doc.prim.dr.sc. Sanda Anton, dr.med.specijalist psihijatar, subspecijalist psihoterapijeKlinika za psihijatriju, KBC Osijek

PSIHOTERAPIJSKI PRISTUP U LIJEČENJU OBOLJELIH OD KARCINOMA

Obolijevanje od karcinoma predstavlja stres, utječe na sve aspekte života oboljelih i može dovesti do raznih psihičkih poremećaja. Oboljeli od karcinoma moraju se suočiti s nesigurnošću svoje budućnosti, ponekad ozbiljnim nuspojavama liječenja, osjećajem krivnje, izoliranosti ili stigmom. Količina dobivenih informacija i mogućih ponašanja uz visoku anksioznost, dovodi ih dodatno u stresnu situaciju. Na ishod cjelokupnog liječenja utječu bolesnikove tjelesne rezerve, psihološke, obiteljske i društvene vrijednosti pa većina oboljelih, uz adekvatnu podršku, ne razvija kronične psihičke poremećaje. Ipak, klinička zapažanja upućuju na nužnost stalnog nadzora nad reakcijama oboljelih uz potrebu neprekidnih, ponovnih procjena psihičkog stanja tijekom trajanja liječenja. Odnos liječnik – bolesnik važan je dio samog procesa liječenja. Psihoterapijski pristup oboljelima značajno olakšava prilagodbu karcinomu dovodeći i do poboljšanja kvalitete života koja je postala još važnija produžavanjem vremena preživljavanja. Prema vlastitim istraživanjima, u liječenju psihičkih poremećaja u oboljelih od karcinoma, najbolji se rezultati postižu usklađenim liječenjem psihoterapijom i psihofarmacima.

• Psihoonkologija je područje kliničke psihijatrije

koje uključuje dijagnostičke, terapijske, edukativne

i istraživačke aktivnosti psihijatra u onkološkim

institucijama, tj. onkološkom timu (Lipowski,

1974.).

• Svi pacijenti trebaju psihoterapijski pristup, a samo neki od njih psihoterapiju kao metodu liječenja!

• kreiranje međusobne atmosfere razumijevanja i povjerenja

• zainteresiranost za verbalnu komunikaciju s pacijentom bez obzira od koje bolesti boluje i na što se tuži

• uspostavljanje mjere u kontaktu s pacijentom, što znači ne biti previše aktivan ni previše pasivan

• slušanje pacijenta i s tim u vezi postavljanje pitanja• praćenje razvoja odnosa pacijent – liječnik i vice versa• uočavanje reakcije okoline na pacijentove tegobe kao i

obratno, reakcija pacijenta na njegovu okolinu

• holistički pristup

• kreativni pristup

• biopsihosocijalni model

• sveobuhvatno sagledati pacijenta, ali personalizirano

Tri modela odnosa liječnika i pacijenta

• Paternalistički model

• Ugovorni model

• Partnerski model

• prosječni pacijent gaji prema cjelokupnom sustavu zdravstvene skrbi paternalistička očekivanja

• liječnik je onaj koji mora ispuniti svoju dužnost i bezuvjetno pomoći pacijentu

Ugovorni model

• pacijent ugovara s liječnikom da provede neke “popravke” na njegovu tijelu

• moralni je okvir takva odnosa liječnika i pacijenta sklopljeni ugovor koji primarno štiti prava jednoga i drugoga

Partnerski model

• pretpostavlja viši stupanj zdravstvene kulture, a najperspektivnije se provodi s inteligentnim, prilagodljivim, obrazovanim i iskusnim pacijentom

• u najvećoj mjeri omogućuje ravnotežu moralne odgovornosti između liječnika i pacijenta, a istodobno jamči neupitnost liječnikove stručne kompetencije

• gubitak neposrednog i cjelovitog liječničkog autoriteta zbog podijeljenosti kompetencije na sve više autonomnijih autoriteta

• odgovornost preuzima više osoba

• zbog te raspodijeljenosti liječnik može oslabiti i postati anoniman

• pacijent može doživjeti otežano stjecanje cjelovite obaviještenosti o svojem zdravstvenom stanju upravo zbog nedostatka ili umanjenoga kontakta s liječnikom njegova potpunog povjerenja

• administrativnim odredbama smanjuje se vrijeme koje liječnik posvećuje pacijentu

• stvara se nesigurnost i nepovjerenje kod pacijenta (projektivni odgovori bolesnika na bolest?, porast tužbi na liječnike)

• sve to ima i povratno djelovanje na samoga liječnika jer dobiva osjećaj da prisilno postaje površan i bezosjećajan, neetičan?

• uz doživljaj rascijepljenosti i nesigurnosti

• ideal prosvijećenog i obaviještenog odnosno odgovornog pacijenta

• odbacivanje paternalizma u medicini

• odgovorni pacijent mora u određenoj mjeri sudjelovati u donošenju bitnih odluka

• razvijanje doživljaja krivnje oboljelog

• Stalni splitting/rascjep profesionalnog selfa

• etički

• stručno

• zakonski

• ljudski…

• Povećani zahtjevi na ličnost liječnika

• Sve veća potreba za "radom liječnika na sebi"

(svojim konfliktima, moralnim vrijednostima i

odgovornostima vlastitog djelovanja), tj.

kontratransfernim reakcijama.

• Preko 80% psihijatrijskog komorbiditeta koji

razvijaju oboljeli od karcinoma ostaje

neprepoznato i neliječeno.

• Ne postoje univerzalno prihvaćeni kriteriji za

dijagnosticiranje depresije kod tjelesno bolesnih i

često je teško razlikovati stanja koja nazivamo

adekvatna tuga od definirane depresije.

• psihoterapija su tehnike liječenja

• psihoterapija je znanstvena metoda

• suradna psihijatrija

• edukacija liječnika i ostalog medicinskog osoblja o psihoterapijskom pristupu u liječenju

• Tehnologizacija u medicini udaljila je liječnika od pacijenta kao čovjeka, dovela do informiranog pristanka i potrebe za zaštitom jednih od drugih.

• Razvija se potreba za naglašavanjem holističkog pristupa jer je potrebno vraćanje i usmjeravanje na čovjeka, pokazivanje ljudskosti, altruizma i temeljne ljubavi prema ljudskom rodu uz uvažavanje ljudskog dostojanstva do samog kraja života.

1 2 3 4

5 6 7 8

9 10 11 12

13 14 15 16