncentracija spomenika iz
antičkog, venecijanskog i austrijskog razdoblja, za koje međutim još uvijek nisu
pronađeni optimalni modeli zaštite i održivog korištenja. Osim zapuštene starogradske
jezgre, infrastrukturnih i prometnih problema, kao ključan problem prepoznato je
neadekvatno upravljanje i vrednovanje kulturne baštine iz austrijskog perioda, te
nepostojanje strateškog promišljanja urbanog razvoja koje bi uključilo i valorizaciju
fortifikacijske arhitekture njenom primjerenom upotrebom za kulturne, znanstvene i
16 Balota, Mate: Puna je Pula, Amforapress, Pula, 2006. 17Vidi McKercher, B., Hilary du Cros, H.: Cultural Tourism. The Partnership Between Tourism and Cultural
Heritage Management, Routledge, New York, London, 2009. i Strategija zaštite, očuvanja i održivog
gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015., Ministarstvo kulture
RH, Zagreb, 2011.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
25
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
turističke namjene. Sustavno obrazovanje i razvoj svijesti o vrijednosti kulturne baštine
zasigurno bi doprinijeli i njenom kvalitetnijem vrednovanju, što bi u konačnici moglo
rezultirati i uvrštenjem na UNESCO-vu listu kulturne baštine ne samo antičkog, već i
austrijskog razdoblja, koja to zbog svoje jedinstvenosti i univerzalne vrijednosti
nedvojbeno zaslužuje.18
Osim univerzalnog značenja vrednovanja zajedničke baštine i kulturnog sjećanja
europskih naroda, pulske fortifikacije imaju i važnost jedinstvenog arhitektonskog
spomeničkog sustava, odnosno kulturnog krajolika. Utvrde obuhvaćene projektom
ADRIFORT posebno su zanimljive jer svjedoče o važnim fazama razvoja pulskog
fortifikacijskog sustava u širem europskom kontekstu i tipološkim specifičnostima
lokalnih utvrda te o ključnom periodu urbanizacije moderne Pule i Istre.
1.7. Integracija pulskih utvrda u širu zajednicu (mikro i makro okruženje)
Pulske su fortifikacije, kao specifičan vid arhitektonskog nasljeđa, dugo bile dio
zatvorenih vojnih zona i zbog toga nepristupačne javnosti, zbog čega često nisu ni bile
doživljavane kao vrijedna baština. Nakon odlaska vojske i demilitarizacije pulskog
područja, ta je arhitektura, jedinstvena u širem europskom kontekstu, bila nažalost
prepuštena raznim oblicima devastacije i, osim u rijetkim pozitivnim primjerima
valorizacije i brige, najčešće od strane lokalnih entuzijasta i civilnih udruga, nije
adekvatno integrirana u širu zajednicu, odnosno u mikro i makro okruženje.
Iako u širem europskom kontekstu nalazimo brojne primjere dobre prakse u
valorizaciji utvrda i njihovoj integraciji u svakodnevni život i održivi razvoj lokalne
zajednice (od muzeja, kulturnih, kongresnih i znanstveno-istraživačkih centara, preko
stambenih i objekata za potrebe lokalne zajednice do ugostiteljskih objekata, vinoteka,
hostela i hotela te objekata mješovite rekreacijsko-kulturno-turističke namjene), na
pulskom području vrlo je malo adekvatno valoriziranih fortifikacija.
Među njima svakako treba spomenuti obalnu blindiranu poligonalnu utvrdu
Verudella koja je još 1970-ih korištena u ugostiteljske svrhe, no 1980-ih nažalost postaje
odlagalište i spalionica smeća. 19 Prvenstveno zahvaljujući entuzijazmu grupice
stručnjaka, utvrda je 2002. pretvorena u akvarij i centar za spašavanje morskih kornjača.
18 Vidi Robinson, M., Picard, D.: Tourism, Culture and Sustainable Development, UNESCO, Paris, 2006.
19 Krizmanić, Attilio: Pulska kruna II, Čakavski sabor, Pula, 2008., str. 116-118.
26
Slična utvrda u autokampu Stoja20, koju je na korištenje od Grada Pule dobio
“Arenaturist” i koja se također dugo koristila kao disco-klub, trenutno je u žalosnom
stanju i propada zarasla u vegetaciju. Novu je, izuzetno atraktivnu kulturnu funkciju
dobila poligonalna blindirana obalna utvrda Brioni Minor na Malom Brijunu21, koja je
postala jedinstvena pozornica pod zvjezdanim nebom za predstave međunarodnog
kazališnog projekta Ulysses. Fort Bourgignon, na vrlo atraktivnoj poziciji u turističkoj
zoni na Zlatnim stijenama, nakon desetljeća korištenja za glazbene festivale, gradske su
vlasti prepustile na korištenje Arheološkom muzeju.
Utvrda Sv. Juraj, tipičan i odlično očuvani Pulski toranj u neposrednoj blizini
gradskog groblja, bila je predviđena za sjedište Restauratorskog zavoda, no od tog se
projekta odustalo, navodno zbog visokih troškova preuređenja. Vrlo sličan pulski toranj
– blizanac utvrde Sv. Juraj, utvrda Casoni Vecchi, prepuštena je na korištenje lokalnoj
zajednici, odnosno udrugama mladih koji ju koriste kao prostor za druženje, rock
koncerte, razne programe mjesnog odbora i druge korisne civilne inicijative (zanimljivo
je da još od 1976. postoji i idejno rješenje te studija uporabe ove utvrde za srednju
20 Ibid., str. 110. 21 Ibid., str. 168.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
27
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
glazbenu školu22). Pulski toranj na Monvidalu neadekvatno se koristi, kao i jedna od
najstarijih pulskih utvrda na otočiću Sv. Andrija u pulskoj luci23, koja danas služi kao
zapušteno odlagalište za brodske limove. S druge strane, utvrda Punta Christo, koju su
dugo održavali lokalni entuzijasti, postala je stjecište popularnih ljetnih festivala.
Lokalne udruge i entuzijasti brinu se i održavaju utvrdu Turtijan24 u vanjskom
obrambenom prstenu pulskih fortifikacija, udruga za zaštitu životinja Snoopy koristi
prostor utvrde Pomer25 u neposrednoj blizini odlagališta otpada na Kaštijunu kao
sklonište za napuštene kućne ljubimce, dok za utvrdu San Daniele26 na rubu park-šume
Šijana i u neposrednoj blizini najstarijeg prapovijesnog nalazišta u Hrvatskoj (špilje
Šandalja) postoji zajednički interes korištenja za edukacijsko-muzejsko-rekreacijski
centar institucije za zaštitu prirode Natura Histrica i Arheološkog muzeja Istre.
Kao glavna prepreka adekvatnom korištenju često se navodio problem vlasništva,
no osim toga, provedena istraživanje i analize ukazuju na nepostojanje adekvatnog
modela upravljanja i korištenja, te se kao mogući model održivog upravljanja predlaže
osnivanje gradskog poduzeća za upravljanje fortifikacijama, koji bi, po uzoru na
europske modele dobre prakse, taj važan posao obavljao u koordinaciji s civilnim
22 Ibid., str. 90. 23 Ibid., str. 24. 24 Ibid. Str. 128. 25 Ibid., str. 130. 26 Ibid., str. 124.
28
društvom, odnosno udrugom građana koja bi se brinula za kulturnu baštinu grada.
Također, korisno bi bilo primijeniti postojeće modele privatno-javnog partnerstva,
uspješnih poduzetničkih inicijativa i akcija udruga entuzijasta, kao i iskustva sličnih
europskih projekata umrežavanja i valorizacije vrijedne fortifikacijske baštine (ATFORT,
HerMan, Forte Cultura, Fortius, itd.). Održivo upravljanje fortifikacijama pretpostavlja i
rješavanje postojećih infrastrukturnih problema (priključak struje, vode itd.) i složene
postupke rekonstrukcije i adaptacije (za koje također postoje kvalitetni europski modeli
dobre prakse), koji bi riješili problem hidro i toplinske izolacije kao preduvjet bilo
kakvom korištenju.
Razvoj modela održivog upravljanja pulskim fortifikacijama svakako bi trebao
uključiti unapređenje znanja o kulturnoj baštini kroz sustavno dokumentiranje i
istraživanje, veću učinkovitost zaštite, bolje ugrađivanje kulturne baštine u svakodnevni
život i kreativne aktivnosti lokalnog staovništva te u gospodarsko i društveno okruženje,
kao i njihovu veću dostupnost javnosti. Ovisno o stupnju očuvanosti, obnovi utvrda i
njihovoj kvalitetnijoj integraciji u lokalnu zajednicu se, prema mišljenju stručnjaka,
može pristupiti na dva načina: dok je lošije očuvane utvrde moguće sanirati isključivo
metodom konzervacije očuvanih struktura, odnosno zadržavanjem ruševnog stanja uz
konsolidaciju postojećih zidanih struktura, bolje sačuvanim utvrdama, u skupinu kojih
pripada i ona štinjanska, potrebno je pristupiti integralnom obnovom, odnosno
rekonstrukcijskim i adaptacijskim zahvatima. Na taj se način na utvrdama
rekonstruiraju svi čitljivi urušeni konstruktivni elementi. Naravno, kako se radi o
zaštićenim spomenicima kulture njihovo korištenje mora biti uskladeno s povijesnim
aspektom objekata što nosi i odredena ograničenja s obzirom na njihovu povijesnu i
arhitektonsku vrijednost.27
Učeći od europskih primjera dobre prakse (fortifikacijski kompleks u bivšoj
vojnoj Suomenlinna u helsinškoj luci, Pomorski muzej hidroaviona u Tallinu, tvrđava
Spandau u Berlinu, fortifikacijski sustav u Krakowu itd.) valja ponajprije istaknuti razlog
i svrhu zaštite i očuvanja kulturnih dobara, odnosno njihovu kulturnu i povijesnu
vrijednost: pošto pulski kompleks utvrda, kao i sva kulturna dobra, simbolički
predstavlja ključne vrijednosti lokalne multikulturne povijesti i zajedničkog europskog
identiteta, želimo ga očuvati u neokrnjenom i izvornom stanju kao našu vezu s
prošlošću, kako bi mogli njegove vrijednosti prenositi i budućim naraštajima,
27 Drempetić, Jadranka: Utvrda Monte Grosso, Konzervatorska podloga, Pula, 2014., str. 3.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
29
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
uvažavajući pri tom društvene, etičke i pravne razloge uspostavljanja uvjeta da kulturna
dobra prema svojoj namjeni i značenju služe potrebama pojedinca i općem interesu.28
Stoga bi sustav zaštite trebao osigurati stvaranje što je moguće povoljnijih uvjeta za
opstanak kulturnih dobara, dok bi održivo gospodarenje moralo sadržavati i poduzimati
mjere redovitog održavanja sprječavajući svaku radnju kojom bi izravno ili neizravno
moglo doći do ugrožavanja spomeničkih svojstava kulturnog dobra, njegova povijesnog
identiteta i integriteta.29
Među glavnim glavnih komponentama upravljanja kulturnom baštinom trebala bi
biti izgradnja i podizanje javne svijesti pojedinaca i zajednice o važnosti kulturne baštine
i održivom korištenju kulturne baštine. Vidljivost kulturne baštine može se poboljšati
promotivnim aktivnostima, te se u tom smislu predlaže:
- Poticati i jačati medijsku i drugu promidžbu održivog korištenja kulturne baštine;
- Poticati osmišljavanje i dizajniranje zabavnih i medijskih i drugih kampanja o zaštiti i
očuvanju te korištenju kulturne baštine;
- Jačati zagovaranje održivog korištenja kulturne baštine u javnosti (lobiranje);
- Povećati i proširiti mjere regionalnih i lokalnih zajednica te civilnog društva u
promociji i predstavljanju održivog korištenja kulturne baštine30.
Pravilna afirmacija i revitalizacija fortifikacija donosi niz prednosti, od kojih je
najvažnija očuvanje uz adekvatno održavanje, prezentaciju i korištenje. Prenamjenom
austrijskih fortifikacija, uz očuvanje svih bitnih obilježja, naglašava se njihova slojevitost
i fleksibilnost tako da nekadašnja obrambena funkcija ostaje zapisana u strukturi, a
importirane funkcije omogućavaju novu dinamičnost korištenja. Pritom fortifikacije
treba promatrati kroz cjelinu austrijske Pomorske tvrđave Pula, uzimajući u obzir
namjene i sadržaje u okruženju samih fortifikacija, kao i prirodne i arhitektonske
posebnosti svake pojedine fortifikacije s ciljem nadopunjavanja prirodnih, povijesnih i
kulturnih vrijednosti te turističke ponude.31
Kao aspekt moguće prenamjene u prvoj fazi predlaže se svakako povezivanje svih
spomenutih utvrda biciklističkim i pješačkim stazama zbog njihove teritorijalne blizine,
28 Antolović, J., Očuvajmo kulturnu baštinu: vodič za pripremu i provedbu projekata očuvanja kulturnih dobara,
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Zagreb, 2006. str. 17. 29 Ibid, str. 44 30 Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za
razdoblje 2011.-2015., Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 2011., str. 67 31 Krizmanić, A., Pulska kruna. Pomorska tvrđava Pula. Fortifikacijska arhitektura austrijskog razdoblja,
Čakavski sabor, Istra kroz stoljeća, Žminj, 2009.
30
te mogućnosti pristupa. Takve staze valja, prije svega, očistiti i urediti, odnosno opremiti
jasnim putokazima i klupicama za odmor kako bi mogle postati dio svakodnevnice
lokalnog stanovništva, ali i turističkih obilazaka.
Tijekom radionica ljetne škole Adrifort i istraživanja studenata u okviru kolegija
na Interdisciplinarnom studiju Kultura i turizam, u štinjanskom kompleksu utvrda
prepoznat je potencijal stvaranja međusobno povezanih edukativno-rekreacijskih
sadržaja u svojevrsnom kulturno-turističkom parku, koji bi uključio planirani
edukacijsko-informativni centar u utvrdi Punta Christo te kombinaciju rekreativnih,
didaktičnih, muzejsko-galerijskih, ugostiteljskih i turističkih (smještajnih) sadržaja u
ostalim utvrdama, međusobno povezanih šetnicama i biciklističkim stazama. Utvrda
Monte Grosso, iako razmjerno oštećena, zbog sačuvanih arhitektonskih elemenata
(Martello toranj) mogla bi postati važan didaktično-izložbeni punkt, čiji bi se sadržaji
kombinirali s galerijsko-edukacijskom i eventualno smještajnom funkcijom (hostel)
topničke bitnice Valmaggiore i rekreativnom namjenom kružne utvrde Munide, te
obalne topničke bitnice Zonchi kao potencijalnog kongresnog centra s mogućim
smještajno-ugostiteljskim jedinicama..
Kako je utvrda Punta Christo već prepoznata kao okupljalište mladih, osim
kulturno-turističke funkcije u ljetnim mjesecima, mogla bi imati i edukativno-socijalnu
prenamjenu, koja podrazumijeva različite kulturno-obrazovne sadržaje i aktivnosti
udruga civilnog društva. Edukacijsko-informacijski centar multimedijalnom bi
muzejskom prezentacijom pripovijedao povijest svih pulskih i okolnih utvrda, što bi se
moglo dopuniti interaktivnim kreativnim radionicama tijekom zimskih mjeseci. Centar
bi na taj način mlade potaknuo na kreativno izražavanje kroz volonterski rad i učenje
kroz druženje, aktivni angažman u civilnom društvu, zajedničko djelovanje u promociji
grada te razvijanje profesionalnih vještina.
Za budući studentski multimedijalni centar u utvrdi Sv. Mihovil studenti su
predložili kombiniranu kulturno-edukativnu i zabavnu namjenu, koja uključuje
promocije, razna predavanja, prezentacije, filmske projekcije, koncerte, plesne večeri,
tematske izložbe, student partije, te dodatne pogodnosti koje bi studentima olakšale
studiranje, kao što su brz i besplatan internet, prostor za društvene igre, fotokopiraonicu
i papirnicu. Prostor bi ujedno služio i za edukaciju lokalnog stanovništva o povijesti i
važnosti pulskih utvrda.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
31
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
2. Kulturni turizam Pule i Istre
Suvremeni turistički trendovi i promjene u turističkim kretanjima odraz su
promjena u aspektima razmišljanja, promjene potreba ljudi-potrošača-konzumenata
odnosno turista (dalje u tekstu: turist), promjene životnog stila. U srži istih promjene su
socio-demografskih karakteristika. Odavno se već govori o prijelazu između modela
turizma 4S (sunce – more – seks – pijesak) na 6E (bijeg – obrazovanje – ekologija –
zabava – uzbuđenje – iskustvo) u kombinaciji sa 4M (umjereni rast – multidiverzifikacija
– multitasking – mobilna tehnologija). Turisti postaju sve zahtjevniji, žele
personaliziranu uslugu, žele samostalno kreirati proizvod u kojemu će uživati,
pronicljivi su, hedonist su, obrazovani su, traže pravo iskustvo (ne žele lažne turističke
pakete) i potpunost doživljaja. Žele pobjeći od svakodnevice, konzumirati proizvode koji
im nude istovremeno zabavu i uzbuđenje, a pored svega postaju iznimno osjetljivi na
kvalitetu okoliša, brinu o ekološkom otisku koji ostavljaju prilikom svog boravka u
destinaciji pa su i skloni plaćanju skuplje cijene za boravak u ekološkoj destinaciji, eko
hotelu, hotelu koji posluje na društveno odgovoran način. Aktivno se uključuju u život
lokalne sredine u kojoj borave, pa žele “okusiti” tradiciju, životni stil, doživjeti tu sredinu
u potpunosti, upoznati se sa vrijednostima koje se u toj sredini njeguju. Suvremeni
turisti žele doprinijeti i razvoju sredine koju posjećuju da li u vidu doprinosa kroz svoju
ekspertizu ili pak nekakvom drugom vrstom volontiranja – radi se o pomicanju granica
značaj pojedine vrste doprinosa. Trend je tzv. voluntourism. Njima postaje važan njihov
doprinos koliko god velik ili malen on bio. Suvremeni je trend putovanje sa svrhom i
geoturizam tako da suvremeni turist tendira građenju bliskog odnosa sa domaćinima,
lokalnom zajednicom. Materijalna i nematerijalna baština kojom određena destinacija
obiluje zasigurno im olakšava proces donošenje odluke o putovanju jer ih dodatno
motivira, tj, privlači ih zbog svoje specifičnosti. No, ona sama po sebi nije dovoljna u
smislu proizvoda. Ipak danas turist mora imati razlog da posjeti baš tu određenu
destinaciju i uživa u njenoj prirodnoj i kulturnoj atrakcijskoj osnovi. Odgovor na to jest
različitost oblika komplementarne turističke ponude koja takvo iskustvo garantira uz
omogućavanje snažnije povezanosti turista sa domaćinima. Pitanje je to međuljudskih
odnosa, no ljudi su društvena bića, tako da i taj aspekt promjene zahtjeva turističke
potražnje nimalo ne čudi.
32
Odmor na suncu i moru oduvijek je bio glavni motiv putovanja, te se primat ove vrste
proizvoda neće skoro zamijeniti nekom drugom vrstom, no fokus na isključivo tu vrstu
proizvoda, bez komplementarne ponude bogatijih i iskustvenijih turističkih proizvoda
odlučujući će biti faktor koji će na tržištu razlučiti pobjednika od gubitnika. Pobjednici će
biti one destinacije koje će se svojom ponudom bitno diverzificirati od svojih
konkurenata, kojih, posebice u Europi, ima jako puno. Destinacije koje dostave turistu
puno više od očekivanog uzeti će najveći dio kolača na turističkom tržištu. Jasno je iz
gore navedenoga da proizvod masovnog/konvencionalnog turizma biva mijenjan
alternativnim posebnim oblicima turizma koje možemo svesti pod kapom održivog
turizma. Održivi turizam karakterizira simbioza između ekonomskih koristi turizma u
destinaciji u kojoj se turističke aktivnosti događaju (one se pak dodatno mogu
promatrati kroz multiplikativni učinak turizma s obzirom da se radi o direktnim,
indirektnim i induciranim utjecajima), zaštite i brige o okolišu u destinaciji uz
minimalizirani negativni utjecaj turizma na okoliš i brige o društvenim učincima turizma
u sklopu kojih se promatra odnos turizma prema zajednici, lokalnom stanovništvu,
kulturnoj materijalnoj i nematerijalnoj baštini. Pa bi tako održivi turizam, prema
viđenjima Svjetskog programa za okoliš i Svjetske turističke organizacije (UNEP i
UNWTO, 2005) trebao:
Optimalno koristiti ekološke resurse koji čine ključni element razvoja turizma,
održavajući nužne ekološke procese i pomažući konzerviranju prirodne baštine i
biološke raznolikosti.
Poštivati socio-kulturnu autentičnost lokalne zajednice (domaćina), očuvati njihovu
izgrađenu i živuću baštinu i tradicionalne vrijednosti, te doprinositi inter-
kulturološkom razumijevanju i toleranciji.
Osigurati održive, dugoročne ekonomske aktivnosti, osiguravajući pravednu
distribuciju socio-ekonomskih koristi svim interesnim dionicima, uključujući
stabilnost zapošljavanja, mogućnosti zarade i socijalnih usluga lokalnoj zajednici
(domaćinima), te doprinositi smanjenju siromaštva.
Što se tiče same klasifikacije posebnih oblika turizma unutar koncepta održivog
turizma (naspram masovnog), one su, s obzirom na različitost pogleda autora koji se
problematikom posebnih oblika turizma i bave, bitno različite. Riječ je svakako o manje
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
33
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
agresivnim oblicima turizma. Slika u nastavku prikazuje autorovu podjelu posebnih
oblika turizma.
Slika 1: Masovni i održivi turizam
Izvor: autorova izrada
Na slici 1. su navedeni samo neki od odabranih posebnih oblika turizma, lista se može
nadopuniti, a unutar svake od navedenih kategorija, posebno se mogu izdvojiti još
dodatni podproizvodi, odnosno podoblici posebnih oblika turizma. S obzirom na
specifičnost ove studije, izdvojiti će se samo podjela proizvoda koji spadaju unutar
kulturnog turističkog proizvoda kao jednog od posebnih oblika održivog turizma. Unutar
ekoturizma kao posebno odgovornog turizma koji osnažuje kulturnu specifičnost
destinacije, mogu svoje mjesto pronaći i određeni kulturni turistički proizvodi. Isto
vrijedi za edukacijski i ruralni turizam. No, teško je svaki zasebno obrađivati, a s aspekta
kulture koja ima više manifestacijskih razina, to bi značilo potragu za mnoštvo
kreativnih proizvoda koji nastaju kao rezultat potražnje izrazito diferenciranih
kategorija turista.
Prema Plenkoviću (2011.) posebni oblici turizma tragaju za novim i
suvremenim oblicima upravljanja. Na svim razinama posebnih oblika u turizmu
napuštaju se tradicionalni oblici upravljanja i otvaraju se mogućnosti za nove izazovne
34
oblike djelovanja strateškog menadžmenta koji razvija i afirmira turističke specifičnosti
posebnih oblika turizma.
Različitost je definicija i sagledavanja konteksta kulturnog turizma, a vjerojatno
je to rezultat različitosti pogleda na kulturu i manifestaciju kulture na različitim
razinama. Kultura je svakako dio životnog stila svakog pojedinca, a dio je i onoga što
spaja pojedince i određuje njihovu kulturnu pripadnost i njihov identitet. Pored životnog
stila, pojedinca određuje i njegovo naslijeđe, njegov jezik, ideološka pripadnost, običaji,
baština, pa čak i tehnologija koja u jednom momentu postaje važnom. Zbog navedenoga
na turističkom će se tržištu s jedne strane pojaviti oni koje kultura motivira na i tijekom
putovanja, a s druge se strane pojavljuje turistička ponuda koju čini materijalna i
nematerijalna atrakcijska osnova koja privlači pažnju turiste motiviranog kulturom,
odnosno kulturne turiste. Koliko god vrsta kulturnih turista postoji, gotovo toliko postoji
i vrsta/podvrsta kulturnog turizma. Time se i definicije kulturnog turizma jako razlikuju.
Vrlo je zanimljiva definicija koju daje Nikočević (2007., str.8.) za koju je kulturni
turizam simbol kvalitetnog turizma unutar kojeg se vodi briga o kulturi koja se
konzumira dok se istovremeno kultiviraju i oplemenjuju oni koji je konzumiraju.
Kulturni turizam je posebni oblik turizma koji pretpostavlja kretanja ljudi motiviranih
kulturom koja se manifestira na različite načine. Radi se o izgrađenoj (materijalnoj)
kulturnoj baštini, nematerijalnoj baštini koja postaje važni kotač koji potiče turiste na
putovanje u određenu destinaciju u kojoj može konzumirati ovakvu vrstu turističkog
proizvoda. Konzumacija se kulturnog proizvoda ponajprije manifestira u konzumaciji
životnog stila, baštine, umjetnosti, ljudi koji čine destinaciju „živim sustavom“ uz
mogućnosti pravilnog i održivog interpretiranja kulture turistima.
Slika 2: Kulturni turizam = mjesto susreta kulture i turizma
Izvor: autorova obrada
Kulturno naslijeđe destinaciji daje posebnost, a kulturni je turizam vezan uz
posjetu destinaciji kulture. Kulturna je destinacija cilj kulturnog turizma i kultura se
Kultura Turizam
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
35
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
vrlo značajno ili dominantno aplicira u turističku ponudu takve destinacije. Destinacije
mogu biti čitave regije, gradovi, općine, ili pak samo muzeji, galerije, povijesne građevine
poput utvrda, kulturni krajolici, kulturni centri i sl. (Zedková i Kajzar, 2013., str.193.). U
nastavku se prikazuju pojedini tipovi kulturnog turizma i turistički proizvodi unutar
svakog tipa kulturnog turizma.
Tablica 1: Tipovi kulturnog turizma i turistički proizvodi
TIP KULTURNOG TURIZMA TURISTIČKI PROIZVODI, AKTIVNOSTI Turizam baštine Prirodni i kulturni resursi (usko
povezan sa ekoturizmom) Materijalna baština (izgrađena baština,
arhitektonska zdanja, svjetska zaštićena baština, nacionalni i povijesni memorijali)
Nematerijalna baština (literatura, umjetnost, folklor)
Kulturna baštine (muzeji, kolekcije, knjižnice, kazališta, lokaliteti za razne događaje, sjećanja na povijesne osobe)
Kulturne tematske rute Široki spektar tema i tipova: spiritualne, industrijske, umjetničke, gastronomske, arhitektonske, linguističke, govori i narječja, manjine
Kulturni gradski turizam, kulturne ture Klasičan gradski turizam, obilasci, kulturne prijestolnice Europe, gradovi kao kreativni prostor za razvoj
kulturnog turizma Tradicionalni, etnički turizam Tradicija lokalnih kultura, etnička
različitost Događanja i festivali Kulturni festivali i događanja: glazbeni
festivali i događanja, fina umjetnost i događanja
Vjerski turizam i hodočašća Posjete religioznim mjestima i lokacijama s religioznom motivacijom,
posjete religioznim mjestima i lokacijama bez religiozne motivacije (poželjna po arhitektonskoj ili kulturološkoj važnosti),
hodočašća Kreativne kulture, kreativni turizam (transformira)
Tradicionalne kulturno-umjetničke aktivnosti (izvedbena umjetnost, vizualna umjetnost, kulturna baština i literatura) kao i
kulturne industrije (tiskani radovi, multimedija, štampa, kino,
36
audiovizualna i fonografska produkcija, obrti, dizajn i kulturni turizam)
Izvor: Csapó (2011.) u: Csapó (2012.) The Role and Importance of Cultural Tourism in
Modern Tourism Industry. Strategies for Tourism Industry – Micro and Macro
Perspectives, str.209 – 210. Dostupno na: http://cdn.intechopen.com/pdfs-
wm/35715.pdf .Preuzeto: 05/12/2014.
Novi oblik kulturnog turizma prema Richards (2012) karakterizira: ko-
kreacija, sve veća poveznica između ponuđača i potrošača32, sve veći kontakt s lokalnom
kulturom, sve veći fokus na svakodnevicu i nematerijalnu baštinu, pomak ka
događanjima kao model valoriziranja područja, kreativni prostori, holistički, spiritualni
pristupi i novi temelji autentičnosti (od autoriteta ka sadržaju i originalnosti).
Kada bi se promatrala socio-demografske karakteristike kulturnog turista teško bi se
moglo istaknuti sve njihove posebnosti. Tržište kulturnih turista vrlo je heterogeno.
Nedostaju podaci i istraživanja koja bi točno odredila socio-demografske karakteristike
kulturnog turiste, a to je prije svega iz sljedećih razloga:
1) Je li turist koji posjećuje određenu destinaciju motiviran isključivo kulturom?
2) Je li turist koji posjećuje određenu destinaciju samo parcijalno motiviran
kulturom?
3) Je li turist učestvovao u samo nekoj aktivnosti kulturnog turizma (npr. posjetio
neki muzej dok je boravio u nekoj destinaciji)?
Dakle, turist iz ovog aspekta može biti samo u potpunosti, parcijalno ili samo
slučajno uključen u aktivnosti kulturnog turizma. Većina istraživanja sagledava
kulturnog turistu s aspekta ponude, dok se vrlo malo njih fokusira na istraživanje
motivacijskih aspekata i socio-demografskih karakteristika s aspekta potražnje. No, bez
obzira, predviđanja kažu da će granice između deklariranog kulturnog turiste i turiste
koji sasvim slučajno učestvuje u nekoj vrsti kulturološke aktivnosti postajati sve tanje
jer bez obzira na vlastitu deklaraciju, predviđanja su da će sve više turista konzumirati
kulturnu baštinu. Nije moguće točno odrediti iz gore opisanih razloga, no otprilike 50%
putovanja u Europu motivirano je kulturom (Richards, 2009), a udio kulturnog turizma
u međunarodnom turizmu veći je od 40%, te mu se predviđa kontinuirani rast. Ono što
32 Na tržištu se pojavljuju tzv. „Prosumers“ (producers + consumers) koji sami oblikuju svoj proizvod.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
37
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
se može iz postojećih istraživanja izvući o karakteristika kulturnog turiste jest da
kulturni turist: (Niemczyk, 2014., str.207.)
Posjeduje fakultetsku diplomu, odnosno visoko je obrazovan
Zarađuje iznad prosječnih minimalnih primanja i više troši dok je na godišnjem
odmoru nego u mjestu svog boravka
Ugovorni su radnici
Značajnu skupinu čine studenti i umirovljenici
Najčešće izražavaju višu razinu kulture i upoznati su sa destinacijom u koju putuju
Češće su kulturni turisti žene
Glavni tržišni segmenti kod ovog oblika turizma koji se mogu izdvojiti jesu: dnevni
posjetioci iz bližih gradova (izletnici), vikend turisti, obitelji s djecom, umirovljenici,
studenti.
2.1. Kulturni turizam Istre i Pule U svrhu uspješnije analize kulturnog turizma Istre, a i Grada Pule, potrebno je
istaknuti važnost interesnih dionika i u kontekstu njihova odnosa naspram razvoju
kulturnih proizvoda, može se promotriti razvojna razina i odrediti potencijali razvoja
kulturnog turizma Istre i Grada Pule.
Tablica 2: Interesni dionici i njihova uloga u razvoju kulturnog proizvoda
INTERESNI DIONICI ULOGA U RAZVOJU KULUTRNOG PROIZVODA
DRŽAVA, REGIONALNA,
LOKALNA VLAST I
POTPORNE ORGANIZACIJE
Pruža zakonodavni okvir (relevantni su: Zakon o
turističkim zajednicama i promicanju hrvatskog
turizma; Zakon o boravišnoj pristojbi; Zakon o
članarinama u turističkim zajednicama, Zakon o
pružanju usluga u turizmu, Zakon o porezu na dodanu
vrijednost; Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti; Zakon o
turističkom i ostalom građevinskom zemljištu
neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije) i
daje smjernice razvoja (Strategija razvoja hrvatskog
turizma 2014. – 2020., Istarska kulturna strategija
38
2014. – 2020. (u izradi), Strategija razvoja ulture Grada
Pule 2014. – 2020.), osigurava infrastrukturu,
statističke analize, pruža informacije, promovira
(direktno i indirektno) i u vlasnik je baštinskih
institucija
Identificirane potporne organizacije:
Ured za kulturni turizam koji djeluje u okviru
Programa rada Hrvatske turističke zajednice
realizira programske ciljeve i zadatke Strateškog
marketinškog plana razvoja hrvatskog turizma, te
strateške prioritete i akcije Strategije razvoja
kulturnog turizma Vlade Republike Hrvatske.
Odjel za turizam Istarske županije i TZ Istarske
županije rade na institucionalnom povezivanju
privatnog i javnog sektora u turizmu Istre.
Zajednica kulturnog turizma osnovana 2004. godine
pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, s ciljem
stvaranje kvalitetnog hrvatskog kulturno-
turističkog proizvoda konkurentnog na inozemnom
kako i domaćem tržištu.
HTZ I SUSTAV TURISTIČKIH
ZAJEDNICA (regionalne i
lokalne menadžment
organizacije) – tzv.
DESTINACIJSKE
MENADŽMENT
ORGANIZACIJE33
Nacionalne menadžment organizacije – marketing
turizma općenito koji uključuje marketing
kulturnog turizma, sufinanciranje određenih
turističkih projekata
Regionalne menadžment organizacije – provode
operativne aktivnosti i uključuju se u usklađivanje
sa strategija definiranim na nacionalnoj razini,
osiguranje turistička statistika i praćenje turističkih
33 Iako je u iščekivanju novi Zakon o turističkim zajednicama čija se objava očekuje u siječnju 2015., u ovom
modelu autorica je obrazložila model suvremenog destinacijskog menadžmenta očekujući da će upravo navedeni
Zakon potaknuti reorganizaciju današnjeg sustava turističkih zajednica prema suvremeno prihvaćenim načelima
destinacijskog menadžmenta. Ono što danas imamo na razini Republike Hrvatske jest: 14 turističkih zajednica
mjesta, 139 turističkih zajednica općina, 118 turističkih zajednica gradova, TZ Grada Zagreba, 9 turističkih
zajednica područja i 20 turističkih zajednica županija. Na čelu sustava je Hrvatska turistička zajednica. Danas u
Istri, pored turističke zajednice županije postoji još ukupno 31 turistička zajednica.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
39
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
kretanja i karakteristika/potreba turističke
potražnje, promocija destinacije na regionalnoj
razini, nadziranje zadovoljstva gostiju (upravljanje
kvalitetom destinacije), komunikacija s interesnim
dionicima, koordinacija marketinških aktivnosti s
poslovnim sektorom (uključuje rezervacijske
sustave), razvoj regionalnih proizvoda, upravljanje
događajima. U slučaju Istre ovu bi ulogu trebala
preuzeti turistička zajednice Istarske županije.
Lokalne menadžment organizacije – menadžment i
marketing manjeg geografskog područja,
provođenje operativnih aktivnosti, nadziranje
zadovoljstva gostiju, komunikacija s interesnim
dionicima, koordinacija marketinških aktivnosti s
poslovnim sektorom, razvoj lokalnih/destinacijskih
proizvoda, upravljanje događajima. U slučaju Grada
Pule, ovu bi ulogu trebala preuzeti turistička
zajednica Grada Pule.
Turistički informativni centri – pružanje informacija
i usluga turistima
OBRAZOVNE INSTITUCIJE Osiguravanje pravodobnih i znanstveno utemeljenih
informacija, obrazovanje, kreiranje turističkih
proizvoda. Na području Istarske županije posebnu
važnost ima Sveučilište Jurja Dobrile u Puli sa svojim
interdisciplinarnim studijem Kulture i turizma.
POLJOPRIVREDNICI, IT
SEKTOR, FINANCIJSKI
SEKTOR, ENERGESKI I
USLUŽNI SEKTOR
Osiguravaju komplementarne proizvode i usluge
kulturnom turizmu. Uspješnost i održivost proizvoda
kulturnog turizma nije moguća bez njihove učinkovite i
kvalitetne potpore.
INSTITUCIJE KULTURE
(BAŠTINSKE USTANOVE),
SPOMENICI I LOKALITETI
Turističke atrakcije, živuća kultura, događanja,
kreativno kulturno okruženje, prodaja proizvoda
kulturnog turizma.
40
(UKLJUČUJE NEPOKRETNU
MATERIJALNU BAŠTINU),
KULTURNE I KREATIVNE
INDUSTRIJE
NVO, UDRUGE, ZAKLADE Ekspertiza, poveznica privatnog i javnog sektora,
promocija, prodaja
TURISTIČKE AGENCIJE,
DESTINACIJSKE
MENADŽMENT KOMPANIJE,
HOTELIJERSTVO,
PRIJEVOZNIČKA PODUZEĆA,
KONGRESNI CENTRI
Kreiranje proizvoda kulturnog turizma, finalna prodaja
proizvoda kulturnog turizma i pružanje usluga
turistima, komercijalizacija proizvoda kulturnog
turizma
LOKALNA ZAJEDNICA Ljudski resursi, kulturno okruženje i lifestyle
TURISTIČKA POTRAŽNJA Konzument proizvoda kulturnog turizma
Izvor: autorova obrada
Slika 3: Interesni dionici zajedno kreiraju proizvode kulturnog turizma Istre i Grada Pule
i doprinose urbanoj regeneraciji Grada Pule
Izvor: izradio autor
Trenutna situacija u Istri usko dijeli problematiku cjelokupnog razvoja turizma u
Republici Hrvatskoj. Uspješan razvoj bilo koje vrste turističkog proizvoda zahtjeva
potporu i razumijevanje od strane javne vlasti kao važnog interesnog dionika. U
kontekstu razvoja proizvoda kulturnog turizma, potpora javne vlasti postaje prioritet i
temelj po kojemu se može graditi uspješan proizvod kulturnog turizma. To je
prvenstveno iz razloga što veliki dio proizvoda kulturnog turizma počiva na kulturnoj
materijalnoj baštini (turizam baštine) koja je dobrim dijelom u vlasništvu javnog sektora
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
41
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
(države, županije, općine ili grada). Malobrojni su primjeri privatnog vlasništva,
vlasništva stanovnika neke zajednice ili poduzeća. Iz navedenog razloga poseban
problem postaju imovinsko-pravni odnosi, odnosno nedefinirano vlasništvo, ili pak
parnički postupak (kao što je slučaj sa nekim od Pulskih utvrda). Upravo takve situacije
onemogućuju i sputavaju mogućnosti razvoja baštine, njene revitalizacije, a nadalje i
uspješnog kreiranja proizvoda kulturnog turizma. S druge strane, zakonski okviru u
turizmu nisu poticajni. Svjedoci smo brojnih inicijativa hotelijera i turističkih agencija
oko problematike stope poreza na dodanu vrijednost koja se od uvođenja 1995. godine
višekratno mijenjala. Ujedno, sadašnja je stopa PDV daleko viša od stope PDV ostalih
Mediteranskih zemalja, konkurenata. Ona se negativno odražava po hotelijerstvo, te
nepovoljno utječe na nove investicije. Nove investicije opet otvaraju prostor razvoju
novih turističkih proizvoda prilagođenih posebnim turističkim nišama, a u tom dijelu
izniman se prostor otvara i privlačenju turista više kupovne moći kakvi jesu oni koji
konzumiraju prvenstveno ili djelomično, upravo proizvod kulturnog turizma. Stoga, u
tom dijelu ipak treba pronaći optimalnu ravnotežu između potreba interesnih dionika
(privatni poduzetnici u turizmu naspram potreba javnog sektora). Još je jedan bitan
zakon važno napomenuti, a to je Zakon o boravišnoj pristojbi, prema kojemu, do sada,
prihodi sustava turističkih zajednica nisu bili ravnomjerno distribuirani i prema tome se
ni turistički proizvodi nisu mogli kvalitetno razvijati jer neravnomjerna raspodjela
prihoda iz boravišnih pristojbi nije išla u prilog modernom destinacijskom
menadžmentu koji bi u potpunosti osuvremenio ponudu turističke destinacije i istu
uspješno približio turističkom tržištu (o ovom problemu naglašava se i u istraživanju
Nikočević (2007.). Turistička zajednica Istarske županije nije mogla preuzeti veći
opseg uloga (ili se specijalizirati kao ključni marketinški akter i sukreator turističkih
proizvoda) od one koje su joj inicijalno namijenjene jer su turističke zajednice općina i
gradova raspolagale s većim budžetima, a nacionalna je turistička zajednica pak
raspolagala s gotovo 3 puta više novaca od svih županijskih turističkih zajednica u
Hrvatskoj, no pitanje je bilo učinkovite raspodjele tih proizvoda i efikasnosti ili
(ne)efikasnosti provedenih marketinških kampanji. Time je jasno razvidno ograničenje
koje je bilo postavljeno pred sve regionalne turističke zajednice, uključujući Istru.
Vezano uz to, do danas još uvijek postoji problem neodgovarajuće prilagodbe sustava
turističkih zajednica Istre suvremenom modelu destinacijskog menadžmenta
42
kojega već 15ak godina uspješno primjenjuju vodeće Europske destinacije. Postojeće
turističke zajednice u Istri većinu svojih aktivnosti (posebice općinske i mjesne
turističke zajednice) usmjeravaju na krutu promociju destinacije i statičke marketinške
aktivnosti. Primjer tipične interpretacije kulturnih resursa od strane turističkih
zajednica u Istri predstavljen u nastavku.
BARBANSKI KAŠTEL
U središtu naselja nalazio se kaštel. Sastojao se od
desetak zgrada, a sve su one, zajedno sa skladištem i
crkvom bile okružene zidom. U sklopu zida dignute su
i kule. Izvan kaštela nalazila se gradska loža.
Godine 1701. na mjestu starije crkve napravljena je
znatno veća crkva Sv. Nikole. Na mjestu današnje
krstionice nekada bila kula od kaštela, a druga je kula
bila na mjestu sakristije.
Zidovi kaštela (to je lijevo krilo zgrade uz crkvu) bili
su u 14.st. porušeni, ali ih je obnovio kapetan Capello
1606. godine.
Izvor: http://tz-
barban.hr/hr/povijest.php?cat=povjest
Ovo su primjeri krute interpretacije kulturne baštine s povijesnog i znanstvenog
aspekta. Ista nije u skladu s suvremenim potrebama turiste. Tehnologija danas
omogućava nebrojene načine dinamičkog približavanja potencijalnom korisniku, te
omogućuje približavanje turističkog proizvoda tržištu, no povrh svega, omogućuje i
samostalno kreiranje turističkog proizvoda od strane turista. Posebno se to može
primijeniti kod proizvoda kulturnog turizma gdje si korisnik sam može složiti paket
aktivnosti koje će mu pružati posebno kulturološko iskustvo i doživljaj. No, na razini
određenih destinacija, posebice promatrajući aktivnosti gradskih turističkih zajednica,
uočen je pozitivan pomak ka trendu dinamiziranja proizvoda kulturnog turizma i
pokušaja kreiranja proizvoda kulturnog turizma od strane destinacijskih turističkih
destinacija. Tako se kao primjer može izdvojiti upravo i Grad Pula, te inicijative gradske
turističke zajednice u kreiranju inovativnih proizvoda kulturnog turizma poput Dana
antike, Spectacvla Antiqva, ili Svijetlećih divova koje su naišle na pozitivan odjek ne samo
FRANJEVAČKI SAMOSTAN U PAZINU
Samostan i crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije,
potječu iz sredine 15. stoljeća. Crkva ima kasnogotički
prezbiterij po uzoru na crkvu Sv. Nikole. Tijekom
minulih stoljeća pazinski su franjevci u samostanu držali
ljekarnu i bolnicu. Od 1781. do 1834. u samostanu je
djelovala pučka škola, a od 1836. do 1873. i gimnazija s
nastavom na njemačkom jeziku. Pazinski franjevci kao
svoj najveći blagdan slave Rim (Porcijunkulu). Crkva je
redu Svetog Franje dala privilegij da oni koji na dan 2.
kolovoza pohode crkvu Gospe od Anđela u Asisiju, dobiju
oprost grijeha. Taj se običaj proširio i na mnoge
franjevačke crkve, a među njima i pazinsku.
Izvor: http://www.tzpazin.hr/index.php?stranica=208
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
43
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
turista, već i lokalnog stanovništva. Jer, ne smije se smetnuti s uma da je proizvod
kulturnog turizma namijenjen i domaćem stanovništvu (domaćim putnicima, turistima).
Zbog toga kulturni proizvod i doprinosi kulturološkom uzdizanju. Na web stranicama
Istarske turističke zajednice pod kulturom su prezentirane znamenitosti, nalazišta,
muzeji i zbirke, crkve, freske i glagoljica. Unutar svake kategorije prezentira se kulturna
baština izdvojeno i to najčešće s povijesnog aspekta. Analizom brošura dostupnih na
stranicama regionalne turističke zajednice zaključuje se da se turistima na raspolaganje
stavljaju brošure visoke kvalitete sadržaja u domeni kulture kao primjerice: „Urbana
povijesna središta“, „Istarski kašteli“, „Put bogova: Istarski arheološki parkovi“, „Istarska
graditeljska baština venecijanskog razdoblja“, „Otisak vremena“. Sve navedene brošure
imaju veliki broj stranica, većina preko 60, iznimno bogate sadržajem, edukativna
karaktera. Kako navedeno pretvoriti u pravi proizvod kulturnog turizma? Jer ovakva
prezentacija iznimno je skup poduhvat, ali sam za sebe nije dovoljan. Istra Culture:
kulturne, povijesne i prirodne znamenitosti Istre otkriva odabrane kulturne itinerare koji
su već kreirani (barem inicijalno), te kulturno povijesne spomenika, no opet, sami po
sebi, oni nisu dovoljni da postanu proizvod kulturnog turizma u pravom smislu riječi.
Nedostaje njihova prava komercijalizacija. Ono što je važno za razvoj kulture i turizma
jest postojanje Istarske kulturne strategije izrađene 2009. godine, kao i namjera izrade
novog strateškog dokumenta za razdoblje 2014. – 2020. – nastavak na prethodnu
strategiju. U Gradu Puli izrađen je strateški dokument koji daje smjernice razvoja
kulture u Gradu za period 2014. do 2020. Isto tako, važne su najave izrade novog Master
plana razvoja turizma Istre i Grada Pule.
Što se tiče obrazovnih institucija u Istri, istaknuti treba interdisciplinarni studij
Kulture i turizma koji se izvodi pri Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli i čiji se program
kontinuirano izmjenjuje i u njega se ugrađuje suvremeni koncept promišljanja
interdisciplinarnosti kulture i turizma. Svake se godine bilježi zavidan broj upisanih
studenata, a njegova se prednost očituje u tome što se u sklopu mnogih kolegija
organizira terenska nastava kada je studentima dana prilika promišljanja o spoju
kulture i turizma i generiranja novih ideja. Takva terenska nastava polučuje iznimne
rezultate, razvija kritičko mišljenje studenata, otvara im nove vidike pružajući im uvid u
sadašnje stanje. Mnogi novi proizvodi kulturnog turizma bivaju kreirani od samih
studenata uvažavajući suvremeni koncept razvoja turizma i njegovu bliskost i neupitnu
44
povezanost s kulturom. No, evidentna je nedovoljna povezanost sa privatnim sektorom
koja bi kasnije omogućila i samu implementaciju novokreiranih proizvoda kulturnog
turizma. Ovaj studij, kao ni važnost obrazovnih institucija u kreiranju proizvoda
kulturnog turizma nije dovoljno prepoznat i treba graditi njegovu prepoznatljivost kroz
umrežavanje sa privatnim sektorom i trećim sektor (Udruge u kulturi i turizmu, Zaklade
i sl.)
Poljoprivrednici, posebice proizvođači ekološki uzgojene hrane izniman su
komplement proizvodu kulturnog turizma, no nažalost u Istri, s obzirom na trenutno
prevladavajući proizvod Sunca i mora, ovaj se potencijal kod proizvoda održivog turizma
nedovoljno iskorištava. Tako da se domaći proizvodi i ekološki uzgojena hrana vrlo
rijetko nude turistima koji posjećuju Istru. Iznimno se takva vrsta proizvoda nudi
manjim grupama koje vrlo teško mogu doći do spoznaje o mogućnostima konzumacije
jednog takvog proizvoda. Eko sajam na pulskoj tržnici običava se organizirati svaku
treću subotu u mjesecu, prezentiraju se proizvodi obiteljskih poljoprivrednih
gospodarstava, u njegovu se promociju malo uložilo, pa tek poneki turist može naići.
Uobičajena ugostiteljska ponuda u Istri, a vrlo je izražena upravo u Puli, nažalost
se vrlo često bazira na menijima koje čine pohana šnicla i pomfrit, pržene lignje s
prilogom (najčešće pomftit), bijela riba najčešće iz uzgoja, pizza, hamburger i ćevapčići.
Predsjednik Ceha ugostitelja Obrtničke komore Istarske županije Dušan Černjul,
nedavno je u Glasu Istre smatra da je problem navedenoga i u neodgovarajućoj strukturi
ugostitelja kao i činjenici da ni sami ugostitelji ne znaju educirati goste. (Glas Istre,
2014.) Ekološki uzgojena i domaća hrana komplementarni je proizvod jer kulturni
turisti u potrazi su za autentičnošću što znači da i kroz ovaj oblik proizvoda mogu
doživjeti tradiciju i kulturu ovoga naroda. Turistička zajednica i Odjel za turizam
Istarske županije razvili su turistički projekt koji je u svom razvojnom procesu dostigao
razinu najpotpunijeg turističkog proizvoda Istre te ima važnu ulogu u strateškom
razvoju nove koncepcije turizma Istre – Istria Gourmet. Sa svojim multiplikativnim
učincima projekt se izvrsno nadovezao i pripojio ostale razvojne projekte poput
ruralnog i vinskog turizma, turizma maslinova ulja te drugih srodnih projekata u
integralni turistički proizvod Istre.34 Ovim se projektom otvara izniman potencijal
razvoja kulturnih tematskih tura u Istri koje treba snažnije marketinški plasirati, da
postanu tržišno prepoznatljive i dostupne zainteresiranom korisniku. U tu svrhu
34 Više na: http://www.istria-gourmet.com/
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
45
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
posebno bi trebalo razraditi marketinški plan i iskoristiti potencijal informacijske
tehnologije koji za sada nije dovoljno iskorišten. Postoji aplikacija za Apple i Android
mobilne uređaje koja omogućava pretraživanje podataka o restoranima, konobama,
kušaonicama vina i maslinovih ulja u Istri. Ukupno je 500 objekata podijeljenih u tri
kategorije: gurmanski vodiči, vinske ceste i ceste maslinovog ulja. No, samo aplikacija
nije dostatna da se ovaj proizvod približi korisnicima. Potrebno je mnogo više. Potrebno
je približiti ga turoperatorima koji ga u obliku kulturne ture može nuditi na svojem
tržištu i ciljnoj skupini turista. Nažalost, još uvijek se jako malo sličnih organiziranih tura
nailazi po Istri, čak štoviše, vrlo se često u itinerarima Istra i Pula zaobilazi.
Kada se sagledaju kulturni resursi (posebice materijalna baština) kao jedan od
elemenata atrakcijske osnove, onda oni u Istri i na području Grada Pule dijele
karakteristike kulturne materijalne baštine s ostatkom Hrvatske. Navode se neke
izdvojene karakteristike kulturne materijalne baštine:35
loše postavljenih, zbunjujućih ili pak nepostojećih putokaza do mnogobrojnih
spomenika, utvrda, graditeljske baštine;
neadekvatna interpretacija,
nedostatni sustavi informiranja
slaba infrastrukturalna opremljenost,
nepovezanost institucija među sobom, a niti s drugim sektorima (proizašlo iz
zatvorenosti hrvatskog kulturnog sustava)
Nedostatak istovremenog i zajedničkog djelovanja niza institucija, podizanja svijesti
o vrijednosti kulturne baštine i poduzimanje šire društvene akcije za zaštitu urbanih
cjelina, sela i krajobraza
Nedovoljno knjižnične građe na stranim jezicima
nejednakost unutar kulturnog sustava kao posljedica društvenog statusa koja
proizlazi iz organizacijskog oblika (npr. javne ustanove uživaju određene prava koja
nemaju drugi akteri kulturnog sustav) i dovodi do konfliktne situacije aktere koji bi
trebali surađivati
onemogućavanje postavljanja kvalitetnih izložbi zbog problema s vlagom u zgradama
u kojima se nalaze muzeji, a one ujedno predstavljaju kulturna dobra
problematika upravljanja,
35 Grad Pula (2013.) Kulturna strategija Grada Pule od 2014. – 2020. Pula: Grad Pula & Istarska županija
(2009.) Istarska kulturna strategija. Pula-Poreč: Istarska županija
46
nedostatak neformalne strukture podrške
neodgovarajuća digitalizacija
U Istri se nematerijalna kulturna baština počela sustavno oživljavati u smislu
festivala, legendi, zatim proizvoda poput Istria Inspirit – Putujte kroz vrijeme36, kojim se
na autentičan način oživljavaju povijesni događaji. No, ipak nije dovoljno valorizirana,
što se potvrđuje i činjenicom da se zadnje sustavno istraživanje nematerijalne baštine
Istre obavilo u razdoblju 1948.-52. (Istarska županije, 2009.) Nadalje, često se razumije
u reprezentativnom obliku (scenski nastupi folklornih skupina), a zanemaruju se
dijalekti, shvaćanje svijeta, vještine i znanja o obradi materijala, nedostaju stručni
kadrovi, znanstveni i stručni radovi (istarska županije, 2009.). Za dobru pretvorbu
nematerijalne baštine u proizvod kulturnog turizma, potrebna je spoznaja o
vrijednostima iste temeljena na poznavanju vlastite nematerijalne baštine.
Turističke agencije koje postoje u Istri još su uvijek izrazito receptivne naravi i
najviše se bave čistom receptivom37, dok se na kreiranju inovativnih proizvoda jako
malo radi. Malo je inicijativa u smislu reorganizacije u destinacijske menadžment
kompanije. Destinacijska menadžment kompanija, kao specijalizirana agencija i najbolji
poznavatelj atrakcija destinacije, posjeduje stručna znanja i sposobnosti da kreira i
organizira izlete, događanja, kulturne ture u određenoj destinaciji, a nadalje i posreduje
u njihovom plasmanu do krajnjeg korisnika. Upravo destinacijska menadžment
kompanija najpotrebnija je baštinskim institucijama u valoriziranju baštine, ali i
valoriziranju tematskih kreativnih kulturnih tura (poput gastro ili eno tura, kulinarskih
radionica i sl.). Destinacijske menadžment kompanije mogu kreirati proizvode za
poznatog ili za nepoznatog kupca. Istra bi se, kao i Pula, u početku osnaživanja svojega
proizvoda kulturnog turizma, trebala orijentirati na nepoznatog kupca, te postaviti vrlo
visoku razinu dovršenosti programa. U tom slučaju, rade se inovativni proizvodi
kulturnog turizma stopljenom s resursima destinacije, koji postaju pripremljeni za
katalog sa svojom cijenom i kompletnim itinerarom, no dane mogućih polazaka, definira
36 Istra Inspirit je projekt Istarske županije, Turističke zajednice Istre i Istarske razvojne turističke agencije koji
obogaćuje kulturno-turističku ponudu poluotoka, oživljavanjem povijesnih događaja na autentičnim lokacijama,
kroz uprizorene istarske legende i mitove. U svega nekoliko dana, posjetiteljima se nudi jedinstveno putovanje
kroz vrijeme, od kaštela, rimskih vila, starogradskih jezgri i muzeja do sudjelovanja na rimskoj gozbi,
srednjovjekovnom pogubljenju, baroknom balu i boravku u crnom rudniku. Trenutke istarske mistične povijesti,
uz vrhunske glumce i izvrsnu scenografiju, upotpunit će i posebno pripremljena večera iz pojedinih povijesnih
razdoblja, zabava, ples i razna iznenađenja… 37 Pod tim se misli prvenstveno na smještaj turista u privatne apartmane i hotele
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
47
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
partner kojemu se ovakva vrsta proizvoda nudi i prodaje. Najčešće se u tom dijelu
suradnja uspostavlja sa nekim stranim turoperatorom koji omogućuje distribuciju ovog
proizvoda do kojih je inače teže doći. To je dobar način početka pozicioniranja
destinacije. Hotelska poduzeća u Istri (Valamar, Plava laguna, Maistra, Arenaturist)
bilježe pomake ka kreiranju posebnih turističkih proizvoda, no za konkretno području
kulturnog turizma zabilježeno je vrlo malo ponuđenih aranžmana. Većinom je fokus na
aktivni turizam (biciklizam i zdravstveni turizam). Kod hotelskog poduzeća Maistra
zabilježena je ponuda kreativnih proizvoda kulturnog turizma (turizam baštine, tradicija
lokalnih kultura) kao npr. Istarski mozaik uz vrlo lijepu prezentaciju programa ili Pula-
Limski kanal. Ovo su pretežito jednodnevni izleti koje ovo hotelsko poduzeće nudi
svojim gostima. Od zanimljivih višednevnih organiziranih oblika kulturnog turizma koji
mogu ući u kategoriju festivala i događanja je Festival amaterskog kulturnog
stvaralaštva koji se nudi na Maistrinim stranicama u sklopu sekcije aktivnosti u
destinaciji. Zanimljivo je zapaziti da se kulturni proizvodi vrlo malo i promoviraju u
smislu promocije destinacije, a kada se promoviraju, onda se radi o vrlo uskom
povijesnom aspektu prezentacije materijalne baštine Istre. Dobar projektni model
osmišljen je od strane turističkih zajednica sjeverozapadne Istre – Colours of Istria – koji
na vrlo dinamičan i turistu prihvatljiv način promovira ljepote sjeverozapadne Istre uz
krovni brend Coulours of Istria i specifičnosti svake destinacije uključene u projekt
(primijenjen koncept umbrella brendinga). Ipak, najsuvremenija prezentacija proizvoda
koja uključuje i proizvode kulturnog turizma jest ona projekta Istria Experience.38 Turist
može sam pronaći, istražiti i rezervirati najbolji doživljaj u Istri – od smještaja do mjesta
koja mora vidjeti i otkriti, u skladu sa svojim specifičnim ukusom i budžetom.
Lokalna zajednica još uvijek nije dovoljno aktivno uključena u kreiranje proizvoda
kulturnog turizma, no postoje hvalevrijedne inicijative (npr. Žive jaslice u Gračišću).
Činjneica je to i dovoljne neupućenosti lokalne zajednice u suvremene turističke
trendove koji će u budućnosti sve kretati prema upoznavanju autentičnosti destinacije
kroz upoznavanje ljudi i kulture života. Iznimka su domaćinstva i tzv. privatni smještaj
kada su gosti u direktnom kontaktu sa lokalnim domaćinom koji ih ugošćuje u svoje
apartmane ili kuće za odmor pa se očekuje i viša razina prisnosti. Ipak, treba s pažnjom
38 http://www.istriaexperience.com/
48
pristupiti i toj analizi odnosa s obzirom da kvalitetnih i svrhovitih istraživanja na temu
kvalitete odnosa i zadovoljstva turista u Istri i Puli zapravo nedostaje.
Zanimljivo je za kraj promotriti slabosti kulturnog turizma Istre koje je Nikočević
detektirala 2007. godine. Čini se da se mnoge stvari nisu promijenile u ovom gotovo
desetogodišnjem razdoblju. Osim nekih od gore navedenih inicijativa kreiranja i
plasiranja proizvoda kulturnog turizma (materijalna i nematerijalna baština) na tržište
kroz Istria Inspirit, Istria Gourmet ili pak projekt Istria Experience, mnoge stvari i dalje
stoje, a temelj svega je nedostatak javno-privatnog partnerstva i zatvorenost,
nejednakost i statičnost kulturnog sustava.
Iz istraživanja Nikočević (2007.) identificirane su sljedeće slabosti kulturnog turizma
Istre (Tablica 3.)
SLABOSTI KULTURNOG
TURIZMA
ANALIZA IZ 2007. godine
STANJE BAŠTINE Spomenički objekti u lošem stanju,
puno napuštenih povijesnih gradića,
povijesni i kulturni okoliš je nedostatno
vrednovan,
folklor se malo komunicira s turistima,
ples, sviranje, tradicijski zanati nisu pretočeni u
radionice,
manifestacije u kojima je zastupljeno kazalište,
film, ples, glazba, dinamiziraju i oplemenjuju
ponudu događanja za Istrane i hrvatske turiste
tijekom ljetnih mjeseci, posjete stranih turista
nisu značajne,
nedostaje i statistike
INSTITUCIJE U DOMENI
KULTURE
Muzeji u Istri s lošom razinom prezentacije i
komunikacije s posjetiteljima; izložbe često samo
na hrvatskom jeziku
Malo učešća institucija u kulturi u programima
izvan muzeja, vezano za kulturni turizam
Nerazvijeni oblici komuniciranja baštinom
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
49
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
NEOZNAČENOST I
NEDOSTUPNOST MJESTA I
LOKALITETA OD
INTERESA
Nedostatak informativnih ploča na više jezika o
pojedinim spomenicima kulture u unutrašnjosti
Istre
Loše linije javnog prijevoza za područja od
kulturnog značaja
Prepreke kod dostupnosti određenih spomenika
(npr. ključevi za crkvu s freskama u Bermu)
OBEZVRIJEĐENOST
KULTURNIH RESURSA
U kulturno-turističkoj ponudi Istre odsutna
nematerijalna kulturna baština, živa tradicija i
lokalni način života
Nedostatak sustavnog predstavljanja kulturnih
znamenitosti istre (nepovezanost teme,
konteksta i sl.)
Komuniciranjem visoko kvalitetne gastronomije
stvaraju se velika očekivanja turista što uzrokuje
njihovo razočarenje jer je gastronomska ponuda
svugdje ista i loše pripremljena
NEDOSTATAK MREŽA I
SURADNJE
Nedovoljna fokusiranost na dugoročne koristi
svih subjekata turističke destinacije
Nepovezanost turističkih djelatnika, kulturnih
institucija i drugih
Nedostaje spona između turističke institucije i
zainteresiranih korisnika
SEOSKI TURIZAM Turisti nemaju mogućnost potpunog
upoznavanja Istre kroz pakete proizvoda koji
pružaju usluge noćenja i hrane
Birokratske prepreke pri osnivanju agroturizma
Vlasnici agroturizma se zbog važećih propisa
odlučuju na pružanje klasičnih ugostiteljskih
usluga sa velikim smještajnim kapacitetima
Uz stare Istarske kuće često se grade bazeni čime
50
se gube elementi lokalne kulturne baštine
Neznatni financijski poticaji onima koji žele kuće
rekonstruirati ili sagraditi uvažavajući lokalnu,
tradicionalnu arhitekturu i dizajn
Nedovoljan angažman Agencije za ruralni razvoj
Istre (AZRII)
Nedostatak njegovanja kulturne raznolikosti
pojedinih područja u Istri, tj. ujednačavanje
tradicije i zanemarivanje autohtonosti
RAZLIKE U PRIHODIMA
ISTARSKIH TURISTIČKIH
ZAJEDNICA I
ZAKONODAVSTVO
U obalna Istra ostvaruje znatno više prihode od
turizma u odnosu na unutrašnju Istru (zbog toga
što turisti ne noće u unutrašnjosti Istre)
Novac iz obalne Istre se ne „prelijeva“ u
unutrašnjost, dok se u obalna područja nastoji
prenijeti elementi tradicije iz unutrašnjosti čime
se gubi autentičnost u cijeloj Istri
Turistička zajednica Istre ne potiče programe u
unutrašnjosti Istre
Zakonodavstvo onemogućava ostvarivanje
profita naplatom usluga ili prodajom vodstva,
izleta, suvenira i drugih elemenata turističke
ponude koji bi povećali profit turističkih
zajednica u središnjoj Istri
Politiku turističke zajednice Istre kreiraju
stjegonoše masovnog turizma, nauštrb razvitka
turizma unutrašnjosti Istre
Izvor: Nikočević (2007.) Održivi razvoj kulturnog turizma Istre. Srce Istre: Kultura i
baština Istre, Razvoj prekograničnih turističkih itinerera u urbanim i ruralnim
područjima Istre. Dostupno na: http://heartofistria.org/index.php?id=110 Preuzeto:
20/11/2014.
Zaključuje se da je nužno potrebno orkestriranje odnosa svih ključnih interesnih
dionika u destinaciji kako bi se hvalevrijedne dosadašnje inicijative valorizacije kulturne
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
51
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
baštine (posebice materijalne) mogle pretvoriti u proizvod kulturnog turizma u kojemu
će na održiv i odgovoran način, moći uživati tzv. kulturisti. Naravno, da je problematika
razvoja kulturnog turizma vrlo duboka. Dio prepreka leži i u strukturi smještajnih
kapaciteta Istre gdje dominantno prevladavaju kampovi i smještaj u domaćinstvima (tzv.
privatni smještaj). Ovakva vrsta smještajnih kapaciteta na pogoduje snažnijem razvoju
kulturnog turizma i smanjenju sezonalnosti jer kapaciteti ovakve vrste pretežito su
ljetna karaktera i nedovoljne opremljenosti za cjelogodišnji turizam (nedostatak grijanja
i popratnih sadržaja). Ukoliko se, a kako je definirano i strateškim akcijskim planom
razvoja turizma Republike Hrvatske 2014. – 2020. investicije i potpore budu kanalizirale
u podizanje razine kvalitete smještaja i reorganiziranje smještaja u domaćinstvima kroz
integralne i difuzne hotele, otvara se Istri i Puli prilika za razvoj kulturnog turizma kao
dodatnog turističkog proizvoda koji u Istri, s obzirom na materijalnu i nematerijalnu
baštinu, ima izniman potencijal.
Istra i Pula uživaju bogatu kulturnu baštinu, imaju izniman potencijal razvoj
kulturnih tematskih ruta, kao i potencijal razvoja gradskog turizma (Grad Pula). Bogata
je tradicionalnim lokalnim kulturama, živi multikulturalnost, ima potencijala za
osnaživanja kulturnih događanja i festivala, obiluje i lokacijama s religioznom
motivacijom, a ima prostora i za razvoj kreativnog turizma. U nastavku se prikazuju
područja kulturnog turizma koja otvaraju najbolje prilike za održivi rast u Istri i Gradu
Puli u skorijoj budućnosti.
Tablica 4: Oblici kulturnog turizma – potencijali Istre i Grada Pule
OBLICI KULTURNOG TURIZMA VRSTA BAŠTINE ISTRA GRAD PULA
Povijesni turizam
Arheološki turizam
Etno i tradicijski turizam
Sakralni turizam
Umjetnički turizam
Muzejsko-galerijski turizam
Izložbe
Spomenički turizam
Eko-kulturni turizam
Industrijski turizam
MATERIJALNA
BAŠTINA
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
52
Turizam događaja
Festivalski turizam
Edukativni/školski turizma
Filmski ili kazališni turizam
Vjerski turizam
Volonterski turizam
Kontemplativni turizam
NEMATERIJALNA
BAŠTINA
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
+
Fototurizam
Slikarski/likovni turizam
Literarni turizam
Muzički turizam
Didaktički turizam
Istraživački turizam
Memorijalni turizam
Jezični turizam
Kulinarski turizam
NEMATERIJALNA
BAŠTINA –
KREATIVNI
TURIZAM
+
+
+
+
+
+
+
+
Izvor: prilagođeno prema Klarić, 2011.
2.2. Pulske utvrde i kulturni turizam Pule Kako se u ovoj studiji stavlja naglasak na potencijale razvoja kulturnog turizma
Grada Pule temeljenog na austro-ugarskoj baštini, slika u nastavku prikazuje prijedlog
modela reorganizacije destinacijskih turističkih zajednica u destinacijske menadžment
organizacije s time da se za svaku destinaciju izdvaja i njena specifičnost, a u skladu s
time vidljivo je da se za Pulu određuje put kulture i povijesti odnosno njena profilacija u
kulturnu destinaciju. (Slika 4) Intencije potvrđuje i odluka 10. sjednice Gradskog vijeća
Grada Pule održane u petak 1. kolovoza 2014. godine, kada se potvrđuje kandidatura
Pule kao Europske prijestolnice kulture 2020. godine. (Grad Pula, 2014.)
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
53
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Slika 4.: Prijedlog organizacije destinacijskih menadžment organizacija u Istri i njihova
specijalizacija (brendiranje) po pojedinim vrstama turističkih proizvoda i resursnoj
osnovi (atrakcije)
Izvor: Horwath HTL (2010.) Osposobljavanje sustava turističkih zajednica za djelovanje
prema modelu destinacijske menadžment organizacije (DMO). Prezentacija. Dostupno
na: http://www.mint.hr/UserDocsImages/DMO%20forum-sustav-tz.pdf
Pulske utvrde imaju značajnu povijesnu i kulturnu važnost. Ono mogu činiti izvrsnu
bazu za kreiranje inovativnih proizvoda kulturnog turizma. Pored Rimskih spomenika,
arheološke baštine i arheološke građa, utvrde mogu poslužiti kao izniman komplement
njima u profilaciji Pule kao kulturne destinacije.
54
U sklopu Adrifort projekt obrađuju se sljedeće utvrde:
1. Utvrda Punta Christo
2. Utvrda Monte Grosso
3. Utvrda Munide
4. Baterija Val di Zonchi
5. Baterija Valmaggiore
6. Utvrda Sv.Mihovil
Utvrde koje su obuhvaćene ovom studijom klasificirane su kao nepokretno kulturno
dobro – pojedinačno ili pak kao kulturno-povijesna cjelina. Klasifikacija utvrda prema
Registru kulturnih dobara prikazuje se u nastavku.
Tablica 5.: Klasifikacija utvrda
VRSTA PULSKE UTVRDE OZNAKA DOBRA
VRSTA KULTURNOG DOBRA
KLASIFIKACIJA KULTURNOG DOBRA
Obalna poligonalna utvrda Punta Christo
Z-4556 Štinjan Nepokretno kulturno dobro – pojedinačno
Kružna utvrda Monte Monetta (Munide)
Z-4017 Štinjan Nepokretno kulturno dobro – pojedinačno
Obalna topnička baterija Val di Zonchi
Z-4017 Štinjan Nepokretno kulturno dobro – pojedinačno
Obalna potkovasta utvrda Monte Grosso
Z-4472 Štinjan Nepokretno kulturno dobro – kulturno-povijesna cjelina
Obalna poligonalna topnička baterija Valmaggiore
Z-4472 Štinjan Nepokretno kulturno dobro – kulturno-povijesna cjelina
Potkovasta utvrda Sv. Mihovil
Z-4020 Centar Grada Pule Nepokretno kulturno dobro – pojedinačno
Izvor: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske (2014.) Registar kulturnih dobara,
Dostupno na: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212 , preuzeto:
08/12/2014
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
55
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Da bi se vrijednost ovih pulskih utvrda mogla kapitalizirati kroz proizvod
kulturnog turizma potrebno je:
1. Razviti poželjan model upravljanja kulturnim dobrima ovakve vrste
2. Brendirati proizvod pulskih utvrda kroz krovni brend Grada Pule kao poseban
proizvod zbog svojeg USP-a39 s time da se u proces brendiranja uključe i ostalih 18
utvrdi i baterija na području Grada Pule kao i onih na Brijunskim otočjima
3. Kontinuirano raditi na osnaživanju ovoga brenda na način da se u to involvira
lokalna zajednica kako bi ona spoznala vrijednosti pulskih utvrda (pored kulturne,
tu je još i ekonomska i društvena vriejdnost utvrda) i cijenila mogućnosti njihova
doprinosa snazi brenda utvrda
4. Osmisliti nove proizvode kulturnog turizma bazu kojih će činiti pulske utvrde i
baterije s ciljem povećanja broja stranih, ali i domaćih posjetitelja
Svaka od gore navedenih utvrda može biti samostalni turistički proizvod, no i
njihovim objedinjavanjem mogu se stvoriti pretpostavke za kreiranje složenijeg
proizvoda kulturnog turizma (tematske ture).
Postaviti se može pitanje što se može učiniti s utvrdama? Vrijedna je to kulturna
baština koja ima neizmjeran broj mogućih opcija prenamjene i korištenja. Navode
se 4 moguća scenarija:
1. Utvrde mogu postati visokovrijedne na način da stvaraju dobit koja može proizaći
iz njihova direktnog korištenja, pa se izdvajaju sljedeće mogućnosti: hoteli,
pansioni, bed&breakfast, konferencijski prostori
2. Utvrde se mogu koristiti kao galerijski prostori, muzejski prostor, dramska
umjetnost, klubovi, kavane, kantine, vinski podrumi
3. Utvrde se mogu zaštiti i očuvati, učiniti sigurnima za korištenje, uz omogućavanje
posjeta domaćim i stranim posjetiteljima. Troškovi održavanja i upravljanja mogu
se djelomično pokriti od ulaznica, eventualne konzumacije u barovima i
restoranima, čak i knjižarama (ako postoje), no subvencije će svakako biti potrebne
4. Utvrde mogu biti napuštene, prepuštene prirodi uz mogućnost osiguravanja posjeta
zainteresiranima u sklopu tematskih tura
39 Unique Selling Propositions - specifičnosti ovoga proizvoda koje ga čine bitno različitim od svih ostalih u destinaciji
56
Iz analize sadašnjeg stanja koja slijedi u tablici u nastavku zaključiti će se o ulozi pulskih
utvrda u kulturnom turizmu Pule i Istre. (tablica 6)
Tablica 6: Uloga pulskih utvrda u kulturnom turizmu Grada Pule
VRSTA PULSKE UTVRDE
LOKACIJA SADAŠNJE STANJE VLASNIK
Obalna poligonalna utvrda Punta Christo
Štinjan Koristi Udruga prijatelja utvrde Punta Kristo;
lokacija glazbenih festivale (Outlook, Dimension, Seasplash)
koncerte, izložbe, programi za djecu i mlade, radionice, predstave, performanse
u dobrom stanju
Grad Pula
Kružna utvrda Monte Monetta (Munide)
Štinjan danas nenastanjena, izložena neovlaštenom
odnošenju kamena, obavijena korovom, u relativno je dobrom stanju.
Grad Pula
Obalna topnička baterija Val di Zonchi
Štinjan nije u funkciji, obrasla korovom i zatrpana smećem.
Grad Pula
Obalna potkovasta utvrda Monte Grosso
Štinjan vodosprema Grada Pule i Vodovod d.o.o; na gradskim nekretninama uknjiženo pravo služnosti u korist Vodovoda; dio zakupljen od „T-com“-a za postavljanje antenskog sustava (ugovor s „T-com“-om biti će uvjetovan mišljenjem Konzervatora).
Obalna poligonalna topnička baterija Valmaggiore
Štinjan sačuvana, obrasla u korov, u lošem stanju
Republika Hrvatska
Potkovasta utvrda Sv. Mihovil
Centar Grada Pule
skladište zapaljivih tekućina Opće bolnice Pula,
neodržavano,
Opća bolnica Pula
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
57
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
loše građevno stanje Izvor: interni dokument Grada Pule
Sadašnje situacija i dosadašnji ((ne)primjenjivani) model upravljanja pulskim
utvrdama doveo je do toga da veći dio pulskih utvrda uopće ne čini bazu kulturne
ponude Grada Pule, naprotiv nije ni prepoznat. Štoviše, do nekih se utvrda i baterija
gotovo do nedavno nije moglo ni doći, samo bi pokoji vješti poznavatelj prostora mogao
biti uspješan u toj namjeni. U okviru projekta Adrifort radi se na uređenju prilaznih
puteva i okoliša (npr. Valmaggiore, Munide, Zonchi).
Prema postojećim planovima, definirana je namjena utvrda koje su područje analize ove
studije. Prijedlog namjene prema postojećoj planskoj dokumentaciji prikazuje se u
tablici br. 7.
Tablica 7: Namjena pulskih utvrda prema postojećoj planskoj dokumentaciji
PULSKE UTVRDE NAMJENA PUNTA CHRISTO javna i društvena namjena - D7- kultura MUNIDE sportsko rekreacijska namjena - R2 -
rekreacija ZONCHI sportsko rekracijska namjena - R2 -
rekreacija. MONTE GROSSO IS - infrastrukturni sustav VALMAGGIORE ugostiteljsko turistička namjena - R2 -
rekreacija. SV. MIHOVIL javna i društvena namjena. Izvor: interni dokument Grada Pule
Autor predlaže i model uključivanja pulskih utvrda u projekt kulturnog turizma
kroz razvoj kreativnih i inovativnih proizvoda kulturnog turizma. Za svaku se
utvrdu i bateriju daju neki od prijedloga novih turističkih proizvoda.
58
Tablica 8: Prijedlog novih turističkih proizvoda i moguća prenamjena utvrda
PULSKE
UTVRDE
NAMJENA CILJNO TRŽIŠTE
Punta Christo Turizam baštine (Kulturna baština - Međunarodni edukativni
dokumentacijski centar na površini od 300 m2 čiju će programsku
podršku i brigu o centru voditi Sveučilište Jurja Dobrile u Puli u
suradnji s Udrugom „Prijatelji utvrde Punta Christo“ (prema projektu
Adrifort))
Događanja (glazbeni festivali, koncerti)
kreativna kultura, kreativni turizam (oživljavanje povijesnog
događaja potapanja francuske podmornice Curie kroz predstavu-
kazalište; tradicionalne kulturno-umjetničke aktivnosti (izvedbena
umjetnost, vizualna umjetnost, kulturna baština i literatura) kao i
kulturne industrije (tiskani radovi, multimedija, štampa, kino
projekcije, audiovizualna i fonografska produkcija, tradicionalni obrti,
dizajn) zamišljeno kao cjelogodišnji proizvod poglavito za domaće
posjetitelje)
Martello toranj pretvoren u smještajni objekt tip visoko kvalitetne
kuće za odmor (tzv. self-catering objekt)
Kulturisti (strani turisti) kao
dnevni posjetitelji
Turisti viših platežnih mogućnosti
Kulturisti (domaći posjetitelji)
Lokalna zajednica
Predstavnici javne uprave
Studenti
Školske grupe
Munide sportsko rekreacijska namjena - R2 – rekreacija
sportsko-rekreacijski centar visoke kvalitete i razine
Lokalna zajednica, sportske grupe
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
59
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
opremljenosti
kantina za sportaše
Zonchi sportsko rekracijska namjena - R2 - rekreacija.
Sportsko-rekreacijski centar visoke kvalitete i razine
opremljenosti
Kantina za sportaše
Lokalna zajednica, sportske grupe
Monte Grosso IS - infrastrukturni sustav
Martello toranj pretvoren u smještajni objekt tip visoko kvalitetne
kuće za odmor (tzv. self-catering objekt)
Utvrda Monte Grosso dijelom prenamijenjena u visoko kvalitetan
apartmanskih smještaj visoke kategorije (Martello toranj i kuća
za odmor i Monte Grosso apartmanskih smještaj funkcioniraju po
principu integralnog hotela sa zajedničkom recepcijom (baterija
Valmaggiore, zajedničkim marketingom i prodajom, održavanjem i
restoranom u sklopu baterije Valmaggiore – povezani sa baterijom
Valmaggiore)
Ostalo infrastrukturni sustav
Turisti viših platežnih mogućnosti
DINKS-i40
Valmaggiore ugostiteljsko turistička namjena - R2 - rekreacija.
Smještajni objekt tipa luksuznog hotela s luksuznim restoranom
Turisti viših platežnih mogućnosti
40 Double Income, No Kids
60
i vinskim podrumom
Sv. Mihovil javna i društvena namjena.
Multimedijalni edukativni centar
Ugostiteljski objekt: kafić
Lokalna zajednica
Domaći turisti (školske grupe,
studenti, umirovljenici,
predstavnici javne uprave,
poduzeća)
Izvor: prijedlog autora
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
61
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Kada bi se sustav pulskih fortifikacija povezao u europske kulturne rute
objediniti bi se trebala ponuda utvrda na području cijeloga Grada i obližnjih
područja (Brijunsko otočje i Bale).
Koncept ovih proizvoda doprinosi ispunjenju nacionalnog programa razvoja
turizma, podiže razinu kvalitete ponude, podiže ukupnu kvalitetu destinacije i
doprinosi urbanom razvoju Grada Pule.
2.3. Pulske utvrde i urbani razvoj Grada Pule Prilikom definiranja prostorno-planske dokumentacije, većina gradova danas
stavlja naglasak na kulturu i kreativnu industriju jer to diverzificira grad i čini ga
bitno različitim od ostalih gradova i doprinosi stvaranju njegove jedinstvenosti.
Prenamjena pulskih utvrda, uz njihovu adaptaciju, rekonstrukciju i adekvatnu
valorizaciju u proizvode kulturnog turizma, uz dopunu njihova korištenja u
svrhu javne i društvene, te sportsko-rekreacijski centar doprinijela bi razvoju
Grada Pule i Istarske županije. Utvrde društvene i javne namjene, kao i one koje
bi služile u turističke svrhe, te sportsko-rekreacijski centri potencijalno na ovaj
način postaju mjesta zajedničkog susreta, razmjene ideja, konzumacije
umjetničkih i kulturnih projekata, mjesta stvaranja mreže kontakata i znanja,
mogući izložbeni prostori. Jednom riječju utvrde postaju urbani lokalni
razvojni inkubatori. Ovakva revitalizacija utvrda može doprinijeti kreativnom
razvoju Grada Pule, osnažiti njegov identitet, obogatiti kulturni život u Gradu
Puli, doprinijeti socijalnoj koheziji i povećanju konkurentnosti Grada. Predlaže se
korištenje kulturne industrije u svrhu urbane regeneracije Grada Pule putem
turizma i njegovu pretvorbu u tzv. kreativni grad. Za uspješnu regeneraciju
putem kulturnog turizma potrebno je poticati partnerstvo i suradnja između
ključnih sudionika (interesnih dionika). (Petrić i Mikučić, 2009.) Iz prioriteta koji
će se naglasiti u novoj Istarskoj kulturnoj strategiji 2014. – 2020. prepoznaju se
sljedeće bitne odrednice koje mogu pozitivno doprinijeti gore navedenome kroz
prenamjenu utvrda, a to su: (Istarska županija, 2014.)
62
1. Stvaranje kinoprikazivačke mreže i povezivanje programa kazališnih
gostovanja izvan turističke sezone što se izravno može primijeniti kroz
koncept revitalizacije utvrda
2. Ostvariti dostupnost nematerijalne kulturne baštine kroz edukacije i web-
portala (prenamijenjene pulske utvrde)
3. Provođenje programa obrazovanja za korištenje novih medija i
tehnologija u području kulture i umjetnosti (u prenamijenjenim pulskim
utvrdama)
4. Razvoj turističkih ruta kroz istarsku baštinu (uključivanje pulskih utvrda)
5. Provođenje edukacija u svrhu razvoja publike (dio edukacija moguće
izvoditi u pulskim utvrdama)
6. Osnivanje regionalnog zavoda za zaštitu spomenika (moguće sjedište u
nekoj od adaptiranih pulskih utvrda)
Cilj je da se kroz urbane politike stimulira transformacija grada (temeljenoj
na transformaciji utvrda) kroz proizvode kulturnog turizma i kreativne
industrije – regeneracija pod utjecajem kulture.
Model djelovanja kreativnih dijelova grada u vremenu i prostoru prema INTELI i
Rivas (2011.) koji su razvili model transfera urbanih atributa (pristupačnost,
tehnološko okruženje, konkurentski klasteri, globalno umrežavanje, kultura
života, znanje itd.) za gradove manje i srednje veličine, prezentiran je u nastavku.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
63
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Slika 5: Kreativni Grad Pula – aplikacija modela INTELLI i Rivas (2011.)
Izvor: Rivas, M. (2011.) From creative industries to creative place. Refreshing the
local development agenda in small and medium-sized town. Urbac creative
clusters _ Final report 2012, str.22, Dostupno na:
http://urbact.eu/fileadmin/Projects/Creative_Clusters/documents_media/LE_C
Cfinalreport_01.pdf , preuzeto: 09/12/2014
Temelj stvaranja Grada Pule kao kreativnog grada:
proizvodni sistem baziran na kulturi (iskorištavanje Austro-ugarske baštine)
uravnotežen sustav proizvodnje i konzumacije kulturnih proizvoda
novi oblik vertikalnog i horizontalnog upravljanja
postojanje politike učinkovite urbane regeneracije
teritorijalne marketinške strategije (realna, simbolička, potencijalna,
odnosna dimenzija) (Neto i Serrano, 2011.)
suradnja interesnih dionika i umrežavanje
Može li Grad Pula iskoristiti svoju kulturnu baštinu i preslikati model koji je
primijenio Bilbao ili pak Glasgow?
64
3. PULSKE UTVRDE I ODRŽIVI RAZVOJ
Utvrde predstavljaju značajan segment kulturne baštine grada Pule, dio su njenog
identiteta i kolektivne memorije. U ovom poglavlju obradit će se dosadašnja
ekonomska valorizacija pulskih utvrda koje su obuhvaćene projetkom Adrifort,
razmotriti značaj kulturne baštine u održivom razvoju lokalne zajednice, ukazati na
specifičnosti upraljvanja kulturnom baštinom u funkciji održiva razvoja, prikazati
modele upravljanja utvrdama u funkciji održiva razvoja te predložiti model kroz
kojim bi revitalizacija sustava pulskih utvrda pridonijela održivom korištenju resursa
na lokalnoj razini.
3.1. PULSKE UTVRDE I EKONOMSKI RAZVOJ – SADAŠNJE STANJE
Očuvane i revitalizirane utvrde, pored povijesnog, kulturnog i edukativnog značaja,
mogu imati važnu ulogu u gospodarskom razvoju lokalnih zajednica u kojima se
nalaze. Ekonomski učinci ostvariti su već tijekom procesa revitalizacije i obnove
uključivanjem različitih lokalnih stručnjaka i gospodarstvenika. No, daleko veći
ekonomski učinak ostvariv je oblikovanjem i implementacijom modela održivog
korištenja utvrda. Europski primjeri dobre praske, u prethodnim poglavljima
spomenuti fortifikacijski kompleksi Suomenlinna u Helsinkiju (Finska), Pomorski
muzej hidroaviona u Tallinu (Estonija), citadela Spandau u Berlinu (Njmečaka),
fortifikacijski sustav u Krakowu (Poljska) te utvrda Altena, Werkendam
(Nozozemska), utvrda Nisuros (Grčka) kao i primjeri iz Hrvatske: utvrda Sv.
Mihovil u Šibeniku, utvrda Sv. Juraj na Visu, etc. to potvrđuju. Revitalizacija, obnova
i ekonomska valorizacija utvrda može pridonijeti razvoju kulturnog turizma
prenamjenom utvrda u izložbene prostore, prostore za koncerte, muzeje, različite
zabavne sadržaje, gastronomske i smještajne kapacitete, etc.
Predmet ove studije jesu slijedeće utvrde koje čine dio fortifikacijskog sustava grada
Pule:
obalna utvrda Punta Christo, obalna potkovasta utvrda Monte Grosso s pripadajućom
topničkom bitnicom, bitnica Valmaggiore, kružna utvrda Munide, obalna topnička
bitnica Zonchi te utvrda Sveti Mihovil.
U dosadašnjem razdoblju utvrde koje su predmet studije se ne koriste u gospodarske
svrhe, izuzev obalne utvrde Punta Christo. Radi se o objektu u dobro stanju, čemu je
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
65
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
pridonijela prostorna izoliranost, trud i entuzijazam članova Udruge prijatelja obalne
utvrde Punta Christo koji su uklonili samonilo bilje te otpadni materijal na vanjskom
i unutarnjem dijelu utvrde. Članovi udruge izvšili su i druge radove kako bi osigurali
preduvjete za stavljanje utvrde u funkciju.41
Navedena utvrda dana je na korištenje Udruzi prijatelja obalne utvrde Punta Christo u
Štinjanu i Udruzi za promicanje glazbene kulture, umjetnosti i slobode izražavanja
Seasplash. Tijekom ljetnih mjeseci u utvdi se odvija niz glazbenih manifestacija:
Seasplash festival, festivali elektronske glazbe Outlook i Dimensions i dr. Festivali
Outlook i Dimensions održavaju se u organizaciji t.d.. Pozitivan ritam d.o.o iz Pule i
NVS Promotions iz Velike Britanije.
U svrhu procjene temeljnih financijskih učinaka festivala, upućena je pisana zamolba
gradu Puli. Dobiven je odgovor da grad, iako “podržava manifestacije na utvrdi
Punta Christo kao manifestacije koje proširuju turističku ponudu i omogućuju
revitalizaciju dosad nedovoljno iskorištenih resursa kulturnih dobara”, ne raspolaže
poslovnim podacima koji se odnose na temeljne parametre, e.g. broj prodanih
ulaznica, kao ni vlastitom procjenom ekonomskih učinaka. Udruga Seasslash nije bila
u mogućnosti ponuditi navedene podatke smatrajući da zbog “nemogućnosti
objedinjavanja svih prihoda od prodaje ulaznica Seasplash Udruge i ostalih
angažiranih partnera, provoditelja programa na utvrdi Punta Christo, smatramo da
parcijalno obrađeni podaci Udruge ne bi bili dostatni za provedbu ekonomske
valorizacije koja bi u potpunosti odgovarala realnim pokazateljima relevantnih za
izradu fesibility studije”. Jedini raspoloživi podaci, ponuđeni od strane navedene
Udruge bila je procjena ekonomskih učinaka festivala Outlook i Dimensions koji je
izradila tvrka NVS Promotions, britanski partner Festivala, u suradnji s nizom
dionika involviranih u navedene festivale. Studija se odnosila na razdoblje od rujna
2011. do rujna 2012. godine.
Radi se o festivalima koji se održavaju jednom godišnje, krajem kolovaz i početkom
rujna. Outlook festival započeo je u Hrvatskoj 2008. godine kada je sudjelovalo 1.500
gostiju, dok je 2012. godine sudjelovalo 13.000 gostiju, i.e. povećanje za 8,7 puta.
Festival je pretežito usmjeren na populaciju u dobi od 18 do 25 godina. Festival
Dimensions započeo je 2012. godine s 4.000 gostiju. Festival je pretežito usmjeren na
populaciju od 24 do 30 godina.
41 Belić Raunić, B. (2011): Konzervatorska studija za utvrdu Punta Christo, Grad Pula, str. 26
66
Studija razlikuje kratkoročne ekonomske učinke. i.e. potrošnju turista i zapošljavanje
te dugoročne učinke, i.e. „razvoj gospodarstva Pule koje će rezultirati povećanjem
životnog standarda lokalnog stanovništva” (NVS Promotions, 2012). Studija,
citirajući Ured gradonačenika, navodi procjenu ekonomskih učinaka festivala Outlook
za 2011. godinu prema kojoj su gosti festivala osvarili potrošnju veću od 40 milijna
kuna.
S obzirom na zapošljavanje, studija procjenjuje da je 2012. godine za potrebe oba
festivala neposredno angažirano 1.534 osobe, od kojih 497 iz Velike Britanije te 1037
iz Hrvatske.
Troškovi organizacije festivala prikazani su Tablicom 1. U strukturi ukupnih
troškova, cca 85% se odnosi na organizaciju festivala Outlook, dok 15% na festival
Dimensions.
Tablica 1.
Troškovi organizacije festivala Outlook i Dimensions
Vrsta troška Visina (u kn)
Lokalni zaposlenici 421.040,00
Prijevoz izvođača, transferi izvođača i osoblja 2.756.554,00
Smještaj izvođača i osoblja 2.193.567,00
Najam (šatori, ograde, električna energija, mobilni sanitarni
čvorovi)
2.167.210,00
Naknade gradu 1.592.629,00
Radovi na uređenju utvrde Punta Christo (uključuje troškove od
2010. do 2012.)
501.491,00
Razni troškovi (materijali, roba za široku potrošnju, uredska
oprema)
1.710.867,00
Ukupni troškovi 11.343.358,00 Izvor: NVS Promotions et al (2012): Economic Impacts Report:
Outlook&Dimensions Festivals, Pula, Croatia, str. 8-10
Studija ne procjenjuje broj zaposlenih osoba angažiranh od strane ponuditelja ostalih
proizvoda i usluga na festivalima, već se navodi da je otvoreno „na stotine ranih
mjesta s velikom diversifikacijom potrebnih vještina”. Ističe se značajan doprinos
festivala izgradnji poduzetničkih vještina nužnih za organizaciju događanja (evenata)
kao i poticanje poduzetničke aktivnosti lokalnog stanovništva.
S obzirom na posjetitelje festivala, studija procjenjuje visinu prosječne potrošnje
posjetitelja temeljem anonimnog ispitivanja na uzorku od 2000 posjetitelja. Prosječna
potrošnja posjetitelja (bez ulaznice, putovanja i smještaja) festivala Outlook
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
67
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
procijenjena je na 3.278,00 kn, a festivala Dimensions 3.750,00 kn. Procjenjuje se da
gosti festivala Outlook borave 7 dana, a Dimension 5 dana. Prosječna cijena noćenja
(bez kampiranja) iznosi 140,00 kn za posjetitelje festivala Outlook, a 187,00 kn za
posjetitelje Dimensionsa.
Tablica 2 prikazuje procjenu ekonomskih učinaka festivala Outlook i Dimensions za
2012. godinu.
Tablica 2.
Procjena ekonomskih učinaka festivala Outlook i Dimensions za 2012. godinu
(u kunama)
Vrsta potrošnje Outlook festival Dimension festival
Potrošnja posjetitelja za smještaj 12.766.870,00 3.693.652,00
Potrošnja posjetitelja za na ostale troškove
(bez smještaja, ulaznica i troškova zračnog
prijevoza)
42.224.948,00 14.847.035,00
Potrošnja organizatora 10.247.838,00 1.742.968,00
Ukupna potrošnja 65.239.656,00 20.283.655,00
Ukupna potrošnja tijekom oba festivala 85.523.311,00
Izvor: NSV Promotions (2012): Economic Impacts Report: Outlook & Dimensions
Festivals Pula, Croatia, str. 8-12
V. Meniga, kreativni direktor t.d. Pozitivan Ritam ističe kako u ukupnom iznosu
većem od 80 milijuna kuna, orgnazatorima festivala ostaje manje od 15%, dok je 85%
prihod različih dionika lokalne zajednice. 42
Iz provedene ankete proizlazi da priližno 80% posjetitelja Outlooka i 65% posjetitelja
Dimensionsa dolazi iz Velike Britanije. Pritom, 66% posjetitelja je izjavilo da prvi put
posjećuju Hrvatsku te 95% njih dolazi prvenstveno zbog festivala. 65% posjetitelja
izjavilo je da je posjetilo i grad Pulu, i.e. amfiteatar Arenu, lokalne restorane i dr..
60% gostiju na festivale dolazi avionom, koristeći zračne luke u Puli, Rijeci (Krk),
Trstu i Veneciji. Prosječan trošak povratne karte je iznosio 1.874,00 kn. S obzirom na
strukturu smještaja, 60% posjetitielja bilo je smješteno u kampu (kamp Brioni ex
Puntižela u Štinjanu), 27% u privatnom smještaju temeljem valstitih rezervaija, 7% u
privatnom smještaju temeljem rezervacija organizatora festivala te 6 % u ostalim
oblicima smještaja (hosteli i dr.).
42 Angeleski, Z. (2014): Dimension i Outlook sve bliži Puljanima, Glas Istre, 25.08.2014.
68
Autori studije ističu značajnu medijsku promociju grada Pule i Hrvatske kroz cca 800
različitih medija, pristunost na nizu mrežnih stranica, distibuciju više od dva milijuna
letaka diljem Europe, organizaciju 125 zabava u svrhu najave festivala diljem svijeta,
etc. Troškovi neposredne promocije oba festivala procjenjuju se na 933.516,00 kn.
S aspekta utjecaja na prostor i okoliš, studija ističe ulaganje u utvrdu Punta Cristo u
razdoblju od 2010. do 2012. u ukupnoom iznosu od 501.491,00 kn. Navodi se
implementacija suvremenih metoda upravljanja otpadom i reciklaža.
S aspekta utjecaja na društvo, autori studije ističu nastojanja da se prometna regulacija
prilagodi interesima lokalnog stanovništva, obogaćivanje kulturne scene kvalitetnim
izvođačima, uključivanje hrvatskih izvođača u festivale te mogućnost volontiranja.
S obzirom na buduće planove, autori studije navode, inter alias, povećanje broja
posjetitelja Outlook festivala na 25.000 (2014. godine bilo je 13.000 posjetitelja), i.e.
gotovo dvostruko više. Dimensions festival planira se povećati na 8.000 (2014.
godine već je ostvareno 7.000 posjetitelja). Navedena studija predstavlja, u ovom
trenutku, jedino istraživnaje ekonomskih učinaka navedenih festivala. Nesumnjivo se
radi, s ekonomskog i promidžbenog aspekta, o značajnim manifestacijama.
No, studija nije obuhvatila analizu stavova lokalnog stanovništva, posebice onog koji
se nalazi u neposrednoj blizini lokacije festivala. Osim prometnih gužvi, stanovnišvo
nerijetko ističe nezadovoljstvo razinom buke koja uzrokuje stalni stres dijelu
stanovnika, budući da je ukupno trajanje festivala (s pripremnim događanjima i
između festivala) dulje od dva tjedna, a dopuštena razina buke, temeljem akata
gradonačelnika do najviše 95 dB (A) tijekom 24 sata, izuzev dnevnog odmora od 15
do 17 sati.43 Radi se o izrazito visokoj razini buke.44 Također, pristup plaži i moru je
tijekom trajanja festivala građanima de facto onemogućen, iako se radi o javnom
pomorskom dobru. Nerijetko se ovakav tip festivala povezuje s konzumiranjem
opijata, što iziskuje stroži nadzor nad kupoprodajnim procesima. Sve navedeno
ukazuje da se radi o nesumnjivo značajnoj mainfestiaciji s ekonomskog aspekta. No,
43 Zaključak o određivanju maksimalen rezine buke u vrijeme održavanja Outlook festivala, http://www.pula.hr/fileadmin/sadrzaji/dokumenti/Gradonacelnik/2013._godina/5._tiskovna/27._Zakljucak_max_razina_buke_Outlook.pdf 44 Bogadi-Šare, A. (2009): Štetno djelovanje buke na čovjeka, Hrvatski zavod za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu, http://www.hzzzsr.hr/images/documents/Skupovi%20i%20izobrazba/Skupovi%20doma%C4%87i/Savjetovanje%20Arhitektonsko%20projektiranje/%C5%A0tetno%20djelovanje%20buke%20na%20%C4%8Dovjeka.pdf
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
69
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
dijalog i uključivanje šire skupine dionika otvorio bi prostor za daljnje unapređivanje
odnosa u lokalnoj zajednici.
3.2. KULTURNA BAŠTINA U FUNKCIJI ODRŽIVOG RAZVOJA
LOKALNE ZAJEDNICE
Koncepcija održivog razvoja u posljednjih tridesetak godina prisutna je, barem na
deklarativnoj razini, u gotovo svim međunarodnim i nacionalnim dokumentima
politike zaštite okoliša, ali i u dokumentima ekonomske politike, socijalne, energetske
i drugim politikama. U suštini, radi se o procesu promjena svrha kojih je, razvojem
tehnologije, održivim korištenjem resursa i institucionalnim promjenama, pridonijeti
zadovoljenu potreba sadašnjih i budućih generacija. Radi se o prijelazu s koncepcije
Homo economicus, i.e. racionalnog bića, sebičnog i usmjereno ka maksimizaciji
korisnosti na koncepciju Homo sustinens, i.e. ljudsko biće koje živi u skladu sa
zahtjevima održivosti.45 Linearni ekonomski model, i.e. model iscrpljivanja resursa u
što kraćem roku kroz ekstrakciju resursa, preko proizvodnje, potrošnje i odlaganja,
više nije održiv te je nužna tranzicija ka modelu kružne ekonomije, i.e. model
učinkovitog korištenja resursa, oporabi, recikliranju i ponovnom korištenju.
Fortifikacijski sustavi, kao dio kulturne baštine, vrijedni su kako za sadašnje tako i
buduće generacije. Stoga se modeli njihove revitalizacije i korištenja trebaju temeljiti
na implementaciji koncepcije održiva razvoja.
Promatrano u povijesnoj perspektivi, pojam održivog razvoja kao pojam potrajnosti
(potrajnog razvoja, o.a.) potječe iz njemačkog šumarstva i povezan je s imenima H. C.
von Carlowitza (1713) i L. Hartiga (1804.). Pojam ukazuje na važnost trajnog
očuvanja šumskog fonda tako da ga i sljedeći naraštaji mogu koristiti. U Hrvatskoj je
to načelo uvedeno zakonskom Uredbom o šumama austrougarske carice Marije
Terezije iz 1769. godine. 46
Niz znanstvenika, e.g. T.R.Malthus, D. Riccardo, E. Schumacher, H.D. Meadows i
drugi ukazivali su na nužnost odgovornije potrošnje prirodnih resursa.
Koncepcijski pristup održivom razvoju pojavljuje se prvi put u «Svjetskoj strategiji
očuvanja» («World Conservation Strategy»), koju je Unija za očuvanje prirode
45 Prema: Siebenhüner, B.(2000): Homo sustinens – towards a new conception of humans for the science of sustainability, Ecological Economics, 32, 15-25 46 Glavač, V. (2001): Uvod u globalnu ekologiju, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, str. 146
70
(Union for the Conservation of Nature – IUCN), u suradnji s WWF-om i UN-om
izradila i objavila na međunarodnoj razini 1980. godine. 47 To je bio do tada
najznačajniji pokušaj integriranja problematike zaštite okoliša i razvoja pod
zajednički naziv „očuvanje“.
Izvješće «Naša zajednička budućnost» («Our Common Future») Svjetske komisije za
okoliš i razvoj UN-a (UN World Commission on Environment and Development –
WCED) iz 1987. godine, poznato i kao Izvješće Brutland komisije (Brutland Report,
po tadašnjoj norveškoj premijerki Gro Harlem Brutland) definira koncepciju
održivog razvoja kao „razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnje generacije bez
ugrožavanja mogućnosti sljedećih naraštaja da zadovolje svoje potrebe“.
Osim poziva na intrageneracijsku jednakost, Izvješće naglašava i potrebu
usmjeravanja gospodarskog i svekolikog razvoja u smjeru postizanja
intergeneracijske jednakosti, odnosno stvaranje preduvjeta kako bi budući naraštaji
mogli zadovoljiti svoje potrebe najmanje u mjeri u kojoj je to moguće sadašnjoj
generaciji. No, kako to navodi S. Schmidheiny, “mi, danas, potkraj dvadesetog
stoljeća, ne ostvarujemo ni prvi dio te definicije jer ne uspijevamo zadovoljiti ni
osnovne potrebe više od milijardu ljudi. S onim drugim dijelom - potrebama budućih
naraštaja – još se nismo ni počeli baviti.”48 S obzirom na kriterij intergeneracijske
jednakosti, duljina održivosti u vremenu je otvorena za diskusiju. Može se raditi o
nekoliko generacija, ali ne o beskonačnosti. Mogli bismo definirati pragmatični limit
od npr. 100 godina. No tek ako postojeće generacije brigu za buduće naraštaje
uključuju u sadašnje aktivnosti i izbore, «održivost» neće biti problem. 49 Šira
definicija održivog razvoja navedene Komisije glasi: “U konačnici, održivi razvoj nije
neko konačno stanje harmonije, već prije proces promjena u kojem su eksploatacija
resursa, smjer investicija, tehnološki razvoj i institucionalne promjene usklađene s
budućim kao i sadašnjim potrebama… Treba učiniti bolne izbore. Stoga u konačnoj
analizi, održivi razvoj ovisi o političkoj volji i spremnosti na promjene.»50
47 McCormick, J. (1986): The Origins of the World Conservation Strategy, Environmental Review: ER, Vol. 10, No. 3 (Autumn, 1986), pp. 177-187 48 Schmidheiny, S. i WBCSD (1992): Novim smjerom – Globalni poslovni pristup razvoju i okolišu, WBCSD i Društvo za unapređenje kvalitete življenja, Zagreb, str. 11 49 Atkinson, G. et al. (1999): Measuring Sustainable Development: Macroeconomics and Environment, Edward Elgar, Cheltenmah, UK i Northampton, MA, USA, str. 3 50 O. Holliday, Jr. C.; Schmidheiny, S.; Watts, P. (2002): Walking the Talk – The Business Case for Sustainable Development, Greenleaf Publishing, UK, str. 12
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
71
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Nakon objavljivanja Izvještaja «Naša zajednička budućnost» otvorila se
mogućnost promišljanja o razvoju gospodarstva, ali i o svekolikom razvoju društva na
novim osnovama. Koncepcija održivog razvoja od tada, iako definirana i tumačena na
različite načine, postaje sve značajnijom odrednicom međunarodne, nacionalne,
regionalne i lokalne razvojne politike. Posebice je to istaknuto na Konferenciji UN-a
o okolišu i razvoju (UN Conference on Environment and Development – UNCED),
poznatijom pod nazivom «Skup o Zemlji» («Earth Summit») koja je 1992. godine
održana u Rio de Janeiru. Na Konferenciji su prihvaćeni sljedeći dokumenti: Agenda
21, Deklaracija o zaštiti okoliša, Konvencija o klimatskim promjenama, Konvencija o
bioraznolikosti i Globalni dogovor o šumama.51 Deset godina kasnije, na Svjetskom
skupu o održivom razvoju (World Summit on Sustainable Development) održanom
2002. godine u Johannesburgu prihvaćena je Deklaracija iz Johannesburga o
održivom razvoju (Johannesburg Declaration on Sustainable Development).
Deklaracijom je potvrđena predanost daljnjoj implementaciji Agende 21 na
nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Implementacijskim planom (The
Implementation Plan) definirani su ciljevi koje je nužno realizirati do 2015. godine,
kako bi se postigla intrageneracijska jednakost putem smanjenja udjela svjetske
populacije koji živi s manje od 1 dolara na dan, barem na polovicu sadašnjeg;
smanjenja udjela svjetske populacije koja živi bez zdravstveno ispravne pitke vode ili
temeljnih sanitarnih uvjeta, barem na polovicu sadašnjeg; smanjenje stopa smrtnosti
djece ispod pet godina za dvije trećine te smrtnosti majki za tri četvrtine; povećanje
napora u nastojanjima za očuvanjem okoliša, osobito s obzirom na klimatske
promjene; uvođenje obnovljivih izvora energije; očuvanje bioraznolikosti, etc.52
Deset godina kasnije održan je Summit u Rio de Janeiru pod nazivom RIO+20. Na
konferenciji je prihvaćen dokument „Budućnost kakvu želimo“ („Future as We
Want“). Konferencija je bila usmjerena na nastavak dotadašnjih inicijativa te se
odnosila na oblikovanje mehanizama intenzivinije implementacije koncepcije
održivog razvoja, zeleno gospodarstvo i smanjenje siromaštva. Iako se očekivalo da
Konferencija bude prijelomna točka tranzicije ka zelenom gospodarstvu koje kreira
51 Keating, M. (1994): Skup o Zemlji –Program za promjenu, Popularno izdanje Agende 21 i drugih sporazuma iz Rija, Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša RH - Sektor zaštite okoliša u suradnji s Centre for Our Common Future 52 UN (2002): World Summit Declaration, World Summit on Sustainable Development, Department of Public Information, New York, USA, www.un.org/events/wssd/summaries/envdevj35.htm
72
održivi razvoj, nova radna mjesta i pridonosi ublažavanju/smanjivanju siromaštva,
neobvezujući dokument donio je tek općenite smjernice kako za rastuću svjetsku
populaciju osigurati dovoljne količine hrane, vode, energije i radna mjesta.
Zaključeno je da, iako su protekla desetljeća rezultirala nizom pozitivnih trendova,
broj ljudi koji živi u uvjetima ekstremnog siromaštva i dalje je oko milijardu i pol,
broj ljudi koji nema pristup čistoj pitkoj vodi procjenjuje se na više od jedne
miliijarde te broj onih koji nemaju odgovoraćje sanitarne uvjete na više od 2,5
milijarde. Pored toga, brojna pitanja vezana uz okoliš koja su postaljena još 1992.
godine ostaju neriješena. Najvažnija odluka donesena na konferenciji jest postavljanje
ciljeva održiva razvoja provedba kojih se očekuje tek nakon 2015. godine. Promicanje
politika zelenog gospodarstva nije usvojeno na zajedničkoj razini, već je prepušteno
svakoj pojedinoj zemlje.53
Kompleksnost pojma održivog razvoja dolazi do izražaja kad se shvati da njegova
materijalizacija podrazumijeva promjenu ponašanja u svim segmentima čovjekova
djelovanja, kad se shvati da se radi o temeljitoj reviziji i promjeni sustava vrednota.
"Mnogo ovisi od tome hoće li nam uspjeti da izoštrimo ovaj pojam i da razvijemo
ideju, da u igru uvedemo njen potpun potencijal i spektar. Održivi razvoj je mnogo
više od tehnokratskog pojma za inteligentno preraspoređivanje resursa, mnogo više od
pojmova Svjetska banka ili UN. Ova ideja će dobiti svoju pokretačku snagu onog
trenutka kada se napravi novi civilizacijski nacrt, nacrt koji zapravo već postoji u
našoj tradiciji i u ljudskoj psihi. Tradicija i inovacija ne moraju predstavljati dvije
sukobljene strane. Zajedničko razmišljanje o vrijednostima, idejama i snovima su
važni kulturni resursi."54
Održivi razvoj obuhvaća tri vrste održivosti: društvenu održivost (stvaranje uvjeta za
rast društvenog kapitala kroz društvenu koheziju, poštivanje kulturološkog indentiteta,
društvenu pravdu, poštenje, disciplinu, etc.), gospodarsku održivost (vrednovanje
prirodnog, društvenog i ljudskog kapitala u bilanci gospodarstva te internalizaciju
negativnih eksternalija) te ekološku održivost (održivost kvalitetnog stanja u okolišu).
Kultura je u dokumentu Agenda 21 smatrana značajnim segmentom društvene
održivosti. No, u posljednjih desetak godina kultura se počinje promatrati kao četvrti
stup održiva razvoja, i.e. kao novo, inovativno i proaktivno područje održivog razvoja.
53 UNCSD (2012): Rio +20: The Future We Want, UN Commetee for Sustainable Development, http://www.uncsd2012.org/content/documents/814UNCSD%20REPORT%20final%20revs.pdf 54 Ulrich Grober, „Die Idee der Nachhaltigkeit als zivilisatorischer Entwurf“, Aus Politik und Zeitgeschichte, No 24, 2001, str. 3., u: Drljača, M. (2012), str. 24
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
73
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Definiranje kulture kao četvrtog stupa održivog razvoja započelo je 2002. godine
kada je u Porto Allegru oblikovan prijedlog dokumenta Agenda 21 za kulturu. Radi se
o prvom dokumentu koji je zagovarao usmjeravanje gradova i lokalnih zajednica ka
razvoju kulturnog sektora i povezivanju kulturnog razvoja s održivim razvojem.
Nakon predstavljanja u UN –Habitatu i UNESCO-u 2004. godine, dokument je
usvojen iste godine u Sao Paolu. 55 Agenda 21 za kulturu se odnosi na pet ključnih
tema:
potreba poštivanja kulturne raznolikosti definirane kao “sredstva postizanja
zadovoljavajućeg intelektualnog, emotivnog, moralnog i duhovnog iskustva”;
kultura se mora prožimati s drugim javnim politikama te uključiti različite
dionike kroz participativni process;
prepoznavaje kulturne raznolikosti kao sastavne komponente održivosti, kao
što je bioraznolikost smatrana ključnom za opstanak života na Zemlji;
važnost kulure za socijalnu uključivost, kroz omogućavanje pristupa kulturi
bez diskriminacije te
značaj ekonomskih učinaka kulture, i.e. kulturu se može smatrati jednom od
nositelja gospodarskog razvoja putem ostvarivih financijskih učinaka i
otvaranje radnih mjesta, kroz ulaganje u kulturne djelatnosti, poticanje
kreativnih industrija, razvoj kulturnog turizma te osiguranje zaštite autorskih
prava.
Do kraja 2015. godine dokument je usvojilo više od 500 gradova, općina i
organizacija.
Značaj kulturne dimenzije održivog razvoja proizlazi i iz činjenice da kulturološki
čimbenici utječu na međuljudske odnose, ali i na ponašanje potrošača, vrednovanje
okoliša i interakciju s okolišem. Strategija održiva razvoja ne može biti kulturološki
neutralna, odn. ona mora uvažavati kulturne specifičnosti, kulturnu raznolikost i
uključivati različite dionike. Prema J.D. Wolfensohnu, nekadašnjem predsjedniku
Svjetske banke, „mi počinjemo razumijevati da učinkovitost razvoja ovisi, dijelom, o
„rješenjima“ koji su usklađeni sa osjećajem (lokalne) zajednice za vlastiti identitet.56
55 xxx (2012): Concept study on the role of Cultural Heritage as the fourth pillar of Sustainable Development, South-east Europe, South Easte Europe, Transnational Cooperation Programme 56 UNESCO (2009): UNESCO World Report Investing in Cultural Diversity and Intercultural Dialogue, http://unesdoc.unesco.org/images/0018/001847/184755e.pdf , str. 24-25
74
ICOMOS (International Council on Monuments and Sites) u Povelji o međuardnom
kulturom turizmu (International Cultural Tourism Charter) iz 1999. godine ukazuje na
nužnost razvoja održivog kulturnog turizma, i.e. uključivanje i suradnja dionika
(lokalna zajednica, konzervatori, nositelji turističke ponude, javni sektor, udruge, etc.)
je nužna kako bi se postigao održiv turizam i zaštita kulturne baštine za buduće
generacije. 57
Europsko vijeće je u svibnju 2014. godine usvojilo Zaključke o kulturnoj baštini kao
strateškom resursu za održivu Europu (Conclusions on cultural heritage as s strategic
resource for a sustainable Europe). Kulturnu baštinu čine resursi nasljeđeni iz
prošlosti u svim oblicima i aspektima: materijalnom, nematerijalnom i digitalnom
(nastalih digitalizacijom ili naknadno digitaliziranih), uključujući spomenike,
lokacije, krajolike, vještine, znanja i izričaje ljudske kreativnosti, kao i kolekcije
očuvane i upravljane od strane javnih i privatnih institucija. Budući da se radi o
resursima koji su od velike vrijednosti za društvo s kulturološkog, okolišnog,
društvenog i gospodarskog aspekta, održivo upravljanje kulturom baštinom
predstavlja strateški izazov 21. stoljeća Ističe se značajna uloga koju kulturna baština
ima u stvaranju i jačanju društvenog kapitala; njen značajan ekonomki učinak kroz
razvoj održivog kulturnog turizma i otvaranja novih radnih mjesta te specifičnu ulogu
u ostvarivanju ciljeva Strategije Europa 2020. za postizanjem pametnog, održivog i
inkluzivnog rasta.58
Lokalne zajednice trebaju osvijestiti važnost kulturne baštine te oblikovati i
implementirati modele održive revitalizacije i upravljanja na korist sadašnje i budućih
generacija.
3.3. Upravljanje kulturnom baštinom u funkciji održiva razvoja
Održivo upravljanje kulturnom baštinom predstavlja izazov za suvremenu civilizaciju
u uvjetima kad se teži ka maksimilizaciji profita ne vodeći dovoljno računa o
dugoročnim posljedicama na kvalitetu života ljudi, stanje okoliša i očuvanje kulturne
baštine i kulturnih krajolika. U takvim, vrlo dinamničnim, izazovnim ali i bez-
obzirnim uvjetima, kulturna baština je nerijetko ugrožena, e.g. nestajanje lokalnih
jezika, običaja, devastacija materijalne kulturne baštine, etc. Uvažavanje vrijednosti
57 www.icomos.hr 58 http://www.gr2014.eu/sites/default/files/conclusion%20cultural%20heritage.pdf
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
75
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
kulturne baštine i kulturne raznolikosti pridonosi odgovarajućoj valorizaciji baštine,
omogućava potpunije prožimanje ekonomske, društvene i ekološke održivosti te
olakšava implementaciju koncepcije održiva razvoja u lokalnim zajednicama.
Na izloženost kulturne baštine utjecaju klimatskih promjena ukazivali su ICOMOS i
ICCROM (International Center for the Study of the Preservation and Restoration of
Cultural Property) još 1998. u svojem izdanju Risk Preparedness: A Management
Manual for World Cultural Heritage (Bartel-Bouchier, str. 63). Godine 2007.
upozorili su na opasnosti s kojima se suočavaju lokalne zajednice diljem svijeta: e.g.
London, u kojem su ugrožene tri lokacije s Popisa svjetske baštine, laguna grada
Venecije, povijesni centar Praga i češkog Krumlova pod prijetnjom poplava, etc. 59
Istovremeno se događaju i promjene kulturnih krajolika uslijed dezertifikacije,
deforestacije i otapanja ledenjaka (e.g. dezertifikacija na Cipru; Timbuktu, Mali, čije
su džamije i okoliš izloženi dezertifikaciji, etc.) 60 Zanimljivo je isktaknuti da je
UNESCO posvetio cijeli broj svoje utjecajnog i prestižnog časopisa World Heritage iz
listopada 2012. godine održivom razvoju.
U Europi se događa niz inicijativa koje prepoznaju važnost održivog upravljanja
baštinom. Na području EU inicijative su započele u 90-im godinama. Jedan od
projekata nazvan je Noina arka. Obuhvatio je niz zemalja: Velika Britanija, Poljska,
Češka Republika, Španjolska i Norveška. Cilj projekta bio je odrediti meteorološke
parametre koji utječu na kulturnu baštinu i kulturni krajolik, istražiti trenutne i buduće
moguće učinke klimatskih promjena te predložioti strategije ublažavanja i
prilagođvanja klimatskim promjenama. Od 2009. do 2014. dodine odvijao se projekt
Climate for Culture. Analizirane su 74 studije slučajeva diljem Europe i Sjeverne
Afrike. Partner projekta iz Hrvatske bio je Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Analizirani su slijedeći objekti: Crkva Sv. Antuna, Drniš; Duždeva palača Duvronik;
Balizika srca Isusova Zagreb; Crkva Svete Barbare, Velika Mlaka, Dubrovačka
katedrala, tradicijska drvena koliba na prostoru NP Plitvička jezera I Crkva Svete
Marije na šriljinah iz Berma.61 Među nevladinim organzacijama može se izdvojiti
Europa Nostra koja je, inter alias, 23. listopada 2013. održala okrugli stol svrha kojeg
je bila poticanje nositelja europskih politika na usvajanje konkretnih mjera
59 Bartel-Bouchier, D. (2013): Cultural Heritage and the Challenge of Sustainability, Walnut Creek, California, USA, str. 79-101 60 Op.cit. pod 19, 103-128 61 http://www.climateforculture.eu/index.php?inhalt=project.casestudies
76
valorizacije, održavanja i upravljanja kulturnom bašitnom sukladno održivom
razvoju.
Europsko vijeće je u svibnju 2014. godine usvojilo Zaključke o kulturnoj baštini kao
strateškom resursu za održivu Europu. Ističe se važna uloga koju kulturna baština ima
u stvaranju i jačanju društvenog kapitala, njen značajan ekonomski učinak, doprinos
ekološkoj održivosti te specifična uloga koju kulturna baština ima u ostvarivanju
ciljeva Strategije Europa 2020. za postizanjem pametnog, održivog i inkluzivnog
rasta.62
U Zaključcima stoji da “kulturno nasljeđe ima važnu ulogu u stvaranju i jačanju
društvenog kapitala budući da:
a) potiče jača uključivanje građana u javno djelovanje (public life)
b) pridonosi kvaliteti života i blagostanju pojedinaca i njihovih zajednica
c) promiče raznolikost i međukulturalni dijalog kroz jačanje osjećaja pripadnosti široj
zajednici, boljem međusobnom razumijevanju i poštivanju
d) pomaže u smanjivanju društvenih nejednakosti, olaškava društvenu uključivost,
promiče međugeneracijski dijalog i društvenu koheziju
e) nudi mogućnosti za razvoj vještina, znanja, kreativnosti i inovativnosti
f) može biti učinkovito sredstvo za formalno, neformalno i informalno obrazovanje,
cjeloživotno učenje i trening.
Kulturna baština može imati važan ekonomski utjecaj, kao integralni dio kulturnog i
kreativnog sektora, budući da, iner alias, predstavlja važan čimbenik jačanja lokalnog
i regionalnog razvoj, osobito kroz kulturni turizam; podržava održivi ruralni i urbani
razvoj kao što pokazuju brojna iskustva dijeljem EU regija i gradova (e.g. regija
Toskana u Italiji, dolina dvoraca uz rijeku Loare u Francuskoj, etc.) te potiče
diverzificirana radna mjesta, od revalorizacije tradiocionalnih zanata i obrta do
inovativnih načina rada.
Fokus upravljanja kulturnom baštinom, u kontekstu održivog razvoja, peresumjerio
se s individualnih objekata baštine na prirodni i socio-ekonomski okoliš u kojem se
baština nalazi.
Stoga upravljanje kulturnom baštinom u funkciji održiva razvoja podrazumijeva
razumijevanje gospodarskih obilježja, demografskih trendova, društvenih promjena i
događanja u zajednici. U proces pravljanja baštinom nužno je uključiti, na neposredan
62 http://www.gr2014.eu/sites/default/files/conclusion%20cultural%20heritage.pdf
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
77
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
i posredan način, niz dionika (kulturne insitucije, lokalna uprava, država,
gospodarstvenici, nevladine organizacije i udruge, građane, etc.), ali i tradicijska
znanja, vrijednosti i druge čimbenike koje treba vrednovati. Uslijed složene
međuovisnosti i interakcije navedenih čimbenika oblikovanje i implementacija
održivog sustava upravljanja predstavlja stalni izazov. Radi se o inkluzivnom pristupu
upravljanja kulturnm baštinom kroz uključivanje lokalne zajednice. Složenost
čimbenika upravljanja kulturnom baštinom prikazana je slijedećom slikom.
Slika 1
Primjeri dosadašnjih i novih čimbenika upravljanja baštinom
Izvor: UNESCO et al (2013): Managing Cultural World Heritage, UNESCO,
ICCROM , ICOMOS , IUCN, str. 15
U kontekstu koncepcije održiva razvoja promijenila se temeljna paradigma
upravljanja baštinom. Kako je prikazano Shemom 1, baština se zaštićuje ne samo radi
vrijednosti po sebi kroz konzervaciju, već i zbog širih, društvenih i ekonomskih
ciljeva. U proces upravljanja uključen je niz dionika. Lokalno stanovništvo ima
interes i značajan utjecaj na proces upravljanja baštinom. Baštini se ne pristupa kao
zasebnom, izoliranom „otoku“, već kao segmentu šireg sustava. Zaštita baštine se ne
promatra samo kao dio nacionalnog bogatstva, već i kao imovina lokalne zajednice i
78
dio svjetske baštine. Upravljanje je proaktivno, vodeći računa o doguročnim
utjecajima. U proces upravljanja uključeni su stručnjaci različitih vještina te se
uvažava znanje lokalne zajednice. Izvori financiranja su disperzirani
(lokalni/regionalni/državni proračun, EU fondovi, investicijski fondovi, banke, etc.)
Shema 1
Nova paradigma upravljanja kultunom baštinom
Tema Kako je bilo do sada:
Zaštićena kulturna baština je
bila...
Kako postaje:
Zaštićena kulturna baština je...
Ciljevi - namijenjena
konzervaciji
- zaštićena
- upravljanja uglavnom
zbog posjetitelja i turista
- Zaštićena i zbog društvenih
i ekonomskih ciljeva
- Upravljanja prvenstveno
zbog lokalnog stanovništva
Upravljanje - Nositelj je središnja
vlast
- Upravljaju partneri,
uključivanjem šireg kruga
dionika
Lokalno
stanovništvo
- Nije uključeno u proces
upravljanja
- Nisu uvažavane potrebe
lokalnog stanovništva
- Upravljano zajedno s, i
ponekad i od strane,
lokalnog stanovništva
- Upravljanje u skladu s
potrebama lokalnog
stanovništva
Širi kontekst - Upravljanje baštinom
kao zasebnim „otokom“
- Planiran kao dio
regionalnog, nacionalnog i
globalnog sustava
- Razvijeno kao mreža
Percepcija - Promatrano kao
nacionalna imovina
- Promatrano kao
nacionalna briga
- Promatrana kao imovina
zajednice
- Promatrano i kao dio
međunarodne brige i
odgovornosti
Tehnike
upravljanja
- Reaktivno kratkoročno
upravljanje
- Upravljanje na
tehnokratski način
- Proaktivno upravljanje u
dugoročnoj perspektivi
- Upravljanje vodeći računa
o političkoj dimenziji
Financiranje - Financirano iz
proračuna
- Financiranje iz različitih
izvora
Vještine
upravljanja
- Upravljaju stručnjaci i
znastvenici isključivo iz
područja kulture
- Upravljaju stručnjaci
različitih vještina
- Uvažava znanje lokalne
zajednice
Prilagodba autorice prema: Phillips, A. (2013): A New Paradigm for Protected Area,
u: UNESCO et al (2013): Managing Cultural World Heritage, UNESCO, ICCROM,
ICOMOS i IUCN, str.16
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
79
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Postavlja se pitanje kako uključiti različite dionike u participativni proces, i.e. proces
usmjeren ka stvaranju novih oblika suradnje u upravljanju baštinom ili osnažavanje
postojećih temeljem suradnje s dionicima i širim interesnim skupinama. Uspješna
implementacija razvojnih projekata održivog upravljanja baštinom u značajnoj mjeri
ovisi o učinkovitom uključivanju i sudjelovanju dionika u procesu donošenja odluka.
Informiranje, edukacija i uključivanje dionika izazovno je i zahtjeva ulaganje
vremena i napora, no nerijetko dugoročna korist nadilazi uloženo. Bitno je da su
dionici uključeni u svih fazama procesa (ciklički pristup) i to na dinamičan način.
Uključivanje dionika u proces donosi slijedeće prednosti:
Uključivanje “pravih” osoba u proces planiranja i implementacije
aktivnosti
Omogućuje uvažavanje svih relevantnih pitanja
Omogućuje donošenje odluka koje su realne i koje zadovoljavaju
potrebe većeg dijela dionika
Omogućuje jačanje kapaciteta dionika za uključivanje u druge procese
odlučivanja (donošenje regionalnih strategija, prostornih planova i sl.).
No, Studija (str. 18) ukazuje na praktična iskustva u brojnim zemljama koja pokazuju
nedovoljno uključivanje dionika u sustav upravljanja baštinom. Uzroci mogu biti:
specifična obilježja sustava upravljanja baštinom, neravnoteža snaga/moći među
dionicima, politički ili društveno-ekonomski čimbenici u širem okruženju
(siromaštvo, društvene nepravde, građanski nemiri, duboke ukorijenjene kulturne
vrijednosti, etc.) te neuključivanje/nedovoljno uključivanje marginaliziranih skupina
(žene, mladi, pripadnici manjina, etc.). Učinkovito uključivanje dionika koje donosi
obostrane koristi kulturnoj baštini i društvu ovisi o razumijevanju:
koji dionici trebaju biti uključeni u procesu odlučivanja, vrednovanju
mogućnosti, planiranju, implementaciji i evaluaciji procesa i na koji
način;
koji dionici pridonose svojim iskustvom, znanjem, vještinama i na koji
način
tko ostvaruje ekonomske, društveno-kulturne i psihološke koristi i na
koji način.
Participativni proces često zahtjeva spremnost na „teške“ kompromise i pregovore te
je vremenski zahtjevno.
80
Prema Boccardi (2007)63, upravljanje kulturnom baštinom u funkciji održiva razvoja
moguće je razumijeti dvojako:
a) kao brigu za očuvanjem baštine, kao cilja po sebi, i dijela okolišnih/kulturnih
resursa koji bi trebali biti zaštićeni i očuvani i za razvoj budućih generacija
(intrinzična vrijednost) te
b) kao mogući doprinos koju baština, kao značajan segment šireg društvenog
sustava, može imati za ekološku, društvenu i ekonomsku dimenzuiju održiva
razvoja (instrumentalna vrijednost).
No, odabir pristupa ovisi o specičnostima baštine, jer je moguće da će u nekim
slučajevima prevladati isključivo prvi kriterij zbog spefične vrijednosti baštine (e.g.
baština upisana na Listu svjetske baštine). Društveno-ekonomski učinci su poželjni,
no ne uvijek i nužni. U praksi je poželjna kombinacija oba pristupa, i.e. razumjevanje
specifične važnosti baštine i njenog doprinosa fizičkog i duhovonom blagostanju i
sreći, ali istovremeno i razmotriti ulogu baštine u održivom razvoju.
Kulturna baština svojom raznolikošću, vrijednostima i značajem predstavlja veliki
potencijal za razvoj poduzetništva koje može značajno pridonijeti razvoju
gospodarstva na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Poduzetništo utemeljeno na
kulturnoj baštini može se odrediti kao skupina onih djelantosti čijim proizvodima i
uslugama komercijalnu vrijednost daju kreativan rad utemeljen na poznavanju
povijesti, umjestnosti i kulture. U pravilu se ne finaciraju iz javnih izvora, na tržištu
imaju specifične potrošače, a pridonose stvaranju simboličkih vrijednosti i
njengovanju identiteta.64
63 U: UNESCO et al (2013): Managing Cultural World Heritage, UNESCO, ICCROM, ICOMOS i IUCN, str.20 64 Ministarstvo kulture RH (2011): Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011-2015, str. 44
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
81
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
3.4. Upravljanje fortifikacijama u funkciji održiva razvoja
Fortifikacijska baština i njeno okruženje građena od 16. do 20. stoljeća predstavlja
značajnu kulturnu vrijednost Europe. Nerijetko se utvrde nalaze pored urbanih naselja,
te predstavljaju potencijal za društveno-ekonomski razvoj lokalnih zajednica. Iako se
radi o izgrađenim i urbaniziranim prostorima, fortifikacijska baština predstavlja
mogućnost povećanja atraktivnosti gradova i regija. Izazov predstavlja osmisliti
načine ponovnog korištenje obnovljenih i revitaliziranih utvrda u skladu s potrebama
21. stoljeća. Tržišna valorizacija fortifikacija predstavlja mogući izvor prihoda za
buduće održavanje kulturnih vrijendosti navedenih lokacija.
Prema projektu ATFORT, 65 održiva valorizacija utvrda zahtjeva koordiniran,
integriran i sustavni prisup. S ciljem očuvanja kulturnih vrijednosti i kako bi utvrde
postale stvarni pokretači održivog regionalnog razvoja, nadležne javne insitutucije
trebaju voditi računa o slijedeći problemima/izazovima:
1. Ekonomska valorizacija baštine (orgaizacija kongresa/evenata, rekreacijske
aktivnosti, centri za posjetitelje, etc.) omogućava stjecanje sredstava za financiranje
održavanja baštine. Potencijali društveno-ekonomskog rasta (nova radna mjesta,
socijalno zapošljavanje, porast regionalnih prihoda) otvaraju brojne mogućnosti za
njeno multifunkcionalno korištenje.
2. Postoje važni preduvjeti koje treba zadovoljiti i uzeti u obzir prilikom pridavanja
novih funkcija zaštićenoj baštini: speficičnosti prirodnog okoliša, korištenje
obnovljivih izvora energije, pristupačnost, tehnike arhitekture i restauracije, etc.
3. Upravljanje fortifikacijama podrazumijeva složene modele upravljanja.
Zakonodavni, organizacijski i aspekti brendiranja trebaju biti redizajnirani uz
odgovarajuće modele financiranja (e.g. putem javno-privatnog partnerstva, crowd-
funding, etc. ).
Fortifikacijski sustavi, kao dio kulturne baštine, mogu imati značajnu ulogu u
implementaciji koncepcije održovog razvoja. Promatrano kroz stupove održiva
razvoja, fortifikacijski sustavi pridonose na slijedeći način:
65 http://www.atfort.eu/?id1=abouttheproject
82
a) ekonomska održivost: ekonomski učinci vidljivi su već u procesu konzervacije i
restauracije, kada se otvraju nova radnja mjesta; uvrštavanjem fortifikacija u
turističku ponudu postiže se ostaverenje prihoda uključenih dionika, potiče se
poduzetništvo i kreativnost, otvaraju se nova radna mjesta, ostvarju se multiplikativni
učinci povezivanjem s drugim gospodarskim djelatnostima koje su na neposredan i
posredan način povezane s turističkom ponudom, etc. Također, obnova materijalima i
tehnikama sukladnima razdobljima gradnje omogućava očuvanje tradicijskih obrta i
potiče lokalno gospodarstvo.
b) društvena održivost: uključivanje lokalne zajednice u osmišljavanje projekata
revalorizacije fortifikacijskih sustava, provedbom i upravljanjem projektima postiže
se jačanje društvenog kapitala zajednice, pridonosi društvenoj integraciji i socijalnoj
uključenosti različitih dionika
c) ekološka održivost: obnova i stavljanje u funkciju fortifikacijskih sustava pridonosi
ekološkoj održivosti ukoliko se koriste ekološki prihvatljivi graditeljski materijali,
ekološki prihvatljiva rasvjeta, energetski efikasna obnova, održivo upravljanje
otpadom i promiče reciklaža otpada, vodi računa o estetskoj funciji okoliša kroz
uklapanje u vizualni aspekt okoliša, etc.
d) kulturna održivost: fortifikacijski sustavi su značajni jer pridonose očuvanju
kulturno-povijesne baštine kao značajnog aspekta kulturnog identiteta određene
lokalne zajednice te pridnose njenoj kulturnoj raznolikosti. Također, obnova
materijalima i tehnikama sukladnima razdobljima gradnje omogućava očuvanje
tradicijskih obrta, očuvanje kulturne raznolikosti i potiče lokalno gospodarstvo.
Nerijetko su tvrđave, koje su izgubile svoju primarnu, obrambenu funkciju, napuštene
i isključene iz društvenog života zajednice zbog nepostojanja osnovnih inrastrukturnih
uvjeta, i.e. struje, vode, plina, etc. Revitalizacija utvrda bi se trebala temeljiti na
korištenju potencijala obnovljivih izvora energije (e.g. sunčeva energija (fotovoltaički
sustavi), biomasa iz okruženja, geotermalna energija, etc.). Implementacija sustava
proizvodnje električne energije iz sunčeve energije, iako tehnološki moguća i
financijski sve isplativija, nerijetko nije moguća zbog konzervatorskih propisa koji se
odnose na utjecaj na visualni integritet utvdre i kulturnog krajolika.
Revitalizacija utvrda podrazumijeva (Meijer, G., 2013) analizu utvrda i njihova
okruženja s povijesnog, morfološkog i ekonomskog aspekta. Nerijetko je problem i
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
83
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
položaj izvan naselja, što dovodi do otežanog pristupa, nezainteresiranosti lokalne
zajednice za obnovu kao i visokih troškova rekonstrukcije.
Primjer dobre prakse revitaliazije utvrda iz Hrvatske predstavlja tvrđava sv. Mihovila
iz Šibenika. Projekt se odvijao u vremenu od travnja 2012. do srpnja 2014. Nositelj
projekta bio je grad Šibenik, uz Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku, Muzej grada
Šibenika te TZ grada Šibenika. Opći cilj projekta je bio putem revitalizacije tvrđave
pridonijeti održivom gospodarskom razvoju grada, županije i regije, poticanje
zapošljavanja, razvoj malog i srednjeg poduzetništva te razvoj kulturnog turizma.
Specifični cilj bio je obnova, uređenje i nadogradnja turističke infrastrukture u okviru
Tvrđave sv. Mihovil kao nove turističke atrakcije i generatora inovativnih kulturno-
umjetničkih, edukativnih i drugih zbivanja, zajedno s pratećim sustavom usluga i
potpora za malo i srednje poduzetništvo s ciljem njihovog kvalitettno i održivog
uključenja u razvoj i ponudu ključnih sadržaja, proizvoda i usluga kulturnog turizma.
Ukupna vrijednost projekta bila je 1.666.436,16 EUR, od kojih je 60% sufinancirano
iz Europskog fonda za regionalni razvoj.
Završetkom projekta tvrđava sv. Mihovila je postala prepoznatljivi spomenik kulturne
baštine koji generira inovativne kulturno-umjetničke, edukativne i druge programe
pridonoseći održivom razvoju grada i županije. Trvđavu je od 7. lipnja do 30. rujna
2014. posjetilo više od 100.000 posjetitelja, od kojih 90.00 dnevnih posjetitelja te oko
10.000 tijekom večernjih kulturnih i glazbenih programa na tijekom projekta
izgrađenoj i uređenoj ljetnoj pozornici.66
Drugi primjer dobre prakse je utvrda King George III – Fortica na Visu. Radi se o
najvećoj utvrdi otoka Visa smještenoj na ulazu u višku luku. Izgradila ju je britanska
Kraljevska ratna mornice kao dio svojih aktivnosti na Jadranu. Nakon što je gotovo
dva stoljeća služila u vojne svrhe, tvrđava je napuštena. Sveobuhvatan restauracijski
poduhvat započela je tvrtka European Travel Ventures d.o.o. registrirana u gradu Visu
2012. godine. Na temelju natječaja tvrtka je dobila koncesiju na 25 godina za
korištenje objekta. U utvrdi se odvijaju različiti kulturno-umjetnički programi.67
Revitalizacija utvrdi u funkciji održivog razvoja trebala bi se temeljiti na slijedećim
načelima:
66 xxx (2014): Revitalizacija tvrđave sv. Mihovila, grad Šibenik, http://svmihovil.sibenik.hr/stranice/revitalizacija-tvr-ave-sv-mihovila/13.html 67 http://vis-central.com/vodic/tvrdava-king-george-iii-fortica/
84
Prepoznavanje važnosti utvrda (s kulturološkog, povijesnog, društvenog,
ekonomskog i ekološkog aspekta);
Odgovornost za valorizaciju i očuvanje speficičnosti utvrde i lokaliteta na
kojem se nalazi;
Razvoj partnerstva kroz participativni proces uključivanjem različitih dionika
(lokalne vlasti, gospodarstvenici, javne institucije, sveučilišta, nevladine
organizacije i udruge, građani, etc.);
Valorizacija vrijednosti utvrda u poslovnim planovima;
Investiranje u ljude i lokalitete kroz edukaciju i trening dionika, promicanje
lokalnih proizvoda i usluga, etc.;
Odgovorno i realno oglašavanje i promoviranje ponuđenih proizvoda i usluga;
Pružanje kvalitetnih doživljaja posjetiteljima;
Uvažavanje prava i obveza lokalnog stanovništva te
Inter i intrageneracijska solidarsnost.68
Prijedlog modela revitalizacije utvrdi u funkciji održiva razvoja odnosio bi se na
slijedeće „korake“:
1. Imenovanje projektnog tima
2. Definiranje smjera i konteksta
3. Uključivanje dionika
4. Prikupljanje i analiza činjenica i podataka o utvrdi
5. Definiranje glavnih problemskih pitanja
6. Analiza
7. Definiranje načela i ciljeva aktivnosti
8. Osmišljavanje prijedloga načina valorizacije utvrde
9. Provedba
10. Monitoring
11. Revizija.69
68 Prilagođeno prema: Sussessfull Tourism at heritage Places, u: Odraz (2006): Razvoj održivog turizma u 10 koraka, str. 6, www. http://www.odraz.hr/media/152864/odrzivi-turizam-u-deset-koraka-small-file-size.pdf i 69Prilagođeno prema Carić, H. (2006): Održivi turizam u deset koraka: planiranje održivog turizma zasnovanog na baštini i prirodnom naslijeđu : priručnik za razvijanje i upravljanje turističkim regijama, destinacijama i proizvodima, Institut za turizam Zagreb i UNEP (2009): Sustainable Coastal Tourism:
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
85
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Prvi korak: „Imenovanje projektnog tima“
Primarni zadatak tima je definirati model valorizacije utvrda, osigurati učinkovitu i
pravovremenu provedbu aktinosti i realizaicju rezutlata uključivanjem relevantih
dionika u pojednim koraku.
Drugi korak: „Definiranje smjera i konteksta“
Odnosi se na definiranje smjera (vizija, misija) i kontektsta projekta temeljem
pisanog pregleda trenutačne situacije koja bi trebala uključivati opis slijedećih
elemenata:
- društveni uvjeti (broj stanovnika, dobna/spolna/obrazovna struktura)
- ekonomsko okruženje (broj poduzeća, veličina, struktura po djelatnostima,
financijski rezultati)
- trenutnu političku klimu te
- prirodno i kulturno okruženje.
Korisno je jasno identificirati konfliktna područja ili pitanja.
Treći korak: Uključivanje dionika
Podrazumijeva traženje odgovora na slijedeća pitanja:
- Tko su mogući dionici?
- Po kojoj bi osnovi bili zainteresirani za sudjelovanje?
- Na koje ih teme i u kojoj mjeri uključiti u proces?
- Na koji način ih konzultirati?
Potencijalni dionici su slijedeći: lokalna zajednica, lokalna/regionalna/državna vlast,
poduzetnici, javne institucije, sveučilišta, institucije za upravljanje kulturnom
baštinom, povijesnim i tradicijskim nasljeđem, institucije za upravljanje okolišem,
udruge i druge dionike.
Radi se o napornom i vremenski zahtjevnom procesu, ali nužnom za uspješnu
provedbu modela. Konzultacije mogu biti usmejrene prema odrđenim skupinama
(fokus grupama) i/ili prema općoj javnosti radi razumijevnaja, potpore i dragovoljnog
uključivnaja.
Moguće tehnike konzultiranja: javni sastanci; intervjui; javne prezentacije, izložbe i
informativni posteri; savjetodavna tijela; medijska istraživanja; pisane sugestije;
An integrated planning and management approach, United Nations Environment Programe, str. 70-95, http://www.unep.org/pdf/DTIE_PDFS/DTIx1091xPA-SustainableCoastalTourism-Planning.pdf
86
telefonske ankete i istraživanja; tematski dani; konferencije ili radionice; građanska
okupljanja radi prikupljanja stavova javnosti, etc.
Razvijanje partnerstva je preduvjet izgradnje participativnog procesa odlučivanja.
Ključni koraci za razvijanje partnerstva su:
- Identificiranje ključnih partnera za postizanje viših ciljeva
- Identificiranje osoba koje su uključene ili bi trebale biti uključene
- Izgradnja odnosa
- Razvijanje međusobnog razumijevanja u važnim pitanjima
- Zajedničko određivanje ciljeva i podciljeva i
- Iznošenje vlastitog opredjeljenja za partnerstvo i primjenu dogovorenih
aktivnosti.
Poseban izazov tog procesa je izgradnja međusobnog povjerenja i postizanje,
temeljem dogovorenih međusobnih ustupaka, kompromisa.
Četvrti korak: Prikupljanje i analiza činjenica i potadaka o utvrdi
Odnosi se na izradu povijesnog pregleda, utvrđivanje je li utvrda registrirana i
zaštićena, postoji li konzervatorska studija, je li utvrda valorizirana na tržištu, tko
koristi/upravlja utvrdom, postoji li usmena predaja u vezi utvrde, postoji li nadzor
lokaliteta, etc. Ako je utvrda u funkciji, koje se usluge nude, koja su obilježja
korisnika usluga, koji su motivi dolaska u utvrdu, etc.? Ako nije u funkciji, koje su
posebnosti utvrde koje utvrdu čine atraktivnom na tržištu?
Cilj je identificirati i proučiti postojeće izvore informacija i dokumenata relevantne za
projekt. Mogući izvori informacija jesu:
- Ministarstvo turizma, Hrvatska turistička zajednica i/ili lokalna turistička
zajednica
- Ministarstvo kulture
- Strategije razvoja/planovi lokalne samouprave
- Izvještaji poslovnih subjekata
- Relevantni novinski članci.
Peti korak: Identificiranje glavnih problemskih pitanja
Podrazumijeva identificiranje važnih područja, tema i neriješenih pitanja koji bi mogli
utjecati na buduću valorizaciju utvrda. Korisno je razmotriti problemska pitanja s
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
87
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
različitih aspekata: doživljaji korisnika/posjetitelja utvrde, stavovi lokalne zajednice,
načini upravljanja kulturnom i prirodnom baštinom, pitanja infrastrukture, pitanja
marketinga i tržišta, ekonomske koristi i troškovi, trening i izgradnja ljudskih
potencijala, strateški i resursni kontekst, zakonodavstvo i dozvole, etc.
Vrlo bitan dio ove faze je proces upravljanja konfliktima. Potrebno je prepoznati
konfliktne situacije, pokušati ih riješiti ili ih prihvatiti kao ograničenje za uspješnu
realizaciju projekta. Ključ upravljanja konfliktima i njihovo rješavanje obuhvaća
slijedeće:
Osigurati da u proces budu uključene sve strane
Zadržati otvorenu i dobru komunikaciju
Prilagodljivost
Izgraditi konsenzus većine sudionika.
Šesti korak: Analiza
Temeljem prikupljenih podataka i uočavanja problemskih pitanja, nužna je analiza
prioritetnih područja.
Moguće analitičke metode:
Analiza tržišta
Analiza zaštite baštine
Analiza situacije
SWOT analiza
Analiza prioriteta
Analiza troškova i koristi.
Sedmi korak: Načela i ciljevi aktivnosti
Ovaj će korak pomoći u oblikovanju jasne pisane izjave o načelima i/ili ciljevima
prema kojima će se usmjeravati buduće aktivnosti. Potrebno je dobiti potporu svih
ključnih partnera za oblikovana načela i/ili ciljeve.
Načelo predstavlja pravilo ponašanja, odnosno načina usmjeravanja buduće
aktivnosti. Načela se mogu izraziti u obliku naputaka, protokola ili izjave.
Ciljevi su kratke izjave o željenim dostignućima. Moraju biti jasni, mjerljivi, ostvarivi
i vremenski ograničeni. Cilj/ciljevi trebaju biti rezultat suodlučivanja dionika.
Osmi korak: Prijedlozi načina valorizacije utvrde
Proces utvrđivanja razvojni ideja i opcija:
Razvijanje ideja
88
Predstavljanje ideja ili opcija svim dionicima radi testiranja
Analiza ključnih tema, u slučaju nedostatka značajnih elemenata te
prikupljanje dodatnih informacija
Razvijanje najprikladnijih opcija u obliku prijedloga projekta, studije
izvedivosti ili strateškog plana
Traženje suglasnosti za odabranu najpovoljniju opciju
Deveti korak: Provedba
Odabrane opcije ili ideje iz prethodnog koraka treba oblikovati u primjenjive
aktivnosti, odn. oblikovati akcijski plan ili plan rada.
Nužno je definirati aktivnosti, subjekte provedbe, rokove provedbe, potrebne resurse
(financijske i materijalne) te načine monitoringa (nadzora) nad provedbom odabrane
aktivnosti.
Deseti korak: Monitoring
Monitoring predstavlja nerijetko kritični korak uspješnosti procesa. Stalni monitoring
podrazumijeva analizu realizacije akcijskog plana te omogućava prilagodbu/korekciju
plana s obzirom na promjenjive uvjete i neplanirane okolnosti.
Jedanaesti korak: Revizija
Proces revizije podrazumijeva usporedbu ostvarenih rezultata s planiranima te
definiranje prijedloga aktivnosti za slijedeće razdoblje.
6. IZGRADNJA LOKALNOG ODRŽIVOG RAZVOJA KROZ
REVITALIZACIJU SUSTAVA PULSKIH UTVRDA
Jedan od ciljeva projekta Adrifort je ne samo obnoviti pulske utvrde, već pokrenuti
na novinačin njihovo aktivno korištenje. Izazov je, ali i nužnost, oblikovati model
revitalizacije sustava pulskih utvrda implementacijom koncepcije održivog razvoja.
Revitalizacija sustava pulskih utvrda može pridonositi dugoročnom lokalnom
održivom razvoju na brojne načina. Preduvjet navedenog je oblikovanje održivog
modela zaštite, upravljanja i korištenja utvrda. U prethodnom potpoglavlju predložen
je model implementacijom kojeg bi se revitalizacija pulskih utvrda provela sukladno
načelima održivog razvoja.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
89
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
U poglavlju 4. predložene su mogućnosti korištenja utvrda. Budući da se utvrde
Punta Christo, Monte Grosso i Munide, bitnice Valmaggiore i Zonchi nalaze na
području istog prigradskog naselja Štinjan, moglo bi ih se smatrati jedinstvenom
kulutrnom četvrti, dok utvrdu Sveti Mihovil treba razmatrati zasebno.
Za utvrdu Punta Christo planiran je Međunarodni edukativni dokumentacijski centar
(prema projektu Adrifort), održavanje događanja (glazbeni festivali, koncerti) te
razvoj kreativnog turizma (oživljavanje povijesnog događaja potapanja francuske
podmornice Curie kroz predstavu-kazalište; tradicionalne kulturno-umjetničke
aktivnosti (izvedbena umjetnost, vizualna umjetnost, kulturna baština i literatura) kao
i kulturne industrije (tiskani radovi, multimedija, štampa, kino projekcije,
audiovizualna i fonografska produkcija, tradicionalni obrti, dizajn) zamišljeno kao
cjelogodišnji proizvod poglavito za domaće posjetitelje.
Pored utvrde Punta Christo, kulturnu četvrt čini bi i kulturni centar u utvrdi Monte
Grosso, topnička bitnica Valmaggiore i kružna utvrda Munide kao sportsko-
rekreacijski centri te obalna bitnica Zonchi kao potencijalni hostel.
Navedeni prijedlog kulturne četvrti, temeljem implementacije prethodno predloženog
modela, pridonio bi izgradnji lokalnog održivog razvoja na više načina. Naime,
realizacijom projekta bi dio prigradskog naselja Štinjan koji do sada, izuzev
povremenog korištenja utvrde Punta Christo, nije zaštićen, revitaliziran i korišten,
postao bi prepoznatljiv dio kulturne baštine grada Pule, svakodnevno dostupan
lokalnom stanovništvu i posjetiteljima kao mjesto koje promovira kulturni turizam
organizacijom različitih događanja, kreativnim turizmom te rekreacijskim sadržajima.
Uključivanjem lokalnog stanovništva kao značajnog dionika modela revitalizacije
pridonijelo bi podizanju svijesti stanovništva o značaju fortifikacija, važnosti i koristi
njihova očuvanja i revitalizacije u skladu s koncepcijom održiva razvoja. Lokalno
stanovnitšvo imalo bi priliku sudjelovati u osmišljavanju projekata valorizacije. Tamo
gdje je moguće, važno je omogućiti dostupnost utvrda osobama ograničene
pokretljivosti.
90
Utvrde predstavljaju veliki potencijal za razvoj poduzetnišva. Postojeći lokalni
poduzetnici, ali i novi poduzetnici imali bi mogućnost ponude svojih proizvoda i
usluga već u procesu obnove utvrda te kasnije kroz ponudu razlilčitih usluga
kulturnog i kreativnog turizma. Time se otvaraju mogućnosti novih radnih mjesta,
potiče inovativnost i kreativnost, razvoj različitih gospdoarskih i društvenih
djelatnosti. Ostvareni prihodi, pored doprinosa lokalnom proračunu, omogućili bi i
održivo korištenje utvrda kroz osiguravanje dodatnih financijskih sredstava za zaštitu
i očuvanje.
Pored ekonomske održivosti, poduzetništvo utemeljno na kulturnoj baštini utvrda
pridnonosi stvaranju simboličkih vrijednosti i njegovanju identiteta, i.e. kulturna
održivost.
Revitalizacija utvrda mogla bi pridonijeti i očuvanju okoliša kroz odgovarajuće
tehnike revitalizacije, korištenje obnovljivih, kad je moguće, autohtonih materijala te,
implementacijom resursno efikasne tehnologije u segmentu grijanja, rasvjete,
potrošnje vode, i.e. ekološka održivost.
Koristi koje bi grad Pule, Istarska županije i R. Hrvatska mogle imati od revitalizacije
utvrda vidljiv je i s drugih aspekata:
- obnovljene utvrde, kroz njhovu ekonomsku valorizaciju i promociju, mogle bi
biti biti primjer dobre prakse za revitalizaciju drugih utvrda u županiji i na
području Hrvatske;
- kroz turizam baštine i kreativni turizma utvrde bi dodatno pridonijele
prepoznatljivosti Pule kao destinacije kulturnog turizma temeljenog na
lokalnoj fortifikacijskoj arhitekturi;
- dionici u turizmu (tour operatori, turističke agencije, hoteli i drugi smještajni
kapaciteti) imali bi novi segment turističke ponude;
- mali i srednji poduzetnici u gradu i županiji imali bi mogućnost razvoja
ugostiteljske ponude, specijaliziranih programa, proizvodnju suvenira isl.;
- suradnja s brojnim pojednicima, udrugama i poduzećima u kreativnim
industrijama;
- otvorila bi se nova radna mjesta kako za poslove upravljanje kulturnom
četvrti, održavanja utvrda tako i za organizaciju i provođenje povremenih
događanja.
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
91
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Za utvrdu Sv. Mihovil, sukladno projektu Adrifort, planirana je javna i društvena
namjena kroz uređenje multimedijalnog edukativnog centra te ugostiteljski
sadržaj. Budući da se utvrda nalazi neposredno uz Sveučilište Jurja Dobrile u Puli,
revalorizacija utvrde pridonijela bi kvaliteti života studenata, osvješćivanju
vrijednosti kulturne baštine i mogućnostinjena korištenja te potakla njihovo
aktivno uključivnaje u osmišljavanje projekta i programa koji bi se održavali u
utvrdi,
92
4. Revitalizacija pulskih utvrda i njihova uloga u budućem razvoju
kulturnog turizma te gospodarstva Pule i Istre 4.1. Javna dostupnost
Tri su lokacije obuhvaćene projektom: Debeli vrh, Vrh Munida i Proština s
pripadajućim fortifikacijskim objektima - obalnom poligonalnom blindiranom
utvrdom Punta Christo s dvjema uzobalnim topničkim bitnicama Punta Christo
nord i sud, gdje je predviđeno uređenje međunarodnog edukativno-
dokumentacijskog centra, i to na 300 kvadrata.
Projekt obuhvaća i obalnu potkovastu utvrdu Monte Grosso s pripadajućom
topničkom bitnicom te bitnicu Valmaggiore gdje je predviđeno samo uređenje
okoliša.
Na kružnoj utvrdi Munide uredit će se staza i okoliš, na obalnoj topničkoj
bitnici Zonchi predviđeno je uređenje prilaznih putova i okoliša. Planira se
postavljanje osnove za uređenje putova i staza ,postavljanje klupa, koševa za
smeće i pristupne rampe za vozila, označavanje info-tablama punktova kod
svake utvrde, osmišljavanje i označavanje info-tablama pješačkih i biciklističkih
staza na 170 hektara pokrivenih borovom šumom. Projekt uključuje
organizirane posjete utvrdama lokalnim turističkim brodicama iz pulske luke
preko Muzila i Štinjana do otočja Brijuni te kopnenim putem, kao i izradu
publikacija, kataloga i turističkih promidžbenih letaka, internetskih stranica i
osmišljenu promociju na međunarodnim turističkim sajmovima te na drugim
mjestima tijekom cijele godine, a važno je i uključivanje lokalnog stanovništva u
projekt.
Na svim trima lokacijama potrebna je hitna intervencija u smislu čišćenja
i odvoza otpada, te uređenja prilaznih puteva i šetnjica koje će omogučiti lakšu i
jednostavniju dostupnost lokacija. Sadašnje stanje je vrlo loše i neprihvatljivo.
Osim uređenja šetnjica i prilaznih puteva, potrebno je izraditi biciklističke staze
te ih obilježiti i prezentirati široj javnosti. S obzirom na nepostojanje asfaltiranih
i uređenih cesta, trebalo bi omogućiti prilaz lokalnim utvrdama putem turističkih
vlakova i drugih organiziranih oblika prijevoza. Uz to potrebno je izgraditi i
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
93
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
označiti parkiralište za posjetioce, koji ne bi vlastitim automobilima uništavali
prirodu i šumu na postojećim lokacijama.
4.2. Planovi konzervacije
Na području brda Punta Kristo i Proštine zabilježeni su nalazi prapovijesne
keramike. Nalazište je vjerojatno većim dijelom uništeno gradnjom utvrde
tijekom 19. stoljeća. Također, na samom rtu poluotoka Punta Kristo, nalazila se
mala crkvica, koja je zabilježena na katastarskom planu 1820. godine kao Kapella
del Christo, po kojoj je cijeli poluotok dobio ime. Ostaci crkvice više nisu vidljivi.
Na cijeloj zoni od Puntižele prema brdu Punta Kristo nalaze se ostaci
kamenoloma, vapnenice i tuneli.
Slika 6: Popis utvrda u sklopu projekta u Štinjanu
Izvor: Utvrda Punta Kristo, Konzervatorski elaborat
Prijedlogom mjera zaštite predložen je stoga obavezan stalni nadzor
prilikom izvođenja svih radova, a u slučaju pojave arheoloških nalazišta,
94
potrebno je obaviti zaštitno arheološko istraživanje te izvršiti konzervaciju
pronađenih nalaza u dogovoru s nadležnim institucijama. Glede same utvrde,
prijedlogom mjera zaštite propisana je potreba ishodovanja mišljenja stručne
osobe, kako bi se navedena arhitektura i cijelo područje moglo pravilno
valorizirati. Uz navedeno, potrebno je valorizirati i elemente prostora nastale
uslijed djelovanja vojne inženjerije (fortifikacijski putevi, mostovi, podzidi,
inventar, infrastruktura, zelenilo, usjeci, nasipi itd.) u neposrednoj okolini utvrde
ali i širim djelovima prostora. Nadalje planskim mjerama zaštite (GUP), utvrđena
je potreba očuvanja integriteta konstruktivnih, tipoloških, oblikovnih i formalnih
elemenata koji karakteriziraju arhitektonski organizam kroz očuvanje svih
arhitektonskih elemenata, detalja i ostataka koji predstavljaju dio povijesti
razvitka građevine, povijesno arhitektonske vrijednosti, očuvanje i valorizaciju
svih formalnih karakteristika: struktura, tipologija i funkcionalni raspored,
obnovu izvorne urbanističke organizacije neposrednog vanjskog prostora,
obnovu izmijenjenih relevantnih arhitektonskih detalja i dijelova
arhitektonskoga organizma: tipološko-funkcionalni raspored, arhitektonska
struktura pojedinih elemenata i osnovni prostor, skidanje neadekvatnih
dodataka ili dijelova u sukobu s ambijentom, koji ne predstavljaju povijesne
arhitektonske vrijednosti i nisu bitni u smislu “čitanja” izvornih faza razvitka
arhitektonskog organizma.
Utvrđenim mjerama, dozvoljena je i promjena namjene građevina, s time
što svaka promjena strukture, funkcije i rasporeda mora proizaći iz svestranih
studija poštujući izvorne tipološke karakteristike kao što su: struktura nosivog
sustava, tehnika gradnje, parametri i moduli izgradnje, izvorni materijali i dr.
Izvorni otvori i ostali izvorni oblikovni elementi ne smiju se mijenjati, proširivati,
premještati, ukidati i slično, a oni koji su već okrnjeni moraju se vratiti u
prvobitno stanje.
U starijem dijelu obalne utvrde Punta Kristo, na površini od približno 300
m2 predviđeno je uređenje Međunarodnog edukativno-dokumentacijskog
centra. U sklopu planiranog zahvata a u svrhu uređenja prostora predviđa se
postavljanje nove unutarnje i vanjske stolarije, izvedba nadžbukne
elektroinstalacije, čišćenje kamenih zidova od zaosatalog površinskog sloja boje
te instalacija tehničkih pomagala i druge opreme radi stavljanja centra u
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
95
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
funkciju. U cilju optimalnog izbora materijala i tipologije za izradu nove stolarije,
kroz analizu postojećih kamenih otvora, utvrđeno je nekoliko osnovnih
kategorija istih: otvori bez stolarije, otvori s djelomičnom stolarijom (okviri bez
ostakljenja), otvori sa željeznom rešetkom (originalnom ili naknadno
ugrađenom) te nekoliko zatvorenih otvora (zazidani ili zatvoreni pločastim
elementom). Obzirom na utvrđenu raznolikost postojećih otvora te nepostojanje
izvornih elemenata kao mogućeg uzorka, kao optimalno rješenje predlaže se
jedinstveno oblikovanje svih prozorskih i drugih otvora, kako onih edukativno-
dokumentacijskog centa, tako i ostalih otvora koje nalazimo na utvrdi.
Konkretno, predlaže se ugradnja drvene stolarije ili alternativno metalne
bravarije unuficirane u boji i tipologiji, kao i ugradnja dodatne opreme (metalne
rešetke, mreže i dr.).
4.3. Razina prostorne intervencije
Postojeće stanje
Utvrda Montegrosso sastoji se od dvije povijesne cjeline, središnjeg tornja
– Martella na kojeg se kasnije vezao vanjski kružni dio utvrde. Toranj – Martello
promjera je 10,35 m i visine 8,87 m mjereno od vrha do poda najniže etaže,
odnosno 7,25 m do unutarnjeg dvorišta. Toranj ima jednu podrumsku etažu i
krovnu etažu. Izvorno je oko tornja bio izveden kanal koji je u kasnijim fazama
korištenja bio zatrpan. Zidovi Martella zidani su kamenim blokovima s različitim
vrstama morta. Zidovi su blago skošeni prema sredini i debljina im je oko 250
cm. U zidovima su izvedeni manji otvori, puškarnice i vrata. Iznad otvora
izvedeni su lukovi zidani kamenom. Veza između etaža ostvarena je kružnim
kamenim stubištem koje je smješteno unutar vanjskog zida. Konstrukcija krova
izvedena je kao kružna kupola zidana kamenom sa debljinom u tjemenu od oko
110 cm. Površina krova tornja pokrivena je kamenim pločama.
Obzirom da je dio tornja ukopan, u podrumskoj etaži vidljiv je prodor
vode kroz zidove. Isto tako u gornjem dijelu tornja, na kupolu, prodire voda kao
posljedica oštećenja kamenog opločenja i raslinja. U konstruktivnom smislu ne
postoji veza između Martella i novijeg dijela utvrde. Noviji dio je dozidan i prati
96
liniju Martella te se lako može uočiti sljubnica koja ih razdvaja. Noviji dio utvrde
je kružnog potkovastog oblika sa vanjskim promjerom od 46,50 m i visine oko
11,50 m mjereno od krova do unutarnjeg dvorišta. Zidovi u ovom dijelu utvrde
izvedeni su radijalno i čine simetrično raspoređene prostorije. Radijalni zidovi su
promjenjive debljine i iznose od oko 115 do oko 320 cm, dok zidovi vanjskog
plašta imaju debljinu od oko 135 cm. Pred kraj 2. svjetskog rata, 1944. godine
prilikom bombardiranja sjeverni dio utvrde je srušen. Dio unutarnjih radijalnih
zidova je djelomično srušen, ali nije jasno da li je to posljedica bombardiranja ili
devastacije u poslijeratnim godinama. Isto tako svi zidovi prizemlja na vanjskom
plaštu su srušeni. Između zidova novijeg dijela utvrde nalaze veće količine
urušenog materijal.
Ovaj dio utvrde sastojao se od prizemlja kata i krova. Međukatna
konstrukcija kata u potpunosti je srušena, a činile su je drvene grede sa daskama.
Drvene grede oslanjanje su se na kamene konzole u radijalnim zidovima. Krovna
konstrukcija izvedena je od kamenih lučnih svodova oslonjenih na zidove.
Svodovi su pravilnog oblika, bez deformacija. Kroz svodove prodire voda zbog
dotrajale hidroizolacije. Krov ovog dijela utvrde izveden je kao ravni sa blagim
padom prema sredini gdje su vidljivi tragovi kružnog kamenog oluka. U olucima
su bile izvedene oborinske vertikale koje su služile za prikupljanje vode u
cisternu. Cisterna je smještena u središnjem dijelu utvrde i nije je joj moguće
pristupiti. Kameni oluci i vertikale su većim dijelom razbijeni. U novije vrijeme
na krovu je izvedena izolacija krova bitumenom preko koje su postavljene
keramičke ploče. Na krovu je na većem dijelu prisutna vegetacija. Pregledom
utvrde u cjelini nisu uočene pukotine u nosivim zidovi niti svodovima. Isto tako
ne postoje tragovi slijeganja.
4.4. Planovi rekonstrukcije
Postupak poboljšanja stanja i obnove potrebno je podijeliti u dvije osnovne
grupe: a) hitni i b) nužni zahvati. Cilj hitnih zahvata je sprječavanje daljnjeg
propadanja i urušavanja nosive konstrukcije, ali i zaštita posjetitelja i korisnika
građevine. Nužni zahvati imaju za cilj privođenje građevine uporabi i produljenje
trajnosti konstrukcije.
a) U prvoj grupi predviđeno je izvođenje onih radova koji će spriječiti
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
97
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
daljnje urušavanje nosive zidane konstrukcije i onemogućiti pristup
posjetiteljima opasnim zonama. Radovi koje je potrebno izvesti su :
- Hitno osiguranje od urušavanja;
- Srušene unutarnje radijalne zidove u kazamatama I, II i III potrebno je
podzidati punom opekom, te na taj način spriječiti urušavanje nosive
konstrukcije;
- Postaviti zaštitne ograde na sjevernom (urušenom) dijelu utvrde.
Na tim dijelovima potrebno je privremeno postaviti zaštitne ograde i znakove
upozorenja kako bi se spriječio pristup neovlaštenim osobama;
- Podupiranje drvenim podupiračima nestabilnih ostataka luka u
kazamati VIII.
b) Drugom fazom predviđa se izvođenje istražnih arheoloških i
građevinskih radova kojima će se utvrditi bitni podaci za izradu projektne
dokumentacije. Istražni radovi, koji će biti potvrđeni od Konzervatorskog odjela
u Puli, provest će se kroz arheološke i građevinske sonde predložene ovim
elaboratom. Građevinskim istražnim radovima potrebno je detaljnije utvrditi
stanje nosive armirano betonske konstrukcije ostatka (dijelom urušenog) luka
na sjevernoj strani. Predviđa se njegovo zadržavanje, pa je s obzirom na
građevno stanje potrebno izvesti radove na sanaciji i osiguranju od rušenja.
Nakon izvedenih istražnih radova nužna je izrada projektne dokumentacije
sanacije konstrukcije i privođenja uporabi objekta. Projektna dokumentacija
obraditi će sve faze potrebnih zahvata.
S obzirom na stupanj očuvanosti, radovi na štinjanskoj utvrdi moraju biti
usmjereni prema njegovoj sanaciji i osiguranju za kretanje po cijelom
kompleksu. Držeći na umu da je ovo izuzetno zdanje danas jedini svjedok vojne
arhitekture sa Martello tornjem, jedini sačuvan iz cijelog sustava obrane, cilj
mora biti usmjeren prema što kvalitetnijem i primjerenijem pristupu. Prije bilo
kakvih zahvata bilo bi pogodno da se obavi niz istraživanja koji će pomoći
prikupljanju još nedostatnih podataka i usmjeriti način predviđenih radova. Pod
istraživalačkim radovima smatra se niz građevinskih sondi i provedba
arheoloških istraživanja.
98
Sonde
U cilju rješavanja još nekih otvorenih pitanja oko kronologije izgradnje
utvrde prije početka njegove sanacije potrebno je otvoriti istražne građevinske
sonde. Te bi sonde trebale otkriti poziciju i strukture zidova, te njihov suodnos, a
sve u cilju potvrđivanja donošenih zaključaka te donošenju novih tvrdnji o
gradnji transformaciji utvrde. Jednu građevinsku sondu potrebno je otvoriti u
dvorištu utvrde kako bi se moglo utvrditi odnos temelja obrambenog zida
Martello tornja i potpornog zida nekadašnjeg vanjskog i unutarnjeg rova. Danas
u potpunosti zatrpani. U prostoriji kazamate X potrebno je napraviti građevinsku
sondu na njezinom južnom zidu. Sonda bi trebala dovesti na vidjelo međuodnos
između eventualnih ostataka obrambenih ostataka Martello tornja, utvrde i
tornja stepeništa.
U kazamati II potrebno je otvoriti sondu, koja bi donijela na svjetlost dana
način i tehnike gradnje temelja barutane. Na osnovu izvornih crteža ti su temelji
jači, čvršći u odnosu na ostale. Isto tako sa izvornog projekta vidimo da su neke
kazamate (I, II, III, X i XI) imale i podzemnu etažu, pa bi otkrića ovih sonda bila
vrlo značajna za daljnja istraživanja funkcioniranja same utvrde. Na vidjelo bi
došli, najvjerojatnije, prolazi koji su međusobno povezivali te prostorije, način i
tehnika dovođenja svježeg zraka te arhitektura zidova na tom nivou.
Na vanjskom plaštu utvrde tik uz sam zid, potrebno je iskopati duboku
sondu, kojom bi se utvrdili način gradnje i arhitektura temelja utvrde. Naime ti
su kameni blokovi detaljno projektirani, kako bi dali čvrstoću i sigurnost, s toga
bi ova sonda bila vrlo interesantna za daljnja proučavanja arhitekture utvrda
ovog tipa na pulskom podrucju. Dubinu i dimenzije sonde treba odlučiti na
terenu s obzirom da su temelji većine utvrda bili iskopani direktno u stijeni. S
ciljem utvrđivanja pozicije, oblika te arhitekture tambur hofa, potrebno je
otvoriti par građevinskih sondi. Ove bi sonde znatno pridonijele utvrđivanju i
proučavanju devastiranog djela utvrde.
Kronologija budućih radova:
- statička sanacija (ili barem osiguranje od daljnjeg urušavanja) svih
ugroženih dijelova utvrde;
- arheološka i konzervatorska istraživanja koja će rezultirati smjernicama
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
99
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
za obnovu i revitalizaciju objekta;
- izrada projektne dokumentacije uz smjernice i suglasnost
Konzervatorskog odjela u Puli;
- završna sanacija i revitalizacija utvrde kroz realizaciju rješenja prilaza te
elementa za siguran obilazak povijesne građevine.
Kako se radi o objektu u napuštenom i vrlo lošem građevnom stanju, prije
početka sanacije potrebno je izraditi detaljnu studiju isplativosti obnove, pa tek
tada projektnu dokumentaciju. Na osnovu osiguranih fondova za sanaciju utvrde
Monte Grosso, uz statički elaborat, potrebno je izraditi, idejni projekt rješenja
prilaza radi sigurnog obilaska utvrde. Za Martello toranj predviđa se iskopavanje
te odvoz materijala koji bi bio suvišan pri ponovnom otvaranju obrambenog rova
(s unutarnje te vanjske strane). Na taj bi se način stvorila razlika u koti između
terena dvorišta i rova, pa bi se predvidjeli adekvatni elementi – ograde po uzoru
na izvorno stanje. Za ulaz u Martello toranj potrebno je osigurati sigurne
stepenice preko današnjeg kamenog luka koji je ostao bez završnih gazišta, te
iste bočno osigurati. Nakon ulaska u toranj potrebno je spriječiti eventualni pad
na donju etažu, s obzirom da podne konstrukcije ne postoje. Nakon izlaska na
krov potrebno je isto tako spriječiti adekvatnom ogradom eventualni pad u
unutrašnjost dvorišta. Na krovu je potrebno sve kamene blokove, a tako i njihove
poveznice, očistiti i osloboditi od raslinja kako bi se izbjeglo spoticanje te time i
veća opasnost od pada.
Dvorište utvrde potrebno je očistiti od nanesenog zemljanog materijala,
raznog raslinja te od kamenih ostataka. Ukoliko se tokom ovih radova naiđe na
originalno popločenje dvorišta utvrde, a što je moguće sudeći po već pronađenim
segmentima, potrebno ih je katalogizirati, sanirati i ostaviti na nađenom mjestu.
Vanjski rov oko utvrde potrebno je očistiti od raznog materijala kao što je zemlja,
kamen, razne vegetacije i slično. Na tom bi se području, u toku radova, moglo
naići na još raznih materijala koji su bili sastavni dio utvrde, pa se stoga oni
moraju očistiti i sačuvati. Podovi kazamata, danas su potpuno srušeni, a u ovoj
utvrdi nije u planu izrađivati nove, kao niti uništene podeste stepeništa u kuli-
tornju.
Na prozorske otvore te vrata ne planira se postavljati niti jedan prozorski
100
okvir, kao ni druga stolarija. Područje tambur dvora, potrebno je očistiti te
sanirati dijelove koji se nalaze ispod hrpe nepotrebnog materijala koji je nanešen
uslijed izrade vodospreme.
S obzirom na potpuni nedostatak električnih i ostalih komunalnih
instalacija unutar utvrde, a uzimajući u obzir buduću namjenu prostora, nije
potrebno razmišljati o njihovom dovođenju u objekt. Može se eventualno uzeti u
obzir, u svrhu sigurnosti, obnovljivi izvor svjetlosne energije kao što su to npr.
male solarne lampe ili slično.
Ukoliko se tokom radova čišćenja u bilo kojem djelu utvrde pronađu
sačuvani elementi, bilo to metalni, keramički i drugi između već gore opisanih,
potrebno ih je zadržati te adekvatno sačuvati. U ovu grupu spadaju ostaci žbuke,
metalni elementi, keramika i slično.
4.5. Primarni i sekundarni prioriteti revitalizacije
Glavni cilj ovog projekta jest poboljšanje sposobnosti institucija u upravljanju
kulturnom baštinom, u ovom slučaju obuhvaćene u Sustavu jadranskih utvrda.
Primarni prioriteti revitalizacije su:
- osmisliti višerazinsko upravljanje i vođenje sustava fortifikacije,
- omogučiti ponovnu društveno ekonomsku upotrebu objekata,
-razviti konkretnu i kvalitetnu turističku ponudu i selektivne oblike
turizma,
- potaknuti profesionalizaciju i zapošljavanje u kulturnom turizmu,
- osigurati prostor za istraživanje i inovaciju u kulturnom turizmu,
- internacionalizirati sadržaj,
- potaknuti samoodrživost programa,
f) Sekundarni prioriteti revitalizacije
- Unaprijediti turističku infrastrukturu na području fortifikacija,
- Unaprijediti javnu i komunalnu infrastrukturu,
- Razviti potencijalno okruženje za razvoj socijalnog i kulturnog
poduzetništva,
- Potaknuti istraživačke potencijale u okviru sustava fortifikacije,
- Kreirati i unaprijediti turističku ponudu i proizvode,
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
101
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
- Riješiti bolju povezanost između pojedinih lokaliteta,
- Poštovati budžetska ograničenja prilikom provođenja projekta,
- omogučiti prekogranično umrežavanje s sličnim institucijama,
4.6. SWOT analiza pulskih utvrda
Snage
- veliki broj sturčnjaka u arheloškim
istraživanjim s višegodišnjim
iskustvom,
- višediciplinarni tim stručnjaka
angažiran na izradi plana razvoja i
revitalizacije,
- veliki broj država uključeno u
projekt s velikim budžetom,
- jedinstvena ponuda na širem
području Županije,
- orijentacija na proces rasta i
razvoja,
Slabosti
- nedovoljna očuvanost, urušenost i
zapuštenost,
- ne postojanje marketinškog plana
za razvoj i razvitak,
- slaba integracija posotjećih
objekata u sadašnjim turističkim
proizvodima,
- slaba i neposotjeća infrastruktura ,
- nedostatne investicije u objekte
koje dovode do stalnog propadanja,
- nedovoljna informiranost lokalnog
pučanstva i turista o objektima,
Prilike
- očuvanost Martello tornja unutar
utvrde,
- mogućnost povezivanja sa
međunarodnim sličnim
institucijama,
- ne postojanje ovog oblika
fortifikacije u širem okruženju,
- mogućnost obrazovanja mladih
kadrova u području kulturnog
turizma,
Prijetnje
- izoliranost unutar šume,
- potreban veliki iznos sredstava za
obnovu i razvitak,
- postojanje velikog broja utvrda u
bliskom okruženju,
- narušavanje izgleda zaštićenih
objekata,
- utjecaj na okoliš prilikom
stavljanja u turistički promet,
- slaba prometna povezanost
102
- nove inovativne suradnje i
partnerstva i u Hrvatskoj i u
inozemstvu,
- uključivanje lokalnih kulturnih
sudionika,
- postavljanje novih trendova u
kulturnom turizmu na regionalnoj i
nacionalnoj razini,
lokacije s ostalim dijelovima,
-
Izvor: Izrada autora
4.7. Cost – Benefit analiza revitalizacije pulskih utvrda
4.8. Preporuke za buduće prostorno planiranje prostora utvrda
Smjernice za korištenje objekta moraju uzeti u obzir dva cimbenika. Kao
prvo, je geografski položaj utvrde dok je drugi sacinjena od raznih dosadašnjih
iskustava održavanja slicnih gradevina, cuvanja i sl., ponajprije od strane
volontera. Sustav fortifikacija može biti, ovisno o karakteristikama te o odnosima
sa drugim utvrdama, mjesto gdje ce se stanovništvo upoznavati sa poviješcu
jedne od važnijih luka austrougarske vladavine, a istovremeno postaju i mjesta
gdje se cuva - njeguje „memoriu“, pa stoga ne smijemo gledati na te objekte kao
individualne gradevine u pulskoj luci, vec kao dio jednog sistema koji je itekako
dobro funkcionirao.
U želji da se sačuva integritet cijelog ovog obrambenog sustava, moraju se
pronaći nove funkcije koje će zamijeniti onu prvobitnu vojnu, a isto tako
omogućiti njihovu primjenu, kako bi se na taj način osiguralo preživljavanje i
integritet cijelom sustavu.
Naravno, važno je da ta nova funkcija ili sklop funkcija, ima takve
karakteristike kroz koje će utvrda Monte Grosso, a isto tako i sve druge utvrde
pulskog zaljeva i šire, ponovno dobiti na važnosti i strateškoj ulozi, kao što je to
izvorno bilo. Iz toga proizlazi nekoliko potencijala koje utvrda Monte Grosso ima
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
103
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
kao takva:
- izvan dometa je masovnog turizma, duboko u šumi, ovu tvrđavu
najčešće posječuju manje grupe prijatelja, familije, individualci, a prvenstveno
radi panoramskih pogleda koji se pružaju sa njezinih krovova prema pulskoj luci.
Lako se do nje dolazi bijelim putem koji vodi iz centra Štinjana prema obali;
- strateški i geografski položaj utvrde na štinjanskom brdu vrlo je važna
točka s koje se ima jedan od ljepših pogleda na pulsku luku;
- njezin položaj unutar štinjanske šume gdje se do danas sačuvao
integritet zelene površine i kao takvo vrlo vrijedno za ljubitelje prirode;
- potencijal prilaznih putova koji su već danas označeni na kartama. To su
prvenstveno bijeli te zemljani putovi, prohodni, pa zato i vrlo važni i privlačni za
osobe koje vole i žele provoditi vrijeme u prirodi, bilo to šetnja, vožnja biciklom i
sl. S obzirom na sve navedene karakteristike, utvrda Monte Grosso može postati
primjerom za uspostavu metode pri edukaciji mladih s područja Pule, a možda i
šire.
104
POPIS LITERATURE:
Csapó (2011.) u: Csapo (2012.) The Role and Importance of Cultural Tourism in
Modern Tourism Industry. Strategies for Tourism Industry – Micro and Macro
Perspectives, str. 201 – 232. Dostupno na: http://cdn.intechopen.com/pdfs-
wm/35715.pdf .Preuzeto: 05/12/2014.
Glas Istre (2014.) Naši ugostitelji ne znaju educirati gosta. Glas Istre, 06.07.2014.,
dostupno na: http://www.glasistre.hr/vijesti/pula_istra/cernjul-nasi-ugostitelji-
ne-znaju-educirati-gosta-459230 , Preuzeto: 07/12/2014
Grad Pula (2013.) Kulturna strategija Grada Pule od 2014. – 2020. Pula: Grad Pula
Grad Pula (2014.) Pula kandidat za Europsku prijestolnicu kulture 2020.
Dostupno na: http://www.pula.hr/repozitorij-novosti/prikaz-
novosti/article/pula-kandidat-za-europsku-prijestolnicu-kulture-2020/ ,
Preuzeto: 08/12/2014
Horwath HTL (2010.) Osposobljavanje sustava turističkih zajednica za djelovanje
prema modelu destinacijske menadžment organizacije (DMO). Prezentacija.
Dostupno na: http://www.mint.hr/UserDocsImages/DMO%20forum-sustav-
tz.pdf
Horwath HTL Zagreb (2013.) Operativni priručnik za primjenu modela
destinacijske menadžment organizacije (DMO). Zagreb: Glavni ured Hrvatske
turističke zajednice, Preuzeto: 06/12/2014
Istarska županije (2009.) Istarska kulturna strategija. Pula-Poreč: Istarska
županija
Istarska županija (2014.) Izrada Istarska kulturna strategija 2014. – 2020.
Dostupno na: http://www.istra-
istria.hr/uploads/media/20140506_X2_prioriteti.pdf , preuzeto: 09/12/2014
Klarić, V. (2011.) Muzeji i turizam. Djelovanje muzeja kao dionika kulturnog
turizma. Priručnik. Zagreb: Muzej suvremene umjetnosti.
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske (2014.) Registar kulturnih dobara,
Dostupno na: http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212 , preuzeto:
08/12/2014
Neto, P. i Serrano, M.M. (2011,) Governance and Creativity on Urban
Regeneration Processes. CEFAGE-UE Working Paper 2011/07
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
105
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
Niemczyk, A. (2014.) The application of path modelling in the analysis of
consumer behaviour in the cultural tourism market. Economics and Sociology.
Vol. 7, Br.1, str. 204 – 216.
Nikočević, L. (2007.) Održivi razvoj kulturnog turizma Istre. Srce Istre: Kultura i
baština Istre, Razvoj prekograničnih turističkih itinerera u urbanim i ruralnim
područjima Istre. Dostupno na: http://heartofistria.org/index.php?id=110
Preuzeto: 20/11/2014.
Petrić. L. i Mikulić, D. (2009.) Uloga kulturnog turizma u procesu urbane
regeneracije. Acta Turistica Nova, Vol.3 Br.1, str. 5-26.
Plenković, M. (2011.) Recenzije i prikazi/Book reviews and Reviews. Informatol,
Vol. 44, Br. 1, str. 80 – 83.
Richards, G. (2012.) Cultural tourism and local development. Dostupno na:
http://ec.europa.eu/enterprise/sectors/tourism/files/pavia-2012/session-
i/richards_cultural_tourism_en.pdf , preuzeto: 12/11/2014
Richards, G. (2009.) The impact of culture on tourism. OECD: Paris
Rivas, M. (2011.) From creative industries to creative place. Refreshing the local
development agenda in small and medium-sized town. Urbac creative clusters _
Final report 2012,Dostupno na:
http://urbact.eu/fileadmin/Projects/Creative_Clusters/documents_media/LE_C
Cfinalreport_01.pdf , preuzeto: 09/12/2014
TZ Barban (2014.) Povijest i kultura. Barbanski kaštel. Dostupno na: http://tz-
barban.hr/hr/povijest.php?cat=povjest , preuzeto: 07/12/2014.
TZ Središnje Istre (2014.) Ostale znamenitosti. Franjevački samostan. Dostupno
na: http://www.tzpazin.hr/index.php?stranica=208 , preuzeto: 07/12/2014
UNEP i UNWTO (2005). Making Tourism More Sustainable - A Guide for Policy
Makers. Paris, Madrid: UNEP i UNWTO, str.11-12
Zedková, A. i Kajzar, P. (2013.) Cultural destinations as one of the most
important generators of tourism. Scientific Papers of the University of Pardubice.
Series D, Faculty of Economics & Administration. str. 191 – 202., dostupno na:
http://dspace.upce.cz/bitstream/10195/54090/1/ZedkovaA_CulturalDestinatio
ns_2013.pdf , preuzeto: 01/12/2014
106
Antolović, Jadran: Očuvajmo kulturnu baštinu: vodič za pripremu i provedbu
projekata očuvanja kulturnih dobara, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske,
Zagreb, 2006.
Ashworth, G., Howard, P.: European Heritage, Planning and Management.
Cromwell Press, Wilthshire, 1999.
Ashworth, G., Graham, B., Tunbridge, J.: Pluralising Pasts: Heritage, Identity and
Place in Multicultural Societies, Plutopress, London, 2007.
Balota, Mate: Puna je Pula, Amforapress, Pula, 2006.
Belić Raunić, Barbara (prir.): Fortifikacijski sustav Pule, Grad Pula, Pula, 2011.
Belić Raunić, Barbara, Maren, Karmela: Utvrda Punta Kristo, Konzervatorski
elaborat, Pula, srpanj 2014.
Drempetić, Jadranka: Utvrda Monte Grosso, Konzervatorska podloga, Pula, 2014.
Dumbović Bilušić Biserka, Kulturna baština u Hrvatskoj pred novim izazovima,
časopis Kvartal, br. X-1/2-2013.
Jelinčić, D. A. Kultura u izlogu, Kratak vodič za upravljanje kulturnim dobrima,
Meandar, Zagreb, 2010.
Krizmanić Attilio: Pulska kruna I i II, Čakavski sabor, Pula, 2008.
McKercher, B., Hilary du Cros, H.: Cultural Tourism. The Partnership Between
Tourism and Cultural Heritage Management, Routledge, New York, London, 2009.
Robinson, M., Picard, D.: Tourism, Culture and Sustainable Development, UNESCO,
Paris, 2006.
Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine
Republike Hrvatske za razdoblje 2011.-2015., Ministarstvo kulture RH, Zagreb,
2011.
Angeleski, Z. (2014): Dimension i Outlook sve bliži Puljanima, Glas Istre,
25.08.2014.
Atkinson, G. et al. (1999): Measuring Sustainable Development: Macroeconomics
and Environment, Edward Elgar, Cheltenmah, UK i Northampton, MA, USA
Bartel-Bouchier, D. (2013): Cultural Heritage and the Challenge of Sustainability,
Walnut Creek, California, USA
Belić Raunić, B. (2011): Konzervatorska studija utvrde Punta Christo, Grad Pula
Bogadi-Šare, A. (2009): Štetno djelovanje buke na čovjeka, Hrvatski zavod za
zaštitu zdravlja i sigurnost na radu,
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
107
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli
http://www.hzzzsr.hr/images/documents/Skupovi%20i%20izobrazba/Skupovi
%20doma%C4%87i/Savjetovanje%20Arhitektonsko%20projektiranje/%C5%A
0tetno%20djelovanje%20buke%20na%20%C4%8Dovjeka.pdf
Carić, H. (2006): Održivi turizam u deset koraka: planiranje održivog turizma
zasnovanog na baštini i prirodnom naslijeđu : priručnik za razvijanje i
upravljanje turističkim regijama, destinacijama i proizvodima, Institut za turizam
Zagreb
Concept study on the role of Cultural Heritage as the fourth pillar of Sustainable
Development, South-East Europe, 2012
Drljača, M. (2012): Koncept održivog razvoja i sustav upravljanja, Zbornik
radova međunarodnog skupa Nedelja kvaliteta, Kvalitet i izvrsnost, Vo. 1, Br. 1-2,
FQCE – Fondacija za kulturu kvaliteta i izvsrnost, Beograd, str. 20-26
Glavač, V. (2001): Uvod u globalnu ekologiju, Hrvatska sveučilišna naklada,
Zagreb
http://www.climateforculture.eu/
http://www.gr2014.eu/sites/default/files/conclusion%20cultural%20heritage.
Keating, M. (1994): Skup o Zemlji –Program za promjenu, Popularno izdanje
Agende 21 i drugih sporazuma iz Rija, Ministarstvo graditeljstva i zaštite okoliša
RH - Sektor zaštite okoliša u suradnji s Centre for Our Common Future
McCormick, J. (1986): The Origins of the World Conservation Strategy,
Environmental Review: ER, Vol. 10, No. 3 (Autumn, 1986), pp. 177-187
NVS Promotions et al (2012): Economic Impacts Report: Outlook&Dimensions
Festivals, Pula, Croatia, NSV Promotions, UK
O. Holliday, Jr. C.; Schmidheiny, S.; Watts, P. (2002): Walking the Talk – The
Business Case for Sustainable Development, Greenleaf Publishing, UK
Schmidheiny, S. i WBCSD (1992): Novim smjerom – Globalni poslovni pristup
razvoju i okolišu, WBCSD i Društvo za unapređenje kvalitete življenja, Zagreb
Siebenhüner, B.(2000): Homo sustinens – towards a new conception of humans
for the science of sustainability, Ecological Economics, 32, 15-25
108
UN (2002): World Summit Declaration, World Summit on Sustainable
Development, Department of Public Information, New York, USA,
www.un.org/events/wssd/summaries/envdevj35.htm
UNCSD (2012): Rio +20: The Future We Want, UN Commetee for Sustainable
Development,
http://www.uncsd2012.org/content/documents/814UNCSD%20REPORT%20fi
nal%20revs.pdf
UNEP (2009): Sustainable Coastal Tourism: An integrated planning and
management approach, United Nations Environment Programe, str. 70-95,
http://www.unep.org/pdf/DTIE_PDFS/DTIx1091xPA-
SustainableCoastalTourism-Planning.pdf
UNESCO (2009): UNESCO World Report Investing in Cultural Diversity and
Intercultural Dialogue,
http://unesdoc.unesco.org/images/0018/001847/184755e.pdf , str. 24-25
UNESCO et al (2013): Managing Cultural World Heritage, UNESCO, ICCROM ,
ICOMOS , IUCN, str. 15
www.icomos.hr
xxx (2011): Strategija zaštite, očuvanja i održivog gospodarskog korištenja
kulturne baštine Republike Hrvatske za razdoblje 2011.–2015.,
http://www.min-
kulture.hr/userdocsimages/bastina/STRATEGIJA_BASTINE_VRH.pdf
xxx (2012): Concept study on the role of Cultural Heritage as the fourth pillar of
Sustainable Development, South-east Europe, South Easte Europe,
Transnational Cooperation Programme
Zaključak o određivanju maksimalne razine buke u vrijeme održavanja Outlook
festivala,
http://www.pula.hr/fileadmin/sadrzaji/dokumenti/Gradonacelnik/2013._godin
a/5._tiskovna/27._Zakljucak_max_razina_buke_Outlook.pdf
[FEASIBILITY STUDIJA REVITALIZACIJE PULSKIH UTVRDA U SKLOPU PROJEKTA ADRIFORT ]
109
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli