Bismillahirahmanirahim

IzdavaKulturno-umjetniko udruenje Sejfullah, Konjic

Za izdavaa ukle Muamer

Lektura i korekturaJasminko arac

Tehniki urednikAle Puzi

DesignAcid DTP studio Stolac

tampaSabah-print, Sarajevo

Za tamparijueo Elezovi

Tira300 primjeraka

Jasminko arac

Stolakabohemija

Konjic, 2014. godine

Praina prolaznosti neumitno pada na sve stvoreno i jedino u Boijem

znanju nema zaborava.

Naa tijela se mijenjaju i svakog asa bivaju starija ali dua nije sadrana u vremenu. Zato nam se

uvijek ini kako smo tek poeli ivjeti.

9POSLJEDNJI BOEM

Zvali smo ga posljednji boem. Iako je boema bilo i prije i poslije njega tako smo ga zvali, cijeli grad. Ne znam je li znao za svoj nadimak ali ga se nije ticalo jer kada neko umre jo za ivota krajevi se vraaju poecima i sve biva jedno te isto, neosjetljivo za tuu rije ili misao. No, socijalna smrt moe biti poetak ivota novog ovisno o tome zato je neko umro za svijet ovaj.

Smail Redi, zvani Smaja. Ili moda Ismail jer pravo ime niko nije znao niti je za njega pitao. On sam nije imao nikakvih dokumenata za identifikaciju ali mu se u tom kao i mnogoemu prolazilo kroz prste jer uvijek ima onih koji su optepoznati i svugdje prepoznatljivi. Kada se bjei od sebe i od drugih ne postoje ni prolost ni budunost ve jedino gorina onog sada i ovdje.

ekanje da ivot proe, najtee od svih ekanja. Samoubojstvo je lo izlaz jer radoznalost nas tjera da ivimo kada to i ne elimo.

Moda je Smaja nazvan posljednjim boemom jer je po optem miljenju pot-puno propadao i po tome se od drugih nepovratno razlikovao, nije mu bilo ravnog u stolakoj ariji. Tako je ispadalo da je najgori ujedno i posljednji jer ljudi vole ovaj svijet i njegova zadovoljstva pa onaj ko je spreman na bilo kakvu rtvu izaziva mrnju a ona ga opet stavlja na posljednje mjesto. Drskost prelaenja preko postavljenih granica pak nije ni laka ni uobiajena a razlozi plivanja uz rijeku su uvijek teki i nedokuivi. Na koncu, svaka krajnost biva sumnjiva jer je teka i nepristupana, neuobiajena.

Gledano iz tog ugla Smaja je zaista propadao. Meutim, svijet ovaj je sam po sebi mjesto propasti, raspadanja i propadanja, nestalnosti i promjene. Ipak, kada god vidimo one koji pleu na rastegnutom uetu iznad ambisa osjetimo radost, razlog za slavljenje ivota jer mi smo na obali. Koliko god bilo nesi-gurno ipak je utjeno, i koliko god bilo nejasno i zamagljeno ipak je istina. Radujemo se tuoj nesrei jer se nije desila nama.

10

Teko je rei da li je Smaja zaista (spoznajno) propadao onoliko koliko su moralno propadali i dosezali dno u materijalnost ogrezli promatrai njegova ivota. esto je uveseljavao prolaznike na Stolakim ulicama, katkad aljiv a u crnom humoru uvijek ozbiljan, smijui se i ivotu i ljudima oko sebe. Bio je dugogodinji alkoholiar a kasnije i beskunik i direktor lokalnog doma Zdravlja Ekrem ohodarevi bi ga esto primao u bolnicu da prelei zimu i sakupi neophodnu snagu do proljea a onda sve po starom. Prialo se kako je Smaja u mladosti obavljao funkciju direktora Zenike eljezare nakon ega je smijenjen jer se propio i krenuo pogrenim putem. ak se govorilo kako sadanji funkcioneri iz Zenice prilikom svakog dolaska u Stolac redovno tra-e vienje sa posljednjim boemom, da ga pozdrave i porazgovaraju s njim (u pitanju je predratno vrijeme).

Pria je bila izmiljena. U skladu sa malograanskim ukusima izmiljotina je usklaivana te povremeno dotjerivana na nain da se u nju bezuvjetno vjeruje. Jer, u velikom gradu bijae na ovjek i to na samom vrhu pa ga ne treba zaboraviti sada kada je na dnu, a svi smo aktivni uesnici, tie se i nas, jer i vrh i dno su mogunosti u svima nama.

Ipak, istina je da je Smaja radio u Papirnoj u (Zenici) a Binbaa bio izbaciva, oba nae gore list a tad sve mora imati znaaj pa ne smije biti zanemareno. Neki su to zapamtili i prepriavali pri tome svakako uveliavajui zasluge momaka iz nae vale jer kad se neko uspinje uspinjemo se svi iako sa pada-njem nije tako. Kada padamo onda smo sami. A oboje je stvar shvatanja jer je neiji uspon uvijek tui pad, i obrnuto. Ipak, stvarna vrijednost ovjekova esto biva nevidljiva.

Smail i ja smo bili roaci. Redii su stara i bogata Stolaka porodica. Nekad bili te se u to vrijeme obilja naselie u Dragoviljama gdje je bila tadanja vrsta ljetnikovca i oznaka begovluka. Neki tu i ostae pa izrodie djecu a prema njenom vlastitom kazivanju tu se rodila i moja nena. Selo Dragovilje je neda-leko od Stoca a prema predanju u prolosti je bilo poznato po dernecima i teferiima. Smajo i moja nena bijahu bliski roaci, od dva brata djeca. Ipak, kod nas je svraao rijetko ili nikako. Meutim, jednog njegova dolaska se

11

jako dobro sjeam. Bijah djeak od oko 14 godina. Kada se oglasi zvono na vratima otvorih samouvjereno i drsko jer u tim godinama samouvjerenost raste i pripremamo se za veliko suoenje sa stvarnou. Preda mnom je stajao prosijed ovjek u tamnom mantilu i sa crnim naoarima. Neobrijan i obore-nih ramena stajao je poput kipa, kratki brkovi su strili i davali cijelom licu gotovo djeaku pojavu. Pitao me je li mi nena tu na ta sam kratko klim-nuo glavnom i odmah je pozvao. Roak je izgledao odsutan i mrzovoljan i spreman je za svaku mogunost jer kada god iskaemo potrebu za drugim ovjekom bivamo i omalovaeni te zbog tog i mudra izreka kae kako je u samoi spas. U tom smislu je Imam Ali a.s. rekao: Ko spozna ljude odvojit e se. Vidimo kako nije napravio nikakvu podjelu na vjernike i nevjernike jer je akcenat na ljudskoj prirodi, bolje rei dui, koja naginje zlu.

A kako je drugog izvana nemogue promijeniti odvajanje se nadaje kao jedina zatita od zla i zaprljanosti koju kontakt sa svijetom neizbjeno donosi. Zbog toga su se mistici svih vjera oduvijek osamljivali i ivjeli povueno.

Ponovo se zagledah u Smaila. Sive pantalone bile su prljave i isprolivane sa par crnih mrlji iji je uzrok bilo teko odrediti. Crna koulja zamaena i za bar 3 broja vea visila je na njemu poput straila. Veina dugmadi bila je pokidana i upravo kad mu htjedoh neto rei pojavi se nena Hajra. Smail skide naoale. Pogled mu je neodreen, vodnjikav i mirkav i ne govori nita.

Prima li - izgovori Smaja zadihano, nekako zbunjeno oekujui da e se suprotna strana moda ak postidjeti takve rodbine i odbiti gostoprimstvo. Jer, esto se deava da nas zaborave kada padnemo i tiho i nenametljivo nas se odreknu. Ali uvijek drsko i odsjeno jasno.

Primam... jata... - prihvati nena gotovo radosno pogledavi ga kratko i pronicljivo.

Snaga iste krvi ipak progovori uprkos zabranama i razdvajanju. On ue i sjede lagano se obazirui oko sebe sve u nekoj nevjerici da se stvari mogu naglo preokrenuti i zadobiti katastrofalan tok.

12

On se oprezno nasloni na kau i nasmijei se bezazleno kao da ak ali to mora da se sputa na nivo neiskusnih i nezrelih ljudi, stavivi ponovo naoale valjda da se zatiti i osigura. Jer, oko je prozor due a najee ne elimo biti proitani i odgonetnuti.

Nena Hajra sa unukom Jasminom

Nena stade pored svog voljenog roaka stavivi ruke na bokove i zloslutno maui glavom, utke stade prekoravati novopridolog gosta. Iako nisam oekivao da e biti tako direktna i brza u neposrednosti koja moe zaboljeti, ona otvori glavnu temu odmah i bez ikakvog ustruavanja. Uzalud, jer njene rijei ostadoe bez odjeka.

Moj Smajo - prozbori ona lagano ali potpuno razgovijetno ... prestani pit, dozovni se t'obe dok je jo vakta....

utnja je trajala jedan dugi trenutak, ali je ve tada bilo jasno da smislenog i

13

razumnog odgovora nee biti. On se tek ironino osmjehnu iako ga nije ni pogodilo ni naljutilo ali dosadno mu je da raspravlja o poznatim stvarima koje mu jo uz to svakodnevno nameu pa mora da brani svoj ivot ne osjeajui za tim nikakvu potrebu.

Smaja slegnu ramenima. Bilo mu je svejedno i ne zna ta da kae a ako neto i kae ba nita se nee promijeniti jer odavno je zavren i njegovo je prolo a i da nije proi e i vremenu se uzalud opirati. Sjedio je pogureno, ispijen i krhak ali duboko dostojanstven iako ne vidi razloge za kajanje. Ako pije piju i drugi, troi svoje i ne smeta nikome a tui ivoti ga ne zanimaju pa ne zna ni zato bi druge zanimao njegov. Ali po prirodi stvari savjetnika je mnogo a mudrosti malo i tako je oduvijek.

Boiji Poslanik a.s. je rekao: Alkohol je majka svakog zla.

Kako je majinska uloga raanje i odgoj alkohol sukladno ovom hadisu raa a potom i odgoja svako zlo, jer ono to je roeno kao zlo biva takvim i u svom rastu te je po tome alkohol majka svakog zla. Lo korijen daje loe stablo a stablo sainjava sve ono vezano za njega, grane, lie i td. Kao to se i majka brine o svom djetetu, tako se i alkohol brine ali u suprotnom smislu, nastojei unititi i dokrajiti.

Nena je stajala u istom poloaju valjda se jo nadajui Smajinom pokajanju jer nikad nije kasno. U tom smislu je i Boiji Poslanik a.s. kazao kao Bog prima pokajanje svog sluge dok ne pone hroptanje u grlu, dakle zadnji izdisaji. No, kada ponu, pokajanje se vie ne prima. Ipak, posljednji boem o tome nije ni razmiljao.

Smail ponovo slegnu ramenima i prihvati fildan sa kahvom. Posluen je i kola kojega on nije ni pogledao. Naglo se stade obazirati oko sebe kao da najedanput postaje svjestan gdje je zabasao. Ispijajui lagano kahvu Smaja se najednom kucnu po zlatnom zubu u ustima i podie kaiprst pokazujui na mene kao da neni Hajri eli predoiti svjetlu budunost potomka koji nee biti poput njega. Varao se, imali smo mnogo zajednikog.

14

Geni su nevidljivi ali se na kraju pokau, svialo se to nama ili ne. Jedan Sma-jin brat je poginuo u partizanima tokom drugog svjetskog rata a i sam boem je bio pripadnik gerilskog pokreta, dodue neto krae od svog poznatijeg brata. Nije volio govoriti o ratu i tim vremenima a i kada bi neko upitao od-mahivao bi rukom upuujui znatieljnika na plaenu partizantinu, ve uveliko razvijenu u to doba. Vjeto bi gunao protiv dvolinjaka i karijerista potpuno svjestan koliko stvarnost soc-realizma odudara od proklamovanih ideala za koje se borio. Zbog toga bi ismijavao II Svjetski rat tvrdei da nema nikakve promjene.

Smajil je na svoj nain ivio poteno, nikad nita ne traei niti se ikom dod-voravajui, ravan sa svima jer nema ta izgubiti. Vlast je prezirao te esto izmiljao razne ale i zgode o lokalnim partijskim funkcionerima. Oni se pak nisu obazirali na otvorene ubode pripisujui sve nerealnim fantazijama pijane i iznemogle budale jer je u prljavim dosjetkama bilo vie istine nego su eljeli uti. Smaja se nikog nije plaio niti ustruavao ali vrline posrnulog ovjeka su nevidljive upravo zato to je zlo tako oito a ljudi ionako u svemu vide ono to ele vidjeti.

Habula-hasura. Bijae to Smajina uzreica, kovanica ije znaenje ni on sam nije znao. Ipak, izgovarao ju je esto i tako uvjerljivo da se ljudima inilo ka-ko se znaenje uvlai pod kou, ulazi u srca i samo po sebi podrazumijeva. Dijalozi koje bi s ljudima vodio bili bi otri i neumoljivi, ali kada je bivao zbunjen ili morao uzmaknuti pred jaim protivnikom uvijek bi u pomo pritekla habula a onda i hasura ime bi suparnika naglo i sveobuhvatno razoruavao. Moda je u poetku bila rije o specifinom Stolakom haka-nju (ha-bu) pa je kasnije dodano la da jo vie zamagli ali i otupi pomenutu sentencu. Ha-bu laie, ko si ti da se meni obraa i zato bih se sputao na tvoj nivo, kao da je htio priopiti posljednji boem. Hasura je prostirka od tankog drveta ili rogozine i u prolosti esto upotrebljavana, gotovo sve do modernog rjeenja ivotnog prostora.

A moderno ureenje je idealizovalo predmete same po sebi oduzevi toplinu doma.

15

Gazite me koliko hoete ali za vas sam nedokuiv. Ha - bu (la) i ne moete mi nita, drugaiji sam. Ko zna je li u prolosti prva rije poznate izreke glasila habla to e rei hableina odnosno ubleha bez vee inteligencije i sposobnosti domiljanja. Odbrambeni Smajin pokli usmjeren svima ispod njegovog nivoa, veliko da za sve neprilagoene i veliko ne za sve prosjene i uobiajene. Naravno, kategorije su se po potrebi zamjenjivale i mijeale krajnje cinino.

Habula-hasura. Smajina mantra, a svako ima neku svoju, samo njemu svo-jstvenu ak i kada to ne zna. Smajil je volio biti u centru panje, u samom epicentru aktualnih zbivanja, svijet se vrti oko njega poput ringipila i prisutni su poput drvenih konjia, jure ali ne znaju gdje ni zato. Bez sumnje, bio je izrazito narcisoidan mada uzroke i razloge tog udnog stanja nisam mogao dokuiti. Ipak, u Smajinoj nametljivosti je bilo i stila i prikrivene mudrosti. Nikada nikom nije izgledao odbojan, plijeni panju jer je iskren.

Veina je njegove istupe zvala boleu gotovo sujevjerno nagaajui kako se Smaji nikad ne zna. A to je neko inteligentniji to je i usamljeniji, to je nadareniji to je i zbiljski drugaiji.

On pogleda nenu Hajru a zatim mene i ustade. Nagli pokret, bjekstvo od nespokojstva u sebi, teko koliko i uzaludno. U asu podie ruku a onda zastade i urno izae. Kao da krajnje oporo htjede neto rei ali odustade i samo odmahnu rukom. Otiao je bez pozdrava, gotovo stidei se.

Tabijasus - ote se neni Hajri s gorinom i ona se vrati u sobu pognute glave. Nije mu mogla pomoi i to ju je oito pogaalo a u rodbinskim vezama tua sramota pada i na nas. Ali i ne mora jer u konanici svi sami nosimo svoje breme, stenjemo pod teretom guei se ali pomoi nema. Jer itav ivot ovjek je sutinski sam i niko drugi mu ne moe pomoi. Svako nosi svoj teret, svoju habulu i hasuru kao zagonetku za druge i predmet promatranja za sebe. Teret je na ovom svijetu neizbjean, sudbina zbog pada na zemlju iz vieg svijeta.

Jo jedan susret sa Smailom jako dobro pamtim. Bio sam ve mladi, davna

16

1980. godina. Svirao sam gitaru i nosio poduu kosu a moje drutvo je znalo ee popiti koju vie i to u starom hotelu kako smo ga zvali. Novi je bio tek uao u modu pa je stari dobrodoao i naroito za one depresivne i apatine koji se boje ivota i njegovih neizbjenih mijena i promjena. Nekoliko stolova sa kockastim stolnjacima, pod prljav i nepokriven, opuci i spaljene ibice, ukisli zadah besmisla. uti zidovi i aavi, napukli komadi buke su esto padali ak i na goste. Originalni likovi su gledali tupo i uglavnom pred sebe, teki i sebi i drugima. Po optem miljenju u starom hotelu su se okupljali svi oni od zla oca i jo gore matere, sva olo grada koja je u spontanim do-lascima nalazila i ast i vlastiti imid, ponosni to su prodali duu avolu. A on nema milosti ni prema kome.

Mustafa Sarajli - Hegel i Faruk Dervoz - oga

Za stolom sam sjedio sam, pored mene gitara, ako zatreba, drugim rijeima eka se vrijeme kada podnapitom drutvu bude sve svejedno pa bude u stanju sluati ak i mene. Volio sam svirati, ali najvie sam, no po prirodi stvari to na

17

koncu nikom ne uspjeva jer se talenat (stvarni ili izmiljeni) uvijek prouje i upravo zato umjetnici tako esto bivaju rtvom. Za drugim stolom sjedio je neobrijan starac sa sivim eirom na glavi a ive razigrane oi svjedoile su kako radoznalost tako i sreu to ima priliku motriti prave boeme. Nije bio stalni gost, da jest znao bih i niko na njega nije obraao panju to mu je oito godilo.

Za ankom je stajalo nekoliko ve dobro podnapitih ljudi, pogledi su im otrovni i emerni. Kape na glavama sputene do uiju i ne mogu gledati ni sebe ni druge.

U uglu do anka razvaljeni duboks povremeno bi svirao a naroito popu-larna je bila pjesma Voljela me jedna Vranjanka iji refren (pusto , pusto mi je sve) je pogaao sve goste direktno u samo srce. A ni Vranje nije tako daleko, Juga je arolika i svega se moe vidjeti. Vranjanska ljepotica u naem snu. Iznad duboksa, na tankom kartonu bio je priljepljen natpis: ast sva-kome, veresija nikome.

Natpis je bio formalne prirode i sluio je prikrivanju stvarnosti jer ne samo da se pilo na veresiju ve i dabe, bolje rei plaano je nikako ili otprilike.Konobaricu to nije ni udilo ni iritiralo, odavno se navikla na sve i svata i tek je promatra. Brkati pijanac za ankom me pogleda.

Momak...deder nam zasviraj jednu... Ni molba ni naredba, tek logian slijed u zadimljenoj rupi gdje je sve na svom mjestu i sve ima svoje vrijeme. I razloge.

Poeh svirati Noi u bijelom satenu, moja omiljena pjesma kada bih se sjeao Mirsade i sretnijih dana.

Bravo majstore viknu jedan od onih za ankom i udari akom o pult iz sve snage. Nije znao ni rije Engleskog niti je znao ak ni ta je saten ali sve ima svoj as, vrijeme kada se u glavi pijanog ovjeka otvara jedan novi svijet u kome se sve ini skladnim i poznatim. Stari u sivom odijelu skide eir i nakloni mi se, i on postaje dio predstave a to je ve neto veliko. Ako nita

18

drugo zna ta su noi i ta je bijela boja a saten je i onako usput. Konobarica crvenkaste, ikave kose i dugih, nalakiranih noktiju jarko crvenom bojom sjedila je odmah do plinske pei. Pe je polupana i prljava ali grije. Plela je arape. Za goste nema ni dobrodolice ni odbacivanja i na njih se ne obraa nikakva panja a ionako svako sipa sebi a ona ne trai kavgu i bolje je da je neprimijeena. Bila je ak lijepa u nekom nervoznom uenju koje se od-raavalo na licu ali je mirna i sigurna. Poznaje nas sve pojedinano i zna svaiji tabijat pa je nita ne moe iznenaditi. Bila je nijemi svjedok a sudije ionako nema, preostaje joj jedino da uti.

Smaja Redi

Familijarnost koja oarava i sablanjava, iste sudbine propalih, zavrenih ljudi i razlike, ako postoje, su toliko neznatne da nisu vrijedne ni pomena.

Normalan svijet je zaobilazio Stari hotel u irokom luku a i sociopati su ulazili oprezno i sa podozrenjem, jer se u poznatoj krmi nije osjeala sigurnost.

19

Najednom ue on. Posljednji boem, Smaja Redi, glavom i bradom. Na sebi je imao obavezni mantil i tamne naoare. Smee kune papue na nogama, kao da se sprema na odlazak za spavanje a vani je ljuta zima, no, moda nije imao drugaiju obuu. Kada ue naglo zatetura ali se odmah uspravi i pribra. Njegovo stanje je uvijek bilo teko odrediti, pijan i kad je trijezan, trijezan i kad je pijan. Lebdei tako u opojnoj mogli samozaborava siguran je u sebe i niko mu ne moe nita. Znao je to i on sam.

Ugledavi me odmah mi prie. Nisam mu sudio niti ga odbacivao, svako ima svoj put i ini mu se najboljim ili bar jedinim moguim a to je onda isto. Bacivi pogled na gitaru brzo i odsjeno prozbori:

Roak... nipoto ne prodaji talenat malograanima, nipoto! Zamislivi se na tren klimnu mi glavom da potvrdi misao kao da sve vrvi od provincijalaca eljnih mog talenta.

Zamislih da neto kaem ali je Smaja ve bio za ankom sam sebi sipajui dupli konjak. Pijanci se razmaknue propustivi ga s dunim potovanjem. Jer, u pitanju je legenda grada, a pijanac sa poduim staom zasluuje pred-nost nad mlaim.

Konobarica je i dalje bila zauzeta pletivom uopte se ne osvrui prema anku a bijela kecelja, iako zamrljana jo uvijek je pruila dokaz da je rije o ugostiteljskom objektu a ne psihijatrijskom odjeljenju u nekoj zabitoj bolnici. U svoj talenat, meutim, nisam bio siguran a ne znam ni kome bih ga prodao, kupaca jo nema. Mlad, anoniman i nepriznat. U meuvremenu, posljednji boem se vrati sa metlom u ruci. Bila je stara i prljava, i na utoj povrini vidjeli su se tragovi pauine, vjerovatno ju je izvadio ispod anka. On okrenu drku metle ka svom licu i stavi je ispred usana, vidjelo se da priprema dobru izvedbu .

Koji migrofon- zasmija se Hegel vedro, sasuvi u grlo podobru au lozo-vae. Hegel je bio nihilista i vjerovao u besmisao svijeta i ivota ali nije imao snage ni volje za samoubistvom. emu, kad je sve, pa i to besmisleno. Kamijev

20

Stranac bijae omiljeno Mustafino dijelo a jedan primjerak je i lino posje-dovao, i prije smrti ga poklonio meni ba kao sve ostale knjige.

Talijanske kancone - u meuvremenu najavi svoj repertoar posljednji boem. Sve krajnje sveano jer izvoa je ujedno i urednik emisije pa treba ostaviti to bolji utisak.

Pijanci za ankom odgovorie pljeskom i psovkama. Konobarica se tek blijedo osmijehnu, Smaja je stari znanac i sve mu se tolerie a strog pristup ionako ne bi urodio plodom jer milicija uglavnom nije dolazila na intervenciju kada su u pitanju njegove vratolomije.

Ti roak..., okrenu se naglo Smaja prema meni, prati me sa gitarom.

Bijae mi neugodno. Za kancone sam uo ali nisam znao ta su a jo manje sam mogao biti u mogunosti pratnja tim nepoznatim melodijama. Moj re-pertoar se sastojao od neto zabavnih pjesama kako smo ih tada zvali i ski-dali, bilo sa radija bilo jedan od drugog. A sviraa u gradu bijae svega neko-liko. U meuvremenu Smaja dade znak rukom i drutvo se utia. Metla je bila na podu a drka uspravljena ka njegovom licu. Pripito drutvo jedva doeka poetak predstave, Mustafa Hegel se tuno osmjehnu.

Izvoa poe pjevati. Pjesma je sadravala nekoliko jezika i dijalekata i bilo je teko odrediti je li u pitanju recital ili melodija.

O sole mio, gladan sam tebe bioO sole mio, Klarin sam dioKlara mia, Klara mia...Ah, kara mila, kara mila

Drutvo za ankom kao da naprosto poludi i ae stadoe letjeti na sve strane to jo vie raspali posljednjeg boema koji po taktu stade udarati nogom, metla je jo uspravno prkosila novonastaloj situaciji. Uivio se u ulogu i vie ne zna sa sigurnou ta je spontano a ta usiljeno dodano.

21

Dona Klara, dona KlaraNema para nema paraIz Dubrava, iz DubravaBonorno mio, bonorno miooo... mnogo sam pio Bonorno svima, on mi se klima, Bonorno mio, o more mio, bonorno svima, svi smo na tlima.

Pratio sam hvatajui akorde otprilike, uzaludno i besmisleno to je samo pojaavalo opti cirkus. Smijali su se svi osim Hegela koji je ironinim izrazom lica u svemu traio dublji znak i nepoznate tragove.

Ne znam jesu li to bile koncone, meni nije liilo ni na ta poznato.

Dona Klara - zavrita Smaja to je ona koja nema para, dona Klara iz Dub-rava, iz Dubravaaa... iz Dubravaaa, i blago se nakloni drutvu. Doeka ga opti aplauz. Konobarica napokon odloi pletivo i lino zapljeska rukama da uvelia predstavu. Izvoa bijae polaskan.

Dona Klara, lijepa kara - zaurla i on iz sve snage a onda naglo prestade pjevati zbunjeno nas gledajui kao da cijelo drutvo vidi prvi put u ivotu.

Habula - najednom se ote Smaji gotovo nehotice.

Hasura - viknu iz sve snage jedan od pijanaca za ankom i baci au koja se slomi u komadie udarajui o zid na suprotnoj strani. Nekoliko krhotina pade ispred mojih nogu, odloih gitaru odmaknuvi se malo ka uglu kafane.

Smaja baci metlu i sjede za prazan sto duboko zamiljen. Nagle promjene raspoloenja bile su karakteristine u opisu njegove linosti i dok su jedni to nazivali izofrenijom drugi su bili tvrdo uvjereni da je sve proraunata igra.Skinuvi naoare pogleda nas sve redom sa krajnjom dozom prezira kao da sve do maloprije nije uveseljavao ba te ljude koje sada napadno ignorie. Jo jedanput odmahnuvi rukom zalupi vratima i izgubi se u tamnoj noi. Niko ga nije zaustavljao i svima je svejedno. Jedino Mustafa Hegel glasno zijevnu

22

i zavlada potpuni muk. amotinja. Provincijska magla dokonosti u hladnoj noi bez smisla.

Smail Redi je umro 80-tih godina prolog vijeka. Ali nove habule se pri-premaju za tek dolazee fabule. I hasure su prostrte poput poasnih, crvenih ilima kojima e skitnice i gubitnici ponosno koraati poput careva. Jer, za krive puteve posute cvijeem se uvijek neko nae, jedino je pravoputnost teka i nema mnogo pristalica. I u svakom vremenu e postojati boem koji izgleda kao da je ba on posljednji. Misao je gotovo beznadena ali i slaba utjeha je jo uvijek utjeha.

23

24

25

VARALA JE VARALA

Stolako javno kupatilo izgraeno je u doba Austrougarske monarhije. Slu-ilo je za odmor i razbibrigu dokonih oficira i umornih, zalutalih vojnika oajnih pred neukislom i umalom dosadom u gradu. Sve bjei i nekud tone, potopljeno i emerno, sivilo provincijske granine postaje. Granica nije tako blizu ali nije ni daleko, pisma su rijetko ili nikako stizala. Sjaj Bea dalek i nedostian, toliko udaljen da su se mnogi pitali da li je ikad i postojao. Aus-trijska carevina na kraju ode a doe Kraljevina pa Titova Jugoslavija a kupanje u dva odvojena bazena pod velikom lipom se nastavi.

Jer, ivot uvijek ide dalje. Probija nove puteve, iznalazi druge smislove, klie novostvorenim voama stavljajui one bive u podrume povijesti i prepu-tajui ih praini zaborava. Reimi dolaze i prolaze ali ustaljene navike prkose promjenama jer ovjek mora imati utoite i pribjeite kako bi opstao u surovoj tami ovozemaljskog.

A igra i zabava odvraaju um od temeljnih pitanja o smislu i ba zato vrlu-davo skakutanje satkano od nemara i zavoenja arenim laama tako esto vidimo posvuda.

Prije posljednjeg rata gradsko kupatilo bijae vrsta jeftine atrakcije. Obavezna tavla i igranje kartama sjedokosih optinskih inovnika, poneka partija aha uz obavezni navijaki duh jer se smatralo da su ahisti pametniji od drugih ljudi pa ih treba podravati i diviti im se. Oni sami su takoer vjerovali u to.Bilo je i kocke za novac u sjenovitim uglovima dotrajalih stolova ali se vjeto skrivalo. Ipak, svi kockari bili su poznati a narodna milicija je gledala kroz prste gradskim funkcionerima. Sistem je doputao sitnije prijestupe i briljivo dozirao pljaku do odreenih granica.

Bilo je vano pobjei od sebe i pobjei to dalje jer su stvari gledane iz daljine jasnije a daljina omoguava da ih i ne gledamo ako neemo jer je blizina

26

teret i elja istovremeno. Tako se bjealo ili daleko ili preblizu, sredina urav-noteenosti je izbjegavana.

Velika lipa je izrasla u kupatilu gotovo na razmeu dva bazena mada neto blie velikom i skakai bi se uspinjali i skakali u veliki bazen. Oni hrabriji, jer je visina poprilina pa je i skok neizvjestan. Ipak, oni koji su se odvaili skoiti sa vrha lipe bijahu odlikovani optim priznanjem i divljenjem.

Ahmet Mori - Buha

Tu, pod lipom, za malim limenim stolom je boravio nadzornik objekta i njegov upravitelj koji je uz to bio i ovjek za sve poslove u kupatilu. Ahmet Mori lino. Bio je neto poput samoproglaenog efa a objekat je imao i malu gostionicu, tu, te nekoliko kabina za presvlaenje. One gotovo da nisu ni funkcionirale jer se njihova upotreba plaala pa su posjetioci uglavnom dolazili ve obueni u kupae gaice i kostime. Bila je to vie stvar inata bez svrhe, jer je nekima bilo nemogue objasniti zato bi se voda plaala.

27

Kanal je iznad bazena i voda tee godinama, Bregava tee stoljeima i zato bi se upotreba plaala kad je tok ionako neprekidan i na dohvat ruke. A oticanje vode ne prestaje i nikome nije na ast to je tako odvajkada.

Izraz kupalje bio je tipino stolaki jer ga (bar ja) nigdje nisam uo (ili pro-itao), ali Stolaka mitologija ima svoje puteve i moramo uvati neto svoje to nije niije drugo. Uzaludnost koja je bila vedra i neoekivana.

ivih oiju i kovrdave kose, u bijeloj majici bez rukava koja je pokrivala veliki stomak, Buha je nadzirao sve dogaaje u okolini. Kada bi uskovitlana kosa narasla Ahmet bi odlazio frizeru Omerici sa prilinim negodovanjem:

Evo me ko tornak! Skrati da ne bude ko negova - uperio bi prst u prvog pro-laznika krae kose jer ono bitno nije bila frizura ve ianje skoro do gole koe.

Rast kose e due trajati a samim tim i financijska situacija biva bolja jer se manje potroi to sporije raste. Rijee se ide Omerici, te kuni budet utedi koju paru vie.

U kupatilu je bilo najvie djece a kako je njih po prirodi stvari najtee kontro-lisati Buha je bio prinuen uvesti kaznene mjere za sve vrste prijestupa a bilo ih je mnogo i stalno su se poveavali i umnoavali.

Za Ahmeta ivot na ovome svijetu bijae zabava i igra pa su tako i meuljudski odnosi predstavljali vrstu utakmice, pobjeuje onaj ko vie puta ugura loptu ambicije meu vratnice ivota. Kako se utakmica ivota zavrava tek smru, a svaki dan je tegoban i treba ga izdrati, ef objekta je poput fudbalskog sudije uzakonio u svom svijetu nadmetanja upravo fudbalske kaznene mjere za neposlune. To je znailo podizanje utog ili crvenog kartona prema prijestupniku koji bi odmah shvatio ta ga eka, i o emu je rije. uti karton je znaio opomenu pred iskljuenje a crveni je upuivao na izbacivanje iz igre a ono je moglo trajati dan ili cijelu sedmicu.

Tornaj se i da te ne vidim vie! - sikatao bi Ahmet neumoljivo i samouvje-

28

reno. Za one posve nepopravljive Buha bi odredio zabranu boravka u kupatilu za cijelu sezonu ili ak cijeli ivot. No, to se deavalo sasvim rijetko.

Kupatilo

Djeci je naravno bilo ao napustiti igre u bazenu koje su se po pravilu i dogaale onda kada su i pravljene greke dostojne Ahmetovog ukora jer bi se djeca u aru nadmetanja i priduivanja zaboravila.

Nerijetko se upravnika nastojalo odobrovoljiti:

Nemoj bola Ahmete... neu vie... majke mi - boleivao bi molio kanjenik ali ef bijae strog i neumoljiv. Kaznene mjere su vaile za sve, ak i za djecu viih partijskih funkcionera, Buha se nije obazirao ni na koga. Moda je to bio jedini nain da se odri red i mir i kakva-takva disciplina kako ne bi dolo do opteg divljanja i haosa. Desnom rukom visoko podignut karton (crveni ili uti) i prst koji neumoljivo pokazuje prema izlaznim vratima. To je bilo sve.

29

Bez psovki ili suvinog govora ali i bez patetine samilosti ili ikakvog lanog obzira. Pravila igre se znaju a zna se i ona ozbiljnija posljedica, skrivena na drugoj strani medalje. Kriv si i snosi posljedice. Niko te nije tjerao da kri granice a kad ve jesi nestani iz vidokruga, izgubi se u drugi dio grada.

Mladih i zgodnih djevojaka je bio poprilian broj a Ahmet bi se esto osvrtao bez ikakvog ustruavanja. Jer, on je glavni i sve je njegovo vlasnitvo makar samo figurativno ali gazda se zna a onda je sve lake. Njemu je doputeno i ono to drugima nije ili bar moe uobraavati da je to tako.

Koji gnati... majka te ubila! - promrsio bi Ahmet vie za sebe, ali se snaga utiska odraavala kako na okolinu tako i na licu poudnika. Jer je reeno: ovjek nita ne moe sakriti a da to ne bude otkriveno nehotinim pokretom ili otkriveno izrazom lica.

Djeiji prekraji bili su brojni i raznovrsni a krajnju rije je naravno imao Buha i o njegovoj procjeni je ovisilo da li e dodijeljeni karton biti uti ili crveni. Tako bi nagli prelazak (preko rora) iz velikog u mali bazen zasluivao uti karton dok bi guranje i tunjava redovito rezultirali crvenim kartonom. To je vailo naroito onda ako bi iz neijeg nosa potekla krv na ta je Ahmet bio posebno osjetljiv pa bi u takvim situacijama posegnuo i za doivotnom zabranom dolaska u kupalje. Buha bi sve situacije rjeavao sam a milicija nije nikada pozivana. Sramota bi bila.

Djeca bi esto priduivala jedni druge a to je oznaavalo guranje glave pod vodu, onog slabijeg od strane onog jaeg. Ahmet lino bi paljivo procijenjivao je li neko odvie priduen nakon ega bi obavezno uslijedio crveni karton. Red se morao odravati:

Oveka da te vie nijesam vieo! Nema kupana do idueg jeta! I nikada mu se niko nije usprotivio ili suprotstavio.

Jedan od legendarnih likova u kupatilu bijae Asim Basari zvani Binbaa. Rije baa je turcizam a oznaava velikodostojnika, u najmanju ruku ruko-

30

vodeeg ovjeka vezano za bezbjednost cara i carskih dvora. Vjerovatno je nadimak dobio dok je jo u ranoj mladosti bio izbaciva u Papirnoj, nesuenom Smajinom kraljevstvu. Prema predaji, Binbaa bi po dvojicu izgrednika nosio pod pazuhom ruka, te ih bacao izvan kafane. Bar tako se prialo.

Asim Basari - Bimbaa

Sjedio bi esto u hladu stare lipe, ni od kog nita ne traei niti se ikom dodvo-ravajui. Obla glava sa kratko oianom kosom i eretski osmjeh izazivali su opte simpatije. Zavaljen duboko u stolicu i oputenih nogu sjedio bi poput kakvog zaboravljenog kralja a pokrenuo bi se tek da rukom otjera dosadnu muhu sa lica. Dalek od svijeta i svijet daleko od njega.

Ako bi ga neko poastio prihvatio bi bez lanog ustezanja i glumljene snis-hodljivosti. Ionako sve odlazi i niija nije do zore gorjela. A i da jeste, uzalud je, po danu svijea ne treba nikome.

31

Buha bi esto, poput doktora specijaliste opisivao zdravstveno stanje Stolakih boema. Opta bolest opisana je u obliku stiha:

Konak, vinak, ljiva, lozaTo je moja dijagnoza.

I zacijelo, nije bio potreban ljekar niti ikakva posebna znanost da bi se shva-tilo kako je u Stocu broj alkoholiara iznimno velik. ak se govorilo da smo u tom smislu (broj alkoholiara u odnosu na broj stanovnika) u bivoj Jugoslaviji bili na drugom mjestu, to nije nimalo nemogue. Mnogi su bili polaskani konstatiranim stanjem.

A Asim bi i dalje sjedio pod lipom esto zatvarajui oi u tromoj odsutno-sti, ravnodunosti prema svemu to postoji a ona teko biva naruena ili ugroena. Jer, onaj ko nema ta izgubiti nema ni brige, one su uvijek vezane uz posjedovanje odnosno vezanost. Biti nevezan, to je prava i jedina srea na ovom svijetu.

Volio sam priati sa Bimbaom. Otvoren prema svima, nije odbijao nikog, nije okretao glavu od ljudi. Niemu se ne nada i nema ta da krije pa mu drugi ne smetaju, nema u njemu ni radosti ni alosti. Tek ekanje da sve proe, i ljudi i ivot.

Moj mali... dobro upamti ovo to u ti re, kad ti budne devetnes', povali sve to stigne... nemoj oprostit nijednoj! - dobaci mi jednom gladei uljevitu bradu i smjekajui se uvjeren u dobar utisak koji je ostavio.

Okani se eteta stari jare! - umijea se Buha - Kad mu doe vakat sam e ograjisat, ne mere se brez toga. Ta zanat svak izui.

Bimbaa asak zastade i zavrti glavom kao da se i sam pita nije li malo pre-tjerao, te odmahnu rukom. Drutvo za stolovima je bilo aroliko, vladao je udan muk. Sunce pripeklo, vruina, ljudi teki i sebi i drugima. Ali Asim nije mogao mirovati.

32

Poganac sam bijo! - lupi on iz sve snage akom po stolu. Mnogi se nasmijee i zakratko se zau i aplauz. Gosti su se sporazumijevali pogledom iaretei na boema. Stavih ruke ispod brade, sve mi je zanimljivo.

I to kakav! - dobaci Buha razvrstavajui ute i crvene kartone na dvije strane stola, da budu u pripravnosti jer ih je esto upotrebljavao.

He, he! - nastavi Bimbo krajnje vedro - Nije mi mogla proma nijedna rospija... Samo ako sam pik bacijo... He, he...

Gotovo je! - pogleda ga Ahmet mrano i smrknuto - Nae je prolo i nejma vie. Ne mere se vie ovarisat ko nekad. Zemja zemji i kraj.

Guslar Ibro Mori

Varala je, varala! - upade naglo Bimbaa naputajui temu smrti i prolaz-nosti ivota. Bila je to njegova omiljena uzreica a povod i razloge njenog

33

nastanka niko nije znao. tota bi se nagaalo ali niko nije pouzdano znao kako je sentenca nastala. Izgleda da je refren izvaen iz poznate pjesme tog vremena:

Varala je, varala, i tebe e znaj;nevernoj se eni, drue, nikad ne vraaj.

Ko je bila Asimova nevjerna djevojka u mladosti i da li je ikako postojala, to nismo znali. Po svemu sudei on je bio uvjeren u opte nevjerstvo enskog pola koje se realizira im se ukae dobra prilika.

Bimbaina vjenana ena bila je i vjerna i potena. Da se nevjernoj eni i teko vratiti jasno je samom logikom mukog ponosa i sujete no oduvijek postoje i oni koji trpe i podnose, bilo stoga to im je svejedno ili zato to su nemoni bilo ta promijeniti.

Moj ade Salem je svake godine dolazio na odmor iz Njemake i kupovao bi Asimu nove kupae gae. Parhetne ili kako smo ih zvali od botane, a liile su vie na kakvo strailo u kukuruznom polju nego na odjevni predmet. Ipak, Bimbaa je htio upravo takve, starinske prezirui novu modu i mod-erne tokove koji su tako nemilosrdno i uporno razgraivali njegov briljivo njegovani unutarnji svijet. Gaice su bile jednostavne, bez gume i postave, dosta nesigurne za veliki skok. Jer, postojala je opasnost da potpuno spadnu to se esto i deavalo.

He, he... - smijao bi se Buha - ove su iz negova vakta... da lake spanu kad nojzi pripekne me nogama.

Asim je pak bio ponosan na odjevni predmet koji ga je ganutljivo podsjeao na mladost. Skakanje sa velikog zida u kupatilu bijee Bimbin specijalni i dobro razraen ritual koji se plaao. Bilo direktno, bilo aavanjem piem. I to je znao svako ko je htio gledati predstavu, a Asim je rado prihvatao pozive te vrste i nije traio nikakvu nadoknadu. Ali ta je praksa ve uvedena i postala je navikom.

34

Uz pomo par mladia Asim bi se nekako popeo na veliki zid a onda pog-ledavi prisutne dizao desnu ruku u znak pozdrava. Lakrdijai su spremno navijali a aplauzi bi bili jaki i dugi. Jer, svaki Bimbain skok bio je za pamenje. Kako je bio gojazan i zdepast Asim bi sa zida skoio bez ikakvog odbacivanja u dalj, te je horizontalno padao u vodu poput tuljana i to na stomak to bi izazivalo pravi urnebes u gledalitu. Poesto bi crvene kupae gae (jer nisu imale gumu) spale Bimbi do koljena na ta se skaka ne bi mno-go obazirao jednostavno ih ustegnuvi. Naravno, ako bi ih mogao nai jer bi pokatkad zavrile na samom dnu bazena.

He, he... ukazo mu se karenak! - zavrtio bi glavom Ahmet kao da se pita nije li moda naruen ugled i samog objekta koji je on tako briljivo odravao. Snishodljivo je pratio situaciju a potpuna obnaenost mu se nije sviala, elio je prekinuti ujdurmu.

I bubulenak! - ubaci se Fadil Roli skaui na tabanima da to prije osui dugu kosu. Bio je stalni gost i poznati benta.

Bilo je to doba Bitlsa i marihuane. Mlade djevojke su okretale glave na svoj nain uivajui u predstavi i glumei snishodljivost i stidljivost. Djeca bi se gro-hotom smijala pokazujui na obnaenu priliku u vodi. Sve im je zanimljivo, i spontanost i odsustvo stida, uivaju u nesvakidanjem prizoru.

Izlazi iz vode, mudono! - gubio bi Buha strpljenje poto bi bilo jasno kako je Bimbaa sablaznio bar polovinu gostiju - uje li me, mudono, da si odma iza'o derao bi se.

Cirkus je bio na vrhuncu, oni mlai su se kreveljili i plazili jezike jedni dru-gima. Starije ene bi osjeale istinski stid i prekoravale prijestupnika.

Aaa... broke! - stavljala bi Duda ruku na usta prosto ne vjerujui svojim oima. Vjerovanje niko nije ni traio a uesnici su predstavljali isti kulturni krug. Upravo smo svi bili broka, a cirkus je bio i cilj i smisao. Pa gdje upali. Brukanje je u kupaljama stil ivota, ovisno ega se dosjetimo.

35

Varala je, varala! - eretski bi se osmjehnuo Bimbaa izlazei lagano iz vode, stepenice kupatila su za njega ve izazov a treba se uspeti. Neki bi mu prilazili i estitali ni sami ne znajui ta estitaju, a nije znao ni nositelj glavne uloge.

Asimova ker Arzija sa porodicom Mori

U kupaljama je stalna vreva a djeiji smijeh je odzvanjao do Pogradske ma-hale. Djeci je naroito bio omiljen prelazak iz velikog u malo kupatilo kada bi zbog razlike u temperaturi vode izmeu dva bazena voda u malom bila toplija ili kako su se djeca izraavala ko pia.

Otrcani lokalizam je prihvaen mada se mogla pronai pogodnija i otmjenija rije ali se takve stvari i ne pronalaze niti domiljaju ve se jednostavno dese. Nepisana pravila i standardi koji izmiu logici i racionalnom pristupu a sveukupnost izraza i odreenja potpadala je pod izraz sijaset ili kako je to Duda malo dublje definisala u pitanju je bila broka. No, broka je bez zavisti ili zlobe i ak puna vedre dobrodunosti.

36

Kada bi se kupatilo mjeseno istilo Buha bi glasno i sveano oglasio:

Do dajeg oveka nema kupana niti banana. - to bi obino trajalo par dana a djeija nestrpljivost bi pourivala i samog upravnika.

Ni tarnahana! - upao bi naglo Roli to je kod nekih izazivalo podsmjeljive izraze lica. Ahmet je ignorisao sve upadice, nije volio da mu se iko mijea u posao, jo manje da ga pouava poznatim stvarima.

Varala je, varala! - oglasio bi se ponovo Bimbaa bakarei se na vrelom pi-jesku poput nahranjenog lava koji drijema bezbrino u potpunoj sigurnosti.

E, vala je i prevarila mnoge - dobacio bi neko u prolazu kreveljei se.

Asim je ivio poteno, ak bio potenjaina svoje vrste. Nepopravljivi opti-mista i veseljak nikada nije padao u oajanje i za sve iskrsle probleme je pronalazio rjeenje ili strpljivo ekao da se rijee sami od sebe. Svojevrsna vrsta domaeg filozofa, ekspert za enske prevare ali i sve abe skakaice u ustajaloj barutini malograantine. Strijelac koji nije promaio cilj. U svemu je upravo bio u svom elementu. Nepovrijediv i precizan.

Ponekad bi prepriavao dogodovtine iz Zenice, kada su Smaja i on radili u Papirnoj, Smaja kao konobar a Asim kao izbaciva. Poznavao ih je cijeli grad i uivali su odreeno potovanje a u poslu bili dosta tajanstveni.

Ali sve proe i proe svaije.

Mloge je pritisn'o, stari icalo! - dobacio bi ponekad Buha na ta bi se Asi-mova usta razvukla od uha do uha. Volio je ene i bio slab na njih. Nikad se ni na kog nije istinski naljutio i dobrodunim osmjehom bi redovno raz-oruao protivnika.

Tako su prolazili dani u Kupaljama. Buhini uti i crveni kartoni, Bimbaino skakanje sa velikog zida, igranje karata i tavle. Kovitlaci vode, pjena i smijeh.

37

ivot koji tee i koji se uiva. Bez dananje usiljenosti, tuge i depresije koja hara planetom.

Nakon posljednjeg rata sve je poprimilo skromnije razmjere a sa ivotne scene su ve otili oni na kojima je i poivao istinski ivot u gradskom kupatilu. Nema vie onog nekadanjeg i neizbjeno je da tako bude, jer bitku protiv prolaznosti niko dobio nije. Ne vrijedi se opirati. Jae je od nas ma koliko mali bio broj ljudi koji to eli shvatiti.

I ivjeti po tome.

38

39

POTRES DO FLAFONA

Bila je to godina 1991. ivot je tekao normalno i svojim ustaljenim tokom uprkos deavanjima u susjednoj Hrvatskoj. U Bosni je mirovalo no pribojavali smo se slinog scenarija, ali ivot sam uvijek nae razloge za dobra nadanja i sretan svretak. Ne elimo vjerovati u lo ishod, ljepe je i prirodnije. Mirovni ugovor e se sklopiti, pregovori e dati bar neki rezultat.

Odavno je propupalo, sve probeharalo i procvjetalo, ulice pune prolaznika. Tiha vedrina i nada da e nas rat zaobii jer je zajedniki ivot utemeljen odavno i nee se lako razruiti. No, dogaaji nisu slutili na dobro.

Ahmet i Duda sa unukom

etao sam gradom zaokupljen jednim dogaajem iz davne 1969. godine. Ak-

40

teri su jo ivi pa valja priupitati, neusiljeno i nenametljivo jer ljudi govore o sebi ukoliko su u centru zbivanja i dogaaj ovisi o njima. Reiseri su ili bar glumci, svejedno.

Krenuh do kue Ahmeta Moria koji je i pokrenuo cijelu ujdurmu. Nadao sam se da u tamo nai suprugu Dudu jer rije je o preljubi a ena to nikad ne zaboravlja i moda e rado govoriti. Kad je ljubav u pitanju enska osveta e progovoriti kad-tad.

Naime, te 1968. dolo je do zemljotresa u Banja Luci i Ahmet dovede svojoj kui enu koja nije imala gdje (jer joj je kua unitena) i koja bi se sadanjim rijenikom zvala izbjeglicom. Supruga Duda nije imala nita protiv.

No, dogaaj je dobio neoekivani zaplet i neugodan rasplet a takve stvari se pamte, neko zapamti i prenese drugima a ovi opet cijelu priu dorauju, ubacujui ili izbacujui itave dijelove. Provincijska bajka.

Brzim koracima dooh do kue Moria. Duda je sjedila za malim, bijelim stolom i pila kafu. Puei kiju smireno je odbijala dimove, izgledalo je kao da u kui nema nikog drugog. Kao narueno, pomislih radosno, kada je sam ovjek se rae i bre otvara i skloniji je povjerovati u nepovredivost tajne mada ga stvarnost stalno demantuje. Jer, svako onaj kome naglasimo da ne kazuje drugom, ima opet drugog koji je trei u igri i tako redom. Tako se deava da cijeli grad zna ono to (zvanino) niko ne zna.

Dvorite puno cvijea, kajsija probeharala, avlija poploana kamenjem koje je bilo ljupko razbacano cijelim putem. Nekoliko kokoiju je kljucalo zrnevlje.

Uoh na mala zelena vrata odkrinuvi ih. Gospoa me pogleda ravnoduno uzevi fildan u ruku.

E, ba vas trebam! - obratih se. Sjedila je mirno i sabrano, malo ta je moe iznenaditi. Pogleda me malo zaueno, ali kada me prepozna odmah se raz-vedri. Voljela me jo dok sam bio dijete i esto igrao lopte u njenoj avliji.

41

Bujrum, bujrum dijete moje. Bila je u plavoj haljini sa ruiastim cvjetovima, glava podvezana bijelom jamenijom. Na nogama crne iznoene papue a arape debele, vunene i moda pretople za ovo doba godine. No, starijim ljudima se valja uvati i brinuti za sebe.

Sjedoh na malu smeu stolicu a Duda brzo donese fildan i usu mi kafu. Pogledah je ozbiljno i sa potovanjem. Mnogo toga je preturila preko glave i tota zapamtila a sjeanja esto bole jer je ovjek slab i krhak ak i kada se pokazuje snanim. Par bijelih maaka se izleavalo na suncu odmah do stola. Duda pogleda na njih.

Eto, navikle se ove pa ne znam ku'u njima. Grehota oerat' a i drage su mi. Rospije! - pogladi jednu po glavi to je ova primila prilino ravnoduno i ne pomjerivi se.

Pogledavi me pronicljivo Ahmetova supruga kao da se pitala zato odabrah ba nju:

Zanima me jedan davni dogaaj, ako vam nije mrsko?! - rekoh i zagledah se paljivo u njene ive oi. Motala je kiju povremeno pljuckajui. Lice duboko izborano a usta stisnuta i u gru ali je zraila vedrinom i dobrodunou.

Samo ti sine pitaj i brez ikakva ustruavana, zemja se nebu zaklela da tajna nee ostat skrivena. - poe Duda filozofski da umuje kako bi umanjila moguu banalnost razgovora - A i ta da krijem? - podie ona glavu krajnje dostojanstveno kao da oekuje pitanje od presudne vanosti za cijeli rod ljudski, planeta ovisi o naem aputanju. Neto vano se deava i to ba njoj, izdvojena je, odabrana za neponovljivu misiju.

uo sam da je va mu Ahmet nakon zemljotresa u Banja Luci doveo neku djevojku da je spasi jer nije imala gdje pa ste je vi primili jedno vrijeme. - izgovorih tvrdo i samouvjereno.

Ha, ha, da je spasi! - nasmija se Duda grohotom i dvaput pljunu u stranu sa

42

gnuanjem. Lice joj dobi nestvaran izraz a oi udno zaiskrie. Izgleda da je spas bio ono posljednje u toj nesvakidanjoj avanturi, jer je ionako rijedak i muan, skloniji smo unitavati nego spaavati.

Ne zna ti dijete moje... ta kakvo spaavanje. Vego je Ahmet da oprosti, dobar halat imo', tako bi spaav'o razne forkuje po birtijama. Nisam pratio njenu misao i u glavi mi sinue eljezna klijeta i makaze za rezanje loze:

Zar je bio elektriar? - ote mi se krajnje nestvarno.

Jes, inener za struju meu nogama - osmjehnu se Duda mojoj nevinosti pomalo tuno. Kako je halat pojanjen red je objasniti i njegovu upotrebu.

Pa priajte. - otpih malo kafe zamaui kocku eera u fildan. Zaplet prie e oito biti zanimljiv. Duda zapali smotanu cigaru i odbi par dimova. Kao da se pomalo dvoumila da li uopte da govori ali trajalo je samo tren.

Ondakar, kad je bijo potres, hm, ti si dijete bijo, osjetilo se i voe. Zemja se trehnu ko iz topa. I Tito je preko radija govorijo. Zaboravila sam. Proe sed-mica, dvije. Stia se. Jedno jutro, perem sude ove na'vliji kad ide Ahmet i vodi nekog sa sobom. Vidim, ensko je. Zar e u kuu njom stari macavrilo, pomislih i neka me zebna obuze. Malka snaga me jami, znoj cimbura niz elo, strah me. Morebit e je ostavit a meni ga spuat'. Oerat me. A e u i kuu jadna mi majka nije. Dovodi drugu enu. Stadoe preda me. edoh nojzi ta kazat al' me Ahmet preteknu.

Evo Dude, nakon potresa u Banoj Luci Komitet Partije naredijo da svak uzme nekog ko je osto' brez kue pa ja doveo nu.

A ta mi je drugo preostalo. ta smeta, pomislih. Nijesmo u Partiji, ali molim lijepo. Potivamo. A i red je pomoi, ljudski a i po naem adetu, muslimans-kom. ena nema e a nas fala Bogu tri sobe. Pogledam je. Dosta mlada, jedra i jepukasta, oi crne ko' ugarak, usta mala i slatka. Vitka ko' jela, kosa joj pada preko ramena. Pantalje utegnute, prava dizlija. Ama, neta mi nije timalo,

43

prognani i unesreeni su fukara a ova prava gospoa, ko' da je iz Pariza. Hm, e nae mog ojeka, mogla je mlaeg i ljeveg. Ali, halat, sine moj... boje je da svata ne lajem... - vrati se Duda oito glavnoj stvari u cijelom dogaaju.

Znai, primili ste je? - priupitah potvrdno. To sam ve znao ali bitna je njena verzija cijelog dogaaja.

Primili. Jata. eca sitna, gledaju i smiju se ko' da u kuu dolazi mlada s vjenana. Smjekaju se, a Lila je ufatila za hajinu. Ne pua. Dadosmo joj posebnu sobu ko' to je i red, u kui je oenjen ojek i treba pazit na obraz. A komiluk sve prati i sve dolazi do Komiteta jerbo nikad nijesi znao ko radi za niha. Zborilo se da sve doznaju. Iako nemamo ta krit', vaja bit svjestan svega. Proe desetak dana. evojka se ni na ta ne ali ali ne spomine zemjotres. Nema veze, rekoh, cura je u tuzi. Postade nam draga. Ponekad bi Ahmet uljeg'o u nezinu sobu i ost'o koji minut. ta smeta, domainski je prigledat' i upitat treba li ita?! Al' jednom osta sahat kod ne. Da uljegnem sramota je, morebit je pria o kakvu jadu, zemljotresu. Morebit je tjei, nakon svega joj i treba utjeha. ekam. Ne progovaram nita. Izae crven kao rak, sve puha ko zmija sopuja. edoh mu razmutit vode i eera, velim drmnulo ga srce. A opet, boje se ne petjat, ne trait vraga. Da se ejtan nije primako, ko zna, jerbo je moj ojek bio povodljiv i merak na dobro ensko. Gleda preda se. Krivac je, velim sebi, ali nejma dokaza. Boje je uet, pa vieu kasnije. Nita, zabo-ravim ti ja to. Sunce jako, more se ojek zacrvenjet, jeto je i ee jamije malka snaga. Svakoga. Ali, kako vrijeme prolazi, vidim da drugi judi ne primaju te izbjeglice, u cijelu Stocu samo mi. Nie nikog u gradu, nesretnica kod nas a drugi ne pristiu. Poe me to intrigirat, lijepo svezah uhvu. to li je Partija naredila samo nama da prihvatamo jude. Nismo u noj, nismo avangarda, e naoe ba nas, sve tako mislim i umujem. Ili, morebit nije naredila nikom, sinu mi poput mune, vego Ahmet sve slago' samo da je dovede. A dovodi je jerbo mu je na srce legla, sviela mu se. Ha, velim, ima neto - nije to brezveze, pancira se samo po naoj kui. Morau pratit kretane, vinut se u osmatrane terena jer ako pukne broka ue se na sva zvona. A ondakar je kasno potlje... nema kajana. Suparnica, nekako, ali forkuja posred moje kue, e, to ne mere. Pratih izdaleka oboje ali jok, dokaza nejma. A ona sve slobodnija. Jedne noi,

44

Ahmet se zadra u ariji. Mlogo je volijo drutvo a i konak. Spatijo bi ga ko smug pa se jedva dovuci do avlije. Nije mu akamluk mrzak bijo, ta jes', nema lagana. Nema ga zadugo pa legoh da spavam. U tanjiru ima neto ako hoe a ako doe pijan svakako nee liznut, zavalie se u krevet stara domba. Taman se uvedoh u san kad iz nezine sobe poe neto drmat. Da nije novi potres majka ti nije alosna, pomislih nako izasna. Priekam. Jok, nije zemjotres, drma se samo u nezinoj sobi. Ama, velim sebi priuljau se pa kud puklo da puklo, jer je ovo mlogo sumnjivo. Jer, krevet se ne drma sam od sebe, neko je jal' na nemu jal' pod nim. Ili su jedno na drugom pa tahta puca od teine jerbo je Ahmet podebel ojek.

Jeste li odmah posumnjali da je Ahmet moda s njom bio u nedolinom odnosu?

Ahmet i Milorad - Mio Miketi

Nijesam, i tudeka mi je i danas hatur. Miljah, brez veze je uo, u Banoj

45

Luci se smirilo pa e i evojka otpelat ubrzo! U to doba Ahmet je uvo jance i koze, ohmud smo imali - pree Duda najednom na sasvim drugu temu ko' da odgoni neto od sebe. Takvi prelazi se esto deavaju kada je stvarnost nepodnoljiva, i tada je drugi kolosijek uvijek u blizini.

Ama odo virnut u sobu, - ponovo se vrati na prvobitnu temu kao da koze nije ni spominjala - prouliu pa ta god bidne. Vrata ne kjuamo a kjua i nejma. Odkrinuh malo. Kad ima ta viet. Ahmet i ona. Gologuzi. Oboje. Ona zavrla nogama do tavana taman ko da e iu slomit, samo to je ne izvali tabanima. A krevet odma uzazid, duvar se trese vas. Kakva Bana Luka, ovo je mlogo gore. Obuze me jangija. Ne mere ovo u mojoj kui i gotovo. Nee, majin sine da si jo toliki oveka dovodit i prosipat kurvaluk. Zato odluih da pjunem u samo zbivane, nek vide da imam ponosa i ja. 'Aha, poganaca u belaju!' - viknuh iz sve snage irom otvorivi vrata. Miljah, ako ih iznenada haknem, postiee se. Kenca i magarca. Samo bacie deku na se a moj ojek nogom gurnu vrata zalupivi ih. Vioh, oi mu zakrvavjene, vas podbuho od ifrizluka. Zino' ko cipo, pantalje mu spale do kojena. Put pod noge Dude da ne bi krv pala. Zatvorim vrata. A u ne tamakara da izvine ko mala tavsija. Mogo bi na noj pitu sukat'. im se svanulo ierala sam je s noge na nogu. Sikter, forkujo, da te moje oi ne gledaju. Velika je bezobratina bila, pue broka na familiju. Rodbina me pita a ja sve utim, ne znam ta re jerbo Ahmetovu narav dobro znadu. A on se meni kune: 'Nijesam Dude rahmeta mi metarina!' uj! A mati mu jo iva. Znade li da ti je majka iva a kune se nezinim rahmetom, kuko nijesi dabogda! - Duda pripali jednu kiju da malo odahne te nastavi.

Ali on k'o da me i ne uje. Glavno mu da se opravda. ekaj malo, nijesam ni ja iz Jagomira izila, znadem ja dobro jer sam viela svojim oima. On e opet: 'Dina mi i imana zataklo joj u leima pa sam moro' namjeat' a ko' da se bila i strunila, pa sam pogledo stomak.' uj. uti pogani svjeska, viela sam vas gologuze jedno na drugom i da te vie nijesam ula. Nezina peina zinula a u tebe kolac ko' glava od make.

Pa jeste li oprostili muu preljubu? - priupitah znatieljno.

46

Oprostila? - pogleda me Duda kao u udu - Moj sine, u taj vakat ojek je bijo sve i sve. Glava kue. Pa ako ta donese dobro je, ako ne dolazi pjan i ne bije te jo boje. Kora hjeba i po' kavade, znalo se zadovojno bit. Judi bi ene svoje ee priklepnuli, izdevetali ko' vola u kupusu. A one uele, ku' e i e e. Taka vremena bila. Pjanstvo je bilo mlogo raireno, nejma ga u ovoj vali a da ga nije volijo sastavit'.

Sjetite li se ikad te ene? - rekoh onako uzgred.

Ponekad se upitam je li jadnica udata bila?! Doe mi ao, Ahmet joj ojeka napravijo rogonom. Najgore je bit rogona, iza lea ti se smiju, svak sijaseti s tobom. Spua ga Ahmet i nojzi i nemu. Do balaka. Cokjun je zoru oglasijoo! Vii nego u pjevca. Hm, da je pritisno nee u umi, ne bi glave okrenula. Ni mukajet. Ali doves rospiju u kuu, eee... to ne dam. Ne dozvojajem. Mi je mi, uljego u jednu rupu jal' u pedeset - pomiri se sa sudbinom - promrsi ne-voljko. Bilo je oito da je navikla na muevljeve izlete i avanture.

Slaem se. Kvalitet mukosti ostaje isti. - dobacih radi reda, a Dudu kao da podstaknue moje rijei da i dalje govori. Ohrabri se i krenu u samo pojanjenje povijesne stvarnosti tog vremena.

U moj vakat moro si trpit. Nejma kud ako se rastavi. Puenici nie mjesta nejma. Vidi, majka rahmetli mi prije udaje ree: 'Dude, skai u vodu, u vatru, na nebesa al' se vamo ne vraaj'. Nejma se kud. Tvoji te nee jerbo je pukla broka na cijelu familiju, rae bi te vieli mrtvu nego rastavljenu.

Vremena se mijenjaju - odvratih zamiljeno, a ona ne ree nita.

Eto sam ti ispriala o potresu. - trgnu se najednom iz zamiljenosti - Po-ganluk je vazda isti. Ali halat to je Ahmet imo, halat je glavni bijo u svemu. Pui, pui sine, nemerem vie...

Naklonih se i napustih dvorite. Duda mi mahnu rukom. to je bilo, bilo je, kao da htjede rei.

47

Srea je u nesrei to i zemljotres moe biti samo u krevetu. Odvie neznatno da bi unitilo ali odvie veliko za pamenje.

Ahmet i Jasminko

48

49

DINOV USPON

Meho bi se uvijek lagano i oprezno uspinjao kaldrmom idui u etnicu. Ci-pele obino za dva broja vee i razvezane to je davalo posebnu simpatinost njegovom originalnom liku. Drao bi se desnom rukom za eljeznu, zelenu ogradu koja je put dijelila na dva dijela. Nikud ne urei kao da je odmjeravao i brojao korake znajui da nema kuda zakasniti. Sve oduvijek isto, i stara koela i Ramizina pitanja i pripeklo sunce u irokim avlijama.

Meho Gubelji - Din

Do penzije je Mehmed radio u komunalnom preduzeu a tu su poslovi i raz-novrsni i katkad posve neoekivani. Vrijedno je radio svoj posao nikada se ne alei ni na to i ni na koga, putajui da dani jednolino prolaze, moda u sebi duboko uvjeren da su i ljudi i svijet posve nepromjenjivi.

50

U raspjevanoj etnici bi popio koju vie, naroito oko prvog a onda neve-zano za mjesto i vrijeme, navikavajui se na alkohol. Hladovao bi na velikom kamenu kod Dervoza kue i gledao put koji vodi do njegove avlije, tih i neuznemiren u svom svijetu. Linost kakva se rijetko raala.

Meho je nosio nadimak Din. U Stolakoj kasabi veina ima nadimak pa to ne bi i on, tim prije jer ga nije birao, drugi su mu ga dali. Nadimak je dobio jo u osnovnoj koli. Poto je nekoliko puta izgubio godinu, odnosno prop'o govorei tadanjim jezikom, djeaci koji su ga sustizali u kolskim klupama izgledali su kao patuljci u odnosu na njega. Nije bio posebno visok niti razvijen ali u odnosu na pridolice iz niih razreda koji su bili mlai po nekoliko godina bijae pravi gorostas.

Ponekad bih sjeo na hladni kamen razbijajui Mehinu usamljenost. Nije mu ni drago ni mrsko, nema ta kriti a to znai ni bojati se, sve mu je svejedno. Kada bi bio trijezan prezirao je kafane jer banalnost svratita remeti mir i uruava sjetu, a mir i sjeta se teko dosegnu a lako gube. Moda je prezirao kafane jer su ga odvie privlaile a za kafanu se nikad nema dovoljno novca to je samo po sebi dovoljno za odbojnost.

Sjedei jedanput s Dinom u hladu stare smokve priupitah ga za njegova oca, znao sam da ga nije zapamtio. Otiao je s nekom vojskom, ni Meho ne zna s kojom, obuen u uniformu i nestao. Nestanci naih ljudi iz arije bijahu brojni, neobjanjeni, nerazjanjeni sve do danas. Meho se zagleda pred sebe a onda vrlo razgovjetno odgovori:

Nijesam ni zapamtio oca, bio sam jo u materinu trbuhu kad je nest'o. Naila nekakva vojska , mnoge su dolazile i odlazile pa u mene mati pomisli proe' i ova. Ali momci se kupe da se popune redovi jer su gubici veliki a rat jo traje. Majka stoji na vratima i gleda. Din otpi gutljaj pive, u oima mu gotovo suze:

Stoji ona tako na vratima. Gleda. Sve joj daleko i nestvarno, prava vojska a ona je posmatra. 'e ti je ojek!?' - priupita je bradati vojnik strogo i odsjeno i izae iz kolone. 'Tu je!' - mati e razdragano jer vojska trai da ga vidi a to

51

nije mala stvar. Valjda joj drago to i ona moe neto pokazati. Izvedoe babu smuenog i iznenaenog a on u trenu shvati sve. Treba sve napuat, i toprak i enu i rodni kraj i krenut u neizvjenost. A iz neizvjesnosti se esto nikada ne vraa." Din pripali cigaru i odbi par dimova. Nastavi sa krajnjom nelagodom.

Moj brate, obukoe ga. U uniformu. Ode i ne vrati se. Nee je kau pogin'o na Srijemskom fronut. to li ode i kad li ode, ni sam ne znam. Ja nijesam vidio, mati mi priala. I tano je. Kako je koja vojska prolazila kupila je momke. Niti su znali zato ni gdje idu. Topovsko meso u igri velikih sila.

Je li babino tijelo ikada pronaeno? - priupitah Mehu.

Din na ulazu u Zagrau

Nikad. Za nj nikad uli nijesmo nita. Pogibe, moj mali - obori Mehmed pogled jo vie - To ti je sudbina. Bjei nekud a taksirat ba tamo eka. Rastavi se sa duom kad se najmanje nada. Ode na ahiret i to je sve.

52

Znadem ja dobro! - nastavi Din odvano - priala mi je nena rahmetli. Treba pre preko Sirat uprije a tanja od dlake i otrija od sablje. A meleci oko tebe, nemere pobje. A i kud? Kijamet je za sve, za sav svijet.

Neki e i prei - pokuah da ga utjeim.

Neki hoe. - odvrati zamiljeno - A tamo dennet. Vas okien, tiije mli-jeko. A hurije gledaju preda se... Moj mali da mi je tamo ulje'. Jer mnogo se napatih na ovom svijetu a utjehe nema. Kud god pogleda belaj i tuga, emer. Barem meni.

Svima - oglasih se gledajui u daljinu.

Ostavih Mehu da ita stare novine, u svemu se moe pronai neka istina. Nije dugo prolo a jetra mu otkazala. Otiao je onako kako je ivio, tiho i udaljen od ivota. Ali Stolaka arija e ga sigurno pamtiti.

53

54

55

KUPLJAINA

Huso Mori je doivio nezaboravnu i nesvakidanju ratnu avanturu koja je sreom dobro zavrila po njega. Iznenadni stjecaj okolnosti ga je spasio odlaska u logor u julu 1993. godine, ega on sam nije bio niti svjestan. Ljudi su odvoeni u logore a rat je bjesnio svom estinom. Huso se nije mnogo obazirao niti je njegov ivot bio radikalno promijenjen. Nita neobino se nije dogaalo u njegovom nestvarnom svijetu gdje se stvarnost tako esto mijeala s matom da ih je bilo teko razdvojiti. Neto se deava, svjestan je i on sam ali se oduvijek neto dogaalo i opet sve proe.

Vojnici prolaze, padaju granate al' ne moe vjeno i sigurno e prestati. A ukoliko e prestati a hoe zato bi se brinuo za neto prolazno. Ne moe ut-jecati ni na ta, izvan je njegove volje i mogunosti.

A ako nikad ni ne proe, mo navike je velika, pa emo se snai jer ivot tee i ljudska patnja ga nikad ne zaustavlja. Prolaznost rui sve. Jer na ovome svijetu nema sigurnosti, elimo je ali ona uvijek izmie.

Mnogo godina kasnije, 2010. odluih da Husu priupitam o minulom doga-aju. Akter je i svjedok a to svakom godi, moda neto i saznam. Sjedio je na uglu ulice, sunce jako a on gleda u daljinu. Nagovorih ga da odemo na kafu kod Cince. Kafana je blizu a vlasnik Hasan je bio poznat i omiljen. Husi je ionako svjedno, no izraz kafa mu se nije svidio jer bi on neto ee. Uvjerih ga da je izraz normalan i da se podrazumijeva da pozvani moe popiti pie koje hoe, a ono na kafu je formalne prirode a logino je da ljudi piju ra-zna pia. Nekoliko staraca sa slamnatim eirima je kartalo, teki i sebi i drugom. Jedan podnapit mladi stalno je uzdisao i dizao prst u zrak kao da se u vasioni krije njegova neostvarena ljubav. Treba da padne na njegov dlan poput zvijezde. Izazivao je saaljenje a to ne volim.

Moda e Huso pristati na razgovor, ionako mu je sve svejedno a meni nije,

56

elim bar neto zabiljeiti. Bit e veliki uspjeh ako ga nagovorim na razgovor jer je po prirodi teak kao i svi nestabilni i promjenjivog je raspoloenja. U njegov um je teko ui a on bi se udio onima koji ele ui jer nemaju ta nai.Dooe kafe kao vrsta predjela, znalo se ta Huso oekuje i emu se raduje. Dugo je utio i gledao iskljuivo pred sebe, kao da ja i ne postojim. Jo nema podsticaja, kralj alkohol nije pogledao podanika. Mnogo ih je, treba vremena. Zna da ga nisam pozvao bez razloga a muno mu je govoriti o bilo emu. Nema se ega plaiti ili stidjeti ali je bio poznat po tome to ga je bilo teko nagovoriti da se raspria. ak i pijan najee bi utio, iskustvo, jer ve ima znanje o opasnosti govora.

Ljude je gledao ispod oka mjerkajui svaku rije jer svaka moe biti pod-rugljiva a to znai i opasna. Jer, rije probada gore od strijele. Rana moe zacijeliti ali rana srca ne zarasta nikad.

Poeh priati pomalo o ratu, tiho i odmjereno da ga ne zaplaim ili otjeram, a on i dalje gleda pred sebe, tako je sigurniji i zatien u svom svijetu. Huso uzdahnu dva puta kao da eli rei da mu se ne govori ni o emu ali kad ve navaljujem nema druge. Pritisnut je uza zid, nema izbora.

Prozborismo koju a ja odmah nabacih neto o ljetu 1993. godine kada smo odvoeni u logore. U meuvremenu stigoe cigarete i lozovaa i Husine oi zaiskrie radou. Sve tempirano u pravi as, neolitska razmjena dobara. Osjea je i on ali ne moe da definite. Nije mi vano, robna razmjena, ona najsigurnija. Ovo je sada ve druga situacija, obavljen je riutal za otvaranje usta i razvezivanje jezika.

Kako si izbjegao odlazak u logor? - rekoh tvrdo i odsjeno, boleiv nastup je kod Huse izazivao jo veu utnju. Huso otpi gutljaj rakije i pripali cigaru. Panja mu ipak godi iako bi od svega najradije pobjegao. Pogleda me neveselo i izvjetaeno. Gdje ba mene nae meu tolikim svijetom - kao da je htio rei. Ali neko mora i uzalud se pitam to ba ja, jer bi se to mogao zapitati svako.

Eeeeeh, he... - odmahnu on rukom dajui do znanja da tema nije vrijedna

57

razgovora. A i sumnjivo je, moda ja za nekog radim, prikupljam informa-cije. Bolje je mirovati, ko zna, moda doe do nove kupljaine naroda kako je Huso zvao odvoenje u logore u ljeto 1993. godine. Jer, u njegovom svijetu vremena i dogaaji bi se esto pomijeali i zadobijali drugaiji smisao.

Pui... bilo pa prolo... - obazrivo prihvati Huso. Znam, znam, - nastavih uporno - ali valja zapamtiti jer da ljudi ne pamte i ne zapisuju nita se ne bi niti znalo. Dogaaje moramo predati buduim generacijama, kako bi znali ta se deavalo da se njima ne ponovi.

Avdo Roki - Macan

Huso kao da se malo zamisli nad mojim rijeima. Govor koji je liio na dubok nije mu se sviao, pliak je ugodniji.

Pui mi filozofiju! - odvrati smrknut - Ali kad ve hoe, priau ti. - Sva-

58

ko promiljanje o dogaajima Huso je nazivao filozofijom, kao da je odgajan upravo u Staroj Grkoj. Bilo je poetkom jula - odvrati jasno i razgovjetno kao da je u pitanju drugi ovjek a ne slabunjavi Huso koji jedva da govori. ak mu se i lice promijeni i dobi drugaiji izraz. Tema je ozbiljna a tema nas i odreuje spram stvarnosti ak i kad ne elimo. - Sunce pripeklo, avlija puna mrava, suho lie na putu. Avdo macan se zagledo u nebesa ko' da je vodei meteorolog. Od njegove prognoze ovisi opstanak svijeta i ljudi veina njih se povukla u kue. Ljudi se posakrivali, to od straha, to od vruine, al' Macana ba briga.

Huso Mori

Gleda u nebo, ko da e svi odgovori si' s nebesa najednom. Sjedim nako, ne znam ni ta u a majka pristavila kahvu da se saberemo. Kahva smiruje i ostavlja dojam kako e ba sve biti u redu, i vazda je tako. Kad odjednom, dolaze autobusi i kamioni a ljudi s kesama u rukama jedan po jedan ulaze unutra. Disciplinovano i brzo, velika je urba jerbo je guva na moru. Ha,

59

velim, sigurno. Sindikat vodi na more siromane iz svih preduzea. Vodili su na more svake godine pa to ne bi i ove. Mrav sam ko' grana i sva mi se rebra vide pa moda povedu i mene - sinu mi misao. A to i ne bi, dobar radnik sam bio i potivao, ta mi se rekne uradim i ne protivim se nikad. 'Pouri mamo s kahvom da ne zakasnim na prugu, Sindikat vodi na more.' Zna majka dobro da se vodi briga o radnikoj klasi jer im se daje dobro klasje. Tako je mislila. A ona taman pristavila po fildan i po' kocke eera. emsi opet, sve sumnjivo. Samo mukarci ulaze u autobuse i morebit ene ostavljaju da ih ne pokazuju na plai svakom. Jerbo je tako bilo u emsino vrijeme. ena se smjela samo ojeku pokazivat i skidat. 'Potro ko edno magare. Kad mogu toliki judi pokvasit noge mogu i ja. Evo v'ako ko to me sad gleda. Kupae nemam ali imaju one bijele a i kenjac e me gledat'. I da hoe briga me. Ako nekom smeta nek rekne Partiji, morebit mi ona kupi kupae. Tigrova koa.'

Neko sa susjednog stola spomenu Belmonda to Huso jedva doeka. Jer, an Pol bijae junak Husine mladosti i njegov dvojnik:

Dina ti, zar nismo isti? On i ja. - obrati se meni krajnje optimistino. Pot-vrda bi mu mnogo znaila, kada se jednom povjeruje u ludost, svako je moe ovjeriti.

Odreena slinost svakako postoji. - odvratih nemarno na ta se Huso eretski osmjehnu.

an Pol Huso! - dobaci konobar sa akalicom u zubima a cijelo drutvo se nasmija. Huso ih je potpuno ignorisao kao da i ne postoje.

ta je dalje bilo? - upitah Husu.

Kesu u ruke, majka spremila dvije baklave i sjurih se iz etnice da pruga ne ode, da ne pobjegne. A do Zaostroga se valja navozat. Kad sioh, okolo vojnici sa pukama u rukama. Oi pune mrnje, ovo ne sluti na dobro, rekoh u sebi.Morebit nas uvaju, pomislih, kripari i te stvari, nakon svakog rata se javlja. Ali neto mi sumnjivo. ene plau a samo mukarci ulaze u autobuse. Moda

60

plau od dragosti, miljeh tako, judi idu brez njih pa da se odmore od njihova brezobrazluka. Suze radosnice, ko zna?! Valja se odmorit od neradnika i nasilnika. Skitnica. Kad, dva vojnika me ufatie za ramena. 'U Dretelj s njim!' - viknu jedan. Kakav Dretelj, kukala ti majka, ja mislio Sindikat vodi na more a ene plau od dragosti. ta sam kome radijo? I Kome sam ja vaan?Prepadoh se. Od placanja nita. Odnekle doe jedan oficir, inovi na oba ra-mena, poznavao sam ga iz vienja prije rata i esto bi me astio. 'Putaj Husu kui, nije on dobar!' - zagrmi dubokim glasom. Ona dva vojnika me odmah pustie. Zbunih se i osjetih potrebu da i ja neto kaem. 'Zar Sindikat ne vodi ljude na more?' - izustih u jednom trenu. Vojnici se tiho osmjehnue a jedan se kucnu prstom u elo pokazujui na mene. 'U Dretelj, na plau!' - grohotom se nasmija krezubi vojnik koji je stajao u blizini - 'Pa digni noge na icu da ih osui!' - dodade ironino. Huso nema druge, put pod noge. Ne uvaju od kripara veg hapse upravo nas. Poteci kui ko flak. Niko me nije gonijo. im dooh kui a ja odmah pod seiju. Nije Sindikat ni Zaostrog ve kupljaina majka ti jadna, kupe sve redom. Mati me tu no nagovarala da izaem ispod seije. Veli, sve je pokupljeno a tebe su vratili i stvar je gotova. Nema rata u tom mraku bauljat ko gluho krme. Nijesi seto, uz tebe smo.Od Sindikata ni traga ni glasa. Kupljaina. A, jok, majko, ne izlazim ispod seije dok se sve ne zavri. Mogu se oni vratiti i predomisliti, ivot me nauijo da ne vjerujem nikom. Kren'o u Zaostrog a zavrio pod seijom. Mogu samo razmutit slane vode i potopit noge pa zamiljat da sam na Jadranu. Stavit gnate u lavor slane vode. Kupljaina majka te ubila. Sve kupe.

I sin mi je bio tu. - nastavi Huso sasuvi au lozovae - Njega nijesu dirali, dijete je bijo, i ne pogledae ga. Sjedijo je za stolom, gleda a ne zna. Nekoliko dana provedoh pod seijom, majka mi donosila pirina u iniji i koru hljeba. Dobro je pa se ita ima, ne do Bog Dretelja. Vidim vojska vie ne hoda ko prije po cijelom gradu. Pokupili sve pa nemaju razlog obametat. Jerbo, ja miljah uvaju nas od kripara, a jok, krenuli ba na nas. Malo se oslobodih i poeh hodati po avliji. Nou se pljaka i odvozi al' u etnicu niko da doe. Nemaju ta opljakat. Nee jamljat aave sulunare i maice, nejma ove bogatstva nikakva. Kongo takoer u avliji, zapalim poneku s njim. Proe ne-ko vrijeme, pokupie ene, ecu i nas nesposobne. Izbacie nas kod Blagaja,

61

sunce pripeklo a setenja laju iza nas. Narod se snalazio kako je znao i umio. Neko ode u Gnojnice, Draevice a neki zavrie u bijelom Polju. Narod nas je primao, fala im.

ojek se vazda snae. - krenu se Huso prstom po elu. Klimnuh glavom. - Snaomo se nekako. - razgali se Huso sasuvi etvrtu au rakije. etvrta je za njega presudna, mrav je i nejak, moe ga unititi.

Sve je to ivot. - pogledah Husu blago i ko zna je li ivot u njegovom svijetu razdvojen od dogaaja. Dva svijeta.

A ta? - zakilji on na lijevo oko, ve je i zaboravio ta smo razgovarali. Ne tie ga se, nije dio njega.

Sindikat, odlazak na more i opta kupljaina. - rekoh.

Huso ne odgovori nita. Sjedili smo jo dugo utei. Ljetna zapara. Dosada koja ubija lagano. Provincijska dosada na koju smo navikli.

Huso sa sinom Mirsadom

62

63

DEVADOV KLAVIR

esto smo se druili i sjedali bi na kafu vodei duge razgovore a Devdo (kako su ga neki od milja zvali) je zauivao prodornou i iskrenim odgovo-rima. Jedno oko mu je uvijek bilo poluzatvoreno ali je onim drugim motrio poput radara sva zbivanja oko sebe. I utio o njima.

Bio je bolestan i umro je prije nekoliko godina. Fiziki je neobino liio na svog oca Hasana Kosu, heroja iz Drugog svjetskog rata koji se istakao u bici na Sutjesci a neki svjedoci tog dogaaja jo su ivi. Zbog uroene srameljivosti i stida ivio je povueno, u poetku i nepoznat i nepriznat.

Devad Koso i autor

Sticajem okolnosti (zahvaljujui jednom pukovniku koji ga je pedesetih go-

64

dina prolog vijeka prepoznao i zauzeo se za njega) postao je uvaen i poznat partizan. No, nastavio je ivjeti starim nainom ivota.

Nakon posljednjeg rata, sin Devad nije imao stalno zanimanje i kasnije je (zbog otkazivanja oba bubrega) bio radno nesposoban. Dane bi provodio na ulici i kafanama i narodski reeno, svugdje ga je doticalo.

Mnogo godina prije rata Devad je kao djeak pohaao Hasinu kolu kako smo je zvali i koja je predstavljala neki oblik ustanove za djecu sa posebnim potrebama. Bilo ih je oko petnaestak i po mom miljenju svi su bili potpuno normalni. Raznih spolova i uzrasta vremenom su se uivjeli u ulogu retardi-rane djece pa ak poeli poprimati i njihove manire. Jer kada dijete preuzme ulogu ono je ne moe odvojiti od stvarnosti.

Upravniku Hasanu je to bio dokaz ispravnog puta i naina kolovanja zaosta-lih a to je moglo podrazumijevati sve; od neposlunosti roditeljima, sitnih kraa ili prelazaka preko zida u gradsko kino, dakle izbjegavanjem plaanja ulaznice.

Odreivanje umne zaostalosti nije postojalo i ovisilo je o procjeni samog di-rektora koji je razvrstavao ake po samo njemu znanoj nauci. Upravnik Hasan je vrsto vjerovao u duboku retardaciju (tek) socijalno zaputene djece, i esto bi je nairoko obrazlagao vrlo uvjerlivim tonom. upljaci za tvrde podloge.Bila su to djeca ulice no sami izraz ne znai nita jer su mnogi genijalni ljudi u djetinjstvu bili upravo takvi i posve nenormalni, u drutvenom smislu. Postojalo je ak miljenje da je Hasana kao (tada) jedinog diplomiranog de-fektologa valjalo uhljebiti i nai mu posao pa su djeca ulice sklonjena a krupni i prodorni defektolog je odreen za njihovu resocijalizaciju i povratak u zdrav drutveni ivot. Bio je to zadatak, mada se nije znalo ni ta je resocijalizacija niti zdrav drutveni ivot.

Prema mom uvjerenju (tadanjem a i sadanjem) u grupi zaostale djece ne samo da nije bilo retardiranih ve je bilo i natprosjeno inteligentnih kako to esto biva meu odbaenima i izolovanima.

65

Specijalna kola bila je smjetena u osnovnu kolu i sastojala se tek od jedne prostorije. Soba je bila mala ali ista, pe i neslagana drva, velika. Titova slika i par rasklimnih klupa. Hasan lino je odreivao ko e sjesti u koju klupu i na koju stolicu i bio je to vaan dio opteg psihosocijalnog rituala jer je sva-ko morao znati svoje mjesto bez obzira pripada li mu sutinski. U uglu se nalazio veliki pranjavi klavir, estetska dekoracija i znak da je postojala ak i muzikoterapija. Terapija se sastojala u tome da (kada upravnik dozvoli) svako lupa po tipkama kako hoe i pjeva ta hoe. Pacijentima to prije nikada ne bi palo na pamet ali ovdje su se navikli i ne kae se uzalud da zdrav neizbjeno poludi u ludnici.

Upravnik Redi Hasan (dole lijevo)

Poseban kuriozitet vezano za klavir bilo je Devadovo sviranje nogama, odnosno nonim prstima. Iako je urpavnik Hasan ismijavao tu ekscentrinu epizodu mnogi su se kleli kako Devad zaista zna svirati nogama. Devad bi se popeo na klavir skinuvi prije toga cipele i arape te nonim prstima

66

pritiskao tipke. Vremenom se uvjebao u tome i nakon svake izvedbe ekao bi ga dugi aplauz.

Prialo se ak kako je Devada na klavirske izvedbe nagovarao lino defekto-log i upravnik. Inae, sve funkcije su bile spojene u Hasanovoj linosti a od-reivao bi se shodno trenutku koji zahtjeva odreenu intervenciju. Poslije asova se stalno govorkalo kako ravnatelj iza lea ismijava tienike to nije bilo nemogue jer se radilo o raspodjeli uloga koja je neizbjena kada od normalne sredine treba napraviti bolesnu. Dakako, neki se uive toliko da predstava postane stvarnost jer je ivot u vanjskom svijetu bolan i krut, a u azilu je sve tako nestvarno lijepo pa ovjek sve vie potiskuje svoju normal-nost. Prihvatajui ulogu koja mu je namijenjena.

Fatima Mori - Lila

kola za djecu s posebnim potrebama se zvala specijalna da uplai one dru-ge i naglasi kako je rije o lijenikoj ustanovi istovremeno. Sami upravnik

67

Hasan je bio inteligentan, prijek ali dobroduan, strog ali dobronamjeran. Djeci je u potpunosti odgovaralo da neko za njih misli jer to nisu ostvarivali u porodicama. Obian svijet je smatrao kako su polaznici specijalne kole ludi, retardirani ili zaostali u razvoju pa njima koji nisu imali izbora nije ni preostalo nita drugo nego da se poistovjete sa nametnutim ulogama.

Hasan bi ponekad zabranjivao Devadu da svira nogama kako bi se ouvao ugled institucije, da bi ga poslije sam nagovarao da skoi na klavir.

Devad u buregdinici

kola je bila i prola. Nekadanji tienici danas ive svoje ivote poput svih nas, kao potpuno normalni ljudi. Bili su prinueni na neke obrasce nekada davno i vremenom zaboravili. Moda je uhljebljenje jednog ovjeka bilo pre-sudno, ko zna?! A da je Devad svirao rukama umjesto nogama moda bi se danas tu pohaala muzika akademija. Nije nimalo nemogue. Jer, ljudima su odreenja i nazivi vaniji od istine i stvarne vrijednosti.

68

69

VABSKI MOLERAJ

Stanovao je u mojoj ulici, neto podalje ali smo jedni druge mogli vidjeti iz svojih stanova (kua). Ismet Sefo, zvani Isa. Veina ga je zvala nadimkom. Neki su nadimku dodavali slovo H tako da bi se dobila rije Hisa ali to je bilo uglavnom u trenucima opteg veselja ili pijanstva na upriji. Komina dimenzija je bila bitna jer je u Stocu nadimak imao skoro svako.

Ismet Sefo -Isa

Ismet je bio moler. Vrijedan radnik koji se posveivao poslu do krajnosti stalno zagledajui u svoj rad i procjenjujui ne odudara li psihomotorna aktivnost od zacrtanog plana. Uio je zanat pred Muharemom Hrlom a pomagao mu je i moj ade Salem da se adaptira i navikne na sredinu. U to doba su fakulteti bili rijetki a zanat poeljan a njega je opet svakom pojedincu dodijeljivao

70

optinski inovnik po slobodnoj volji. Mnogi su bili nezadovoljni ali se nisu smjeli protiviti niti o tome priati. Muk je bio sveopti.

U zanatskoj radnji Podgradom bi se deavale razne zgode i nezgode, pa i opake ale. Zbog toga je Ismet redovito traio i oekivao zatitu onih jaih i sna-nijih. Izazivao je neku udnu vrstu saaljenja dok su neki to nazivali lisiijom igrom. Kako god izgledalo je autentino i neponovljivo. udno je i to da je ba on uvijek izgledao maltretiran ali ak i ako je bila gluma bila je uvjerljiva.

Alija Meki

Glavni Ismetov zatitnik bio je Alija - Ale Meki, jedan od nezaboravnih liko-va Stolake arije. Crn i podue kose sa jakim rukama, Ale je u ponaanju imao neto viteko i nikada prvi ne bi poinjao tuu. Ali, ako je bio napadnut branio se svom snagom te bi napada obino izvukao deblji kraj. U svim situ-acijama bio je smiren i nepokolebljiv, nikad ne gubei kontrolu nad sobom.Alijin otac Mujo bio je jedan od prvih i vodein Antifaista u Stocu i sljedbenik

71

Partije koju je kasnije razoraan napustio. Porodica Meki je dala u prolosti neke znaajne muziare a to se nastavilo i danas.

Guslar Osman Meki

Poznati muziar biveg sastava Drugi nain bio je takoer Meki. Kada bi u kafani dolo do kakve gungule Ismet bi odmah pogledom mehaniki pot-raio Alu kako bi se ovaj pobio s protivnikom i neutralisao ga. Mnogi su se kleli kako Isa pored molerskog, ima i zanat izazivanja saaljenja, te da se zna uiviti u ulogu rtve i muenika, a to na druge uvijek djeluje. Navodno je kod ljudi znao pobuditi zatitniki instikt i elju za zatitom.

Jedanput se desilo da je Ismetu Stolac dosadio. Ne moe se, mora se neto mijenjati, jer sivilo i besparica ubie. U to vrijeme su bili popularni odlasci u Njemaku a Salem je bio voljan da ga primi i pobrine se za njega. Isa se pozdravi sa rodbinom a majka Emina, estita i pobona ena proli kantu vode za njim da ga ko ne urekne.

72

Nije se ni okrenuo da pogleda rodbinu, posljednja slika uvijek boli i postaje sve bolnija kako vrijeme prolazi. Ismet je bio saaljiv i osjetljive prirode i moda ga majin suzni pogled vrati nazad. Sjeo je na voz u apljini i izaao u tudgartu sa plavom platnenom vreicom u kojoj je bila etka za bojenje i komad ustajale suduke.

Ulazak u Germaniju bijae fascinantan. Umjesto arulja na stubcima veliko osvjetljenje itavih gradova, ceste iroke i nema konja i krava, samo skupa i brza auta. Nema ni konjskih zaprega koje bi kod nas esto koile saobraaj.

Salem arac

Aaa, Njemake! - prozbori glasno. Niko se i ne osvrnu. Odmah je shvatio da moe hodati ulicama koliko hoe i biti siguran da te niko nee haknut iza zida niti komentirati tvoje osobine. Ne tie se nikoga. Niko te ne podcjenjuje i nema naeg brezobrazluka. Jednom rjeju hladna sloboda nepostojanja. ovjek je poeli ali nikad dugorono i istinski.

73

Ismet se smjesti kod Salema i poe raditi svoj zanat. Moleraj je bio potreban i dobro se zaraivalo. Proe neko vrijeme. Plate je davao Salemu na uva-nje jer je postojala bojazan da bi Ismet u nekom trenutku bio u stanju sve spiskati a kako se mogunost stalno uraunavala bolje je da Salem uva pare. Jer, Ismetove psiholoke vratolomije i moralni kod su esto mijeani i bili u defektu. Nepredvidivost je bila njegova vana osobina koje je i donekle sam bio svjestan.

Ipak, Ismeta poe hvatati nostalgija za Stocem. Niko na Rajni uvee ne zaba-cuje "na ugora" a ko zna i ima li ga. Nema oge da se drue i piju. Poelio se Buhe i Dude i Stolakog marifetluka.

Ismet i Duda

Odluio je da se vrati u rodni kraj. Salemu nezgodno rei jer je ovaj oekivao Ismetovu pristojnu zaradu, red i disciplinu. Kui e ve biti lake, moe ak slagati i da je ieran, da mu je otkazano gostoprimstvo. A sramota ga se ne

74

tie, nje se boje oni koji imaju mnogo toga kriti. Jedva nekako, ue u Salemovu kuu. Snebivajui se, ipak je smogao snage da ga pogleda u oi.

Prijatelju, taj mi moje pare to ih zaradih. Salem ga je pokuao smiriti.

Nemoj moj Ismo, - otpoe blago Salem - ponesi kui to to si zaradio pa obraduj majku i ostale. Jer, nema smisla dolaziti ovdje uzalud, valja neto i zaraditi.

No, kako Isa ponovi zahtjev Salem mu dade njegov uteeni novac. Nekoliko hiljada maraka. Nije mnogo, ali je dovoljno da zadovolji jedan iznenadan hir.

A Ismet ravno u elitni hotel koji je ustvari bio u sutini javna kua iako se na-ziv izbjegavao. Jer, prostitucija nije svugdje ozakonjena ali strasti uvijek nau svoj put. Kad tamo, rospije. dizlije. Jedna sjedi na desnom a druga na lijevom koljenu, gotive te kao da si jedini mukarac na svijetu. Sve je potroio. Osjeao se, kae, kao u raju. A one ga izmuzle i pravac vanka. Izlazak.

Moda je tako i najbolje jer ljudi nesvjesni prolaznosti sakupljaju itav ivot da bi na kraju ostavili to onima koji im nee zahvaljivati. Ni grob im nee obii. A i teko je tediti jer je Zapad bljetav i zavadljiv i potie na troenje danas toliko da je troenje i kupovanje mnogima jedina svrha ivota. Na ovjek u takvom poloaju jedva da moe tediti.

Tako se Ismet vratio u Stolac nosei u depu stare Njemake novine i uspome-nu na zgodne Njemice to su ga opeljuile.

Kad bi ga pitali kako je proao odgovarao bi:

Tobro, malo ja saradim, malo mama poalje.

Budet je popunjen. Poneto sa obje strane i moda je tako najpravednije, ovjek nikada ne smije biti ostavljen sam. Ba nikad. Jer, snai se, to ne zna svako i to je priroda plemenitija mogunost snalaenja je manja.

75

Niski i pokvareni ljudi se lake snalaze. Razlog vie da uzvienost Ismetove kratke misije bude zapamena i ostane u sjeanju.

efko Sefo, Faruk Dervoz - oga i Ragib Jaganjac

76

77

MUSTAFA HEGEL

Napoleon na bijelom konju dovrava zadau svijeta, on je oekivani duh koji hodi kroz povijest. Ovo je Hegelova vizija a sam veliki filozof je teko govorio, bio usamljenik i imao mnoge probleme socijalne prirode.

Neki i danas tvrde da je Marks samo prepisao Hegelovo uenje o gospodars-koj i slueoj svijesti. Mustafu Sarajlia su zvali Hegel. Momak iz nae ulice je smatran osobenjakom a njegovi potezi su tumaeni tako da proistiu iz injenice kako je on posebna pamet, a posebna pamet proizvodi i posebno ponaanje. Vjerovatno je nazvan Hegelom jer je kao i pravi Hegel (u svom vremenu) bio ljudima dubok i nerazumljiv. Sarajlii su stara i ugledna poro-dica koja je u prolosti dala znamenite ljude. Krajem 18-tog stoljea ovdje u Stocu je djelovao ejh ef. Sarajli, vjerovatno pripadnik Nakibendijskog ili Bektaijskog duhovnog reda. Danas u Stocu ive dva brata iz porodice Sarajli a dio ire familije je u Americi.

Mustafa Hegel je bio poznat po svom buntovnikom duhu. Ustajao bi protiv svega i svaega, vjeito mrzovoljan i natmuren poput tamnog neba. Nepravda ga je pogaala i uvijek se borio protiv nje kako je znao i umio i najee bio poraavan u neravnopravnoj borbi jer na zemlji zlo caruje. Borba za pravdu i istinu bila je vjerovatno osobina i njegovog slavnog pretka ejh Alija, ali dervi zna uzroke i domete zla, njegove izvore i konani poraz njegov. Sve rijeke se vraaju Izvoru ali neke su mutne i divlje, pobjenjele pa ih odreenim pravi-lima treba vratiti u njihov tok. I dervi grijei kao i obian ovjek ali rijetko pogreno procjenjuje. Tenja ka vraanju Izvoru je jednaka kod svih ljudi bez obzira potvrivali oni Objavu ili je poricali. Svaki idol je tek zastor, koprena koja odvaja od Istine. Kako samo znaju biti arobne koprene odvojenosti, ali nikad se ne voli koprena ve ono iza nje. Taj privid sadri klju ljudskog ivota. Tako je i Mustafa Hegel patio zbog pravde vapei za njom, no on je bio buntovnik protiv svega ne shvaajui osnovne principe na kojima svijet poiva. No, sami dokaz silaska due iz vieg svijeta je upravo njena pobuna

78

na ovom svijetu jer ivotinje ive u saglasnosti sa prirodom i nikad ne ustaju protiv poretka stvari. ovjek se moe spustiti ispod nivoa ivotinje ali nikada ne moe postati ivotinja. Sloboda izmeu dobra i zla zalog je ljudskosti.

Mustafa Sarajli - Hegel i Emin uko

U uglu starog hotela Mustafa bi samovao uz konjak i Moravu, tada najpopu-larnije cigarete. Ljude bi gledao otvoreno i sa prezirom a njegova podua kosa izazivala je uenje. Ipak, originalni profil nikog nije ostavljao ravnodunim, ni one koji su ga mrzili zbog nesvakidanjeg ivota ni one koji ga simpatisali jer rado prelazi granice. Mustafa nikada nije bio duevni bolesnik ve upravo zdrav individualac u bolesnom drutvu. Raspoluen izmeu nedostine prav-de i nepoznavanja prirode ovoga svijeta i prirode ovjeka sve vie je tonuo u rascjep bez dna. Nikada nita nije traio, ak ni tue miljenje ili utjehu, tvrdo uvjeren u neizmjenjivost svijeta koju je toliko prieljkivao. Nije se opijao ni brzo ni sporo i nikada se nije napijao do daske a to je Stolakim argonom govoreno podrazumijevalo teturanje i nemogunost normalnog

79

govora. Sve dok bi pijanac uspijevao hodati uspravno on nije imao status pravog alkoholiara. Hegel bi se na kraju veeri polako ustao i udaljio bez rijei. Za veinu stanovnika grada njegova razmiljanja o socijalnoj pravdi i zdravom drutvenom ureenju bila su teka i nerazumljiva, te je tako i dobio nadimak Hegel. Bio je dobre naravi ali stalno izmuen ljudskim slabostima i manama postao je osobenjak i lutalica, u svakom trenu spreman na verbalni sukob i konflikt. U njemu nije bilo blage elje za pouavanjem niti je davao moralni primjer koji bi za druge bio zvijezda vodilja. Ne, bio je to revolt, po-buna, pravda sazdana na srdbi koja je odnekud neprestalno iskuljavala i muila i njega i druge. Pravda osobenjatva koja nije cilj ve sredstvo za na-pad, pobuna kojoj se ne vidi poetak niti joj se nazire kraj. U drugaijim okol-nostima Mustafa bi zasigurno bio prijatan i drueljubiv ovjek. Bio je jako dobar majstor razliitih poslova vezanih za maine i auta ali zbog njegove neskrivene mrzovoljnosti mnogi se nisu usuivali niti da mu priu. Tako je imao sasvim malo posla ali dovoljno za ivot.

U moralnom smislu bijae zahtjevan ovjek pa bi esto sitnica inicirala njegov prekid sa nekom osobom i to za cijeli ivot. Povrijeenost bi ostala u njemu zauvijek. Bio je zlopamtilo, ali ne u smislu osude konkretnog ovjeka ve opteg zla kojega je vidio tamo i gdje ga nema. Uvijek se udei nepravdi koju vidi (kao da je to ba prvi put) reenicu bi zapoinjao upravo uenjem koje i jeste bilo rascjep stvarnog i zamiljenog.

Kako moe ovjek to i to raditi, a da se pri tom ne pita o svrhi djelovanja. I kako ljude ne grize savjest?

U njegovom kako moe bilo je i plemenitog neznanja i ponosnog, pravednog uenja. No, ljudi su od prirode nejednaki i jednaki mogu biti samo pred Bogom. Pokuao sam ga utjeiti jedanput ovom jednostavnom milju i dugo je utio ne rekavi nita. U mladosti je Dervoz Fahira (zvana Fahra) bila jako zaljubljena u Hegela a to je esto imalo tragikomian rasplet prilikom njihovog meusobnog nadmudrivanja i svaanja. Pomirenja su takoer bila estoka i strastvena.

80

Fahra je bila posebna a Mustafa nepredvidiv tako da se nikad nije znalo na ta e randevu izii i kako e zavriti.

Fahira Dervoz - Fahra

Oni bi esto prekidali vezu pa je opet poinjali ali je Fahira bila uporna da uplovi u brane vode dok Hegel nije ni htio da uje za enidbu.

Fahira je pak ivjela u iluziji kako Mustafa jedva eka poetak zajednikog ivota, ali mu eto roditelji brane, momak je jo mlad za enidbu (u etrdesetoj godini ivota). Ovo nerazumijevanje je, ukoliko bi bilo praeno njihovim prepirkama, rezultiralo pozorinim komadom koji se odvijao od uprije do Starog hotela.

I Mustafa i Fahira su umrli ne uavi u branu zajednicu.

Nije ni vano jer se brakovi sklapaju na nebu i mnogima nije sueno. Ipak je

81

utjeno da je Mustafa moda bio Hegelova slika Napoleona na bijelom konju kojega njegovo vrijeme nije znalo prepoznati.

Mustafa - Mujo Puzi i Mustafa Sarajli - Hegel

82

83

NAJLJEPI RUKOPIS

Imala je najljepi rukopis u gradu. Fatima Medar. Radila je kao matiar u optini i vjenala mnoge brane par