SADRŽAJ

Sadrzaj 1

1.Uvod 2

2.Globalizacija 3

2.1. Definiranje i temeljne postavke 3

2.1.1. Globalizam & globalitet vs. globalizacija 6

2.2.Šta (od)nosi globalizacija 8

2.2.1. Ekonomski aspekti 9

2.2.2. Nacionalnost u globaliziranom svijetu 12

2.3. Nositelji globalizacije 13

3.Globalizacija u BiH 15

3.1. Stanje u BiH 15

3.1.1. Ljudski resursi 17

3.1.2. Tehnologija 19

3.1.3. Infrastruktura 20

3.1.4. Ekonomija troškova 20

3.1.5. Makroekonomski menadžment 21

3.1.6. Institucije 23

3.1.7. Vašingtonski koncenzusi i koncept razvoja 24

4. Zaključak 28

Literatura 29

1

1. UVOD

Tema ovog seminarskog rada je BIH U PROCESU GLOBALIZACIJE.

Razlog sto sam se odlučio na ovu temu je zbog toga sto je globalizacija fenomen koji

je prisutan u cijelom svijetu, odnosno zahvatio je sve zemlje svijeta, od zemalja G7

do nesvrstanih, odnosno do zemalja trećeg (nerazvijenog) svijeta.

Ovaj seminarski sam podijelio na dva dijela.

U prvom dijelu sam se malo opširnije dotakeo teme o globalizaciji općenito, odnosno

od dedfinicije globalizacije do toga šta ona predstavlja i šta donosi svijetu.

Drugio dio seminarskog rada obuhvata BiH kao tranzicijsku zemlju koja je izašla iz

rata i njene probleme i greške koje su napravljene poslije rata kako ekonomske

prirode tako i društvene.

2

2. GLOBALIZACIJA

Globalizacija označava ekonimski, politički i kulturni proces koji je omogućen

brzim razvojem na poljima transporta i komunikacija, a koji je često vođen željom

velikih korporacija za osvajanjem novih tržišta. Globalizacija je kontroverzan proces.

2.1. Definiranje i temeljne postavke

"Svi govore kako je svijet postao globalno selo, ali što to stvarno znači?"1

Od sredine 1980-tih termin globalizacija postaje jedan od najcitiranijih pojmova u

Social Science Citation Indexu - indeksu citata u društvenim znanostima2. No, bez

obzira na to, postoje autori koji negiraju globalizaciju, odnosno referiraju je kao

"mit"3. Kao argumente navode ograničenost globalizacijskih procesa na razvijene

zemlje uz marginalizaciju trećeg svijeta, zatim kako su "istinske transnacionalne

kompanije razmjerno rijetke"4, te ograničenost tržišta zbog dominantnosti i

mogućnosti intervencije zemalja trijade - Europe, sjev. Amerike, i Japana. Ovdje

proizlazi jedan važan nedostatak: nepostojanje općeprihvaćene definicije

globalizacije.

Naime, kako bismo govorili o globalizaciji, mora postojati kakav-takav konsenzus

oko toga šta pod globalizacijom stvarno i mislimo. Brojni autori uopće nisu definirali

ovaj pojam, te stoga nismo u mogućnosti polemizirati s njima. Jer, ako globalizaciju

označimo kao proces (oko čega se većina teoretičara slaže), utoliko njihova teza o

nepostojanju globalizacije ne stoji (zato što - budući je proces - ima svoj tijek koji

vodi ka globalnoj integraciji, a to šta je sveopća integriranost danas još daleko, ne

znači da globalizacija sama po sebi ne postoji). Pošto velik broj autora piše o

globalizaciji, ali ne naglašavajući šta pod tim pojmom konkretno podrazumijevaju,

potrebno je izbjeći ovaj problem i definirati je, mada će zbog sveopćeg neslaganja

3

mišljenja ta definicija biti sadržana u nekoliko uglavnom deskriptivnih rečenica.5

"Riječ globalizacija prvi put se pojavila u Websterovom rječniku American English

iz 1961. godine, a termini 'globalno' i 'globalizam' javili su se tek 1940-tih godina. Do

1890-tih riječ 'global' nije označavala 'cijeli svijet', već 'zemaljsku kuglu'.

Globalizacija je, u ekonomskom smislu, proces kojim se smanjuju ili potpuno ukidaju

prepreke u međunarodnoj ekonomskoj razmjeni, i povećava ekonomska integracija

među zemljama."6

"Globalizacija je socijalni proces koji teži sveobuhvatnosti svijeta."7

Žarko Paić globalizaciju vidi kao "novi začaravajući pojam, novu sveprožimljuću

duhovnu mantru fin de sieclea. (...) Kritička analiza pojma globalizacije, ponajprije

iskazuje da je riječ o temeljnim društvenim i kulturnim preinakama u svijetu."8

"Globalizacija je širenje granica koje omogućuje slobodno kretanje ljudi, roba,

informacija, normi i institucija, uz djelovanje integrativnih snaga."9

"Globalizacija označava proširivanje i produbljivanje socijalnih odnosa i institucija

kroz prostor i vrijeme, i to kada na svakodnevne aktivnosti pojačano utječu događaji

'sa druge strane globusa', te kada djelovanje i odluke lokalnih grupa ili zajednica

imaju značajni globalni odjek."10

"Globalizacija kao ideja odnosi se na smanjivanje svijeta, ali i na jačanje svijesti o

svijetu kao cjelini."11

"Globalizacija je proces povezivanja industrijskih i financijskih aktivnosti na

svjetskom tržištu, a na osnovi znanstveno-tehnološke i informacijsko-komunikacijske

revolucije koja je uvela globalnu ekonomiju u proces globalizacije. Globalna je

ekonomija, dakle, osnova, a globalizacija je nadgradnja, jer je šira od ekonomskih

odnosa."12

"Globalizacija je proces ekonomskog, socijalnog, kulturnog, i političkog djelovanja

4

koje nadmašuje granice nacionalnih država."13

"Globalizacija nije niti fenomen, niti prolazni trend. Ona je internacionalni sistem

koji oblikuje unutarnju i vanjsku politiku gotovo svake zemlje."14 Globalizacija se

često poistovjećuje s internacionalizacijom, liberalizacijom, univerzalizacijom,

westernalizacijom, i sl.; ovi termini predstavljaju procese koji potiču proces

globalizacije, ali nemaju isto značenje kao globalizacija. Svi ovi prije navedeni

procesi odvijaju se među državama koje su političke i teritorijalne jedinice, međutim

globalizacija predstavlja suprateritorijalne odnose bez granica i udaljenosti. Zbog

toga se 'globalna ekonomija' razlikuje od 'međunarodne ekonomije', 'globalna

politika' od 'međunarodne politike', itd. Ovoj suprateritorijalnosti o kojoj govori dr.

Jurčić15 bliska je supranacionalizacija, o kojoj govori dr. Puljiz:

"Globalizacija se može definirati kao proces porasta međuovisnosti svijeta u ključnim

domenama života. Kako se ne radi samo o svjetskom, nego i o regionalnom

povezivanju, precizniji bi termin bio supranacionalizacija, jer ona podrazumijeva

etabliranje više nadnacionalnih razina za funkcioniranje suvremenih društava." 16

Robert J. Samuelson u Washington Postu piše kako je globalizacija na neki način

podrškaa, oslanjanje: "Globalizacija omogućuje međusobnu podršku snaga pojedinih

zemalja. Ali isto tako nas čini otvorenima i ranjivima na tuđe slabosti. Svi sve više

ovise o ukupnoj, svjetskoj ekonomiji koja se oslanja na zdravlje svojih vitalnih

organa - SAD, Europe i Japana." 17

Samuelson zanemaruje značaj nacionalnih ekonomija manjih zemalja (u koje

svrstava Argentinu i Tajland?) u usporedbi s G3, koje su temelji globalne ekonomije.

5

2.1.1. Globalizam & globalitet vs. globalizacija

"Globalizam je shvaćanje kako svjetsko tržište potiskuje ili nadomješćuje političko

djelovanje, tj. ideologiju neoliberalizma. Globalizam nastupa monokauzalno,

ekonomski, reducira višedimenzionalnost globalizacije na samo jednu dimenziju –

ekonomsku, a sve ostale: ekološku, kulturološku, političku, društvenu globalizaciju

spominje (ako uopće) samo kao podređene dominaciji svjetskog tržišnog sustava.

Neoliberalni globalizam propisuje da se jedno tako kompleksno zdanje kao što je

Njemačka - dakle država, društvo, kultura, vanjska politika - mora voditi kao

preduzeće; u tom smislu radi se o imperijalizmu ekonomičnosti. Privlačnost i

opasnost te nipošto nove metafizike povijesti svjetskog tržišta potječu iz istog izvora;

iz potrage, iz ovisnosti za jednostavnim, da bi se snašli u svijetu koji je postao

nepregledan."18

Činjenica da top-menadžeri često dospiju na vrh države ne osporava kako je država

mnogostruko kompleksniji organizam od poduzeća, i kako se ne smije voditi s ciljem

stvaranja profita (u protivnom bi robovlasnički sustav bio najefikasniji!), a

pojednostavljivanje je samorazumljivo.

Nasuprot globalizmu, globalizacija označava procese, nakon kojih će nacionalne

države i njihov suverenitet biti povezani putem transnacionalnih posrednika.

Globalitet označava činjenicu kako ništa što se na ovom svijetu odigrava nije samo

lokalni događaj, već da se svi izumi, pobjede i katastrofe odnose na cijeli svijet.

Prema tome, svjetsko društvo nije meganacionalno društvo koje u sebi sadržava i

rastvara sva nacionalna društva, već svjetski obzor obilježen mnoštvom i ne-

integracijom, koji se otvara kada se uspostavlja i održava komunikacija.Jedan od

negativnih aspekata globalizacije vezan je upravo uz pokušaj da se od reverzibilnog

procesa kakav je globalizacija stvori ideološki koncept - globalizam, koji donosi

6

univerzalne standarde za cijeli svijet. Problem nastaje u tome što je velik dio zemalja

vezan uz tvrdnju da "ono što je Zapadu univerzalizam, ostalima je imperijalizam"19,

te u postojanju dvostrukih mjerila u primjeni univerzalističkih principa (demokracija

se promiče, ali ne ako dovodi islamske fundamentaliste na vlast; ljudska prava su

izvor sporova s Kinom, ali ne i sa Saud. Arabijom; agresija na Kuvajt odvija se

ogromnom vojnom silom, ali ne i na Hrvatsku jer nema nafte).

Drugi je problem globalizacije pandemično širenje ekonomskih kriza i drugih

negativnosti pojedinih regija (organizirani kriminal, terorizam) na cijeli svijet.

Najveći se nedostatak ipak sastoji u divergenciji bogatog i siromašnog svijeta;

umjesto da globalizacija služi konvergenciji - smanjenju razlika, jaz se neprestano

produbljuje.

1 Jacob A. Frenkel: Globalization and Financial Markets: A Challenge for Economic Policy, Zagreb Journal of Economics, vol. 4, No. 5, Zagreb, 2000., str. 552 prema Globalizacija, zbornik radova, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999. str. 9npr. Paul Hirst, Grahame Thompson: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001.; Benjamin R. Barber: Jihad vs. McWorld, Ballantine Books, New York, 1995/96., te J. Hoffmann, R.Hoffmann: Globalization: Risks and Opportunities for Labor Policy in Europe, ETUI, Bruxelles, 1997.3 Paul Hirst, Grahame Thompson: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001., str. 134 Postoje brojni pojmovi kojima se svakodnevno koristimo (npr. informacija, život, zdravlje, čovjek), a koji nemaju adekvatnu znanstvenu definiciju - stoga nas ne treba posebno zabrinjavati što je i 'globalizacija' takav pojam.5 dr. sc. Ljubo Jurčić: Globalizacija, Ekonomist, br. 9-10 / 2000., str. 2-56 Franjo Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999. str. 167 Ž. Paić: Globalizacija - postmoderna utopija, iz zbornika Globalizacija, priredio A. Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999., str. 202,2098 James N. Rosenau: The Complexities and Contradictions of Globalization, Current History, November 1997., str. 360-364, iz F. Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999., str. 229 David Held: Democracy and the Global Order, Stanford, 1995., str. 20,21, iz F. Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999., str.2010 Ronald Robertson: Globalization: Social theory and global culture, London, New Delhi, 1992., iz zbornika Globalizacija, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999., str. 3511 Mladen Staničić: Globalno gospodarstvo i globalizacija, Ekonomski pregled 51 (9-10), Zagreb, 2000., str. 91912 A. Milardović, Đ. Njavro: Globalizacija, u zborniku radova Globalizacija, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999. str. 10 14 dr. sc. Ljubo Jurčić: Globalizacija, Ekonomist, br. 9-10 / 2000., str. 2-515 Vlado Puljiz, Globalizacija i socijalna država, zbornik radova, RSP i SSSH, Zagreb, 1998., str. 1116 Robert J. Samuelson: Deflation: The Global Economy's Downside, The Washigton Post, 04. rujan 2002.http://www.washingtonpost.com/wp%2Ddyn/articles/A34846%2D2002Sep3.html17 Ulrich Beck: Was ist Globalisierung?, Suhrkamp, Frankfurt, 1998., iz zbornika Globalizacija, priredio A. Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999, str. 63-68, 107, 118

7

2.2. Šta (od)nosi globalizacija

Proces globalizacije u suvremenom smislu riječi počinje poslije II. svj. rata, a

snažnije se počinje osjećati 1960-tih godina. Neprestani tehnološki napredak utjecao

je na smanjenje transportnih i komunikacijskih troškova, tako da oni danas ne

predstavljaju značajniju prepreku međunarodnoj razmjeni. Usvajaju se brojni

međunarodni standardi proizvodnje, transporta, platnog prometa. U okviru GATT-a

ukinute su necarinske barijere i smanjena carinska zaštita.

Sve to znači da će se proizvodnja robe (koja je predmet međunarodne trgovine)

obavljati na onom mjestu u svijetu gdje se to može najjeftinije učiniti, a prodavat će

se tamo gdje se može postići najveća dobit.

Svi ti faktori puno snažnije djeluju na "malu" zemlju, nego na veliku. Manje zemlje

su u pravilu ovisnije o vanjskoj trgovini nego velike, zbog čega svaka promjena u

svjetskoj ekonomiji ima značajan utjecaj na ekonomiju male zemlje.

Za zemlje u tranziciji globalizacija je dodatni izazov; ne postoji dilema da li se

uključiti u taj proces ili ne, pitanje je samo na koji način to učiniti. Pravilno

prepoznavanje uzroka, efekata i procesa globalizacije omogućuje tranzicijskim

zemljama uspješnije provođenje i samog procesa tranzicije.

Proces globalizacije (u današnjem smislu riječi) počinje industrijskom revolucijom i

kapitalističkim načinom proizvodnje, čiji je cilj stjecanje i povećanje profita. Profit se

može povećati uz brži rast proizvodnje od troškova, ili smanjenjem troškova uz istu

razinu proizvodnje, ili oboje. Industrijska revolucija i tehnološki napredak smanjivali

su troškove proizvodnje, i omogućavali stvaranje novih proizvoda, prije potpuno

nepoznatih. Proces globalizacije potaknut je tehnološkim napretkom u

telekomunikacijama i transportu, a kraj je dvadesetog stoljeća donio informatičku

tehnologiju; kompjuter istih mogućnosti koji je 1960. god. imao cijenu 125.000 US$,

8

1990. god. se mogao kupiti za samo 1000 dolara.

2.2.1. Ekonomski aspekti

Ekonomski gledano, može se reći da su uzroci i poticaji globalizacije kapitalistički

način proizvodnje, tehnološki napredak i međunarodna regulacija.

Proces izjednačavanja cijena proizvodnih faktora na različitim dijelovima globalnog

tržišta ići će sporije.

Cijene kapitala bit će različite još dugo vremena zbog različitih rizika koji su

dominantno posljedica neekonomskih faktora; cijene rada također će se sporo

izjednačavati, prije svega zbog kulturnih, jezičnih, i drugih razlika, a ponajviše zbog

nemobilnosti rada.

Kao ekonomska doktrina globalizma slovi liberalizam.

Dva su osnovna efekta globalizacije 18:

1. omogućava optimalnu kombinaciju ulaganja proizvodnih faktora u svjetskim omjerima,

2. ostvarivanje teoretski idealne ekonomije omjera.

Dovoljan uvjet je da struktura i veličina tako proizvedenih dobara odgovara strukturi

i veličini svjetske potražnje. Jedan od načina postizanja tih uvjeta proizvodnje su

otkup i spajanja preduzeća širom svijeta. Proces globalizacije omogućava ovakve

prekogranične poslove s jedne strane, dok istodobno na drugoj strani ovakvi poslovi

pospješuju proces globalizacije. U globalnoj ekonomiji faktori proizvodnje - prirodni

resursi, kapital, tehnologija, rad, informacije - kao i dobra i usluge slobodno se kreću

svijetom. Špekulanti zarađuju prebacujući navedene faktore s mjesta gdje su jeftiniji

na mjesto gdje su skupi, a proizvođači lociraju svoje pogone tamo gdje je to

najjeftinije - u nerazvijene zemlje, gdje profitiraju ne samo na nižim cijenama

nadnica, nego i na nepropisanim standardima rada i zaštite okoliša (maloljetni

radnici, otpad koji bi bio zabranjen kod razvijenih), općenito niskoj razini ljudskih

9

prava, te na neorganiziranoj vojsci radnika (nepisana, ali uspješno provođena zabrana

postojanja sindikata). Nerazvijeni "profitiraju" transferom tehnologije koja je na

zapadu davno zastarjela i prevaziđena, te oko 10 % većom plaćom nego kod domaćih

poslodavaca. Domaće tržište više ne postoji, ono je dio jedinstvenog globalnog tržišta

(još je Karl Marx tvrdio da su domaće i inozemno tržište istoznačnice), a svako

privilegiranje "domaćih" proizvođača je zabranjeno međunarodnim konvencijama

(premda je praksa drukčija). Svjetska konkurencija i globalizacija utječu na

deregulaciju, odnosno smanjenu intervenciju države, čime se formira "realna

opasnost da se deregulirana tržišna ekonomija transformira u raspojasani laissez-faire

kapitalizam koji će ličiti na rat svih protiv sviju i dovesti u pitanje socijalni mir." 19

Globalizacija je naročito ubrzala svoj hod nakon kolapsa socijalističkih komandnih

ekonomija, što je dovelo do dominacije liberalnog koncepta društva i ovisnosti

postsocijalističkih zemalja o svjetskim središtima ekonomske i političke moći.

Ona je proces pluraliziranja svijeta po normama i pravilima igre koje su zadane

interesima kapitala i političke moći.

"Po prvi put u povijesti političke vođe i narodi trećeg svijeta i "druge Europe" susrele

su se sa situacijom da im je budućnost zadana, a ime toj zadanoj budućnosti jest

tranzicija po pravilima što su ih odredile zapadne sile."

S jedne strane, globalizacija se može posmatrati kao stihijski proces koji se nameće

samom logikom razvoja, dok se s druge strane čini kao intencionalna izgradnja

nadnacionalnog sistema i institucija, no bez obzira na to, glavna promjena na

svjetskoj društvenoj razini je porast svijesti o povezanosti i međuovisnosti svijeta,

porast osjetljivosti za probleme udaljenih zemalja, te pojava napuštanja starih i

prihvaćanja širih identiteta. Kako mjeriti globalizaciju, odnosno globaliziranost

pojedinih zemalja? Dobar način je A.T. Kerney - Foreign Policy Magazine

10

Globalization Index™, koji praćenjem brojnih indikatora (od međunarodnih

telefonskih razgovora, Internet poslužitelja, i međunarodnih putovanja, do tijeka

kapitalnih investicija i propusnosti granica) od zemlje do zemlje nastoji utvrditi

globalnu integriranost. Nedostatak ovog indeksa, kao i drugih koji se bave ovim

problemom jest činjenica da se možda najznačajniji faktori globalizacije - širenje

kulture i ideja - ne mogu jednostavno kvantificirati. Ipak, vrijedi pogledati koje su se

zemlje našle na kojoj poziciji ljestvice globaliziranosti.

Tabela 1. Ljestvica dvadeset najviše globaliziranih svjetskih zemalja 20

11

2.2.2. Nacionalnost u globaliziranom svijetu

Proces globalizacije relativizira stara načela, razgrađuje stare kategorije i građevne

blokove nacionalnih država kao što su teritorijalnost i suverenitet, što u konačnici

vodi rušenju zamisli usko definirane nacionalne države. Država u procesu

globalizacije otvara svoje granice i relativizira ih savremenim načinima komunikacije

te virtualnošću Internet prostora, u kojima je najmanje važno na čijem je teritoriju ko

fizički prisutan, a dio suvereniteta prenosi na nadnacionalne političke entitete

"Novonastale države srednjeg, istočnog, i jugoistočnog dijela Europe načelno se

opiru procesu globalizacije, smatrajući ga liberalističkom inačicom neokolonijalizma

i imperijalizma. Za njih je globalizacija u fenomenološkom smislu samo novi oblik

hegemonije velesila koje zahtijevaju uklapanje ili uklanjanje onih koji su na putu

uspostavljanja nemilitarističke svjetske hegemonije." 21 Gotovo bolna istinitost ove

tvrdnje tek je nedavno prestala postojati, i to promjenama političkih vodstava

navedenih država, a koliko su te nove političke opcije zaista uspjele približiti svoje

birače svjetskim (NATO) i regionalnim (EU) institucijama, pitanje je koje je možda

bolje ne postavljati.Prilika za tranzicijske zemlje izvire iz same naravi globalne

ekonomije, koju poznati američki ekonomist Thurow22 definira kao stvaralačko-

razarajuću silu, koja čimbenike proizvodnje pokreće i razmiješta po cijeloj

zemaljskoj kugli. Naime, brojne zemlje (osobito afričke) razotkrile su se kao

"paradržave rođene u dekolonizaciji, bez čvrstih institucija, interne kohezije,

nacionalne svijesti, i sa snažnim unutarnjim tenzijama (manjine)." 23 Danas se taj

problem, ipak ne čini toliko značajnim, jer postaje minorno funkcionira li država

kada se preispituje funkcija supranacionalnih institucija (IMF, WB, WTO).

12

18 Npr. kompanija Asea Brown Bovery je otkrila jednako kvalitetnu snagu u istočnoj Europi koja je spremna raditi za 2,58 dolara po satu, dok u Njemačkoj cijena radnog sata iznosi 30,33 dolara. Ta je kompanija zatvorila tisuće radnih mjesta u zapadnoj Europi, ali je pritom otvorila 21.150 radnih mjesta u istočnoj. L. Thurow: Budućnost kapitalizma, Mate, Zagreb, 1997., str. 16819 dr. sc. Ljubo Jurčić: Globalizacija, Ekonomist, br. 9-10 / 2000., str. 2-520 Vlado Puljiz, Globalizacija i socijalna država, zbornik radova, RSP i SSSH, Zagreb, 1998., str. 14 21 A. Milardović, Đ. Njavro: Globalizacija, u zborniku radova Globalizacija, priredio Anđelko Milardović, Pan Liber, Osijek, 1999., str. 2922 L. Thurow: Budućnost kapitalizma, Mate, Zagreb, 1997., str. 166-16723 Stanley Hoffmann: Clash of Globalizations, Foreign Affairs, July/August 2002,http://www.foreignaffairs.org/20020701faessay8523/stanley-hoffmann/clash-of-globalizations.html

2.3. Nositelji globalizacije

Globalne kompanije se pojavljuju kao bitan čimbenik svjetskih ekonomskih procesa

te kao gotovo najvažniji nositelji procesa globalizacije, i upravo na njihovom

poslovanju možemo vidjeti snagu globalne integriranosti. One su nositelji

globalizacije jer otvaraju podružnice, prodavnice i tvornice na bilo kojem djeliću

globusa ako tako odluče, najčešće nesputane administrativnim državnim granicama.

Ili kako to slikovito kaže M. Horeni u International Herald Tribuneu24: "bilo da ste u

centru Rio de Janeira, Bruxellesa, Londona, ili Mexico City-a, uvijek iste kompanije

zauzimaju najbolja mjesta u gradu." U ovom osvajanju svijeta koriste se raznim

menadžerskim alatima, poput CAGE modela udaljenosti 25. Kolika je njihova snaga i

veličina možemo vidjeti na usporedbi određenih multinacionalnih korporacija i bruto

domaćeg proizvoda pojedinih zemalja (za određene parove država/korporacija podaci

su iz 1999., a za ostale su iz 2000. godine):

13

Tablica 2. Usporedba god. prihoda multinacionalnih tvrtki i BDP-a zemalja u 1999. i 2000. god . 26

Postoji mišljenje32 kako je globalizacija najobičnija konvergencija između nacija i

poduzeća prema jedinstvenom načinu obavljanja poslova, ali ovdje se ne uzimaju u

obzir nacionalne specifičnosti, koje sprečavaju multinacionalne kompanije u

prihvaćanju stvarne globalne perspektive. Teza je kako multinacionalne korporacije

nose 'žig nacionalnog podrijetla', i kako nose karakteristike domaćeg okružja kada

idu u međunarodnu ekspanziju. No, lićno smatram kako se u globalnoj ekspanziji

korporacije koriste novom, globalnom kulturom koju same stvaraju, a da domaće

specifičnosti ne izlaze u prvi plan pri kreiranju imidža tvrtke, već čine samo dio

kolaža kojeg brand manageri koriste za formiranje pozitivne slike korporacije u

javnosti. Osim toga, koji je 'žig nacionalnog podrijetla' globalne tvrtke poput

DaimlerChryslera, koja u svom okrilju drži imena poput Mercedesa, Mitsubishija, i

Chryslera?

14

24 Michael Horeni: All the same, International Herald Tribune, 17. lipanj 2002.http://www.iht.com/articles/61723.html25 CAGE model udaljenosti (CAGE = cultural, administrative, geographic and economic) jest metoda koja menadžerima i upraviteljima različitih institucija pomaže u globalnoj ekspanziji i prevladavanju navedenih udaljenosti, na osnovu kojih se procjenjuju mogućnosti i prilike za stvaranje internacionalne mreže.Pankaj Ghemawat: Globale Expansion kein leichter Weg, Harvard Business Manager, Hamburg, 2/2002, str. 82-8926 Franjo Turek: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999. str. 29, Der Spiegel 30 / 23.07.2001., str. 25

3. Globalizacija u BiH

'' Bojim se, zapravo, da proces globalizacije nije do kraja osmišljen, a mislim da

mi u BiH ni u naznakama ne prepoznajemo šta on sa sobom nosi.'' 27

3.1. Stanje u BiH

Trinaest godina nakon stupanja na snagu Dejtonskog mirovnog sporazuma, te

protivno svim očekivanjima, BiH kao država je još uvijek ekonomski neodrživa –

ona je zavisna od međunarodne pomoći ( aid-driven economy).

Siromaštvo je fenomen koji prijeti Bosni i Hercegovini. Takvo '' neočekivano '' stanje

u državi determinirano je greškama koje su načinili domaći i međunarodni politički i

ekonomski eksperti i faktori koji udlućuju.

Razvijenost i učinkovitost tržišnih institucija u Bosni i Hercegovini vezana je uz

složenost državno pravnog uređenja Bosne i Hercegovine, a samim time i uz

neujednačenost zakona i propisa na različitim područjima djelovanja. Nepostojanje

jedinstvenog ekopnomskog prostora, neujednačenost pravne regulative, nedovoljna

riješenost vlasničke strukture poduzeća, nedovoljna učinkovitost pravosudnog

sistema, preglomazan državni aparat, neki su od elemenata, koji unatoč provođenju

reformi, još uvijek predstavljaju prepreku razvoju i učinkovitosti tržišnih institucija.

Zbog toga je BiH društvo suočeno sa sljedećim osobenostima u odnosu na definiciju

ekonomskog razvoja:

15

u BiH je 24 % stanovništva koja imaju manje od 300 KM po domaćinstvu;

broj građana sa primanjima nedodovoljnim da pokriju potrošačku korpu

iznosi 43,2 % u BiH kao cjelini, pri ćemu u R.Srpskoj taj broj prelazi 50%

44,75 % mjesećnih primanja se troši na hranu28, na odjeću i obuću se trosi oko

6 % dohotka, što je ispod bilo kakvih normi potrošnje nerazvijenih zemalja;

59,1 % stanovništva prakticipiralo bi štrajkove kako bi izrazili svoje

nezadovoljstvo nezaposlenošću29;

prema dnevnim novinama '' AVAZ '' od 30. maja 2002. g. 41 % stavnovnika

smatra nezaposlenost i siromaštvo najozbiljnijim problemima. Odma uz njij je

korpuracija sa 39 % nezadovoljnih sadašnjom situacijom u zemlji.

U odnosu na definiciju ekonomskog razvoja kako je definirana, na primjer, od strane

M.Todara (ali ne samo njega-slično ekonomski razvoj definiraju i H. Johnson, J.

Meier, D. Seers, i drugi) ekonomija i društvo u BiH su daleko od jedne takve

definicije.

Todaro definira ekonomski razvoj kao" fizičku realnost i stanje duha''. Ekonomski

razvoj u svim društvima mora imati, najmanje, slijedeće ciljeve:

porast zadovoljavanja osnovnih potreba,

osiguranje porasta zaposlenosti i edukacije i

podizanje samozadovoljstva i širenje izbora kako bi se i pojedinac i nacija

osjetili neovisnim.

Imajući na umu realnost u BiH izraženu kroz:

veliki deficit platnog bilansa;

opasno visok vanjski dug;

stopu nezaposlenosti od oko 40% i

16

značajnu ulogu međunarodne pomoći

Prema M. Porterovim definicijama stadija privrednog razvitka (factor-driven

economy, investment-driven economy, innovation-driven economy and wealth-

driven economy) ekonomija u BiH još nije dosegla niti prvu fazu ekonomskog

razvoja.

A međunarodna zajednica je u prvih pet godina nakon rata u BiH potrošila oko 46-53

miliarde dolara u jednom kompleksnom nastojanju da zemlju i građane vrati na pravi

put.30

Krug produktivnosti obuhvata sve relevante determinante produktivnosti jedne

zemlje. Porast produktivnosti u zemlji najrelevantniji faktor koji doprinosi rastu GNP

per capita, kao makroekonomskog ekvivalenta produktivnosti zemlje. Prema C.

Pitelisu osnovne determinante kruga produktivnosti su:

1. ljudski resursi (human capital),

2. tehnologija i inovacije,

3. infrastruktura,

4. ekonomija jediničnih troškova,

5. makroekonomski uvjeti privređivanja,

6. institucionalno okruženje,

7. koncept ekonomskog rasta i razvoja sugeriran i nametnut od strane

međunarodnih finansijskih institucija ili tzv.Washington consensus

3.1.1. Ljudski resursi

Kao što je, nažalost, dobro poznato rat u BiH je prisilio oko 1-1,5 miliona ljudi da

napuste zemlju. Oni drugi, izbjeglice, često su se nerado vraćali nazad uglavnom u

mjesta naseljena pripadnicima njihove etničke grupe.

"Za vrijeme rata, kao i poslije, visoko kvalificirani (obrazovani) ljudi često su

uspješno aranžirali emigrantski status, u dosta slučajeva čak ne figurirajući kao

17

emigranti. Manje obrazovani su najčešće pripadali grupi raseljenih osoba u okvirima

zemlje.31

Prema tome ozbiljna i čak kontra-produktivna mjera donesena od strane vlade u

odnosu na produktivnost i kreiranje radnih mjesta bila je iz domena zakona o radnim

odnosima (Work law). Članom 43. tog zakona predviđeno je da svako onaj ko je bio

zaposlen u određenoj firmi u 1991. g., ima pravo vratiti se u istu firmu i na isto radno

mjesto. U slučaju da ne postoji potreba za takvim radnikom, što je više nego čest

slučaj zbog ratnih konsekvenci i destruiranja firmi, kompanija mora radnika

kompenzirati na odgovarajući način.

Zakon je provocirao nekoliko relevantnih pitanja iz ugla produktivnosti rada i porasta

zaposlenosti kao što su :

1. struktura firmi značajno se razlikuje od one koja je postojala prije

izbijanja rata;

2. zakon predstavlja težak finansijski teret za firme;

3. zakon ugrožava proces privatizacije čineći firme manje atraktivnim za

kupce;

4. zakon skreće oskudna sredstva od sfere potencijalnih investicija u sferu

potrošnje

Danas, većina mladih Bosanaca i Hercegovaca (posebno onih koji su se vratili iz

inostranstva) radi za međunarodne organizacije. Iz ugla produktivnosti rada privrede

u cjelosti te uloge "human capital" u tom procesu posebno, zapošljavanje kod

međunarodnih organizacija odvlači ljudski kapital od domaćih firmi. K tome, radeći

počesto poslove za koje nisu bili educirani mladi ljudi umanjuju vrijednost svoga

ljudskog kapitala.

Postoji još jedan specifičan faktor u BiH koji utječe na ljudski kapital i njegov

potencijal - to je nemobilnost rada. Nemobilnost ljudskog kapitala izazvana je:

18

destrukcijom stanova i stambenog prostora i nedostatkom stambene

infrastrukture;  

visokom nezaposlenošću i nedostakom potražnje za radom izvan mjesta

boravišta u kojem neko eventualno radi;

Povrh svega toga, sistem vrijednosti društva se bitno izmijenio. Prioritet tzv,

bosanskohercegovačke elite, menadžera i političara postao je proces brzog sticanja

bogatstva putem niza različitih špekulativnih aktivnosti. U cjelini, moglo bi se

zaključiti da ljudski kapital, kao determinanta produktivnosti, ima više slabosti nego

pluseva u ovom momentu, ali moglo bi se promišljati da bi nova strategija za razvoj

koja je orijentirana kreiranju novih radnih mjesta mogla biti podsticaj razvoju i

upošljavanju human kapital.

3.1.2. Tehnologija

Još od dezintegracije bivše Jugoslavije, proces kreacije tehnologija i tehnološkog

transfera je uglavnom zaustavljen. Veći dio međunarodne pomoći, koju su

obezbijedili blagonakloni donatori, nakon Dayton-a usmjeren je u rekonstrukciju

infrastrukture te u rekonstrukciju kao takvu. Ekstremno visoke domaće kamatne

stope prisiljavaju menadžere da formiraju i imaju uglavnom kratkoročne horizonte u

svom poslovanju, zanemarujući time i najmanje mogućnosti moderniziranja njihovih

kompanija, zbog toga činjenica da je nivo zastarjelosti tehnologije poslovnog sektora

dostigao više od 85%.

U odnosu na tehnologiju i njen transfer formirao se "vicious circle" kako slijedi:

bez kapitala nema tehnološkog progresa, bez tehnoloških promjena nema

progresa, nema kapitala bez transnacionalnih korporacija (TNC) i stranih

direktnih investicija (FDI); nema FDI bez slobodnog tržišta i prosperitetne

ekonomske klime, nema ( premaWashington consensus-u) slobodnog (free)

19

tržišta sa državnom intervencijom u privredi, sa državnom intervencijom

nema kapitala budući da nema TNC, bez TNC nema kapitala, a bez kapitala

nema tehnoloških promjena!

Nedostatak tehnološkog progresa uz nedostatak pozitivne vizije BiH-e, doprinosi

odlivu mozgova iz BiH, što pogoršava sive perspektive domaćih građana.

Iz ugla produktivnosti, netransfer tehnologije predstavlja ozbiljnu slabost za BiH i

njenu budućnost. Ona se teško može unaprijediti budući da više ovisi od stranih

snaga (TNC, FDI, koncept razvoja) nego od domaćih snaga.

3.1.3. Infrastruktura

Najveći dio međunarodne pomoći otišao je u infrastrukturu. Mnoge kuće su

rekonstruirane, mostovi su popravljeni, ali:

nedostaju investicije u bazna istraživanja;

koncentracija naučnih radnika nedostaje;

neadekvatna je zaštita inelektualne svojine;

venture kapital je nedovoljan;

nivo tražnje je nedostatan i siromašan u odnosu na njenu potrebnu

sofosticiranost.

Za dati nivo razvijenosti BiH, njena infrastruiktura čak bi se mogla smatrati

zadovoljavajućom, ili barem ne faktorom koji znatno ometa progres.

3.1.4. Ekonomija troškova

Ekonomija BiH u protekloj godini obilježila je nekoliko važnih događaja kao što su

usvajanje PDV-a, smanjenje deficita tekućeg računa, porast razine cijena, povećanje

aktivnosti u sektorima graditeljstva i financijskog posredovanja te rast industrijske

proizvodnje. Procijenjeni BDP izražen u tekućim cijenama za 2006. iznosi oko 17,9

milijardi KM i veći je u usporedbi s nominalnim BDP-om ostvarenim u 2005. za

13,7%, dok procijenjena stopa rasta realnog BDP-a iznosi oko 6,2%. Procjena stopa

20

rasta realnog BDP-a određena je godišnjom stopom inflacije (mjerena indeksom

maloprodajnih cijena) koja je iznosila 7,4% u 2006. Stopa rasta realnog BDP-a

kretala se između 3,5 i 6,2%, tako da prosječna stopa za razdoblje 2002. do 2006.

iznosi oko 5,3%. Treba imati u vidu da su aktivnosti u području sive ekonomije još

uvijek značajne i da postojeći statistički podaci neadekvatno registriraju jedan dio

ekonomskih aktivnosti. Procijenjena visina BDP-a za 2006. godinu sa sivom

ekonomijom iznosi 20,9 milijardi KM. Posmatrajući sektorske udjele u strukturi

bruto dodane vrijednosti, može se reći da nekoliko sektora i dalje ostaju dominantni.

To se prvenstveno odnosi na sektore poljoprivrede, lova i šumarstva, prerađivačke

industrije, veleprodaje i maloprodaje, prijevoza, skladištenja i komunikacija,

poslovanja nekretninama i državna administracija, koji u posljednjih nekoliko godina

čine oko 65% ukupne dodane vrijednosti. Međutim, primjetno je da udjeli sektora

prerađivačke industrije, veleprodaje i maloprodaje i poslovanja nekretninama

nastavljaju trend rasta i u 2006, dok udjeli sektora poljoprivrede, lova i šumarstva,

državne administracije i skladištenja i komunikacija nastavljaju s laganim padom.

Promatrajući strukturu BDP-a, u posljednjih nekoliko godina primjetan je trend bržeg

rasta BDP-a RS nego u FBiH. U 2005. u odnosu na 2004, BDP u RS-u je porastao za

12,5% dok je u isto vrijeme BDP u FBiH porastao za 5,3%, a BDP u Brčko Distriktu

za 5,1%.

3.1.5 Makroekonomski menadžment

Washington consensus je kamen temeljac makroekonomske politike u BiH. Kao

normalna i jedina posljedica toga, BiH uživa stabilnost tzv. nominalnih

ekonomskih indikatora. To su:

KM, kao domaća valuta, je konvertibilna;

21

KM je stabilna valuta;

devizni kurs KM je fiksiran i nepromjenjiv zahvaljujući primjeni

principa valutnog odbora-"curency board", kao jedine vodilje za

monetarnu i devizno-kursnu politiku;

stopa inflacije je niska toliko da bi se BiH mogla označiti kao zemlja

bez inflacije. (Ona je viša u R. Srpskoj što samo pokazuje da je BiH

ekonomski prostor nejedinstven i neintegriran - ne djeluje "zakon jedne

cijene" i robna aribitraža).

Vanjski dug je neodrživo visok. Deficit platnog bilansa održava se uz

međunarodnu pomoć i transfere iz inostranstva. Stopa nezaposlenosti je oko 40%.

Stepen korištenja kapaciteta je oko 35%. Potencijali BiH ekonomije su naglašeno

neiskorišteni.

Da bi došla u zonu ravnoteže na krivoj proizvodnih mogućnosti, BiH je sugerirano

(kao i drugim zemljama u tranziciji) da se osloni isključivo na FDI. Domaći

faktori rasta su zaboravljeni. Industrijska politika ne postoji i ne treba postojati.

Razvojni fond (fondovi) ne postoje i ne trebaju postojati. Izvozno/uvozna banka

ne postoji i ne bi trebala postojati, itd.

Citiramo J. Sachs-a o tome “da danas postoji opasan mit da vlade mogu izvući

svoje privrede iz bilo kojih poteškoća, bez obzira kako su ozbiljne, samo ako

primijene korektne politike. Ekonomije Istočne Azije  se često uzimaju kao

primjeri koji pokazuju da se jedan takav "hard work" isplati. Istina je, međutim, u

slučaju Japana, R. Koreje i Tajvana da je velika finansijska i politička pomoć iz

USA bila vitalna komponenta stabilizacije”32

3.1.6. Institucije

Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju u 1991. g. profesor Coase, u njegovom

22

svečanom predavanju istakao je posebno važnost odnosa između tržišta i

institucija.”Bivše komunističke zemlje su savjetovane da se kreću ka tržišnoj

privredi, a njihovi lideri su to i željeli, ali bez odgovarajuć ih institucija, nije

moguće načiniti tržište od bilo kakvog značenja.Ima veoma malo smisla za

ekonomiste da razmatraju proces razmjene bez specificiranja institucionalnog

okruženja u okviru kojega se trgovina odvija, budući da to utječe na podsticanje

proizvodnje i na transakcione troškove. Mislim ovo je postalo kristalno jasno na

osnovu primjera onog što se dešava u zemljama istočne Evrope danas.”33

BiH se nalazi u pred fazi razvoja koju nominiramo kao aid-driven economy. Zato

je nedostatak državne intervncije u privredi kao i nedostatak odgovarajućih

tržišnih institucija velika pogreška tranzicije primjenjivane do sada. U isto

vrijeme, promjena stava kreatora tranzicione politike mogla bi se smatrati kao

velika prilika (Opportunity) za ubrzavanje ekonomskog rasta u BiH. U

inauguracionom govoru nekadašnji  Visoki  predstavnik za BiH  lord Ashdown je

rekao:" U zemlji koja ima manje od 4 miliona stanovnika, ima 1200 sudija, 760

članova različitih predstavničkih organa, 180 ministara na različitim nivoima

vlasti i tri armije. Imate 13 predsjednika vlada, što znači jedan prime-ministar na

svakih 300.000 stanovnika. Troškovi ovako ogromnog državnog aparata su oko

1,8 milijardi KM bez uzimanja u račun izdataka za zdravstvo, edukaciju ili

penzije. To znači da samo isplate za političare predstavljaju trošak za građanina od

oko 900 KM godišnje ili skoro njegove tri prosječne mjesečne plaće."

3.1.7. Vašingtonski konsensus i koncept razvoja

Iz svega gore navedenog čini se jasnim da je novi koncept razvoja potreban za

BiH - vašingtonski konsensus trebalo bi napustiti. On doprinosi stabilnosti samo

nominalnih indikatora. U odnosu na “realnu” ekonomiju on se može smatrati

23

antirazvojnim.

Na žalost postoji cijeli niz slabosti u BiH, za ekonomski prosperitet zemlje:

politička nestabilnost koja je još prisutna;

podijeljenost i neintegriranost BiH tržišta;

neizgrađenost potrebnih tržišnih institucija;

slaba država i nefikasna birokracija;

korupcija;

izostanak razvojnih ekonomskih institucija; vladavina zakona nedostatna za ovaj stadij tranzicije;

ovisnost zemlje od međunarodne pomoći;

nepostojanje strategije ekonomskog razvoja (BiH se oslanja na free

tržište i FDI, nema industrijske politike).

ozbiljan je nedostatak kapitala i to:

ljudskog,

finansijskog,

"socijalnog" (social).

Izostanak "social" kapitala jedan od najvećih slabosti i problema za BiH. Drugim

riječima, i pored ostaloga, označava da mnogi građani BiH još uvijek ne

doživljavaju BiH kao svoju državu.

U modernom društvu, individualna sloboda i ekonomska sloboda su nedjeljivi.

Ekonomska sloboda mora postati temelj ekonomije BiH. Pored toga, prava tržišna

ekonomija mora se izgraditi tako da se ekonomski oporavak zemlje može

realizirati. Glavni cilj Strategije je formuliranje seta institucionalnih promjena i

mjera ekonomske i razvojne politike koje mogu doprinjeti realizaciji slijedećeg:

razvoj tržišnih instituicija, a posebno uvođenju i jačanju

24

konkurentskih snaga u cilju podizanja efikasnosti i produktivnosti;

kreiranju novog zakonodavnog i pravnog okvira koji omogućava

egzistiranje svih oblika vlasništva na konkurentskim osnovama, vodeći pri tome računa da vlasništvo postane motivirajući faktor

ekonomskih i radnih aktivnosti;

oživljavanje (revitalizacija) ekonomije. Rat je uništio decenije truda i

ekonomskih dostignuća, izazivajući nedovoljno korištenje kapaciteta,

dislokaciju resursa, zahtijevajući ogromna restrukturiranja;

uspostavljanju ekonomskih i političkih temelja potrebnih za

dinamičan i održiv ekonomski razvoj. U ekonomskom smislu to znači

regulaciju tržišta od strane države koje se obavezuje na principe

odgovornosti i transparentnosti, vođenje koherentne industrijske

politike te postavljanju standarda i regulative za efektivnu raspodjelu

koristi od ekonomskog rasta svim građanima;

prevladavanje sadašnjih centrifugalnih tendencija te postepeno ali

odlučno reintegriranje ekonomskih aktivnosti u okviru jedinstvenog

ekonomskog prostora BiH;

integriranju BiH ekonomije u svjetsku privredu,

kreiranju ekonomske klime atraktivne za FDI. Uz inozemne

investitore naglašeno oprezne, povoljni ekonomski uvjeti moraju biti

stvarani po principi što prije to bolje, posebno kroz dostizanje i

održavanje visoke stope ekonomskog rasta,

Najveći ekonomski resursi zemlje su u njenim potencijalima, ipak nakon nekoliko

godina ekonomske praznine, široko rasprostranjena apatija se mora izmijeniti u

pozitivna očekivanja, ako se žele restauirirati normalne ekonomske okolnosti.

Da bi preživjela kao država, BiH se mora graditi defakto iz pepela, a njena

25

ekonomija mora biti atraktivnija od privrede susjeda. Zato je siromaštvo prijeteći

fenomen u BiH. BiH taj problem ranije nije poznavala. Zemlja je u predrazvojnoj

fazi, ekonomski je neodrživa. Još uvijek postoji potreba za snažnim

međunarodnim nadzorom procesa tranzicije u BiH. Treba dodati važnu napomenu

koja se tiče utjecaja globalizacije na svjetska ekonomska kretanja. Globalizacija se

za sada odvija u odsustvu svjetske ekonomske i razvojne politike. Male i zemlje u

razvoju (LDCs) su suočene sa potpunim gubitkom ekonomskog suvereniteta, te su

stoga razoružane i bez instrumenata ekonomske i razvojne politike. Budućnost

BiH veoma zavisi od novog i realnijeg svjetskog pristupa procesu globalizacije.

27. Intervjui Dekana Elektrotehničkog fakulteta u Tuzli, predsjednika Upravnog odbora Elektroprivrede BiH, jedan od čelnika Socijaldemokratske partije BiH i nevladinog Foruma Bosne Prof. dr. Mirza Kušljugić sa urednikom Kušljugićem28. UNDP (2001.), Sistem ranog upozoravanja.29. UNDP.op. cit30. Fond otvoreno društvo (2001.) Međunarodne podrške politici SEECs-Lekcije (ne)nauč ene u BiH,32. The World Bank (1996.) BiH ka ekonomskom oporavku,33. Sachs J. (1987.) Razvojno orijentiran program prilagođavanja, IMF i World Bank,

4. Zaključak

Tražeći literaturu za ovaj seminarski rad po internetu posebno po stranicama

državnih institucija vidio sam da je fenomen globalizacije u državi slabo popraćen.

Više podataka o Bosni i Hercegovini općenito našao sam na stranici Hrvatskog

konzulata u BiH, pa me ni ne čudi što ni nakon trinaest godina nakon od rata

26

stanje u državi se nije promijenilo. Državne institucije očito nisu shvatili kolko je

država u ozbiljnim problemima, je Bosna i Hercegovina kao država je bogata

prirodnim resursima pogodna za razvoj turizma, agronomije i agro i eko-turizma

koji se odavno razvio kod naših zapadnih susjeda. Mnogo se pričalo o

ekonomskom napretku, radnim mjestima, ali i dalje nisu vidljivi rezultati. Iz dana

u dan slušamo na televiziji politicare kako govore da imaju strategije i da su

krenuli u ispunjavanje istih, ali to je sve izgleda mrtvo slovo na papiru. Operacija

''Buldožder'' kako su je najavljivali i havlili trebala je donjet državi nagli napredak,

ali odlaskom tadasnjeg Visokog predstavnika u BiH Ešdauna i promjenom vlasti u

državi poslije izbora svi su i zaboravili na tu operaciju, nije vise nikako ni

spomenuta.

Možemo se samo nadati da će se stanje promjenit na bolje.

LITERATUTA

- Turek, Franjo: Globalizacija i globalna sigurnost, Interland d.o.o., Varaždin, 1999

27

- O'Rourke, Kevin; Williamson, Jeffrey: Globalisation and History: The Evolution of a 19th-Century Atlantic Economy, MIT Press, Cambridge, Massachusetts; London, England, 2000

- Hirst, Paul; Thompson, Grahame: Globalizacija, Liberata, Zagreb, 2001- Njavro, Đuro: Gospodarstvo, socijalna politika i globalizacija, Mate, Zagreb,

1999.- Horvat, B. (1999.),The Theory of International Trade, Macmillan

Fond Otvoreno Društvo (2002.), Sarajevo; International Support Policies to SEECs-Lessons (not)Learned in BiH

- Pitelis, C. (1998.) Institution Building as an Industrial Strategy, PHAREACVE project, june 1998

- Pitelis. C (2001.) Supply-Side Strategy for Productivity, Competetiveness and Convergence betwen the CEEcs and (in) EU, PHARE-ACE project

- Stojanov, D. (1999.) Bosnia: macro economic policy issues relating to the transition to market economy, in: At The crossrosads - disaster or normalization? Peter Lang

- Stojanov, D. (2001.) BiH in the Process of Tranzition, in Ownership process in BiH, ed. by C. Solioz

- The World Bank (1996.) BiH Towards Economic Recovery, The World Bank- UNDP (1997.) Economic Development Strategy for BiH, UNDP. Vienna

28