SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET

Odsjek za arheologiju

Ivana Lučića 3

Davor Čakanić

Vix

Seminarski rad

Mentor:

dr. sc. Hrvoje Potrebica, docent

Zagreb, 2007.

Sadržaj

Uvod.........................................................................................................................3

Grobna komora i grobni prilozi...........................................................................4

Torkves................................................................................................................6

Krater....................................................................................................................7

Metalni prsten..........................................................................................................10

Kola....................................................................................................................10

Anatomija...........................................................................................................11

Aspekt i značenje grobnih priloga......................................................................13

Aspekst spola u Vix-u......................................................................................14

Zaključak..........................................................................................................17

Bilješke............................................................................................................18

Popis literature..................................................................................................18

Popis slika.........................................................................................................19

2

Uvod

Vix se nalazi zapadno od središnjeg halštatskog područja i u srcu latenskog

područja, u Burgundiji. Blizina rijeke Seine je veoma pogodna za prijenos robe dalje

na kopnenu komunikaciju između Seine i Rhône. Kositar sa britanskog otočja možda

je putovao u južna područja preko Vixa. Sam lokalitet se nalazi između željeznodobne

utvrde smještene na prirodnom brdu zvanom Mount Lassois na zapadu i rijeke Seine

na istoku (slika 1). Materijal pronađen u utvrdi sastoji se od ornamentalnih metalnih

izrađevina, keramike rađene na kolu i ručno te sirovinskog materijala sa širokog

geografskog područja (Knüsel 2002, 279). Taj nam materijal govori da je utvrda bila

nastanjena u vrijeme nastanka tumula. Najčešće citirani datumi variraju od kraja

halštatskog razdoblja (peto i šesto stoljeće prije nove ere – Ha D3, oko 480. pr. n. e.)

(Joffroy 1979) do sredine petog stoljeća prije nove ere (Spindler 1983).i

Prvo iskopavanje se odvijalo 1953. Njemački arheolog K. Spindler grob je

interpretirao kao pokop transvestitskg svećenika, i to sve čak nedavne 1983. godine. ii

Ian Hodder (1991)iii objasnio je to oklijevanjem znanstvenika (ženskih i muških),

odraslih u androcentričnom svijetu, da bez propitivanja prihvate ideju o muškoj

dominaciji, dok se svaki nagovještaj ženske moći pokušava negirati stalnim

revaloriziranjem nalaza i analiziranjem.

Tumul broj 1 bio je širok 42 m u promjeru i bio je vidljivo obilježje u

predrimskom periodu. Kasnija istraživanja otkrila su prisutnost još barem četiri tumula

u blizini. Tumul 2 datira se u kasno brončano doba, tumul 3 u kasni halštat, a preostala

dva, tumuli 4 i 5, još nisu datirana.

Rijeka Seine izvire na izvoru zvanom 'La Douix', izvoru u blizini Chatillon-sur-

Seine, Cote d'Or, gdje se nalazi i kultni centar datiran u isto vremensko razdoblje kao i

ukop iz Vixa. Budući da je Seine tek plovna od Vixa, tu nalazimo mnoge votivne

darove iz predrimskog razdoblja. Na tim darovima možemo prepoznati razna

patološka oboljenja, uključujući tumore, sljepoću, Downov sindrom te dvospolne

karakteristike, poput prikaza pojedinaca sa ženskim grudima, uskim ramenima,

širokim kukovima i muškim genitalijamaiv. Također su pronađeni votivni predmeti

galsko-rimskog razdoblja, priloženi u čast Dea Sequana, božice liječenja i rijeke. Ovi

3

nalazi nam govore da je područje Vixa bilo u snažnoj povezanosti sa rijekom Seine te

u širem kontekstu sa životom i smrti, uključujući slavljenje ženskih božanstava

(Knüsel 2002, 280-1).

Grobna komora i grobni prilozi

Grobna komora površine je oko 9 m2, sagrađena je od drva i kamena te se nalazi

pod zemljanim tumulom. Tijelo je položeno u pravcu sjever-jug, sa glavom prema

sjeveru. Odvojeni kotači priloženih kola stavljeni su uz istočni zid, dok su krater i

ostale posude pronađeni uz zapadni zid. Većina osobnih predmeta nađena je u

4

Slika 1b, geološki položaj Vix-a

Slika 3b, rekonstrukcija grobne

komore

Slika 1a, geološki položaj Vix-a

Slika 2, rekonstrukcija grobne

komore

kontekstu grobnog ležaja, tj. teretnog dijela kola, a pojedini nalazi bili su u direktnoj

vezi sa kosturom. Jantarne perle nađene su podno kratera i najdalje od kostura.

(Knüsel 2002, 281) Zbog urušenja grobne komore i teških zimskih uvjeta iskopavanja

1958., za pojedine nalaze ne možemo sa sigurnošću utvrditi prvobitni položaj; npr.

dekorativni dijelovi kola, neki kosturni ostaci, dva pločasta brončana ornamenta.

(Knüsel 2002, 281)

Predmeti u asocijaciji sa brončanim kraterom i njegovim poklopcem uključuju

atičku ''kapljastu'' (eng. droop) šalicu – kiliks (slika 4b), srebrnu zdjelu – phiale,

uvoznu poliranu crnu zdjelu i srebrni pehar – oinohou (slika 4a). Dvije srebrne zdjele -

od kojih je jedna promjera 36 cm sa ručkama, a druga bez ručki, ali sa prepletenim

ukrasom oko ruba, promjera 57 cm - nađene su južno od kratera, uz zapadni zid.

Zlatna dijadema ili torkves, težine 480 grama, nađena je u asocijaciji sa kostima

lubanje. Od ostalih nalaza nađenih među ljudskim ostacima imamo: brončani namotani

prsten promjera 27cm (prvobitno zamotan u kožu); dva brončana koluta interpretirana

kao gležnjače; tri prstena od škriljavca i jantarne perle (od kojih je četvrtina navezana

na poligonalnu brončanu žicu) koji su, pretpostavljeno, krasili ručne zglobove i

podlaktice i čelo. Sedam fibula, dvije željezne i brončane s koraljnim i jantarnim

umetcima vjerovatno su krasile odjeću (slika 4c). Maloprije spomenutih 5 jantarnih

perli, promjera od 1,7 do 4,6 cm, vjerovatno su činile ogrlicu. v

5

Slika 3a, plan grobne komore

Slika 3b, rekonstrukcija grobne

komore

a) c)

b)

Torkves

Torkves iz Vixa nema zasad poznatih analogija u grčkoj, etruščanskoj ili

galskoj umjetnosti. Ipak, očigledna je povezanost sa kraterom. To nam govori o

namjernom izboru oba predmeta, tj. o njihovoj povezanosti. Završeci torkvesa

ukrašeni su likom Pegaza i lavlje šape. Picard napominje da okrugli završetci sliče na

glave sjemenki maka, kao one povezivane s kretskom božicom Gazi, koje on povezuje

sa predmikenskim vjerovanjimavi. U klasičnoj grčkoj umjetnosti Demetra, boginja

žetve, je često prikazivana kako drži glavice makovog sjemenja. Povezivanje maka i

Pegaza kao simbole putovanja, prema Picardu, govori nam da su to simboli prijelaza

na onaj svijetvii. Joffroy misli da prikaz letećeg konja ima korijen u divljim, stepskim

Przewalski konjima koji su živjeli na ravnicama zapadne i centralne Azijeviii. Pauli

navodi da su u željezno doba predmetima iz daljina ili egzotičnih krajeva često bile

pridovane magične moćiix. Kombinacija egzotičnih simbola sa prikazima dalekih

6

Slika 4

krajeva, žetve i zagrobnog života, mogući su prikazatelji potencijalnog socijalnog

statusa preminulih.

Jedna strana (Arnold)x vjeruje da u kasnohalštatskom i ranolatenskom svijetu

torkvesi označavaju moć i statusni položaj. Na ovom i obližnjim područjima torkvesi

su povezivani sa oba spola još od ranog brončanog doba. Također, torkvesi označavaju

status i u samostanima, kao što je slučaj samostanima u samom Vixu i Entremontu,

Provansa. Na kotlu iz Gundestrupa, koji je datiran oko četvrtog stoljeća, i muškarci i

žene su prikazani kako nose torkvese. Sve ovo nam govori da torkvesi nisu bili simboli

spola i isključivo pripadali jednom spolu, nego da su najvjerovatnije nosili statusnu

oznaku i označavali ritualnu važnost nositelja.

Slika 5a Slika 5b

Krater

Brončani krater je dosada najveći pronađeni krater. Visina mu je 1,64 m;

najveći promjer 1,27 m. Poklopac ima 1,02 m u promjeru. Za usporedbu, većina

ostalih kratera je veličina od 65-70cm visine. Krater je napravljen od jednog komada

bronca pomoću ''lost wax metod''xi lijevanja iz jednokratnog kalupa, debljine stijenki

od 1 do 1,5 mm (Knüsel 2002, 283). Kapacitet kratera napunjenog do ruba je oko 1150

litara, što je ekvivalent nekih 1500 modernih boca vina (Knüsel 2002, 283). Ono po

čemu je pokop u Vix poseban i što ga razlikuje od ostalih je i nedostatak ratničkih

7

obilježja koje uobičajeno prati krater u prilozima. Megaw je 1966.xii iznio svoje

mišljenje da je krater već bio star kad je priložen kao grobni prilog i da su krateri i

krčazi sjeverozapadno od Alpa bili upotrebljavani u ritualnom kontekstu. Knüsel iz

ovoga izvodi da je krater možda već bio upotrebljavan u ritualne svrhe neko vrijeme

prije nego što je priložen u Vixu (Knüsel 2002, 283/284). Također, neobičan je i

nedostatak oružja kao priloga, koje u pravilu uvijek slijedi kratere.

Na sredini poklopca kratera stoji unikatna 19 cm visoka statueta. Knüsel

(Knüsel 2002, 284) navodi da bi to mogla biti kora ili možda božanstvo, poput

Artemide koja je davala okrijepljenje za rat i konjske trke. Moguća paralela je sa

korama na prikazu Parisova suda, na Boccanera tanjuru. Taj prikaz je pronađen u

nekropoli Cerveteri u Etruriji. Datiran je od 650. do 550. god. pr. n. e., što ga stavlja u

isti vremenski okvir sa pokopom u Vixu. Božica Atena prikazana je zrcalno od statuete

iz Vixa; lijevoj, spuštenoj ruci drži kolut zlatne boje, dok u svojoj desnoj, uzdignutoj

ruci drži koplje. (Knüsel 2002, 285).

i

Bilješke:

? vidi Knüsel 2002, 279ii vidi Arnold 1995, 153iii vidi Arnold 1995, 153iv doslovni prijevod, Knüsel 2002, 280v vidi Knüsel 2002, 281vi vidi Knüsel 2002, 281vii vidi Knüsel 2002, 281viii vidi Knüsel 2002, 283ix vidi Knüsel 2002, 283x vidi Knüsel 2002, 283xi vidi Knüsel 2002, 283xii vidi Knüsel 2002, 283

8

6a) b)

Na mnogim uvoznim objektim iz Vixa prepoznajemo scene iz klasične

mitologije. Kristiansenxiii prihvaća da bi predmeti kao što su phiale, kylix i krater mogli

tvoriti set koji je funkcionirao zajedno, ali odbija bilo kakvu povezanost slika na

njima. Moguće je i da te sliku nisu imale isto značenje kao u klasičnom svijetu te da su

dobile autohtono tumačenje u drugom okruženju, među ljudim koji dijelom poznavali

stvari i običaje iz klasičnog svijeta. Štoviše, za europske narode specifičan zlatni

torkves nosi sliku krilatog konja iz grčke mitologije. Prilog tako ukrašenog torkvesa sa

predmetima iz istog mitološkog konteksta govori nam da se te veze i nisu možda toliko

izgubile. Očito je da ti predmeti, tj. slike koje nose nisu odabrani nasumično te da je

onaj koji ih je odabirao znao njihovo, barem općenito tumačenje, a to je pobjeda nad

zlom (Knüsel 2002, 285).

Jedini ženski prikazi su gorgone na vratu kratera i Amazonke na atičkoj zdjeli.

Obje skupine prikazuju jake ženske likove, velikih magičnih i fizičkih moći i

sposobnosti. Nakon što je Perzej ubio Meduzu, sestru gorgonu koja je svojim

pogledom pretvarala živa bića kamen, iz nje su izletjeli ratnik Hrisaor i krilati konj

Pegaz. Perzej je kasnije Meduzinu glavu poklonio Ateni za njenu pomoć u njegovim

zadacima, a ona mu ju je pričvrstila na štit. Prikaz Meduzine glave često se nalazio na

grčkim štitovima da zastrašio neprijatelje i otjerao zle duhove (Knüsel 2002, 286).

Tako da je vrlo vjerovatno da povezanost likova ratnika, Meduze i Pegaza nije puka

slučajnost (Knüsel 2002, 287).

xiii vidi Knüsel 2002, 285

9

Nadalje, jantarne perle povezane sa ukopom mogle su označavati vezu sa

liječenjem, ozdravljenjem ili zaštitom od zla. Jantar se često prilagao u dječje i ženske

grobove (Dürnberg bei Hallein). Zmije omotane oko ručaka kratera također

simboliziraju liječenje, plodnost, regeneraciju i smrt – to su osobine koje su često

pridavane srednje i istočnoeuropskim ženskim božanstvima (Knüsel 2002, 287).

Metalni prsten (kolut)

Neki autori (Spindler, Arnold)xiv predložili su da se metalni kolut (slika 8) nosio

oko struka, ali promjer od 27 cm otežavao prijelaz preko bokova i ramena tako da je to

malo vjerovatno. Uostalom, kolut nije nađen oko bočne kosti (ossa coxae). Možda taj

predmet i nije bio dio osobne nošnje/ukrasa, nego je nošen u ruci - kao što se vidi na

prikazu Atene na tanjuru Boccanera (slika 6a, 6b)xv.

xiv vidi Knüsel 2002, 287xv slika prikazuje mitološki Parisov sud (na kojem je Paris morao odlučiti koja je božica najljepša – Atena, Afrodita ili Hera ), a za ženu koja drži okrugli objekt (kolut) i koplje u ruci pretpostavlja se da je Atena. Ove ploče nađene su na groblju Cerveteri u Etruriji i datiraju se oko 650. – 550. g. pr. Kr.

10

Slika 7a

Slika 7b

Slika 8

Kola

Tijelo je bilo položeno na platformu kola sa četiri kotača. Nikakvih tragova

uzda, jarma, vučne konstrukcije nije bilo. Vjerovatno je da su ti dijelovi bili maknuti

zajedno sa vučnom životinjom nakon što su kola dovezena na potrebno mjesto. Joffroy

predlaže da je moguće da su kola bila ručno vučena, makar Pare tvrdi da je taj tip kola

bio pretežito za konjsku vuču.xvi Moguće je da su takva kola bila korištena u ritualne

svrhe zbog njihove niske konstrukcije koja smješta platformu na samo 50 cm od tla.

Pare na kraju zaključuje da se takvi prikazi služili za predstavljanje vodeće, ratničke

elite. U Vixu i sličnim slučajevima vučni dio kola je orijentiran prema jugu, što je,

opet po Pareu, moglo imati važnu ulogu u ritualu pokopa. Kola su se koristila u

pogrebnim procesijama od halštata C1, tako da je netko vjerovatno prepoznao njihovu

vezu sa putovanjem u zagrobni život. U burgundskim pokopima skidanje kotača je

pravilo, tako da se ne bi kasnije mogla koristiti za prijevoz.

Slika 9

Anatomija

xvividi Knüsel 2002, 287

11

Koliko su dobro očuvani prilozi, isto se nebi moglo reći za kosturne ostatke. Uz

kralježnicu, koja je pronađena skoro cijela, ali fragmentirana, imamo još i kranij, skoro

cijelu dentalnu strukturu, četrvti i peti kralježak te atlas i gotovo cijeli sakrum. Torzo i

gornji udovi predstavljeni su preko fragmentirane desne ključne kosti, proksimalnih

dijelova humerusa (nadlaktične kosti) i komadićima ulne sa iste strane. Zdjelica i donji

udovi sastoje se od velikih komada bočne kosti (ossa coxae), uz izuzetak spolne kosti

(os pubis), i dijafizom desnog femura te fragmentarnom goljenicom (tibia) iste strane.

Lijevi ud je gotovo čitav, makar podosta propao, uključujući femur, tibiju i lijevi talus,

zajedno sa nekim manjim fragmentima. Joffroy to pripisuje oštećenjima nastalima

tijekom urušenja grobne komore i stalnim kapanjem vode, budući da je grob na

močvarastom području uz rijeku. (Knüsel 2002, 289)

Podosta slaba očuvanost kostura navela je različite znanstvenike da izvedu

različite zaključke. Neki, poput Joffroya, smatraju da je riječ o ženi oko 30 godina

starosti, dok drugi, Langlois i Dastugue, drže da je ''kneginja'' bila u mlađim

godinama.xvii

U posljednje vrijeme neke (1980) detaljne analize, poput one Sauterove, dovode

u pitanje i spol pokopanika.xviii Tokom analize oblika lubanje da bi se odredila etnička

pripadnost došlo je do spoznaje da lubanja iz Vixa ima određene razlike od ostalog,

doduše sveukupno malog broja, pronađenih halštatskih lubanja. Lubanjska šupljina

smještena je nisko, tzv. plagicefalična, i relativno je uska. U pogledu odozgo (norma

verticalis) vidi se devijacija ulijevo. Asimetrija i nesraštanje čeone kosti pokazuju da

je anormalni rast ostavio posljedice na morfologiju lubanjske šupljine. Čeona sutura

(šav) uobičajeno srasta do druge godine života, a kad ostane otvorena, može doći do

širenja čela, pojave zvane metopizam (učestalost u europskim populacijama je do 8%),

Sauterova analiza postavlja neke nedoumice i u determinaciji spola pomoću

zdjelice i kranija. Po njemu, indikatori muškog spola su robustnost vratne i zatiljne

muskulature, linea aspera bedrenih kosti te naboranost jagodične kosti i gornje

granice očne šupljine. Ipak, većina ostalih kostiju je dosta gracilna (Knüsel 2002), što

bi govorilo o ženskom spolu. Postoje još neki detalji koji kod nekih autora izazivaju

nedoumice, ali zbog opsežnosti ovog seminara i moje (ne)stručnosti neću ih ovdje

navoditi i diskutirati. Za potrebe seminara uzeti ću širom prihvaćeno objašnjenje sa

xvii vidi Knüsel 2002, 289xviii vidi Knüsel 2002, 289

12

ženskim spolom. Velike bedrene udubine neobično su oblikovane, između širokog,

ženskog oblika U i užeg, muškog V oblika (ali i oni su asimetrični – lijevi je širi od

desnog). Asimetrije kranija i zdjelice govore nam o abnormalnom razvoju. Takav bi

razvoj objasnio i pojedine muške karakteristike kostura.

Što se tiče visine kostura, ovisno o različitim primjenjivanim formulama,

dobiva se visina od 160±5 cm (Langloisxix), 161.545 cm (Krogman&Iscan 1986.xx) ili

160 cm (Tellkini proporcionalni odnosi, Krogman&Iscan 1986.). Sa svojih 160 cm,

pokojnica je manja od priloženog kratera, a rekonstruirani ležaj kola iznosi 1,59 m.

O dobi pokojnice također se vodi rasprava, čije je trajanje oduženo slabom

očuvanošću i abnormalnošću kostura. Navjerovatnije je da je bila starija od 35 godina,

ali da nije imala više od 40 godina (Knüsel 2002, 291).

Dakle, po ostacima zaključujemo da se radi o kosturu obospolnih/dvospolnih

karakteristika koje su posebno naglašene u čeonom dijelu/ točnije očnoj šupljini.

Svako zaključivanje na temelju mjerenja lubanje je pod utjecajem prije spomenutih

anomalija u rastu. Osteološki, radi se srednjovječovnoj ženi. Sauter je, također,

primjetio povredu u blizini spoja ligamantum nuchae, što govori o ozljedi ovog spoja.

Dastugue je primjetio dvije anomalije na ostacima, a to su: asimetrični razvoj

kranija(lubanje) i drugog vratnog kralježka te obostrana subluksacija (djelomična

dislokacija) bokova, što je uzrokovalo osteoartrozu sakro-ilijačnog spoja i sačuvalo

dijelove lumbarnog kralježka. Što se same lubanje tiče, primjećeni su sljedeći

poremećaji: urođeni krivi vrat (torticollis, vijoglava), nepravilno razvijenu lubanju,

povećani mastoidni izdanak, asimetriju lica (posebno naglašena u čeonom dijelu),

kvrgu na zatiljnoj kosti, spuštenu očnu šupljinu i iskrivljenu bazu lubanje. Defekti u

razvoju zubne cakline podržavaju tezu da su rane godine života pokojnice bile izložene

fizičkim traumama koje su utjecale na njen razvoj i rast (Knüsel 2002, 292).

Analiza kuka pokazuje displaziju koja prouzročuje šepanje, tj. gegav hod ako se

radi o oba kuka. Kako u ovom slučaju displazija je pronađena na oba kuka, Dandy

tvrdi da je takav pojedinac mogao voditi normalan život, mada geganje nije učinkovito

sa biomehaničkog aspekta gledanja. (Knüsel 2002, 292).

xix vidi Knüsel 2002, 290xx vidi Knüsel 2002, 290

13

Zaključno, radi se o individui koja je imala gegav hod i glava zakončenu na

jednu stranu. Ako tome dodamo i epizode trauma iz djetinjstva, možemo samo reći da

je riječ o neobičnom pojedincu, no to nam ništa ne govori o uzroku njene smrti

(Knüsel 2002, 292/3)

Aspekt i značenje grobnih priloga

Posebni, rijetki predmeti koristili su se da bi podsjetili i stalno održavali

socijalnu uzvišenost nekog pojedinca. Izvođenje rituala također je iznova utvrđivalo

taj položaj. Predmeti mogu poslužiti da učvrste i pojačaju te veze unutar jednog

društva ili između susjednih zajednica. (Knüsel 2002, 294) Herodot, na primjer,

zapisuje da su Lakedemonjani, tj. Spartanci poklonili krater kralju Kroesu iz Lidije, da

bi učvrstili njihov savez.xxi

Nameće nam se jedinstvenost priloženih predmeta, zajedno sa posebnošću

pokojnika. U literaturi koja se bavi šamanskim ''liječnicima'' često se navodi da oni

sami moraju proći kroz proces samoizlječenja bolesti, defekta ili ju/ga preboljeti, da bi

dobili moć ozdravljenja drugih. Gledajući ss te strane, vjerovatno je fizički defekt

''kneginje'' pridonio njezinu socijalnom statusu i ''uzvišenosti''. (Knüsel 2002, 294)

Ako gledamo na vezu žene, prikaza dvaju ratnika, ratničkih podviga, mudrosti,

smrti i svijeta mrtvih nameće se njena moguća uloga u društvu. S obzirom na veličinu

kratera i povezanost vina sa simbolikom rata, uloga naše pokojnice možda je bila

pripremanje muškaraca za izvođenje velikih projekata poput gradnje utvrde ili za rat,

kad je smrt bila neizbježna (Knüsel 2002, 295). Prisutnost Pegaza, kao simbola

putovanja, i maka, jakog haluciogenog sredstva, govori nam možda o simbolici

putovanja na duhovni/drugi svijet.

Strabon nam nudi i drugu mogućnost upotrebe kratera kad, u svom djelu

Geografija, opisuje kimbrijske svečenice koje su pratile muškarce na njihova

putovanja i pružale im vizije budućnosti. Činile bi to tako da su sa mačem kružile po

vojnom kampu i vijencem okrunjivale zarobljene, a potom bi im rezale grkljane i tu

krv sakupljale u mjedenu posudu kapaciteta dvadeset amfora, iz kojeg su kasnije

xxi Kralj Kroes je nakon savjetovanja sa proročištem u Delfima ponudio Spartancima savez protiv Perzijanaca

14

proricale (Knüsel 2002, 295). Ono što se ne poklapa sa ukopom u Vixu je nedostatak

mača među prilozima.

Vjerovatno se nisu svi prilozi odnosili na spol pokojnice, ulogu su vjerovatno

igrali i neki drugi aspekti njenog života. Unatoč tome što nema oružja među prilozima,

nema nekih drugih indikacija ženskog pokopa. Narukvice, broševi i igle bili su

podjednako muški i ženski predmeti.

Aspekt spola u Vix-u

Informacije o društvenom, političkom i ekonomskom položaju i značaju žena u

zapadnoeuropskom željeznom dobu možemo saznati iz tri izvora. To su: klasični

izvori, koji opisuju Kelte iz ''civilizirane'' mediteranske perspektive, bilo grčke ili

rimske. Ti nam izvori često više govore o društvu promatrača nego o promatranom

društvu. Nadalje, tu su insularni keltski izvori na koje je utjecalo vrijeme, udaljenost i

kršćanstvo, koje je imalo svoje utjecaje. Na kraju je tu i arheološki kontekst, koji može

dati prave odgovore samo ako su pitanja prava (Knüsel 2002, 157).

Što se tiče spola u društvu, on se može gledati na različite načine, tako da su

Spector i Whelan napravili analizu društvenog spola. Njihove kategorije su (Arnold

1995, 153):

Spolni identitet se odnosi na izbor pojedinca, to jest dali se on smatra muškarcem ili

ženom, neovisno o genetskom spolu (genetic makeup).

Spolna uloga(gender role) opisuje što muškarac ili žena zapravo rade u zajednici –

njihov uzorak djelatnosti, društvene odnose i ponašanje – sve u određenoj društvenoj

okolini.

Spolno pripisivanje(attribution) se odnosi na biološki, socijalnu i/ili materijalni kriterij

prema kojemu neko društvo određuje određene, društveno stvorene kategorije poput

žena, muškaraca, transeksualca ili sjevernoameričko-indijanskih berdache-a (osoba

koja preuzima drugi spolni identitet i bude tako društveno prihvaćen; najčešće

muškarac). Ta se spolna atribucija može, ali ne mora poklapati sa spolnim shvaćanjem

pripadnosti same osobe ili onih koji su utvrdilil spol pri porodu, gledajući pritom

vanjske genitalije.

15

Spolna ideologija uključuje značenje muškog, ženskog, muštvenosti, ženstvenosti,

spola i reprodukcije u bilokojoj datoj kulturi. To može uključivati upute i sankcije za

propisno ponašanje muškaraca i žena ili kulturno objašnjeje za socijalne i političke

odnose muškaraca i žena.

Vremensko razdoblje od 450. do 380. pr. Kr. označili su dominantni muški

grobovi. Ti su grobovi sadržavali zlatne torkvese, kola na četiri kotača, brončane

posude za pijenje i brončane bodeže. Žene su znale pratiti te muškarce uz grob, no

prije 480. pr. Kr. nije nam poznat nijedan takav jedinstveno ženski grob. Ukop

''kneginje iz Vixa'' jedini je takav grob i smatra se manifestom novog, latenskog

običaja (Arnold 1995, 156), ali je datacijom kasnohalštatski. Pojava elitnih ženskih

ukopa usred ranolatenskog područja može biti manifestacija muških izbivanja u

kasnom petom na rano četvrto stoljeće prije Krista. Ova faza prethodila je velikim

plemenskim seobama kasnog četvtog/ranog trećeg stoljeća. Arheološki i drugi izvori

govore nam da su mnogi muškarci napustili područje oko rijeke Rajne i Marne oko

400. pr. Kr. ili prije. Neki se od njih nisu vratili; moguće je da su se oženili i/ili umrli u

''inozemstvu''. Odlazak muškaraca u potragu za blagom i poslom na jug i istok Europe

omogućio je visokostatusnim ženama da prošire svoje sfere utjecaja. Slična se stvar

odvijala u Americi za vrijeme drugog svjetskog rata, kada su žene bile pridonijele

ratnoj industriji dok su se muškarci borili u Europi. Za reklamu i pridobivanje žena

korištena je reklama sa novostvorenom ikonom ženske snage, Rose Will Monroe –

poznatom kao Rose the Riveter (eng. rivet=zakovica; riveter=radnik na zakivanju u

tvornici).

16

Slika 10a Slika 10b

Ratovanje je bilo specifično za keltsku kulturu, a to nam govore klasični izvori i

arheološki materijal. Zemljoposjednička klasa sastojala se od ratničke elite, koja je,

čini se, bila međuregionalno povezana klansko-familijarnim vezama. Neki podaci

upućuju da se možda takav sistem vladanja (upravljanja) tijekom kasnog halštata i

ranog latena nasljeđivao preko majčine strane i općenito oslanjao na ženske obiteljske

veze. (Knüsel 2002, 159) Moguće je i da je zbog odsutstva muškaraca (muževa, braće,

sinova) na starijim ženama bilo da preuzmu političku i društvenu moć u obiteljskoj

zajednici te da održavaju gozbe, pomoću kojih su se uspostavljale i održavale

društvene veze i obveze. Tim putem one bi nasljedile označja i opremu koja je dolazila

sa tim položajem. Ako se muškarci nisu vratili iz rata ili su njegovi ostaci u obliku

njegove ostavštine bili donešeni udovici, žene koje su se dotada navikle voditi društvo

možda su to jednostavno nastavile raditi.

Socijalno-ekonomski položaj u društvu/zajednici se održavao putem prije

spomenutih nadmetničkih gozbi, koje su uključivale konzimiranje velikih količina

alkohola. Komplet za gozbovanje i ispijanje alkoholnih pića je, uz zlatne torkvese koji

također označavaju statusni simbol, uobičajen je za zapadnoeuropske keltske grobove

17

različitih zajednica. Pojava oba ova elementa u ženskom grobu govori nam samo jednu

stvar – da je riječ o ženi sa većom društveno-ekonomskom moći.

Neki misle je da oprema za ispijanje vina u ženskim grobovim možda znači da

je riječ o služavkinjama, tj. ženama koje su piće pripremale i donosile muškarci

tijekom gozbe. Ta opcija možda je i moguća za neke ranohalštatske ukope gdje je

oprema za ispijanje pronađena uz pokojnice, no sigurno ne vrijedi za bogate grobove

poput Vix ili ranolatenskog Reinheima.

U društvima sa pretežito muškom dominacijom, žene koje dođu na položaj

moći i autoriteta postaju neuobičajnosti koje se objašnjavaju u odnosu na muški dio

populacije. Žene postaju supruge, majke, priležnice, 'počasni muškarci', princeze,

supruge koje prate svoje muževe u grob, bezazlene svećenice – više Kasandra nego

Kirka (Knüsel 2002, 297). Njihova društvena važnost gleda se kao težnja prema

''muškosti'' i njihov je utjecaj česće tajan nego javan. Ovakav svjetonazor vrijedi samo

u patrijahalnim društvim i ne mora vrijediti u drugim slučajevima.

Zaključak

U društvu koje prakticira ''počasne muškarce'' očekivali bi da oni budu

anatomski ženske individue, pokopane sa repetoarom tipično muških predmeta.

Torkves nije bio isključivo muški predmet, premda u grobovima do 450. pr. Kr.

nemamo drugih nalaza osim Vix-a. Setovi za ispijanje alkoholnih pića također nisu

isključivo muška dobra, no opet jedino u Vix-u ga imamo zajedno sa torkvesom.

Jedini predmeti koji su eksluzivno muški u cijeloj Europi su oružje.

Dakle, ''počasni muškarac'' trebao bi sadržavati biološki žensku jedinku sa

priloženim, ne samo predmetima moći (torkves, kočija, set za ispijanje alkoholnih

pića), nego i oružje. Nijedan od ranolatenskih ženskih elitnih grobova na sadrži oružje,

no Arnold (Arnold 1995, 165) misli da je to zbog toga što se oružje odnosi isključivo

na spol, a onda možda i na društveni položaj. Također, oružje je pronađeno i u

grobovima koji ne pripadaju najvišim slojevima društva, dok su torkvesi isključivo

takvo obilježje.

Da li je to bio fenomen poput Rosie the Rivetter, tj. jačanje žena zbog odsustva

muškaraca, i ako je, da li su one zadržale svoju poziciju nakon povratka muškaraca?

18

Možda su takve iznimke pridonijele i općoj promjeni ženskog statusa? Na ovakva

pitanja veoma je teško odgovoriti, jednim dijelom jer je nakon latena A došlo do općeg

opadanja i muških i ženskih elitnih grobova, a s druge strane zbog rimskih osvajanja

koje su razdvojile keltski narod i natjerali ga da se pripoji germanskim plemenima. Te

pojave uvelike su nam zamaglile razumijevanje sudbine i položaja keltskih ženaxxii.

Najvjerovatnije je da su iznimke poput ove bile kratkog vijeka. No, unatoč

tome, ljudi koji su priredili ovaj ukop očito su veoma cijenili pokojnicu jer su se

xxii vidi Arnold 1995.,165

Popis literature

Arnold, Bettina: ''Honorary males'' or women of substance? Gender, status and power

in Iron-Age Europe, Journal of European Archaeology, 3(1), 1995., str. 153. – 168.

Christopher J. Knüsel, More Circe than Cassandra: The princess of Vix in ritualized

social context, Journal of European Archaeology Vol. 5(3), 2002., str. 275. – 308.

Megaw, John Vincent Stanley: The Vix Burial, Antiquity 40, (157), 1996., str. 38. –

43.

Popis slika

Slika 1a i 1b http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007

Slika 2 www . lauhic.club.fr , 11.04.2007

Slika 3a http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007

Slika 3b http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg, 11.04.2007.

Slika 4a http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg, 11.04.2007

Slika 4b www3.iath.virginia.edu , 11.04.2007

Slika 4c http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg 11.04.2007

Slika 5a http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg 11.04.2007

Slika 5b http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg 11.04.2007

Slika 6a http://www.gzg.fn.bw.schule.de/heunebg 11.04.2007

Slika 6b www.taccuinistorici.it, 11.04.2007

19

zauvijek odrekli velikog bogatstva koje su priložili uz nju. Zanimljivo je da se ovo

dogodilo i na marginama mediteranskog u kojem žene nisu imale nikakvog prava i bile

su zatočenice svojih kućanstava.

Slika 7a http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007

Slika 7b http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007

Slika 8 http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007

Slika 9 http://www3.iath.virginia.edu/, 11.04.2007

Slika 10a www.mishalov.com, 15.04.2007.

Slika 10b www.mishalov.com, 15.04.2007.

20