Štogod ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje

Štogod ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje.

21.10.2011.

Đole.Dok je drvo mlado ima samo one rašlje, prve dve grane, i ako mu tad odrežeš jednu, teraće na sasvim drugu stranu. Biće možda i visoko i raskošno i ne znam kakvo, ali neće biti ono drvo koje je trebalo biti. Razumeš? Ko' zna što bi bilo da ste ostali zajedno?! Puno ti je značila...Istina je... Moglo je biti i drukčije...

Objavio/la GillianDempsey u 20:38, print, #

21.10.2011.

21. oktobar.


15.10.2011.

I krećeš u život s pogrešnim nekim. S drukčijim nekim. Nekim dalekim."Mi nikad nećemo sjediti jedno pored drugog i željeti isto. Nema tu niceg cudnog. Duša uvijek zna da izabere najbolji ton. A pjesme nikad ne dolaze slucajno. Kao ni istina, uostalom."


14.10.2011.

14. oktobar.I tako nam dani prolaze... Ispijamo čaj u onom malom cafeu kod stadiona, sve miriše na Incadensence, onaj konobar je još uvijek onako pozitivan, i mada smo zagazili u oktobar, i mada je hladno ne vidim da je nešto napuknuto ostalo iza mene. Ne vidim za čim bi se trebala okretati? Ljudi odlaze da. Nek' odlaze, jebi im mater. Nećeš nikog vuć na rukav i govorit da mu je najbolje sa tobom. To trebaju sami da shvate. Nije mi niko rekao da će biti lako, ali, čini mi se da sam preko noći odrasla. Poslije one zabave za 18ti, sve je nekako postalo ozbiljnije. Bukvalno preko noći. Svoj put sam sama birala. I onaj teret je odjednom lakši. Ne znam kome da zahvalim.

A možda je tako trebalo da bude: Da mi neko konačno otvori oči, da me uvjeri da, bez obzira koliko bila privržena nekome, otići će nekome trećem ljepših očiju i većih usana i govoriti da je sretniji. Bez obzira što ste dušu cijedili da pomognete, njima je to malo, reći će "nije tačno". A dali ste skoro sve od sebe. Oni koji su očekivali da će mi biti svejedno kad balada završiši, iznenađeni su saznanjem da se može plesat i bez muzike.

"Nema ni dobrih ni loših ratova. Jedina loša stvar u vezi s ratom je poraz. Svi su se ratovi vodili iz takozvanih dobrih razloga obeju strana. Ali samo je razlog pobjednika postajao istorijski plemenit razlog. Ne postavlja se pitanje ko je u pravu ili ne, već ko ima bolje generale i bolju vojsku."

Ako još nešto ima da se oprosti, ja to večeras sve opraštam. Po zadnji put, pogledaj bolje ko sam.


08.10.2011.

08. oktobarRekla sam im "Ne vezite se za mene", mali milon puta. Niko ne sluša. Ja mogu biti fina, ali ne mogu biti od koristi kad vam stvari krenu na dole. Rekla, hiljadu puta "Ja ne mogu biti tu kad vam je loše". Rekla stotinu puta da ne znam tješiti, ne znam se suosjećati sa ljudima. Rekla sam da ne znam voljeti. Srce ne dajem nikome na ruke. Ljudi su nespretni. Ja prva. Ili prejako stisnu, ili nesigurno drže i kad im prvi put podmetnete nogu oni padaju sa svime što ste im dali. Ja im ne tražim da me vole, samo da tolerišu. Ne očekujem pohvale. Meni ne treba aplauz kad uspijem. Gotov čin. Čemu? Podrška je potrebna kada ideš ka vrhu. Do sad je našla samo u jednoj osobi. I tako se držimo već 8 godina. Od drugih nisam tražila da prate svaki moj korak, ni da mi daju obećanja za koja unaprijed znamo da će ostati neispunjena. I ta ljubav, ta čudna ljubav... Eh... Đole jednom reče "E, moji divlji bademi, ništa nije tako lijepo dok cvijeta, a tako gorko kad se proba".

Sad znam, da i Bog pomaže treći put, ali niko ne oprašta ono što im samima nije praštano. Da u vama ne vole samo ono što imaju i u sebi. Da neće svako ko Baša opraštati sve moje ispade, a nije ih bilo malo. Dajem sebi za pravo da žalim što sam učinila to što sam učinila i da se kajem jer tad'... Tad još nisam znala da nemaju svi ljudi

http://cesarius.blogger.ba/arhiva/2011/10/14/2916067

http://cesarius.blogger.ba/print/2916067

http://www.blogger.ba/profil/GillianDempsey










dobre namjere i da vjeruješ samo onima koji vide samo najbolje u tebi a one loše stvari... Tolerišu ih. Nisam znala da je najbitnije ono što ne vidiš... Već ono što osjetiš. Nisam znala da onim ljudima koji su uz tebe kad si na dnu ipak trebaš gledati kroz prste ponekad. Nisam znala da pružam prilike jer sam bila naivno derle. Sad ne znam da pružam prlike jer sam se opekla hiljadu i jedan put.

Eto, priznajem, ponekad još pustim Đoleta, kupim paketić maramica od jasmina, napravim čaj i premotam film. Koliko još grešaka ćemo napraviti pod izgovorom da smo mladi i ludi i propuštati prilike koje se dogode samo jednom u životu? Imamo život pred sobom? A ko mi to garantuje?! Da cu dozivjeti jutro? Dobro, možda se i treba držati slogana "Živi život ko da ćeš sutra umrijeti" uz dopunu da ne radiš ništa čega bi se stidio pred bilo kim.

"Ponekad još suza razmaže tinutu, i ko domina padne zid u labirintu... Ponekad još stignemo do nas". I istina, meni ništa sem nas dvoje nije značilo." A prošlo je nekoliko godina, istina...

Dalje, zaista, ne bih imala ništa više da ti javim. Jedino možda to: da si ostao najlepša medalja iz najlepšeg rata u kome su mi srce amputirali."

"Mislim da mi treba zavidjeti kad umrem, a ne da me treba žaliti. Mislim da sam sretna, ja sam, u stvari, najsretnija osoba na svijetu i od te silne, prevelike sreće ja sam umorna..."


08.10.2011.

M.M. AntićNeko u ovoj sobi više neće da bude dete. Neko u ovoj sobi tri dana ne može da ruča. Neko u ovoj sobi samo ćuti, ćuti, i gleda kroz prozor kako jesen sa lišćem i vetrom putuje preko pokislih gradskih krovovaza pticama...


07.10.2011.

07. oktobar.Iluzije smo, dakako, pošutali. Nade smo sahranili. Snove ispratili, tapšući ih po ramenu. Doće i njihovo vrijeme, naravno, ali sada... Sada su nepotrebne, višak, smeće. Kako god. Nema previše koristi od njih. Sigurno ne toliko, koliko štete. Sreća je obećala doći. Valja ju dočekati spremna. Eto, u taj jedan kofer stavih sve nepotreno, i šutnuh ga niz stepenice. Pa kome padne pred noge... Ne trebaju meni, ni uspomene, ni sjećanja... Niko. Samo zdrav razum i cilj ugraviran na jednom zidu sobe.


06.10.2011.

06. oktobar.A vani nemir, k'o da je rat. Jasmina voli Željezničar. Jasmina voli Grbavicu. Ali, Jasmina ne voli kad navijači naprave nerede, tako da je put do kuće, ko prelazak preko minskog polja. Doslovno...


04.10.2011.

Uvijek je najtamnije pred svitanje.Bio je to moj način reagiranja na situacije, i ostacu mu vjerna cijelog života. Ne želeći izgubiti nekoga do koga mi je stalo, ja bi se prvo udaljila - obično tako što bi izazvala neki lažan sukob. To mi je pomagalo da malo ublažim napuštanje za koje sam znala da je neizbježno.


02.10.2011.

02. oktobar.Razmislila sam o onome što si sinoć govorio.Pa... Možda i nisam tako loše dok se ti ne pojaviš. Možda je moj život konačno dobio neki oblik, ali ga ti svojom pojavom narušavaš. Možda i jesam bijesna, prvenstveno na sebe, kad staneš pored mene mrtav hladan, okreneš mi leđa. Kao da nikad u životu nisam razgovarali o bilo čemu, o vremenu, a tek o bitnijim, ozbiljnijim stvarima. Možde me prvi put u životu ustvari boli kad vidim da neko može bez mene i da je meni sasvim dobro bez njeg. I gotova stvar.Možda me više uopće nije briga dal' se ljutiš (mada nemaš razloga), dal' ti je dobro, prosječno il loše. Možda je meni svejedno kad te spomenu, ne dotiče me kad mi kažu gdje i s kim su te vidjeli. Možda meni ipak jeste svejedno dal' cemo sutra proći jedno pored drugoga (kako si ti sinoć skoro pa prošao). Pa ni osmijeh Ljube, kad si prolazio glavnom ulicom. Samo si spustio glavu.
















I, sjećaš se one večeri ispred Sloge. Možda si me tad trebao poljubiti... Reći nešto što bi pomoglo. Sve poslije je bio falš. Možda bi nam nešto značilo, a ovako... Svejedno.Jer, meni je sve kristalno jasno, da smo odavno, bez nekog prevelikog protivljenja prešli na "vi", da su bonusi iskorišteni, da nema "replay", "pause", "stop", "delete", "forward", "next". I da mi nije zao, uopšte mi nije žao ničega.Kamo sreće, Ljube moj, da te znam ko nekog Džekmana iz asocijacije, kojeg ponekad sretnem u kancelariji, na treningu, na akcijama, o kojem ne znam ništa i ne zanima me pretjeraano. Kamo sreće da nismo onih par mjeseci uzalud trošili. Nije li? ili sam opet pretjerala?Neću zagrljaj, neću osmijeh, neću ništa. Samo da pustimo jedno drugo na miru. Necu vise da razgovaramo o onome sto je bilo, necu da razmisljamo o tome. Sita sam "nas". Valjda jod uvijek mozes pomenuti nesto deseto, bez da se posvađamo? Bilo bi jako lijepo.

Znam da si se trudio da budeš fer. I hvala ti na tome. Ali puno prije toga, kad si zaglavio u bolnici, pa i prije, Jasmina je molila Boga, doslovno, samo da budeš dobro. No, ja ti to ne nabadam na nos. I nikad i neću. Jer valjda je ljudski, poslije svega, pustiti te da dišeš, i ne uskraćivati sebi priliku da dišem, da se nasmijem samoj sebi, čupavoj, i bez šminke u ogledalu i da kažem da će dan biti itekako dobar. Ja sam to zaslužila. Da budem malo glavna, da očekujem od drugih da mi se priklanjaju i ne pitajući pomažu, prave budale od sebe. Ne mogu više uvijek i za svakoga biti tu. Loši momenti nisu nestali zauvijek, i kad se vrate, znam, da tebe necu tražiti da me tješiš, niti ćeš ti biti tu za mene, i obratno. Valjda je osjećaj privremen, no ja bih htjela da potraje, jer mi je puno lakše ovako. Možda ste ti i Mina jedine osobe pred kojima se osjećam ranjivom. Možda mi smeta da proširim taj krug. Možda mislim da ćeš to iskoristiti kad-tad. Možda mi je stalo do tebe i više nego slutimo i ti i ja. Ne znam.


02.10.2011.

Sometimes it lasts in love. But sometimes it hurts instead.


01.10.2011.

01.oktobar.Snalazim se. Izmislili su milion načina da vrijeme prođe, a ni jedan jedini da se zaustavi.Što se mene tiče, više i ne moraju da rade na tome. Ovo baš nisu neka vremena za zaustavljanje.Složim poneki pasijans, najčešće onaj od devet prema jednoj karti, crveno na crno, ne znam kako se zove...Otvorilo mi se već više puta, i mada svaki put uredno nešto poželim, želje mi se baš i ne ispunjavaju. Negdje je zapelo...Možda se ispunjavaju nekom drugom? Ne bi bilo prvi put...Nema veze, ne ljutim se. Dobre su to želje, šteta bi bilo da samo tako propadnu.


01.10.2011.

I tako se i oktobar dovukao... Pa, dobrodošao.

"Povukao se iza kestena, ne baš kao uhoda, pre kao pijanac, oslonivši se unutrašnjom stranom ramena, ne skrećuči pogled ni kad ga je ona, osetivši da je neko posmatra, osmotrila, okrenula mu leđa, pa tek onda, setivši se ko bi to mogao biti, ponovno pogledala ka njemu, uputivši mu jedan osmeh potpuno čist, bez ičega što bi ga moglo objasniti, kao osmeh onih likova kojima su oslikani hramovi kojima se posvetio...Tad još nije znao da će je po tom osmehu pamtiti, jer narednog trenutka su joj prišli Andrija, Tila i Knegnja, i onda je već morao da se skloni, a posle toga više nije uspeo da je pronađe u gužvi, ni sledećih dana na ulici, ni sledećih godina u varoši, ni sledeće večnosti u životu...." Đ.B.


29.09.2011.

29. septembar.Septembar se gasi. U svakom ima nesto nalik na rastanke. Ne, stvarno ne bih pricala o rastancima... Ne bih, da me ni jedan nije potrefio ove godine, ne bih da sam bila otporna. Jer, nisam, ruku na srce. Ne znam da pustam ljude da odu, da im trag u pijesu more odnese negdje u dubine. I da vjetar raznes one cestice mirisa, da vrijeme obrise sjecanja... Kako bi ljudi bili sretni da je to moguce. Ali ne...Naucis s vremenom, da ne vrijedi plakati, ne vrijedi skupljati uspomene u seharu, stvari u mracne kutke ladica koje rijetko otvaras. Samo na odredjene datume u mjesecu, koje, eto, vise i ne slavis, mada se sjetis koliko je bilo lijepo na taj jedan dan u mjesecu podic casu, ne okretati se ni za cim propalim... I slaviti... Slaviti nesto sto ce se za koji mjesec urusuti ko kula od karata, a ti? Nemocna, skroz nemocna da obicnu jadnu kulu od karata dignes













opet. Ili si samo umorna od silnih vracanja, na staro, od podizanja, ustajanja, skupljanja snage. Gotova stvar.Ne placem nad prosutim mlijekom. Ne.. Takve stvari se ne rade. Sjecam se ipak, ponekad, onih momenata kako je atmosfera znala biti ugodna kada je bio tu. Oci su mu imale cudan sjaj. Ugodan, ipak. Pricao je o istim stvarima svaki put, pricali smo... O svemu. Voljeli iste stvari, i guess. A onda sat zastane. I sve stane. A kad izadjes, ponekad, na Neka Mjesta. Sve je isto. Sve je na mjestu. I svijece na stolu, i jastuci na krevetu, i na menuu se nije nista promijenilo.Uvjeravas nekoga da ces mu dati svu ugodnost, da ces ga pustiti da sanja, polako, iznova, neometano. Da ces voljeti ako bude potrebno samo ako ti da malo vremena da sredis prvo sebe, pa onda sve ostalo. Ali ne...

Shvatis da si povrijedjena, da stvari nisu isle onim tokom kako si planirala da ce ici, i sa strahom gledas kako se stanje jos vise pogorsava. Racunas, uocavas, sagledas sa svih strana, dobro pamtis koliko svadja si uspjela da izbjegnes, koliko stvari si presutjela, koliko puta si presjekla samu sebe i zadrzala suze samo da ne misli da te je povrijedio, pogrijesio opet, jer ne zelis da se on osjeca izdano niti da osjeca griznju savjest samo zato jer je rekao nesto sto nije trebao. Tebi je dobro. Njemu nije. Treba da mu pomognes da to prodje. Prvo njemu treba da bude dobro. Onda tebi. Glupo, naivno žensko.Kuci si. Opet. Citav dan. Put kojim si prosla, vratio ti je samopouzdanje, nadu, osjecas se blizoj samoj sebi, njemu... Ali to njemu nije dovoljno. Nikad nije bilo dovoljno, nista moje.I slijedeci dan, opet posrces na istom mjestu. Stavljas svo ono sreno perje da prekrijes da ti je lose, da ides opet, ipocetka, da ne vide modrice od spoticanja. Niko. Fasciniras. Zadivljujes. Misle da ti nije nista. Dive se. Dobro ti je.Predaleko si od toga da uhvatis djelice sekunde, da cujes tisinu, da cujes sopstveni glas koji ti govori da je to sto radis, samo jos jedna greska u nizu. Postoji citav svijet u tebi. Ali, vise ga i ne vidis jer ocima gledas samo ispred sebe.Vracas se nazad, da osjetis svaki cosak sobe, da poraz skupi hrabrosti, da ti zaigra pred ocima. I sve ono sto si krila pred toliko ljudi, zasija ti pred ocima. Misli su ti nevidljive, neopipljive, no coskove sobe dakako da osjecas, i hladni su. Ti si nevidljiva. Vracas se da izracunas izgubljeno vrijeme. Guzicom su zatvorila previse vrata da bi sad bila u stanju da ih ponovo otvoris sve. A ozivljavas, golim rukama, pokusavas da ozvisis nesto sto niti je tvoje niti je mrtvo. Cak nije ni bez svijesti. Ljudi. Zabave. Gomila. Opet. Smjeskaj se, poklopi nezadovoljstvo maskom, šminkom, rumenila sto vise, jer puna si zivota. Sto vise maskare, Bože, te lijepe oci. Dal se sijaju? Da. Ali ne od srece. Eksplodirat ces od smijeha samo jer zelis manje bola. Ali to nije dovoljno. Nikad nije dovoljno.

I pozelis da ne uradis vise ni jednu gresku. Ali zelis da zivis, jer, zaboga, ko jos ne zeli da zivi? Oni koji ne zive ne ostavljaju, ne rade, nikakve greske. Pogotvo velike

Bijesna sam, sreco. Nemoj da mi odgovaras. Ne daj mi povoda da ti kazem sve ono sto drzim u sebi. Ako puknem, nemoj da pucam tebi na oci. Boljelo bio te vise nego sto boli mene.


29.09.2011.

"Samo se slike dugo pamte, a rijeci vec sutradan promijene svoj red."


29.09.2011.

'Cause i've got something to believe in. As long as i'm breathing.


26.09.2011.

Ljudi se kvare, valjda si to naucila. Ni on nije kakav ti se cini.Objavio/la GillianDempsey u 22:01, print, #

26.09.2011.

by: Amer"Od svih mogucih ratova mene nije zadesio ni jedan. Sreca mozda... Vidis, moga caleta su zadesila dva... Mada nikad o njima nije pricao, samo su izgubljeni pogledi, poluotvorene Camel cigarete, uglacani bajonet i 4 odlikovanja govorili sami za sebe. Cesto sam ga hvatao u onim momentima kada se covjek pogubi u vremenu i prostoru... Tako da ti naprosto bude zao da ga prekines u tome... Zatvoris lagano vrata pokusavajuci ne proizvesti ni najmanji zvuk. Nikad nije pricao o ratu... Sve dok me u jutarnjoj voznji nije iznenada zapitao: „Šta je sa Njom?“













Tada zastanes... Kada si sam imas osjecaj da bi mogao reci sve.. Ali tada rijeci nalete na barikade i tamo ostaju. Slegnuvsi ramenima zagledao sam se u objekte koji su promicali u drugom pravcu... “Otisla je.“ -Rekao sam tiho, tako da sam i posumnjao da me je cuo. I tada je poceo da prica o ratu, o Dajani, o vozovima... O promasenoj sreci... Pricao je i nije prestajao. “Znas, prije tvoje mame.. Volio sam jednu Dajanu... Bio sam... Sretan. Poslije nekoliko mjeseci veze, cekao sam je na stanici... Medjutim nije se pojavila... Ne znam zasto. Otisla je tek... Tako. Bez razloga. Sine... Mrzio sam price o tome kako je zivot kratak... Kako se ponosom ne dobijaju bitke... Ali znas sta? Zivot jeste kratak... I ne smijes trositi ni sekundu. Potrazi je. Inace ces postati prop...“. Dalje nije znao.. Ili nije mogao. Hocu Cale, hocu.. Ali sutra.. Mozda za godinu.. Mozda nikada. Vidi Cale, sve sto si sanjao nisi mogao ispuniti.. I sta ti onda treba u zivotu osim promasenih snova... Nista. Hvala, lijepa djevojko, na onih 11 mjeseci, ali ja i ti se vise necemo sresti... Nikada."


24.09.2011.

24. septembar.Sad bi u skladu s onim "zaljubljena sam" trebalo da pišem nešto o sreći. E pa o tome se ne piše na ovom blogu. :)Često razmišljam o tome da obrišem blog. Previše ljudi zna da tu pišem sve što mi leži na srcu, prečesto su tu, pitaju zašto je to tako, kako mogu tako da pričam, kako mogu da buem tako negativna, itd. Ovo je jedino mjesto na kojem je Jasmina, zaista samo i isključivo svoja. Došlo je do onog momenta kad moram da pazim šta i o čemu pišem i kako će se neko osjećati kad pročita. A guši me taj osjećaj. Na kraju, niko nikoga ne tjera da "luta" po stranicama, tako da... Dajem si za pravo da sve što je u glavi, bude i ovdje. Šta će to imati za posljedicu, čisto me zaboli. I nemojte, molim vas, više da mi pišete kako treba da se izražavam, o čemu da pišem i šta treba da mislim, na šta da se koncentrišem u životu. Praznim ljudima govoriti da se nasmiju i budu pozitivni isto je kao i govoriti čovjeku koji se guši da počne da pliva, a plivati ne zna. Jasmina je sa svijetom na "vi". Sa skoro svima je na vi. Hvala vam, ipak, na ovih 605 favorita, i na ovlikim posjetama. Ali nećemo nikoga osuđivati i govoriti mu šta i kako da radi. Možda meni i odgovara distanca sa 98% osoba koje znam. Nemam obaveza ni prema kome, i nemam kome da se pravdam.

Meni odgovara tako, visiti sa Adisom i Minom po kafama, učiti, koncentrisati se na školu, koncentrisati se na budućnosti i imati razloga da kažem sebi "danas je dobar dan", iako je 8 sati ujutru, kiša se slijeva niz prozore, imam migrenu već 4 jebeni dan. Meni odgovara više ne gledati ljude u oči i pitati ih kako su jer me i ne zanima šta osjećaju. Ne znanima me više niko i ništa i gotovo s tim. Šta mi možete, kad sam sebi najbitnija sad kad su me iznevjerili i kad sam iznevjerila ljude koje sam voljela više od sebe?

"Gdje god bih došla, izazvala bih razdor - ne zato što sam bila idealist, nego zato što sam bila nalik na reflektor koji otkriva glupost i besmisao svega i svačega. Osim toga, nisam se znala uvlačiti u guzicu.“Nakon nekog vremena naučis da i sunce opeče ako mu se previše približiš. Naučiš i to da sam gradiš svoj osobni vrt i uredjuješ svoju dušu, umjesto da čekaš da ti neko pokloni cvijeće, kao što naučiš i to da možeš mnogo toga pretrpjeti, da si uistinu snažan, i da uistinu vrijediš."

http://www.youtube.com/watch?v=-tKNuVMPn2U&feature=related


24.09.2011.

Pa zar čitavu prokletu sedmicu...


23.09.2011.

23. septembar.Sljedeći put kad pokušaš nekoga zavesti, ne radi to pričom, riječima. Žene o riječima znaju više nego što će ijedan muškarac ikad znati. I znaju koliko malo uopšte mogu značiti.Ti muskarci, nasi prijatelji lijepo se smjeskaju, ostaju i planiraju, vode nas na vecere, zakljucavaju vrata za sobom a mi ostajemo sa oziljcima. Izdaju nas muskarci koji nas poznaju i ocekuju, poput stranca kojeg smo stalno cekale, da cemo se predati...


22.09.2011.

22. septembar













Na krajevima usana ostane samo ono precutano "Svejedno. Ne zanima me". I dani prolaze... Sjecam se tog nekog proljeca. Sad izgleda ko da se nikad nista nije ni dogodilo.


21.09.2011.

Zaljubljena? Pa ne znam baš. No lijepo je. :)


19.09.2011.

19. septembar.A on se, jadan, hefta s nekom faćkalicom. Kad vidim da čovjek ovako nisko padne poslije 2-3 godine, zažalim što smo se uopšte upoznali. No ne žalim ga. Emina kaže "Posle mene sve su ti samo trag karmina. Posle mene nijedna dobra ti nije bila, jer nema ništa moje. Ma posle mene sve ti je samo posteljina, ma nek' se tela znoje. Posle mene, posle mene si sam. Sam. Sam. Sam." E šta i ja slušam... :)"Bolje što si princeza, nego krkanka".Da možeš bolje, bolje bi i heftao. :)

Ugodnu noć vam želim kakvu sam i ja imala. ;)


19.09.2011.

Rainy day. I love rainy days.


17.09.2011.

Od mene se uvijek bolji vraćao. Dal se sad smije ikako? Mislim da ne.Mozda ponekad, histericno, od muke. Da ne bi plakao.


17.09.2011.

Navikla sam da tražim i ne nalazim; jedno je zavisilo do mene, drugo je zavisilo... Ne znam od koga...

It always someone else to blame.


16.09.2011.

16. septembar.One praznoglave šiparice mu se približavaju na svaki osmijeh i glume da će ga spasiti. A on se šepuri k'o da je pola Sarajeva njegovo.Oni nabildani majmuni prate svaki moj pokret i čekaju da spustim loptu. Ne znaju oni koliko bola može da stane u jednu osobu i koliko mržnje jedna osoba može da gaji prema drugim ljudima, ne znaju koliko ljudi mogu da ti se zgade, pa čak i ono što ti je nekada bilo drago raspline se ko balonić sapunice. Ne vrijedi plesati na staklu koje puca.


09.09.2011.

Pusti to, nemoj da se volimo.






















CD Đoleta Balaševića odložih na sto zajedno sa ključevima, buketom i nekoliko mentol bombona umotanih u drečav celofan. Torba je bila na podu, košulja preko stolice. Soba je mirisala na Lady Million, cigarete i aceton. Pa baš i nije bio dan za pamećenje. Ko još donosi poklone na prvi sastanak? Neko kome je previše stalo? On jos vjeruje u ljubav, u povjernje, u duge setnje pored rijeke dok lisce pucketa pod nogama i miris jeseni pomijesan sa mirisom zemlje prekrivene po davno pokopanim sjecanjima? Vjeruje u odlaske u biskop subotom, posjete rodbini nedjeljom, medvjedice na cijim trbusim pise "I love you"? Jos uvijek vjeruje u romantiku? Ili sam ja odavno mrtva? Ko sam ja da mu to kvarim svojim nevjerovanjem u isto? Nek ode. Hiljadu ih je doslo pa nestalo o. Jos hiljadu se sprema da dođe. A samo jedan ce se vratiti. Ili se vec vratio? Moji snovi nemamju dodirnih tacaka sa njegovim ni sad ni u buducnosti. Cemu put kad cilj nije isti? Uzaludno tabananje od jedne poplavljene obale do druge, a u pijesku sve sami komadici stakla Gazila bih preko tuđe popucale srece. Hodali su i po mojoj ali nije me boljelo toliko koliko je njih kad su stopala prokrvarila a krv nije prestajala da tece iz ranica koje ce tesko da zacijele. Cilj nije isti. Kako bi tek sredstva mogla da budu?

Preofesionalni nogometas i knjizevnica? Da, bas. Prospi malo nade po ustajalom presimizmu i nema te vode koja ce isprati gorak ukus metalne promasenosti iz usta.Samo nemoj o ljubavi i sretnim krajevima vise. Tonemo, ali sa mnom neces dalje! Ja znam hodati po dnu i uopste nije tako lose kao sto pricaju, a ti jos ucis i ne ide ti bas u korist ako ces u biografiju pisati "dipolomirana propalica, setac po dnu ciji je hobi sakupljanje uspomena". Nema smisla da dama nosi odraslog decka na ledima. Bice bolje ako gledas u ista i kajes se. Kajanje traje najduze. Onda si bijesan. Onda razocaran. Malo patis. A zatim zaboravis. Ko tek naucene definicije pred ispit sve ode u nepovrat. Za moju biografiju ne treba da brines. Sve se savrseno uklapa ko plocice u mozaiku A ti bas i nisi mozaik sastavljen od hiljadu i jednog dijelica necije maste. Vise si remek djelo nekog cijenjenoig slikara. Prosto; da prostije ne moze. Ta dvije vrste umjetnina ne idu u isti ram. Samo veliki brojevi daju iznimno dobar racun. Svi smo mi dio jednog klisea. Svi smo mi plocice u jednom ogromnom mozaiku. Tebe nek okace pored Mona Lise. Mene su neprani i veliki brojevi uvijek izludjivali. Nikad nisam svela racun do kraja. Nikad. I ne mijenjaju mi se navike samo zato jer me neko voli. Neko ko me ne zna.


04.09.2011.

04. septembarPotrebno je šest mjeseci da stvoriš naviku... A kasnije, šta Bog da kad si pod prisilom da je mijenjaš.

Nije mi jasno kako su najromaticnije pjesme napisali... pederi. A mi žene smo kao, eto, senzualne, nježne, krhke, usw... E Bože, Bože..

Jednom napisah M: "Sada, kad se sve sabere i oduzme ti nisi ništa drugo do jedan tipični balkanac koji ima tu "sreću" da dobro izgleda. A ja nisam ništa drugo do glupa djevojka koja je mislila da ljudi cijene iskrenost." Mislila sam da nikad vise necu naci nekog slicnog njemu a kamo li boljeg. A sad vidim da se to vrlo lako može primjeniti na svakog tipa do sad.

Sjetih se one noci kad mi je Jadranka Stojakovic ("Sve smo mogli mi") umalo pocijepala dušu. A da mi je neko rekao da cu zbog iste pjesme da upoznam nekog slicnog sebi, tesko bi povjerovala. I proslo je od te noci dobrih sest mjeseci. Da, toliko je potrebno da stvorite naviku, a ja sam zrela da je mijenjam, da vise ne pricamo o Jadranki i slicnima.

Zureci u prozor i gledajuci kako kapljice kise sustizu jedna drugu, neko preko puta skonta da je iskljucen i da sam se skoncentrisala samo na kisu i na balade. I prekide me taman na vrijeme. "Ja se nadam da njega ne volis, i da ces nam dati priliku". I ja se nadam, ljepoto, i ja se nadam. Svemu se nadam osim necemu dobrom. Nadam se da ovaj treci put necu napraviti istu debilnu gresu; necu te otjerati. "S kim ides na koncert?" "Ne idem." "Steta" Lazem. Ali nema veze. Ono sto ne znas, nece ti slomiti srce. A mene. Mene vise nista ne moze povrijediti. Provjereno. Nista. Nikad vise.

"Izmicala mi je. – to sam osjecao – u neku oblast koja vise ne zna za ime, nego samo za tamu, i mozda, nepoznate zakone tame. Ona to nije htjela, i vracala se. Ali vise nije pripadala meni, a mozda nikad nije ni pripadala meni... Ko uopste kome pripada i sta znaci pripadati jedno drugom – te gradzanske rijeci beznadne iluzije? Ali sam uvijek nanovo, kad se vracala, za jedan cas, za jedan pogled, za jednu noc, sam sebi izgledao kao knjigovodza koji ne treba da racuna, nego ne pitajuci da primi ono sto mu daje jedna lutalica, nesrecnica, osudzena na smrt. Znam da za to postoje druga imena, jeftina, povrsna i nipodastavajuca – ali ona mogu odgovarati drugim okolnostima i ljudima koji svoje egoisticne zakone smatraju zavjetnim plocama bozijim. Usamljenost trazi saputnika i ne pita ko je on. Ko to ne zna, taj nikad nije bio usamljen, nego samo sam..." E.M.R.


03.09.2011.







03. septembarKazu ti da si savrsena djevoja a onda samo cekaju momenat da uprskas njihovo vidjenje tebe, i onda si losa. Najlosija od najlosije koju su ikad upoznali. A bili ste si dragi. Onda vide da imas slabosti, da imaju cime da te lome, da imaju cime da te stjeraju u kut. Kazes sebi sto puta "ma nije to tako, promjenit ce se ovo sve, micemo se s mrtve tacke" ali ne. Ne ides ti nikud sa mnom! I svi su ljepsi, i svi su bolji a nekad nam nije bilo ravnih. Uzivaju u tvojim slabostima, pogotovo kad otkriju da su oni vasa slabost i da je oruzje koje imaju u rukama itetako mocno, da itekako drhtis kad se iznerviraju. Moj prag tolerancije jako je visok. Grijesim sto mislim da ce ljudi da prastaju moje ispade i toleriraju lose dane jer ljudi, ostali ljudi, nisu mi ni nalik. Koliko tamo ima slicnih Jasmini? Ni jedno. Koliko ce ih biti? Mozda moja kcer bude nalik meni.

I nije proslo puno. I nemam bas nekog razloga da pizdim. Samo... Ne volim osjecaj bespomocnosti, ne volim kad vidim da mi neko, nesto, klizi kroz prste. Tek tad vidite kako su ljudi mali i bespomoci; ne mogu zadrzati jednog jedinog covjeka u svom zivotu. Jednog jedinog. A ako ode... Dovraga, necu ni da razmisljam. I to je zivot; prolazi, tece, mijenja se, mijenja te, mijenja svijet oko tebe a ti... Ti si samo tu i samo sebe mozes da mijenjas ako te vec okolina nije promijenla. Tako smo mali... Tako nas zalim. Za sta smo imali hrabrosti? Ma za k....

Toliko je bilo stvari u životu kojih smo se bojali; a nije trebalo. Trebalo je živjeti.Objavio/la GillianDempsey u 22:39, print, #

30.08.2011.

For Colored Girls (2010)"Sacuvaj isprike. Jedino sto ne trebam je jos isprika. Isprike me docekuju na vratima. Mozes zadrzati svoje. Ne znam sto bih s njima. Ne mogu cak... Moram ih pobacati. Ne mogu do odjece u ormaru od svih isprika. Stavit cu znak, znak na vratima. Jos bolje, ostavit cu glasovnu poruku! Poruku na mojoj sekretarici "Ako se uhvatite u isprici, nazovite nekog drugog, jer ja ih vise ne koristim". Pustila sam "zao mi je", "nisam htio", "kako sam mogao da znam?" Prosetaj mracnim i prasnjavim ulicama. Ja cu ciniti tacno ono sto zelim i nece mi biti zao nizasto od toga. Neka ti tvoje isprike umire dusu. Ja cu umiriti svoju. Uvijek si bio nedosljedan. Radio nesto i onda rekao da ti je zao. Utukao si mi srce na smrt svojim isprikama. Necu te zvati. Necu biti dobra. Povisit cu glas. Vikat cu, vristati! Lomit cu sve, stisnuti gas i reci sve tvoje tajne tebi u lice i nece mi biti zao nizasto od toga. Nije mi ni zao sto je tebi zao. Mozes uzeti svu svoju krivnju i svu svoju prljavstinu i uradi sto god hoces s njom. Samo je ne daj meni. Ne mogu iskoristiti jos jednu ispriku. Slijedeci put priznaj; da si zao, neposten, tajnovit, nevazan i bezvrijedno izravan... Umjesto da ti je zao..."


29.08.2011.

Nisam više prazna. Ne znam kakva sam ali... pusta i prazna nisam.

A na krajevima tvojih usana samo suze, svježi poljupci od nikakve koristi...


27.08.2011.

Bašta sljezove boje"Znam samo da u proljece, iza potamnjele bastanske ograde, prosine nesto svijetlo i ljupko, pa ti se prosto place, mada ne znas ni sta te boli ni sta si izgubio..."

Ne razumijes ti to, duso moja, kako je tesko biti na brodu koji tone, a nemati cak ni slamku da se uhvatis, da pokusas da se spasis... Ne shvatas ti to, duso moja, kako je tuzno nemati nekoga da mu se nasmjesis dok tones polako u sigurnu tamu i prazninu... Ne, ne znas ti to... Kako porazno zvuci dok te uporno lazem da umijem da plivam...


25.08.2011.

Thursday evening.5849376950 propali izlazak s nekim koga znam 2-3 dana i vise necemo pricati.

"Znam da ti je bilo lose. Slobodno reci""Bilo je okay"













"Ima li neki film veceras?""Nadam se. Trebalo bi da bude"

Trebala bi da bude neka otrcana komedija u kojoj na kraju Njih Dvoje zavrse skupa. Ne znam cija je to bila sudbina, al sve mi se rijeđe dešava da poželim upoznati nekog, provesti veče plešući, i drugi dan se kikotati s Ljubičicama na kafi, i davati mu slatke nadimke jer je imao preslatku frizuricu, jako simpatičnu facu i straaašno dobro je plesao. Te se stvari više ne događaju. Od kad je Jasmina upala u kolotečinu? Od kad je to svaki tip dosadan? Od kad mi to fali neko ko me zove "oko moje" i ko je uzalud trošio vrijeme na mene i obratno?! Od kad mi je to mrsko ustajati ujutru, istuširati se , napraviti sebi kafu, i mazit onu macu od brace. Stvarno ne znam čiji to grijeh plaćam, ali odužilo se, mogu vam reći. Stvarno se odužilo. Odavno se nije desilo da poželim ostat s nekim barem 4 sata na "kafi", onako, bezveze potrošiti veče u neku šuplju priči čisto jer mi je lijepo s tobom osobom. Jako lijepo... I više ne znam šta je gore, tako dić ruke od svih i početi gledati samo svoje dupe, ili samo na sebe ne misliti...

Samo me još jedna stvar zanima, Ljube, šta nam se to desilo? Znam ja nas... Jebo ti nas. Sad imamo i rok trajanja vidim.. Ali je istekao, izgleda.


23.08.2011.

Aint nothing to deal 'bout...22 300 posjeta, a sve manje želje da se pise, sve manje razloga. Poslije godina kad si pokušavala da sastavi komadiće puzzlica, poslije onih pitanja tipa "zašto mama više ne voli tatu", "zašto drugarice uvijek ispadnu kučke koje se lože na tvog momka", "zašto se Baša umorio ako me voli", "zašto su svi ljudi tako jebeno dvolični", "koji ja qurac ne odem odavde", poslije tih godina, stvarno, ili postaješ gluha i hladna na sve, ili praviš plan da se seliš. Ako pokupiš svoje stvari, i staviš ih u prašnjav kofer, ko će se okrenuti? Na plodno tlo kad padne sumnja radja bol... I secer se na usni pretvori u so... Biće "zbogom" ubrzo, nemoj nigdje da žuriš. Nije da prštim od elana, ali, nije ni da sam se spotaknula na tuđe pokvarene, ustajale sudbine i pomislila da je moja jednako gadna. Nije. Moja je prelijepa. Samo je konačno trebam uzeti u spostvene ruke.

Samo su se moje Ljubicice znale zahvaliti za neke stvari. Nisam to radila za njih da bi mi one rekle "hvala", vec da bi se dobro osjecale. Ali... Samo one znaju da cijene neke stvari. A taj jedan, ja ne znam sta mi je. Ne zna niko. Mislim da ni Bog vise ne zna sta je uradio. Bar nek bude zadnji put da se iznerviram ko kreten.

Skontah da ipak, poslije toliko vremena, stvarno tesko mogu da se naviknem na srecu. I samo se bojim da cu u ovom bunilu da se naviknem na pogresnu osobu. Ne bi podnijela opet. Stvarno ne bi nasla vise snage. Odakle?

Ali, zaista, šta bih ja bez Đoleta?"Dođavola, odao sam se.. Odala se i ona.. Testirajući moju ravnodušnost, otkrila je da ni njoj nije svejedno da li je meni svejedno.. Pa, dobro.. Nešto se već moralo desiti na našem grafikonu..."


23.08.2011.

by: Amer (last one)Ustao je ,ne sasvim rano, ali dovoljno da jedva pronadje put do kupaonice. Pogledao se u ogledalo..nasmijesio se...shvatio je da zivot ide dalje..a kada to shvatite ,onako istinski ,nema toga sto vas moze zaustaviti.Cak ni ona me vise ne dotice..onako kako me nekada doticala...zagrlio sam je jednog jutra ,kad sam je sreo na bulevaru, tek onako da vidim sta cu osjetiti.I mogu vam reci da je bilo jako jebeno..najprije ti kroz glavu proleti sve ono sto se izdesavalo..onda ti se iznutrica pocne okretati..steknes osjecaj gadjenja. A govorili su svi, da se pomirim,jer su kao oni znali da je jos uvijek volim..DA ! Volim ja nju.Ali nema toga na svijetu sto moze ponovo da spoji nase ruke..nikada vise.Uvijek sam bio takav..tvrdoglav..uvijek sam radio ono sto drugi ne bi ni pomislio..ni pokusao,smatravsi to nemogucim.Uvijek sam odabirao tezi nacin za sve..i sta mi fali ? Mah ..Nista.Dokazao da mogu zivjeti bez nekog 8 mjeseci..koliko god te to grizlo iznutra..da mogu proci izmedju dvojice igraca bez stopanja lopte.Prodjes..odes u suprotni ugao..i posaljes je pod precku. Vraga u pakao..tacno tamo gdje treba.Naravno tada od pogodka nije nista bilo..lopta je pogodila precku.I poslije se vise niko nije ni sjecao toga..ali ko bi pamtio tudje promasaje zar ne ?Ali ne boli to toliko,koliko boli licemjerni kez. Medjutim..ona tisina kada si prosao...njihovi izrazi lica ..daju bogovski osjecaj..tada znas da si uspio,da je doslo tvoje vrijeme.







E pa doslo je..ne znam kakvo..ali je doslo.. Ovo ne pisem kao Onaj (koji slusa Balasevica..koji pati za jednom djevojkom..koji uvijek pokusava umjetnicki,koliko-toliko,dotjerati svoje tekstove)..ovo pisem Ja,mozda po posljednji put.Zelim vam svu srecu,i sve najbolje. Pratite um,jer srce je slijepo.


21.08.2011.

Memories.Trebao mi je neko tog nekog tamo aprila, neko ko zna da slusa, neko ko mi je nalik... A da nije tek statista srece. Malo osjetljiviji od vecine, i razumniji od vecine. Da voli, recimo, Balaševića... I da voli umjetnost općenito. Iako je sam život jedno veliko platno za slikanje... Ne znam kad je tacno pocelo. Ali prva dva tri mjeseca bila sam mirna s mislima da nisam jedina kojoj je svijet malo napukao, i bezuspješno pokušava da ga zakrpi.

Na plocici jednog lancica stoji napisano "Ostala je knjiga sa par neprocitanih strana. I neke stvarcice od Herendi porculana, jedan pulover u kom si bila, ostala je ploca "The best of Ry Cooder" i fina mala plava kutijica za puder... I ja sam te ostao zeljan dok me bude... Moja mila..."

Pitao je jednom da napišem nešto o njemu. Pa evo...

Da se ne lazemo, nije od tipova koje ste mogli upoznat subotom u nekom nocnom klubu kako blesavo plese, mada se nije trebao punoo truditi da privuce paznju. Mogli ste ga sresti u jednom od 3-4 cafea u kojima je "visio" stalno, uglavnom za sankom. Palio bi jednu za drugom, stavio palac na bradu i gledao u jednu tacku ispred sebe. I nezaobilazna košuljica. Uglavnom karirani print.

Prvi utisak?

S tim da, Derpesijo moja, ne pisem da bi te vratila, ako sam te uopste izgubila, ili te ikad imala, samo da te podsjetim da to sto radis, to nisi ti. Ili, ja samo zelim da te se sjecam onako pazljivog i razumnog, bez ruznih primisli, bez psovki. Hocu barem na nekog da imam cistu uspomenu, iako, uspomene cuvas bas zato sto se nesto lose desilo. Ti i ja postojimo da drugim ocima gledamo. Nasa su srca prevelika za nas...

Kad oni macici porastu, a brzo ce, i kad oni listovi iznad klupe pozute i pokriju je shvatit cu vec da je sve nestalo, da nismo isti. Da se uloge mijenjaju, da ljudi odlaze, da stvari ne mogu ostati godinama iste, ne mogu cuvati svoj sjaj. I zato, svako jutro kad ustanem pozelim sebi dobar dan, kazem da ce bit dobar, nasmijem se nekad i preko volje. Ovo ce biti dobar dan. Jako dobar dan. Smijat cu se, znam, necu pustit da propadne, necu se trovati mrznjom samo da bi mi se zgadila okolina, necu ostajat sama jer ne zelim da uvenem ovako rano. Ti nisi svjestan kakve stvari propustas, a isti smo. Problemi su isti. Necu bjezat od njih, jer nisu veci od mene. Rijest cu ih. Obecala sam sebi da mi nista nece unistiti mir, ni pomutit zdrav razum. Zaboravit cu one lose ljude, losa vremena, nisu me slomili, necu zbog njih da pozelim da sam losa osoba jer bi dokazala ne samo da sam losa, vec da sam puno gora od njih... Od ljudi koji su me pokusali slomiti. Dacu sebi vremena da napredujem, i samo napredujem tako da nemam vremena za razmisljanje o padovima, nemam vremena da kritikujem druge. Jer živjer cu u nadi da je čitav svijet uz mene, a sebi sam čitav svijet, sve dok dajem najbolje od sebe. I neće biti pogrešno. Ne može biti pogrešno. A šta ćeš da uradiš ti? Guraš se pod noge šizofreniji Ljube moj. Nemoj to da radiš sebi. Vrijediš puno više nego što misliš. Ne može čitav život biti loš, negdje ćeš već presjeći film, nekad ćeš već shvatiti da radiš ogromnu grešku, samo molim te, nemoj da bude prekasno...

Uživaj u danu. Znalo je biti i gore od ovog, al nemoj da ode do kraja...

A u venama je ostalo samo crveno mastilo...


18.08.2011.

Kneginja.Palim cigaretu; sve u jednom dahu. Oblačim u mraku plavu košulju. I par kapi parfema da ne zaboravim... Da nikad ne zaboravim.Ni treptaj, ni suza. Bez ijedne riječi.


18.08.2011.

Regular.Zadnja cigareta je polako dogorijevala. Ulična rasvjeta već se gasila kad sam pošla u krevet. Pamtila sam i gore noći. Samo jedna od onih sedmica kad ti baš i ne ide. No, tuge su tu da bi prizvale smijeh. Miriš se s tim da svako ljeto ima svoju boju i da svaka nije baš uvijek svijetla ni drečava. Da, bilo bi jako nepromišljeno iskoristit paletu







http://www.youtube.com/watch?v=hBggTgAmuyY

http://www.youtube.com/watch?v=x-qJu-MrVOg&feature=related




odjednom. Ponekad mi se čini da određeni ljudi dolaze u život samo kako bi mi upoznali sebe. Ne ostave puno do par papirnatih srca, nekoliko grubih oprošajnih poruka i sjetiš ih se kad čuješ neku pjesmu dok ispijaš čaj u nekom kafiću u kojem ste znali sjediti. Pa dobro... Kažu, uskoro je renoviranje. I već slijedeći dan izgubila sam još jednu naviku; stezanje grla kad zamiriše kraj. Bravo za mene.

Preko parkinga su prolazile djevojke u kratkim haljinicama, držale jedna drugu ispod ruke i suzdržavale se od kikotanja. Ipak je bilo pet sati ujutru. Možda su bile pod dejstvom alkohola. Možda samo dobro raspoložene.Svakih deset minuta taxi bi se zaustavljao ispred zgrade. Al se sinoć partijalo. Uživaju ljudi u životu. A šta mi radimo? No, ja se neću žaliti. Voljela bih da su moje Ljubičice sa mnom, da dijelimo ovih 80 kvadrata, da je svako jutro party. Ali, petak je naš, obećala sam. Sad mi se pomalo i spava poslije noći provedene štrikajući sopstvene nerve. Ne treba mi ništa, samo malo mira. Na radiju nešto dobro neka svira...

Knez recimo? Ova?Kako volim njegovu muziku :)

Dani kad čujete samo svoj glas. Dani puni spokoja, pozitivne energija. Dugo sam ih čekala. Ugodan dan vam želim!


16.08.2011.

Ordinary.Život zaista ponekad zna da postane jako dosadan. Umoriš se od... svega svog. Život postaje ravna linija. Nemaš na šta da se saplateš, nemaš gdje da padneš, nemaš u šta da gledaš. Monotonija rekli bi. Monotonija.

I dva prazna kofera pored vrata te podsjećaju da bi mogla da kreneš nekud, a slike na policama pak govore da će ti neki ljudi faliti ako to uradiš. Ne porodica, njih ko da sam se odrekla, već neko koga si upoznao usput u životu. Moje Ljubičice recimo. Kako bi život bio dosadan bez njih! Pa ne znam dal bi pošla il se vratila, pa zaštaneš negdje kod kofera gledajući one slike. E jebeš ga Jasmina. Dobro je mama rekla; nisam ja ni za šta.


06.08.2011.

Complicated.Tu gdje sve miriše na moj parfem, na moj body lotion, na moje snove, moju nadu, tu gdje sam odrasla, dala sam sebi za pravo da se osjećam suvišnom. Tu gdje zidovi pamete eho mog smijeha, smijeha mojih drugarica, gdje znaju svaku izgovorenu tajnu, gdje su moje knjige, moja odjeća, moje stvari, pokloni i uspomene, ja sam zaboravila koliko vrijedim. Tu gdje sjenke sna znaju kada da dođu i da mi pokriju oči ja sam zaboravila da postojim, ja nisam mogla da dišem.U ranu se lako zarije još jedna. I onda ozdravljaš puno teže.

Kad cirkus ode, ostaje okrugli trag na mjestu gdje je šator bio postavljen. Danima kasnije možeš da stojiš tu i smiješ se jer si shvatio one trikove koje je klaun radio da zabavi publiku. Možeš da se smiješ ali gledat će te ko luđaka. Neke trikove tek poslije shvatiš. Neke stvari nećeš nikad; niti imaš koga da pitaš. Da ne puštam ljude previše blizu ne bi bilo potrebe za ovim. S ostalim stvarima u životu se nosim poprilično lako. Perce anđela je teg naspram đavola cijelog. Zašto je lakše pronaći budale nego pametne ljude? Zašto ljudi pogane naravi uvijek prolaze bolje? Ne možeš uću u tuđu kožu ako ti je već tijesno u spostvenoj. Ne možeš promjeniti sebe ako promijeniš tuđe mišljenje o sebi. Ne možeš promijeniti svoje „ja“ tako što ćeš privući skupe ljude lažnim perjem. Tim što ćeš zabiti pero u dupe, nećeš postati paun; naprotiv. Ljepota je u očima onog koji gleda. Svijet je postao ružno mjesto za život, ali na mjesecu nema kiseonika. Od ljubavi ne možeš živjeti, naprotiv. Ne možeš odvesti nekoga u svoj privatni svemir jer poslije će mirisati na uspomene, a baš tu bježiš kad te stignu sjećanja. Daleko doguraš kad govoriš istinu. Al te ta ista istina može gurnuti puno dublje ako se ne slaže sa tuđim istinama. Ja sam nas mogla održavati još dugo. U meni ima života za dvoje. Ali nema te sile koja bi me smirila kad vidim da sam sve vrijeme slagala Spiderman puzzle umjesto onih Princess, nema te sile koja bi me smirila da ne kažem gadne stvari kad vidim da mi je podvaljeno. Teško je zaboraviti, ali je ipak teže biti čovjek i priznati grešku.

A tamo gdje su stvari pozajmljenje, gdje sve miriše na jeftino, na propast, nedosanjano, tamo su bile One. I meni se ne prelazi u taj tabor samo da mi me nekao gledao kao komad mesa. Moje lutkice na vitrini možda ne govore, ali ne govore ni te druge Lutkice iz izloga bogzna pametne stvari da bi ih čovjek gledao kao ljudska bića. Više kao biljke. Šta sam trebala da postanem da bi neko rekao "Dobra si"? Za njih sam jebeni genije!!Ne hvala. I ovdje mi je dobro. Hoćeš i Spisak razloga?!

http://www.youtube.com/watch?v=wawBB9tlzNk







http://www.youtube.com/watch?v=XVLrB3WzD-o&NR=1

Ne znam šta je sve ovo. Al sreća, vjeruj mi, nije sigurno.


02.08.2011.

Svejedno.Psi oko ponoci prave svoju zabavu na ovom jadnom Trgu heroja. Kolju jedni druge. Nigdje nikoga poslije pola 10. Drvece u aleji vec polako ispusta tople nijanse iz koijenja u listove. Jedva cekam septembar, lisce na stazi, mantile i laganje jesenje pljuskove. S curama je opet sve okay. Volim ih i najveca su mi podrska trenutno.S Basom sam opet na "ti". Posebni smo si, sta da vam pricam. Ubrzo je tu. :)Straaaašno mrzim avguste. Jos se na to i ramazan "nakacio". Nikad nisam bila neki veliki vijernik; na svoju stetu i stetu svojih roditelja. Psovala bih Jasmina, al Bog je u pitanju. Ne bih da se salim. Nije vrijeme. Svejedno, koza je moja, ako treba da gori, nek gori. Nije pravedno da pakao bude prazan. Moja je, jebi joj mater.Anyway, dani su jaako dosadni. Mama mi dize pritisak kad god joj se pruzi prilika. Sad sam kao punoljetna, pa smijem slušati razna sranja (bez da želim). Uglavnom: po njenoj procjeni umrla bih od gladi, stan bi mi bio okrenut naopacke, spavala bih na podu a brak bi bio okoncan u roku od mjesec dana, jer zaboga, ko bi me trpio ovakvu. E pa, draga mama, to cemo jos da vidimo. Iako, za brak ne mogu da garantujem. Moze i desetak dana da potraje, ako se uopste ikad i udam. Znam ja da su tvoje veze u mojim godinama trajale i po 15 mjeseci. Mene eto ne trpe, sta cu? Kad smo vec kod trpljenja... Dogodio se mali nesporazum. Zamalo da sve ode bestraga. Al bi se vraski opekla! Nije da smo sad nesto dobri. Mislim, nismo ni losi. Svejedno. Ja navikla na neke stvari na koje nisam trebala. Ostali smo prijatelji poslije svega. I to je mozda jedino bitno. O kvaliteti necemo. :DKako god. Dani mi se cine sivi. A nisu takvi. Barem kad izađem na balkon i udahem ovo malo ljeta sto je ostalo. Sve je postalo smor, mrsko, naporno i dosadno.

Opet neki dzukci laju pod prozorom. Da me barem glava prestane, mogla bih disati normalno. Prebacujem ljudima previse u zadnje vrijeme. Ne samo jednoj osobi, vec svima. Neki su navikli, neki se "upale" automatski.. Na blogu je nestalo one carolije koja se zove "privatnost". Sad ko da pricam u prostoriji punoj ljudi. 500+ favorita. Skoro 20.000 posjeta. I sve mi se cini da blijedim. Da blijedi ovaj mali dio svemira, a tako dobro sam se snalazila u njemu. U takvim momentima Basa bi se nasmijao "Sta? Nisi vise zaljubljena?" Bas mi fali. Nisam. U odredjenu osobu svakako ne. Mozda u ulice, parfeme, odjecu, perle, nakit, cipele. Ali u osobu svakako ne. Nema tog tipa zbog kojeg ne bih mogla zaspati navece, zbog kojeg bi mi se tlo pomjerili kad bi mi sklonio pramen kose s lica, i snazno zagrlio. Nema ga. I upravo mi naleti Ana Kokic na playeru. Zena kaže: I odjednom si me opet izdao, i odjednom mi je taksi stigao, i odjednom sam se tebe odrekla. Jednom djubre; djubre doveka.


02.08.2011.

02. avgustMogu da pričaju šta god žele, ali niko od njih nije tu kad je potrebno. Niko. Oni se opet svađaju, meni je muka od svega.

Nobody likes to lose their inner voice. The one I used to hear before my life made a choice. And baby don't it feel like I'm all alone? Who's gonna be there after the last angel has flown, and I've lost my way back home? I think nobody knows. I think nobody will. Tomorrow I'll be there my friend. I'll wake up and start all over again when everybody else is gone. Nobody knows the rhythm of my heart. The way I do when I'm lying in the dark and the world is asleep.

Inače, kažu, svijet bi im se srušio kad bi se starci razveli. Ja se samo pitam zašto to ne urade već jednom? Pa da krenemo ispočetka. Svi. Ali stvarno. Ispočetka. Ne da je jedan dan početak, drugi samo nastavan onog od prije dva dana. Ne ide to tako.


25.07.2011.

25. juliZa kraj jula vrijeme je jako loše. No ne sjećam se ni jednog rođendana a da nije padala kiša. Sad bi neki rekli "baš si peh". Nisam. Volim kišu. I volim tmurno vrijeme. Voljela bih da zivim u Londonu. Dream On Jasmina. Nisam sad baš fanatik, ali odgovara mi njihova klima, a i sam grad je jako lijep; čista umjetnost. Toliko o snovima.










Fali nam Ruzni na bloggeru. Mi ostali smo depresivni po prirodi, on osvježava sve ovo. Znači, kod Jasmine ništa novo. Niko ju nije povrijedio. Samo je malo razočarana. Nek se goni u sto i jednu materinu onaj ko kaže da nisu svi isti. Pa i nisu dok ih ne upoznate. Imaju različitu boju kose, itd, ali u duši. Gospode Bože... Nego, gdje je taj tip koji ne mulja, nije dvoličan, ne radi jedno a priča drugo_ I wanna know. Where is he? E pa nije ga Bog dao. Uglavnom, boli samo onda kad radi jedno a priča suportno tome što radi. Ionako, Meša reče nekad: Nije čovjek ono što misli, već ono što radi, ljube... Ono što radi. A ne ono što priča. Da li je hemija u pitanju? Ili im treba fizika? više se i ne trudim da razumijem. Ostaje nam to što... Čekaj. Pa ništa nam nije ostalo. ni sjećanja da je nekad bio pažljiv a ja pametnija. Sad me sve pomalo podsjeća na pjesmu Robbiea Williamsa; I London, i sve ovo o čemu pišem... I mogla bih još, al ne čitaju vam se dugi postovi, a i tema je isprana. Hvala na rođendanskim čestitkama. Sinoć je bilo prelijepo. :)


24.07.2011.

24. juliMy day. Happy birthday to me.


16.07.2011.

by: AmerI eto izgleda da je moj vlak dosao...dugo sam cekao sjedeci na koferu ispod neonske lampe, pored izloga neke trgovine. Konacno! Moj bijeg za ljepse krajeve gdje cu biti sretan.. gdje cu ostaviti depresiju daleko iza sebe... ali osjecao sam da cu ostaviti i neke ljude zajedno s njom. Tada sam zastao.. posljednji poziv putnicima je bio upucen.. i vlak je krenuo. Ostao sam. Zguzvajuci kartu, shvatio sam da i nije tako lose ovdje. Sta vise mislim da smo se depresija i ja udruzili..pa je vise i ne primjecujem. Sretan sam.. da.. i nijedna slika.. nijedna poruka vezana za Italijana me ne moze vratiti dole... Zao mi je djevojko, imam bolje karte u rukavu ovaj put, posreci se tako i najvecim gubitnicima.A pokusao sam one veceri kada sam je poljubio da pronadjem njene frekvencije.. ali uzalud.. toliko slab signal nije mi dozvoljavao ni da je cak osjetim na trenutak... Mislim ja na tebe ljube.. o daa.. itekako mislim.. i previse mozda.. zbog toga i nisam htio zapocinjati sve ovo.. Vidi ja funkcionisem na drugaciji nacin. Ako se vec nekad budem zelio zaljubiti.. hocu da to bude odjednom.. makar trajalo samo jedan dan.. hocu da se zaljubim u prolazu.. i da ne znajuci ni ime ni broj prevrnem cijeli grad samo da je pronadjem... to hocu... hocu da jos jednom provalim glupi fazon „hej,izvini,koliko je sati?“.. da to hocu ..fitilj se nikada ne moze upaliti na sredini.. to se mora desiti na pocetku.. samom pocetku. Eto.. zato nisam pocinjao sve ovo... Nisam se zaljubio u tebe.. oprosti.

I svanuce jutro.. ne znam kakvo.. ali ce ipak svanuti.. i u odijelu boje pijeska sjedit cu u parku negdje.. sa orednjima i cinovima.. i mozda ugledam neku djevojku sa ljetnom haljinom.. Nece biti sam.. znam.. i bit cu sretan zbog toga.. vjeruj mi..

Znas li ljube kako je letjeti sa 24 sprata? Pad izaziva preveliko lucenje adrenalina.. vene pumpaju krv ubrzano, koja dolazi do srca. Srce ne mogavsi ispumpati krv na vrijeme, proizvodi šok.. tako da si fakticki mrtav vec na desetom spratu..

Znas li ljube.. kako je letjeti sa 24-og ? Ne brini se.. mozda ti javim nekada.


15.07.2011.

Da mi je samo otic odavde.


15.07.2011.

15. juliAko se jednom probudis na kisno jutro, pogledaj u nebo i sjeti se da zazelis nesto, pogledaj kroz one velike prozore svog stana, na crne zidove lijepit ce se sive uspomene. Napravi kafu, umotaj se u cebe, zapali jednu, promatraj kako se ulice ljeskaju u kisi. Ne skidaj mobitel s punjaca da bi cuo gdje je nestala djevojka u ljetnoj cvjetnoj haljini. Vec je polovina novembra. Ona ce sjediti u predvorju nekog hotela u jednoj od svjetskih metropola, ispijat ce jutarnju kafu prije nego joj donesu prtljag, prije nego ode miljama dalje. Ako je ipak nekada













http://www.youtube.com/watch?v=b8s2cMLP1fk

upitaju zasto nije bila s deckom u uniformi, reci ce da ne voli ratove, price o istima, nije joj dopustao da ga voli. Sjeti se price o ljetnom pljusku. Barem ona nije lagala da joj savrseno odgovaras, ali nije bila u stanju da se nosi sa srecom. Nisi ni ti. U zivotima ljudi kakvi ste vi, ne postoji happy end, a i kad postoje mogucnosti za nesto tako, vi bi se prije potrudili da napravite dramu od predstave od dva cina. Bog ipak bira s kim ce te spojiti. Tvoj izbor je da li ces od niceg napraviti nesto, ili ces ostati slijep na sve znakove, na sve sličnosti. Ali, niste bili ni bas toliko mladi kad ti je govorila da je malo potrebno da covjek bude sretan. Dok se jedna vrata ne zatvore, druga se nece otvoriti. Ti si predugo gledao ona zatvorena, iz ostalih je ocigledno smetao propuh, bilo ih je previse otvorenih u isto vrijeme.

Mozda je jednom sretnes u parku pored setalista, dok budes setao psa. Cuvat ce svoje curice, mozda se igrati s njima, mozda ce citati novine. Mozda je prepoznas, ispricas sta je sve stalo u tih 20 godina. Pricat ces polako, birati sta da zadrzis za sebe, sta da joj kazes, mozda ces joj u jednom dahu ispricati sve, bez ustrucavanja, bez straha da ce nesto ostati nedoreceno ko sto je nekad znalo ostajati. Mozda se nasmija. Prije ce zaplakati. Mozda te zagrli ko sto je nekad znala, mozda ti nasloni glavu na rame i nista ne kaze. Mozda neces ni prici, samo ce okrenuti glavu i nastaviti svojim putem. Nekoliko dana nakon toga pitat ces se ko je bila dama u parku. Cini se da si je poznavao? I njoj se nekad cinilo da te zna od rodjena, pa i prije toga. Oduvijek, ma koliko god to bilo. Iz nekog drugog zivota kad ste imali vise srece, ali i vise hrabrosti.Na kraju, nista ti drugo nece ostati nego da dugo gledas kroz ogromne prozore na cestu i pitaces sam sebe s kojom od njih toliko bi bio sretan. A ona je znala; kad vec ne mozes da volis, onda trazis nekog ko ce voljeti.


11.07.2011.

11. juliImao me vec na prve note "Provincijalke". Ne znaš ti, Decko, da je ta pjesma od Nekog Posebnog, Jedva Prezaljenog, Nikad Zaboravljenog. Paucina se hvata na srce. Tu te ne pustam. Barem ne veceras. Dugo me gledao onim plavim ocima. Kao, ne primjecujem da se poceo topiti, a fali mi tako malo da mu zaplacem na ramenu. Nasmijao se. Okrenula sam glavu i pogledala kroz prozor. Djecica su drzala mame za rukice, ocigledno usamljen tip setao je svog retrivera pored rijeke. Osjetila sam miris kafe i prostorija se lagano pocela vrtiti oko mene. Zatvorih oci. Jedva sam udahnula. Decko je konacno progovorio. "Jesi dobro". "Da, da. Okay sam." Odlicno sam. Provela sam tri sata pred ogledalom pitajuci se zasto meni ovo treba. Malo je failo da ne dodjem. No, imam jos snage da stojim na nogama, da se dotjeram i kad se raspadam unutra. Ne znam, valjda je to neka zenska stvar da moras izgledati najbolje, i kad se najgore osjecas. "Lijep dan". "Da. Ali ja bas i ne volim ljeto". "Ni ja. Jesenje kise su posebne" "Lijepa je jesen". Koje baljezgarije, Decko, zaboga!"Da ipak prosetamo. Zaspat ces mi tu." Nasmijao se. Barem ima snage za to. "Moze." Da, savrseno izgleda. Ali nije to bitno. Bitno je da nema crnu kosu, i smedje ili jos gore, crne oci. Vec plave. Tamno plave. Kao sto vec rekoh, sve je stvar srca i navike. Sad bih još i rekla da je Baša najbolji. Neke stvari podsvijest diktira. I kad pisem drugima, ustvari, pisem njemu i kad mi neko pridje, pitam se dal je to taj isti miris, ili ipak slican, samo je moje sjecanje malo pomuceno. Jel imaju istu boju ociju, i isto izgovaraju moje ime. Ma nije, nije da mi Ljube nista znaci. Ali nisam ja ta cura koja bi glumila klovna samoo da je nasmijan, i koja ne bi na sebe pazila samo njemu da ugodi. Da, mogu ja nazvati da vidim kako je, mozemo razgovarati, ali nije to ono od prije. Ne znam dal smo prijatelji vise. Ne znam dal me podnosi vise. No, vidim da se umaram i bice da je to dovoljno dobar znak da se odmaknem. Jer nije ni on taj koji ce reci da je upoznao onu savrsenu i da bi volio da ga saceka jer ce se potruditi da se vrati u normalu. On nema snage. Ja nemam volje. Ili je ipak obrnuto. Komplikovano u svakom slucaju.

"Znas sutis vec pola sata" O boze, zar sam ja jos uvijek s tobom? "Glava me boli. Oprosti. Mozes me otpratiti tu do ugla, dalje mogu sama" Losa ideja, Decko, jako losa ideja je spajati sagorene i tesko zapaljive. Ali naucit ces vec.


10.07.2011.

10. juli.Gadan je osjecaj navike; trpis previse sranja jer su svakodnevna. Gadan je osjecaj bespomocnosti; nista ne ide od ruke. Gadne su one precutane rijeci; one su najbitnije kad se racun svede. Necu da pisem iz navike. Necu da pisem ako je to jedino sto mogu da uradim. Necu da pisem ono sto me strah izgovoriti. Danas cu plakati, sutra cu jedva ustati na noge, treci dan ili padas, ili kreces ispocetka. Ne postoji undo. Ne postoji replay. Ne postoji fast forward. Ne postoji skip. Ne postoji delete. A i da postoje, bilo bi bezgranicno dosadno zivjeti.

I zaista... Nemam volje uvijek sve razumijeti. Stalno boriti se, a ne uspjeti. Sve je stvar srca i navike.

A iskreno, i Dante bi bio ljuboran na ovu komediju koju smo napravili od sebe.








09.07.2011.

"Pa razbij jednu baš; sad u inat, u moju čast. Pa neka oči govore. Lavica budi i ne daj se"A rekli su mi, nikad nemoj da ideš na prvu loptu. Nikad nemoj da ideš glavom kroz zid, mala. Budi drska, ne naivna. Pusti osjećaje, oni nisu bitni. Budi loša. Budi kučka za promjenu. Nisam znala da igram tim kartama. Nisam znala da mu kažem "Idi", kad mi je bio najpotrebniji, a trebala sam. Nisam znala da kažem "Ne zanima me", a umirala bih unutra. Nisam znala da kažem "Dosta je" kad mi priđe. Nisam. Eto, zato se sve ovo dešava. Zato slušam balade, zato mi ne treba niko. Zato volim bit sama. Tako niko ne bi nastradao.

Jer kad vjeruješ da oni koji te vole, nisu ti koji bi te povrijedili, a nisu ti rodbina, e tad sam sebi potpisuješ smrtnu presudu. Ali postepeno mučenje je najteže.

Voljele il' ne voljele, da kazu "ne" su uspjele. A ti bar smisli dobru laz kad se vadis. Voljele il' ne voljele druge su sve odoljele. A ja samo dublje gazim, i neću, ne znam kako da se vratim.

Da, Ljube... Dok si se budio ukrali su tvoju mladost, tvoje ludilo. Dobre su kafane, dobro se napusi. Dobri ljudi vole pricu sto prica gubitnik. Da Ljube... Da ne bi izdali, mi smo zadnji metak,za sebe cuvali.


08.07.2011.

by: AmerBilo ih je mnogo...bilo ih je dovoljno..dovoljno razloga da se unisti necija mladost.Moja mladost.Dobri ljudi vole price sto ih prica gubitnik.I eto....opet sam usnio neke daleke krajeve,gdje nisam bio..i neke ljude koje nisam poznavao..mada su u tamno zelenim maskiranim uniformama izgledali svi isto..Pomislio sam boze zar se ovako lijepi proplanci,potoci,gore,brezuljci..moraju kvariti rovovima i mitraljeskim gnijezdima.Zar ovako moraju krasti necije mladosti..pa makar bile poput moje.“Nikad ne idi ljevo “-govorio je brkati major,“tamo su monstrumi koji cekaju da ukradu neciji zivot..ljudi koji te nece stedjeti..Ne idi lijevo,jer ako odes,nista od tebe nece ostati..vratit ces se zemlji..samo neka travurda ce preko tebe iznici“..Pa dobro matori,ioanko smo postali od zemlje..ionako su sve zrtve ovog rata vec odavno u nama..Mi nemamo kuda pobjeci,samo je razlika kako ko okonca ovo sranje sto se moze nazvati zivot.I otisao sam..da,lijevo sam otisao..u onom pravcu,pogresnom pravcu kojima sam inace polazio.Prosvirala su zrna i , majku im,nisu ih stedjeli,ni jednog casa...pao sam kao kazaljke na 3 i 15..nasmijan.Lezao u nekom blatu dok sve oko mene nije postala tama..a ja sam se i dalje smijao..smijao se kao nikada do tada..smijao se iz prkosa,iz inata..ali sam se smijao..i znao sam da odzvanja prolankom.Ako sam vec pao..ako me pokosio Šrapnel ..neka iz mene izraste neki lijep cvijet.. Eto opet sam usnio svoju smrt...dobro mozda ne svoju..ali sigurno onog prije sto je nosio moju dusu.Zdravo vojnice,drago mi je sto smo se upoznali..eto barem si se uspio nasmijati..pitam se da li je i tebe kod kuce cekala bolesna majka..da li je i tebe ostavila draga jedne januarske noci..da li se i tebi zivot zgadio sa 18 godina?

Ljube,ako umrem mlad,ako iza sebe odnesem neko ljeto..ne zamjeri.ne zamjeri sto u lijevoj polici ostavljam previse sjecanja..ne zamjeri na onom srcu..to je ionako od papira..ne zamjeri Mene je davno ubio zivot,pao sam pokosen,ostao lezati u nekom blatu..Ne idi lijevo Ljube..ostani na pravom putu,ja sam sa svog skrenuo..dosao neprijatelju tik ispred nosa..nije bilo tesko povuci obarac...Ne idi lijevo Ljube..ne idi ...Lijevo.

Sjecas li se Ljube..da ne bi izdali,mi smo zadnji metak,za sebe cuvali.


02.07.2011.

"Goodnight. It's over." That's all she wrote.Ljudi pišu, pretpostaviću, da im bude lakše. Ja pišem... Da bi mi bilo gore, i da bi mogla već zakomplikovano sranje zakomplikovati još još više. Geni su u pitanju. Svi smo takvi.

S tim da je ovo moj blog, zadržavam pravo da pišem što god hoću, i da se ne pravdam nikome. Na kraju krajeva, u desnom boxu pored postova fino piše: - "Ne zamjerite zbog mojih riječi, ne zamjerite ako su vas zaboljele i rastužile, ako su otkrile moju slabost. Ne stidim se te slabosti. Stidila bih se da je nema."

Pa da krenemo? Ljudi smo, da. Tako da imamo slabosti. Svaki čovjek ima svoju slabost. To su ona mjesta na kojima si najtanji, po kojima pucaš prvom prilikom. Ja se lijepim na patetiku, na suze, na bol itd. Mene najprije tim možete kupiti, onda ću vam ja pokušati pomoći (ne znači da ću uspjeti), i onda će da vam dosadi. I tako u krug.










Ne možeš se krivi, Bože moj. Na kraju, taj isti Bog mi nije dao, ne znam iz kojeg razloga, da svima budem lotos maramica, pa da me bace poslije prve upotrebe. Eto, Ljube, takve su bile One. Ko lotos maramice. Jebiga, ja nisam. Mnome, što je najtužnije, ništa ne možeš pokušat obrisat. Stvari postanu samo mutnije. Pokušavali su mnogi. Nisu znali kako se koristim. Ni uz jednu osobu ne dolazi "uputsvo za upotrebu". Na tebi, Ljube, i na meni bi, sigurna sam, pisalo "Lako lomljivo", "Pažljivo rukovanje", i tako slične fraze. Sad nestaješ polako. Kliziš kroz prste. Vidim. Osjetim. Na kraju krajeva, drugo nisam ni mogla da očekujem. Sama sam kriva. Možda će mi biti žao što ću jednom krenuti dalje, ipak ću pokušavat da prodišem, pokušat ću da uradim nešto što ti sebi ne dopuštaš, a ti ćeš ostati tu, borit ćeš se sa zrakom u zagušljivoj prostoriji. Od tebi bliskih ljudi znala sam čuti "Ja ne znam koji mu je vrag, što je debil? Pa cura mu je uradila toito. Ja bi to odmah odjebo."

Ne znam dal su ti to ikad rekli u lice; da bi potpisali samo da mogu dobit djevojku sličnu meni. Ne znam gdje stoje ta nepisana pravila koja možeš da čitaš kad se nađeš u ovakvoj situaciji, i ne znaš na koji stranu da kreneš, po kojima možeš da se orijentišeš dal lijevo, nazad, ili ipak pravo. Pa šta Bog da. Trebaš se naučiti da budeš spontan. Ne ide nam ni to.

Pa mi dođe da zamrzim čitav svijet. Da odem negdje drugo. Da prekrižim sve ljude koje znam. Da se ne sjećam ni onog razgovora od sinoć, ni tebe, ni Baše, ni petog desetog kretena koji me nije znao ni nasmijati a ja samo htjela da se osjeća bolje! I naravno, tebi će biti još jedna. Ja sam se opekla. Tako ćemo i zaboravit. Koga briga za ljude kojima je stalo do tebe kad se ti kačiš samo za tu jednu koja te povrijedila, i koja te još uvijek, samo povrijediti može. Ali, hey, who cares? Jedna manje-više koja je naletjela na previsok zid. Otići će. Doći će još jedna, pa još jedna, pa još jedna... A ti ćeš za to vrijeme sjediti u mraku i pitat se gdje sam pogriješio... A vrijeme, Ljube moj, prolazi. To niko nije zaustavio.

Ovo je put za neke hrabrije. Ti to nisi. Padaš poslije prvog poraza. Kakav si ti to čovjek, Ljube, onda? Ja sam gotova s tim. Ako me želiš u životu, obavijesti me. Ugodan dan.


01.07.2011.

Ljube...Živjela sam dovoljno dugo i bez mnogih sam već ostala; znam da više od njihove odsutnosti boli ono što jedno drugom nismo rekli.

Put koji si prešao nije pravi, već pun raskršća. Na svakom koraku bio je po jedan putokaz koji je označavao različite pravce; na jednu stranu vodi puteljak, na drugu travnata staza koja se gubi u šumi.Jedan od tih puteva izabrao si nasumice, neke druge nisi ni vidio; ne znaš kuda bi te odveli oni kojima si okrenuo ledja, da li na neko bolje ili gore mesto; ne znaš, ali u svakom slučaju se kaješ. Duž raskršća tvog puta srešćeš i druge sudbine: da li ćes ih upoznati ili ne, proživjeti ih do kraja ili ih napustiti, zavisi samo od odluke koju moraš donijeti u jednom trenu. I mada to tada ne znaš, od toga da li ćeš nastaviti pravo ili negdje skrenuti, zavisi često i tvoj život, kao i životi tvojih najbližih. Griješiti je prirodno, ali otići a ne biti svjestan svojih grešaka, poništava smisao jednog života. Stvari koje nam se dogadjaju nisu nikada same sebi cilj, i one imaju svoju cijenu; svaki susret, svaki, pa i najbeznačajniji dogadjaj, ima neko značenje. Sebe ćemo razumjeti i spoznati onoliko koliko smo spremni da ih sve prihvatimo, koliko smo sposobni da u svakom trenutku promijenimo pravac i da ostavimo staru kožu kao gušter izmedju dva godišnja doba.Ako me bude negdje i ako budem mogla da te vidim, biću samo tužna, kao što sam tužna kad god vidim uništen zivot, jedan život u kojem se put ljubavi nije ispunio.

Čuvaj se. Svaki put kada, sazrijevajući, budeš htio da promijeniš nešto što je pogrešno u ono sto je ispravno, ne zaboravi da prvu revoluciju treba izvesti u sebi samom, prvu i najvažniju. Boriti se za jednu ideju, a nemati ideju o sebi, jedna je od najopasnijih stvari koje mogu da se dogode.

I kada se pred tobom otvore mnogi putevi a ti ne budeš znao kojim da kreneš, nemoj poći bilo kojim, nego sjedi i sačekaj. Diši duboko i s povjerenjem u sebe, onako kako si disao onog dana kada si došao na svijet; ne dozvoli da ti nesto odvuče pažnju; čekaj, i dalje čekaj. Budi miran, ćuti i slušaj svoje srce. Kad čujes njegov glas, ustani i idi kuda te ono vodi.

S. Tamaro


29.06.2011.

29. juni.







I uvijek je kraj razgovora nalik manjem nervnom slomu. Nekoliko dana poslije, ne osjećam ništa. Samo se sjećam buljeći u prazan strop. Lucidna sjećanja, puna pepeljara, prazno srce i napola ispijena šoljica kafe. I po kojem osnovu da volim drugog? Da pjevamo pjesme koje me sjećaju na njeg? Priznajem, gadno sam zaglibila. Cujem od nekud "okopniće moj otisak na tvome jastuku. Još kako...", i osjetim hladnu suzu na obrazu. "Kasno je draga." Pa je obrišem. "Volim te" rekao je. Ja sam se kikotala. "Volim te", ponovio je. Ja sam se zakocenula. "Volim te" usudila sam se konačno. "Kasno je", slegnuo je ramenima "Ja se vise ne pronalazim u svemu tome". U toj zbrci i haosu gdje su dva i dva bili minus jedan, ja sam se konačno pronašla. Mene vrijeme ne uzima pod svoje. Samo odmahne glavom... "Dijete moje". I odrast cu ovako? Ako sam se ikada i osjećala mladom. I nije samo on krivac za to. Postoji hiljadu i jedna pričao o meni; mnogo ozbiljnija. Ova na blogu je samo pločica u mozaiku. Samo o njoj imam hrabrosti da govorim.

Sigurnost koju sam osjećala kad je tu, mir koji bi nailazio kad me zagrli, osmijeh dok razgovaramo bez obzira na to šta se dogodilo tokom dana. Bio je moje tri tačke na kraju svake rečenice, i uvijek se vraćao. Inače momci su ti koji zeznu čitavu priču, koji upropaste sve. Ovaj put, kriva sam samo ja, i nema te sila koja vraća stvari na staro. Ali nikad nisam priznala... "On je moj Razlog, u stvari...moja mala unikatna dragocenost u zalagaonici ovog ludila."

Da, mogli smo, znam. Mogli smo. Ali nismo. I na kraju samo je važno ono što ne uradimo, i pamtimo samo one prilike koje smo propustili, prilike koje bi nam možda eto značile nešto u životu. A nismo ih iskoristili.


27.06.2011.

by: AmerZnas kako je probuditi se umorniji nego sto si bio. Prepuna pepelnica, casa vina natocena do pola i izraz lica kao kod brkatog majora kojeg probudi lazna uzbuna. Dodjavola, sinoc je bas bilo gusto. Vec odavno je moj ego bacio bijeli peskir u ring i predao borbu protiv sjecanja... Nema tih stanica ni vozova koji bi me mogli vratiti nazad. Zaglibio sam Ljube, i to strasno. Bojim se ovog neljudskog u sebi, bojim se ove hladnoce u kojoj cu sigurno i ostati...negdje daleko... Nisam ja skupi porcelanski set, samo tvrdi orah, naizgled zreo, a unutra poptuno prazan. Da ljube to sam ti ja, tvoja nevazeca karta za „sretnu i bolju buducnost“, karta koju ti je sudbina ubacila u ruke, tapsuci te po ramenu...onako prijateljski. Mozda je smjesno sto neko sa 18 godina razmislja ovako, ali „moj mac u grudima“ je ostao negdje na bojistu prekriven pijeskom proslosti... Moje srce je vec odavno moj najveci neprijatelj tako da ni jedan ni drugi ne zelimo da slkonimo bedeme sa bodljikavom zicom preko. Nazalost mnogi su nepromisljeno nabasali bas tu...Bojim se Ljube da si ti. „Jos uvijek cuvas NJENE slike?“ -pitao me je Armin jednom prilikom dok je prekopavao po ladici. Palio sam jednu za drugom, a da nisam ni primjetio... „Nadje se poneka..“ -rekoh i usmjeri pogled prema Baždanskoj crkvi, i tisini... koju sam toliko tezio da cujem... ali uzalud. “Rekao sam ti da je vrijeme da je zaboravis“. Ma rekli su svi da je vrijeme... Ali ne ide to tako Stari moj... Svaki put kada istrgnem ovu ruzu u grudima ona ponovo izraste. Prepoznala je tuga plodno tlo, pa se s svakim proljecem vraca. Neke su se smijale kao ona ,neke su zabacivale kosu u istu stranu..neke su se smijesile... Tako da sam malo po malo pokusavao da je sklopim, ali uzaldu, ne moze se polomljena figurica vratiti na staro. Potpuno umoran od osjecanja, od drzanja za ruke, od zajednickog izlaska u kino, od zagrljaja, od pjesacenja vise od 4 sata... od svega... Nije ni cudo sto okrecem glavu od parova koje srecem svakog dana... Ne znas ti stari moj, prevarit ce te... Ili ces samo jedno jutro nabasati na pismo pored kreveta - mislio sam, a njihov me smijeh naprosto ubijao. “Ne dajes priliku da ti se neko priblizi.“ -Poptuno si upravu Ljube. Jednostavno neki period, kada se bojim ljudi... Kada se bojim prevare... Izdaje... Lazi... A postajem kao oni... Uvlace me polako u sve to. Kao da se bojim SRECE. Da, bojim se biti sretan... Bojim se probuditi sa osmijehom... Nasmijesiti se nekom u prolazu... Nekom nepoznatom... Znam da sam zaglibio pravo... Ali niko ne razumije da mi je ovako dobro, ne zalim se na kraju krajeva, ucahurio sam se tu, negdje duboko ispod tla i cekam svoj trenutak. Mrzim kada mi ljudi govore da ne mogu sam prebroditi ovo... O da itetkako mogu, budimo realni... Ljudi umiru sami... Sve ostalo je iluzija da posjedujemo nekog i da taj neko posjeduje nas... Na sahranama i vjencanjima uvijek bude neko pogresan, dok onaj pravi ceka u cafee-u prekoputa crkve u kojem se nasao sasvim „slucajno“, nervozno pijuckajuci caj... Nema toga sto mene moze vratiti,Ljube... Nema. Mimoisli smo se nedavno, bez rijeci. Prosla je kao sto i prolaze bivse djevojke, sa osmijehom - „moj je zivot super zar ne vidis ?“ i zamucenim pogledom..Ni tada se nisam uspio nasmijati, ko zna zasto...

Ljube tvoje bitke teku dalje, ja nemam nista s tim... Ja sam samo onaj koji je ostao da lezi, pokosen... Koji je izugbivsi nju, izgubio vlastite bitke.


27.06.2011.

27. juni.







Momenat nepromišljenosti, i sve ode u lepu pizdu materinu. Da sam bila pod dejstvom alkohola, ili psihoaktivnih supstanci naravno da bi shvatio i da bi zaboravili kao i toliko drugih nebitnih stvari koje kažeš usput, i već ujutru ih se ne sjećaš. Ne znam šta se to dogodilo sa današnjim mladićima pa zavode na jeftine falš trikove potpaljenje ustajalom romantikom tako da sve podsjeća na napamet naučene rečenice iz scenarija nekog niskobudžetnog ljubavnog filma. Ma nije ni čudo što sam sama kad je grad pretrpan klošarima koji furaju air maxice i ganjaju ribice koje su utegnute u skaj tajice. Pa mi napamet padne ono Đoletovo: "Modni hit sezone su takozvane "helanke", čarape-pantalone, i isprva je izgledalo da će to biti kazna za sve neformaste dame, ali, kada su se one bez izuzetka usudile da prate modu, ispostavilo se da je to kazna za sve nas koji ih moramo gledati u tome..."Ja to, eto, ne umijem: Kikotati se promuklo na sve njihove otrcane šale, i voljeti kad me neko zove "mala". Ljube je, dakako, bio izuzetak (zajedno sa gospon Bašom). Nešto nalik na polomljenu figuricu iz skupocjene rijetke kolekcije bečkog porculana. Čudim se da ga Dotična nije znala čuvati, već ga je polomila prvom prilikom. Reklo bi se; ko da ste djetetu od dvije godine dali da se igra nečim tako skupim i kad vidite napuknuće, shvatite da je bila loša ideja dati nešto tako dragocjeno nekome nespretnome. No, šteta je učinjena, šta da se radi? Od tad, na njeg padne prašine, nađe se već neko simpatičan da je očisti, i tako u nedogled. Nedavno su pored njeg stavili figuricu sličnu njemu samom, no samo je postajao hladniji nalik napuknutom kamenu. Ona se držala; znala je da proći će, htjela je da ih makne iz prašnjava izloga na neko ljepše mjesto, no porculanska lutkica teško da može micati kamenje, a da pri tome ostane nenapuknuta.

Kasnije će da bude: " Bezvezno "zdravo" i klimanje glavom i sve što već sleduje... Neka, lutko, u redu je..."

Samo me zanima po čemu će me to pamtiti kad me budu sklonili iz ovog izloga polomljenih figurica, i napuklih sjećanja... Ako me bude uopšte i pamtio.


26.06.2011.

by: AmerProbudio me je ostar miris Caletovog briona. Bol u vratu, bol u ledjima, lijevi list... Meniskus... Dobro, samo polako ,znam da ste svi tu. Nesto sumorno se osjetilo u zraku... Neka tezina koja mi nije dozvoljavala da otvorim prozor i da se nasmijesim lijepom danu, a i kako bi? Nedelje su mi uvijek bile antipaticne. Telefon se oglasio i na displeju se ukaza poruka... Pocinjala je sa onim „Ljubavii“... tako da je, iskreno, nisam ni procitao. Postao sam nekako hladan, odbojan... Poslije nje nikog nisam iskreno zagrlio, poljubio... Iskreno se nasmijao. Sve je bio teški felš. Cigareta je dogorijevala, kafa se vec ohladila - odlican pocetak „divnog “ dana. A trazio sam je, medju masom ljud na tribinama. Sjecam se neka ljepojka je toliko mahala da sam pomislio da ce iscasiti rame... U redu je Ljepojko znam da si tu, ali ti nisi ta koju trazim. Pa mora doci, desava se da ljudi kasne... Mozda je tramvaj iznevjerio... Mozda je srela nekog... Ali... Nije dosla, iako su, kada se sirena oglasila, svi pogledali u semafor, ja sam jos jednom preletio pogledom po tribinama.

Ljube mislio sam da ce biti bolje ali eto... Nije. Zivot nas je sazvakao kao debeli, brkati pekar svoju prvu kiflu u 7 sati ujutro... I ispljunuo.


25.06.2011.

25. juniKad započneš dan hladnim čajem, onda teško da može bit dobar. Subota. Crveni križić na datumu. Nešto je bitno danas? Ili je ipak, bilo bitno, a onda je postalo sporedna stvar? Ne znam gdje vjetar odnese riječi kad su najpotrebnije. I gdje ljudi odlaze poslije svih pretrpljenih kriza, nakon sto im vise niste potrebni, nakon sto ste ih slusali, pokusali naci prave rijeci u pravo vrijeme.

„Covjek je popriste niskih instikata i zelje da ostane covjek. Tragicno bice koje dolazi na svijet bez svoje zelje i odlazi protiv svoje zelje. Zivi u strahu od beskrajne vasione i kratkog zivotnog preleta, ogranicen dvjema nepoznatima tajnama na pocetku i na zavrsetu zivota, opterecen savjescu koja ga muci ne dozvoljavajuci mu da se prepusti razornim i privlacnim snagama svojih strasti. Svim nevoljama vucen nanize, a nekom svijetlom iskrom i vatrom vucen navise. Bez velikog razloga da bude sretan, a cesto ozaren svojom mislju ili tudjom ljubavlju. Nizak i velik, sitan i uzvisen, proklet i velicanstven.“

Postoji put kroz zivot sto gazi se samo jednom. I neke slike u magli izblijede, pa bude svejedno. Ja ipak ne znam ko smo mi.







Na kraju ti drugi kazu da si mnogo glupa sto se trudis uopste. Bravo Jasmina. Al nema ni suza ni rijeci da bole onako ko prije.


12.06.2011.

"Kao soldat ljubavi.. Sto sve bitke izgubi""Padala je kisa te noci kakva vise,siguran sam,nikada nece padati.Daleko iza sebe ostavio sam Slogu,necije tuzno lice i par neizrecenih rijeci.Kao da je Nebo biralo tu noci da mi naplati dugove koji se vec odavno vucaraju..i 8.. zaokruzila crvenom olovkom.Tako ti to ide moj matori,cist racun –duga ljubav.Eto,jos me je neko ostavio.Ali nista novo,navikao sam da me ljudi ostavljaju taman kada postanu dio mog zivota,pa nije ni cudo sto je toliko rasparcan poput navek ljeba,za astalom neke sedmeroclane prodice.Uspomene su navirali kao neki stari znanci koji su se otrgnuli u svijet,sve se skupilo i tu u grudima osjecao sam lavinu koju stubovi ponosa nisu mogli vise drzati.Zaplakao sam.Hvala gospodo Dlanovi ali vasa mi pomoc sada nije potrebna,tako da su oni ostali zgrceni.Ali trazio sam tebe u svjetljima grada..i nisam uspio. Samo u suzama se vidio odsjaj zvijezda poput onih koje su se vec davno ugasile u mojim ocima.Sjetih se Januara,Italijana,par lazi i precutane istine..sjetih se mnogo toga i zaplakah jos vise..mislio sam da cu tako isprazniti bezdan koji sam nosio u sebi,ali on je bivao jos dublji i nije mu se vidjelo kraja...cini mi se kao da je oduvijek bio tu,rastao sa mnom.Ti si se bas udomacio druskane ? Nisam bio neka tetkica koja je plakala zbog gluposti...plakao sam rijetko..ali tada je to bilo iz srca..iz nekog ponora u meni ...Svrativsi na neku pupmu 0-24,vidio sam iznenadjenje kod matorog kada sam ga probudio.Oprosti stari nemamo svu srecu da zaspimo na radnom mjestu,da imamo kucu sa dva sprata i malo dvoriste,da nas doceka neko na vratima kada stignemo,znas ,nije svakom zivot savresn..kao tebi.Sjeo sam u poluosvijetljeni cosak skinuo mokru janku i prebacio je preko stolice na suprotnoj strani.Neko je vcrs,trebao tu da sjedi znas,ali iskrsnulo je nesto pa je on morao otici i...ma uredu je..vise ni sam sebe ne znam „pošteno slagati“.Niko nije shvatao da sam jednostavno umoran,da je to kod mene pobrkano kao instalacije u ruskom soliteru...Ni ti eto nisi shvatila.“U mom koferu vise nema mjesta..“-rekla je jedne januraske noci,kada su pahulje ljepile za njen kaput,,u staroj ulici...Nije znala da sam ja bros,koji se lahko kaci za bez mantil sa kariranom postavom..i da mi nije mjesto u koferu.Ali previse vremena otrgnulo od tada i bilo je prekasno da sklapamo dijelove ljubavi..i sa najboljim ljepilom lose bi drzalo.

Ne znam,zasto ti opet pisem o njoj, o Gđ. Kojusamvolioikojamejeprevarila,mozda sto si bila jedina koja je znala slusati. Ostalo je one noci mnogo nedorecenog izmedju nas,nisam ti mogao reci da ja nisam Mrs. Savrseni...da me je strah ,od odlazka, pokosio kao šrajpel oficira koji je pogrijesio stranu na frontu...da sam se bojao da ce neko dezertirati kada prestane da dobija ukusnu konzervu ribe...a to bi se desilo...kad-tad (riba je to na kraju krajeva),da sam se bojao da cemo orketati glave kada se sretnom u gradovima stranim..Strahovi su me drzali na nisanu i cekali pogresnu rijec da me ukokaju,pa da se srusim..i ostanem..negdje u snijegu ,zaledjen..negdje daleko u tvojoj proslosti..neki soldat ljubavi koji nece dobiti orden..po kojeg se niko nece vratiti...nikada.Oprosti draga,bojao sam se da te ne izgubim..ali izgleda da sam izgubio sebe..vec odavno. I samo znam kada nova jutra navrate,kada rosa vec davno bude otputovala..da se vise necu probuditi.Ti ne placi..i ne ljuti se sto sam sa sobom odnio jedno proljece,par uspomena i sto ti nisam stego ruku..onako..prijateljski.Zurio sam.Ti po starom,ustani i napravi kafu,namjesti kosuljicu ,uzivaj u suncanom danu...Prodji pored spomenika,za one „borce koji nisu pronadjeni“..oni su ostali negdje daleko..Pogubljeni."

By: Amer


11.06.2011.

"Dugo se borila, od svega se umorila."Kad nisam znala bolje od ovoga, kad nisam mogla, najbolje je mozda eto otici... Na neko vrijeme ostaviti sve iza sebe. U zivotu ce vam mnogi ljudi reci "Bori se za ono sto mislis da vrijedi", i sasvim su sigurni da cete uspjeti. Onda dodju te neke neocekivane komplikacije, i sve se poremeti. E tad, u tim momentima kada ste na minut do odustajanja, apsolutno nigdje nikoga ne bude. Nigdje. Ni onih od kojih sam ocekivala da ce biti tu. I na kraju, nista vam drugo ne ostaje nego da se sklonite od svega, da sve gadosti pokrijete maramicom i ostavite u ladicu koju nikad ne otvarate. Nije to bjezanje. Vise kao odustajanje od odredjenih osoba, od svoje upornosti, od prekomjernih padova... Od ovog umora, mislim da necu moci pobjeci. No svakako, pokusavat cu da ne saljem poruku kad grlo stegne. Znam da nisam ni jaka ni upola onoliko koliko bi trebala da budem. Ipak, hvala onim ljudima kojih... Nema vise. Sad cijenim ono sto dobijem. Ne trazim vise ni bolje, vec mi je ovo taman.Ljube, izvini. Zbog svega. Malo sam pretjerala. Neke stvari covjek ne moze da kontrolise. Nije Ona problem. Problem sam ja, u stvari. Na neke stvari je nemoguce ostati ravnodusan, bez obzira koliko ti je stalo do Nekog Drugog. Nije bila ljubomora, vec... Vise bi ti stajala a dama... Ono se ne moze nazvati djevojkom, uz duzno postovanje. No, kako god bilo, ja sam samo tu da pozelim svu srecu.Ja sam SuperGirl, ja cu sve da izdrzim, za sebe se ne brinem, ali brinem se za tebe. I previse. Grozan je osjecaj kad znas kako je nekome a nisi u mogucnosti da mu pomognes. Ne znam dal je to ono "ne mozes mi pomoci", jer mogu... Ne dopustas.







Umoris se od toga da pustas ljude preblizu samo da bi oni opet mogli da odu

Imam vremena do kraja juna da se druzim sama sa sobom. Imam kutiju knjiga, i hiljadu i jednu ideju. Samo mi fali malo volje. Pozelite mi srecu ;) Citamo se u julu.


10.06.2011.

10. juni.Lilo je ko iz kabla tih dana... Bio je juni, a sve je mirisalo na sumorno jesenje popodne. Nebo sivo i bez oblaka, glava teska i sa bujicom sjecanja. Tesko da sam mogla izaci na kraj sa ljudima, sa samom sobom... Dusa ogoljena.Tek u cetvrtak navece mi je rekao da je bio tu noc u Slozi, da je ujutru imao let na drugi kraj Evrope. Bilo mu je lose. Trebala sam zvati da se vidimo. Ne, nisam mu rekla da ni meni nije bilo nista bolje. To sam presutila. Nije bas sve morao da zna. A shvatio bi sve samo da je dosao i vidio me onakvu. Mozda bi samo izasli vani skupa, mozda ne bi tebe trazila, mozda bi mi bio nebitan pored njega. Mozda ne bi ni primjetio da me nema. Tek naredni dan bi sve saznala na akciji, i bilo bi mi zao, ali ne onoliko koliko je sada.Tako je malo stvari koje cijenis dok ih imas. Tako malo... I nemoj da ti pada na pamet da mi govoris da ne znam kako je! Jer savrseno mi je poznat onaj osjecaj kad se probuds umorniji nego si zaspao. Ne, nije to fizicki umor. Dusa moze odrzati tijelo... Ali tijelo dusu nikada. Kad klones, ne das nikome da primjeti. Nema svjednoka za unutarnje ratove, a takvi su najgori. Ostave pustos u covjeku. Najtisi ali najrazorniji. I onda bol koju osjetis kad duboko udahnes da zaustavis suze, reze nutrinu... i dobro mi je poznata. Svako nauci plakat, barem za to nikad nije kasno.Eto, izolovat ces se, natovariti sebi hiljadu i jednu obavezu na vrat samo da skrenes misli u drugom pravcu, da ne mislis na ono lose sto je proslo. No, kad se napunis, kad vise ne mogne stati pod kozu prije bi se ubio nego zvao nekoga kome si drag samo da bude tu? Bez price, bez lazi, obecanja. Bez icega. Nekad necije prisustvo puno je znacajnije od necije suplje price.Znas, svi smo mi imali problema, roditeljima ne ide, skola koci, neko umre danas, neko sutra, prijatelji lazu, druge nije briga... Jasmina je prosla sve. Ali nikad nije pomisljala da odustane samo zato jer je kod jednog tipa koji ju je volio vise od sebe, pala.

"I nemam šta dodat', nemam ti šta prodat, nisam Gibonni, pjesmom te neću kupovat', al neće ni one."


09.06.2011.

by: Amer(01. juni)Ne bi znao reci gdje smo se prvi put vidjeli...mozda pred izlogom neke modne kuce u staroj ulici,kada je kisica vec prestala da pada.Zastala je, i pogledala me onako kako se stranci.. i gledaju .Jel? ..Ali bilo je nesto u tim ocima ,vrag da ga nosi..bilo je necega sto ja nisam imao...neki sjaj meni potpuno nepoznat,,neki blagi izraz lica koji nisam pokusao napraviti vec godinama...Ne znam sta sam to prepoznao u njoj..ako se u ljudima ipak moze nesto i prepoznati..ali kao da smo se negdje sreli ranije ..u nekim drugim zivotima u kojima smo bili ...sretni.Oboje smo u sebi nosili potpoljene krhotine bivse ljubavi, i nikada nismo pokusali da iz podignemo sa dna ..ko zna zasto.„I sve su vile ..i sve su kraljice i sve su nevazne ...naspram nje..“ End.. Play again? Ma može Miško..naspi jos jednu do pola,pa da nastavimo dalje...Ionako je napolju kisa,ne zuri mi se.Ne bi vjerovala kada bi joj rekao da bi se ponekad u takvim nocima,sjetio nje..Moja depresijo –tako je znala reci ,ali ustvari oboje smo zaglavili na istom brzom vozu,koji se nije zaustavljao... Trebao nam je neko ko ce stisnuti kocnice,medjutim i meni i njoj su samo to bila samo pusta nadanja. Stari marlboro je sporo dogorijevao, i vec me je proslost potapsala po ramenu i dala mi doznanja da je vrijeme da krenemo.Neka sica ostala je na sanku, i priguseno svijetlo i lice sankera su mi izazvale mucninu ,tako da sam to rijesio kod prvog grma.I opet ona ..ne mogu reci da smo bili prijatelji niti ..da smo bili nesto vise...mnogo zapetljanije nego Sudoku..tako da sam uvijek zastajao na toj traci u mislima kada sam vrtio film..ko sam ja njoj?Sta je ona meni?Mozda srodna dusa ali smo se pogubili na dugim frenkvencijama čeznje,nismo znali da prevedmo poruku ..telegrame su godine vec uzele po svoje ..da ...srodne duse koje su cekale nekog dalekog..nekog pogresnog.

(05. juni)Usao sam lagano..kako i ulaze oni koji nemaju sta da rade subotom navece. Hmm, nemaju ŠTA ili nemaju S kim ? Pa dobro,vraga mu necemo sitnicariti..to sto nekog nemam ne mora znaciti da moj zivot treba stati ,jedne obicne subotnje veceri,da ne moram vise sam kisnuti...prolaziti slucajno ispod njenog prozora i preci svaki put







2583 koraka.Nebo mi je zaprijetilo da ce sasuti po meni brdo sjecanja,koje ce kisne kapi donijeti na sivo-crni karirani dzemper,i zakaciti se kao ove niti mjesecine...znam da bih tada upao u zamku i ne bi se mogao izvuci..do jutra. „Macchiato,druskane“- rekoh i stari dripac klimnu glavu u znak odobravanja. Sada ne bi znao reci kako sam se zatekao tu,godine su vec uzele pod svoje,nasiroko zaobilazim to mjesto..jer znam da bi tamo imao jako puno Uspomena kojima bi ja morao placati pice..E pa nece ici momci,mene je odavno odnio vjetar proslosti,bacio na razlicite krajeve svijeta..i mene i nju..i nismo se mogli pronaci ..nikada.Znam samo da je te veceri nebo iskalilo svoj bijes po staklu pored kojeg sam sjedio,i polupokvarena neonska lampa osvijetlila mi je teko toliko da sam mogao vidjeti samo polovinu ceste.Neki druskan iz radija je pjevao ili je klao nekog ..nisam siguran..ali prije da ce biti ovo drugo jer od pjevanja nije ostalo nista.Primjetio sam je u cosku,sa nekim dripcima iz skole .Smijala se ...ne znam zasto sam u tom trenutku imao osjecaj bijesa..da li sam to bio ljubomoran ? Ma ne.Nikada je dosada nisam uspio nasmijati,nikada iskren osmijeh nije uspio pobjeci ispod barikada negdje duboko u njoj,nikada se nije smijala..kao sada.Oprosti mi..molim te.Hej vec sam krenula ! –razvukla je osmijeh kao prvi potez starog slikara na platnu.Vidim ljepojko,zamalo se nismo sudarili na vratima.“Ovo je drustvo iz skole,upoznaj se ako zelis“. Ma znam ja te strebere,inace u opisu posla im stoji Vojnici –pucaju na prosjek.Nikada ih do sada nisam vidio da pored sebe imaju pripadnicu ljepseg pola..doduse malo sam pretjerao sa ovim „ljepseg“ ne zamjerite...dobro eto „srednje-ljepseg “ pola,a sada eto sjede sa njom.Osmijehnuo sam se u znak pozdrava i krenuo. Otpratio sam je do starog bulevara,dole niz Titovu ulicu..ni sam ne znam zasto.Znao sam da je tamo ceka neko,i da sam suvisan igrac u toj ekipi.Tako je i bilo,zagrljaj..posljedni poljubac u obraz,koji me je jos uvijek pece kao žag koji je utisnula..zauvijek.Sta ces? Italijan je to. „Idemo u Italiju,ove godine!“-rekla mi je to jedanput..pa dobro,ja te mozda nisam mogao odvesti u Italiju,ja nisam vozio motocros,nisam imao pirsing na obrvi,ja ti nisam mogao platiti put,..Mozda si upravu bila kada si rekla da nisam Mr. Savrseni..da je malo sve ovo sto pruzam.Ali znao sam da ces stati ispred italijankse knjizare sa nekim cudnim imenom,koje siguran sam,ne bi mogao pravilno izgovoriti...i neces prepoznati lica..mozda ces samo uzdahnuti..ili krisom pokriti oci...mozda ces tada shvatiti da te je neko..volio.Moram priznati,nisam se osvrnuo za njima,bojao sam se da cu vidjeti da pristaju jedno drugom i to bi me dotuklo..ali opet sam se sjetio nekog Posebnog..Zasto u ovakvim nocima tebe nikada ne sretnem,da te zagrlim i cvrsto privijem uz sebe? Bez ijedne rijeci bi shvatila..siguran sam.Da sam neko ko moze voljeti,samo ako mu se to dopusti..da sam neko Obican..ko moze dati sebe..upotpunosti.

(06.juni)Tezeci da je sretnem te noci znao sam da cu jos mnogo puta morati proci istim bulevarima na koje su se kisne kapi rasule poput bisera otkinute perle.Bila je tišina,samo izgubljeni tupi zvuk tramvaja cuo se dole kod Baždanske crkve...i nisam mogao da je osjetim..ni na trenutak.Pitao sam se gdje je u ovaj sitni sat,da li je pronasla ono skloniste ,onaj zagrljaj koji je trazila ..nadam se da nije.Suzdrzavao sam se ,i malo po malo,vid mi je maglio..samo tamo u daljini..ispred neke cvjecare,stajala je lako izdefinisana sjenka..“Gdje si ljube?“-rekla je tiho.Konacno sam te nasao mali misu..nisi ni svjesna koliko sam prepjesacio samo da bi nasao ovaj...trenutak.Znao sam da se d-mol krio negdje iza coska i cekao da samo na trenutak okrenem glavu.Uredu je..d-mol..znam da si tu ..i nista mi ovu noc ne moze pokvariti..osim neba naravno,ali mislim da bi i to bio samo jedan veliki plus na sve ovo...voljela je kisu,o da..jako ju je voljela..Cak je jednom rekla da ce me izvuci na ljetni pljusak. Rekla je ,ali nije znala da moja osjecanja nisu vodootporna, i da bi se sa prvim kapima istopio.Pitao sam se kako nnismo do sada propali pod svim tim teretom koji nosimo na ledjima, neka nam kazu da li stvarno imamo 17 godina ili smo vec u penziji...ili nas lazu postavljajuci nam svuda lazna ogledala.E moj Ljube,ne prepoznajem vise loše dane..prepoznajem samo one koji su stvarno losi.Previse se stvari nakupljalo u nama da bi sada imali mjesta i vremena pospremiti sve to.Ne,ne predajemo se mi,nego smo jednostavno umorni vise od ustajanja. Ljube,ti to znas.... najbolje.


09.06.2011.

09. juni.Postojala je hiljadu i jedna laž između dva pogleda, a istina je mogla da bude samo jedna.Sad, samo naprijed, prođi istom ulicom hiljadu i jedan put. Mene neće biti tamo. Ni kad se nebo otvori."A bila je noc kakva vise i ne ume da bude. A bila je tisina, samo odjek koraka daleko dole... Bila je tisina, ali uzalud..." Možda ti bude žao.Ne vrijedi plakati nad prosutim mlijekom, znam ja. Dal vrijedi plakati kad izubis sve? Eto, ne vrijedi. Ali, vjeruj mi, nisi ti kriv što se ne usuđuješ da dopustiš nekome da ti vrati osmijeh na lice. Ima nešto u čovjeku a da ni ne shvata, nešto sto se lijepi za bol ko pčela za med. Ima nešto... Što... Ne znam, ljube, ne znam...


05.06.2011.

05.juni.Nedjelja popodne. Malo cifara pommiješanih sa slovima. Matematika naravno. Privredna. Suvišna. Ali ko nas pita? Naše je da znamo. Kako? E to je već druga priča.







Malo Balaševića, i onih rolnica od čokolade. Malo smijeha kad izvalim da je 100 minus 3 107 i blijedo gledam Mersihu sa pitanjem "Šta je?" O, Bože! Nisam se zaljubila, već... Uglavnom...Malo pokušaja da napravim svaršenu kafu, ali džabe. Neće pa neće. Hvala gospodinu (ili gospođi, nisam sigurna) koji su počeli s proizvodnjom Nes kafe. Velika im hvala.Malo grickanja noktiju kad vidim ko je online. Malo čudnog komešanja u stomaku. Pa neka... Nedostajao mi je bilo kakav osjećaj. Malo veći podočnjaci od nespavanja. Malo sam zabrinuta, jer kako za ime Boga, da stignem za 48 sati na 2 sastanka, pripremim se za test, i savršeno svježe izgledam na kraju dana?!Eto, prosto ne znam s obzirom da sam ionako iscrpljena od... Oh, svega

I malo odmora, konačno, treba mi malo odmora.

I da. To je ta... Jadranka Stojaković


30.05.2011.

30. maj.Oni ne razumiju, a prica je zaista, jednostavna.Postoji jedan Basa. Postoji pjesma "Sve smo mogli mi", i replika na istu "Kasno je za sve". Postoju hol u jednoj srednjoj skoli u Starom gradu gdje smo se upoznali, gdje smo razgovarali, gdje me je zagrlio prvi put.. Postoji knjiga o mom zivotu posvecena njemu. Postoji jedan Balasevcev clip u kojem kaze: "Ja nisam hteo da menjam svet deco, meni je ovaj bio dobar, nisam virio u mikroskope, tragajuci za virusima neotkrivenim, nisam listao encikopledije, isao na prosek.. Ja sam samo hteo da je volim, u Novom Sadu, na Dunavu, gde je postojao jedan stari gvozdeni most, preko kojeg je prelazila nekad, raspustajuci one svoje kose, kao mrezu svilenu u koju su se hvatale vlati mesecine, kao glupe deverike, ja nisam hteo da menjam svet, meni je ovaj bio dobar.. Hteo sam samo da je volim na Novom Sadu, na keju, gledajuci je kao tvrdjavu, koja je porazena, posle toliko godina.. I ljubeci je, pod onim mostovima.. Kojih nema vise..", poslan prvo meni, a onda, ko zna kakvim djevojkama. Postoji jedan cafe u BBI centru kojem se ni imena ne sjecam, ali znam da smo tu popili zadnju kafu. Volio me malo prerano. Ja sam ga zavoljela minut prekasno. Kako sam kaze falila nam je volja. Postoji previse sjecanja... Tad sam bila klinka, koja ga je privukla ne znam cime, ali nije smatrala da treba da ga zadrzi. Mislila je da ne gubi nista time sto ce on otici.No, kad upadnate nekome u zagrljaj i stisne vas tako jako a ipak drzi vas ko da ste od tankog porculana, tesko da zaboravljate dobar osjecaj. Basa fali i danas. U kontaktu smo, kakvom-takvom. Vjerovatno cita sve ovo, kao i Oni koji su po ne znam cemu zakljucili da bi mogla da osjecam nesto prema njima. Basa je bio i ostao neko poseban. Za profesore naporan, za odredjene ljude iritantan. Meni uvijek drugaciji. Samo mi je trebalo vremena da prihvatim to sto on jeste i da priznam sebi da je prouzrokovao nesto u nutrini, sto niko do sada nije uspio. Hvala mu za to.I ni s skim drugim ne pozelis nista drugo do cvrstog stiska ruke i pozdrava za laku noc. Njihova bliskost mi nije trebala, nije znacila. Na Basu sam navikla. Od njeg se ocekivalo da uvijek bude tu. Za sve ostale nije bilo vremena, nema vremena, i nece biti jos dugo. Bili su nalik sjenkama koje provremeno prodju ispod njegove slike tek da mi skrenu pozornost. Sjenke su i ostali

Ovo, ipak ne bi stalo u stih-dva u baladi.


28.05.2011.

28. maj. (By Emina)"Znam da neces razumjeti moju potrebu za samocom kao sto znam da ces sa zvukom razocarenja izgovarati moje ime misleci da sem ti okrenula ledja. Nisam, daleko od toga da se pravdam bacajuci ti pijesak u oci, sama sam svjesna svoje cudljive naravi. Stvorio se jaz izmedu nas, a ko ce skupiti rijeci kad ih vjetar odnese precutane? Sve ima svoje vrijeme. Strah me da je i suvise kasno pa zivim od sjecanja na lijepe trenutke, ne prestajuci da zalim ni jednog trena, cesto izgovorim „oprosti mi“ pustajuci muk tisine da potvrdi tvoje neprisustvo. Mozda bi sve bilo lakse da si tu. Nemam namjeru izvinjavati se zbog onoga sto jesam, ja ne znam drugacije, povucem se i odem kad osjetim da trebam mir, ali ne oprastam sebi sto nisam smogla snage da ti to objasnim. Mnogo je lakse bilo kretati se krugovima stranaca, tesko je pred voljenim osobama nositi masku, a njih nije bilo tesko zavarati laznim osmijehom i sto sam vise provodila vrijeme s njima, vise mi se gadila ljudska dvolicnost i drhtala sam od straha pred pomisli da sam mozda u tvojim ocima ono sto su oni u mojim. Bilo mi je tesko. Nije sve tako jednostavno za objasnit, nije ovo opravdanje,samo zelja da vidis stvari mojim ocima,da me shvatis...Nedostajes ali nekako imam osjecaj da kraj mog imena stoji krizic i ne znam kako da ga izbrisem. Krivica, nesporazum i sutnja nisu dobra kombinacija vec plodno polje za sumnju, sta ako ti vise nije stalo? Ja ne mislim da sam te izdala. Jedna je stvar vukla drugu a nase sutnje vezale cvrst cvor i vremenom je sve dobilo nekako ozbiljnije crte i evo me nocas stojim pred ovim poljima rijeci sto se nesigurno klate sdidljivo napustajuci dusu, zatvaram oci i pruzam ti ruke... I zmirim ne mogu da otvorim oci od straha da cu se naci pred barikadom tisine i







http://www.youtube.com/watch?v=pZvltzZqVgE

tvog hladnog pogleda." By: Emina <3


25.05.2011.

25. maj."Ovdje se ne zivi samo da bi se zivjelo,Ovdje se ne zivi da bi se umrlo,Ovdje se i umire da bi se zivjelo."

25.05.1995. - 25.05.2011.


20.05.2011.

20. maj.Prekines svoju nit, pokusas tamo gdje je neko drugi stao, zelis da podignes onoga koji je vec napola mrtav, zelis da vratis radost na lice na kojem se osmijeh ukiselio. Ne racunas da postoje razlozi van tebe koji nece dozvoliti da sve tece po planu, iako to ne znaci da kraj nije sretan. Mozda je i ovo hepi end, samo sto ja to ne vidim. Ma ko zna? Juce smo lijepo popricali, koji put me zagrlio, ne znam zbog cega. Valjda mu fali necija prisnost. Znam da mu u onim najbitnijm dijelovima memorije njen parfem, nacin na koji hoda, razgovara s njim, i da je sve moje manje bitno, takodje zna da bi jedno drugom bili samo utjeha. Ne bi imali nista svoje, vec samo isjecke iz sjecanja i sve ono lijepo sto je bilo s njima nastojali bi da ozivimo. A mozda mi je toliko drag, samo zato jer me podsjeca na Nekoga. No, niko nema onakav pogled, zbunjen i...Necu pocinjat sad... Svejedno. Vise me i ne dotice toliko. Samo me prodju trnci kad odem na profil i vidim nasu sliku... I kad pitaju ko ti je Ono... Jedan Stari Prijatelj.. A lazem? Jer nije mi bio ni drug, ni brat, ni prijatelj, ni decko... Samo Neko Bitan. Na ciju prisutnost sam navikla, na ciju slatku nespretnost sam pala..

I eto, ostala tako...

Objavio/la GillianDempsey u 15:56, 5 komentar(a), print, #

17.05.2011.

17. maj.Za neke stvari, neki ljudi nikada nece imati snage. I tako kaze jedna estradna umjetnica "I da se goli skinemo, ostat ce nam nase maske". Lucidna i glupa stvar kad se 15 dana s nekim konstantno dopisujete, kada je inicijator razgovora, da bi se odjednom pobunio, potrudio iz petnih zila da vas popljuje. Pa neka... My bad sto se druzim sa cudnom sortom ljudi.Ne znam da li je naviknut da paznju. Mislim da nije. Sve je do toga koliko cesto razgovarate s roditeljima. Tuzno je kad ljudi ne znaju sta zele. Na kraju uvijek ispadne da ih neko drugi smara, a ustvari, oni si ti koji se trude odrzati razgovor.Gospode, Boze...Ljepoto, cuvaj se, sve su to smrtnici bez razvijenog osjecaja za sveto i lijepo. A vrijeme se kruni polagano... Gubis ga na lazne ljude koji ni sami sebe ne razumiju. A bijes nije bio ni dug ni tezak.On: rdjav bez licne koristi. Dobar samo kad je neodgovoran. Porocan. Nemiran. Plah. Tvrdoglav. Svakakav. Nikakav. Ne znam da li postoji vise. Ni lika ni glasa. Nema ga. Umrlo je njegovo ljudsko dostojanstvo ako ga je ikada imao. Ono sto je ostalo samo je prazna ljustura nekadasnjeg covjeka.U meni: Kakva je to gospodska oholost koja tako potpuno odbaci ono sto prezire? Koliko godina i pasova mora proci da covjek ugusi u sebi zelji da se naruga, da pljune, da izgrdi? Zar je moguce tek tako preci preko covjeka? On zasluzuje vise. On moze unesreciti. Ali ne moze povrijediti.Svejedno mi je da li ce se okrenuti.Svejedno mi je da li ce me pogledati s osmijehom ili prezirom.Svejedno mi je.Nisam toliko jaka da bih imala prava da budem nestrpljiva; ni toliko slaba da bih imala razloga da budem gnjevna. Sluzila sam se drugima pustajuci da se osjecaju jacim. Imala sam oslonac i putokaz. Zasto sam budem sitnicava?


16.05.2011.

16. maj.






http://www.blogger.ba/komentari/132969/2763756








A onda ti dodju momenti kad prestanes plakati. Nije meni svejedno. Meni je isto ko i prije 3 mjeseca.Kaze ti da je dobro. Da sad odmara i da ce mu biti jos bolje. U to ne sumnjam.Ali nema nikog pored sebe. Ja sam izgleda posljednja koju je volio. Pretpostavljam.Svaki dan me neko novi smara, ali ni jedan da se uvuce pod kozu, ma ni milimetar. Ni jedan dovoljno lud da me nasmije kad sam lose, ni dovoljno njezan da me smiri kad poludim. Naci slatkog tipa je piece of cake. Naci nekog ko te razumije... Skroz je druga stvar.Pogrijesim toliko puta. Prekrizim ga. Kazem gotovo. Onda mi zafali, skloni sve crte i razgovaramo. Niceg loseg se ne sjeca. Ne spominje. Ne pita zasto. Ne trazi razloge. Nije ni bitno. Umoran je od mojih sranja.

Ostat ce samo ona fotografija. Ostat ce Balasevic. Nedovrsena knjiga... Ti i ja. Ali ne „mi“. Toliko toga recenog, nista jasno. Malo tuge pomijesane u kovitlacima dima cigarete izaci ce kroz prozor. Pozvonit ce neko. Nasmijat cu se strancu na vratima. A mogao je ba bude On. Moglo je sve da bude jedna mala privatna bajka i ne bi se budili. Ali ne... Zasto da sve bude savrseno? Prejednostavno je. Bolje da patim kad pogledam sve uspomene i kad shvatim da od tebe imam jos samo jednu prokletu fotografiju. Na kojoj, ruku na srce, grozno izgledamo.


15.05.2011.

15. maj.Samo duboko disi. Disi... Samo prolazna faza, samo glupa faza. Gotovo.

Sinoc matura. Danas balade. Ocekujem slike. Sutra bogtepitosta. Ali neka...

Nije mi dobro. Ne jedem. Ne spavam. Tesko disem. Nije depresija.Samo mi je muka od svega. Baas svega.

Prokleta nedjelja.


08.05.2011.

08. majMislim da cu preskociti ljubav ove godine. Ne znam kako, ali izgleda da se covjek ipak moze umoriti od bilo kojeg osjecaja. Nije to fizicki umor. Ne podnosim ljude uopste . Ne mogu ni jedne jedine rijeci da se sjetim pa da mi podje za rukom da opisem ono kako je sad. Ali pokusat cu, to se barem isplati. Sto vise upoznajem ljude, to vise imam potrebu da se druzim s hajvanima. Ne zamaraju glupim pricama, ne daju obecanja koja ne mogu niti ce ispuniti, ne sude ma sta da kazes, ne bjeze od tebe bez valjanog razloga. Ne lazu. Samo su tu kad se osjecas usamljeno. Kreteni su jos uvijek tu, ako nekome treba jedan, ili vise, rado cu da ih udijelim.

U zraku je nesto gadno... Za ovih 8 dana maja, ama bas nista dobro da se dogodi. Ali mozda i nije tako lose, sve dok imas nekoga s kim mozes do besvijeti da pricas o glupostim na jedno usrano nedjeljno popodne kakvo je bilo danas.

Kazem vam ja, stane sve u stih u baladi. Laka vam noc.


05.05.2011.

05.maj.O dobra noc, Sarajevo! Usrano nam je proljece. Al, jebiga, ne da se mijenjati. Jasmina je finito sa svima. Tako je to sa osjecajma. Preplave te, i ne znas sta bi od sebe... I tako, ti ruzicasti dani na ruzicastom oblaku na sedmom nebu, vec prodju, lupis glavom od zemlju, vjerovatno prinudno slijetanje. E, budalo, moja budalo! Ali, ajde, proslo i to. Sve okay... Kazu da sam se promijenila, da sam postala, da izvinete, arogantna (i jos masu stvari). Da stvar bude gora, to mi govore osobe koje me uopce na poznaju. Stoga, ja se izvinjavam, nisam takva inace. My bad. Ponekad gubis zivce, pa ti nije ni do ceg, ili ti postane svejedno. Desava se. Ne prolazi. Ali sad. Ne volem nikog. Nikog ne volem. Nikog. Nikog. Nikog. A bilo je i vrijeme. Masala. Nema vise nicega. Osjecam se ispraznom. I ne, ne zalim da popunim taj prostor. Neka ga tako kako jeste. Meni se sasvim svejedno i sasvim dobro.

Nekad su pogledi bili cista hemija. Jesu, Djole, jesu. I sad su, al vjeruj mi, ja sam se uvijek gadila lijepih tipova. A s onim losijim.. Od kud hemije s njima? E Boze, Boze...










Navike su sranje, to mi ne treba. I cigarete su mi presle u naviku, sto je poprilicno gadno; vidjet djevojku da pusi. Ali, eto, Boze moj, sta da se radi?

Stane sve u stih u baladi...

Laka vam noc.


02.05.2011.

02. maj.Bilo je , ljube, momaka. Lijepih, pazljivih, sa divnim manirima, kulturnih, nepusaca, sa velikim ocima, i punim usnama. Bas, onako... Nestvarnih. A bilo je, ljube i papaka, nesnosnih, dosadnjakovica, probisvijeta, bilo je mangupa, i bio je jedan mimo svih. Kazem bio, jer nema ga vise. Nije meni to sto je gotovo, inako nas je sve proslo. I ne fali mi cak. Vec mi je cudno kako sam tako lako rekla "gotovo", i kako se brzo slozio.


27.04.2011.

27. april.A nije to bila ljubav, nista slicno. Cak ni zaljubljenost. Nije to bilo naivno skidanje zvijezda s neba, i milion malih obecanja. Nista. Navika samo. Samo... Onako prijateljski... Cure, nikada se ne vezite, ali nikad, ni za jednog tipa, bilo da vam je najbolji prijatelj, decko, svejedno. Postoje, naravno, iznimke, ali s obzirom, da je 98% blogerica -18... Dovoljno je da sam ja ispala budala, i ni malo prijatan osjecaj, ni najmanje.


25.04.2011.

Skoro pa deset tisuca posjeta. Ljudi, hvala vam :)Objavio/la GillianDempsey u 23:03, print, #

25.04.2011.

25. april.U tri kartonske kutije moglo bi da stane sve moje. U jedan knjige, u drugi odjeca, u treci cd-ovi. Ko kaze da sam tuzna i da patim? Meni je i ovako sasvim dobro. I jos jedna stvar, da se razumijemo, Jasmina nikada nece pisati o politici, vremenu, sportu, itd. Evo ode jos jedna kutijica Drine. Ma krasno. O, ma znam ja, i vise nego odlicno, da je pusenje steto za zdravlje. Ali, koga briga? Znaci, bez teskih tema, dovoljno je sto mene katkad uhvati crnjak, pa dodjem ovdje da se smirim. Necemo jos o Dodiku i Tihicu (usw.). Ne bi bilo u tonu sa ostalim postovima. Toliko. Ugodan dan ;)


24.04.2011.

24. april.Nesto malo je Cola pjevao. Isla sam od gosta do gosta, zapitkivala da li je sve uredu, da li im treba nesto. Svirali su "Ti si mi u krvi". Nadjacas suze, takva si osoba, a znas, kad svi odu, dok budes bacala ostatke u kantu za smece, iz ruku ce ti ispasti casa, ili pak tanjir, sagnut ces se da pokupis ostatke i mozda ces se porezati na najmanji djelic kojeg nisi primjetila, a najostriji je. I tad dodju one suze koje niko ne smije da vidi. Sjetit ces se, o jos kako, kako je bio dobar osjecas na momente bit u njegovom zagrljaju, i kako je mozda trebao da bude medju zvanicama veceras, ali, dovraga, nisi imala snage da podignes slusalicu, da posaljes sms!

"Pamti me ko prijatelja, cuvaj me u dusi i onda kada mislis da je prekasno za snove.. Za sve.." Cola, ne radi to, majka mu stara, pa tek mi je 17...I tu se nasao jedan od onih vjetropira kojima je jedini cilj da ti se uvuku u misli, ma kako. A ja vec odavno, imuna...

I jebem ti ponos, jebem ti Balasevica, Crvenu Jabuku, Azru, jebem ti sve knjige, i sve djevojke i sve momke koji su doprinjeli da se udaljim od tebe, i jebem ti razlicite smjene, i ovu prejebenu maturu na koju necu imat snage da odem, i jebem ti ovu patetiku koja je sa svakim postom sve jaca, i sve tvoje drugove koji su me ikad pogledali zbog tebe, i jebem ti svaku namjeru da nas vratim na staro ali dakako sve je samo namjera. Nikad nismo bili ljudi koji su RADILI nesto, vec koji su NAMJERAVALI DA URADE!!! I jebemti one momente kad mi kazu "nije te vrijedan, bolja si od njeg i mozes imati puno bolje". Jebote, JA NECU BOLJE. Jebem ti ovu godinu od pocetka,
















jer kurcu ne valja, i nista mi nije islo od ruke od. 01.01 do danas. Sad odoh da se okupam u cokoladi. Dok se ne ispovracam, necu odustati. Prijatan vam ovaj sugavi, proljetni dan... Da ga *ebem...


23.04.2011.

23. april.Neke drage slike opet zapocinju ples... Mesa Selimovic jednom je napisao: "U poceku ljubav. U zivotu mrznja. Na kraju sjecanje." Klasika: Volis me, ne volim te. Odes, ne trebam te. Zaboravimo, dobro je. Krenes dalje, trebam te. Zavolis drugu, volim te. Ne sjecas se, slomis me. Kraj.

"Sve ce to mila moja prekriti ruzmarin, snjegovi i sas, i dvije ce pokisle ptice iz tvoga oka prhnuti na jug. Ni jedna suza, nimalo volje, ni jedna slutnja, ni glas, a moglo je bolje. Reci ces malo je tuzno, a on je bio kopile i jad. I stat cemo goli i sami pred ovo ledeno nebo i mrak. Mirise pelin, pusto polje, ocvale ruze i med a moglo je bolje Gdje, pokazi mi, gdje, kad tuzne sudba ne voli i cime od svijeta da se branis kao ruza sa dva smijesna trna ili snom. Uzalud, uzalud, sve je protiv nas..."


20.04.2011.

20. april. (I think that whole love thing... Screwed everything up.)If I eat, I wanna throw up. If I don't, I get a headache. If I sleep, I have nightmares. If I don't sleep, I get depressed. I can't move. I am stuck on a chair, just going over every word, and it just makes me even sicker. Does a person with a penis always have to be a dickhead? (Breaking up (1997))


19.04.2011.

19. april. (La petite mort)Znas, sad je krivo more. Ali, kad ti je stalo do nekoga, nikad nije kasno. Sad da pricam da sam ja najbolja, da ces bolju tesko nac, to ide malo teze. Ne pije vode, sve i da je tacno. Ne ide nigdje da bi mi falio, ali ponekad, neko sjedi pored tebe i opet ti nedostaje. Mislim da cu si dat malo oduska. Iscrpio me je, do srzi. A gdje cu nac i ono malo snage, to vec nije njegova stvar. Nije nicija. Samo moja.

"Kasno je za sve, kao da me tvoja ljubav ne prepoznaje i kao da me pola nema kada stanes pred mene, al' to je moja stvar.. Znam da se neke stvari nikad ne poprave i svaki dodir tvoj je samo tanki trag na tom putu ocaja sto vraca me u bolno secanje..."

Ja cu rado nesto popraviti ako je moguce popravljati bilo sta.

Ali kad je rekao "kasno je..." Small part of me died a little bit inside. A isti taj dio ponovo ozivi ako ga sretnem negdje. "Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostat ce samo suze." Moj, Meša...


18.04.2011.

18. april.Ne znam sta si cekao. Da mogu, vratila bih ti svo ono izgubljeno vrijeme, sve one veceri koje si proveo na samnom pricajuci, a ne negdje vani s prijateljima.Dva puta ti je "volim te" preslo preko usana, a ni jednom ti nije palo na pamet da mi to i dokazes. Svaki nesporazum (a bilo ih je dosta), svaka sitnica, gruba rijec, pomalo para emocije. Ja nisam znala da kazem "nemoj", nisam znala da se naljutim, samo da se izvinem i kad sam bila najmanje kriva. Zaboravim, nasmijem se, mislim, to je moj Basa kako je uvijek i bio. A u stvari, sve manje je bio moj, sve vise su ga imale Neke Desete. Sta si, dovraga, cekao!? Da si samo rekao "ajde da probamo", pristala bih, da si onu noc rekao "ajde, bjezimo odavde", pristala bih. Da si kleknuo na koljena i pitao me da dijelim ostatak zivota sa tobom ja bih, glupaca, pristala! Jer te kretenu jedan glupi,volim!

Dodjavola... Da si samo htio... Da si samo jednom bio musko kako Bog zapovijeda.


15.04.2011.

15. april.
















Nije on tako los covjek. Jos uvijek me zna nasmijati do suza kad se sjetim nekih stvari. Ili procitam neki razgovor. Ali, sve su to, dakako, samo sjecanja. Vidjamo se mi jos uvijek, ali ono nesto u njegvom pogledu, sto je govorilo "divim ti se", isceznulo je... Da bi se juce Neko Njemu Blizak i Neko Meni Blizak razotkrili...

Ne znaju ljudi zasto nismo zavrsili skupa. Ljudi, razumite, gospodinu je stalo ali zaboga "ne zna sta da uradi da bi ja to vidjela". Steta pa nemam adekvatnog smajlija, sve bi vam bilo jasno :)No, svejedno. Vrijeme mi j*** zivce. Sve mi je bezveze dok ova kisa pada, i dok je nebo sivo. Boze... Ocel ikad bit bolje?Molim Te?


13.04.2011.

13. aprilSad bi kao trebala da pisem koliko se lose osjecam, da prospem koju pateticnu recenicu iz rukava, da mu posaljem link i slijedeci dan kad ga vidim da se pravimo ludi? Oke. Radila. Nije uspjelo. Ali uspijevalo je kad sam pisala o nekome drugom. Na te stvari se lijepio, i te je price, naime, zapamtio. Jel to potvrdjuje ono "najvise marimo za stvari koje nas se najmanje ticu"? Stvarno sam dala sve od sebe. Stvarno jesam. Ali ja ne znam moliti.

Falit ce mi. Nenormalno.

"Izmedju svega sto mi vise nismo spava slatka nemoc."


09.04.2011.

09. april.LV torbica, tri kilograma nakita, "ovoliki" kais na nazovimo pantalonama koje je obuklo nesto nalik na zenskog insana... Na tri kilometra mirise na parfem od tri marke. Doslovno. Ne, to uopce nije ljubomora. Ja sam sokirana.

Decko tvojih manira da komentarise slike balavici koja je licem okrenuta zidu, koja se bukvalno naguzila na kameru? I "treba" od 14 godina pozira?

Dal bi je povalio kad bi ti dala?

Gospode Boze, sta se to desava sa danasnjom djecom?! Ja sam u njenim godinama gledala MTV i obilazila cd shoppove, ne trgovine sa sexy donjim rubljem, za ime Boga!


03.04.2011.

03. april.Znas, ponekad ti tako dodju dani kad izgubis boje. Zice na gitaru postanu pretanke, slova u knjigama preblijeda, muzika sve tisa...

"Mir. Samo malo mira, malo kiša, šaputanja, tamo gde se nebo za njive zakiva i veze."

Sad razumijem Edu Maajku kad kaze: "Cak mi i usisavanje onog naseg jebenog tepiha fali. Jebiga, zajebo sam i zato najebo sam... I znam da i ti mene jos "volis"... "Ne znam jel grijeh spajat Miku Antica i Edu Maajku u jednom postu.

Ali... Sta ja znam.


01.04.2011.

01.april.Bila je martovska noc, bez zvijezda i oblaka, neraskosna i siva. Bez i jednog trena dovoljno lijepog da bi je pamtila. Rijeci su se kacile o vec odavno oslabjele grancice zaborava, misli toliko beznacajne kovitlale su glavom, pokoja uspomena bivala je vadjena iz ladice sjecanja i na silu protjerivana iz glava, pretvarala se u slane kapljice, lijepila bi se za trepuskice, topila maskaru i vec pocrnjela kotrljala se po obrazima. Recimo da sam do sada shvatila da se ljudi ne mijenjaju, vec samo gube strpljenje pred nekim ko im je nekada bio drag i pokazuju svoje













pravo lice, koje se sad doima manje lijepim jer se na njemu skupilo previse hladnih ekspresija, bezrazloznih ledenih osmijeha, sve ono sto seb prikazuje na licu covjeka koji stoji pred neprijateljem brani ce zlosutnom cutnjom, zluradim smijeskom.Rijeci nisu potrebne kad od nekoga odlazis.

A ti, ti nemas hrabrosti ni da odes, ni da ostanes.


28.03.2011.

Dragi, najdrazi, Bloze, sretan ti rodjendan.Objavio/la GillianDempsey u 14:59, print, #

16.03.2011.

Post.Ono raspolozenje kad ste sretni ali ne mozete da ne smetnete neke stvari s uma i onda i to raspolozenje dovedete u pitanje. Nekako nisam bas za one s*ebane postove. Ali vrijeme se ne moze vratiti, nazalost. Ako zaronimo iza ljutnje, mrznje, nesigurnosti, osjecaja manje vrijednosti, zavisti, krivnje, depresije uvijek cemo naci strah kao podlogu. Ako ipak zaronimo iza radosti, davanja, bezbriznosti, mira, suosjecanja, zaljubljenosti u nekoga ili nesto uvijek cemo naci ljubav. Oni dani kad znas da je gotovo i mislis "A da se ipak javim? Ono... Mozda se sve vrati na staro? Mozda jos nesto osjeca?"


10.03.2011.

Ljudi uvijek odlaze.Tinta kojom sam pisala ove nepune tri godine, razvodnila se. Ovo nebo, nekada sivo, sada se razvedrilo. Bit cu sama. Barem cu biti sretnija. Barem se necu muciti. Zamalo da mi se omakne danas da mu pridjem da ga zagrlim i da zaplacem. Ali sam ko ponosno djubre samo prosla pored i stavila naocare da ne vidi suzne oci. Nije bilo zato sto ga ne podnosim vise.A krijem ga od prijatelja, od sebe, od svega. Ali od maloljetnih krvopija, tesko da cu.

Prolaze ljudi kroz zivot i neki ce da se zadrze, neki ce da nestanu s proljecem, neki ce se istopiti sa snijegom, a neke ce ipak jesenja kisa da ispere. Neko ce ipak napraviti glupost, reci ti nesto sto ne zelis cuti i onda cete dugo nakon toga cutati. Cutat cete sve ono sto druga strana treba da cuje a govorit cete stvari koje bi trebalo da zadrzite za sebe, i u pokusaju da popravite stvar samo cete dublje da tonete. Nikad covjek ne moze da pokvari zivot ko kad pokusava da ga popravi. Nadat cete se da izmedju dugih intervala cutnje pomijesane sa razocarenjem, druga strana razumije da treba da se okrene i ode.

Bas kao sto u jednoj americkoj tinejdzerskoj sapunici jedna od glavnih junakinja kaze: "People always leave (Or you push them away)"


09.03.2011.

Show must go on.Ponekad jos pozelim da napisem pjesmu o srcu, ali nemam volje. Ponekad jos pozelim da se javim, da pomisim da je tako najbolje; ako kazem sve sto mi lezi na srcu. Ponekad jos pomislim da je sreca nesto na sta naletis, ali ne. Za svaku stvar u zivotu moras da se potrudis. Moras da je zasluzis. I dobre i lose. Znas, ja jos uvijek stojim iza onog da u biti ne znam sta osjecam, i znam da ces nekad mahinalno zalutati na blog, bez neke prevelike zelje da znas sta se desava, vec iz navike. Navika je ta koja ubija polako, nije bol, nije ljubav, niti bilo sta slicno. Samo cista navika na nesto sto ti je nekada bilo drago. Meni je samo ostalo da ti pozelim sve najbolje. Nije Jasmina jedina. Nije ni A jedini. Zivot, uvijek, ide dalje. Show se nastavlja. Sa nama ili bez nas.


04.03.2011.

Samo se tuge broje za pogresne izboreMozda nekad i vrijeme prestane praviti olupine od svega sto postoji izmedju neba i zemlje. Mozda se i ja nekada zaletim pa te prihvatim takvog kakav jesi. Ja dobro znam koliko je jaka izjava da volis nekoga i da je potpuno prirodno sto ti nista vise nije jasno. Jer nije ni meni. Ma, kako sam samo umorna od svega! Od nastojanja da popravim prosjek, da zavrsim knjigu na vrijeme, da ispostujem rokove, da u bliskoj buducnosti postanem trener... Glava mi puca od razmisljanja koji fax da upisem
















jer znam da ce to odrediti veci dio moje buducnosti. Jasmina je umorna od svakodnevnih stresova, od gluposti tipa dal je svaka dlaka na glavi na svom mjestu i dal je i jedna izletila iz pundje koju je jutros maltarila voskom u ogromnim kolicinama. Umorna od onih momenata kad pokusavam da popravim stvari medju nama a samo ih jos vise zakomplikujem i pokvarim da bi mi rekao da je njemu, na kraju, sasvim svejedno i kad mu kazem da ga volim, i kad ga mrzim i kad se ljutim i kad sam dobrica... Kaze da nema potrebu da komentarise moje promjene....Ali, ja imam potrebe. Imam potrebu da se ludjacki isplacem, izudaram nekoga, popijem poveliku soljicu kafe, legem spavati i da se probudim tamo negdje... u maju...?Kad ne bude ni njega, ni snijega, ni ove depresije, stresa, gorcine koja tesko stane pod kozu. Hocu da se probudim u sunacano majsko jutro, bez jebenih podocnjaka koji dosezu do poda, da ga nazovem i da mu kazem da ga volim i da sam stvarno sretna zbog svega!! Ali... Nisam. Nista od toga.


03.03.2011.

Ne zna da nisam savrsena.Pa mi kaze "fulas lutko lepa", a ja necu da vjerujem jer ako neko fula onda to sigurno nisam ja. Zagleda mi se u oci ko da ce tu naci odgovore na sva ona pitanja koja mu lutaju negdje po mislima i nikako da ih izlozi, da priupita zasto Neko Drugi, zasto ne on?

Ne grijesim duso draga, meni je samo malo zao, ali bicu ja dobro. Zvat cu kad se naucim smijati, i pricat cemo o svemu, radit cemo gluposti, smijati se zivotu, ali do tad, samo me pusti da budem ono sto najbolje znam, pusti me malo nasamo, dopusti da ostanem sa mislima jer ako se zadrzim duze pored tebe saznao bi da si tu samo za utjehu i ne bi ti bilo drago ako samo odem i ne kazem nista. Ne bi znao da li sam ziva poslije toga.

Valja ja svima. Valjam. Ali onda pogrijesim. I onda ljudi zaborave koliko sam ustvari dobra, vide samo tu jednu gresku koja prekrije sve sto sam uvijek bila, sve sto jesam i sto cu biti. Valjam, duso, ali... Sta mi vrijedi?

I dok si tu i pricas mi da sam ustvari pomalo drugacija od svih djevojaka s kojima si izlazio je pozelim da puknem od smijeha, da te zagrlim, i da samo prosetam do prve stanice i odem kuci. Svi smo mi posebni. Jesmo, vjeruj mi. Svi ljudi su lijepi. Ali svi. Bez iznimke. Samo sto neki prodaju tu ljepotu posto-poto, neki je cijene a neki ne vjeruju u nju i kriju se u svojim ljusturama. Ti si prelijep. Zaista to mislim. A On? Duga prica. Ne bi trebalo da te zanima. To ni mene vise ne smije da interesuje. Uskoro i nece ali to uskoro moze biti i za godinu dvije.

Ljudi su nezahvalni stvorovi. Ljudi su prokleti. Jesu zaista. Jer ako volis covjeka, nece cijeniti, nece kunem ti se. Ali ako mu okrenes ledja dok pricate, ako ga slusas samo na momente, ako mu kazes da ti nije prioritet i da ce morati da ceka godinama da postane jedna od bitnijih stvari u tvom zivotu, ako mu se koji put podsmijehnes, izblamiras ga, napravis budalu od njeg, tek tada ce da te zavoli i bit ces mu ikona. Ne znam zasto je to tako, ali ljudi su gadovi, vole smo one koji ih znaju muciti.

Ne valjam bas zato sto valjam. I bas zato sto ti sad govorim da mi ne trebas, da se moram malo srediti i da bi bilo najbolje da me pustis na miru, baszato sam ti dobra. Ali kad te sutra nazovem uplakana, pozelim te vidjeti i kazem ti poslije svega, da si sjajna osoba, vise neces imati vremena za mene. I tu nastaje problem. Kad ti neko zatreba, sklanjat ce se od tebe, ali kad on ima potrebu da budes blizu, gazit ce preko mrtvih. Ljudi su nezahvalni, pohlepni, mazohisticki gadovi. No, necu da se nerviram.


24.02.2011.

Nit te volim, nit te mrzim. Ja te samo jasno vidim ovaj put.On je bio onaj kome su se cure vracale kad bi ih povrijedio koji napumpani idiot, Adonisov nasljednik, zavodnik dugih trepuskica, i punih usnica. Uspjela sam da se upisem u njegovu knjigu otpisanih i dugo nakon toga pitala sam se cija je greska ustvari bila veca? Moja jer kasnim kojih, pa... pola godine, ili njegova sto me nije mogao barem saslusati?

Iako sam uvijek sama placala svoje cehove, on je znao za svaki. Ali nikad mu nisam pricala patetince pricice, kakve su dobijali svi oni markantni djecaci iz drugih odjeljenja. Njemu nije trebala, barem sam ja tako smatrala. Znam da je uvijek bio spreman pozeljeti mi srecu s bilo kim. A kad je trebalo da ja njemu cestitam, povukla sam se. Znate zasto?

I znam, izgovorila sam toliko pogresnih rijeci koje nisam ni mislila, i glumila da je najbolje da sve ostane kako jeste i da ubuduce prodje pored mene ko da se ne znamo. Ona nit izmedju "uradio bih sve za tebe" i "muka mi je od tebe" previse je tanka da bi mu opet skakala po zivcima... I mucila se da dodjem do njeg. A on je to ocigledno i htio, da bilo kad, barem na kratko, budem u onoj kozi u kojoj je on bio prosle godine.

I reci ce mi da je zauzet i da cemo pricati jedan dan, iako taj dan nece doci. I mozda ce reci koju glupost ali nece mu biti neprijatno, i reci ce da ne bi trebala da se zanosim jer je gotovo, da se trebam smiriti, i da naci cu vec nekog. Nece mi biti problem jer meni ce biti dobro i bez njega. I mislit e da cu zaista uskoro da zaboravim na sve, a ustvari samo cu gledati promjene na licu kad ga ugledam. I jos samo jednom cu stisnuti zube kad slucajno u prolazu osjetim njegov parfem na strancu, i jos jednom cu okrenuti glavu ako ga neko spomene, i jos samo jednom cu preslusati Provincijalku prije nego bacim sve Balasevo sto imam. Inako, Giboni je bolji, ne?

Imao jer naviku da katkad pita da napisem nesto. Ali nikada nista nije komentarisao, samo pohvalio .Dal je i jedan poklon vrijedan kad ga dobijes prekasno? Ili se ipak, istom, ne gleda u zube? Vec imam fabulu, likove... Samo mi fali ta ilustracija. Ili je to uvijek tako u zivotu? Svacijoj fabuli nedostaje pokoja sara da dobije smisao?

"Ali postoje u nama neprevodive dubine, postoje u nama neke stvari neprevodive u reci... Ne znam. Voleo sam je tako lako, a tako sam tesko to znao da pokazem"







Samo vec jednom RECI za ime Boga da se odmaknem, da odem, da te pustim. Izgovori to.


23.02.2011.

Wont let you rain on my parade

Brisani prostor

Ako me prezires preziri tako da znaju svi, ja prva. Ako te nije briga, reci mi i ne govori nikome da sam zajebala sve, da sam te htjela otjerati od sebe, da mi nije islo ne zavoljeti te, da nisam znala da se kontrolisem, nemoj da kazes da nisam ostala ravnodusna, da nismo vise ko prije i necemo nikad vise biti.

Kazi da ces naci neku koja ce ti znaciti ko sto sam ja nekada, i da nece zeznuti sve, da ce te znati cuvati kako ja nisam. Nece te osudjivati jer nisam ni ja, nece ti govoriti sta treba da radis i rado ce biti tu kad ti zatreba, da ce se smjeskati za sebe svaki put kad te vidi i da ce te tjerati od sebe jer se boji da bi to mogo biti ono pravo i ne zna se nositi s tim... a tako te voli. Reci joj da nemas zivce da opet ides ispocetka. Nadji onda neku ludu kojoj nece biti problem da se zblizi sa tobom, kojoj ces znaciti sve sto ona znaci tebi i koja se nece bojati da ces je povrijediti, koja se nece plasiti ljudi, koja ce vjerovati svima i koja ce te lako pustiti kad kazes „kraj“. Koja nece imati teske dane kad ce joj trebati samo tvoje prisustvo, samo da sutite i to je dovoljno.

A sta sam mogla drugo? Ionako, ti vise nisi isti. Ionako, neko uvijek voli vise. Ionako, ne znaci ti nista sto ces me povrijediti sad. Ali, ja mogu sama kako sam uvijek mogla, kako sam najbolje znala. Vidis, ipak, iako sam se nadala da hoces, nisi nista popravio.

I citam ovo, i nekako mi suze idu same na oci. I pricao mi je jednom jedan decko da svaki od vas ima taktiku. Spremi je za nekoga manje osjetljivog ko bi se radio sjebavao zbog ljubavi. Meni to ne ide, jer znam da ti mozes i bolje od toga.

Citam, i prosto ne vjerujem dokle smo dosli. Citam i samo mogu da zaplacem, jer... Malo jer zagusljivo u sobi... Ne znam dal zato sto su emocije vec dosle do plafona i peku za oci bas ko dim cigarete.

Jedne noci ko sto je ova sad, konacno cu staviti tacku na posljednju recenicu, ujutru cu nositi materijal u stampariju i kisa ce padati ko iz kabla a ja necu imati kisobran tako da niko nece znati da ustvari placem. Niko nece znati da je knjiga o nekome koga sam trebala znati cuvati koga nisam smjela odgurnuti od sebe samo zato jer mu nisam smjela objasniti da sam ga voljela oduvijek i nece znati da sam obecala napisati knjigu i posvetiti mu je, nece znati sve dok zadnji list ne ispadne u lokvu pored glavne ceste i ne nadje je slucajni prolaznik i ne procita posvetu... A ni tada, nista mu nece znaciti, bas ko ni tebi.

I proci ce od tad mnogo godina... I imat cu gomilu naslova iza sebe ali uvijek ce ostati ta prva, i uvijek ce ostati on kao prvi kojeg sam uspjela da zavolim ali... Krivo je more je li?

Okrivis sudbinu. Krenes dalje. Sta drugo mozes?


11.02.2011.

do kad?Sta da uradis kad misli bjeze kojekuda i ne mozes da ih skupis i sklonis negdje u tamne pretince mozga? Ili ipak, progovoris, ali pricas zidovima, pricas u vjetar i svako slovo ode u nepovrat. I izgubis snagu, i nemas volje ponavljati sve ispocetka.

Tad, ipak, tisina... Tisina lomi.

Toliko knjiga, ni jedna dovoljno zanimljiva. 586 sati muzike na cd-ovima, ni jedna sonata dovoljno dobra da zaokupi misli barem na dvije minute. I pored taktova, uspijem da napisem ono sto je ostalo u tamnim obrisima mozga, pohranjeno za crne dane, za uspomenu. Zar je to vrijeme ipak doslo malo prebrzo? Nije valjda da sad treba da cupam uspomene odatle i da govorim sebi da ce ovo proci, da se stvari vracaju na staro?

Odnosno, koja je svrha lazi? Koja je cijena iste, kad je zabluda jedino sto ostaje kad naslonis glavu na jastuke i slusas „Provincijalku.“ Niko nece da mijenja svijet. Svi trpimo, nema veze. Ali sta kad se ti promijenis? Sta onda treba da ocekujem od drugih?

Nikad ne mogu da shvatim kako ljudi tako brzo zaboravljaju... Ne razumijem kako tako brzo izblijede sve one rijeci koje su nekada sa savrsenom namjerom i odmjerenim tonom, s odredjenom dozom topline izgovarili, i borili se sa zrakom dok su stajali kraj vas, borili se da disu na koju sekundu...

A onda, greskom, necijom greskom, sve se zaboravlja, na taj dio vremena padne zavjesa, i prasna polako pocne da se skuplja na istoj i ne prepoznajes ni ljude, ni razgovore, ni sebe samu. I pocnes da trazis druge ljude koji ce na sekundu prestajati da disu kad vas ugledaju, i trazis one zbog kojih ce vam srce za sekundu prestajati da radi i cekat ces citav prokleti dan da ih vidis u prolazu... I cekat ces... Da ih opet zaboravis. Tako tesko. A tako brzo.







Nije to zbog toga sto necemo vise razgovarati, jer Bog zna, mozda smo ispricali sve ono sto smo trebali, i sutnja je odjednom postala zlato. Nije to zbog toga sto vise necemo paziti kad prodjemo jedno pored drugoga, to je najmanje bitno. Vec mi je ono sto smo izgovorili nekada davno pod uticajem... cega vec ne? Nije do onog sto jeste ni do onog sto ce biti, vec do onog sto je bilo, i sto mi se cini nestvarnim sada kad nas pogledam.Nestvarnim. Da, to je prava rijec.

Ne boj se, nisam tuzna. I ne, nisam ljuta. Zar da se ljutim sto tako brzo zaboravljas? Ti treba da budes ljut na sebe, na... Sve ono sto si postao u zadnjih mjesec dana, na sve ono sto nikada nisi bio, treba da budes ljut na sebe jer te ne prepoznajem. Pretvorio si se u savrsenog stranca. To ti nikad ne bi zaboravila. Znam da sam jednim dijelom ja kriva za takvu rekaciju, ali imala sam toliko snage da se izvinem.

I opet tamno-sivo Sarajevo. Ma koga da krivis...

Ostaju rijeci izvucene iz konteksta kad sabiras gdje je poslo po zlu, a gdje ti nije bilo ravnoga, ostaju oni „slucajni“ susreti koji su sve samo ne slucajni, ostaju bujice neizgovorenih rijeci pomno odabranih, spremnih za serviranje kad te sretnem. Ostaje kutija nikad ne poklonjenih poklona, citati iz najdrazih knjiga, imena nesudjenih koja znas samo ti, i samo ja. Ostaje stotinu i jedna nepreslusana pjesma na plejeru. Ostaju oni momenti strepnje kad vidim nekog od tvoj prijatelja i ocekujem i tvoju pojavu, ali ona izostane. Ostane neprekidno ponavljanje recenice „necu se javiti kad ga sretnem“ i topao otisak tvog obraza na mom koji minut poslije toga, ostanu pregazena obecana da je to zadnji put da pricas sa mnom... Ostane sto i jedna neistipkana cinjenica na mojoj strani tastarure i savrseno bjelilo na tvojoj strani.

Ali, dosta je bilo balada, dosta je bilo dana obavijenih u crnilo, dosta je bilo prenemaganja. Radi sta zelis, to nikad nije ni bila moja stvar.

Bilo bi najlakse kopirati sve ono sto si rekao, zalijepiti i gurnuti ti pod lice sva obecanja sad pomalo i apsurdna. Ne znam u biti, sta bi drugo mogla da ti kazem. Osim mozda, da ti zelim sve najbolje.I da barem jedna slijedeca bude ista kao ja. Zivjeli...


06.02.2011.

Nismo mi bas od juce.Znam, ponekad jos sjednes tu otvoris taj neki link i citas... A ne znas ni sam sto ti to treba. Mozda je samo navika. Mozda samo iz dosade. Mozda jer ti pokoja rijec oboji nejasnu misao pa ti bude lakse. Jer proslo je... I ljeto, i razgovori, i zastajanja u prolazu i pogledi kad niko drugi ne gleda, i neke pjesme koje su zastale izmedju tvoje i moje adrese i tu ce ostati zauvijek. Pa neka. Tako sam htjela. Ne mogu tebe kriviti za sve lose dane. Nije bas da ih je bilo puno. Inace ne bih primjetila. Sad, bice da sam osjetljivija na takve stvari ko sto su svadje s prijateljima koje traju danima, dani se pretvore u mjesece, zatim u godine, i na kraju blijede i ne ostane nista. Jedno savrseno nista bit cu ti za mjesec dana, i jedan savrsen stranac za koji mjesec.

I godine opet odrade onaj dio kojeg sam se uvijek bojala. I odnese sve kad ja to najmanje zelim.

Strah od bliskosti... To nikada nisi razumio. Nikad se nisam trudila da ti objasnim. A znao si sve osim toga, i trudila sam se da tako ostane ali ko da ti objasni kad bi samo odmahnuo rukom. Ni onaj put kad sam te izbacila. Znam trebala sam. Znas, puno je stvari koje trebas, a nikada ne uradis. I ostane ti samo da se kajes i nadas da drugi put neces raditi istu gresku.

Tu nastaju obecanja. Sve one bijele prozracne kule u oblacima koje nikada ne diras i koje s vremenom nestaju ko da nikada nisu postojale. Ostane samo pokoji oblak na tmurnom nebu i padne pokoja kap kise kad preksis to isto obecanje i nada da ce sve bit bolje, da je sunce na cosku i ... Odrastes tad. Hvala. Cao. Cuvaj se.

04.02.2011.

Koliko fejk ljudi...Koliko samo potisnutnog bijesa u ljudima ima, koliko samo maltera na fasadama zivota, koliko pokusavanja da zivot izgleda dobro, savrseno, koliko samo glupih nepotrebnih, nespretnih pokusaja da izgledaju dobro, Koliko laznih osmjeha stane na jednu sliku, koliko tvrdoglavljenja za jedno pogresnu izgovorenu rijec, koliko ustajalog ega koji se osjeti na kilometar, bolesne zelje da im padas na pod i ljubis im stope.

A, ne. Ja nisam ta. Ja ne idem dalje od prostog izvinjenja. Ako ne ide, mili, ne ide. Pa niko nije nezamjenjiv.

I koliko je samo licemjernih drugova koji bi dali sake zlata, samo da i tebe povuku za sobom, da te uniste. Koliko lazne podrske, da ne znas odakle im snaga iznova iznova i iznova ustajati svako jutro, kititi se laznim perjem,




stavljati maske, uljepsavati lazni osmjeh, uvjezbavati ravnodusnosti kad vam je lose a klicali od srece bi da samo mogu.

Koliko crva koji bi dali i svoj mali zivot da samo na tren jedan mali tren u koji ne stane ni mali djelic mene, zablistaju u mojoj kozi. I ne znas, prosto ne gdje pocinju, ali znas da im je kraj negdje oko tvog anusa, glava im viri odatle.

I stid me je za njih. Jer obraz je, izgleda, na danasnjem vaktu, rijedji od crnog bisera.


24.01.2011.

Ko je ko?I sad sve pomalo lici na dobro izreziranu predstavu na Brodvejskim daskama. Veliki auditorijum, raskosne maske za svaki cin , dobar scenario, i ni jedna rijec cestitanja kad se prva zavjesa spusti, i prvi cin privede kraju. Ulazim u stan, oblacim onaj stari sivi dezmper, koji najbolje zna sakriti sve moje nedostatke i tek tad, pogledam se u ogledalo, i u ocima mi je onaj stari sjaj djevojke koja je tek pocela da zivi i da se nada necemu. Ne, ne zivim, sama, istina, a ipak vikendi me iscrpe. Ne opijam se i ne trazim ljubav u hlacama svakog muskarca u gradu, ali zabavljanje s curama znaci mi puno vise od dvije flase dobre tekile, pola kilograma limuna, i traga soli u kutovima usana kad se probudim ujutru i nadjem neciju carapu na cijim rubovima je izvezeno sunce i oblaci, pod nosicem. Ne, ja mozda nikada necu odrasti i uzivljavati se u ulogu one djevojke koja ulazi u klub i svima zastaje dah, koja visoki potpeticama lomi srca. Mozda je i bolje biti prosjecno lijep i ne zavaravati sebe da ces jednog dana postati fotomodel, nego liciti na Afroditinog potomka i svakog dana provesti sate pred ogledalom brinuci se da koja bora ne ugravira dubok trag blizu ociju ili usana, koji ce nas kostati zivaca. Neka hvala. Ja sam sasvim zadovoljna time sto jesam. I nije mi jasno, zasto sad sve djevojke lice jedna na drugu, zasto je neophodno imati sliku na kojoj ste razodjenuti, zasto je bitno promjeniti minimalno pet momaka do svoje petnaeste, zasto je tesko prihvatiti nekoga takvog kakav jeste, zasto momcima nikad nije jasno da njih 90% nece nikada moci imati manekenku, niti ce se isto toliko cura zabavljati s fudbalerom. Ne razumijem. Na nama svijet ostaje. Je li to sve sto znamo? Bijedno kopiranje svega sto vidimo? Etiketiranje svakog Bozijeg stvorenja? Ne znam sta je veci grijeh, gledati sav ovaj prostakluk u kojem masa uziva, ili se ubiti da skratimo sebi muke? Sta danas, uopste, nije grijeh?


10.01.2011.

Tvrdjava"Ostavicu mu opravdanje sudbinom, mada ta sudbina ima ime i prezime i mada u tu sudbinu ulazi i njegov kukavicluk. Ostavit cu mu utjehu sto me unaprijed upozorio da se cuvam a ja ga nisam poslusala, tu je zaaista u pravu.Ali mu ne dam zadovoljstvo da se opere mojom grubom rijeci, toliko nije zasluzio. Vidis, jos mislim dobro o tebi i zelim da se ponekad probudis usred noci i da dugo sjedis prekrstenih nogu na postelji muceci se kajanjem i stidom zbog mene. Ali, neka ti je Bogom prosto, nisi ti birao svoju sitnu dusu, dali su ti je kad drugih, boljih nije vise bilo."


08.01.2011.

Jedan od onih zivotaTe noci sam joj ocutao najlepse reci koje znam... Jednom je rekla da bi sve dala da cuje to sto ocutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na nicijoj zemlji izmedju devet salasa, u fantazmagoricnoj oazi koja se u Sahari Zita prividja samo onda kad se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije poslo za rukom da je osvoje svojim instrumentima... I tako, obicno u nekoj vedroj noci, roj Neizgovorenih Reci nepovratno odbegne iz kosnice misli, i u potrazi za novim mestom sumanuto pokusava da otkrije precicu do najblizih zvezda, ali zna se, jos niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo... I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropostavaju, Vetar probere najlepse, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastucice, i nezno provuce finu cetku te velike krosnje kroz svoje kose... I Neizgovorene Reci ostaju da trepere u liscu starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom cesljicu od jantara... "Zauvek?", pitala je uplaseno... O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji... Jednog dana, dakako, strovalice se i to stablo, oprljice ga Oluja senluceci gromovima nad ravnicom, slozice se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reci, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko ce ga znati? Ali naicice cerga tog leta, i to ne Meckari ili Dzambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Sviraci Tuznih Ociju, praceni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i jos izdaleka, uspravivsi se u sedlu, primetice u gustoj travi narocitu racvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlicna viola? I, vise nego dovoljno godina kasnije, mozda necija, mozda proseda, mozda bez ikoga, ti ces ugledati belog leptira na jorgovanu, i sirom otvoriti prozore mameci ga da ti sobu oprasi polenom i prolecem. A ulicom ce upravo prolaziti mali Cigan sa violom, videces samo drozdovo pero na sesiru kako promice za simsirom, i zacuces Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slusas, a godinama je znas... I zaplakaces, istog casa... I najzad shvatiti kako sam te voleo...


04.01.2011.













Zivot, u vecini slucajeva, nije muzicki film, a i kad jeste, nikako nije americki...Dnevnici stari po nekoliko godina bili su razbacani svud po sobi, nekao tuzno su cekali svoj red i na svoje mjestu u kanti za smece medju ostatcima rodjendanskih kolaca, uprljane slatkom od visanja, salatom od kupusa i krastavaca, talogom i nedjeljnim ruckom stajale su moje uspomene. Ostalo je jos par stranica ljubavnog romana do jutra, ali sumnjam da cu ga procitati...Prvo su pale tri kapi mastila na hartiju. Ne znam ja to, ne mogu napisati pjesmu o srcu, jer ga ocigledno, nemam. Zatim su na hartiju pale tri suze. Prva zbog bespomocnosti, druga zbog ponosa, treca zbog tebe. Ovo se nije smjelo dogoditi. Ne znam sta mi je bilo. Sada, mogu ti dati nedovrsenu knjigu, gomilu isjecaka iz dnevnika jer znam da si htio da vidis kako to moji dnevnici izgledaju, mogu, ali ne smijem da ti dam zaborav jer lose je i bez toga. Ako ce biti lakse, dajem sjecanja, stare razgovore, sve one pjesme, ali ni jedna nije nasa, sebe ne znam da li cu moci, ali srce, ili ono sto lici na njeg, to je vec kod tebe, tako da...

Svako ce drzati svoju stranu ponosa i gluposti, branit cemo se svim sredstvima protiv onih stvari koje su nas vezale jedno za drugo. Mozda prestanem da slusam Balasevica, da pisem ovo nesto, da citam, jer ionako, sve sto volim vezano je za tebe i uvijek ostaje mogucnost da se odreknem svega sto jesam u cilju da zaboravim na ovu proteklu godinu. Isitna, nisam se vezala ni za tvoj osmijeh, ni za oci, ni za tricepse, bicepse, bilo sta povrsno vec za nesto u tebi. Trebalo mi je vremena da shvatim i da prihvatim sta vrijedi a sta ce prvi proljetni pljusak isprati. "Vrijeme je razredjivac koji uklanja sve zvrljotine sa fasade ove planete", znaju oni iskusniji. Ja cu to morati tek okusiti iako nagadjam da cu se izbljuvati prije nego progutam nesto tako.Trenutno, nemam pojma gdje si. Nije da me ne zanima, vec... Sigurno i ne zelis da znam. Ako si mislio da ce stvari ispariti ako odes, malo si se zajebo, jer sve ce te docekati u onom stanju kakvom si ostavio grad i ljude u njemu. Zateci ces svoju sobu onakvu kakva je i bila kad si otisao, knjige na policama, moje ime obrisano s liste prijatelja, mozda i iz imenika. Razumjela bi. Hocu da kazem, nista se ne mijenja preko noci, pa ni za mjesec, dva.

"Ne okreci mi nikad ledja da bih te voleo." Znas ti to bolje nego ja...

Prije si molio da pricam i pisem dok te nema, sad vec molis da cutim i da ne gledam.

U ormaru medju slatkisima pronasla sam dva Eurobloka. Zatvorila sam policu, onako zatvorenih ociju i stisnutih usana. Od nekih stvari necu moc pobjeci nikada. Ostatak dana Balasevic na repertoaru i Mersi na msnu. Ona, je ipak, s druge strane na tvojoj strani. Mislila je da cu se udat za tebe.Da je sad deseti juni dvanulajedannula, sumnjam da bi se bunio, sad bi imao prituzbe i to jos kakve. Koji dan prije kraja godine, rekla sam kako stoje stvari i dobila hladan tus. Za tebe je sve vec davno proslo i faza kuliranja bila je najaktualnija. A kako sam se osjecala, to je bilo najmanje bitno, i da li cu uradit pogresan potez, koga briga na kraju.Mersi i dalje misli da ce se dogoditi cudo i da cemo se "pomiriti". U biti, nismo ni posvadjani, jednostavno ne razgovaramo. Ako kazem bilo sta drugo, pretjerat cu, bojim se. Samo, osjecam se ko da mi je neko umro i nekako mi je bezveze sjediti uz racunar navece i buljiti u monitor, cekati da Neko dodje online a nema ga, vec su tu gomile debila koji bi dali i ono malo ponosa sto im je ostalo da me vide uzivo. A ti, ti taj svoj ponos strpaj u ukrasnu kutiju i stavi u dzep pantalona, jer zatrebat ce ti za narednu djevojku u koju se zaljubis i koja se kasnije mozda zaljubi u tebe. Ako zelis nesretan kraj, samo izvuci ponos i dzepa i vioola! Tu magija pocinje. Samo sam trazila mjesec, dva da se odmorim, da se naucim smijati ko nekad, da budem ona koju si volio. Ali ne. Sto ce ti to? Nek nam bude kad smo ludi. A svanut ce dan, i bez tebe i bez mene, ipak, svanut ce. I bit ces ti dobro, a bicu i ja jos bolje s nekim ko me ne zna, s nekim ko te ne zna procitati kad si lose i ko ti nece znat pomoci i ko me nece umjeti nasmijati. I sve ce biti lako, i sve ce bit prosto ko pasulj i opet nece valjati.

Knjiga je na pocetku i bit ce tvoja ma u kakvim god odnosima bili, makar dobili zabranu priblizavanja na 50 metara. Imas je.

"Neko emocije trosi polagacko, kao mirisljavi sapun, a neko svoje srce ispali razuzdano, kao pun sarzer, pa u jednoj kisovitoj noci odvoli za citav zivot... Ima tih kasa koje se kratko kuvaju a dugo hlade, ali oni koji su ih probali nikako da se dogovore da li je taj ukus slatka gorcina ili gorka slast..."


01.01.2011.

Future Tenses.




Tepat cu cvijecu, i porculanskim figuricama kako su divni i kako ih volim. Zivjet cu u ogromnom stanu od 300 kavdrata i necu ga imati s kim dijeliti osim ako neka prijateljica sa fakulteta ne navrati na popodnevnu kafi da isprica kako divne unuke ima i kako je dobila divnu platinastu ogrlicu od muza. Sve same pikanterije... I ne znam da li cu je slusati, da li cu zaplakati ili cu ipak misliti na tebe i kajati se sto sam popusila sve prilike cekajuci negok savrsenog da mi pokuca na vrata ne znajuci da je taj savrseni dosao, vidio me na sedmom nebu svu u stenu, preplasio se da mozda nije dovoljno dobar, jer sama moja prica bila je previse za nekog poput njega, i otisao je. Isto tako kao sto odlaze svi oni koji se razocaraju u nekoga u kom su vidjeli sve najljepse dok ga nisu upoznali. I sijeda.. Ne, cekaj, necu biti sijeda. Farbano smedja sjedit cu u dnevnom boravku pored kamina, ispijati i onu zadnju soljicu caja i.. Zazvonit ce telefon i poslije toliko godina bit ce to On... Ko koga ovdje folira? Umoran, ali se napreze se da odglumi klinca od 17, pozeljet ce mi sretan pedeset i neki i vec cemo pricati o posklupljenju struje, o nekim davnim ratovima ne znajuci da je najveci rat bio Onaj neki tamo, jedini izgubljeni, posljenji poslije kojeg sam rekla da odustajem o svega. I ono „cujemo se“, neizbjezno je, iako to samo znaci da cemo nazvati za slijedeci praznik ukoliko nekoga o nas andjeli ne povedu sa sobom. Cudni su putevi gospodnji... Najcudniji.

Ma nisam pesmisita, samo...


17.12.2010.

UsecerenaKo da klinac odozgo posipa secer u prahu po tek pecenim kolacima i sve se lijepi za njih, i sve su bijelji a igra nikako da dosadi, nikad da prestane. Isve izgleda bas kao djeciji san... Bijel, prozracan, svjetlucav...

A ja? Ja vec danima sjedim u svom brlogu na petom spratu, na sedmom nebu, ususkana u barsun, tik pored prozora sa soljicom sna u rukama gledam kako pada...Divno li je vani?Stvarno ne znam sta drugo da napisem... Osim, mozda, da sam se zaljubila u zimu ko nekad sa sedam, da jedva cekam da krocim na snijeg jer sve izgleda bas ko bajka... Samo... Vise se ne izlazi starcima i sankama ispod ruke, vec te ispred zgrade ceka tvoj licni mangup sa ruzom u ruci malo promrzao od predugog cekanja. Trebalo je sredit tu kosicu nekako... I srce je na mjestu, glavom vec odavno ne razmisljas, mraz stipa obrascice i nosic, al ko da je to bitno. Ali, svi znamo, nije to moja prica. ;)Koja jeste, konacno?Gomila debelih knjizurina naslaganih jedna na drugu, nesto Balasevo na plejeru, tipa "Poslednja nevesta", "Nedostaje mi nasa ljubav, mila", bude tu i Valentino... I Merlin, i jedan na msn-u na kojeg sam vec odavno navikla da bih ga vec sutra zavoljela, da samo imam malo vise hrabrsoti, i mozda bi zivot bio u ritmu muzike za ples, mozda bi sve bilo perfektno, ko zna. Mozda bi se i ta knjiga napisala ali moje iskustvo nije tako bogato. Nije, oko moje, nije... A to sto "znam" da pisem... A to je nesto. Sta ja znam. Dar? Ili?Zar je fazon u tome da se sjedne, napise i objavi? Moze to svaka susa, al nije fazon u tome. Prvo ce sudbina da puca, malo po malo, i godine... Do tad se mozda udam za nekog klipana, intelektualca, manekena, decka iz susjedstva, za nekog ko mi je slican ako takav postoji. Ali, to nisam jos dokucila. Samo sam uspjela da se zaljubim, koji put, nespretno, koji put nesretno, ali uvijek u pogresno vijeme u pogresnu osobu. A sjecam se svoje bahatosti kad je Nekad Neko rekao da me voli, i onog cinicnog nasladjivanja, jer ne mozes voljeti nekoga koga ne poznajes, ne znas mu navike, ne znas miris koze, najdrazu boju, omljenu knjigu, pa ni datum rodjenja... Ne znas nista osim imena i boje kose. Zar je to dovoljno? Ocigledno nije bilo. Kasnije, kad je dobio priliku da me upozna, shvatio je da oni naizgleda zanimljivi znaju bit itekako dosadni. I svi ti postanu vazniji od mene. Ko da ja to nisam prosla?

Znas sta ce da bude na kraju. Bjezat cemo jedno od drugog kad me ugledas na kraju hodnika, ili te vidim negdje u blizini. Okrenes ledja, i nonsalantno odsetas. Mozda mojom greskom. Kasno mi se pale lampice izmedju srca i mozga, kod mene to mora biti uskladnjeno inace... I jos su me prozvali Usecerena zbog mojih reakcija na pomen tvog prezimena. Ma sta da ti pricam, kad vec sve znas?


07.12.2010.

Hvala na posjetama.Next time? There will be no next time! You won't get another chance. Life is not Nintendo game...


02.12.2010.










Igra je pri kraju, samo potez ili dva, par nevaznih figura.. kralj i kraljica...Znas, zavalit cemo se ovdje, pricat o onom sto s dogodilo, ako se uopste ista dogodilo.

Vidi, na papiru je sve lakse. Ne zvuci grubo. Kad rijec istrgnes s papira, moze da povrijedi. A rijeci... rijeci idu dublje od noza, ja znam to najbolje. A ovako kad smo nasamo, pricat cemo o svemu osim o onome... Koliko si mogao da mi znacis, a eto, zavrsilo se bolje nego sam mislila da ce. Mozda je ipak sve bilo u mojoj glavi.

Pusti sta drugi pricaju. Da je to bitno, ja bi do sad bila zauzeta i imala bi troje djece za vratom. Ovako, dobro sam. Kazu odlicno izgledam, mozda bolje nego ikad, al na srecu, u srce nikome ne mogu da zavire. Samo ja znam kako je iznutra. Zato, pusti ljude. Ti sve pokvare. Nisu mi ljudi za sve krivi, istina. Za dosta stvari kriva sam sama. Nepromisljena, negativna, luda...

Mozda postoji negdje tamo neko pravi za mene. To „negdje tamo“ moze biti i Alzir. Svejedno.

Oprosti ako pricam gluposti bez reda. Uvijek to radim. No, nedostajao si mi. Mislila sam da sti ti moja „jaca polovina“. U pogresno vrijeme, na pogresnom mjestu sam pokusavala uraditi pravu stvar. Ja sam to dugo poricala, ali ne mozes protiv neceg sto ti stoji ispred nosa. Ne mozes se citav zivot praviti najpametniji. Nekad se i zrtvujes. Ja se izgubim u ljepoti onoga sto vidim, i nije me briga kako to izgleda na momente, i sta ta, naizgleda, sreca moze da uradi drugim ljudima. Oni zavidni, ti ce uvijek da pate kad ti je dobro, ali prijatelji, njih boli ono sto i tebe, makar ti to smatrao srecom. Nije to – to!

Nije svijet ni upola los kako ga odrasli predstavljaju. Kakvog trebamo mi, mladi da ga, preuzmemo. Ako su temelji losi, kako se moze ista graditi?

Maybe im just dreaming out loud...

Trenutacno.. O Boze, skroz sam zaboravila da postoji sadasnje vrijeme!

Sve ce da prodje, ko sto je i do sada prolazilo. Ali, ja se uvijek bojim da necu imati dovoljno vremena za „neke svoje stvari“. A vremena imam sasvim dovoljno, samo sto ga ne znam pravilo iskoristiti. Ono koristi mene...


15.11.2010.

NaslovOkej, evo nas. Word, muzika, on i ja.

Jel imam nesto za priznati? Da, dosta toga. Pa ipak, prije nego krenem. Ni dobra muzika, ni melanholija, ni njegova porukica u novcaniku, ni stotinu sati razgovora... Eto, nista od toga, bas nista, me ne moze natjerat da nadjem dovoljno dobre rijeci, i nema te inspiracije da opet sasijem jos jednu uspomenu. Ionako se na kraju svaka podere. Ovo, nikada, ali nikada, ne bi izaslo na dobro.

Znate, ne boli to sto vec postoji neka druga. Ma ne. Mozda me na kraju, nije ni shvatio za ozbiljno. Ne znam. Moze bit svasta. Nemam tu moc citanja tudjih misli a i da imam ne bi mi bile od pomoci, jer on nije u tu.

Samo, unutra se pokrene cudan val, tuge, sasosjecanja, nade, cega vec ne, i zapljusne me tako snazno da lice ostane mokro, suze razmazu tintu i nikad ne znam sta sam to u momentima pisala pa samo bbacim razmazana sjecanja na u kantu. Zguzvam misli, nadam se nece se vratiti. Ali tu su one, nosis ih dovraga. Meni je sigurno ilo u interestu zajebat stvar s nekim s kim sam to najmanje ocekivala. Barem je se zajebano u mojoj glavi.Za njegovu, ne mogu da garantujem.

Sta bi mu odgovorila da te sad pita sta zelis od njega?

Sokirala sam se kad sam si postavila to isto pitanje na glas. U glavi nije zvucalo tako grozno. Pa cekaj, ja trazim nesto od njega, ne? Zbog toga sva ova frka, zbunjen pogled, leptirici, dovraga, eto ih opet! Moram se lijecit od njih! Sta trazis od njeg? To valjda osjetis. Ali ne znas da obasnis. Ne trazim nista vise od njega samoga a mogucnost za takvo nesto...

Slaba, jako slaba. Skoro da je i nema. Znate na filmovima one scene kad djevojka lezi u bolnickom krevetu i uzdise vazdih po posljednji putm prije nego na apartima linija prestane da krivuda? Ovi zovu osoblje, no svi su bespomocni. Kraj.

Nije nista tako ozbiljno. Al nije ni bezazleno. To sigurno nije.

Pocetka vise nema, niti je vazan, niti znamo kad bude. Poslije ga odredjujemo kad smo u hirovima, kad se sve samo nastavlja, i onda mislimo da je moglo biti nekako drugacije, a nije...


09.11.2010.

Don't you try to fix it...„Lijepo je znat da negdje neko misli na tebe“ rekao je... Ali mislim da je to bilo cisto iz pristojnosti.

„I ja sam pozelio da je situacija drugacija“ priznao je, a mislim da je bilo iz saosjecanja, jer on najbolje zna kako je kad neko, ko ti je preko svake mjere drag, voli nekog treceg.

„Necemo se zauvijek bavit ovim poslom. Bice vremena i za nas“.

A upravo vremena sam se i bojala. Tog prokletog vremena koje je radilo sve samo da se uozbiljim, da prihvatim stvari takve kakve jesu, da ne pravim dramu oko svega sto se dogodi. I nikako ne mogu da zamislim mamin izraz lica kad joj kazem da je neko meni tako drag, dosta drugaciji od nas.

„necu s njom o tome danas“... Jer se nije, kao, nista dogodilo. I nije. Pa nas dvoje smo samo razgovarali o nekim temema, Ispalo je da je bas on, takakv kakav jeste, ni ljepsi ni ruzniji, bas ono sto meni treba.

Znate onaj odvratni osjecaj kad izadjete iz kuce i znate da ste nesto zaboravili, nesto vam nedostaje a nista sigurni sta...?







Probudis se. Uradis sve one proklete jutarnje navike. Operes lice, zube, istusiras i izadjes na hladan zrak vjetar ti istipa obraze i pokvari frizuru dok udjes u prokleti tramvaj, zadubis se u jednu tacku na prozoru...

Ne zanima te ni ko prolazi ni ko dolazi. Vise nije bitan ni jedan klinac kojeg si do tad tako silno zeljela. I taman kad bi na koljena pao i molio za oprostaj, hladno bi ga pogledala i nastavila dalje. Ne zato da bi se osvetila. Ne... Jednostavno te nije briga vise. Ne primas k srcu sve ono sto se desilo prije ko da to nije tvoja proslost, nije dio tvog zivota, ne tice te se. Bilo pa proslo...

I ko ludak setas ulicama sa nekim ljudima koje si zvao prijateljima do juce. I buljis u plocnik, jer ako pocnes da trazis njegov liku gomili, mozes se samo razocarati... On nije tu. Nije u gradu. Nigdje u blizini. Nemas za koga biti lijepa, nemas kome pozeljet dobro jutro u prolazu, nadat se da ces ga sresti negdje u holu skole il' barem kad se budes vracala kuci. Ne...

Nema leptirica. Nema nicega...Samo onaj osjecaj praznine iznutra koji te pomalo jede.

Zavrsis sa skolom, pakujes stvari, vec si u stanu, na fejsu i citav dan se svede na onih nekoliko sati provedenih na chatu s njim. Zaspis, sanjas istu stvar vec mjesec dana... i ujutru, ritual se ponavlja a ona praznina unutra ostane tako prokleto neispunjena da bih povracala, vristala, plakala, lupala stvari po stanu samo da se rijesis tjeskobe, da prazninu popunis barem bijesom, ali ne... Ne moze. Tako ne ide.

Uzmem telefon u ruke. Obecala sam mu da cu zvati ako se dogodi bilo sta. Obecao je biti tu, pomoci... No ne mogu.. Ko sam mu ja? Ko mi je on?

Kockice se sloze. Nece me bit pola poslije ovoga, to mi je jasno. Nije mi on bio drag nego moja predstava o njemu. Niko nema obaveza ni prema kome. Ili ipak da?

„ ...ali dobro imas mene uvjek uz sebe. Kazem ti necemo biti zauvjek u ___, jednom ce i to proci, a mi ostajemo.“

I na kraju? Pafff. Bas kao balon od sapunice. Kome sam vjerovala? Ko mi je lagao da smo svi isti? Zar da vjerujem da ne smeta to sto smo razliciti....? Znam, ovdje nikad nije bio mir. I znam da ja sigurno nisam reformator, neko ko ce da pravi ustanak i propovjeda o miru i harmoniji. Ja sam ona koja digne ruke od svega kad mi se pogleda zamuti ko sad...


09.11.2010.

.Slatkiši su se pretvorili u cigarete, voda postaje vodka. Sjecate se kad je zaštita znacila nositi kacigu? Kad je tatino rame bilo najviše mesto na Zemlji,a mama je bila heroj? Rat je bio samo igra. Jedina droga koju smo poznavali, bila je tableta za glavobolju. Najgora bol je bila ogrebano koljeno nakon pada. Zbogom je znacilo samo do sutra. . .

A mi smo samo jedva cekali da ODRASTEMO !!


01.11.2010.

Sve ima svoje 'ali'...Nije ostalo puno toga u meni da bih mogla sve da 'ispljunjem' na papir kako sam to nekad radila. Od ljeta je ostala koja blijeda slika, vrijeme svemu obrise trag, uporno prolazi, a na kraju, to mu je i posao...Od mene je, izgleda, ostalo samo ime. Vise ne bojim ljude svijetlim bojama, nit' se trudim pronac' najbolje u njima. Ne trudim se mijenjati ih, taj hobi se ne isplati... Ni najmanje.I moram priznat' da nemam inspiracije za blog. Nestala je, preko noci.Nekad glavni likovi mojih drama sad imaju nove uloge, ocito bolje placenje jer sijaju od srece kad ih ugledam negdje. Nije sa da su sa mnom bili nesretni, ali... Da. ALI.I sve ce da se zavrsi na tom 'ali'Svi dobro znamo koliko Jasmina voli da piskara kojesta, ali ti dani su izgleda na zalasku. Ako me opet ponese kakav blazen osjecaj, vratit cu se, ali ti leptirici! Dovraga! Njima je izgleda neudobno u mom stomacicu kad tako brzo odlete. Znate, nije zaljubljivanje bas za svakoga, treba se znat' i zaljubit, jebiga.U sustini, promjenilo me ono sa J. I to jos kako! Vise ne razgovaramo i nemam predstavu o tome kako ce izgledati nas slijedeci susret, a srest cemo se, to necu moc izbjec'. No, kako cemo trpit' jedno drugo, to mi tek ostaje da vidim. Povrh svega, nakon svih silnih ispada, svi momci, naspram njega, imaju manju vrijednost, ali to nikako ne znaci da su bezvrijedni. Bas sam upoznala jednog koji je.. Znate sta. Boli vas briga! :)Svako je poseban na svoj nacin, al kad im ugledam ledja nece boljeti kako je bio slucaj sa J. U divnoj predivnoj skoli profe gube testove, dijele keceve i kad ste odsutni... Divno... Stvarno divno.Ipak, ostala mi je jos jedna stvar da je 'prevalim' preko tastature ali ne ide mi. Previse je ozbiljna da bi klinka mojih godina mogla da barata istom, jer nemam jos izgradnjeno svoje misljenje o istoj, vecinom sam pod uticajem okoline. Znaci, trebaju mi debeli zivci i velika koncentracija.

Toliko.


30.10.2010.

I uvijek, na kraju, kazem samoj sebi "jebem ti sve glupo!".














08.10.2010.

Ostajem...Postoje osobe koje vam iscupaju srce a postoje i one koje vam ga vrate na mjesto.

Takodje, postoje osobe koje vam pomjere pamet, a postoje i one koje se trude da je vrate na mjesto, ali je ta teza manje poznata. Barem je meni bila.

Eh, sad, ovo bi trebao da bude comeback post, ali ja cu da nastavim ondje gdje sam stala.

Svi dobro znamo, barem iz mog iskustva, kako je kad naletite na lijepog i glupog muskarca. Kako je kad naletite na egoistu. Kako je kad naletite na debila i slicno. Zavrsi se dobro samo u dva slucaja. Ako odmah odustanete. Ili ako mu 'date'. Vecina vas ne bi dalo, pa bolje da ne gubite vrijeme i ne pokusavajte da ga promijenite. Takve sorte, su malo je rec, propale investicije... (Sad cu se pretvorit u onu tetu sto po internetu dijeli savjete)

Ni onaj koji vas voli ne bi se tako rado mijenjao zbog vas, a kamo li onaj zbog kojeg „umirete“ a on mrtav-'ladan. Na kraju, vama se i svidio bas takav kakav jeste... Nedostizan... (Mater im njihovu!)

Otisla sam off topic.

Znam ja sta mi je kvrcnulo u glavi da promijenim misljenje. I nikako nije bilo preko noci. Trebalo mi je nekoliko mjeseci. I dva dobra prijatelja da shvatim kolika je vrijednost onog ko te voli. Ali bas voli. A ti se ponasas ko zadnji debil prema njemu. Svaka cast, Jasmina.

Citavih sest mjeseci. Jesam magare, nema sta...

Taj neko... Cak nije ni bitno kako se zove... Pojavio se sasvim neocekivano i mislila sam je bas on zadnja osoba koja bi mogla da promjeni moje shvatanje o ljubavi. Bas zato sto nije bio ljepotan, nije furao „ja sam onaj kojeg cekas citav zivot“ trip.

I najcudnije od svega je to sto nije moj tip, nije lijep, ali je savrsen.

Izgled stavljam na zadnje mjesto i ne mogu da vjerujem sta mi se dogodilo.

Odrastas, sine, odrastas... Hvala Bogu.

I A se ponekad javi, cisto da vidi imal' prolaza jos uvijek. Zbogom, luzeru. Medju nama je zid.

Istina malo (vise) sam razdrazljiva. Imamo za snimat jedan skec. Bitan skec. I imamo vremena do nedjelje. Naravno, nista nismo uradili. Po obicaju. I gradivo mi se nagomilalo zbog treninga u 'xy-u'. Moram da ucim vise nego imam obicaj pa mi to predstavlja problem... :/

Prehladjena sam i nista mi nije zanimljivo. Ali bice, ja se nadam, kad dodjem u normalu.


05.10.2010.

Vreme je razredivac koji uklanja sve žvrljotine sa fasade ove planete..


18.09.2010.

Naslov postaBas sam depresivna danas.... Al ono, bas bas. Valjda je pms posrijedi. Ko ce znati. Vikendi su postali izuzetno dosadni. Nemam razloga sazalijevam samu sebe. Naporna sam samoj sebi, sve mi smeta, svi mi smetaju, ovaj razlijepljeni komarac na zidu, odnosno ono sto je ostalo od komarca. Kazem, svejedno... A i nije tako. Ne znam sta zelim. Ni sta pisem. Ni sta mislim, ako mislim uopce, a mislim da i ne mislim nit znam sta radim u zadnjih mjesec dana.

Jel' to mene boli uvo za sve?


11.09.2010.

Hvala BoguSada, kisa pada bas onako kako ja volim.I A je onakav kakvog sam zeljela. Bio je barem na jednu noc.I J je izblijedio.I zahvalna sam Bogu na ovako dobrim prijateljima. Nisu me razocarali ni jednom za ovih nekoliko godina koliko se znamo.Cak mi i ne treba zraka sunca da bi se bolje osjecala. Samo slusalice, topla dekica i udobno mjesto pored prozora da gledam Grbavicu onako mokru od kise i onako lijepu kakvu je pamtim od dijetinstva.

I otici cu na tu kafu sutra.










I necu ocekivati previse.I, evo, priznat cu onom starijem A da ga volim. as onako prijateljski. I da mi fale nasa caskanja navece. I cokoladu sam pojela. Ali, kupim ti drugu. :$I znam da nemam razloga za depresiju. A vama hvala na posjetama. I pohvalama.I eto, volim vas... :)I sve je u bas, onako, savrsenom, redu.


10.09.2010.

Sta mi ono slavismo...?"Prema informacijama iz KCUS-a, tokom noći zabilježen je veći broj pacijenata koji su primljeni zbog povreda nastalih u tučama i saobraćajnim nesrećama, kao i povećan broj pacijenata pod utjecajem alkohola."


09.09.2010.

Bajramski.Poslije toliko depresivnih postova, bio bi red da napisem i jedan pozitivan. Koliko-toliko. To vam dodje otprilike ovako: Na 35 depresivnih, jedan pozitivan. :)

Skromno, nema sta. U biti i nisam toliko negativan tip. Na blogu sam samo kad se lose osjecam. Dosta bad tripova u zadnjih mjesec-dva. Desava se.

„Jer nekad ne izraste sve, i kad se ruke potrude. Ne cvjeta sve sto posadis“

Sto se tice onoga „sta ima inace“...

Skola je, kao sto svi znamo, pocela. Treci razred. Nista posebno.

I odmah imamo dva slobodna dana.

Bajram Serif Mubarek Olsun svima koji slave.

Zapravo, bas se i za bajram najvise izerviram sto se izlazaka tice. Ja ne idem nigdje, cisto da se zna. Ali, raja ce da se „ubije“ u cetvrtak navece. Dara Bubamara ima nastup, gdje drugo, negu u Innu.

I onda se, ako si imalo normalan, zapitas na sta ce da lici ova nasa vjera za desetak, petnaest godina.... Ako nas do tada, naravno, ne pogodi pogolemi meteor.

Nikada necu razumjeti mlade koji se na vjerski praznik idu napiti, izderneciti, posorat' se, i ako budu imali dovoljno srece, mozda i zavrse u krevetu s nekom od svojih „sestara“. I ne znam kako te iste „sestre“ sebi dopuste da se „skinu“ i i idu gledat polugolu Radojku Adzic kako vrti guzovima itakodalje.

I to vam je vrhunski party za ovdasnju omladinu!

Bajramski party. Sa Radojkom Adzic...

Da. Zanimljivo. I ta ista Radojka ce da pjeva „Dodirni me, prstom po tijelu, imaj me cijelu, opusti se. Skini do koze. Strasti me loze.“ A, vi zapravo treba da „slavite“ to sto ste mjesec dana digli ruke od svega sto je lose. Necu da se iko nadje uvrijedjen, ali to je samo cinjenica...

Da budem iskrena, ja nisam postila citav ramazan. Ali isto tako, necu slavit Bajram. Docekat cu ga s prijateljima. Onako kako to prilici jednom tipicnom muslimanu.

Mladi danas ne znaju za granicu.


03.09.2010.

Pored ovih cesta ljubav ima gadan rukopisMislila sam da cu biti ljuta kad dodju neke nove klinke, pokazu dekolte i pokusaju da ti zavrte pamet onako zenski, providno kako sam mislila da znam samo ja. A ispalo je upravo suprotno. Nisam ni shvatila da me je sve preko noci pregazilo i izblijedilo. Nemam vise vremena da stojim u redu i da nemam snage da se pravim najljepsa samo za druge, nikada za sebe.

Da se klinac klincem izbija to mi je tek sada jasno, ali samo ukoliko je taj novi jaca licnost od prethodnog.

Glas podrhtava, podrhtava cigareta u ruci. Bas kao i sjecanja... Zar da sad razbijam sve? Priznaj mi da „zauvijek“ ne postoji. Nista ne postoji. Ni mi. Ni drugi ljudi koji ce uci u nase zivote nakon sto mi odemo iz zivota ovog drugog. Ne postoje ni suze, ni strah ni bol. Sve je u mojoj glavi. Trenutno su tu ratovi.

Ne postoji ni ljubav. Nikada nije ni postojala.










Ajde, vec jednom, kazi na glas, sve ti je smijesno! I drama koju pravim svaki put kad (pokusas da) se odmaknes od jedne strane mog zivota za koji si cvrsto zavezan. I ne mogu te otjerati. Ne mozes otici. To je ta sudbina? Da te iznova gledam i podsjecam se da su moje zelje, u najmanju ruku, nemoguce.

Kazem ti, posmatram tu djecu i k'o da vidim sebe. I tek sada mi je jasno koliko naivna sam bila.

Jucer sjedim u tramvaju i na bilbordu gledam burmu na kojoj je ugravirano 'forever'.Priznat cemo, vjecnost ne postoji. I od onog mog 'forever' malo sta je ostalo.

I dok gledam u zeleno na semaforu, i dok se potajno nadam da ces se javiti (a znam da neces) i dok samu sebe uvjeravam da nisi ljut, (a jesi) pogled se polako magli, misli pomute...

„Zasto se lazes, Jasmina? Zasto se lazes...?“

Zato jer ne znam drugacije. Zato jer je nada drugo ime lazi. Zato kad kazem „nadam se“, ne zvuci mi grubo, manje zaboli. Umiri me. A kraj je uvijek isti.

Sad, rijetko me sta porazi. Brzo se mirim s onim sto mi je sudjen i obrisem prasinu s kaputa. Mozda se nekim cudom, ako jos uvijek postoje, putevi opet spoje i ostvaris ono o cemu si mastao, dok si sasvim sam sjedio u tramvaju pored prozora, i mislio na nekoga ko je daleko. Neko koga ni milion malih cuda ne moze iscupati pa da se pretvori u potencijalnog, a kamo li u sudjenog.

I u tim momentima, cuda su samo dim cigarete u drhtavoj ruci. I places... Od muke. Od bijesa. I gledas klinke golih poprsja kako polahko prljaju svoj obraz.

Tu nema pravila. I tu nema pameti.

"Tuga, ili to, kako li se vec zove, tresnulo me je na patos, a patos je, bože moj, ipak podloga na kojoj pesnici, kakvi-takvi, uvek pružaju svoje najbolje partije."


03.09.2010.

Poslije ljubaviPoslije ljubaviostaju saucesnici,cuvari tajne koja nije vise tajna,ostaje laka uznemirenost kada u prolazu udahnemopoznati parfem na nepoznatom muskarcu.


01.09.2010.

I post.Pazljiv je. Brine se jesam li dobro. Zove po pet puta na dan. Drzi me ko kap vode na dlanu. Ako bi vam rekla da me gnjavi zakljucili bi ste da sam nezadovoljna. Kad se okrenem unazad i pogledam na sve svoje greske, vjerovatno imate i prava zvati me takvom. Pravi se izgleda nece pojaviti dok ga ja ne napravim. A mozda i hoce ako izadjem napolje na svjez zrak jer vec sedmicama sjedim u svojoj sobi i pokusavam da se smirim unoseci ogoromne kolicine kalorija u organizam. Nisam ja ogorcena cura. Nisu svi muskarci svinje. Samo su moja iskustva s njima losa. Jako losa.

Ali On je stavio tacku na proslost. Mogla sam to i sama uraditi davno prije ali sta cu kad volim da se patim.

Volim da slusam kisu kako pada i uzivam u baladama, volim da kritikujem sve i svasta. A ako krenem da kritikujem samu sebe ni sama ne znam odakle bi pocela. Ruku na srce, mozda i jesam ogorcena ali ni sama ne znam cime. Nista mi nije po volji.

Stoo bi narod rek'o „Daj, ne seri, molim te!“

Dobro, evo, necu vise.

Jesam, pesimista sam. Onaj teski. Najtezi.


21.08.2010.

Zar vazno je to ko se ljuti, a kome drago nije kad kasno je sve...










So here we are again. Ljeto je, barem sto se mene tice, gotovo. It was good, it was fun... No, prosla sedmica je bacila sjenu na sve. Blog je depresivan sam po sebi, pa necu da zapocinjem jos jednu pricu na istu temu. Ovoga puta doticni mi je preblizak da bi mogli biti u bilo kakvom odnosu osim rodbinskom. Da...

Kada sam dosla nazad, u Sarajevo, doslovno sam se raspadala. Tako da cu se maknuti s bloga na neko vrijeme. Tek da me prodje sve ovo.

A vi mi ostajte zdravo. I uzivajte u ljetu, naravno. ;)

I da, zamalo da zaboravim, ramazan serif mubarek olsun. :)


19.08.2010.

Svaki put jos po malo gubim te.


18.08.2010.

Beautiful summer disasterPokusat cu da te ubijem u sebi. I znam, jedan dio mene ce te mrziti samo zato jer postojis. A drugi... cuvat ce te od svega, pa i od mene same. I vrijeme ce nepovratno da iscuri. Stanje ce da se vrati tri godine unazad - necu te poznavati. Danas si tu za nekog prijatelja, sutra ces mozda trebati starom, za vikend je tekma. Mozda izadjes s nekom trecom ali to ces da precutis. Iskljucit ces mobitel. Nikome ne treba da se pravdas. Reci ces spavao si. A trebao si mi...I nece biti pozdrava za laku noc... Ako dodje do toga da se slomim, obecala sam ti da me nikada vise neces vidjeti. Ovo je nase zadnje ljeto...

Sve sam shvatila ali prekasno. Cak i da sam ti niko, stvari bi ostale iste. Ma nemas ti pojma kako mi je. Ni srce mi nije lupalo kako treba. Iz grudi je dolazio zvuk slican onome ko kad udaras u suplje drvo. Sinusi su mi otekli od suza. Glava zabolila od razmisljanja "sta sad"... Nemas to pojma kako mi je!

Ostavio si mi male sanse da prodisem opet. Male sanse da se nasmijem kad se probudim. Male sanase da zivim tu bajku u kojoj je princ jednostavno nestao. Nema ga. I koja prokleta utjeha, koja pjesma, ko da mi kaze da to sto osjecam nije uredu!?

Od tebe imam tridesetak poruka, kofer pun uspomena i jednu zajednicku sliku. Malo je... Drhtala sam svaki put kad bi te ugledala. Ne bi skidala pogled s tvog osmijeha...

Jesi sokiran jos uvijek? Ja sam se trudila da me sto manje boli al nisam uspjela da te izbacim iz glave.

Sada, kad se sve sabere i oduzme ti nisi nista drugo do jedan tipicni balkanac koji ima tu "srecu" da dobro izgleda. A ja nisam nista drugo do glupa djevojka koja je mislila da ljudi cijene iskrenost.


16.07.2010.

Naslov3 propustena poziva, 2 poruke. Delete? Yes.

Here we are again u onoj fazi kada bih najradije bacala tanjire po kuci. Da ljeto je pocelo, sve je pocelo. I sve je isto kao prije 4 mjeseca. Isti grad, isti stan, isti ljudi, ista soba. Ali, ja nisam ista. Jesam li? Tisina para usi i lomi se negdje u nutrini. Uistinu, ne treba mi niko. Neka me puste da uzivam u samoci. Znam svi su tu, ali kao da sam sama. Da kazem da nemam razloga za zivot, slagala bih. Nisam ja takva. Postoji milion i jedan. Najmanje, Ali neka me ostave na miru. Tako najbolje znam. Naci cu vec nesto sto ce me ispuniti na dva tri dana.

Samo, nek niko ne dira u ovaj mali dio svemira. Jos samo tamo mogu da priznam Bogu da...

Uzivajte u ovim prokletim vrucinama. Have a nice day, itakodalje.











11.07.2010.

"I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: 'Mrtvi su!' Ne, oni su živi, ali vi ne znate""Mozda treba da ih mrzim, ali ne mogu. Ja nemam dva srca, jedno za mrznju, a drugo za ljubav. Ovo sto imam, sada zna samo za tugu. Moja molitva, moja pokora, moj zivot i moja smrt, sve to pripada Bogu, ali moja tuga pripada meni.

Zivimo na zemlji jedan dan ili manje. Boze, daj mi snage da oprostim, jer ko oprosti, on je najveci... a znam

zaboraviti ne mogu

Zivi nista ne znaju. Poucite me, mrtvi, kako se moze bez straha, ili bar bez uzasa, umrijeti. Jer smrt je besmisao, kao i zivot..."

…Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli… (El-Bekare, 217)

A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga i Hvale dostojnog, vjerovali – čija je vlast i na nebesima i na Zemlji, – a Allah je svemu Svjedok. (El Burudž, 8 i 9)


11.07.2010.

And you can stand right there if you want, but I’m going on...Cela naslonjena na koljena polako zaboravljam. Hodnici sjecanja odjekuju koracima. Poznajem taj zvuk. Ne priblizava se...

Ti veceras odlazis. Zauvijek.

Zatim cujem sapat. Poznam taj glas. Ali me ne umiruje vise. Ne raduje me.

Posljednje zbogom. Bilo je i vrijeme.

Davno sam rekla da svanuce jutro. I bez tebe i bez mene, al svanuce. Nema te. U memoriji si blijed. Tako bezlican. Tako mali. Tako obicam. Boje nestaju. Nisi ziv. Za mene, vise ne postojis. Opet sam sama i nema mjesta ni za jednu mrlju iz proslosti. Tu gdje ste bili, tu ostat ce rupa u sjecanju. Pravim mjesta za sebe. Ako spomenu, ja nasmijat cu se.

Dok je vremena uvijek ce potojati proslost i buducnost. Okrenut cu se samo jos jednom tek da se uvjerim da nema te.

Nije mi zao. Ne smije biti.Ovo sam trebala uciniti davno prije.

Uspomene su, ipak, samo uspomene, samo proslost. Ako su lose, tezak su teret za onoga ko se prisjeca.

Ovo je moj zivot. i mogu ga unisitit ali necu. Mogu se ubiti ali zivjet cu - muci u inat. Bila sam naivna kad sam mislila da ljudi brinu jedni o drugima. Homo homini lupus est. Jedno je porodica, a nesto sasvim drugo su stranci u prolazu, pogled i dva beznacajna osmjeha od kojih nastaju bajke.

Svejedno, ja volim. Volim pozitivu, a ti nisi nikada uradio nista da bi se osjecala dobro. Osjecala sam tjeskobu i stanjivala zivce, mokar jastuk na kojem sam tesko mogla da zaspim. Ali sad je konacno suh. Niko normalan ne bi cinio to sto si ti. Ali normalni se i ne pitaju na ovom svijetu.

Ne kazem da si lud, vec glup.

Zelim ti sve najbolje. Ovo su samo osjetljive godine kada svako trazi sebe i formira licnost.

Ja cu, dragi moj, nastaviti da slusam Marchela i Balasevica, udubljivat cu se u knjige sa vecom strascu nego sam prije, i dalje cu da se sisam na kratko, nosit cu ono sto mi je udobno a ne ono u cemu se osjecam ko fuksa. I voljet cu. Uvijek. Ali samo one koji vole mene. I sve ce da bude isto.







Nastavljam igru u produzetcima. Ova utakmica ipak je moja. Gledaj me kako blistam. Ovaj put ti budi maskota. Trpi podsmijehe. Nije ti nista strasno, naviknut ces se.

Sad zivim svoj zivot.


10.07.2010.

I'm sorry..Mogli smo biti lijep par, graditi kule u oblacima, smijat' se svakome ko prodje pored nas, pravit budale od sebe..

Mogli smo SVE. Ali poenta je u tome sto nismo NISTA!

Zao mi je... Stvarno jeste. Zao mi je sto postojis...

I dugacka je lista onog za cim zalim ali zasto da ih pobrojavam kad ni jedna nije tako bitna ko sto je jedna velika ogroma glupa neponovljiva greska zvana Ti!Zaista, zaista mi je zao...

Ipak jedna stvar me raduje.

Sve se vraca... Sve se placa...


09.07.2010.

Sad mi zaista postaje smijesan i blog i moje pretjerivanje...Objavio/la GillianDempsey u 21:47, print, #

08.07.2010.

Ko zna koji o Doticnom...Tuga? Ti to nikada ne bi razumio, moje suze, te bespotrebne slane kapljice koje od svega naprave dramu za broj vecu nego sto jeste. Shvatam da nemam nikakvog prava mijesati se u tvoj zivot i pricati te "neke price", koje su davno zavrsile u romanu uspomena. Ali na pricu o tebi nisam stavila na tacku. Nisam imala hrabrosti. U biti, citavog zivota sam je pisala, koliko god to ima logike, s obzirom na moje godine. Pazim ja o svemu, ne brini.

Znala sam da sam pronasla sta mi je trebalo onog momenta kad sam te ugledala. Imao si sve sto je bilo na mom spisku. Sve.. Osim karaktera. Drugim rijecima, ispao si debil. Samo tak'i!

I pored 546 razmjenjenih poruka, mog odobravanja, tvoje neodlucnosti. Pored svake razmijenjene rijeci, pogleda i osmijeha. A bilo ih je zaista malo. Pored svakog kiksa nasla sam snage da oprostim. Da zaboravim. Ne znam da li sam u potpunosti...

I onda, u onom momentu kad istina popuca bas ko staklo kad dodje u dodir sa toplotom, puklo jesve moje nalik idealnome... Jasno sam te vidjela. Onakvog kakav zapravo i jesi.

Dvolican. Arogantan. Preponosan.

Ne znam kojeg vraga uopste ovo pisem!


08.07.2010.

.The only reason people hold on to memories so tight is because they are the only things that don't change when everything & everyone else does.


06.07.2010.
















Ne nalazim prikladan naslov.Dane provodim citajuci Balasevica i trudeci se da ne mislim na sutra. Iskreno, biva mu muka od svega. Sve dane kad sastavim ne mogu napraviti jedan dobar, sve izlaske nakon kojih bi dva dana bila high, ali bi me brzo proslo, sve wannabe zavodnike na koje sam, priznajem, redovno padala ali nekada u osnovnoj. Znate, sve ostavi malo traga na covjeku. Nerijetko nisam znala ko sam i gdje pripadam. Ali, odrastam. :)

Nije srce bas kamen pa da sve prodje dok kazes "keks". Ja sam se ipak predala cokoladama. Keks ne podnosim. Ponekad jednostavno legnem na parket i netremice zurim u plafon. Tesko je misliti na nekoga ko vam nedostaje i koga jednostavno zelit nazvati i reci mu da bi bilo dobro da dodje do vas u roku odmah. Inace cete poludjeti. Imate mu svasta za pricati i... Ali jos teze je ne misliti uopce.

Ali... Ali... Ali umjesto da uzmete telefon u ruke uzecete jastuk i snazno ga zagrliti, ili cete uzeti telefon ali nazvati prijateljicu. Znam kako vec zavrsavaju te price o nesretnim ljubavima pa mi je muka da ih pisem. Rijeci naviru i imam osjecaj da cu da poludim ako ne zapisem barem nesto. I onda dobijem pricu slicnu ovoj.

I jos jednu...

I jos jednu...

Ah, evo jos jedne...

A inspiracija dodje nekako spontano. Ovaj put sam gledala logo Ferrarija. Ne znam sta mi bi. Ispod te zastave bio je Jedan Neprezaljeni. (Post ispod)

Shvatih da se ne ljutim na njeg bas toliko. Imamo svoje zivote koje nismo uspjeli uskalditi. Prije bih rekla nismo znali. Eto, on se snasao sa nekom Second Hand robom, a ja sam ostala na blagom povjetarcu.

Jebiga, sta cu?

Ponekad imam osjecaj da mi jedna porcija restanog krompira popravi raspolozenje. Da. Cudna sam vam ja. Svasta je ocekivat od ovakvih. Ozbiljno.


05.07.2010.

Ipak, nije posljednji.Kako je bezveze kad nakoliko toliko dana obojenih tudjim pastelama, nakon toiko neprospavanih noci s tudjom slikom pod jastukom i nakon toliko prica da sam se "odvikla", da mi je drugi drazi, shvatim koliko daleko sam otisla u laganju sebe same.

B je bio moj pokusaj da pobjegnem od onoga sto jesam i sto ce da bude. Propali pokusaj. Nazalost.

Ni nakon bijednih sest mjeseci prenemaganja i cetiri preduga mjeseca stagmiranja nije me ni zaobislo ni proslo. Malo je reci da me je okrznuo. Udario me svom snagom tamo gdje najvise boli. Po ponosu, pa onda drito u srce. Al zivim. Prezivljavam.

Nije Doticni zlatan. Znamo svi. Al taj dio mu oprastam. Onu upropastenu novogodisnju noc necu nikada. Nikada. Dok zivim. A evo me, tu sam, opet ustanem na noge i kazem "mogu sve". Dabome da mogu. Al' s nekim drugim. Barem cu se primorati.

Nikada preko tog trideset prvog decembra. D i E sam oprostila. 14.02 je ipak moja greska. Tad smo dokazali jedno drugome koliko nisko mozemo da idemo. Ja s njima dvojicom ti s tom... Necu joj davat nadimke. Nije damski... Ja sam ocekivala da ce sve da se svede na nesto nalik na strast. Ali ti, od tebe mamin sine, nisam nikada ocekivala. Mislila sam da postoji nesto sto se zove "druga sansa".

I nema potrebe da pridrzavas vrata dok izlazim. Nema potrebe da sklanjas guzvu oko mene, da mi pravis mjesto. To radi nekome koga si pustio da ti se priblizi tako blizu. Ne znam kako te nije prokuzila do sada. Nema potrebe da smisljamo nove izgovore za razgovore i da se pravimo ludi. Ne znamo se mi bas od juce, duso.

Znam te oprtunisto, znas me, kajat cu se, al necu oprostiti makar ti zvucalo besmisleno




Jebote, gdje ti je bila glava kad si je nasao. Necu nacinjati tu temu opet. Ne mogu. Smara me. I ti me smaras. Smara me sve sto podsjeca na tebe. Ovaj grad, ljudi...

Jedno drugome smo nuzno zlo. A u venama je ostalo samo mastilo crveno...

Goni se mali, znas gdje...

KOMENTARI


05.07.2010.

"Sve sto zena treba znat o onim stvarima"Toplo preporucujem knjigu Arijane Culine "Sve sto zena triba znat o onim stvarima"

"Drage moje, tijelo i odjelo danasnje vrijeme cini covjeka. I zato se pobrinite da ga sto bolje sacuvate i sto raskosnije obucete jer se ni u Pepeljugu princ nije zaljubio dok je cucala kraj kamina u stracama i igrala se s golubovima, nego kad ju je ugledao na balu svu u sjaju, draguljima, svili i kadifi.

Jer je danas najvaznije koliko ti je godina i kako se drzis. O tome ti ovisi duhovno zdravlje i seksualni zivot. Zato mi, bijedne, trcimo, rastezemo se, utezemo, bildamo, masiramo se, plasticno operiramo, punimo se silikonima k'o punjene tuke, gutamo sake vitamina i minerala, i to sve zato jer se bojimo samoce, bojimo se da nas ne odbace u kante za smece i na taj se nacin borimo sto bi rekli: ZA ONU MRVU LJUBAVI.

Prije bi ono izmeđdju parova bila razlika uvrh glave pet sest godina, a sad, jebote, imas i po cetrdeset. Tako da bi ja preporucila tridesetogodisnjacima da lijepo stanu u red ispred rodilista i izaberu odma' sebi zenu cim se rodi, odvedu je doma i lijepo odgoje po svome. I taman kad oni budu imali sezdeset zena ce im imat trideset i ku's bolje. Dobiju je lijepo nevinu, prilagode sebi i eto. Mislim, to je jedina sansa da dobiju nevinu zenu..."


02.07.2010.

PostNemam vise potrebe da pisem o ljubavi, nemam potrebe da dramim, da vristim, da placem. Uopce, ne osjecam potrebu za ljubavlju...

Sva moja inspiracija, barem sto se te teme i tog osjecaja tice, nestala je. Osjecam se pomalo nespretnom i ispraznom iznutra, ali proci ce. Ne znam kad je sve pocelo, ali u prosloj sedmici sve se prelomilo...

Inace? Ubijam vrijeme s drustvom, pravim shopping listu za ljeto, citam romane u ogromnim kolicinama i mozda sam se odlucila za fakultet, ali mozda je malo rano za to. Imam jos dvije godine do studija... Okruglo.

Ljeto ce po svim prilikama biti ocajno. Ako "uhvatim" malo boje, dobro je, ako ne, krema za samotamnjenje ce pomoci. Takodje, sve su prilike da ne slavim rodjendan u Sa, je*** ti selo! Ako ga ne proslavim ovdje, onda nista od Colinog koncerta. (daj Boze da niko ne umre k'o 12og)

Mersiha, najdraza, ide dan nakon mog rodjendana, u Francusku... (Plavka, ocekujem poklon u avgustu!)

Mislim da je to sve. Ako me nesto (ili neko, nikad se ne zna) inspirise, bit ce postova. U svakom slucaju, hvala na porukama i pohvalama koje redovno stizu u inbox, hvala na posjetama koje ovih dana prelaze hiljadu i dvije stotine.

Hvala Nekome. Pronaci ce se. Hvala mojim curama. Volim ih najvise. Mala Spongebog, ne pravi glupostu tokom mog odsustvai. Volim te bona. :)

Osjecajte se pozdravljenim. <3

Jasmina


01.07.2010.











Ko fitilj u svijeci zarobljen, gorim da tebi pobjegnem ali i ti sa mnom moras nestati. Zao mi je...Kise su prestale. Mislila sam da ce i on nestati jos brze. Nisam znala da ga necu moci obrisati iz glave k'o trag olovke s papira. Zar vec nismo prosli ovaj ispit? Zar nisam pala vec jednom?

Znam, da nekog zvanicnog kraja nece ni biti. Jednostavno ce sve izblijediti vremenom k'o tkanina jarkih boja... Ljubav se ne hrani, ljubav se ne mjeri novcem, statusom, vremenom vec jednostavno ljubavlju. Ili je ima manje ili vise. Ili ti ogoli srce, ili te ispuni do kraja. U ljubavi nema sredine, vjerujte mi. Barem ne u onoj pravoj. A prave ljubavi su, po Balasevicu, uvijek tuzne

Sad znas da sam dala sve od sebe da budem tu blizu, ali najbolje sto mogu da uradim je da se jednostavno pravim da ne postojim. I necu forsirati vise nikada, sam donosi odluke. Ja, ocigledno nisam najbolja. Nisam Ta.. Mislis da sam birala u koga cu se zaljubiti. Da biram nikad se ne bih zaljubljivala. Ne bih sigurno. Mislis, lako je odglumiti ravnodusnost kad podmetnes obraz, zagrlis...? Mislis ignoriranje nije naskodilo?

Nikad me neces pustiti da budem tu kad ti treba neko, zar ne? Znam, da ja nikad necu dopusiti sebi da te primim natrag kad isprljas dusu. Ne.. Nikada. I nikada se ne igraj s necijim ponosom i necijim strpljenjem, jer ce te taj neko, kad napokon otvori oci, biti u stanju unistiti. Do temelja. Nista nije onako kako se cini, i niko nije bezopasan kakvim se cini...


30.06.2010.

I've got this icebox where my heart used to beUmorna sam od suhoparnih ljubavnih prica, od dotrajalih bajki na koje svi nasjedamo, od Gospodina Najboljeg, njegovog prijatelja Savrsenog i one dvojice tamo, Najljepseg i Najzgodnijeg. Gospon' Pametni je pobjegao na vrijeme. Vise i ne trazi najbolji od vas, niti je ikada. Samo neko simpatican s kim je sve spontano... Niko vama ne trazi da skidate zvijezede, da plivate u novcu i slicne gluposti. Niko normalan.


28.06.2010.

Is this truth or just short tale?Svi moju postovi bili su namjenji Njemu. Onome koji ne mari za egzistenciju njemu dalekih ljudi, onome koji nije bio tu u onaj petak, kojeg se ni ti mozda ne sjecas, koji nikad nije imao zivaca za maratonske razgovore, i koji je bio orijentisam samo ka jednom cilju i nije zalio sredstva da dodje do istog. Samo... Ja sam to kasno shavtila. Ali shvatila sam, a to je na kraju najbitinije.

Ne pisem ovo zato sto te volim, ali svako te ne mrzim. Nije dobro kad djevojka prizna sve odmah u startu, kazu. Ja nemam za cilj da te osvojim. Mozda sam to uradila davno prije, ali takodje nemam za cilj da te gurnem od sebe svojim ispadima. Unaprijed se izvinjavam. Ukoliko nastavimo druzenje, bit ce ih jos puno. Ljudi koji su stalno sa mnom naviknu na njih s vremenom. Cudno im je kad se "normalno" ponasam. Cudno im je ako ne dramatizujem barem jedan dan.

Nakon nekih mjesec dana, barem ja mislim da je toliko proslo, vise me ne moras pitat za post, ni za blog. Sad odlucujem ja. Prije sam bila pristojna, sad sam iskrena.

Sta ako te sutra ne mognem pogledati u oci kad procitas ovo? Dal' ce to znaciti da sam dvolicna ili da ovo mozda nije istina? Za to prvo nisam sigurna ali to drugo definitivno nije istina. Ponekad imas osjecaj da to sto si uradio u datom momentu sasvim je uredu. Kasnije se ispostavi, da to nije bilo to, vec si pratio osjecaj kojeg vec sutra nece biti. Ako se dogodi ista stvar, ne zamjeri mi. Ipak, na kraju sam skupila dovoljno hrabrosti da ti donekle priznam da sve price nisu bile presipanje iz supljeg u prazno i da sam s vremenom ipak prestala da mislim na Njeg. Ko da nikad i nije bio tu.

Shvati ovo kako hoces, ljudi su tu da osudju, a svako zna svoju pricu i zna sta je istina.

Da si mi postao drag to je neminovno... Samo se bojim da ce sve da izblijedi za desetak dana i opet cu ostat na onom istom propuhu ko sto sam ostajala i prije tebe. Barem sam se navikla. Ali nikad nije isti osjecaj, ma koliko god puta se vracala.

Postoji samo jedan za kojeg mogu da kazem da je ostavio traga, za tebe i za druge ne mogu da garantujem. I taj neki nije B... Ne. Nije niko ko mu lici.











28.06.2010.

Nisam pesimisticna. Samo realna...Kad te nista vise ne uspjeva iznenaditi, kad tacno znas sta se moze, a sta se nece ni u ludilu dogoditi, jel to ta faza kad konacno mozes reci da si odrastao?

Kad ti svale sav teret na ledja jer smatraju da se mozes nositi sa svim, a ti dobro znas da neces umjeti pa ipak prihvatas sve. I suze i smijeh. Jel to to?

Uspjesi se te ne raduju jer su mali i rijetki. Maler je stvar svakodnevnice.

Zivis u kolotecini, svaki dan je isti i samo gledas da "izguras" do sutra. Za dalje ne znas, za bolje takodje. Da znas, vise bi boljelo.

Kad nemas puno prijatelja, bar ne onih pravih, kad ne vjerujes nikome pa ni sebi samom, vec samo Bogu... ?

Jel to taj famozni svijet za koji nas opominju stalno? Jel to ta "misija" za koju smo rodjeni? Jel u tome smisao zivota - da ga trazis svrhu a da je nikad ne nadjes? Nadju je samo oni koji nikad ne pitaju za nju.

A zasto ne pitaju? Jer su uradili nesto od svog majusnog zivota... Zabavili su se drugim stvarima da skrenu misli...

A ja to ne znam...


26.06.2010.

IpakmifalisNjih 3498328 je online... I svi bi pricali,a svi su tako dosadni... Vjeruj mi. Dosadniji nego sam ja tebi.

Fale mi oni utorci, tad sam se radovala necemu. Ovako blejim u sivilo bez nekih narocito pametnih primisli. Fali mi onaj osmijeh sa sredine podija. Falis mi ti. Ne znam. Cudne se stvari dogadjaju u svijetu. Cudne i strasne. Radosne ponekad. A meni je samo 1 osoba u glavi.

I ja mrzim sve ovo. Mrzim sebe i sve ono sto osjetim kad ti spomenu ime. Muka mi je od malene zelje da si ovdje.Previse toga se nakupilo u meni... Pod kozu vise ne moze da stane...


26.06.2010.

PostOvaj manjak inspiracije je ustvari zasicenost ljubavnim pricama...

Dva sata sam se valjala po krevetu, to je ujedno i moja jedina aktivnost ovaj mjesec, bas ni jedna ideja na pamet da mi padne.

Onda se sjetim da imam Sex i Grad u torbi (prvi dio doduse) A-haa!

Poslije pola sata razocarano zijevnem i ugasim dvd. S.J.Parker ocajno glumi, a one ostale tri su izuzetno antipaticne! Jedina lijepa stvar na filmu je ona vjencanica koju ona plavka dobije na poklon.

Film je ogavan. Zaista. Nije po mom gustu uopce. Kad bolje razmislim nisam gledala ni Harry Pottera, ni High School Musical, ni onog malog i njegove zmajeve, ni Twilight i ostala sranjca (da prostite) i evo me ziva i zdrava... Bas sam puno propustila...Ustvari, vise preferiram Goal! i Green Steet huligane. :) Nekako su mi prirodniji :)

Mozda je bolje da ipak odem na spavanje il zavrsim s citanjem Karenjine... Usput preporucavam da je procitate. Sad barem imate vremena :)


24.06.2010.

Ne mogu da vjerujem da nemam inspiracije.











21.06.2010.

Mademoiselle

Sad je prica malo drugacija nego je bila prije dvije, tri godine.

Cesto se sjetim naseg bloga kad krenem pisat post na ovom novom. Sjecam se kad si mijenjala password na nasem kad sam otvorila ovaj.

Oduvijek si voljela dramu. Vjerujem da se dosta toga promjenilo u odnosu na osmoljetku. Da nije, to bi znacilo da nismo odrasli, a tebi to ne bi islo u prilog jer si uvijek bila "big girl", iako si prva pustala suzu kad bi se dogodilo sranje.

Propagiram taj prokleti izlazak vec godinu dana i prosto n e m o g u da vjerujem da nemamo vremena jedna za drugu! Sad zalim sto odrastamo jer se na taj nacin odvajamo od osoba koje su nam znacile tako ;puno dok smo bili djeca. A djetinstvo je najiskreniji dio zivota. Shavatas poentu?

Mozda su drustvene razlike te koje nas distanciraju. Stvarno je tuzno ako je tako.

Sjecam se i pricao o djecaku u kojeg si bila zaljubljena u sestom i(li) sedmom osnovne. Na kraju si ga ipak, dobila, uprkos pricama da ti se gadi i da te nervira te da se trudis izbjegavati ga.

Shvatas kad te ljudi lazu, a kad pokusavaju da slazu sami sebe. Ti si radila ovo drugo.

Sad te gledam i vidim mladu damu koja ce opravdati ocekivanja okoline i biti uspjesna danas-sutra, bit ce onakva kakva je oduvjek zeljela da bude - postat ce dama.

Ali, bojim se da ces do krajnjeg cilja zaboraviti one kojima si uistinu nesto znacila u zivotu i znacis jos uvijek, bez obzira sto nije kao prije.

Sad su tu novi prijatelji, novi nacin zivota. Vjerujem da ti je lijepo. Ali stara prijateljsta su vise od ljepote, reko je Mesa Selimovic, oni su dio nas samih.

Ne znam kako ti gledas na sve. Nismo ragovarali "u cetiri oka" preko godinu dana. Evo, pokusavam da prekinem losu naviku. Ne zamjeri.

I pomalo je jezivo kad dodjes kuci i cujes se s nekim samo preko interneta a udaljen je od tebe svega dvadeset minuta pjesacenja.

U tvom dnevniku vise nema mojih citata, vise si nismo drage ko prije.

I sramim se.

Jer si ipak ostavila neki trag u mom sjecanju. A ja bih da ga zadrzim sto duze.

Ako se sutra sretnemo, mozda i okrenemo glavu jedna od druge. Ne bi me cudilo. Vrijeme mijenja ljude. Mene je promjenilo. Tebe je promjenilo.

To nazivaju odrastanjem.


21.06.2010.

Is this summer... ?Pogledala sam kroz prozor na grad. Na Sarajevo poslije kise sa kristalno cistim ulicama, umotanim u tisinu, koja ustvari prija. Dugo bih stajala na prozoru zatvorenih ociju. A zbog hladnog vjetra uvijek bi mi tijelom prolazili zmarci.. Da barem sjecanja vjetar tako brzno raznese, k'o sto kisa rastjera prasinu s ulice. Ja sam voljela taj petominutni junski pljusak nego citavo ljeto i plus trideset stepeni. Voljela sam onu tridesetominutnu tisinu nakon pljuska nego svu guzvu na plazi.Ona melodija koji stvaraju kapljice dok udaraju o krov i prozorska stakla je inspirativnija nego necija gola ledja.

Lezala bih satima slusajuci taj isti zvuk. Zivot je zaista lijep... Ali tako prolazan. Sa svakom kisnom kapljicom padale bi i same suze ponekad. Sa svakom suncevom zrakom bi se radjao osmijeh.Na kraju se ni ne sjecas kad si zadnji put plakao, kaze Marchelo.







A evo opet kisi i opet se spira tuga s lica. Barem na kratko, zatvorit cu oci i pravit cu se da je sve okej. Da me ne boli ova rana nasla bi se vec neka druga da je zamotam ko podsjetnik na poraze.

Ma bit ce sve okej. Mora da bude okej. :)


21.06.2010.

Obavezno, nastavljamo dalje...Postoje u nama neke stvari neprevodive u rijeci, davno je Djole shvatio.Bojim se da moj talenat ovaj put beskoristan. ne znam zasto su sve moje price nalik jedna na drugu. Moj talenat za krojenje rijeci ne pije vode. Ne ovaj put..Rijeci jesu moje igracke. Tako lako sam ga mogla i htjela voljeti, a tako tesko sam mu to mogla priznati. A on je voli nju. Tako cisto. Bez greske. Tako savrseno. Mozda mu je bila prva... Ali volio ju je ko da je zadnja. I koliko god da sam dobra, da sam bolja, njemu to nije bitno.

Ko da nikada nisam imala jacu glavobolju od ove danasnje, niti sam ikad bila bezvoljnija.Ja nisam ona koja ce cekati da tvoja bajka dotraje, pa da pocne graditi svoju, da te dotuce, da zazalis, da se vratis... Odavno je sasvim svejedno sta ljudi misle, zele i osjecaju.

Boje su sive ko jedna. Svijet je postao stvaran, siv, izgubio je oblik. Hladan i bezkompromisan. Sve ostaje na pokusajima da se prilagodis. Od danasnjeg dana cu se nekako odmoriti.

A kako dan za danom prolaze, sve ce dobit' novi tok. Samo... Ne znam u kojem pravcu jos moze Miljacka poteci. Zaista, ne znam.


10.06.2010.

Gotovoo!Dan je bio bas onako... Bezvezan. Nista zanimljivo. Skola, konacno gotova. Osjecaj? Neopisiv!

Manjka mi inspiracije u zadnjih 7 dana. Ne znam gdje je "zapelo". Odnosno, trudim se ne razmisljati o onome sto je bilo.

Svako je dobio svoju sansu. Nisu je svi znali iskoristit.

Ljeto je tu. Raja je tu. Sve je na mjestu. I u srcu i u glavi. Nema smisla bedirat' se zbog nekoga ko to najmanje zasluzuje.

Sad, konacno znam, kome je stalo a ko je tu iz dosade. Mogu ja uzivat' u zivotu i disat' punim plucima. Ali, ne bi ja bila ja kad ne bi malo dramila. :)

Finally, uzivajte u ljetu, volite, zabavljajte se.

Ipak, pamet u glavu!


09.06.2010.

Nije mi prvi put...... a nije ni zadnji da se ucim pameti.

There is just one tiny little question... Just one. Koliko ih ima ovakvih poput mene? Stane li na prste jedne ruke? Najironicnije sto ce naci bas jednu ovakvu... Sigurno. Mozda ce "mirisati" na rock. Ali bit ce ovakva. Cure to jednostavno znaju. Osjete. Znaju kakva ce biti "slijedeca".

So, where was the problem? - Nema ga. Bila sam iritiantna. To je sve. Nije problem u drugima. Vec u meni.

Sad mi treba mir i tisina. Skoro me proslo. Ma pamtim ja i bolje. Necemo se valjda bedirati zbog ovoga. Zar hocemo? Ili vec jesmo? Ne znam... Pokusala sam. Sad ne ostaje nista drugo do zaborav.

Tell them it's you who made me sad. Tell them the fairy-tale gone bad. And se tried to live happy ever after.










The end

Sad slijedi onaj dio kad sve visi o koncu a ja imam tu cast da prekinem sve.


07.06.2010.

Last one.Odricem se ljubavne tematike do kraja ljeta. Raspust je, barem meni, oficijalno poceo.Pa prije nego stavim tacku na i... Jedan tekst napisan prije nekoliko dana, trebao je biti objavljen u petak ali imala sam razloge zasto to nisam ucinila.

"Petak je navece. Skoro ce ponoc. Vec dva sata sjedim, buljim u prazan papir bez jedne jedine ideje o cemu da pisem a da se tice tebe. Stoga, zapisujem sta mi prvo padne na pamet.Prva stvar koja mi nije bila najasnija, niti je ikome... Zasto bas ja od toliko njih? Necu ih djeliti na bolje i losije, to me se na kraju, i ne tice.Ustvari ovo je prvi put da pisem o nekom zbog kojeg mi ne rade leptirici u stomaku, zbog kojeg mi ne manjka koncentracije kad ti spomenu ime. Cisto prijateljska naklonost, i to je sve.Ne mogu se natjerati da te volim, i to je sve. Svari su takve kakve jesu. Mozes ih prihvatiti. Mozes otici. Ni zbog jedne ti ne bih zamjerila. Razumjela bih koju god da odabares.

Ma, cure su takve.. Brinu za onoga koji ne brine o njima. Misle da je on taj Savrseni bez obzira sto ne zna moju najdrazu boju, ne zna na koju pjesmu se rasplacem, ne zna kad mi je rodjendan, koja je moja najdraza klopa, zasto mogu da sutim satima kad smo zajedno... Ali ne znas ni ti.Stoga, nadji neku bezbriznu, koja ne obraca paznju na svaki svoj pokret i na moguce posljedice, kojoj je uzitak samo zivjeti i biti sretna zbog toga, koja ne analizira recenice na neki svoj nacin i koja ne cuje samo ono sto zeli cuti. Nadji neku normalnu. Jer ja takva nisam."


07.06.2010.

Ne postoji nista slatko vezano za mene....Svi smo mi, u picku materinu, sretni! Svi nekoga volimo, svi se kurcimoo koliko imamo! A SVI zivimo u Bosni, gdje niko ne zna sta je sreca, koliko se moze voljeti nit zamislilit koliko je to deset tisuca!

A-ha, sta cemo sad?!

I svi smo, u picku materinu nacitani ko da nam je otac sam Platon, glavom i bradom! Svi cemo da studiramo u inozemstvu i djeca ce nam jesti zlatnim kasikama jer i mi smo! Da. Ujebani smo u mozak da vise ne znam dal sam ja veca budala sto uopce pricam s nekim takvim ili sto je taj neko uopste ubjedjen da ce biti NEKO! Da, ja sam Jessica Alba, a ono tamo, preku puta je moj novi Million Dollar Boy!! Da, znam prelijep je. Ko i mater mu...Ovdje NEMA plave krvi, NEMA love do krova, NEMA sretnog zavrsetka, NEMA ljubavi do kraja zivota.I UTUVITE sebi, konacno u te glave da zivite u BOSNI prosjecnim zivotom jednog tinejdzera. I ne niste sexy dive niti ste najpozeljnije od +14. Imate jebenih 17 godina, idete u srednju skoli i jos ne znate razliku izmedju konjuktivitisa i konjugacije! Sreca pogodi jednog od sto. A dok se to ne dogodi NE SERI i zivi normalnim zivotom.

Covjece...

Naah, you are not stupid, you just dont know how to use your brain.


06.06.2010.

.Više ne znam koga volim. Više ne znam što se molim. Više suze i ne ronim.Ne znam kojim morem plovim. Više ne znam ko si ti, ne znam ko sam ja. Ne znam ko smo mi...










U hodnicima vremena.


05.06.2010.

Sad ne znam ko si kad te pogledamA ja ne mogu tako. Ne mogu se pravit lijepa i glupa, smijati se na sve sto neko drugi kaze, treptati okicama i biti high kad sam to, zapravo, najmanje... Nadas se da je bas Taj jedan onaj najbolji, mislis, svi prije njega bili su promasaji, al za ovo jednostavno znas da je vrijedno. Znas koliko ces ga voljeti. Na kraju ostanes u saznanju da je najgori...

Sad slijedi moje cuveno: Ovo mi bas i nije trebalo. Ali sta da se radi? Proteklih sedmica nije me bilo briga za ostatak svijeta, ma samo nek je pozitiva. Bila sam sretna sto sam mogla biti tu, konacno sam imala nesto sto nas spaja. I kad kazem konacno, obicno se tad zavrsi sve. Mozda sam jednostavno trebala izbacit svaku ideju vezanu sa tobom iz glave.

O Boze, zasto smo glupi kad se zaljubimo!?

Kasnije, nit' si se smijao, nit' si plakao. Totalno hladan. A ja se jos uvijek pitam zasto... Uobrazen? Razmazen? Ne znam. Ne zelim da znam... I taj ponedjeljak. Zadnji put da te gledam...

„Cela vecnost i svaki moj san stali su u taj jedan jedini dan, od maste tkan vise nego od jave... Mozda je bilo prerano da se jave ljubavi prave, ni danas ne znam. Tvoje cutanje, moj osmeh...“ Tad sam znala da moram stati. Ali nisam stala. Nisam se obazirala. Eto ti tvog zlatnog decka. Okrece glavu od tebe, a tako bi ti se radovao kad bi te ugledao. Kako sam mogla znati da ce sve zavrsiti u tren oka? Mogu ja otici, da te vise nikada ne vidim ali ne vrijedi. Ono iz glave ne nestaje vremenom, na bol se navikavas citav zivot.Donekle, okay je. Nikada ti nisam priznala ono sto je ispod koze, nisam ti znala objasniti. Ionako ne bri razumio.

Opet nista se ne mijenja osim silnog razocarenja. Svaka sitnica me skenja... Sada, slobodno, uperi prstom u mene i reci da je sve bilo samo iz interesa. Hoces li moci?

And it's not like me to hide behind a wall And it's not like me to fear the fall. What you don't know is that I lay awake wishing you were here tonight . What you don't know that I loved you long before we were alive. 'Cause how would you know, how could you know . So now you know everything.


03.06.2010.

Jer, tako si instaliranSve je opet komplikovano. Ne znam kud udaram. Danas me moje preseravanje kostalo dva keca. A uvijek je to tako kad se opustite. Mislite, kraj je, jos koji dan. Sta mi mogu? Iz, najdrazeg mi bosanskog, sam fasovala jedinicu u roku od 60 sekundi.Rekord!!

"Sta je moderna?""Pravac u knjizevnosti.. Kojii... hmmm...""Jesi ucila?""Paaa... Jesam?""Pa sta je moderna?""Pa, moderna je nastala pocetkom 19 stoljeca... Umm""Jesi ucila?""Nisam..."

Kec! Sramota. Iz bosanskog... Narednih sat vremena je ispitivala Kemu... Ma nie ona kriva sto ne znam. Sta cu. Sjest i ucit.... I tako Jasmina dobi keca iz svog dragog bosanskog. Al ko da mi je bilo malo, pa me prozvala i geografiju... Lupetala sam nesto... Dobila keca. Eo ti ga na Jasmina! Ko da mi onaj nije bio dovoljan. Citav dan sam ko pokisla... Bolje da sam kuci ostala spavat... Desava se. Tjesim se... Kad sam dosla kuci samo sam se zavalila u krevet i blejila u plafon. Za suze je bilo kasno. Cak i za onaj osmijeh koji se pojavi na usnama umjesto suza. "Dobro si mogla". Sad me moze ooboriti zadnji modul. Nek se goni i ona i Alpe. Muka mi je od svega. Stvarno ne znam sta se dogadja. Ja ne zelim ovo. Nije se smjelo dogoditi... Ne sada. Zar stvarno ne postoji vise ni jedna sitnica koja bi me obradovala?Znam, prijatelji su tu... Al ja se nikada nisam osjecala usamljenije i nikad nisam bila odvratnija prema ljudima koji me toliko vole. Al popravit cu se, obecavam. I u jednom momentu, na pamet mi je pao neko iz skole... Neko koga skoro i ne poznajem. Ma cime sam ja to zasluzila paznju? Zasto on vidi nesto sto B ne moze, ne zeli da vidi? Ili je







sve samo stvar sudbine, pa koga ko zapadne? Splet s*anja izraste u nesto nalik lijepome

I trazis razlog za radost, tako si instaliran. Ali server je zauzet. Nema rezultata. Kez je na faci, al niko ne razumije... Povraca mi se kad se pogledam u ogledalo. "Imas pretty face, al ko si ti i sta si uradila sa Jasminom?" fake. fake. fake. fake. fake kako god da okrenes. I mislis sutra ce it bolje, mozda sunacno. Ali nece jer si plakala do tri ujutru a i najavili su pljuskove sutra oko podneva... Al nadas se... Nadas se da ce bit bolje iako nemas razloga za takvo sto.I onda mi ne ostane nista drugo do soljica kafe, list papira i olovka.

Dug post, ha? :)Btw, nekome je danas rodjendan. Sretan Mu rodjendan.


03.06.2010.

"Mala nocna lirika"A vreme je ponovo tmurno, I bice zasigurno burno,Umorno pisem, dok tuzno, zurno idem na mesto dezurnog spadala. Budala se nadala.Svet se vrti na istu stranu, danas bas kao I juce,Shit u glavi I usi koje buce od tisine,Trazim u ljudima vrline spod grube povrsine, na putu do sustineDa pravo lice sine ikad masku skines.


31.05.2010.

Kako sebe lazemo, da je zivot to sto zivimoSvukla bih sve sa sebe i hodala po kisi ko prokleti ludjak. Zar to vec i nisam? Trazim ono sto, znam, nikada necu dobiti. Prokleti ludjak! Mrzim ovu kozu... Da barem mogu van iz nje. Mrzim ovaj grad, ljude, svaku osobu koja me promijenila, ostavila traga i otisla bez pozdrava, bez jednog jebenog „izvini, sto sam ti pokvario to malo zivota...“ Proklete note klavira se lijepe za srce u slojevima i vristala bih. Ali savladam se.

„Ma nije ovo kraj, ne smije biti“

Nadam se da znat cu opet ispocetka. Ma odakle da krenem?! Ja nisam trazila ovo... Ne... Zaista nisam...

„Covjek je popriste niskih instikata i zelje da ostane covjek. Tragicno bice koje dolazi na svijet bez svoje zelje i odlazi protiv svoje zelje, zivi u strahu od beskrajne vasione i kratkog zivotnog preleta, ogranicen dvjema nepoznatima tajnama na pocetku i na zavrsetu zivota, opterecen savjescu koja ga muci ne dozvoljavajuci mu da se prepusti razornim i privlacnim snagama svojih strasti, svim nevoljama vucen nanize a nekom svijetlom iskrom i vatrom vucen navise, bez velikog razloga da bude sretan, a cesto ozaren svojom mislju ili tudjom ljubavlju, nizak i velik, sitan i uzvisen, proklet i velicanstven.“ Zivot je takav.. Sastavljen od dijelova, od tkanina koje imaju nepoznat sastav i iritiraju moju kozu, od zvukova koji remete koncentraciju. Ostat cu tamo gdje su boje vedre... Meni ne treba buducnost ako donosi isto sam sam mislila juce, da donijet ce danas...

Danas ga gledam na fotografijama, sutra na ekranu.. Za tri dana ce biti ispred mene i nista osim suza nece vidjeti. Necu ga moci, necu ga znati zadrzati... Ne znam zasto se svelo na njegovo ime. Nije mi trebalo... Kao ni mali milion stvari koje su imale tek lazan sjaj. Trazim njegov lik u moru crno-bijelih slika... A znam, nije tu. Nije bio nikada. Da li ce ikada? Na dane, kakav je danasnji, kad se ulice pocnu ljeksati u kisi, i kad kapljice peru prozore, sjedim sa glavom u rukama i pokusavam da sve zaboravim. Al ne ide to tako. Sjecanja se vrate i onda pozelim da i ona zna da od one srijede za mene nije postojao niti jedan drugi i da ce tako biti jos neke vrijeme. Stvarno bih voljela da se mogu opustiti, glumit budalu.

Da barem znam cemu ove „zasluge“.

I, oprosti mi, nisam savrsena, al nisi ni ti. Svi smo mi roba s greskom. Razlika je u velicini felera. Moj, izgleda, svi primjete, moj je najveci, moj je na dusi... Zivimo jer je Bog dobar, na koncu, samo njega i imamo. Samo jos Njemu vjerujem kad budna docekam jutro i ne znam dal da ostanem u krevetu zauvijek ili da, pokusam ispocetka, izmedju ova cetiri hladna zida, pisati svoju bajku. Ako, pokleknem, znam niko nece vidjeti.


30.05.2010.

Daleko...Izgubit ću se daleko od onih što me vole toliko da me maze. Jednom otići ću daleko od svega gdje neću imat nikog svoga. Nać' ću svoje mjesto negdje daleko od svega toga.











29.05.2010.

Nisam ti rekla sveZnam, ne bi trebalo da pisem bilo sta vezano za B. Najvjerovatnije da je filing privremen, i da ce sve da izblijedi za sedmicu, dvije... Brine me ono sto je sada. Bas i nemam neke velike rijeci da ga uvjerim da nisam tu iz koristi. Valjda se to moze samo osjetiti. Ne znam uopce koliko je glupo sto pomisljam na tebe. Dovoljno sam baksuz i ovako. Da sam imala priliku, vjerovatno bi mu sve rekla u lice... Ne bi se patila pitanjima dal izgledam ko oportunista, kako on gleda na novonastalu situaciju.

Mozda sam imala filing da ce sve dozivjeti fijasko... Povucem se i cekam da vrijeme odradi svoje, tacnije navikavam se da iskuliram na svaki osmijeh, pogled, poljubac. Ne zna on koliko boli. Bolje da ne zna. Mozda bi krivio sebe. Kad se konacno uvjerim da je sve nestalo, nadje se deset puta vise razloga da ne odustanem. Jer, ja... Ja sam prokockala sve. I skolu, i snove, i drugove. Mozes na mene da gledas kako hoces. Sta god da vidis, nisam ja. Zar nije svejedno, na kraju? Nekima od nas je srce vece od pameti, pa vole da se*u u ogromnim kolicinama, kao npr sad.

Imas svoje snove, nastavi da ih juris. Imas tu malu, koja, vidim, obozava svaki tvoj pokret, imas svoju ekipu, uvijek su tu. Mene ces da imas ako ti nekad zatreba neko ko ja... Mislila sam da ce proci, ali nije. Nista se nije ni uvecalo ni smanjilo. Ostalo je bas onako bijedno kakvo je bilo i prije. Tu sam gdje jesam, sa nesrecom da nisam mogla da biram gdje cu da se rodim i kako cu da zivim. Naprosto se desilo...

Kazu da si umjetnik kad od svega uspijes napraviti nesto lijepo. Dal bi znala od tvog malog portreta da napravim remek-djelo? Ili se ipak, time ne mjeri ljubav... ? Jer, ponekad, gledam tvoje fotografije, i pitam se "zasto bas on?" Vjerovatno si me strpao u hrpu oportunista koji su uz tebe samo kad si high... Uhvatim se kako blejim satima u tvoje ime na listu papira i jedina misao koja mi, ustvari, moze proc kroz glavu je"Zar je bas On - Taj?"Da nije bilo one proklete srijede! Samo da je nije bilo... Samo to... I onih 15 minuta... Ko 5 sekundi. Zar da vjerujem u ljubav na prvi pogled?! Bio si tu. Sama prisutnos je dovoljna. Makar i medju desetine navijacica, kad ti uhvatim pogled i onaj smijesk. Nekome je to neprocjenjivo. Dovoljno je da postoji mali sa zlatnosmjednom kosom i ocima punih sjaja i ja cu se vec nekako snalazit. Pokoji razgovori i svoji smo. Pokusat cu bit sretna. Makar i s nekim drugim...

Ali, tako ti svega, sacuvaj taj osmijeh!


22.05.2010.

Sta sad?Bas i nemam neke inspiracije. A tako je to kad niste zaljubljeni... A ipak pisanje ne jednu temu, o jednom osjecanju je tako... jezivo. Cesto se upitam "znas ti i o cemu drugo pisati?" Svodjenje na jednu zivotnu pojavu, moze imati samo jedan cilj, da se prikaze monomanija, opsjednutost i ljudska ogranicenost... Ukopavam samu sebe, ali samo sam realna. Nije da ne znam sta se desava oko mene, ali kome je jos zanimljivo slusati o ratu u Iraku, svjetskoj ekonomskoj krizi ilitiga recesiji, padu aviona negdje u Indiji ili, jos gore, sta je to Rihanna jela za veceru. Gimme a break!

Zivotne pojave su sinhronizovane, istovremene, postoje i smijeh i plac, i radost i tuga, i radjanje i smrt , toliko smijesni da ih ne mozemo razdvojiti... Sve ih osjetimo kad tad, sve sam u stanju opisati. Ekonomija i politika me ne zanimaju, u krajnjoj granici, knjizevnost i politika su dvije nespojive oblasti! Ali, to ne znaci da nisam informisana. Dapace.

Ljudi su dobri i zli istovremeno, ljubav je najveca zelja vecine ljudi, iako se ta ista vecina odrice srece zbog beznacajnih stvari; zelja za postizanjem moci je najsigurniji put do konacne usamljenosti; svaciji je zivot drama, samo ako hocemo to da vidimo...Sad mogu da opravdam svoju odsutnost s bloga. Mala je daleko od ljubavi. Inace, zivot tece onim ustaljenim tokom. Svi smo zivi, zdravi i blentavi :)


12.05.2010.

Snovi imaju vecu moc da uniste stvarnost, nego zivot.Ajme, nije me bilo stooooo godina! Stidim se :$ Ali, imam razloge zasto nisam pisala nista duzi vremenski period. Centralna je devastirana... Eto... Khmm... Nisam ja nista kriva, bgm. :$I naravno, ko o cemu, Jasmina o ljubavi. Svega novoga. Stvarno mi se ne da pisati. Najbitnije je da sam sretna tu gdje sam i da mi je fino s ljudima koji me okruzuju. Nista ne moze unistiti zvot ko snovi, u to sam se uvjerila sto puta do sad... Oprostila sam sebi.. Sve. Mada, najteze je sebi oprastati. Drugi lakse zaborave. Drugi ne znaju










sve. Navikla sam se. Morala sam. Morala sam nauciti da je filing uvijek isti, i na pocetku i na kraju, samo je osoba drugacija. Morala sam razumjeti da nikada necu dobiti sve sto pozelim, bez obzira na trud i zalaganja. Sto dobijem ne sluzi mi. Sto nemam, treba mi.

Sve je to zivot

Dal je on bolji meni ili njoj, sasvim je svejedno. Vrijedjala bi samu sebe, i njega kad bi zaplakala jos jednom. Plasim se same sebe kad se Onaj Novi pojavi ispred mene nasmijan, ko da mi cita misli i drago mu je kad konacno shvati da je bas On taj kojeg smatram... Ma, poseban je u svakome slucaju. Al poseban je bio i svaki prije njega, tako da se nekada uhvatim za rep. Svi su oni dobri, mjesec dva... Svi... I mi zajedno s nijima. Ma navikne covjek da gubi i da prasta al nikako da nauci voljeti samo onoga ko to zasluzi. Sve je do ZASLUGA.... Da... Ako iko treba da dobije moju ljubav onda su to starci i prijetelji. Njima poklanjam ljubav. Ostali se moraju boriti za nj. ;) Ipak, ljudi, volite se. Samo tad vidis bolje za koje nikada nisai znao da postoje ustvari i shvatis da je zivot lijep nesavrsen, onakav kakav jeste. Najvaznijhe stvari zaboravljas, najmanje sitnice pamtis. Sve do detalja...Do poljupca...

Ko sam ti ja, uopce? Dal je potrebno da me pozdravljas kad me vidis. Jesam li ti draga...?Jer ti meni jesi. Ti me mijenjas. Svaki dan. Sve vise. Na bolje. Ovaj put mogu da biram. Tebe cu, ili ipak necu voljeti. Znam, da me ti, ipak, nikada neces rasplakati. Zbog tebe sam pustila suzu samo jednom. Od srece...


09.04.2010.

KomentariAh, da... Morat cu se naviknuti da sve sto taknem, prodje mi kroz prste, ovlas dotakne srce i brzo izblijedi. "Rijeci jesu moje igracke..." Nikad mu ne bih mogla priznati neke stvari... Koje sam... Mozda.. Na trenutke... Onda... Kad je bio tu, ispred mene,osjetila? Sasvim blag pogled... Spontano odabrane rijeci, kojih se, kasnije, kad je otisao, nisam mogla sjetiti. Pamtila sam samopogled. I osmijeh. Da. I osmijeh... :) Sasvim... ravnodusan. Nazalost. Ili ipak na srecu?

Nekad ljudima tako male stvari znace tako puno. Najcesce onda kad ne bi trebalo i uvijek se iznova i iznova... I iznova...razocaramo. Da... Pa zar je samo bol u zivotu sigurna (osim smrti. Na koncu, tu smo svi isti. Razlike n e m a. I da to je to! To je... Jos jedan pogresan, jos jedanpaket maramica i jos jedna kompilacija Balasevicevih najtuznijih pjesama, u kojima je on nju samo htio da voli, da... Ma nisu sve ljubavi tuzne. Mi ih ucinimo takvima. Nije to tuga, to je nesto sasvim jace, sasvim gorte od... t u g e?


22.02.2010.

Zar opet ispocetka?Budila sam se jutrima oko cetiri sata. Tad su pustali najbolju muziku na radiju a i u stanu je bila mrtva tisina. Ali nije to bilo bas zbog muzike i mira? Ponekad ti u glavu dodju teske misli, kolaju glavom i nikada da odu. Meni je trbalo puno vise od necije bliskosti da zaboravim Doticnog. Jednostavno, on nije htio da isdpari iz misli tek tako, pa da ga zaboravim ko da nikada nije postojao. Ali, tih mjeseci nije mi padalo napamet da budem necija lutkica za pokazivanje.A bilo je mnogo tih skidaca zvijezdakoji su obecavali zlatne karatne kule i prodavali maglu..Htjeli nespretno pruziti malopaznje a za uzvrat trazili svu paznju svijeta.Ne ide... To sto sau nudili nije bila ljubav vec pozuda.Bili su i prolazili ali Doticni je ostajao i svaki dan se sve vise plasilo da bi i ja njemu mogla ponuditi ono sto je i meni samoj bilo nudjeno... Gomile nicega, i hrpu magle. Nije to bilo nista do krug bez kraja u kojem se na ocigled svih nisam snalazila. A ni sam svijet niije davao vise .Bio je hladan i svaki dan sam se sve vise gadila nad njim. Ali nisam imala drugog izbora. Zar nisam? Nije ni on bio svetac imao je svoje momente zbog kojih smo sad na VI... Jos jedan primjer mladih ljudi koji ne vide dalje od svog nosa... E bas tako izgleda bajka koja propada. Jutra su bila tamna tiha i maglovita.On ko zna gdje. Kazaljke su se poklapale svaki sat ali to vise nije bilo bitno. Nisam imala ni suza ni strpljenja. Nista nisam imal do srca i obecanja da je ovo zadnji koji je bio preblizu i sve unistio. Po mislima mi je setao vec neko drugi. Jutro je polako svanulo a u meni nije ostalo nista drugo do jos jedan oziljak vise i jos jedno obecanje da je to zadnji...


13.01.2010.

Ne znas ti sta znaci "voljeti"











Okay, here is the thing! Da, doticni me obara s nogu... But who really cares? Ni ja ne obracam paznju na to tako da... barem se trudim. I to je nesto.

Inace, vjezbe me ubise, imam upale svih misica na nogama i stomaku i osjecam se divno! I vrijeme je prelijepo... Tako da sam svaki dan na Vilsu sa Zokom. U januaru... Jedva cekam da skola pocne... da popravim onu bruku u knjizici... Ne nisam pala ali ono. Bruka! To nisam ja (:I nek je lijep sto puta ja cu mu odoljeti.Ajm fri vimin, heelllooouuu. Kad je meni trebao neko da "poletim"... Mozda on uspije, bila bih pocascena... Ali hard to believe...I pozdrav za posjetioce... Ako ko navrati slucajno. (:


12.01.2010.

Pocnimo ponovo ispocetka? Ili ipak ne...Zar idemo opet ispocetka sa upoznavanjem? Ne bi mi vjerovao koliko me boli ali trpim jer ta naklonost prema tebi jaca je od svega... Opravdavam sve cinjenicom da bice bolje. Nisi odustao od nas? Nisi... Molim te nemoj...


12.01.2010.

Crko dabogda!!Chu da poludim!! I kaze ne ljuti se... Ne ne... Sve mu je okay... Sve za petALI JA IMAM CURU!!! PA KOJI SE KU*AC JAVLJAS ONDA?!! I KAKVE TO VEZE IMA SA MNOM STO IMAS JOS JEDNU PORED SEBE?!!!Je*em ga ako ja ostanem normalna poslije svega... Dacu ti jedan savjet: "CRKNI!" Ne mogu da cutim i trpim.


10.01.2010.

Juce/Danas/SutraStvarno ne znam dal je svima ovako dosadno ili ? Citav dan provedem u prokletom stanu i nista ne radim! Boze dragi, stid me rodjenih roditelja, ko da sam retardirana... Ccc.

I, da, skinula sam program koji se zove "two hunderd situps", kao, hocu sexy stomak. (ne dao Bog nikome moju mastu) i sjela cura da radi... I uradim 4, peti jedva, ustanem sva zajapurena, obavezno usta puna psovki i odem se prezderavat slatkisima i onim slatkim sokovima divnih boja! Eh, moja Jasmina, moja... :$

I sta cu sad? Ajmo na trcanje... I trcala sam... I opet dosla kuci, sjela za racunar i pojela pola paketica keksa... :$ Zaista, to mogu samo ja!

Na Fejsu sve samo gluposti... Na msnu nikog zanimljivog. :S

Jedva sam cekala raspust i vidi sad. Samo cu da se zdebljam zbog glupih praznika... Malo torte, malo soka, malo chips i ostalih go*ana... I puf...

I odem na portal za ljepotu il nekako se tako zove da trazim kako skinut stomacic i obecala sam sebi kardiovaskilarne vjezbe svaki dan i po nekoliko desetina trbusnjaka. Pa da vidim koliko cu moc izdrzat. Naravno, bez, slatkisa, masnoga, gaziranoga itd.

Skolu sam uzasno pozeljela...

Na klizanje nisam otisla ni jednom! :( SmRcc...

Btw, navukla sam se na Harijeve stare pjesme...

Ubit ce me ove balade ako ne umrem od prezderavanja :(

I Mali je citav dan online. Al ajd skupi hrabrost pa se javi nekome kog si htio povalit za Novu, pa te taj neko isfurao te si povio repic i odsetao... Eh, pameti moja. Sta su ti ove nove generacije. Sve gluplje i gluplje...











10.01.2010.

Dan bez imenaBol je dio zivota. Sto je prije prihvatimo, prije ce da ode. Stoga... Prezivjet cu ja. Nije prvi put. :)


08.01.2010.

Nikad i zauvjekDanas ti nisam rekla volim te.. Nisam ni juce. Htjela sam to uradit sutra.A nase sutra ne postoji.. Ti si to mozda znao ali ja nisam. Nije niko rekao sta ce sutra da donese. Tebi ce bit dan ko i svaki drugi a meni jos jedan srusen most i poderan san. Al koga briga? Samo bol je u zivotu sigurna...Nikad nije nista ni bilo osim mojih savrseno naslikanih slika nas dvoje koje u stavrnosti uopce i ne postoje NEMA IH. Cak je i sjeverac topliji od tebe.Eh, da mi je sto nije...

"Kao stihija, ceo zivot pred ocima. Sad vidim ti i ja sta smo imali nekada. Jedan svet je pukao na sveta dva. Sad pusta al nedodirljiva..." I dolazit ce dani kad cu te u vazduhu ipak osjetit.. Znam da hoce. Al pazit cu da ne pomislim na nas. I samo zelim da znas... Zao mi je...


07.01.2010.

Pricaj mi malo o patetici...Danas se necu spominjat ni njega ni suze, bol i alkohol :D. Sve se moze kad se hoce. Ipak, hvala onima koji su bili uz mene kad se nisam gasila pricama o svom djetetu. Znam da sam vas gusila, te ovako cu, te onako cu il ipak necu nikako.Danas se osjecam ustvari, dobro. Koliko-toliko. Zadovoljit cu se tim da sam zdrava, da je godina u principu zavrsila dobro sa malom trulom visnjom na kraju ali eto, boze moj. Tako se zalomilo. Ko zna zasto je dobro. I jos uvijek vjerujem da za sve ima razloga. Ipak treba bit zadovoljan onim sto imas. Al opet pada kisa. I uvijek pada kad se u meni prelama ono najgore ponos, ljubav i bijes... Ne znam koliko su uski sposobni za ljubav ali ja poznajem samo trojicu koji su djevojci rekli "volim te" a da su pri tome to i mislili. Jutros sam sjela na krevet, upalila muziku i na miru sam razmislila o svemu. Nikad se nisam tako slatko ismijala samoj sebi. Bas me zanima dal je ikome srce zastalo zbog ljubavi? :DI nek ide sve do vraga krasnog! Imam prijatelje koji me vole i znam to odlicno. Stari prica da bi se mozda moglo otic iz Bosne a meni, budali, opet Adi prodje kroz glavu ko da je sutra smak svijeta. Glavo luda!Bilo bi mi zao prijatelja najvise. Sve ostalo stat ce u kofer. :)Ali ipak mislim da nije doslo d te mjere da se sad selimo u neki Italiju ili Francusku. Mislim, bilo bi fino suncat guzu negdje na jugu Italije i krast bogu dane sa Italijancicima al nije to moja sreca. Mada, nije ni ovdje tako lose.Ne mogu da vjerujem da je klizanje pocelo a da ja nisam otisla! cekam na glupe klizaljke -.- ko da ce same doc... PihI malo muzike, malo bloga, puno kafe i fejs. Otprilike tako prodje dan. Bas je zalosnu u sta trosim zivot...


06.01.2010.

Postoje u nama neke stvari neprevodive u rijeci.Negdje duboko u meni postoje jos neke stvari koje nikome necu priznat na glas. I mozda sam kriva sto te drzim u malom kutku svoje glave i ne pustam te nigdje i ne dopustam ikome da te makne odatle. žJa sam birala zaborav i neka tako i bude mada znam da je to tezi nacin da se stvari vrate na svoje mjesto. Nisam ni ja zlato zato i ne pridajem neki veliki znacaj onoj poruci ali ipak nesto u covjeku ne da da neko po tebi gazi ko po lanjskome snijegu. To nesto mora da je ponos. Jer da njega nemam ko zna gdje bi bili sada i ti i ja. Nije inat to sto te guram od sebe i sto se smatram boljom, vec cuvam se da ne nasucem dusu ko prethodnih puta. Da si ikada volio znao bi kako je. Ako nisi onda ces tek da saznas.Ni to sto si mladji nije mi smetalo. Koga briga za godine. Dodju, budu i odu. Sjecanja su ta koja traju a mi nemamo niti jedno, barem nalik lijepome. Sam Bog zna koliko mi je tesko ustvari i zaista ne znam kako se ti osjecas ali zanimalo bi me da li ti je tesko ili se jedostavno keslas svemu i svacemu ko i inace. Ipak, znam kako je meni i malo sta ce da me smiri ali snalazim se. Bice tesko ali kad nije. Sve u svemu...













Ja sam ti sve oprostila vec odavno. I nije me briga kad kazu da si kreten. Mozda jesi, mozda ne. Ti to najbolje znas. Ja ne mogu sudit jer te ne poznajem. Barem ne onoliko koliko sam zeljela.I onu noc u gradu. Molila sam Boga da te sretnem. I jesam. I bilo me briga s kim si ako vec dobro si. Nek tebe krene ako mene nije. A zar nije svejedno s kim si sad? Ne moras se inatit pa tudje ime stavljati tamo gdje ga ja mogu vidjeti... Ostani takav kakav jesi jer takvog te najlakse zavoljeti i najbrze izgubiti. Ja sam samo jedan od onih koja je mislila da ce da te promjeni...Ma sve je ok.


04.01.2010.

Trazio si.. EVO TI GA!!Sad cu i ja da pocnem sa cajkama! "Jos jedan u nizu, jos jedan u nizu... " itakodalje i tako blize. I tako je sve svejedno... da se vise ne pitam gdje je granica izmedju nerealnog i realnog...Oh, ne. Ma nisam ja broken hearted girl niti sam depresivac. Ja sam u biti samo jedno sretno dijete (koliko god je to moguce) koje naleti na nesretnog tipa koji nije svjestan svoje nesrece pa sav svoj baksuzluk prenese na mene. A ja, kako sam naivna, prihvatim (e je*em ti tu tvoju pamet Jasmina!) Pa si onda obecam i kazem "nema vise ovako". naravno, nema vise pit Colu, jest premasno, ic na spavanje u 1 itakodalje... Joksimovic kaze " Nisi ti kriva, nisi mogla da znas koliko nesreće mozes da das " Al vrijeme je da se i ja osjetim libero. Opet cajke... "Pali mali!" Da se ljubav mjeri gubitcima onda bi ja vjerovatno bila najzaljubljenija osoba na svijetu... I najvoljenija naravno (mada nisam sigurna da se to tako kaze). I drugi put kad vam neko kaze da vas zeli nazovite ga i poslajite u tri pi*ke materine. Tu mu je i mjesto. Nema opastanja. Ko jednom zajebe skroz, zajebat ce opet. To je 100 posto provjereno.Opet cajke "Jednom djubre, djubre dovijeka"I znas, sad je svejedno jel tebi svejedno sto je meni svejedno pa sam te izbrisala odakle sam god mogla. Jos samo iz glave... Hvala bopgu pa se bolest nije sirila dalje... :)Ah, ajm sou praud on mi. Don't worry, be happy.... Nemam vise rijeci. Sve sam rekla. Nisi vise moj ( nisi nikad ni bio ) show je gotov, sve je nestalo. Kraj posta!


31.12.2009.

Da ne zaboravim...Sretna nova godina... itd itd itd...


31.12.2009.

Jesmo li mi zasluzili da se zavrsi tako...Sreca se rodi za 12 sati a tuga je ubije za dvije minute. A kad pocne oda tugi i kad kap prelije casu i kad i sam vidiš šta učinio si, bit će prekasno. O ne, nisam ja jedina! I znam ja da ima sto lakših od mene, ali ne i boljih. To sto ti vodiš pod rukicom nisu djevojke ni dame ni klošarke već samo duh žene što bi rado da bude svoja ali joj ne ide. I sam znaš da dobit ćeš samo one s dna. Mozda izgledaju lijepo. Eh, moj dragi, nije zlato sve sto sija! Zar ne vidis?!!Ali mlad si. Godine idu, nižu se ko biseri a one su samo lažne perle na ogrlici. I trebat će vremena da u nečijim očima vidiš ono nešto pa da ti kroz tijelo prodje onaj čudan osjećaj ko da ti je sam svijet pod nogama... A ti si na vrhuMada, ti si uvijek bio na vrhu... Ali na vrhuncu nečega drugoga... Ja cu dalje sama. Tako najbolje znam, tako sam naučila i kad sam imala nekog duplo boljeg od tebe kraj sebe. Pa zar stvarno mislio si ... ?! Zar da... ?! Necu da mislim. Necu da znam, ne zelim da osjecam. Dogodilo se sto puta ali nikada ovako jadno... Ovako... odvratno...Samo pusti.

Ne pricaj nista. Ne gledaj me. I nemoj da me diras molim te..." Al dodju mi dani kad u vazduhu ipak te osetim, na čas... " I redaju se slike, jedna iza druge... Necu da te volim. Eto u inat! Necu... Ne znam ... Ne mogu... Za neke stvari je uvijek prekasno


04.09.2009.

Samo bol je u zivotu sigurna...














Znate ono kad se nadjete na pogresnom mjestu u pogresno vrijeme...? Ja sam prvak u tome... Bas glupo ali tako je. Jednostavno nije bilo sudjeno. Nije do mene. Do njeg je... Svejedno sad kad ima drugu. Imao ju je oduvijek. Samo sto... Ja sam znala samo jednu istinu. A uvijek postoje dvije... Bas uvijek. Svi su oni isti... Neki malo bolji, neki ne ali sve se svede na isto... Razocarana po ko zna koji put... Pa zar je bilo TOLIKO tesko reci da imas nekog pored sebe? Da nisam 'jedina'? Ma znas sta... Od*ebi


03.09.2009.

Cudno je ali pamtim samo one koje propustim...Bas kad pomislis, evo sve je super. Konacno sve ide kako treba... BUM! Neko te zajebe. Sve je to stvar karaktera. Trudim se bit dobra sa svima al onda se uvijek na kraju sjebes, zato bit dobar je isto sto i bit budala. Na kraju te svi zajebu, i ostave, normalno. E pa tako cemo od sad i mi. Ne vrijedi fakat. Koliko god bio bolji ljudi su gori. Dace sve da pokvare sve sto je dobro... Da bi vidjeo svijetlo uvijek ti treba mrak prethodno Trebala sam poslusat Arijana kad je rekao da bi i ja trebala postat 'jedna od onih'. Mala odvratna kucka. Definitivno bi prosla bi bolje nego ovako...

Male stvari cine zivot. Sjecam se svega sto je govorio.. Trebala sam ga poslusat... Sad znam zasto je pricao takve stvari. Da sam gora vise bi me postovali... A ovako...? Postuju me i ovako. Nisam 'jedna od onih'... Stvarno mi se gade ljudi koji me okruzuju. Ali stvarno...


28.08.2009.

Za neke stvari ce uvijek bit prekasno...Valjda uvijek postoji ta neka visa sila. I bas mi je pun.. mozak ovakvih blogova slicnih mome, ali sta mozemo... Sad bi najradije cigaru medju zube, koju casicu vodke... I tako do jutra... Ali ne... Ne mogu, ne smijem si dopustit... Uvijek ima nesto da cacka po mozgu. Ma mora bit naopako pa eto!!! Da sam si sama kriva, vala nisam. A bilo bi i glupo da je citavo ljeto proslo onako... Glatko. I bas bi bilo glupo da septembar nije poceo aa da mene nije mucilo neko sranje!! Maaaa divnooo!!I jos mi se javljaju njegovi da pitaju kako sam. Ej, sve xtra, sve za pet, samo odbijte molim vas.. I da stvar bude gora, bivi se pocinju ku*rcit (moram se ovako izrazit, nisam okay veceras)!!Neko ce da na*ebe, samo je pitanje ko ce slijedeci da potegne za zivac. Ne ustarucavam se vise ni pred kim. A i zasto bi?

Nikad ni nisam bila dama pa tako necemo ni glumatat. Jednostavno.I poslije ovoliko vremena i ja sam zasluzila oduska...


24.08.2009.

Onako, radi reda, nek se nadje :)Jedan post, tek onako. Nista novo. :) Boli me glava... Desava se uvijek kad ispeglam kosu. Nevjerovatno..

A moram je peglat pa makar. I tako... Stvarno nemam nista pametno za pisat. 'Ajd ko da neko cita... Ma i da cita, ionako pisem zbog sebe. :)

Eto.


29.07.2009.

after all.. i've got my reasons...Kako dosadan odmor. Vec sam rekla da me umara ali evo jos jednom. Smori me!! Koji retard moras biti da proslijes krv iz nosa lupivsi glavom o zatvorena vrata!?

Sutra dolaze gosti... from over the board... i normala moras se peglat po gradu with 'em. Ajd bar to nije tako dosadno... I cetvrtak.... Parim se iz ovog prokletog grada... :) Can't wait. :D Nista zanimljivo...


23.07.2009.

Bice sve okay.. Nekadaa...Sunce je przilo ko i inace. Izlazit vani sama bas i nije u mom stilu ali eto. Lijep je dan, pa sta fali? Obisla sam sve butike u gradu, medju hrpom "poderane" odjece nasla nesto za sebe, tek da skrenem pomalo sive,


















neujednacene misli. Dan ko i svaki drugi... I dok cekas da prokleti tramavaj dodje... skrenu mi paznju neka pojava koja je prilazila sve blize.

Smedja kosa, crne oci... Taman ten. Cista sabotaza nirvane... Osmijeh. I nekako, sve je stalo... On... i ja... Cini se sami. Njegovo drustvo je prebrzo islo. A guzva je bila prevelika.. Mozda, da nije bilo te guzve i njegove brzoplete raje...? Kojesta! Samo stranci.. I nista vise. I bas te nesto tjera da razmisljas ko je taj 'mali slatki'...

Ko da cackas bolnu ranu... A mozda bas to NEKAD dodje, pa bude sve OKEJ... jer sad. Svaki dan lici jedan na

drugi, a ja tomrzim. Isti grad, ista ulica, isti stan, ista soba i iste proklete misli zbog kojih ne mogu da spavam. Pa zasto jednostavno nisampoludila do sad?

Umorna sam... Ali zaista. Ovo bi trebao da bude odmor ali me zamara... Ni prijatelji vise nisu isti. Ni ona ulica u kojoj smo cesto boravili dok smo bili manji...

Odrastamo i svidja mi se ta cinjenica ali nikako da postajemo hladniji jedni prema drugima. Pa zar se to pokazuje koliko duboko si gurnemo noz u ledja?!

Bojim se da daa... Bojim se okoline. Bas me briga i da se ne uklapam, i da me mrze svi oni od reda. Zar da budem tamo prazna pogleda, bez licnog misljenja... Onako hladna i odvratna sa tripom da sto sam bolja to me

vise mrze? Necu, Jasmina... Necu to. ja imam svoje JA.. i znam koliko me je kostalo ali hej. Ne zalim. Jos smo

mi klinci puni komplexa. Jos ne znamo sto je zivot. Nije to, Minno, ono sto radis subotom u iNNu... To ima drugo ime... Ali ne bi ja bila ja da ne izgledam tako obicno s vana. Tako jednostavno i glupo. Jednolicno i odvratno. Ali...

Sve je to dio nas, dio ovih godina. Samo zelim da sto bezbolnije prodju. Valjda uspijem da izguram do 20e sa tek malo ostecenimmozgom.

I sve te male sitnice me bole. U kakve zvijeri se pretvaramo. ne smijes reci da VOLIS jer odmah si slabic. Ne smijes da prastas, jer kukavica si. Moras da ides glavom u zid ma o cemu god da se radilo jer moras

se dokazati kao faca. Moras dobit rispekt.. Ja se nikada nisam uklapala, bar priznam. I imam svoj mali

svijet. I bas me briga dal to nekoj cici odgovara il ne. Kad dodjem kucimrtva pijana, znat cu da su snovi nestali, do tada ja im ne dam da idu.

Da sam bar rodjena deste godina prije.


17.07.2009.

Pravo je slabog da se uzdigne, a pravo jaceg da ga prekineOsam sekundi... Kazu da je dovoljno bas osam sekundi da se zaljubis. Ma koja je budala to izmislila? Dobro, to sto sad ne vjerujem u ljubav bilo kakve vrste je druga stvar al osam sekundi? Tad ili nikada? Radije nikada ;) Ne znam zasto. Drugaciji sam karakter.

A ova "Tuzna Pesma" je tako.. :'( Tuzna? Logika xD

Pa jedva cekam taj prvi da konacno spakiram kofere i krenem ka svome novome dragom. Slicno ko u Arabiji. Ne znamo se ali bicemo skupa. Haha. To mogu samo ja. Ma sta da radim kad sam lijepa, pobogu :$ A i on je ko ... med. :) Al necu se radovati previse. :) Moze bit svasta. :P


15.07.2009.

Nije mi lako.. kad pored mene prodjes ti... Kad pored mene... A ne pozdravis...I tako je mala princeza zivjela u zabludi da ne voli princa savrsenog, svoju prvu ljubav i prvog decka koji joj se svidio na prvi pogled... Kako glupa princeza! Ne, ja ne volim nikoga jos od osmog osnovne. Nikad ni nisam. Znam da me nikada nije podnosio ali .. sve prave ljubavi su tuzne. I ovo je bila prava ljubav, dakako, kao i sve prave ljubavi, na vrijeme prekinuta. Ne, nikada necemo biti skupa. Druge smo sudbine.. I ne nikada necu naci taakvu kosu, takve oci i takav miris koze... Nekoga za kim cu da izludim skrooz na skrooz. Mozda i ne zelim nikoga drugog ali glupo je...Glupo sto sam zivjela u zabludi posljendnje 2 godine da mi bas ne znaci nista.. Nisam ga vidjela odavno pa mi je, cini se, bilo svejedno... I dala sam se uvjerit da je debil. Da goreg nema alii nee... Dovoljno je da ga vidim jos jednom, da prodje pored mene... Da osjetim onaj miris u zraku... I vratim fil unazad... Previse boli.

Jasmina ne treba ti to. Imas novi zivot, imas dosta prijatelja. Imas toliko deckih koji te vole. Ma sto ce ti On... Isto k'o da me pitaju sto dises? Zasto jedes svaki dan? Jer imam pottrebu da V O L I M. Sudbina je kriva, pomalom i Bog sto je taj mali toliko pogresan. Dvije razlicite sudbine. I sta ja mogu sad?








10.07.2009.

yeah, it's raining again...Bas bi bilo super kad bi znala o cemu da pisem. Inace bi citala neku knjigu ali nemam volje ni za sta. Sad stalno ganjve oko raskida. Kao zao im je. Mos si mislit... Da je neko drugo vrijeme drugacije bi se ponasala, ali na moju srecu nije. :) Na raspustu nista novo. Osim tog raskida. Mozda iznenadnog, mozda ne ali boze moj ne mogu ja protiv sebe.

I kisa.. Kisa pada ko i uvijek kad... Da, zaista cudno. Mozda bi bilo cudno da nije. Jednostavno se dogodilo... A bas je cudno kako se ljudi tako brzo promjene... Bas sam isla vani sa starom rajom. Things cahnged. Dok pricam sa (bivsom) naj prijateljicom vise sutimo nego razgovaramo. dada stvari su se naveliko promjenile... Pa tako i moja zelja da uradim nes od sebe.

Kazu da se covjek tesko mijenja. I bas se bojim da je tako... Msm mogu ja promjenit boju kose, styling i sve te stavri ali ja cu iznutra bit ona stara pomalo luda, pomalo djetinjasata ali uvijek pomalo nesigurna ali ipak zadovoljna onim sto jeste... bas skromno... I jos cu piskarat po ovom blogeru, i jos cu se zalit da su svi muskarci debili a sve cure glupe ko .. noc

Bar se nadam da u pocet vjerovat u ljubav ako nista. :(


07.07.2009.

I'm not proud on me... But i can't run away from myself...Mrzim one sretne zagrljene glupe leprsave parove... ughh :@ malo mi se i gade, da budem iskrena.. Ne znam zasto u posljednje vrijeme ne vidim nista pozitivno oko sebe. Pa dobila sam SVE sto sam htjela! :S shame on me...

aLi dosla sam do parova... Gdje su sad svi bivsi!?

Nesh mi padaju na pamet glupe stvari... Nisam bila zadovoljna ni jednim a bili su... Bili su poprilicno pametni, nimalo zlonamjerni... Bas onako posebni... Ne zato sto su moji... Sta ja znam. Al samo mi jedan para sjecanje. Fakat sam bila glupa klinka unazad 2 godine... Ali hej to je bilo iza.. Bla bla... Ma ne znam ni ja sta pisem.

I svaki poslije previse odudara od moje osobnosti... Hocu nekoga ko cijeni ljubav. Kome ponos nije na prvom mjestu al necu papucaara. Jednog malog garavog sa crnim ocima... Dal je to previse il ne postoji... Vi recite meni. :S Ali ja cu bit solo do daljnjeg. Fakat ne znam kako ali znam da hocu. Nemam ja zivaca za preponosne... I sama sam takva. Okrenula bih ledja kad bi boljeg nasla... Mozda to i jeste najveci razlog. Nisam htjela ali jednostavno se dogodilo. :( I ko da bude normalan kad je lakse biti lud.

Ah, umalo da zaboravim... Zorana sretan rodjendan! <3


30.05.2009.

Happy, I guess.Nie me dugo bilo, a vrijeme je da nesh i napishem... Za promjenu, happy sam... :) New relationship me prodrmala malo al jos sam uvijek pomalo zbunjena.... Trebala bih biti fakat happy, i fakat sam happy... Ovaj put bez kiselog osmijeha... :) Ovaj put volim zivot, volim sve novo. Nije odavno bilo ovako dobro. Sta znam, ne bih da pretjeram pa da se poslije zalim :)Necu detaljisat. Samo je Amar nova stvar. Sve ostalo je po starom. I skola, i frendovi... Bash sve. Tako da blog miruje...

Bar neko vrijeme. Ionako ima malo posjeta, a ko josh gubi vrijeme na bolggeru?


06.05.2009.

al kako pronaci put kad se sve vrti u krug...Sve stane kad ne treba. Mrzim kad se dogadjaju iste stvari svaki put. Losa karma ili sta vec. Mrzim vrijeme st ovako sporo tece. Vecer ko i sve druge al fali mi neko ko je srece druge, s kim je nista sve, neko ko zna me.. Nekog kog volim... I trajat ce ova losa sapunica jos dugo.. Mozda i godinama... Mozda da si ti malo drugaciji, svijet se ne bi vrtio na istu stranu a tako malo nam fali.. A zalim sto ja nisam malo drugacija! Cudno je kako nam malo fali.. a jos cudnije kako bas to MALO nedostaje... I bas kao i juce, svijet se vrti na istu stranu... Zivot ko nuzda sto nista ne pruza... Usi buce od tisine... Samo negdje cujem eho, tvoje ime... Bas je glupo to sto se desilo... Jebiga... Mozda ovaj put bas i nije do mene...













Bas bi voljelja da mogu da kazem "jebe mi se za sve". Juce sam mogla. Smijesno... Danas... Malo teze... Dobro guram, kroz zivot buran i mada zivim dosta sretno ja nemam nikoga konkretno uz kog bih bila sretna i luda i tako mirna i sigurna svud...Al dobro je.... Dobro... Pamtim i gore... Mozda je i gore sto pamtim i bolje.Najlakse je plakati, hej...I nista vise nije vazno. Lice sveta zlobno i lazno se raspline za cas i niko vise nije bitan. Svi su pesak prezren i sitan pesak ispod nas. Nista lakse nego sebe slagati. Nista lakse neg se nasmrt opiti. Nista teze nego zalud tragati. Samo bol je u zivotu siguran... Srecu nosi neki postar jako spor.. Neka, samo ovu noc da izguram sutra cu vec naci dobar izgovor


04.05.2009.

Slike lagano s vremenom pocinju da blijede...Dosada me smota samo onako kako ona zna. A ja ko najveci degen dane provodim na fejsu, dop se sa rajom sa msn. Bojim se da cu zatupit (ako vec nisam) ako ne izadem medju civilizaciju. Nisam tip za provode. Poslije praznika, mrtva umorna... (ko nije? ) I Merjem sam pozeljela al bas onako djecije. Ko da je nisam vidjela godinama. Svasta... I tako.. Dani teku. Vise se i ne opirem tome da cu upast u kolotecinu. Vec jesam. I ne fali mi nista. Dosada me smota cesto. Samo je to novo. Minna. Nju sam zaboravila. Ko da vrijeme prolazi pored.. JA stojim.. Ona stoji ali. Nismo vise ko prije. Nesto se cudno dogadja.... Skola. Fali mi raja. I onaj mali crnih ociju... E, da! bas taj. Bash je dosadnoo....


25.04.2009.

i'm sick and tired of always being sick and tired.... my love is on the line...

Mozda je jednostavno i suvise rano da se prave ljubavi jave. A ja debil, serem tamo gdje cuda nema po ko zna koji put, i po ko zna koji put kupim svoje stvari i odlazim. Mozda je najbolje da ih vise i ne nosim sa sobom. Svoje uspomene... Ne trebaju mi, necu da zivim za njih. Da se sjecam kako je nekad lijepo bilo.. Necu zelju da vratim sve natrag, jer nece se vratiti nista... bas nista.

Cak ni osmijeh. Poneka lijepa rijec iskreno recena. Ali iskreno. Ne ono "volim te" na brzaka... Mislim na iskren zagrljaj... Bez rijeci.. Jedan jedini pogled... I opet se mogu smijat... Valjda je malo takvih osoba kakva si ti bio.. Mozda trazim na pogresnim mjestima.. Mozda nekad poslije stvari krenu na bolje pa pozelimo razgovarat jedno sa drugim. Ovako, cisto sumnjam. Ti nasi ponosi... Prije zivot, nego svoje Ja bi dali nekome. Mozda je i bolje tako. Citat pricu kojoj vec unaprijed znas kraj i nije neki gust. Al bio je citati je prvi put... I naucis nesto iz svake procitane.. I ja sam... Fale mi one male glupa sitnice na ovako lijepe i suncane dane.. Zatvorim se u sobu ko najveci luzer.. Slusam tvoju najdrazu koju si mi pustao cesto.. Opet ponavljam, serem gdje cuda nema.. Jebiga.. I gledam kroz prozor sanjivih ociju. . .

Znas, postoji neki novi mali. Nije neki David Bechkam il kako se vec pise.. Ali podsjeca me na tebe. Hhh. Nisam znala da ce me privlacit oni koji ustvari lice na tebe... Svasta se mota po ovoj glavici... Mozda mi se dopala ideja da se opet zaljubim, ko ce ti ga znat.. Znas, vec je proljece.. Mada meni proljece nista ne znaci kao ni ona spika o proljetnim ljubavima.. Mozda je isuvise rano da se prave ljubavi jave.. Covjece kako mi fale setnje pored Panonskog! Fale gluposti, sitnice.. A onaj mali je bas isti ti kad sam ga upoznala... Iks De... Onako zbunjen.. Ne zna hocel pric i pitat nes il ce custi i gledat me ili.. Ma zbunjoza. Ko da vidi Angelinu jolie kad me gleda a ne Jasminu. Pa dobro sad... Pretjerat cu... :)Vrijeme je prelijepo a ja sam jos uvijek na bolovanju. Mislim da se necu vise trudit... Nek se oni malo trude oko mene. I vrijeme je...


19.04.2009.

A kisna jutra opet pocinju od kad sam otisla......smijem se a suze naviru... Kurva sudbina!!Bash mi se fino pravdate, glumite za svaku sitnicu... Trazite necije srce da vam ga spusti na dlan, da ga mrvite i da vas niko ne pita za razlog niti da trazi objasnjenje. Ja sam tu vec 15 godina i skroz sam ko posrana (da prostite). Svijet se vrti na istu stranu.. Ciklicno...Usi para tisina. Poneka kap kise sto lupi o prozor te podsjeti na nesto sto je davno bilo. Ne znam dal je gore kad me sjecanja uhvate danima kakvi su ovi ili kad glumim srecu pred svima. Jer falis mi.. Ma koga lazem. Fali mi ubijanje dosade s tobom. Slatke male lazi... I nisam normalna sto te zelim natrag ponovo. Suludo je pustiti suzu nakon svega ali ja to mogu. I sama sebe pitam dal sam okay... Glupo pitanje, znam da nisam ali eto...










I ostala mi je navika da zaplacem kad cujem one stihove...

"Nek nikad niko ne dira u ovaj mali deo svemira samo jos tamo jos mogu da priznam bogu da jos zbog tebe ne spavam..." ... "Vec smo se jednom sreli a ne bi smeli, jer padamo na greskama"Trazim srecu tamo gdje je nema, gdje je nikad nije bilo, niti ce. A sve je teze ostat miran u ova suluda vremena... Barem kazi da ti je zao... Barem se izvini. To je osnovno!


10.04.2009.

Bicu okej..."Kazaljke su se spojile, mozda netko misli na mene. Prvo se sjetim tebe, jesi jos slobodan, pitam se… Na krizanju gledam nocnu urotu semafora Svako crveno gadam, bas i nije neka fora. Ulice se ljeskaju i uzivaju u kisi. Skidam mobitel s punjaca, zovem te i pitam di si. Culi smo se davno, reko si da te ne zovem, da je bolje ovako... Cujem glas djevojke nove..." Ne gledam znakove, ne zanima me sto će biti, ne bjezim od proslosti il od onog što ce se tek zbiti. Ne zelim piti, jer onda misli tutnjaju i pogled se muti od suza sto obrazom putuju. I mrzim se jer nisam sve u glavi rascistila. Ne bi bilo milo kad bi te vidjela... Crveno mi sad znači samo nemoć da pobjegnem, da ti ne šaljem poruku kad mi se grlo stegne. Crveno je moja slabost, mrzim ga vise od tebe i one nove male koja te sad jebe" Htjela bi pamtit samo sretne dane, nisam glupa, sl dolaze u paru, losi i dobri skupa.U glavi nemam mjesta za sve detalje zato pamtim bitne, izbacujem manje. Pobjeda je bilo malo, porazi pretegnu, kao kamen povuku, kao zica stegnu. Zene su cudne, pa i kada nam krene volimo biti jadne, unesrećene. Ja protiv prirode, odbacujem memorije. Selektivni reset, da budem za pet. Pustam pauzu, stiscem play. Mm… Bit cu okay. Misli te kazne kad si sam pa te zavrte kao vrtlog. Nosim nasmijanu masku, a placem ispod.Moje lice nije lijepo, al moje lice je moje s oziljcima od poraza koji mi ne stoje. Puna sam rezova, prekida i pogresaka, rabljena, voljena, ponekad iskoristena. Sunce je reklo doci, moram ga docekati spremna. Mjesec nije los, al bez sunca sam izgubljena. Sutra, bit cu nova, smijesim se tome i pjesme ce bit sretnije, nada zadnja tone. Puštam pauzu, stiscem play. Mm… Bit cu okay..."


04.04.2009.

.. i tako to biva ...Nikad me nis nije sjebaLo da kaZem "e nema dalje Jasmina, sad si ga zasRala"... I bude sranje.. Sranje ce i proc. Al dodju tmurni dani. Razumijem da je PMS skroz normalna stvar al ovaj put nije PMS. Nije nista sto je bilo prije. Nije cak ni ljubav. Cisto sumnjanje u ono sto imam. Jel to ikad bilo vrijedno...

Vjerovala sam u tu laz da si mi sve ko da je ta laz u koju vjerujem najveca istina od svih. aL kako to inace biva kad si glup i kad hoces svima pomoc... Dodju i meni tmurni dani. Pa jebote imam i ja srce. biLa sam pizda nije da nisam. Sjecam se niza dana bez elana... Zivot nema smisla i TACKA! Bok ti jadan koliko klinci znaju bit glupi. Dobro.. To je vec vise nezrelost i neiskustvo uglavnom, padnes... Niko ne staje. Niko ti ne pruza ruku da ustanes. Sve ide svojim ustaljenim tokom. Ja sam bila tu za svakoga... Ma koliko koga poznavala. Kazu "ti si jaka cura"... Ko je od njih, meni najdrazih, bio tu kad su kule od karata popadale u vodu? Ne znate.. Znam ja... Nije niko... Jaka sam.. Jesam... Da znate da jesam. Jer ono sto me nije ubilo to me je ojacalo a dogodilo se dosta stvari koje su mogle da me sasjeku u korijenu. I previse njih. Nisam vjerovala u sranjca "Pepeljuga & Co." ni sa 10 godina.

I kad me vide pomisle "Ma slatka mala budalica... Nema ona pojma o zivotu"


28.03.2009.

Prvi postJos jedan blog u nizu


- "Ne zamjerite zbog mojih rijeci, ne zamjerite ako su vas zaboljele i rastuzile, ako su otkrile moju slabost. Ne stidim se te slabosti, stidila bih se da je nema.

Ne znam sta ce biti zabiljezeno, ali ce u kukama slova ostati nesto od onoga sto je bivalo u meni, pa se vise nece gubiti u kovitlacima magle, kao da nije ni bilo, ili da ne znam sta je bilo. Tako cu moci da vidim sebe kakav postajem, to cudo koje ne poznajem, a cini mi se da je cudo sto uvijek nisam bio ono sto sam sad. Svjestan sam da pisem zapleteno, ruka













mi drhti zbog odplitanja sto mi predstoji, zbog sudjenja koje otpocinjem, a sve sam ja na tom sudjenju, i sudija i svjedok i tuzeni. Sve cu biti posteno koliko mogu, koliko iko moze, jer pocinjem da sumnjam da su iskrenost i postenje isto, iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to moze biti uvjeren?), a postenja ima mnogo, i ne slazu se medju sobom."

M.S.

Šta sve može da stane u kapi mastilajedno nenapisano suncejedna nepotpisana pticajedan nenacrtani cveti još će ostati tolikoda se napiše epitaf...

Štogod ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje

Documents

Transcript of Štogod ih manje zavoleš, manje ti njih nedostaje