СМОКВА

Smokva (Ficus carica)

UzgojSmokva je suptropska voćka pa pri izboru položaja za uzgoj treba uzeti u obzir klimatske uvjete, a naročito niže temperature. Tijekom zimskih mjeseci može izdržati i do –15°C. Može podnijeti temperature zraka tijekom ljetnih mjeseci i do 38°C. Uz dovoljno vlage i topline, posebno tijekom dozrijevanja plodova, smokva daje plodove izvrsne kvalitete. Ukoliko, u fazi dozrijevanja, dolazi do obilnijih oborina, plodovi mogu popucati. Treba odabrati položaje s dovoljno svijetla (heliofit).

Poželjna su duboka, drenirana, lakša tla, u kojima se korjenova mreža može dobro i ravnomjerno razvijati u dubinskom i lateralnom smjeru. Korijen smokve može dosegnuti i do 2 pa i do 3 metra dubine, a radijus korijenove mreže može čak i do 2,5 puta premašiti obod krošnje. Poželjna su aluvijalna tla, posmeđena crvenica i slabo karbonatna tla (osjetljiva prema klorozi).

Na tlima s protočnom podzemnom vodom (uz rijeke i potoke), koja je bogata kisikom i hranjivima, smokva dobro uspijeva. Vrste i oprašivanje

Botanička vrsta smokva ima dvije podvrste - pitoma smokva i divlja smokva.Pitoma smokva ima samo ženske cvjetove. Divlja smokva i križanac divlje i pitome smokve u svojoj cvasti sadrži ženske "siskaste" i muške cvjetove.

Pitoma smokva ima proljetnu i ljetnu, a divlja proljetnu, ljetnu i jesenskozimsku cvatnju. U proljetnoj cvasti su ženski cvjetovi "nerazvijene plodnice" i iz njih nastaju kao plod cvjetunica ili petrovača (kraj lipnja ili srpanj). Ljetna cvat ima dvovrsne ženske cvjetove - cvijet "razvijene plodnice" i cvijet "nerazvljene plodnice" iz kojih nastaju ljetno-jesenski plodovi (polovina kolovoza i rujan).

Za neke sorte s cvjetovima "razvijene plodnice'" potrebna je kaprifikacjja, oprašivanje pomoću polena prenešenog s muških cvjetova. Ovo prenošenje može obaviti samo smokvina osica, koja u cvatu divlje smokve provodi čitav svoj životni razvojni ciklus. U praksi se pokazalo da je kaprifikacija za neke sorte neophodna (Petrovača), kod drugih samo korisna (Zlatna smokva) ili potpuno nepotrebna (Zamorčica). Stoga, ponekad je vrlo važno da je u blizini pitome smokve zasađena divlja smokva. U Hercegovini je uobičajeno da poljoprivrednici odlaze do udaljenijih stabala divlje smokve gdje ubiru cvatove te ih zatim u obliku vijenca postavljaju radi "ženidbe'" na grane Petrovače.

Petrovača bijela, vrlo rodna, izrazito stolna sorta, najviše se uzgaja u srednjoj i južnoj Dalmaciji, manje uz obalu i na sjevernim otocima. Bujna stabla razvijaju dva cvata. Prosječan plod prvog cvata ima 60 do 100 g. a drugog 50 g. Oplođuje se kaprifikacijom. Koža ploda je svijetlozelena, a meso blijedo medeno ružičasto, vrlo sočno, ugodno slatko. Plodovi se sortiraju odmah nakon berbe (u voćnjaku), jer zbog velike sočnosti ne podnose dulji prijevoz i rukovanje. Odlika se preporučuje za uzgoj na plodnim tlima u blizini većih potrošačkih, turističkih središta.

Bjeluša, vrlo raširena u dolini Neretve južnoj i srednjoj Dalmaciji, bujnoga je stabla, obilno rodi, a cvate dva puta. Proljetni cvat od degeneriranih ženskih cvjetova, omesnati i izraste do normalne veličine, ali nikada nije jestiv. Ljetni cvat razvije jestiv plod, produljen kratkim vratom, prosječne težine od 40 do 70 g. Dozrijeva u prvoj dekadi kolovoza, a razdoblje zriobe je kratko (mjesec dana). Plodovi su dobre kakvoće, prikladni za prijevoz i potrošnju u svježemu stanju i sušeni. Meso je svijetlo bijelo ispod kože i blijedo medeno u unutarnjem dijelu, vrlo sočno, ugodno slatko.

Zamorčica, naša najbolja i najraširenija sorta, uzgaja se duž cijele obale, a najviše na Krku, Hvaru i Korčuli, oko Metkovića i u dolini Neretve do Mostara. Naši iseljenici su ju raširili Kalifornijom. Otporna je na sušu i hladnoću, bujna je i rodna, odlikuje se odličnim plodovima za potrošnju u svježemu stanju i za sušenje. Tipična je jednorotka s degeneriranim ženskim cvjetovima. Kruškoliki plod ima duguljasti vrat, tanku svijetlo zelenu kožicu, a žućkasto zelenu u vrijeme dozrijevanja. Meso je vrlo sočno i slatko, ugodne arome. Suhi plodovi ove odlike su vrlo cijenjeni zbog nježne, tanke kožice i mekog finog mesa. Plodovi su sitniji od drugih gospodarski značajnih sorti. Da kožica ne bi tamnila nakon sušenja, prije sušenja se sumpori. Preporučuje se za uzgoj na dubljim, plodnim tlima koja dobro gospodare vlagom.

Šaraguja, najbolja od crnica jednorotki, proširena je u južnoj Dalmaciji, a najviše na Korčuli i u Konavlima. Preporuča se za tržišni uzgoj. Stabla su srednje bujna i vrlo rodna.

Uspijeva i na manje plodnim tlima. Okruglasto plosnati, sivo crveno ljubičasti plodovi dozrijevaju od polovice kolovoza do polovice listopada, a nakon prvih jesenskih kiša skloni su raspucavanju. Dobri su svježi, a sušeni zbog debele kožice slabije kakvoće od zamorčica i bjeluša. Sočno, vrlo slatko, kiselkasto meso je bijelo žuto, u sredini intenzivno crveno.

Razmnožavanje i rezidba

U širokoj praksi najviše je uobičajeno razmnožavanje smokve sadnjom reznica. Reznice dužine 30 do 50 cm odabrati sa središnjeg dijela krošnje matičnog stabla dobre i kvalitetne rodnosti. Najpovoljnija je sadnja u veljači ili početkom ožujka. U zadnje vrijeme sve se više primjenjuje sadnja ožiljenih jednogodišnjih sadnica iz voćnih rasadnika.

Za sadnju reznica kao i sadnica treba primijeniti postupak kao kod ostalih voćaka, tj. iskopati jamu dubine 80 cm te odgovarajuće širine potrebne za dobar razvoj korijèna; upotrijebiti stajski gnoj i mineralna gnojiva i pri tom nastojati da tlo bude stalno dovoljno vlažno. Najpovoljnije vrijeme sadnje je proljeće.

Za obnovu stabala novim sortama primjenjuje se cijepljenje. Najrašireniji i najsigurniji je naćin okuliranje na budni pup u lipnju ili na spavajući u kolovozu. Kod stabala koja su stradala od zime ili požara obavlja se cijepljenje u raskol.

U našim krajevima uglavnom se prepušta da stablo smokve u svom rastu samo razvije prirodnu krošnju. Međutim, odmah u prvim godinama uzgoja kod mlade voćke treba oblikovati pravilan razvitak krošnje. Ovisno od sorte, razlikuje se:

okrugli (kotlasti) široki piramidalni oblik krošnje

Provodi se zimska (ponajviše otklanjanje pojedinih konkurentskih grana i izboja) te ljetna (laka) rezidba za dotjerivanje rodnih grančica.

Savjet

Smokva "voli" kad joj je korijen sputan i tada bolje rađa. Običaj je da se pri sadnji smokve, korijen i sam smokva polegnu nakoso pri nekom zidu, ili ako zasađujete smokvu u teglu, da na dno stavite veliki kamen. Kad prolazite našim priobaljem, pogledajte pozornije di su većina divljih smokvi niknule. Primjer vam je na drugoj slici u ovom postu.