UNIVERZITET U TRAVNIKU

UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET

Smjer: Specijalne namjene

STANDARDNI JEZIK I NJEGOV RAZVOJ

SEMINARSKI RAD

Predmetni nastavnik: Student:Doc. Dr. Hajriz Beirevi Adan TopiTravnik, decembar, 2013.godine

SADRAJ

UVOD........................................................................................................................................3STANDARDNI JEZIK................................................................................................4Definicija i pojam standardnog jezika........................................................................4Standardizacija jezika..................................................................................................4Razvoj standardnog jezika kroz historiju...................................................................5Standardni bosanski jezik od 1990.godine do danas.................................................7ZAKLJUAK...........................................................................................................................9LITERATURA.......................................................................................................................10UVOD

Kroz ovaj seminarski rad ukratko emo se upoznati sa standardnim jezikom i njegovim razvojem. to je to standardni jezik, kako se razvijao, ali kako se on i danas razvija, samo su neki os segmenata koji e se spominjati u ovom seminarsko radu.

udesnu sposobnost ovjeka da govorenjem glasno iskae misli, elje, zapovijesti, prenese zapaanja, konstatacije i steena iskustva kombinovanjem ogranienog broja artikulisanih glasova u neogranien broj smisaono punoznanih rijei, nazivamo jezikom.

O jeziku razmiljaju i piu svi, svako sa svog aspekta: filozofi, psiholozi, logiari, sociolozi itd. Jezik je svima potreban. Kako postoje razliiti jezici i razliiti narodi koji njima govore, nekako se prirodno namee ideja o jeziku kao konstitutivnom elementu narodnosti. Bez jezika ovjek ne bi bio ovjekom.

Birajui temu za seminarski rad osjetio sam potrebu da se o pitanju jezika i njegove standardizacije treba vie govoriti i pisati. Zato u pokuati da vam to blie pribliim ovu tematiku kako bi danas-sutra moda i neko od nas doprinio razvoju i to boljem normiranju naeg bosanskog jezika.

STANDARDNI JEZIK

Definicija i pojam standardnog jezika

Da bi smo definirali standardni jezik, ali i sam jezik kao fenomen ovjeanstva, veoma je bitno da se objasni pojam idiom, odnosno jeziki idiom.

Idiom podrazumijeva razliite jezike varijetete kao to su npr. narodni govor, dijalekt, narjeje, jezik ili standardni jezik. Idiome moemo podijeliti na organske i neorganske. Primjer za organski idiom je narodni govor, jer je on nastao prirodnim putem, odnosno bez veeg utjecaja ovjeka na njegov razvoj. Standardni jezik je primjer neorgansko idioma ili idioma koji trpi u svome postanku i razvoju svjesno djelovanje ovjeka.

esto se uz pojam standardnog jezika stavlja i pojam knjievni jezik, ali meu njima svakako ima razlike. Jedna od bitnih razlika je ta to je standardni jezik prije svega obavezno normiran, odnosno da je uraen i da ima razraene funkcije kojima se mogu zadovoljiti kulturne ali i druge potrebe civiliziranog drutva.

Standardni jezik, je posebno odabran, normiran (standardiziran) idiom koji je, zbog zadovoljavanja mnogostrukih drutvenih potreba, funkcionalno polivalentan, tj. Funkcionalno stilski razuen.

Standardizacija jezika

Kada govorimo o izgraivanju standardnog jezika, moramo znati da je to jako sloen proces. Takoer, proces standardizacije nikad na prestaje.

Prvi veoma bitan korak u procesu standardizacije je izbor osnove, nakon kojeg slijedi dalji opis odabranog idioma, normiranje itd.

Prof. Milorad Radovanovi dao je prikaz jezike standardizacije od deset postupaka, koji su drutveno uslovljeni i meusobno povezani, jer su jedan iza drugog ili se meusobno prepliu. Tih deset postupaka su:

1. selekcija-odabiranje

2. deskripcija-opisivanje

3. kodifikacija-propisivanje

4. elaboracija-razraivanje

5. akceptuacija-prihvatanje

6. implementacija-primjenjivanje

7. ekspanzija-irenje

8. kultivacija-njegovanje

9. evaluacija-vrednovanje

10. rekonstrukcija-prepravljanje norme.

U dosadanjem standardiziranju naeg jezika uspjeno je savladano prvih pet postupaka. Na standardologiji je ali i na ostalim jezikim naukama da savladaju ostalih pet postupaka od kojih veina njih uvjetuje permanentan angaman jezikih strunjaka.

Prethodno smo spomenuli pojam, odnosno proces normiranja i norme.

Norma je, dakle, skup osobina (fonetski, morfolokih, sintaksikih i leksiko-semantikih) koje karakteriziraju neki jezik, dijalekt, to je ono to se u nekom od tih idioma smatra normalnim i to prihvata zajednica koja se njime slui.

Kada govorimo o jezikoj normi ili normama, bitno je spomenuti da postoje dvije vrste normi. Prva je implicitna norma, koju inae ima svaki jeziki idiom, kao to su narodni govori i dijalekti. Na drugoj strani je eksplicitna ili standardnojezika norma koja je rezultat normiranja, odnosno propisivanja i drutvenog nametanja irem jezikom kolektivu u procesu standardizacije.Razvoj standardnog jezika kroz historiju

Razvoj bilo kojeg standardnog jezika nije nimalo lagan proces, ali u Bosni i Hercegovini je to veoma sloeno pitanje. Do nedavno, tanije do 1990. kao zajedniki standardni jezik funkcionirao je srpskohrvatski/hravatksosrpski ustanovljen krajem 19. stoljea. Razvoj pismenosti do 19. stoljea najvie je bio vezan za bogomolje, ali i za utjecaje razliitih tradicija kao to su: islamska, katolika i pravoslavna; ali i kultura razliitih drava poput Turske, Italije, Austrije, Njemake, Maarske i drugih drava.

U najstarijem periodu razvoja jezika, jezik je koriten i razvijan za potrebe crkve. Ali bitno je spomenuti da se pismenost razvijala i na narodnom jeziku. Pored franjevaku knjievnosti u Bosni i Hercegovini, pismenost su razvijali i Bonjaci na narodnom i na orijentalnim jezicima. Kao najznaajniji predstavnik pismenosti kod Bonjaka je bio Mehmed Hevaji Uskufi u 16. stoljeu. On je poznat po Makbuli arifu, odnosno prvom bosansko-turskom rjeniku ali i drugim djelima koja se ubrajaju u knjievnost na orijentalnim jezicima. Veoma je bitno spomenuti da je na narodnom jeziku bila razvijena i alhamijado knjievnost.

Sa etiri razliita pisma su pisana knjievna djela(glagoljica, irilica, latinica i arebica). Prvo slavensko pismo je bila glagoljica koja je najvie zadrana kod Hrvata. Nakon glagoljice dola je irilica koja se zadrala kod Srba. irilicom su pisali i Hrvati sve do prihvaanja latinice, koja je dola zajedno sa latinskim jezikom. Na podruju Bosne i Hercegovina upotrebljavana je bosanica, bosanica, bosansko pismo i begovica. Pored irilice u Bosni i Hercegovini se poela upotrebljavati i latinica, ali djela alhamijado knjievnosti su pisana arebicom ili arapskim pismom koje je u dobrom djelu prilagoen naem glasovnom sistemu.

Do poetka 19. stoljea mogli smo vidjeti da je bilo vie knjievnih jezika. Prva polovina 19. stoljea je bila obiljeena pokretima za kulturno i narodno oslobaanje, snanim buenjem narodne svijesti junoslavenske orijentacije. Teilo se za borbom za narodni jezik jer bi se tako prevladala religioznost i omoguilo kulturno ujedinjenje svih Junih slavena. Narodni jezik je proglaen standardnim, a u tome su uestvovali ponajvie Vuk Karadi i ilirci sa Ljudevitom Gajem na elu

1850. u Beu su se sastali predstavnici Srba i Hrvata i dogovorili se o zajednikom knjievnom jeziku. Tada je nastao Beki knjievni dogovor srpskih i hrvatskih pisaca. Dogovorili su se da zajedniko knjievno narjeje bude tokavsko ijekavskog izgovora. Kasnije je to jedinstvo popustilo tako da su u njihovim izrazima ostale mnoge razliitosti. Razlog tome je razliit pristup jeziku os strane dvije filozofske kole, zagrebake i beogradske, pa je zbog toga zajedniki jezik imao dvije varijante: zapadnu i istonu.

U to vrijeme u Bosni i Hercegovini nije postojala filozofska kola poput onih u Zagrbu i Beogradu, pa su se pisci dijelili izmeu zapadne i istone varijante. U vrijeme vladavine Austro-Ugarske drave ozvanien je bosanski jezik. Bosanski jezik je proglaen slubenim odlukom Zemaljske vlade, to je trajalo od 1890. godine do 1907. kada e ista ta vlada zbog politikih razloga ukinuti taj naziv.

Nakon Drugog svjetskog rata zajedniki standardni jezik je nazvan hrvatskosrpski/srpskohrvatski. Spomenuti jezik je imao dva izgovora(ekavski i ijekavski); dva pisma, kao i bogatstvo leksikih sinonima. Ovaj jezik koristila su etiri naroda: Srbi, Hrvati, Bonjaci i Crnogorci. to se tie norme tadanjeg jezika potovala se elastina stabilnost, pa je korisnik mogao birati izraze u okviru navika pojedinih sociokulturnih sredina. Tako se poelo govoriti o hrvatskoj i srpskoj varijanti, ali i o dva izraza, bosanskohercegovakom i crnogorskom standardnojezikom izrazu. Kasnije se sve to pretvorilo u etiri izraza: bosanskohercegovaki, crnogorski, hrvatski i srpski standardnojeziki izraz.

Nakon 1990. godine uz veliko djelovanje ekstralingvistikih faktora dolo je do preimenovanja izraza u standardne jezike. Nastaju bosanski jezik, hrvatski jezik i srpski jezik. Da skratimo, u slubenu upotrebu vraeni su nazivi koji su u spomenutim narodima postojali kroz historiju.

Standardni bosanski jezik od 1990. do danas

Od 1990. godine politika struktura Bonjaka je bosanskohercegovaki standardnojeziki izraz zamijenila terminom bosanski jezik, koji se tako i kroz historiju esto nazivao u Bosni i Hercegovini. Spomenuto je da je za vrijeme Austrougarske vladavine na prostorima Bosne i Hercegovine u periodu od 1890. do 1907. godine to bio i slubeni naziv jezika. U isto vrijeme politike strukture druga dva naroda u Bosni i Hercegovini opredijelili su se za nazive hrvatski jezik kod Hrvata i srpski jezik kod Srba, i naravno oni su prihvatili standardne jezike onako kako su oni postavljeni u Republici Hrtvatskoj i Republici Srbiji. Moemo rei da je to bilo praktino naputanje bosanskohercegovakog jezikog standarda. U normu bosanskohercegovakog standarda dolazi do unoenja do tada nezastupljene jezike posebnosti iz izraza Bonjaka. Takoer, normom se nastojalo potisnuti odreene alternativne izraze iz upotrebe, to je za posljedicu imalo gubljenje nekih sinonima u bh. standardu. Veoma je bitno da normiranje nije vreno u svim segmentima, pa je tako sadanji bosanski standardni jezik jo uvijek podudaran sa ranijim bh. Standardom. Unato tome, mi u praksi naalost jo ne potujemo Pravopisom propisanu normu, te i dalje u upotrebi jezika koristimo slobodan izbor jezikih sredstava, to nam ukazuje na to da norma u odreenim situacijama jo nije stabilizirana.

Kada govorimo o dananjem bosanskom standardnom jeziku trebamo istai da je poetak 21. stoljea obiljeen nedovoljnom organiziranou na ovom podruju. Nedostatak kadrovskog i materijalnog jaanja institucija i potpore naunoistraivakom i strunom radu, moemo se naalost samo nadati daljem zaputanju i zaostajanju u odnosu na druge. Ono to je veliki problem danas je taj to jo uvijek nije uklonjena nepismenost. Druga stvar je niska razina jezike kulture to je posljedica ne poklanjanja dovoljno panje nastavi bosanskog jezika u osnovnim i srednjim kolama. Tree, to je od krucijalnog znaaja je da se veliki broj Bonjaka nalazi u iseljenitvu pa se tako bosanski jezik naao irom svijeta u okruenju drugih, uglavnom neslavenskih jezika. Posljedica toga je gubljenje materinjeg jezika u upotrebi, odnosno borba izmeu odravanja materinjeg jezika i njegove zamjene novim, jezikom sredine u kojoj ive, pa se tako bosanski jezik svodi na jezik identifikacije najstarijih generacija.

ZAKLJUAK

Na kraju sami sebi trebamo postaviti par pitanja i dobro se zamisliti. Zato se ne snalazimo dovoljno dobro u dananjoj situaciji? Zato Bonjaci tapkaju dok nam susjedi odmiu? Trebamo biti samokritini i iskreno pokuati odgovoriti na prethodna pitanja. Prvo, mi naalost ne radimo onoliko koliko je potrebno, gledamo da nam drugi pomau u rjeavaju problema, a kasnije ih jo i kudimo kao nam ba i nisu ponajbolje pomogli. Drugo, ne ulaemo koliko je potrebno, ili neemo ili nam je skupo. Najskuplje e biti ako ne budemo ulagali u institucije, u mlade, u obrazovanje, jer emo tako dovesti sljedee generacije u lo poloaj. Materinjem jeziku jo ne pristupamo sa svijeu da smo ga naslijedili od naih predaka. To moe da znai samo jedno, a to je da niti danas, aktivni lingvisti kojih je jako malo, niti Bonjaci openito kao zajednica, nisu dorasli suvremenim izazovima. Uprkos svemu oigledno je da Bonjaci ponajvie svako na svoj nain ima neki jeziki standard.

Pred nama je, moemo predvidjeti i poeljeti ali i poraditi na tome, neki srednji put. Niti prihvaamo tui, niti odbacujemo svoj jezik. Dananji standardni bosanski jezik, trebamo da prihvatimo onakav kakav on zapravo i jeste i to pozornije, kao u privatnom tako i u javnom ivotu, pridravati se njegovih normi i standarda

LITERATURA

BIBLIOGRAFIJA

1. M. ipka, Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005.

2. I. edi, Osnovi gramatike Bosanskog jezika, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2001.

IZVORI SA INTERNETA

1. Dr. Naila Valjevac, Ekstralingvisticki faktori u jeziku

2. Dr. Senahid Halilovi, Bosanski jezik danas

OSTALI IZVORI

1. Razgovor sa prof. Pakizom Demirovi- prof. Bosanskog jezika i knjievnosti u M. S. . Gornji Vakuf.

Dr. Naila Valjevac, Ekstralingvistiki faktori u jeziku

M. IPKA , Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005., str. 44.

M. IPKA, Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005., str. 46.

M. IPKA, Kultura govora, Institut za jezik u Sarajevu, Sarajevo, 2005., str. 47.

PAGE 2