--"" . .

ERICH FROMM: DJBLA u 12 sveuka

hdaju

»NAPRIJEDc lz<b ntko ttgovKI<a rsdna organJAclja Zagreb, PalmoLitcva 30

NO LIT bdavacka radna organbacijo Beograd, Terazije 27

Umlili :Zeljko Falout i Gvo:~:den Flego

Erich Fromm

S onu stranu okova iluzije

Moj s11sret s Marxom i Frmdom

PrtUtD

Storuslav Tuksar

ZAG REB 1986

·sadrZaj

I Neka osobna 1shodiSta 7

II Zajednickc osnove 16

III Pojam eovjeka i njegove prirode 28 IV Covjekova evoluc;ja 33

v Ljudska motivaoija 38

VI Bclesni pojedinac .i: bolesno druStvo ~3

Vll Pojam mentalnog zdravlja 61

VIII Individualni ·i .drustveni karakter 69 IX Dru.Stveno nesvjcsno 85

X Sudbina obiju teorija 126

XI Neke srodne ideje 139 XII Credo 162

lndeks imcna 171

£rich Fromm BEYOND TF!E CHAINS OF Ill.USlON @ 1962 by Simon & Sdtustcr In<: .• New York

I Neka osobna· ishodista

·ukoliko se l!ovjek upita kako je ikada do~lo do toga da se zainteresira za ona podrucja l)lisli koja su bila predodrede­na da zauzmu najvafnije rnjesto tijekorn njegova ~ivota, :ileee rnu biti lako n,nacr jednostavan odgovor. ~ofda j~ bio roden s ink.linacijom spram odredenili pitanja, no mo~ebitno je i da je utjecaj odredenili uCitelja ill o¢evafetih ideja ill osob­nili iskustava bilo ono sto ga je privelo stazi njegovih kasni­jih interesa. Tko ma koji je od ovih faktora odredio ·tijek njegova fivota? I doista, u1i li netko precizno samati rela­tivnu teiinu 'SVih tih faktora, ~ta osim detaljne povijesne ~biogra6je ne more ni pokuSati dati odgovore.

Buducr da: svrha ove knjige ni u kojem slu~ju nije da bude povijesnom, vee prije intelektualnom autobiografijom, pokuSat ~u izabrati nekoliko iskustava iz doba mojeg mla· den~tva koja ·su me dovela do mojeg kasnijeg zanimanja za teorije Freuda i Marxa i njihova medusobna odnosa.

Zelim li .shvafiti kako je problem toga zaUo )judi djeluju na nacin na koji to cine postao za me od. ~akva vrhunskog interesa moglo bi biti dovoljno pretpostaviti da sam bio je­dinac i rudljiva oca i majke sklone depresiji, i da je to dostajalo da izazove moje zanimanje za Cudnovate i tajno­vite uzorke ljudskih reakcija. Dapacc, fivo se sjeeam jednog dogat1aja - mora da mi je tada bilo ok.o dvll.llaest godina - koji me je potakao na misli daleko ponad onili .koje sam imao do tada i koji je prlpremio zanimanje za Freuda sto ee se oCitovati tek desetak godina IQ!snije.

7

Evo tog dogadaja:. ttpoznao sam mladu .zenu, pri.jateljicu obitelji. Iniala je moMa dvadesetipet godina, bila je lijepa, privlaCI)a i jo§ k tome sllkruica - prvi slikar kojeg sam ikada upoznao. Pamtim da sam l!uo da je bila zarul!ena, no da je nakon nckog vrcmena prekinula zaruke. P:untim i to 'da je bila gotovo neprcstano u dru§tvu svojeg obudovjelog oca. Prema mojem sjceanju bio je to star, nezanimljiv eovjek neprivla~nil izgleda, ill sam ta.ko samo mislio (mozda je moj sud bio pone§to pod utjecajem ljubomore). Tada, jednog dana, fuo sam za ~okantne novosti: otac je umro, a nepo­sredno nakon toga ona sc ubila i ostavila oporuku u kojoj je stavila kao uvjct Ulju da budc pokopana zajedno sa svojim ocem.

Nikada do tada nisam bio &to za Edipov kompleks ill za incestuoine odnosc izmcdu k~eri i oca. No, bio sam duboko dimut. Ta me je mlada zcna prilil!no privlacila, prczirao sam neprivlal!na ·oca, i nikada prije nisam poznavao nikoga tko bi po~inio samoubojstvo. Pogodila me misao: »Kako je to moguee?c. Kako je moguoo da lijepa mlada zena bude toliko zaljubljena u svojeg oca da vi§e voli biti pokopana uz njega ncgo da zivi za ;ljvotna i slikarska zadovoljstva?

Naravno, odgovor nis:un znao, no pita~je »kako je to mo­gu~c« jc stt§alo. A kad s:un sc upozMo s Freudovim teori· ja!na cini sc ~a su one bile odgovor na zbunjujuce i zastra­ilujuee iskustvo u doba kada sam sc pol!injao razvijati u mladica.

Moje zanimanjc za Marxovc ideje :!rna posvc d.rukciju po­:zadinu. Bio sam odgojcn u rcligioznoj hcbrejskoj .ob.itelji i napis.i iz Starog zavjcta dirali su me i razveseljavali vi~c no ista drugo ccmu sam bio izlozen. No nije to bio s1ucaj sa svima do istc mjcre: bila mi · je dosadna, cak sam bio nesklon pri.ci o osvajanju Kanaana od strane Hebreja, nisam cijenio priCe o Mordokaju ill Esteri, niti sam u to vrijeme smatrao vrijedni.m Pjesmu nad pjesmama. No, pri~ o ne­posluhu Adama i Eve, o Abrahamovu zauzimanj!l kod Boga

8

za spas stanovnika Sodome i Gomorc, o Joninom pos1anju. u Niniv.i i mnogi drugi dijclovi Biblije duboko su me se dojmill. Ali vi§e od il!ega bio sam ganut prorOCkim knjigama Izaijc, Amosa i Ho~ea, i to ne toliko njihovim opomcnama i objavama nevoljll. koliko njihovim obe~anji.ma »Da kraju ,dana•, kada ee narodi •maeeve prckovati u plugove, a koplja u srpove. Neee vHe narod dizat maca protiv naroda nit se vise ucit ratovanjuc (iz 2,4), kada oo svi narodi. biti prija· telji i kada ee •zemlja biti puna znanja o Gospodinu .kao sto vodc pokrivaju morec.?• Vitija opoog mira i sklada me­au svim narodima duboko me se dojmila .kada mi je bilo dvanaest ill trinacst godina. Vjerojatno se neposredni razlog za ovu zaokupljenost idejom mira i intemacionalizroa more naci u situaeiji u kojoj sam se slim nalazio: hebrejski dje­eak u krs~anskoj okolini s iskustvom manjih antisemitskih epizoda, ali i -' ~to je va!nije - osjocajem neobil!nosti i pripadniiltva kJanu na objc strane. Nisam volio pripadnistvo klanu, mozda tim vj§c sto sam neodoljiyo zelio prekoraciti emotivnu izolaciju usamljcnog, razmafenog djeCaka. Sto je :za me moglo biti uzbudljivije i ljepse od pro~ke vizije univerzalnog bratstva i mira?

Mo:!da me se sva ta osobna iskustva ne bi tako duboko i trajno kosnula da nlje bilo dogael:tja koji je vise od ieega drugog odrcdio moj razvitnk:. prvog svjetskog rata. Kada j~ rat .zapoceo ljeti 1914. godiilc bio sam eetrnacstogodiSnji djecak za kojeg su rntno. uzbullcnja, proslave pobj~da i tra· gedija smrti pojcdinih vojni.ka koje sam .poznavao bile naj· vise dotadasnjc iskustvo. Nisam se bavio problemom rata kao takvog: nisam bio pogollcn njegovom bcsmislcnom ne­humanos¢u. No, uskoro se svc to izmijenilo. Pomogla su mi Pri tome ncka iskustva s u~iteljima. Moj ucitelj' latinskog. koji je u svojim lekcijama tijckom dyiju prcdratnih godina proglasio svojom omiljcnom maksimom izreku •Si vis pacem

• Navodi iz Biblijc prema izdanju Stvarnost, Zagreb, 1968.

9

para bellutnc (,,Ako U:li~ mir pripremaj se za rat'?, odu5cvio se kada je rat izbio. Shvatio sam da njegova izraU:na za. brinutost za mir nijc mogla biti istinskom. Kako je moguee da tovjek koji se uvijck &tio tako zabrinutim za mir moze sada bi!i tako_ butoo zanescn ratom? Od tada bilo mi je te~Jco VJerovatl u natelo da naoTilZavanje tuva mir, tak i kada s~ se ~a t~ zal?gali !judi s viSe dobre volje i postenja od moJeg u6te1Ja latmskog. ~cdnako -sa_m _ta.ko bio osupnut histerijom IDlinjc protiv

~ntanaca koJa JC prohujala Njemaaom · tih godina. Oni su lZilCnada pos~i ~e.fti.ni _plaeenici, zli i beskrupuloz.ni, J-:oji su ~kuSa~1 uru~tavati n* nevine i sva.kog povjerenja dostOJne DJematke heroje. Usred te nacionalne histerije je­?a':'- sc ~ogadaj i~tite u mojem sjeeanju. Na satu engl.eskog JCZI ka bilo nam Jc narcileno nautiti napamet brltansku na­cionalnu himnu. ~a pam j~ nar~dba hila izdana prije ljet­nog raspusta dok JC JO§ traJao mrr. Kada je nastava ponovo z~po~el_a mi_ ?Jeeaci, ,djclomitno zbog nesta~luka i jcr. smo dJel_omice .bil1 zaraZcni raspolo~enjem o »Omraieooj Engle­skOJc, rekosmo utitelju da odbijamo nauciti nacionalnu him­nu ooih koji su nam sada najgori neprijatelji. Jo~ sada ga vi~ P~. cije~. :r:,azredo~ kako odgovata na n* prote­ste ITOru~ SmiJCSkom 1 hladookrvno govori: »Nemojte se zav~ra~ati. Do sada Engleska jos oikada nije izgubila ratlc B10 Jc to glas zdravog du!Ia i realizma usred nezdrave md~jc. - i bi~ je. to glas postovanog i cijenjenog utitelja! !a JCdina ~~temca 1 srniren, racionalan naCin na koji je bila 1zretena bJI1 su pouka, prosvjetljenje. Probili su sc kroz sul~di obrazac mdnje i nacionalnog samou:zdizanja, navo­aeei m~ da se pitam ~ raz:misljam~ »Ka.ko je to moguce?c

PostaJao sam· stariji i moje su sumnje rasle. Odrec1en broj mojih uja.ka, bratiea i starijih skolskih drugova bio je ubijen u ratu. Pobjedonosna prcdvic1anja genera!a poka:zala su se pogrdnima .i uskoro sam nau~io rarumijevati dvostniki smisao razgovora o »strateskim povlacenjimac i »pobjedo-

10

nosnoj obranic. I jo~ sc ncsto dogodilo. Njemack~ je tisak od sArnog poeetka opisivao rat kao nametnut nJemackom narodu od strane zavidnih susjeda koji su ieljeli ugusiti Njema~ku kako bi se rije§ili uspjesnog . ~up~rnika .. Rat je bio opisivan kao borba za slobodu. Ta IDJC li se NJemacka borila protiv samog otjelovljenja ropstva i ugnjetavanja -ruskog cara?

Dok je sve to na trenutak zvucalo uvjerljivo, posebno· jer sc nisu ~uli glasovi suprotnog mmjenja, mojc vjcrovanje u te tvrdnje bilo je poljuljano sumnjama. Prije svega, posto­jala je tinjeoica da je sve veei broj · socijalisti~kih zastup­nika glasao protiv ratnog budU:ta u Reichstagu i krititki govorio protiv sluibenog stava njemackc vladc. Tajno je kolala brosura s naslovom J'accuse (Optuiujem), koja je raspravljala pitanje krivice za rat - harem koliko se ja sjecam - bitno sa stajali§ta zapadnih saveznika. Tu se do­kazivalo da carska vlada nije niposto bila nevina ftrt9'a na­pada ncgo da je, zajedno s austro-ugarskom vladom, bila u velikoj mjeri odgovorna za rat.

Rat se nastavio. Rovovi su se prostirali od svicarskc gra­nice prema sjeveru do mora. Razgovaralo'· se -s vojnicima i samavalo o :!ivotu koji vode zatvoreni u rovovima i podzem­nim sklonistima, izlouni konccntriranoj artiljerijskoj vatri koja je prethodila neprijateljskom napadu, poku5avajuci uvi· jck iznova proboj, a nikad ne uspijevajuci. Godinu za go­dioom zdravi ljudi u svakom narodu, Ziveci poput zivo~­nja u kavezima, ubijali su se mec:tusobno puskama, nt~nim granatama, strojnicama, bajonctama. Klanje sc nastavljalo, a pratila su ga laina obecanja u brzu pobjedu, lama uvje­ra,·aoja u vlastitu neduinost, laZne optuibe protiv opakog neprijatelja, Iaine ponudc za mir, i neiskreni navjdtaji uvjeta za Inir.

Sto je sve to dulje trajalo to sam se viSe mijcnjao od djeteta u muskarca i tim je ozbiljnije postajalo pitanje: »Ka­ko jc to moguce?« Kako jc moguce da milijuni !judi nastav·

11

ljaju boraviti u rovovima, ubijati nedu.Zne ljude drugih na­roda~ sAmi dopu!taju da budu ubijeni i time nanose naj­dub!Ju bol svojim roditeljima, renama, prijateljima? Za sto se bo:e: Kako je mogu6e da objc strane vjeruju da sc bore za m~r 1 sl~~odu? Kako jc bilo moguee da rat izbije kada su sv1 tvrdili da ga ne .:Wie? Kako je moguce da sc rat na­stavlja kada obje stranc uvjeravaju da ne ~elc nikakva ?s.vajan~a vee jedino o~uvanje vlastitih nacionalnih posjeda 1 lDICgnteta? Ako SU obje Slrane, kao sto SU tO buducj do­~ao.1a!i pokazali, zeljele osvajanja i slavu za njihove politicke 1 VOJne vode, kako je bilo mogure da su milijuni dopustili da ?udu poklani .s obje strane zbog ne5to teritorija i tastine neki~ ~oda? Da li je rat rczultat besmislenog slu~ja iii je poSIJed•ca odredenih drustvenih i politiCkih razvojnih pro­cesa koji slijede vlastite zakonc i koje se mofe shvatiti -iii ~k predvidjeti - pod pretpostavkom da se poznajc pri-· roda: tih zakona?

Kada je 1918. rat zavr§io bio sam duboko zabrinut mladi covjek opsjednut pitanjem kako je rat bio moguc, ~cljom da shvatim iracionalnost pona!arija ljudske mase, strastve­nom. l!udnjom za mirom i medunarodnim razumijevanjem. StoVIse, postao 5anl duboko sumnji~v spram svih slufbenih ideologija i deklaracija, i ispunjen uvjerenjem •da u sve valja sumnjatic. P~ku!ao _sam p_okazati koja su iskustva u doba moje mla­

dosh stvonla UVJCte za moje gorljivo zanimanje za ucenj! Freuda i Marxa. Bio sam duboko zabrinut pitanjima s obzi­rom na individualne i dru!tvene fenomene i bio sam feljan odgovora. Nasao = odgovore i u Freudovom i u Marxovom sistcmu. No, bio sam takoder potaknut suprotnostima izme­<lu ta dva sistema, i zeljom da razrije5im te proturje<!nosti. Konacno, kako sam postajao sve odraslijim i §to sam vise studirao, tim sam viSe sumnjao u neke pretpostavke unutar dvaju sistema. Moj glavni interes bio je jasno zacrtan. Htio sam shvatiti zakone koji vladaju u fivotu .POjedinca i zakone

12

drldtva, tj. ljudi l1 U)ih011:0j <il:uStvenoj_egzistenciji. Poku­SaO sam uvidjeti tajnu istiou u Freudovim pojmovima na: suprot onih pretpostavki koje su zahtijevale reviziju .. Pok~-~ !so sam uciniti isto s Marxovom teorijom, dok konaeno Dl·

sam pokldao postiCi sintezu koja bi proizlazila iz razumi­jevanja i kritike obaju mislilaca. Taj poMaj oije se zbiv~o isklju~ivo s pomocu spckulacije. Nije to zbog toga §to . bth malo drfao do puke spekulacije (sve ovisi o tome tko spe­kulira). No; vjerujuci u nadmoenu vrijednost spajanja empi­rijskog promatraoja sa spekulacijom (dosta pote!koea u suvremenim druStvenim znanostima proizlazi iz toga sto eesto sadrfavaju empirijska promatraoja bez spekulacije}, uvijek sam nastojao da mi xci!ljenje bude vodeno promatra­njem cinjenica i trudio se reVidirati vlastite teorije kada· je promatranje to opravdavalo.

Sto sc mojih psiholo§kih t~orija ti~ imao sam izvrsno mjesto za promatranje: preko trideset i. pet godina bio sam psihoanaliti~ar u praksi. Minuciozno sam ispitivao pona!a­nje, slobodne asocijacije i snove ]judi· koje sam podvr~avao psihoanalizi. Nema ni jednog jedinog teorijskog zaklJucka o ljudskoj psihi, ni u ovom ni u ostalim djelima, koji sc ~e bi temeljio na kritiCkom promatranju ljudskog ponaSanJa provedenog tijekom tog psiboaoalitickog rada. Sto se m?" jeg prou~vanja druStvenog ponasanja tiee bio sam manJe aktivan sudionik nego u psihoanalitickoj praksi. Iako sam odu§evljeno zainteresirao za politiku od svoje jedanacste iii dvanaeste godine (kada sam o politici razgovarao sa socija­listom koji je radio za mojeg oca) sve do danas, znao sam takoder da temperamentom nisam podoban za politicku aktivoost. Zbog toga nisam sudjelovao ni u kojoj sve do nedavna, kada sam se pridrufio · Americkoj socijalistickoj partiji i postao aktivan u pokretu za;mir. Nisam to u~inio zbog toga sto bib proxi:lijenio roi§ljenje s obzirom na moje sposobnost!, vee stoga §to sam osjetio da mi je dumost ne ostati pasivan ~ svijetu koji, cini se, kreee spram katastro~

13

_koju: ~e sAm izab_rao. Pridodao bih odmah da je u tome bilo i vi!e odOsj~ja obaveze. Sto nam se vi§e <!ini da ovaj ~ svijet postaje nezdraviji i debumaniziraniji to pojedinac mo­ie osjetiti vocu potrebu da bude i rad,i. :ujedno s · mu.Skarci­ma i mama koji dijele isle ljudske brige. Ja sam doista osjetio tu potrebu i zahvalan sam. za stimulativno i ohrabru­juce drvgarstvo oni.h;-s kojima sam imao srecu raditi. No, premda nisam aktivno sudjelovao u politici moja socioloska misao no temelji se-i"skljucivo na· knjigama. Istini za volj~, bcz· Marxa. i u ncsto manjoj mjcri drugih vodiea u sociolo­giji moje bi misljenje bilo liseno svojih najvauujih poticaja. Ali, povijesno razdoblje koje sam profivio postalo je dru­stveni laboratorij_ bez grc5ke. Prvi svjetski rat, njcmacka i ruska revoluqja, pobjeda fasizma u It.aliji, polagano pribli­iavanje pobjede nacizma u Njemackoj, propast i izopaea­vanje ruske revolucije, 5panjolski gradanski rat, drugi svjet­ski rat i utrka u naoruiavanju, sve je to nudilo podrucje -ernpirijskog promatranja koje je dopu.Stalo tvorbu bipoteza i njihovo veriliciranje ill odbacivanje. Buduci da sam se iivo 21lnirnao za razumijevanje politiekih zbivanja, a uvijek shvaeajuCi da temperamentom 'Disam bio stvoren sudjclovati u njima, postigao sam odreden stupanj objektivnosti, premda ne i bestrasnosti :u koju neki politolozi vjeruju da je uvjet :u obJektivnost.

:bo sada sam pokusavao omoguciti Citaocu da podijeli sa mnom neka od iskustava i misli kojo su me ucinile ~o prijem~iVim kada sam u svojim dvadesetim godinama dosao u dodir s Freudovim i Marxovim idejama. Tijckom slijede­cih stranica :lelio bih ostaviti po strani upu~ivanje na moj osobni razvitak i govoriti o idcjarna i teorijskim pojrnovima, Freudovim i Marxovim, njihovim medusobnim proturjefuo­stima i mojim vlastitim sintetickim idejama koje proizlaz.e ~ poku5aja da shvatim i razrijc5im te proturjefuosti.

Postoji, medutim, potreba za jos jednom primjedbom pdje no sto zapoenem raspravljati o sistemima Marxa. i Freuda.

14

Sk a s Einsteinom Marx i Freud hili su arhitekti mo~er­no~Pdoba. Sva trojica bill su profeti u~~ereoje~ u t~clJn~ uredenost stvarnosti, osnovni stav ko11 u d~elovan}u p~· rode _ koje je covjek dio - vi~. ne ~o ta~ne ko~e valJa

kriti nego i obrazac i plan ko11 valJa 1skor•stavau. Z~g ~~ga njihovo djelo, svako ~ svoj _v~stiti jedins~en na~, · kazuje clemente najvi!e umJetnosu, Jednako kao 1 manost•, :ajviscg izraza ljudske ~je za ~je~anjem i potrebe za znanjem. U ovoj se knJru, medutrm, bav1m samo Marxom i Freudom. Stavljajuci njihova imena je~no _do <~_rugoga .r~o sc mo~c javiti do jam da ih smatram _IJudima 1ste velicme i jcdnaka povijesoog znaceoja. ~l.io _b1h od~h na p~ctku razjasniti da tome nije take. Cm1emcu da Je Marx llk: od svjetskog povijesnog znarenja s kojim se ~reud cak ru ne mofe usporeil.ivati u tom smislu, jedva da JC pot~eb.n~ s~ mcnuti. Cak i ako netko, poput mene, duboko iali ~1erucu da sc iskrivljen i degradiran •marksizamc pro~~J~. u gotovo jednoj treCini svijeta, to nipo§~o ne ~JUJC Jcdin­stveno povijesno znarenje Manta. No • bez obura na tu po­vijesnu cinjenicu smatram Marxa misliocem daleko veee du: bine i vidokruga od Freuda. Marx je bio _sposo~an. povezati duhovno nasljedstvo prosvjeeenog h~aruzma _1 nJ.emac~og idealizma sa stvarnoseu ekonomskih 1 drustv~ ~~ i tnko poloiiti ternelje za novu znanost o i!OVJCku 1 drustvu koja jc cmpiricka i istovremen~ pr~ieta duh~m zapadn~ humanisticke tradicije. Usprkos Clnjen•ce da ~J d~ hu~a nizma negira i iskrivljuje vc6na sistema ko1a ~1 SVOJat~ govoriti u ime Marxa, vjerujem, a to cu poku§~U pok~~ ovom knjigom, da ee renesansa zapadno~. h~~7.ma vra:u~ Marxu njegovo istaknuto mjesto ~ po.v•Jesll ljudske. llllS~. : No, usprkos svemu reeenom bilo b• muvno osporavati ~~e -dovu vainest zbog t?ga sto nije d~stiga~. ~ar:'-ove :~;:: On je osoivac istioski znanstvene psih~logJJe 1 DJegov~ ee nesvjesnih procesa i dinamic~e priro:<'e karak.t~ c_rta jedinstven je doprinos znanosti o oovJeku, koJa Je sliku oovjeka promijenila za sva buduea vremena.

15

II ZajedniCke osnov:e

Prije no ~to se upustim u raspravu o detaljima Marxovih i Freu~ovih _teorija zelio bih · krace opisno ocrtati temelj11.e ~relUl~c UlJednicke obojici mislilaca, zajednicko tlo i:l: koj~g JC pro1za!Io ujihovo mi~-ijenjc. ·

Te _temeljnc ideje mogu se najboljc izraz.itl u tri kratke tvrdnJe, dvije rimske i jednoj k.ri~canskoj. To su: 1) De omni­bus es dubita.ndumJU sve valj~ su!IUUJlij), 2) N.ihil huma­num a mihi alienum puto (Terencije) (Ni§ta mi Jjudskog_ni~ strano) i 3) Istiua ee te osloboditi.

. Prva izreka izraZava ono sto bi se moglo nazvati •kritic· kim stavomc. Taj je stav karakteristiean za suvremenu zna. nost. No dok se u prirodnim z:nanostima sumnja odnosi. uglavnom na svjedoeanstvo osjetA, naklapanja i tradicional­nih mnijenja, u lv'~ovu i Freudovu mi!ljenju sumnja se odre~eno odno~ na .covjekove misli o njemu s4roome i 0 drugJma. Kao sto cu pokusati pokazati u potankostima u poglav!j~ o svijes~, !'darx !e vjerovao da je veci dio onoga St? IDISJi~O 0 SCbl 1 druguna pOtpuna iJuzija, •!deologija«. :VJ~rovao J~ da su .nase pojedinacne misli modeliraoe prema tdeJama ko)e razviJa svako dano dru!ltvo i da su te ideje od­re4ene po~~bnom stru.kturom i nacinom funkcioniraoja dru­stva. Pa!IJtv, skeptiean i sumnjieav stav spram svih ideo­logi~~· ideja ~ ideala .karakteristiean je za Mana. Uvijek je u DJih sumn1ao kao u :tamaskirane ekooomske i dru!ltvene ~terese i njegov je skepticizam bio tako jak da je jedva ikada mogao upotrijebiti rijeCi poput sloboda istina prav-'-. , , ~

1 to upravo zbog cinjenice da su bile od koristi tolikim zlo-

16

upotrebama, a ne zato sto sloboda, pravda i istiua ne bi bile za njega najvise vrijednosti.

Freud je razmisljao s istim •kritickim stavom•. Cijela nje­gova psihoanaliticka metoda more se opisati kao •umjet­nost sumnje•. Impresioniran nekim hipnotickim pokusima koji su pokazali do koje mjere osoba u transu more vjero­vati u stvamost neeega sto oeito nije stvarno Freud je otkrio da veeina ideja osoba koje nisu u transu isto tako ne odgo­vara stvamosti, a da s druge strane veei dio onoga sto. je stvamo nije svjcsno. Marx je mislio da je osnova stvamosti drustvcno-ekonomska struktura dru!tva, dok je Freud vje>­rovao da je to libidinozno ustrojstvo pojcdinca. A ipak, obo­jica su izroiavala isto nepomirljivo ncpovjercnjc u kliseje. ideje, racionalizacije i ideologije koji ispunjavaju ljudske misli i koji Lvore temelj onog ~to krivo shva~aju kao stvar­nost.

Taj skepticizam spram •o¢eprihvaeene mislic nerje5ivo je povezan s vjerovanjem u osloba4ajueu snagu istiue. Marx je !clio osloboditi covjeka okova ovisnosti. otu4enosti, robo­vanja ekonomiji. Koja je bila njegova metoda? Ne sila. kao sto se opeenito vjeruje. :telio je pridobiti razum veeine !judi.. Dok bi, prcma njegovu shvaeanju, sila mog!a biti upotri­jebljena ako bi manjina morala odoliti silom volji veeine. Marxu glavni problem nije bio mehanizam osvajanja vlasti u drlavi ve~ kako pridobitl razum !judi. U svojoj »propa­gandi• Marx i njegovi legitimni nasljednici upotrebljavali su metodu suprotnu onoj koju upotrcbljavaju svi ostali politi~ eari, gra4anski, fa~isticki iii komunisti~ki. On nije ielio vrsiti utjecaj demagoskim uvjeravanjem, stvarajuci polubipnotiCka stanja poduprta strahom od terora. vee pozivanjem na smi­sao za stvamost, istinom. Pretpostavka koja tvori pozadinu Mantova »oruija istinec ista je kao u Freuda: eovjek Zivi s iluzijama jer te iluzije cine jad stvarnog Zivota podnoslji­vim. Uzmogne li prepomati iluzije kao takve. sto ee reCi uzmogne li se probuditi iz stanja polusna, tada ee se moCi

17

opametiti, post:iti svfestan vlastitih sila i snaga i promije· niti stvarnost na taj nal!in da iluzije vi~ neo!e biti potrebne. »l.a!na svijestc, tj. iskrivljena slika stvarnosti slabi oovjeka. Biti u dodiru sa stvarnoseu, imati odgovarajuru sliku real­nosti c'!ini ga jafim. Odatle je Marx vjerovao da je njegovo najvafnije oru!je istina, otkrivanje stvarnosti s onu stranu iluzija i ideologija koje je zakrivaju. U tome leii uzrok za jedinstveno obiljezje marksisticke propagande: ona je emo­tivni poziv na neke politicke ciljeve, pomije§ana sa znanstve­nom analizom drustvenih i povijesnih pojava. Najbolji pri­mjer takve mje§avine je, 111aravno, Komunistil!ki manifest, On u kratkom obliku sadrZi briljantnu i lucidJ;lU analizu po­

. vijesti, utjecaja ekonomskih cimbenika i klasnih odnosa. Isto­vremeno, to je politicki pamflet koji zavrsava gorljivim emotivnim pozivom radnickoj ·k!asi. Cinjenicu da politicki vooa mora u isto vrijeme biti drustveni znanstvenik i pisac nije pokazao samo Marx. E,ngels, Bebel, Iaures, Rosa Luxem· burg, Lenjin i mnogi drugi prvaci sociilVis~i<!kog pokreta bill su pisci i istraiivaCi u druStvenim znanostima i politici. (Cak je i Staljin, l!ovjek s malo knji!evnog i manstvenog talenta, bio prisiljen pisati knjige iii dati da ih drugi napi~u u nj» govo ime kako bi dokazao legitimnost toga da je naslijedio Marxa i Lenjina.) Me<1utim, · pod Staljinom se u stvari taj aspekt socijalizma potpuno promijenio. Buduci da sovjetski sistem nc smije biti predmetom znanstvene analize, sovjet­ski dru§tveni znanstvertici postali su apologeti njihova siste­

·ma i igraju znanstvenu ulogu samo u tehnickom aspcktu ba­veti se proizvodnjom, distribucijom, organizacijom itd.

Dok je Marxu istina bila oru!je za izazivanjc drustvene promjene, Freudu je bila oru.Zje za izazivanje individualne promjene. Svjesnost je blla glavni -agens u Freudovoj tera­piji. Ako pacijent, _prema Fxeudovim nalazima, mcne steeL uvid u i~ljen karakter svojih svjesnih ideja, uzmogne li.

s hvatiti stvarnost jza tili ide]a i uCi.niti nesvjesno svjesnim, -zadobit ~ snagu da se rijeSi svojih iracionalnosli i da se

t8

transformira, Freudov cilj da ,.tamo ·gdje stoji id mora biti ego• mofe se ostvariH samo naporom razuma da prodre u fikcije i stignc do svjesnosti o stvamosti. Upravo jc ta funk. cija razuma i jstine ono sto psihoanalitickoj terapiji daje jedinstveno obilje!je medu svim ostalim oblicima terapije. Svaka analiza pacijenta nova je i izvorna istrativatka pusto­Iovina. Dok jc, naravno, istina da postoje op6e teorije j na­<!ela koji sc mogu primjenjivati, ne postoji obrazac, •for­mula• koja se moze primijeniti na pojedinca pacijenta ill pomo~i mu ukoliko se primijeni. Kao ~to Marxu politicki voda mora biti dtu~tveni znanstvenik tako za Freuda tera­peut mora biti ucenjak sposoban da obavlja istrafivanje. Za obojicu istina je bitni medij transformacije dru~tva, od­nosno pojcdinca. Svjesnost je kljuc · za dru~tvenu · i indivi­dualnu terapiju.

Marxova tvrdnja da je •zahtjev za odricanjcm od iluzija o njezinim uzrocima zahtjev za odricanjem ·oo uzroka koji zahtijevaju iluzije• mogla je · biti postavljena i od strane Freuda. Obojiea su htjela osloboditi oovjcka od okova nje­govih iluzija s namjerom da mu omogu6: da se probudi i djeluje kao slobodan oovjek.

Treti osnovni element zajednicki obama sistemima je nji­hov humanizam. Humanizam u tom smislu da svaki <Sovjek predstavlja citavo covjeeanstvo. Odatlc proizl;lzi i to da ne postoji nista ljudsko sto bi mu moglo biti tulle. Marx: je bio ukorijenjcn u tu tradiciju, u kojoj su Voltaire, Lessing. Herder, Hegel i Goethe neki od najistaknutijih prcdstavnika. Freud je ·izrazio svoj humanizam prvenstveno u svojem poj­mu nesvjesnog. Pretpostavljao je da su svim ljudima zajed­nicke lste nesvjesne teinje pa da ce se odatle moci bolje razumjeti jednom kada se usude ukopati u podzemni svijet ncs~~esnog. Mogao je ispitivati nesvjesna ma~tanja svojeg ~aCJJenta, a da nije osjetao prezir, osuwvanje, pa c'!ak ni tznenallenje. •Materijal od kojeg su sastavljeni snovic kao

19

i citav svijet nesvjesnog postao je predmetom istrazivanja upravo zbog toga sto je Freud priznao njegove duboko ljud­ske i univcrzalne kvalitete.

Sumnja i snaga istine i humanizma vodeea su i pokreta~ka nacela Marxova i Freudova djela. Ipak, ovo uvodno poglavlje koje se bavi zajednickim osnovama iz kojih su proizisle obje njihove ideje bilo bi okrnjeno kad se ne bismo pozabavili barem jos jednom crtom zajednickom obama sistemima: nji· hovim dijalektickim i dinami~kim pristupom stvarnosti. Ras­prava 0 toj temi utoliko je va.Znija sto je u anglosaksonskim zcmljama Hegelova filozofija bila dugo vremena nepoznani­com pa dinamicki p ristup Marxa i Freuda nije bio odmah prihvacen. Zapoenimo s nekoliko primjera s podru~ja psiho­logije i sociologijc.

Uzmimo covjeka koji se zcnio tri puta. Obrazac je uvijek isti. Zaljubljuje se u zgodnu djevojku, zeni se njome, i ~· neseno jc srctan jedno kratko vrijeme. Tada se pocinje Zaliti da se njegova zena ponasa despotski, da mi.t ograni'. eava slobodu i td. Nakon razdoblja u kojem se izmjenjuju svade i pomirenja on se zaljubljujc u drugu djevojku koja je, zapravo, vrlo sli~na njegovoj .Zeni. Dobiva razvod i zeni se svojom drugom •velikom ljubavi«. Medutim, dolazi do istog ciklusa s neznatnim modifikacijama, on sc opet za. ljubljuje u sliean tip djevojke, ponovo se rastavlja i zcni svojom trecom »velikom ljubavi«. Opet se zbiva isti ciklus, zaljubljuje se u cetvrtu djevojku, uvjcren da je ovaj puta to istinska i prava ljubav (zaboravljajuCi da je u to bio uvjeren svalti prosli puta) i :teli se njome ozeniti. Sto bismo rekli po­sljednjoj djevojci kad bi nas zapitala za rnisljenje o sansama za sretan brak s njime? Postoji nekoliko pristupa ovome problemu. Prvi je potpuno bihcvioristicki. Metoda ovog pri· stupa je zakljucivati o budueem ponasanju na temelju pro­slog. Vrijedio bi ovaj argument: s obzirom da je napustio zenu vee tri puta vrlo je vje!·ojatno da ce to uciniti i cctvrti puta, pa je zbog toga isuvise' riskantno udati se za nj. Mnogo

20

toga govori u prilog ovome empirickom i trijeznom pristupu. No, JjcvojCina majka, upotrebljavajuci taj pristup, tesko bi mogla naci odgovor na jedan kcerkin argument. TaJ argu­ment glasi: iako je savr5eno istinito da je na isti nacin po­stupio tri puta, iz toga ne proizlazi da ee to· uciniti i ovaf puta. To ee reci, kao protuargument, cia s.e promijenio (od· nosno tko uopee rook kazati da se netko ne moZ.C pi'omi·. jeniti ?) ili da druge .:lene nisu stvarno bile od one vrste koju je mogao duboko voljeti, dok mu je ona, ppsljednja, uistinu primjerena. Nema uvjerljivog argumenta ·koji bi maj· ka mogla upotrijebiti protiv takvog nacina razmisljanja. U stvari, jednom nakon ·sto ugleda eovjeka· i primijeti da je on duboko ushieen njezinom kceri i majka.mo:te prpmijeniti mi~ljenje i biti predobivena za kcerkin stav.

Oba su pristupa, i kcerkin i majcin; nedinamicid. Oni se sastoje od predvic.1anja temeljenog na ponasanju u · pro~losti ili na rijecima i djelovanju u sadasnjosti, pa nema: nacina da sc doka.Ze cia l;>i ta px:edvi<ianja bila vise od nagadanja. · Sto bi, za razliku od ovoga, bio dinamicki pristup? Bit

stvari u tom pristupu jest prodrijeti isP,od povrsine pronog iii sada5njeg ponasanja i shvatiti snage koje su stvorile obrazac pona~anja u pro~losti. Ako te snage i dalje postoje pretpostaviti je da cetvrti brak nece zavr5iti drukcije od prethodnih. S druge strane, ukoliko su se promijenile snage koje cine pozadinu njegova ponasanja moralo bi se priznati mogucnost, pa Cak i vjerojatnost drukCijeg ishoda, usprkos ponasanja u proslosti. Koje su to snage o kojima ·ovdje go­vorimo? Nije to niSta rnisteriozno niti su to izmisljotine apstraktne spekulacije. Njih se moze prepoznati empirijski ako se prouci ponasanje osobe na odgovarajuci na~in. Mo­zemo, na primjer, pretpostaviti da taj eovjek nije prekinuo povezanost s majkom, da . je vrlo narcisoidna osoba s du­bokom sumnjom u vlastitu muskost, da je nedozreli adole­scent s trajnom potrebom za divljenjem }-. ljubavlju, tako pa jednom kada naide na knu koja ispunjava te potrebe ona

21

mu dosadi ubrzo nakon sto ju je osvojio. On treba nove dO. ~e za svoju privla~ost i zbog toga mora tra~iti novu zenu koJa ga u to mora uvjeriti. Istovremeno, on je u stvari ovi­san o 7.cnama, on ih se boji. Zato svaka podlda prisutnost rada u_ njemu_ osjtt~jem zatoeenja i okovanosti. Snage koje su ovdJe na dJelu DJegova su narcisoidnost, ovisnost, sumnja u samog sebe, koje stvaraju potrebe koje dovode do one ':5le a~cija koje smo opisali. Te snage, kao ~to rekoh, nisu lll u kOJC~ slu~ju rezultat apstralctne spekulacije. Mogu se ~ro?,~atrall na mnoge :riacine: ispitujuci sne, slobodne asoci­J3ClJC, ma§tanjtl, promatrajuci izraZaj Jica, pokrete nacin govora itd. Pa ipak, one eesto nisu direktno vidljive ~ego ih se mora izvesti zakljucivanjem. Nadalje, mo~c ih se uvidjeti tek un~tar tcorijskog okvira odnosa u kojem imaju mjesto i zn~~enJe. I ~to je najvaZnije, te snagc ne samo da nisu sv~e~nc k:lo takve, nego stoje u proturj~nosti sa svjesnim mtshma os~be _o kojoj se radi. Ta je osoba iskreno uvjerena da ~e :u dJC\'OJku voljeti zauvijek, da nije ovisna, da je snaf. Jill 1 SJgurna u sebe. Zbog toga i prosj~n ~ovjek rnisli .ova­ko: ako neki mu~karac istinski osjeea da voli ienu kako netko mo~e ~n:dvidjeti da ce je ostaviti nakon kraceg vre­mcna ponvaJuc• se samo na takve lnitskc tvorevine kao sto su •povezanost s majkom•, »nardsoidnost« itd? Nisu li ne­Cijc <X!i i u~i bolji suci od takvih dedukcija?

Problem u marksistickoj sociologiji upmvo jc takve vrste. Na ovo'?e mjest~ te je~an primjcr bili tnkotlcr najbolji uvod. NJc~a~ka_ JC zapocela dva rata, jcdan 1914. i drugi 1~39, ~ kOJllll_a_ JC gotovo uspjela osvojiti svojc zapadne su­~Jcdc 1 poraztt.• Rusiju. Nakon p~tnih uspjeha Njemacka Je. oba puta b1la porazena uglavnom zalxvaljujuci prevlada­~Jucoj snazi Sjedinjenih Ddava. Njemacka je ekonolnija ?ila znatno o§teeena, pa ipak se oba pula ubrzo oporavila 1 opct do deset godina nakon rata postigla je ekonomsku i vojnu snagu slicnu onoj koju je posjedovala prije rata . .Oa·

·nas, ne!to preko petnaest godina nakon poraza koji j~ je

22

uni~tio znatno vise od onoga u ratu 1914-1918. NjemaCka je ponovo najja~ industrijska i vojna sila (nakon Sovjet­skog Saveza) u Evropi. Izgubila je znatan dio prijdnjeg teritorija, a ipak je uspje!nija nego ikad prije. Sadasnja Njemacka ima demokratski reZim, ima malu arlniju, morna­ricu i zrakop!ovne snage. Ona izjavljuje da. nc(;e poku~ ponovo silom osvojiti izgubljeni teritorij premda se nije od­rekla zalltjeva za tim teritorijem. Na tu novu Njemaeku gle­daju sa strallom i sumnjicavo~cu Sovjetski ·savez i mala grupa zapadnih saveznilca. Obrazloienjc u tim krugovillla glasi: Njema~ka je dva puta napala svoje susjcde, ponovo sc na~ruiala usprkos dvaju poraza, gencrali »nove• Njema~­ke isti su oni koji su sluZili Hitleru, i zato treba ocekivati da ce Njcma~ka pokusati ;; treei pula, i ovoga puta napasti Sovjetski Savez s namjerom da ponovo steknc svoje izgu­bljene teritorije. Na ovakav argument zemlje Clanice NATO-a i vtti dio javnog mnijenja odgovaraju da. su te sumnje ne­osnovane i, zapravo, ciste tlapnje: nije li to nova i demo­kratska Njemacka, nisu li njezini vode izjavili da 7.c1e mir, nije li njemacka arlnija tako malena (dvanaest divizija) da ne mo~e biti prijetnja nilcome? Uzmu li' se u obzir samo izja­ve njema~kc vlade (vjerujuci hl da govore istinu) .i sadalillja­ojemaCka snaga, tada· se zaista stav NATO-a ci,ni sasvim uvjcrljivim. Dokazuje li netko da ce NijeJ;llci ponovo napasti zbog toga ~to su to ucinili i prije, i to predstavlja prili~o uvjerljiv arguroent, osim ako netko to ne opovrgne time sto se Njcmacka mogla potpuno promijeniti. Ovdjc, kao i u slu­~aju navedcnog psiholo~kog primjera, podrucje nagadanja ee se napusuti tek ukoliko se zapocne analizirati snage koje cine pozadinu njemal;kog razvitka.

NJemaCka, novi pridoslica medu velikim iapadnim indu­strijskim sistemiJ;lla, zapoeela je svoj- spektakularni rast na­kon 1871. U 1895. godini njezina je pi'Oizvodnja Celika do­stigla razinu Velike Britanije, a do 1914. NjemaCka je imala najsposobniju industrijsku ma§ineriju. (uvelike "potpomognu-

23

tu trijemom, radi!nom i obrazovanom riuinitl;om klasom), no ne i dovoljno sirovina i malo kolonija. Kako bi ·do maltsi­muma ostvarila svoj ekonomski potencijal morala ·se siriti i osvojiti tcritorije koje su posjedovale sirovine u Evropi i Africi. Istovremeno je pruska tradicija osigurala Njema~koj oficirski stalet s dugom tradicijom discipline, lojalnosti 'i odanosti anniji. Industrijski potencijal sa svojom inherent­nom tendencijom za ckspanzijom stopio sc sa sposobnoscu i ambicijama vojnog stalefu i postao eksplozivna .smjesa koja je odvela Njema~ku u njczlnu prvu ratnu avanturu 1914. go­dine. Dok njema~ka .vlada pod Bethmann-Hollwegom nije tefila ;za ratom, u rat jc gumula vojni§tyo, pa je vee tri mjcscca nakon po~tka rata prihvatila ratne namjere kako su joj ih prikazali predstavnici njemafke teSke industrije i velikih banaka. Ti su ciljevi bill manje-vi§e identi~ni onima .koje je zahtijevao Al/deutscher Verband, politi~ka o!trica tih industrijskib krogova od dcvedesctih godina 19. stoljeea: francuski, belgijski i luksembur!ki izvori ugljena i Z-eljeza, .lro!onijc u Africi {poscbno Katanga) i neki teritoriji na Jsto­Jru.' Njema~ka jc lzgubila rat; no isti su industrijalci i oficiri zadrlali svoju moe usprkos rcvolucije za koju sc na trenutak mislilo da ce ugroziti tu moe. Tijekom · tridesetih godina 20. stoljcea Njcma~ka jc pooovo dostigla nadmocni polozaj koji je drfula prije 1914. godine. No velika ekonomska kriza sa !est milijunll nezaposlenih ugrozila jc ~itav kapitalisti~ki sistem. Socijalisti i koniunisti zajcdno nisu bili daleko od osvajanja polovinc glasova naroda, a osim toga i nacisti su okupili milijunc na svojoj navodno antikapitalisti~koj plat­fermi. Industrijalci, bankari i generali prihvatili su Hitlc­rovu ponudu da slomi partije ljevice i sindikate i da izgradi nacionalisti~ki dub zajcdno s novom i sna!nom annijom. Zauzvrat bilo mu je dopu!tcno provesti svoj rasni program koji njegovi industrijski i vojni saveznici nisu poscbno vo­ljcli, no nisu mu se ni odvi§e protivili. Jedina nacis•\~ka snaga koja je mogla biti prijctnjom industrijalcima i arm!ji,

24

SA trupe, bila je unistena sveopciM masakrom njezinih ·volta 1934. godine. Hitlerov je cilj bio 'izvedba istog onog plana kakav je bio Ludendorfov iz 1914. godine. Ovaj su se puta generali vise ustru~vali prilikom planiranja rata. No podr­Zall simpatijama zapadnih vlada Hitler jc uspio uvjeriti svoje gcnerale u svoj superiorni talent i u ispravnost svojib vojnih planova. Zadobio je njihovu podriku ;za rat 1939. godine koji je imao iste ciljeve kao i Kaiserov iz 1914. Zapad .se dobrohotno odnosio spram Hitlera sve do 1938. i blago je protestirao protiv njegovih rasnih i politi~kih progona, ali se situacija promijenila kada jc nastavio djelovati ncoprezno i tako prisilio Veliku Britaniju i Francusku na rat. Od tada nastojalo sc da rat protiv Hitlera izglcda kao rat protiv diktature, dok jc to u stvari, kao i rat 1914, bio rat protiv napada na ekonomski i politi~ki polofuj :zapadnih sila .

Nakon poraza Njem~ka je iskoristila legendu da je drugi svjetski rat bio rat protiv nacisti~ke diktature, rjeSivsi se najupadljivijih i najpoznatijih nacisti~kih voaa (i isplativ§i znatne. svote novca 1idovima i izraclskoj vladi na ime ret>a­racija), tvrdcei da jc nova Njema~ka potpuno razli~ita · od one Kaisera i Hitlera. No, u stvamosti temeljna sc situaci)a nije promijenila. Njema~ka je industrija danas is to t<;~ko jaka kao i prije drugog svjetskog rata, osim sto se teritorij jos vi§c smanjio. Njcma&i je vojni stalcz jos uvijek isli premda su junkcri izgubili svoje ckonomske temelje u istocnoj Pru­siji. Snage njema~kog ekspanzionizma kojc su postojale 1914. i 1939. jos su uvijek istc, samo ~to su ovaj puta snabdjevene jos ja~im nabojem emocionalnog dinamizma: zahtjevom za povratkom »nkradenihc teritorija. Njema~ki su vocie nesto nau~. Ovaj puta polaze u savczni§tvu sa Sjedinjenim Drla­Yama, umjcsto da im je najja~ zapadna sila potencijalni neprijatelj. Ovaj su se puLa stopili s ostalim dijelom zapadne Evropc, sa znatnom sansom da iskrsnu kao vodeta ·sila nove federalne Evropc, a Yet' su ekonomski i vojno najja~ sila. Nova Evropa, predvo.1ena Njema~kom, bit ce isto tako eks-

25

panzionisticka kao stara Njerna~ka. Zcljna da vrati prijaSnjc njema~ke teritorijc ona c!e biti joS vcc!om prijetnjom miru. Ovime ne ~elim dati naslutiti da njema~ka ieli rat, a pogoto­vu ne terrnonuklearni rat. Ono ~to Zl:lim reei je da se nova Njema~ka nada da c!c postic!i svoje ciljeve bez rata, samom prijctnjom prevladavajueom silom nakon ~to bude uspostav­ljena. (Adenauer jc u radio intervjuu 6. ozujka 1952. ustvrdio: »Jednom kada Zapad bude jak stvorit c!e se polazBte za mi­roljubive pregovore sa ciljem da se u miru oslobode ne samo sovjetska zona nego l!itava porobljena Evropa istoeno od ieljezne zavjcsec.) No, ovakav proral!un vjerojatno \'odi u rat jer sovjctski blok nec!e ostati miran za vrijeme dok Njemal!ka postaje sve ja~om kao ~to to nisu ostale ni Velika Britanija i Francuska 1914. i 1939.

Smisao je ponovo u tome da djeluju ekonomskc, 'drustve­ne, i emocionalnc snage koje su proizvelc dva rata unutar dvadeset i pet godina i kojc bi moZda proizvele i trec!i. Nije stvar u tome llto bi nctko ielio rat. Te snage djeluju !judi­rna iza leda i. dovodc do odredeoih proccsa koji proizvode rat. Sarno analiza tih snaga mo~c nam pomoci da shvatimo proSiest i predvidimo budutnost, a ne nazor koji je ograni­l!en na promatranje fcnomcna kakvi postoje u tom trenutku.

Marx ima prethodniko kao i Freud. Pa ipak, svaki je od njih po prvi put pristupio svojcm prcdmctu u duhu znan­stvcnog razuroijevanja. Oni su za dru~tvo i pojedinca u~inili svaki na svoj nnl!in ono ~to je fiziologija u~inila za zivu stanictt i teorijska fizika za atom. Marx je vidio drustvo kao zamdenu strukturu s rarlil!itim protuslovnim no ipak ustanovljivim snagama. Pomavanje tih snaga dopusta razu­mijevanjc pro~losti i do odrcllenc mjere predvic:!anje buduc­nosti, ne u smislu predvidanja dogadaja koji te se nufno dogoditi, vee prije ogranitcnih altemativa izmedu kojih ce se izvditi izbor.

Freud je otkrio da je l!ovjck kao du5evno bice struktura snaga nabijenih energijom, od kojih su mnoge protuslovne.

26

1 ovdje se radi o maostvcno~ zada'tku razumijevanja kvali~ tete, intenziteta i usmjcrenja tih snaga s namjerom razumi­jevanja proslosti i predvillanja allemativa za budutnost. I ovdje je ·promjena moguc!a samo utoliko koliko je dopusta dana struktura snaga. Nadaljc, istinska promjena u smislu energetskih promjcna unutar dane strukture ne samo da za­htijeva duboko razumijevanje tih snaga i zakonitosti koje ih pokretu nego i veUke napore i volju.

Zajednil!ka podloga iz koje je proizdla i Marxova i Freu­dova misao jest, u krajnjoj instanci, shv~je humanizma i l!ovjeC1osti koje se, proizi~av~i iz judeo-krleanske i grl!ko­-rimske tradicije, ponovo pojavilo u evropskoj povijesti s renesansom i potpuno raz\iJO u 18. f 19. stolj~u. Humani­sticki ideal renesanse bio je razvitak totalnog, univerzalnog covjeka (uomo universale) kojeg se smatralo najvmm rascva­torn prirodnog razvoja. Freudova obraoa prava l!ovjekovih prirodnih poriva protiv snaga dru~tvenih konvencija, kao i njegov ideal da razum kontrolira i oplemenjuje te porive, dio je humanisticke tradicije. Marxov protest protiv drustve­nog poretka u kojem je ~ovjck osaka~cn svojom podlomo­~ ekonomiji i njegov ideal punog razvitka totalnog;·neotu­denog l!ovjc.ka clio je iste humanisticke tradicije. Freiidova vizija bila jc sufcna njcgovom mehanicistitkom materijali­stickom filozofijom koja je potrebc lj11dske prirode turoal!ila kao bitno spolne potrebc. Mancova jc vizija bila matno sira upravo zato sto je uvidio osakatujuci Q.fekt klasnog drustva i tako mogao stvoriti viziju neosakacena l!ovjeka i moguC­nosti njegova razvitka jcdnom kada ~tvo postane potpuno ljudskim. Freud je bio liberalni rcforinator, a Mane radikalni revolueionar. Kako god. bili razlititi mcc:!usobno, zajednil!ka im je beskompromisna felja da oslobode ~ovjeka, jednako beskompromisna vjcra u istinu kao sredstvo oslobac:!anja i uvjerenje da .uvjeti za to oslobollenje Je;tc u l!ovjekovoj spo­sobnosti da slomi okove iluzijc.

III Pojam covjeka i njegove prirode

Op~e je shva~anje da su svim ljudima zajedni~ke osnovne ~t~mske i fizioloske crte i nijedan lije~nik ne bi ni po­m•sho da se ne mozc pozabaviti svakim ~ovjekom bez obzira na r~su i boju istim roetodama koje primjenjujc na !jude v~ast1te ras~. No, posjeduje li ~ovjek i zajedni~ko isto psi· h1C!ko uslroJStvo? Da li je svim ljudima zajedni~ka isla )jud· ska priroda? Postoji li takav entilet kao sto je •ljudska prirodac?

To je pitanje bez sumnje C!isto akademske prirode. Ako bi se !judi razlikovali u svojoj temeljnoj psihi<!koj i men­talnoj strukturi kako bismo mogli govoriti o l!ovjeroosti iz­van .fiz.ioloskog i anatomskog srnisla? Kako bismo mogli ra· zumJeh •stranca• kad bi bio u osnovi razlil!it od nas? Kako bismo mogli razurnijevati umjetnost potpuno ·raz!i<!itih kul­tura, njihovc rnitove, dramu, kiparstvo, ako ne zbog &je­niee da svi dijelimo istu ljudsku prirodu?

Cijelo poimanje oovjecnosti i humanizma tcmelji se na ideji ljudske prirodc koja je zajcdni~ka svim ljudima. To jc hila prcmisa budisticke kao i judco-krs~anske misli. Bu­dizam je razvio sliku oovjeka u egzistencijalisti<!kim i antro­poloskim pojmovima i pretpostavljao da isti psihicki zakoni vrijede za sve !jude jer je •ljudska situacijac ista za sve nas, da svi rni Zivimo u iluziji odvojenosti i neunistivosti svakog pojedinacnog ega, da svi pokusavamo izna~i odgovor na p~bl~ e~s~~ncije pohlepnom feljom za zaddavanjem ~tva~, U~JU~UJU~l •. tu neobi~u stvar •jac, da svi rni patimo Jer Je taJ odgovor Zivotu la:Zan i da se mofemo rijditi patnje

28

samo tiavanjem ispravnog odgovora: prevladavanjem iluzije o odvojenosti, preVfadavanjem pohlepnosti i sagledavanjem temeljnih istina koje gospodare na5om egzistencijom.

1udeo-krleanska tradicija, pojmovno odre4ena s obzirom na vrhovnog stvoritelja i vladara, Boga, definirala je oovje­ka na drukCiji naCin. 1edan mu5karac i jedna tena prarodi­telji su cijele ljudske rase i ti praroditelji kao i sve idu~ generacijc stvoreni su •na priliku Bogac. Svi oni dijele iste temeljne karakteristike koje ih cine ljudskima, a to im omo­gucuje da se meausobno poznaju i vole. To je premisa· za proroeku sliku mesijanskog vremena, · rniroljubivo jedinstvo ~itavog covje~stva.

Me4u filozofima· je Spinoza, otac modernc dinamicke psi· hologije, postulirao sliku covjekove prirode u pojmu •modela ljudske prirodec, koji je ustanovljiv i odrediv i iz kojeg proizlaze zakoni ljudskog pona5anja i reakcije. Covjek - a ne samo !judi ove ill one kulture - se mole razumjeti kao i svako drugo prirodno biee jer je oovjek samo jedan i isti zakoni vrijede za sve nas u svim vremenima. Filozofi 18. i 19. stolj~ (posebno Goethe i lferder) su vjerovali da covjeC­nost (Humanitiit) priro4ena covjeku vodi l!ovjeka u sve viSe razvojne stupnjeve. Vjerovali su tako4er da svaki pojedinac nosi: u sebi ne samo svoju individualnost nego i svu oovje<!· nost sa svim njezinim mogucnostima. Smatrali su Zivotnim zadatkom razvitak spram totaliteta kroz pojedinacnost, da je potiv oovjecnosti dan svakome i da ga more razumjeti svako ljudsko bi~e.'

Danas je ideja o ljudskoj prirodi iii o blti covjeka izgubila povjerenje djelorni~o jer se u veroj mjeri javila skepsa o metafizickim i apstraktnim pojmovima poput •biti oovjekac, ali i djelomiee zbog toga sto je nestalo iskustvo covjeroosti koje je bilo podlogom budistickih, judeo-k~skih, spioo­zisti~kih i prosvjetiteljskih pojmova. Suvremeni psiholozi i sociolozi skloni su smatrati oovjeka praznim listom papira na koji svaka .lrultura ispisuje svoj tekst. Oni ne poricu jedin-

29

~~~·:nost ljudske rase, ali ne odreauju gotovo nikakav saclrZa · I b1t takvom pojmu COVje6Josti. J

Nasuprot t~ suncmenim sklonostima, Marx i freud su pretpostav!Jali da je ~ovjekovo pona~anjc razurnljivo upcavo zbog. toga. StO JC ponasanje covjeka, kojc moze bitj odredeno PDJmovJ.ma njcgova psihickog i duhovnog karak­tera.

. ~rctp~stavljajuci postojanje ljudske prirode Marx nije di­~eh? oll':u pogresku brkanja Jjudske prirode s njezinim po­Jedmac~ manifestacijama. On je cinio razliku izm d •opec ljudske prirode• i •ljudske prirode mod'fi . e u svakam . . 1 c1cane u

_poVIJCSDOm razdoblju•.' Opeu ljudsku prirodu, na· ra~o, ruka~~-ne mozcmo opaziti jer jc ono sto promatramo kVIJC~ speciftcn~ m?nifcst~c.ija ljudske prirode u s-azliciti•n ult~t;ma: No, IZ tlh ra~h¢Itih manifestacija mogucc je jz.

vestt ~_to Je ta •opca ljudska primda«, koje su zakonitosti .1-

koje DJ~~c vla~~ju i kojc su to potrebe eovjeka kao takvog. ~ SVOJim ~DIJim 1_1apisi_ma Marx jos uvijek •opcu Jjudsku

p~uo~u· .na:'v~ •bit~ co_v~eka•. ~asnije je napustio taj ter­~ JCC JC zeho poja5~11 da »b1t Covjeka nije apstrakcija pr~en~ ~.vakom odvojenom pojedincu•!·• Marx je takocter .feho ~bJecl da_ ne ostavi do jam da je o biti covjeka mislio kao o J~vanpoVlJesnom saddaju. Za Marxa je ~ovjckova pri· ro~a bda dana mogucnost, skJop uvjeta, Jjudska sirovina koJa, kako se cini, kao takva ne moze biti izmijcnjena isto ~ako kao ~to su velicina i struktura ljudskog mozga ostale ~ste od po~_etk~ civilizacijc. Pa ipak, oovjek sc mijenja ti· Je~om POVIJCStl. On jc proizvod povijesti i on se tcansfor­~ra kr~z sv~ju povijest. Postaje onim ~to jest u mogucno­SIL PovJJest Je proces covjekova samostvaranja razvijanjem - ~ procesu rada - onih moguenosti koje su mu dane ro­d~JC~. •·: · zato sto ... cjelokupna takozvana svjetska his to· rt}a DlJC DIS!~ drugo _do proizvodnja eovjeka pomoeu ~ovje-­kova rada, m~ta <lrugo do nastajanje prirode 23 ~ovjeka,

30

on ima ocigledan ~bori\' dokaz o svom rot1enju pomoeu samoga sebe, o svom procesu nastajanja.•5

Marx se protivio dvama stavovima: nehistorijskom po ko­jem je eovjekova priroda bit prisutna od sflmog potetka po­vijcsti, l relativistiCkom prema koje.m eovjekova priroda ncma nil1akvu urodenu k valitctu i samo je odr:~z dru~ l venih uvjetovanosti. No on sam nijc nikada potpuno razvio vlasti· tu tcoriju u pogledu 1\ovjekove prirode koja transcendira i nchistorijske i relativistil\ke stavove. Zbog toga jc ostao otvo· renim razlicitim i proturjetnim interpretacijama.

Usprkos tome, iz njegova pojma o covjeku proizlaze odre­<'lene ideje o ljudskoj patologiji i lju<!skom zdravlju. Sto sc til\e glavne manifestacije psihiCke patologije, Marx govori o osakatenom i o otudenom eovjeku. Sto se, pak, ti~e glavnc manifcstacije psihickog.zdravlja, on govcri o djclatnom, pro· duktivnom i neovisnom covjeku. Na ove cemo se pojmovc vraliti kasnije nakon §to raspraviroo pojam ljudskc motiva· cije u Marxa i Freuda.

U ovoro trenutku, mc<lutim, moramo se vratiti na pojam ljudske prirode u Freudovoj misli. Ikome tko je upoznat s Freudovim sistemom jedva da je potrebno obj:~Snjavati da je predmet njegova istraZivanja bio oovjek qua eovjek ili, u Spinozinoj temiinologiji, da je Freud izgradio •model ljud­skc p1irodec. Taj je .model sagraacn u duhu materijalisti~ke rnisli 19. stoljeea. Covjeka sc shvacalo kao stroj pokretan rclativno trajnom kolil!inom spolne energije nazvane •libi· doc. Taj libido uzrokuje bolnu napetost koja se smanjuje samo cinom fizickog oslobatlanja. Tom oslobac:lanju bolne napetosti Freud je dao ime •ufitak•. Nakon smanjcnja nape­tosti libidinozna napetost ponovo raste zahvaljujuci kemizmu tijcla, uzrokujuCi novu potrebu za smanjenjem napetosti, tj. ugodnim zadovoljenjem. Taj dinam.izam koji vodi od nape· tosti do opu§tanja l ponovne napetosti, od bola do u!.itka i l!Onovnog bola, Freud je nazvao •naeelom u!it.ka•. On ga je protustavio •naeelu stvarnosti« koje covjeku eovori §to

31

da tral.i i sto da lzbjegava u stvamom svljetu u kojem l.ivi kako bi oslgurao svoj opstanak. Ovo nacelo stvamosti eesto je u sukobu s na~lom u!ilka, a odredena ravnote!a medu njima uvjet je mentalnog zdravlja. S druge strane, ako je jedno od ovih dvaju na~Ia neuravnotefeno rezultat su neu­I"Otiene iii psihoticne manifestaclje.

BIUilSKI! UZ TRECE POGLAVUE

1. \!•P· H. A. Korff! Gc.is_t der Goethezeit, Koehler und Amelang, I..eip­~g 1~58 •. 4: izd., r briljona.uu:' ~lanak o Goetheovom djelu Jphigenia • CovJe;;,, rdeal: Oscar Setdhne, Essays in German Comparative Li­terature, University of North Carolina Press Chapel Hill {~ c) 1961. ' • . .

2. Karl Marx, Capital, I, Charles H. Kerr Co., Chicago 1906, str. 668. (Ku!rura, Zagreb, 1~7).

3. Karl Marx i Friedr~ch Engels, Gen11a1t Idealogy, izdnli s m•odom R. Pasca~ Internahonnl Publishers Co., Inc., New York 1939, str. 198. (kurav E. F.).

4. ~red~tavnki sovjetsko~ morksizma i neki nekomunisticki pisci iz. JBVili. su da se. J?Oglcdt •mladog Marxac, kako su izrdeni u Filo­zojskr'!' ru"'?pr.srma, bi~o roz.Hkuju od onih •:z.relog Marxa•. Ja, medutmr, WJedno s vcemom nesovjetskib marksista i socijalisti<S­kih .h":manista vjerujem da je takva interpretacija neoddiva i da lskl}uetyo .slufi namjeni identificiranja sovjetske ideoiOIP.je s Mar­xovun tdeJama. Usp. rospravu o tom pitanju u: E. Fromm, Marrs Coucept of M~, F~ericlc Ungar Publishing Co., Inc., New York 1961, Sir. 69. 1 dal)e • Robert Tucker, Philosoplty and Myth in Karl Marx, Cambridge University Press, 1961.

5. Karl Marx - Friedrich Engels, 1/Q.ni radovi Naprijcd za.....,.b 1976 str. 286. ' ' o .. - '

IV Covjekova evolucija

Freud, kao i Marx, vldi razvitak covjeka u evolutivnim poj. movima. U okviru svojlh ideja o razvitku pojedinca Freud pretpostavlja da je i glavna pokretacka snaga, spolna ener­gija, podvrgnuta evoluciji koja se zbiva od rodenja do pu· berteta u fivotu svakog pojedinca. Libido prolazi kroz odre· dene stupnjeve: prvo je usredotoeen na sisanje i ujedanje dojenceta, potom na proces analnog .i mokracnog <izbacivanja i konacno na genitalni aparat. Libido jest i nije isti u povi­jesti svakog pojedinca. Njegovc su mogucnosti istc, no nje­gove se manifestacijc mi:jenjaju .u procesu individualne evo­Jucije.

Freudova slika razvitka ljudske rase lici u nekim aspekti· rna na razvitak pojedinca, dok se u drugima razlikuje. On vidi primitivnog eovjeka kao onog koji potpuno zadovoljava sve svoje instinkte, ukljucujuci i one perverzne instinkte koji cine dio primitivne spolnosti. No taj primitivni covjek, instinktivno potpuno zadovoljen, nije stvaralac kulture i ci­villzacije. Pa ipak, eovjek iz razloga koje Freud nije objasnio, zapocinje stvarati civilizaciju. Sarno to samostvaranje prisi­ljava ga da se odrekne ncposrednog i potpunog zadovoljenja njegovih instinkata. Frustrirani instinkt pretvara se u nespol­nu mentalnu i dukvnu energiju koja cini kamen temeljac civilizacije. (Freud je nazvao ovu preobrazbu spolne u nespol­nu energiju »sublimacijomc, upotrebljavajuci analogiju iz ke­mije.) Sto se civilizacija vi~e razvija to oovjek u ve¢oj mjeri sublimira, ali i znatnije frustrira svoje izvornc libidinome

33

PQticaje. On postaje mudriji i kultiviraniji, no istovremeno postaje u odredenom smislu manje srctan od primitivnog ~ovjeka i skloniji neurozama koje su rezultat prevelike fru­stracijc instinkata. Tako oovjek po~taje nezadovoljan stunom civilizacijom koju je stvorio. Dok je povijcsni rar·itak pozi­tivna pojava, saglcda li se sa stajamta proi~vodA civilizacije on je takodcr i mzvitak koji implicira pove~ano nezadovolj­stvo i pove~ne rnogucnosti za neurozu.

Drugi aspekt Frcudove tcorije povijesti u vezi je s »Edi­povim kompleksom•. U djelu Totem i tabu on razvija hipo­tezu da odlu~ujuci korak iz primitivnc u civiliziranu povijest leli u pobuni sinova protiv oca i u ubojstvu omrznutog oca. Sinovi tada stvaraju drustveni sistem utcmeljcn na ugovoru koji isklju~uje dalja ubojstva medu suparnicima i osigurava ummovljenjc morainosti. Evoludja djcteta, prema Freudu, slijedi sli~·m put. Dj~k u dobi od pet iii ~st godina inten­zivno je ljubomoran na svojeg oca i potiskuje ubila<!ke Z& lje samo pod pritiskom prijetnje kastracijom. Da bi se oslo­bodio trajnog straha on interoalizira tabu inccsta i tako sh•ara jezgru oko koje ce izrasti njegova •savjcst• (super­ego). Kasnije ee zabrane i zapovijcsti iz.t~enc od strane drugih autorilcta i drustva biti pridodane izvornim tabui­ma koje je izrekao otac. Marx nijc pokubo izraditi skicu pojedina~ne cvolucije. On se bavio samo razvitkom ~ovjeka u povijcsti.

Povijcst jc, prcma Marxu, u svojcm tijcku odrcllena kon­tinwranim protuslovljima. Proizvodne snage n:1rastaju i ta­ko dolaze u sukob sa starijim ekonomskim, dru~tvenim i po­liti~kim oblicima. Taj sul•ob (na primjer, izmedu -parnog stroja i prethodne druStvene organizacije roanufakture) do­vodi do dru~tvenih i ekcnomskih promjcna. Me.:!utint, nova stabilnost ponovo sc do\'odi u pitanje daljim razvitkom pro­izvodnih snaga (na primjer, pa.--::ll stroj upotrebom benzina, clektrifne i atomske energije), dovodeei do novih dn~tvenih

J4•

blika koji boljc odgovaraju novim proizvodnim snag:>.mj.. ~aralelno sa sukobom izmedu proizvodnih snaga i d~stvcno­- litilkih struktura javlja se sukob medu ~tverum ~­X:. Feud~ klasa bazira.na na s~arijim proizv~ obli­cima u sukobu je s novom srednJODl klasom roalih manu­fakturista i poslovnih ljudi, a ta ista srednja klasa u nekom 'kasnijcm trenutku borit ee se protiv. radni&c klasc i voda velik;.h monopollstickih pod~ koji naginju gu5enju ra­nijih i manjih oblika poduzOCll.

Covjekova psihil!ka «v'Olucija doga.:!a _se ~ fovijesno.~ pro: cesu. Sredlsnji pojam Marxove evoluC10DI.Sttl!kc teonjc leb u cov jckovu odnosu spram prirodc i u razvitku. tog. odnosa. Na poeetku povijesti on je potpuno ovisan o pr1rod1. ~~­som cvo!ucije on postaje sve vise i viSe neovisan o pnrodi, zapo<!inje ovladavati i preoblikovati prirodu ~ procesu ra~a, a preoblikovanjem prirode oovjek transform1ra sebc: C~VJC·· kova ovisnost o prirodi ograni~uje njegovu slobodu 1 DJego­vu sposobnost ra.zmilljanja: u mnogo<!emu on je poput dje­teta. On postepeno odrasta i tek k:lda je potpuno -~vl~dao prirodom i tako postao neovi.s.nim bieem mo~c razv:JJ3~ sve svoje ,i.ntclektualne i cmocionalne sposobnosll. ~arxu Je_ s~ cijalisticko dru~tvo ono u kojem _odras_tao cO~Jck _Po':nJe razvijati sve svoje moci. IduCi odlomak lZ .z:.apttala; w:azava ncl<.e Marxove ideje na ttr "temu: •Oni stan orgruuznu dru­stvene proizvodnje znatno su jednostavn_iji i _p;ovidniji od buJ:Zoaskoga, ali p.oeivaju iii na nezrelosll iodLVldu~nog ~­vjeka koji se j~ nije otrgao od pup~e. v~e. ~OJa ga JC s ostalima 'llezivala u prirodn)l rodo\'sku CJelinu, ill na odno­sima neposrednog gospodstva i potcinjenosti. Oni su u_slov­ljeni niskim stupnjem razvitka proizvodnih snaga rada 1 od­govarajuCim slrul!enim odnosima ljudi u okviru proces~ pro­izvodnje njihov:. materijalnog iivota, pa uslijed t~a 1. s~­&:nim odnosima medu njima samima i izllledu DJih_ 1 P~­rode. Ova se stvama slrurenost ogleda idejno u starun pn-

35

rodnim i narodnim religijama. I uopee, religiozni odrat stvarnoga svijeta moze se itgubiti tek onda kad odnosi praJc­ti~nog svakodnevnog zivota budu it ~ana u dan pokazivali ljudima providno razumne odnose medu njima i prema pri­rodi. Obli~je procesa drustvenog Zivota, tj. procesa materi­jalne proizvodnje, skinut ee sa sebe mlsti~ni magleni veo samo kad kao proizvod slobodno udruZenih !judi bude sta­jao pod njihovom svijesnom planskom kontrolom. Ali ovo zahtijeva takvu materijalnu osnovu drustva ill takav niz materijalnih uslova egzistencije, koji su i sami opet samo­nikao proizvod duge i bolne historije razvitkac.'

Covjek se kao rasa polagano emancipira od majke prirode procesom rada i u tom procesu emancip,acije razvija svoje intelektualne i emocjonalne moC.i. i odrasta, postaje neovis­nim i slobodnim covjekom. ·Jednom kada bude doveo priro­du pod syoju potpunu i racionalnu kontrolu i kada drustvo itgubi svoj antagonisticki klasni karakter, zavrsit ee »pret­historijac i zapocet ee istinska ]judska povijest u kojoj ce slobodni !judi planirati i organiz.irati svoju razmjenu s pri· rodom i gdje cilj i kraj cjelokupnog drustvenog Zivota neee biti rad i proizvodnja vee razvijanje covjekovih moci kao svrha po sebi. To je po Marxu carstvo slobode u kojem ce C9vjek biti potpuno ujedinjen s bliZnjim i s prirodom.

Oprecnost izmedu Marxa i Freuda s obzirom na povijest potpuno je jasna. Marx je imao nesalomljivu vjeru u eovje­kovu savrsenost i progres, ukorijenjenu u mesijanskoj tra­diciji Zapada od proroka do krseanstva, renesansne i pro­svjetiteljske misli. Freud, osobito onaj od poslije prvog svjetskog rata. bio je skeptik. On je problem Jjudske evolu· cije vidio kao bitno tragican. Sto je god covjek ucinio sve je zavd ilo u frustraciji. Ako se vrati i postane opet primi­tivac imat ce u:Gitak no ne i mudrost. Nastavi li kao graditelj sve slozenijih civilizacija postajat ce sve mudriji, ali i ne­sretniji i bolesniji. Freudu je evolucija dvostnislen blagoslov

36

i drustvo cini isto toliko stete koliko i dobra. Marxu je po­vijest kretanje spram eovjekova samostvara.nja. ?rust:'o je, kakvagod zla pojedino drustvo moglo proiZvesti, uvJel za covjekovo samostvaranje i razvitak. »Dobro drustvo• Marxu je identicno s drustvom dobrih !judi, tj. potpuno razvijenih, zdravih i produktivnih pojedinaca.

BlUESKA UZ CErvJ<TO POGLAVUE

1. Karl Marx, Kapital, Kultura, Zagreb 1947, sv. I . str. 44.

v Ljudska motivacija

Kakvc su to molivacijske snage koje uzrokuju da ~ovjek djeluje na odrcden nacin, koji su to porivi koji ga nagone da strcmi u odredenim smjerovima?

Cini sc kao da su sc u odgovoru na to pitnnjc Marx i Freud ponajvi~c razisli i da izmedu njihovih dvaju sistema postoji ncrjc~ivn proturjecnost. Marxova •materijalistickac teorija povi jcsti ohicno se shvaca u znacenju da je covjeko­va osnovna motivacija zelja za materijalnim zadovoljcnjem, njcgova zudnja da upotrcbljava i posjcdujc svc 'i.SC i "ise. Ta pohlepa za materijalnim ·stvarima kao covjekova bitna moti\•acija protustavlja se tako FreudO\'U pojmu prema ko­jem je oovjckov spolni prohtjev ono ~to tvori njegovu naj­moeniju motivaciju za akcijom. 2udnja 1.a vlasni~tvom s jed­ne stranc i 1elja za spolnim zadovoljenjem s drugc strane cini sc da su dvije konfliktne tCQrije harem u pogledu ljud· skc mot ivacije.

Ta jc prctposlavka pojcdnostavnjeno iskrivljavanjc ~to se tico Frcuda, a to proizlazi iz onoga sto jc vee reccno o njc· govoj tcoriji. Freud smatra da jc covjek motiviran protu· rjecnostima, i to onima izmedu nastojanja za spolnim uZit· kom i teznje za opstankom i ovladavanjem njegovom oko­linom. Taj je sukob postao jos sloicnijim kada je Freud kasnije uveo jos jedan faktor koji sc sukobio s onima koje smo spomenuli - superego, ustanovljen autoritet oca i nor­mi koje predstavlja. Za Freuda je tako covjek motiviran snagama koje se medusobno sukobljavaju, a niposto samo zudnjom za spolnim zadovoljenjem.'

38

Kliscj Marxovc tcorijc motivaci!e jos j~ drastienije. iskri~­)'avanjc njcgovc misli nego ~to JC slucaJ s Frcudonm kli· Jl'Offi. Iskrivljavanje zapoCinjc krivirn razwnijcvanjem ter· mina •matcrijalizamc. Q;·aj termin i njcg0\-:1 suprotnost, •deali.lamc, imaju d\·a potpuno razliCita znarenja, ovisno o Jc

1

ontehto na koji se prirnjenjuju. Kad sc primjenjuju na Ijudskc stavove, spram »materijalisti&ogc. sc ~OSl ka? spram onog koji sc uglavnom bavi zadovolJavanJem m~~e~l· jalnih prohtjeva, a spra:n ~idealistickog•. _kao_ onog kOJl Je motivi ran nckorn idejom, tj. duhovnom ih ctu~kom motiva· cijom. No, nmaterijalizam• i •idcalizam_• i~aju u fi~oz~fskoj tcrminologiji potpuno razlicita zna~enJa, 1 »matcnphz.am• valja upolrchljavati u tom znacenju kada sc odnosi na Mar­xov •hlstorijski materijalizamc (tcrmin koji, u sLvad, Marx sam nijc nikada upotrijehio). Filozofijski idcalizam zna~i pretpostavku da idejc tvore osnovnu stvamost, a da maten· jalni svijct koji opaiamo s pomoeu nasih osjctlla kao t~av nije stvaran. Za matcrijalizam koji jc prcvlada,·ao Wjem 19. stoljeea matcrija. je hila sh·arna a ne ideje. Marx se, na­suprot tom mehani&om materijalizmu (koji je lciao i ~ po­zadini Freudove misli), nijc bavio uz~im odnosom ttme­<lu materijc i duha vee razumijevanjcm svih pojava kao rc­zultata dje/atnosti srvarnih ljudskilt biCa. •Sasvim suprotno njema~koj filozofiji, koja silazi s neba na zemljuc, pisao je Marx, •rni sc ovdjc penjemo sa zemljc na ncbo. T~ znaci da ne poJazjmo od onoga s to !judi kazu, uoh1-aiavaju, ~re~o­~uju, niti od recenih, misljcnih, uobrazenih i prcdoecnih IJU· di, da hismo odatlc stigli do tjelesnih )judi; rni pola:wno od stvamo djelalnih }judi, a iz stvarnog proccsa njihova Zivota prikazujemo i razvoj ideoloskih refleksa i odjeke toga Zivot· nog procesac .'

Marxov »materijalizamc implicira da na§ studij oovjeka zapoCinjcmo sa stv:lmirn oovjekom .kakvog nal:Wmo, a ~e s njegovirn idejama o sebi samom i svijetu s pomoeu koJih on pokU.Sava samog sebe objasniti. Kako bismo shvatili kako

39

je ta zbrka izmcdu osobnog i filozofskog materijalizma mo­gla nastati u slu~ju Marxa, moramo proslijediti dalje i raz. motriti M:uxovu tzv. »ckonomsku tcoriju povijestic. Taj .se pojam krivo shvatilo u ma~enju da, prema Marx,u, samo ekonomski motivi odreduju ~ovjekove akcije u povijesnom procesu. Drugim rij~ima, •ekonomski• faktor bio je shva­een kao da ckonomsld interesi upuQ!ju na subjektivni, psi­holosld motiv. No Marx ni.kada nije tako mislio. Historijsld materijalizam ni u kojem sl~ju nije psiholoska teorija.: Njegova je g)avna postavka da na~ na koji c'lovjek proiz­vodi odreduje njegovu uvotnu praksu, njegov na~ ii.vlje­nja, a da ta iivotna praksa odre<luje njegovo mifljenje i' druStvenu i poli_ti~u strukturu njegova dru5tva. U tom se .kontekstu ekonomija ne odnosi na psihitki poriv vee na natin proiz.vodnje, ne na subjektivno psiholoski nego objek. tivni dn.l!tveno-ekonomski faktor. Marxova ideja da c'lovjeka oblikujc njegova ii.votna praksa kao takva nije bila nova. Montesquieu jc izrazio jstu ideju iskazom da »institucije oblikuju ljudec, a Robert Owen ju je i.zrazio na slitne na­cine. Novo u Marxovu sistemu jest detaljna analiza toga ~to te institucije jesu, ili bolje, da same institucije valja shva­titi kao dio cijelog sistema proizvodnje koji karakteririra dano dru§tvo. Razli~iti ekonomski uvjeti mogu proizvoditi razli~te psiholo§ke motivacijc. Ncki ekonomski sistcm mo­ze dovesti do formiranja asketskih tendencija kao lito je bio slucaj s ranim kapil.alizmom, drugi pak ckonomski sistem do prevage zcljc za §tednjom i nagomilavanjem poput kapi­talizma 19. stoljeea. Neki drugi opet do prevladavajuee tez­nje za tro§enjem i stalnim porastom potrosnje kao u kapi· talizmu 20. stoljeca. U Marxovu sistemu postoji samo jedna kvazipsiholo§ka premisa: c'lovjek mora prvo i prije svega jesti i pili, imati zaklon i odj\X!u, prlje no sto se poene baviti politikom, znanoscu, umjetnoscu, religijom itd. Zbog toga, proizvodnja neposrednih materijalnih sredstava za ii.vot, pa prema tome i stupanj ekonomskog razvitka kojeg je dostiglo

40

odredeno drust"o, tvore temclj na kojem se razvlJaJu dru­stvene i politicke institucijc, pa Cak i umjetnost i religija. sam eovjek u svakom razdoblju povijesti oblikuje se u okvi· rima prevladavajuee :Hvotne prakse koja je sa svojc strane opet odredena njegovim na~om proizvodnje. Sve to, me­dutim, ne znaci da je poriv za proizvodnjom i potrosnjom eovjekova glavna motivacija. Naprotiv, glavna Marxova kri· tika kapitalisti~kog druStva leti upravo u tome da to dru­stvo reli •posjedovanjec i »koristc pretvoriti u najdominant­niju c'lovjekovu ielju. Marx je vjerovao da je c'lovjek kojim dominira Zelja za posjedovanjem i korisli osakaeen eovjek. Njegov je cilj bilo socijallsti~ko dru§tvo organizirano na taj n3.cin da slobodno razvijanje ~ov jekovih ljudskih moei, a ne profit i privatno vlasni!tvo, bude c'lovjekov dominantni cilj. Potpuno razvijen, istinski ljudski c'lovjek nije ooaj koji ima mnogo, vee onaj koji jest mnogo.

Doista je jedan od najdrasti~nijih primjera covjekove spo­sobnosti iskrivljavanja i racionalizacije to sto Marxa napa­daju zagovornici kapitalizma zbog njegovih navodno »mate· rijalistil!kih• ciljeva. Ne samo da to nije istina, nego je pa· radoksalno to da ti isti predstavnici kapitalizma pobijaju socijalizam govoreCi da je motiv profita - na kojem se temelji kapitalizam - jedini moean motiv za ljudsku stva­rala~ku aktivnost i da socijalizam nc moze efikasno funk. cionirati jer isklju~uje motiv profita kao glavni stimulans ekonomije. Sve je to jo§ slo~enije i paradoksalnije pomisli­mo li da je. ruski komunizam usvojio to kapitalist.icko. mis, ljenje i da je za sovjctske upravitclje, radnikc i seljake mo­tiv profita daleko najvaZniji poticaj u sada§njoj ·sovjetskoj ekonomiji. Ne samo u praksi nego llesto i u teorijskim po­stavkama o ljudskoj motivaciji sovjetski i kapitalisticki si· stem medusobno se slaiu i oba su podjednako u kontra­dikciji s Marxovim tcorijama i ciljevima.'

41

DlUESI::l! UZ PETO POCl..o\VUB

1. U daljcm rnzvij:mju svojih teorija, kojc spomiojem somo usputno, F"'ud jc pono,·o razmiSijao o kontradiktomim pojmovimo, •na­gonu :H\·otac i •nagonu smrtic, kao dvjema sil3ma koje se tr3jno bore u to•jc.ku i motiviraju njegO\·e akcije.

2. Karl Marx - Friedrich Engels, Rani r11dovi, Nap~ijed, Zagreb 1976, S. i.,d., str. 37G-371, kurziv E. Fromm.

3. Tucl:c' jc l<rivo pretpostavljao da jc Marx vjcrovao da jc prinuda kojo transforntim slobodnu stvaralacku samodjelntnost u otu<teni rad prisila na gontilanje bogntstva. Tuckerovn se gre§kll temelji na. poa:rclnom prijevodu Marxova teksta nn lcoj i sc poziva. U J:ikonomsko.fi/ozofskim rukopisima Marx kaJ.e: •Die cinzigen Rader, die die National Okonomic in Bcwegung sctzt, sin<! die Habsucht•, hd. To _>nati: •Jedini kotaci koje pol!licka ckonomija stavlja " poki'Ct JCSU pohlcpnost•, a nc kao ~to Tucker 'PI'Cvodi ujcdini ko­ta~i koji pokrceu polilicku ekonontiju jcsu pohlcpnott•. Subjekt i prodlkat su ovdjc preokrenuti.

VI Bolesni pojedinac i bolesno drustvo

Kakvog su karaktera pojmovi psihicke patologije u Freuda i Marxa? Frcudov je pojam dobra poznat. On pretpostavlja da ukoliko oovjek ne uspije razrije~iti svoj Edipov kom· pleks iii, postavimo li to drukcijc, ne prevlada svoja infan· tilna nagnu~a i ne razvijc zrelu genitalnu orijcntaciju, osta· je rasplet izmcdu prohtjeva djeteta u njemu i zahtjeva koje si postavlja kao odrasla osoba. Neuroticki simptom pred· stavlja kompromis izmedu iofantilnih i odraslih potreba, dok je psihoza onaj oblik patologije u kojoj infantilne teljc i ma~tanja prcvladavaju nad odraslim egom i na taj nacin dovodc do kompromisa izmedu 1a dva svijeta.

M:tTlC, naravno, nikada nije razvio sistematsku psihopato­logiju, no on ipak go\'Ori o jednom obliku psihicke osakace­nosti koja jc za njega najosnovniji izraz psihopatologije i cije je prevladavanje cilj socijalizma: otudenje.'

Sto Marx podrazumijcva pod pojmom otudenja? Bit ovog pojma, kojcu jc prvi razvio Hegel, jest da jc svijct (priroda, stvari, drugi i covjek sam) postao covjcku tutlim. On nema iskustvo o sebi kao subjektu vlastitih cinova, kao osobi koja mlsli, osjcta i voli, nego doZivljava scbc samo putem stvari koje je stvorio kao predmet izvanj~tenih manifesta· cija svojih snaga. On je u dodiru sa samim sobom samo kroz ok:ru!ivanje proizvodima vlastitog stvaranja.

Hegel je, uzimajuci Boga kao subjekt povijesti, vidio Boga u oovjeku, a u stanju samootudenja i u procesu povijesti Bozji povratak njemu sfunom.

43

Feucrbach je izokrenuo Hcgela naglavceo'• Smatrao je da Bog predstavlja eovjekove vlastite moei prenesene s covjeka, posjednika tih moei, na bice izvan njega, tako da je eovjek u dodiru s vlastitim moeima samo putem obofuvanja Bogao Sto je Bog snahllji i bogatiji, to eovjek postaje slabijim i siroma§nijimo

Man je bio potaknut i stajao pod sna:inim utjeajem Feucrbachove misli. U uvodu Krilici Hegelove filozofije pra­va (napisanoj krajem 1843) slijedio je Fcuerbacha u svojoj analiu otutfcnjao U svojim Ekonomsko-fi/ozofskim rukopisi­ma (1844) Marx je proslijedio s fcnomena religioznog otude­nja na fenomen otudenja rada. Usporedo s Feuerbachovom anali%om religio2Jlog otudenja Marx .jc pisao: •Radnik po­staje utoliko siroma~niji, ukoliko .•proizvodi v~e bogatstva, ukoliko njegova proizvodnja dobiva v~e na moei i 9psegu«o1

Nekoliko odlomaka nakon toga pi~e: »Sve te konzekvencije nalaze se u odredenju, da se radnik prema proizvodu svoga rada odnosi kaoo prema tudem predmetuo Jer prema toj pret­postavci je jasno:·ukoliko se radnik vUe izradi, utoliko moe­niji postaje tudi; predmetni svijet koji on stvara sebi nao suprot, utoliko njemu samome manje pripadao Isto je tako u J;Cligijio Ukoliko oovjek vise stavlja u boga, utoliko manje zadmva u sebio Radnik stavlja svoj iivot u predmet; ali sad £vot ne pripada vise njemu, nego predmctuo Ukoliko je, dakle, ve~a ta djelatnost, utoliko je bespredmetniji radnik o o o Ospoljenje radnika u njegovu proizvodu zna~i nc samo da. njegov rad postaje predmet, vanjska eg?.istencija nego da rad egz.istira izvan njega, nezavisno,. tude i postaje njemu nasuprot samostalna sila, da mu .se zivot koji je dao pred­metu suprotstavlja neprijateljski i strano«.' No, i dalje pre­rna Marx:u, radnik nije otuden samo od proi%vodA koje je stvorio; "· 0 0 otuaenje se ne pokazuje samo u rezultatu, nego i u aktu proizvodnje, unutar same proizvodne djelatnosti«o• Ponovo sc vra~ na analogiju otudenja u radu s otu<tenjem u religiji: »Kao ~to u religiji samodjelatnost ljudske fanta·

44

'"e Ijudskog mozga i ljudskog srca djeluje nezavisno od in­~v{duuma, tjo djeluje na nj kao tuda, bohoska ili davols~ djelatnost, tako djelatnost radnika nije njegova samodJe-Jatnost•.S 0

s pojma otudenog rada Marx prosljeduje na pojam eoVJe> kova otudenja od samog sebe, njegova bliZojeg i od p~de. on definira rad u njegovom izvomom i neotu4eno~o ?b~ kao •Zivotnu aktivnost, produktivni £vote (Lebenstiillgkelt, das produktiv Leben), i potom nastavlja odre4ivati rodni ka­rakter oovjeka kao •slobodnu, svjesnu aktivnostc (freie bewusstc. Tlltigkeit). U otudenom radu eovjekov~ slobodn~ i svjesn~ djelatnost iskrivljuje sc u otu4cnu djela~ost 1

tako •sam :l'.ivot pojavljuje se samo kao sredstvo za Zivot«o6

Kao ~to prethodna tvrdnja pokazuje Marx sc nipo~to ne bavi samo otu<tenjem covjeka od njegova proizvoda i otu­dcnjem radao On se bavi i cov~e~ovim ot:'de_nj~ ~d ~vota, od njega samoga i njegova bliZnJeg. Tu JC JdCJU. =o na slijed~i n:~Cin: »Otudeni rad Cini, dakle: 3) covjelrovu rod­nu suJtimt, kako prirodnu, tako i njegovu duho~u

0

;:odnu moe, njemu tudom stlJtinom, sredstvom njegove t~dtVt~~tal­ne egzis tencijeo On otudujc covjeku njegovo vlastito ll~elo kao i prlrodu izvan njega, kao i njegovu duhovnu o~~tinu, njegovu ljudsku su~tmu. 4) Neposredna koozekv~OCJ!~ toga~ ~to je ~ovjek otuden proizvodu svoga rada, s~OJOJ ~votnoJ djclatnostt, svojoj rodnoj su~tini, jest otutt~nJe ~ov,eka ?d covjekao Ako se covjek sam sebi .suprotstavlJa, onda se _nJ«> mu suprotstavlja drugi .COvjeko Sto vrijedi za odnos covJeka prema njcgovu radu, prema proizvodu njegova rada i prema njcmu samom, to vrijedi za odnos oovjeka prcma dru.gom covjcku, kao i prema radu i predmetu rada drugog eoVJ~kao Uo¢e, s tav da je eovjeku otudena njegova roc~.oa: s~~tma~ zna~i da je jedan eovjek otuaen drugome, "kao ~to JC 1 svaki od njih otuden Jjudskoj s~tinio.'

0 Moram dodati ovome predstavljanju Marxova poJma otu­denja kako ga je izrazio u svojim Ekonomsko-filozofskim

45

n1kopisima da taj pojam, premda ne i rije<!, ostaje od sre· di~nja znnl!enja kroz citav njegov kasniji rad, ukljucuju6 i Kapital. U Njema~koj ideologiji Marx pi~e: "· •. dokle god, dakle, postoji rascjep izmedu pojedinacnog i o¢eg interesa, dokle god djelatnost nije podijeljena dobrovoljno nego sti­hijski, vlastito eovjekovo djelo postaje njemu tuda i suprot­stavljena sila koja ga podjarmljuje, umjesto da on njome vladac.' I ne~to kasnije: •Ovo cvrsto 11tvrllivanje ~tvene djelatnosti, ova konsolidacija naSeg vlastltog proizvcida u neku predmetnu silu nad nama, koja izmice na!oj kontroli, koja se kosi s naSim oeekivanjima, poni!tava na~cr racune, to je jednn od glavnih momenata u,.dosada~njem historij­skom rnzvitku ... c! Na ovo se nadovezuju neke od mnogih tvrdnji u Kapitalu kojc se odnosc na otudenjc: •U manufak· turi i zanntu radnik se sltdi alatom, .u tvomici on 5luli stroj. Tamo krctanje sredstava za rad polazi od njega, ovdje on mora ia za njegovim krctanjem. U manufakturi radnici saanjavaju udove jednog Zivog mehanizma. u t\:ornici po­stoji mrtav mehanizam, nezavisan oo njih, a oni su mu pri· pojeni kao tiv dodatakc.11 IIi ~ (odgoj budutnosti) •spajati proizvodni rad s nastavom i gimnastikom, i to ne samo kao metodu za povetavanje ~tvene proizvodnje, nego i kao jedinu metodu za proizvodenje svestrano raz.vijenih !judie." Ili: •Modema industrija doista prisiljava dru!tvo, pod pri­jetnjom smrtne kazne, da zaxnijeni dana§njeg jednostranog radnika, osakatenog dotivotnint ponavljanjem jednc te iste 1rivlja\ne operacije, i zbog toga svedcnog na puki fragment tovjeka, potpuno raz.vijenim pojedincem ... za kojeg su raz­licitc dru§tvene funkcije koje obavlja samo razliciti nMini davanja slobodnog okvira za vlastite prirodne i ste~ene mo­ac.11 Otuctenje je tako za Marxa ona bolest eovjeka. To nije nova bolest jer ntdno zapoeinje s poeetkom podjele rada, tj. sa civilizacijom koja transcendira primitivno ~tvo. Naj­jaee je razvijena kod radniCke klase, no to je bolest od koje boluje svatko. Bolest se more izlijeeitj tek kada je dostigla

vrhunac, samo potpuno otuden covjek mole prevladati otu. oenje: on jc prisiljen prevladati vlastito otuaenje jer ne rocrlc l.ivjcti kao potpuno otuden covjek i ostati zdrav. So­cijaliLam je odgovor na to; to je dMtvO u kojem oovjek postaje svjesni subjekt povijesti, d~~Jjava scbc ~ subj~­ta vlastiti!t snaga i tako se enunoprra. od robovanJa stvan­ma i okolnostima. Marx je izrazio tu ideju socijalizma i ostvnrenje slobodc u sljedeeem odlomku na kraju trcreg sveska Kapitala: •U stvari, carstvo slobode ne zopooinje svc dok se nc prijede tocka u kojoj sc zal1tijeva rad pod prisi. lorn nu!nosti i izvanjske korisnosti. Po s:unoj prirodi stvari ono lcii s onu stranu sfere materijalne proizvodnje u u!em smislu rije<!i. Onako kako se divljak mora boriti s priro­dom da bi ·zadovoljio svoje potrebe, 'odxiao sc na :Hvotu i reproducirao ga, t.ako mora ciniti i civiliziran oovjck, i on to mora ciniti u svim dru~tvenim oblicima i u svim moguCim naCinima proizvodnje. S njego'im razvitkom ~iri se car<itvo prirodne numosti jer se poveeavaju njegove potrebc; no, istovremeno narastaju i proin'odne snage kojima sc te po­trebe zadovoljavaju. Sloboda se na tom podrucju ne mole sru.tojati ni od eega drugoga nego od cinjenicc da podru5-tvovljeni ~ovjek, udruieni proizvoda~i urede racionalno svo­iu raz.mjenu s prirodom, dovedu je pod z.ajednicku kontrolu umjesto da ona njima vlada poput neke slijepe .sile; da iz­vr~c svoj zndatak s najmanjim utro~kom cncrgijc i pod naj­p<ivoljnijim i najdostojnijim uvjetima za njihovu ljudsku prirodu. No, to uvijek ostaje carstvam mdnosti. S onu stra­nu tek pooinje onaj razvitak ijudskih sila koji je sAm sebi cilj, istinsko carstvo slobode koje, meoutim, mote napre­dovati tek na carstvu nu!nosti kao svojem temeljuc.11

Problemu otudcnja pribliZavamo se kao moralnom i psiho­lo§kom 'problemu ako uzmemo u obzir iskazc koje je Marx naveo u ta dva odnosa. Prema njemu otuelenje kvari i iskriv­ljuje sve ljudske vrijednosti. Cioeei od ekonomskih djclat­nosti i vrijednosti koje su im inherentne, poput •zarade,

47

rada, §tednje i razboritostic,14 najvgu Zivotnu vrijednost l:o­vjek ne uspijeva razviti istinske moraine vrijednosti tovj~­nosti, •bogatstvo u takvim stvarima kao ~to su dobra s<:vjest, vrlina itd., ali kako mogu biti krepostan ako to nisam, kako mogu imati dobru savjest, ako ni~ta ne znam?c,u U stanju otw'lenosti svaka sfera Zivota, ekonomska i moralna, ovisna je o onoj drugoj, -•svaka fiksira poseban krug otudene dje­latnosti bi~. svaka se odnosi otudeno prema · drugom otu­denjuc.16

Marx je sa zapanjujucom jasnocom predvidio kako se co­vjckovc potrebe u otuaenom dru~tvu izopal:uju u istinskc slabosti. U kapitalizmu, kako to vidi Marx, •svaki eovjek spekullra s tim da dmgome stvori novu potrebu, da bi ga prisilio nil novu flrtvu, da bi ga stavio u novu zavisnost, te da bi ga zavco na novi naCin uf.ivanja, a time na ekonomsku propast. Svatko pokusava da nad drugim stvorl tudu su~in­sku snagu, da bi u tome zadovoljio svoju vlastitu, sebitnu potrebu. Stoga s masom prcdmeta raste earstvo tudih bi~ kojima je eovjek podjarmljen, a svaki novi proizvod je nova potencija uzajamnog varanja i uzajamnog pljatkanj~. Co­svjck postaje utoliko siroma5oiji kao l:ovjek, on treba uto­liko vHe novca da ·bi se domogao neprijateljskog bi~. a moe njegova novca pada upravo u obrnutom razmjeru od -same proizvodojc, tj. njcgove potrebe rastu, kako se poveeava moe novca. Stoga jc potrcba za novcem .istinska potreba koju proizvodi nacionalna ekonomija i jeclina potreba koju ona proizvodi. Kvantilet novca sve vise postajc njegovo jedino mocno svojstvo; kao da sva biea svocli na svoju apstrakciju, tako se on u svom vlastitom kretanju svodi na kvantitativno biee. Njegova prava mjera postaje prekomjernost i neumje­renost. Subjektivne> to izgleda da prosirenje kruga proizve>da i potreba djclomieno postaje dovitljiv i proralunljiv rob ne­ljudskih, ra£in.iranih, nepz;.rodnih i izmWjenih pofuda -privatno vlasnHtvo ne zna uCiniti grubu potrebu ljudskom potrebom; njegov idealizam je uobcaf.enje, samovolja, hir, i

48

nijedan eunuh ne laska podlije svome despotu i ne po~va da besramnijim sredstvima 'pC>drafuje njegovu otupjelu spe>­sob'nost uiivanja da bi lukavstvom zadobio milost, kao sto to ~ioi industrijski eunuh, proizvoda<S, koji Iaska da bi lu­kavstvom dobio srebme talire, da bi izmamio zlatnike iz d2epa kzieanski ljubljenog susjeda - (svaki proizvod je ma­mac kojim se fell sebi izmamiti biee drugoga, njegov novae; svaka zbiljska iii moguca potreba je slabost koja re muhu na· vesti na Jjepak - opee ·iskoristavanjc drustvenog covjekova bi~a, kao sto je svako covjekovo nesavr5enstvo veza s ne­bom, to je strana, s koje je njegovo srce dostupno sve~eni· ku; svaka ncvolja je prilika da se susjcdu pristupi s naj­ljubaznijim izgledom i da mu se kafe: dragi pdjatelju, da­jcm ti ono sto ti je potrebno, ali ti znas conclitio sine qua non; ti zna§ kakvim crnilom treba da mi zapiseS du~u. ja ti podvaljujem na taj naC.io, sto ti stvaram uZitak) - prilago­dava se njegovim najpokvarenijim fantazijama, igra ulogu svodnika izmec:lu njega i njegove potrebe, pobuc:luje u njemu bolestie pozude - vreba na svaku slabost, da bi onda zahti­jevao kaparu za tu usluguc.l7 Covjek koji je na taj nacin pod­legao svojim otuaenim potrebama jest adulrovno i tjelesno onelovjeleno bice ... samosvjesna i samodjelna roba . •••. • Taj eovjek-roba poznaje samo jedan nacin vlastitog odnosa spram vanjskoga svijeta: posjedujuci ga i konzumirajuCi (upotrebljavajuci) ga. Sto je otudeniji to vise smisao za po­sjedovanjem i upotrcbom tvori njegov odoos spram svijeta. •Ukoliko si neznatniji, ukoliko manje ispoljava5 svoj Zivot, utoliko vi§e ima§, utoliko je veei tvoj otudeni Zivot, utoliko vise nagomilava5 svome otudenome bicuc.l'

Raspravljajuci o Marxovu pojmu otuc:lenja mog]o bi biti zanimljivo upozoriti na usku vezu izmec:lu fenomena otuct~ nja i fenomena prijenosa koji je jedan C>d najosnovnijih pojmova u Freudovu sistemu. Freud je priinijetio da je psi­hoanaliticki pacijent sklon da se zaljubi u analiti~, da ga

49

se boji iii da ga mrzi, a sve to bez obzira. na stvamost. ana­liti~areve litnosti. Freud je vjerovao da je pronasao teorij­sko objdnjenje za taj fenomen u pretpostavci da pacijent prenosi osj~je ljubavi, straha i mdnje koje je doZivio kao dijete u odnosu na oca i majlm, na osobu analiti~. U »pri­jcnosu•, zakljulio je Freud, dijctc u pacijentu odnosi se spram osobe analititara kao spram svojeg oca iii majke. Bez sumnje je da Freudovo tumatenje fenomcna prijenosa nosi u scbi mnogo istine i da je potkrijepljeno u mnogome doka­zima. Pa ipak, to nije kompletno tumaC\enjc. Odrasli paci­jent nije dijete i govoriti o djetetu u njemu iii •njegovoj• nesvjesnosti znaci upotrebljavati topoloski jczik koji nije pravcdan spram slozenosti tinjcnica. Neurotieni, odrasli pa­cijen( jc otutleno ljudsko bice; on sc ne osjeea jakim, upla­~en je i zakoten jer sc ne osjeea kao subjekt i zacetnik vlastitih ~inova i iskustava. Ncurotiean je jer je otuden. Da bi prcvladao vlastiti osjeeaj unutamje prazninc i ncmoei on izabire objekt na koji projicira sve svoje ljudske kvalitete, ljubav, intcligenciju, hrabrost itd. Podvrgavajuti se tom ob­jektu osjeea sc povezanim s vlastitim kvalitctama: osjeea se jakim, mudrim, hrabrim i sigurnim. Izgubiti objckt znaci opasnost od gubitka sebe. Taj mehanizam, idolatrijsko obo­zavanje nekog objekta, temeljcno na Cinjenici otudenosti po­jedinca, centralni je dinamizam prljenosa, ono ~to mu daje snagu i intenzitet. Manje otudena osoba mo:!.e takoder pre­nijeti ncsto od svoje infantilne dozivljajnosti na analiticara, no u tome cc intcnzitet biti slab. Otudeni pacijcnt u potrazi i s potrcbom za idolom nalazi analitieara i obicno mu pri­daje kvalitcte svojeg oca i majke kao dviju sna:!.nih osoba kojc je poznavao u djetinjstvu. Tako sc sadrlaj prijenosa obicno odnosi na infantilnc obrasce, dok jc intenzitet posljc· dica pacijentova otudenja. Nijc ni potrebno pridodati da fe­nomen prijcnosa nije ogranieen na analitil!ku situaciju. Mo­:!.e ga se nati u svim oblicima idolizacije autoritarnih likova u politickom, religioznom i dru5tvenom :!ivotu.

50.

Prijenos nije jedini fenomen psihopatologije kojeg se mo­:le shvatiti kao izraz otudenja. Doista _nije slu~ajno da su na francuskom alieni i na ~anjolskom alienado starije rijeli 23 psihoti~no, a da se engleska rijee alienist odnosi na J.i. jeallka koji lijeli ludu, apsolutno otudcnu osobu . .,

Otudenje se kao bolest vlastite liblosti more smatrati jez­grom psihopatologije suvremenog oovjeka tak i u onim obli­cima koji su manje ekstremni od psihoze. Neki klini~k.i pri­mjeri mogu posluZiti za ilustraciju procesa. NajreS&. i najoei­tiji slul!aj otudenja je mozda }a:fna >iVelika ljubavc . .Muska­rac se zanosno zaljubio u zenu. Nakon §to je ona s poeetka odgovorila na Jjubav mure je sve veee 'Sumnje i ona prek.ida odnos. U njernu preovladuje potistenost koja ga dovodi na rub samoubojstva. On osje&.\ da zivot za njega vi~ nema. smisla. Svjesno objdnjava situaciju kao logienu posljedicu onog sto se dogodilo. Vjeruje da je po prvi put islrusio ~ je to prava ljubav i da s tom :!.enom, i to samo s tom :!.enom, moie doiivjeti ljubav i sretu. Ako ga ona ostavi nikada se Ditko ni!U pojaviti tko bi izazvao u njemu istu :reakciju.. Izgubiv§i je on osjeea da je izgubio svoju jedinu l:ansu za ljubav. Zbog toga je bolje umrijeti. Dok za njega sve to zvuCi uvjerljivo njegovi prijatelji mogU postaviti nekoliko pitanja: zbog C\ega je ~ovjek za kojeg se do tada l!inilo da je manje sposoban voljetl od prosjeene osobe sada tako tcmcljito za. ljubljen da bi radije umro nego !ivio bez svojc voljene? Zbog <!ega izgleda da je usprkos potpune zaljubljenosti nesk:k>n davanju ustupaka, ne ieli odustati od nekih zahtjeva zbog kojih se sukobljuje sa :!enom koju voli? Zbog <!ega kada go­vorl o svojcm gubitkU uglavnom govor.i o sebi i o onome !to mu se dogodilo, te pokazuje relativno malo zanimanja za osje&.\je :!.ene koju toliko voli? Govori li neko s nesretnim oovjekom podulje ne treba se iznenaditi kada I!Uje izjavu u jednom trenutlru da se osjeCa potpuno ptaznim, toliko praz. nim kao da je izgubio srce s djevojkom koju je izgubio. Shvati li znal!enje vlastitog iskaza shvatit 6e da je njegova

51

~ep.rilik~ ncvolja otudenja.• On nije nikada bio sposoban vo­~Jett Gkt.tv~o, napustiti magi~ni krug vlastitog ega, dosegxi'uti 1 ~~tau. JC~o s neki.m drugim ljudskim bitcm. Ono Sto je u~~ruo .btlo. JC prenoknje njegovih ~ji :m ljubavlju na dje. VOJk~ I O~J~je da uz nju dofivljava •voljenje•, dok je u stvan dofi~ljavao samo iluziju voljenja. Sto joj vUe pridaje ne sa~o njegovu Cclnju za ljubavi nego i za fivotno~ru, sre­~om 11~. to postaje siroffiMnijim i osje~ se praznijim ako JC .o?vojcn o~ nje. :Zivio je u iluziji voljenja, dok je u stvari uc!t~JO :lenu. Id.olom, boZ.icom ljubavi, vjerujuc!i. da spajanjem s OJOm dofJVIJava ljubav. Bio je sposoban pokrcnuti u njoj o?.govor no nije bio u stanju prevladati vlastitu unutarnju DJJcmost .. lzgubiti nju nije znaCilo, kako jc mislio, izgubiti osobu kOJU voli nego izgubiti sebe kao potcncijalno voljcnu osobu.

. Ot~ilenje misli ne razlikuje se od otuilenja srea. Cesto se VJC~JC da. jc nclto domi~ljeno, da je neka ideja rezultat vlru:~~~ ~saone aktivnosti; ~injenica je, medutim, da su DeC~J~ tde~~ prenesene na idole javnog mnijenja, novine, vla­d~ di poli~tc!~og vodu. Takva osoba vjerujc da oni izrafavaju n]egove mtsh, dok u sn•ari ona prihva~a njihove misli kao vlastite ~c~ ih je. izabrala kao svoje idole, kao svoje bogove mu~s~t 1. znanJa. Upravo iz tog razloga ona je ovisna <'

SVOJ'':' ld.~llma i nesposobna odustati od svojeg obofavanja. Onn JC. n~thov .ro~ jer je svoje ideje projicirala u 'njih.

Drugt JC prunJcr otudcnja otudenjc nadc, pri temu se bu.du~nost prctvara u idola. Tn idolatrijn povijesli jasno sc ~~~~JC u Rob.cs~ie_rrcovim pogl~dima. •0, vi budu~ poko­IJCDJa, slatka 1 DJCzna nado c!ovJ~nstva, vi nam niste stra­n~; zbog vas prkosimo svim naletima tiranije; v~ je s~· CIJ~na za nak boloe bitke: cesto obeshrabreni preprekama ko~c nas o~uju osjeeamo potrebu va§e utjehe; vi ste oni k?Juna ?DVJeravamo zadatak dovrknja na~ih napora i sud· bmu svth nerodenih ljudskih ~eneracija. . . Poturite 0 vi budu~ pokoljenja, i donesite sobom tro!outke je~ak~;ti,

52

pravednosti i s~e•l'1 Na sliean"su naCin iskrivljenu veniju .Marxove filorofije povijesti eesto u istom smislu upotreblja­,.ali komunisti. Evo logike tog dokazivanja: sve §to je u skla­du s povijesnom tendencijom nu!no jc, zbog toga i dobro i vice versa. S tog stajallita, bilo u obliku Robespicrreova ill komunisti¢kog zaklju¢ivanja, nije oovjek onaj koji stvara povijcst nego je povijest ta koja stvara rovjeka. Nije ~ovjek onaj koji sc nada i vjeruje u budu~nost, v~ budu~ost sudi njcmu i odlucuje da li je bio pravovjeran. Marx vrlo sazeto izra~.ava suprotan pogled na povijest od onoga kojeg sam upravo naveo. »Povijestc, pik on u Svetoj porodici, »DC

c!ini ni§ta, nema nikakvih ogromnih bogatstava, ne bije ni­kakve bitkc! Zapravo je ~ovjek, stvaran i ~iv covjck, onaj koji svc to ani; 'povijest' ne upotrcbljava l!ovjeka kao sred­stvo za svoje ciljeve kao da se radi o odvojcnoj osobi; ona nije niJra drugo nego djelatnost oovjeka koji tdi za svojim ciljevima•.

Fenomen otudenja ima i druge klini¢ke aspekte o kojma mogu raspraviti tek ukratko. Nisu samo svi oblici depresije, ovisnosti i obofavanja idola (uklju~ujuci i fanatike) izravni izrazi iii kompenzacije za otudenje; fenomen neuspjcha do­flivljavanja vlastitog identiteta sredBnji jc fenomcn u korije· nu psihopatolo§kog fcnomena i takoder je posljedica otuc:1e­nja, i to upravo zbog toga sto je otudena osoba transformi­rala vlastite funkcije osjecanja i mi~ljcnja u izvanjski pred­met kojl .nije ona sfuna, sto nema nikakav osjc~aj •sebec, svog idcntiteta. To pomanjkanje osje~aja idcntitcta ima mno­ge posljcdice. Najosnovnija i najopeenilija je da sprecava integritet totalnc osobnosti, pa zbog toga ostavlja osobu razjedinjenu u njoj samoj, bilo da joj manjka sposobnost •U:ljenja jcdne stvari•,zz bilo da kada se cini da je tell nje­zinoj telji manjka autcntifuost.

U najUrem smislu svalru se neurozu mote smatrati poslje­dicom otudenja, i to zbog toga ~to neurozu karakterizira ~~jenica da jedna strast (npr. za novcem, moci, tenama itd.)

53

postaje dominantnom i odvo}enom od cjeline licnosti te pre­vladavajucom u osobi. Ta je strast njezin idol kojcm .sc pod· vrgava i kojem <:esto pridaje mnogc razlicite nazive koji dobro zvuce. Osobom vlada parcijalna zelja, ona prenosi sve ~to joj je preostalo na tu zelju, ona biva sve slabijom sto je •to• jare. Osoba se otuduje od sebe sflme upravo lbog toga sto je postala robom dijela sebc sflme.

Smatrati otudenje patolo~kim fenomenom ne smije, mc­ilutim, prikrJti Cinjenicu da su ga i Hegel i Marx sinatrali nuznim fenomenom koji je svojstve..'} ljudskoj evoluciji. To je istina podjednako s oburon:i na otudenje rasuilivanja kao i otudenje ljubavi. Tek kad uimognemo razlikovati vanjski svijet od sebe silmoga, tj. tek ako izvanjski svijet postane predmetom, . moCi cu ga shvatiti i uciniti svojim svijctom, postati s njimc opet jedno. Dijete, koje jos nije shvatilo svi­jet kao »predmet«, takoder ga ne moze shvatiti razumski i sjediniti se s njime.' Covjek mora postati otuden da bi pre· vladao taj raskol aktivnolicu razuina. Isto tako stoji stvar i s ljubavlju. Tako dugo dok sc dijete nije odvojilo od iz­vanjskog svijeta ono je jo~ uvijek dio njega i zbog toga ne moze voljeti. Da bi se voljelo, •drugi« mora postati stran· eem i u Cinu ljubavi stranac prestaje biti strancem i postaje ja. Ljubav pretpostavlja otudenje i istovrcmeno ga previa­clava .. 'lsta se ideja more naCi u prorockom pojmu vremena Mesije i u Marxovu pojmu socijalizma. U Raju covjek je jos uvijck jedno s prirodom, ali jos nije svjestan sebe kao odvojenog od prirode i svojeg bliZnjeg. Cinom svojc nepo­slusnosli fuvjek stjece-samosvijest, a svijet mu postaje tu· dim. U procesu povijesti, prema proroekoj ideji, fuvjek raz· vija svoje ljudske moei u potpunosti do te mjere da ko­.naeno posilie novu hamioniju s ljudima i prirodom. U Mar· xovu smislu socijalizam 6e se poj'aviti tck onda kada covjek bude prerezao sve primarne veze, kada postane potp.uno otu­den i na taj nacin sposoban uj_ediniti se s ljudima i priro­dom bez zrtvovanja svojeg integriteta i mdividualnosti.

54

Pojam otudenja ima korijene u jos ranijoj ~~i zap~:e di . ·c u misli proroka Starog zavjeta, tociDJC u nJ o-

tra c1] ' · · ··gosali po-' m ojmu idolatrije. Proroci monotelZ!Da rosu Zl

"0 :e rcligije kao idolatrijske prvenstveno zbog ~oga sto gan~bo:Zavalc nekoliko bogova umjesto jedno~a. .Bltn~ raz­s~ a izmedu monotcizma i politeizma ne l~1 u. brOJU ~o­U:va nego u Cinjenici otuacnja. Covjek tro~l sVOJU c':erglJ~ g · · •-•Cke sposobnosti na izgradnJU nekog 1dola 1 i SVO)C UIDJC<>w ' ultat tada obo:Zava taj idol, koji nije nis~a dru~~ nego rez

· ih vlastitih )J. udskih napora. NJegove ziVotne snage su nJegov · ·a1 "d 1 ne ulile u •stvar« i ta se stvar, nakon sto JC post a 1 o , . :Zivljava kao rezultat vlastitog produktivnog napora, . vee kao nesto odvojeno, iznad i protiv njega, sto oboz~va l. ce­mu je podreden. Prorok Hosea ka:Ze. (XI~, 8~:. •AsiraC ~~ nece izbavljati, i necemo konje vise Jahati, mtl .cemo ~Jel l'llku svojih govoiit.i: 'Boze nas!' - jer u te~e. Slrota milost nalazi•. Idolopoklonik se klanja djelu vlastltih ruku. z.dol predstavlja njegove vlastite zivotne snage u otudeno~ obltk~

Nacelo monoteizma leZi, naprotiv: u ~orne da ~e OOVJ. beskonaean i da u njemu nema djeloiDlcn~ kvabtete koJa bi · mogla biti hipostazirana u cjelinu. Bog l~ prema mo~~ teistickoj ideji neprepoznatljiv i neodredlJlV; .. Bog mJe •stvar«. Covjek stvoren na priliku Boga stvoren ?e kao n~ silac beskrajnih kvaliteta. U idolopokl~nst~ covJek ~e pn· klanja i podvrgava projekciji jedne d!eloiil_lcn~ ~vab~t':. ~ sebi. On se ne doZi.vljava kao srediste 1Z koJeg ~'JaVaJu :z:v~ cinovi ljubavi i razuma. On postaje stvar, njegov SUSJC. postaje stvar upravo kao sto su i njegovi bogovl s~an. •Kumiri poganski, srebro i :zlato, ljudski~ su ~k~ d!elo~ usta imaju, a ne govore; oci imaju, a ne v1de: us1. tm~JU, .. ne euju; i nema daha u usti~ njiho~im. Takv1 su 1 om kOJl ih napravise i svi koji se u OJih uzdaJU«. (Psalam. 13.~~ . ·e

Suvremeni covjek u industrijskom drustvu tZIIllJeiDo k oblik i intenzitet idolopoklonstva. Postao je pr~etom 5

•

jepih ekonomskih sila koje vladaju njegovim Zivotom. ~

55

obozava rad svojih ruku, on sc prctvnra u stvar. Nije otu. elena samo raclni~ka klasa (u stvari, barem kvalificirani rad. nik ~ini sc da je manje otudcn od onih koji manipuliraju ljudima i simbolima) ncgo su otudcni svi. Ovaj proces otu· ilenja koji postoji u cvropskim i amcri~ iodustrijalizira· nim tcmljama bez obzira na njihovc politi~ke strukture iza. zvao je DO\C protestne pokrcte. Renesansa socijalistickog humanizma jedan je simptom ovog protesta, i to upravo zbog toga §to je otudenje do~Jo do t~ke koja graniCi s lu· dilom u cijelom industrijaliziranom svijetu, podrivajuCi i razarajuCi njegovc rcligiozne, dultovne i politi&e tradicije, prijetcCi op&>m propa~u nuklcamim ratom, pa mnogi danas boljc uvidaju da je Man.. prcpozn:to srcdi§nje pitaoje bolesti modemog eovjcka, no da tu •bolestc nije samo vidio poput Feuerbacha i Kicrkcgaarda vex! d:t je pokazao da suvremeno idolopoklonstvo irna korijenjc u suvrcmenom nacinu proiz. vodnje te da ga sc mole promijeniti samo potpunom pro­mjenom dru~tveno-ckonomske konstelacije zajedno s duhov· nim oslobodcnjcm ~ovjeka. ~

Pregledom i raspravom o odgovarajucim Freudovim i Mar· xovim poglcdima na du!evnu bolest ~ito je da se Freud prvenstveno bavio individualnom patologijom, a Marx pato­logijom uobicajcnom u dru!tvu koja proizlazi iz osobitog sistema tog dru!tva. Jasno jc takodcr da je sadrlaj psiho­patologije posve razlicit Marxu i Frcudu. Freud u biti vidi patologiju u neuspjehu pronala~cnja pravc ravnotele izme, c1u ida i ega, izmedu instinktivnih prohtjcva i zahtjeva stvar· nosti. Marx smatra bitnom bolc!c!u, onim !to je devetnaesto stoljcce nazivalo la maladie dtt siecle, otudenje eovjeka od vlastitc ljudskosti pa onda i njegova bliinjeg. ·Pa ipak, cesto se prcvida da Freud nipo!to nije mislio jskljucivo u pojmo­vima individualne patologije. On govori i o •dru!tvenoj neu· rozi•. •Ako evolucija civilizacljec, pi!e Freud, •pokazuje takvu dalekosclnu slienost s razvitkom pojedinca i ako su pri tome primijenjene iste mctodc, ne bi li bila opravdana'

56

dijagnoza da su mnogi c1villzacijski sistem.i ili njihave epohe - a mo!da eak i citavo covjeeanstvo - postali 'neuroticni' pod priti.skom civilizacijskih tcndcncija? Nakon analiti&og ispitivanja tih neuroza mogli bi slijediti tcrapeuliCki prijed· !ozi od velikog prakti~nog intcrcsa. Ne bib 1clio rc6 da bi takav poku§aj primjene psihoan:tlize na civilizirano dru!tvo bio neprimjeren ill osuden na neuspjeh. No, duinost nam je da budemo vrlo paZijivi, da ne zabornvirno da se na kraju krajeva radi samo o analogijama i da je opasno ne samo s Ijudima vex! i njibovim idcjama in-u6i ih izvan okvira pod­rueja iz kojeg potje6u i gdje su sazrijcvali. Stovise, dijagno­za kolektivnih neuroza su~it 6e se s poscbnom te!kocom. Pri ncurozi pojedinca kao poln7.iste mo!ento upotrijebili kon· trast koji $C pojavljuje izmetu pacijenta i njegoYe okoline za .koju prelpostavljamo da je 'nonnalna'. Za bilo koje dru· st\'o u slicnom stanju ne stoji nam na raspolaganju nikakva ~liena pozadina; morala bi sc nadomjesliti na neki drugi n'aan. A sto sc tiee bllo kakve terapcuti~ke primjene n~eg znanja od kakve bi nam bila koristi i najo!troumnija ana· liza drustvenih neuroza s obzlrom na to da nitko nema moe primorati zajednicu da prihvati terapiju? No, usprkos svim ovim pote§koeama mote se o~ckivati da cc se jednom netko odva!iti i istrat.iti patologiju civilitiranih ;zajednica•."

Usprkos Frcudo'I'U zanimanju za •druhvene neuroze•"' ostaje jedna tcmcljna razlika izmedu Freudove i Marxove misli: Marx smatra da covjcka obli.kuje njcgovo drustvo pa odatle zaklju~uje da korijen patologije leZi u specificilim kvalitetanta dl'lcl§tvene organizacijc. Freud smatra da covje­ka prvenstveno oblikuje njegovo ·jskustvo u obiteljskoj gru· pi; on ne cijeni mnogo cinjenicu da je obitelj samo predstav­nik i posrednik drustva, dok na razlil!ita dru§tva gleda uglav· nom u smislu kvanticete represije koju vr!e a manje kvali­t~•e njihove organi.zncije i utje<:aja te dru!tvene kvalitete na kvalitetu mi!ljenja i osjeeanja ~lanova danog dru!tva.

57

Ova rasprava o razlici i:tmcc1u Marxovih f Freudovih po­gleda na psihopatologiju, iako kratka, mora spomenuti jos jedan aspekt u kojem njihovo miiiljenje slijedi istu metodu. Preroa Frcudu stanje prvobitne narcisoidnosti djeteta i kas­n.ije oralna i analoa stanja libidinoznog razvitka •normalnac su utoliko §to ·su nu!n.i. stupnjevi u procesu evolucije. Ovis­no, pohlepno dijete n.ije bolesno dijcte. S druge strane, po­hlepan rovjek koji je bio ·ui:!~enc ill koji je ·nazadovaoc do oralne razine djeteta jest bolestan odrastao fuvjek:. Glav­

.ne potrebe i teZnje isle su kod djeteta i kod odraslog rovje­ka .. Zbog i!ega je onda jcdan zdrav a drugi bolestan? Odgo­vor ooto lcli u pojmu cvolucijc. Ono ~to jc normalno u jedoom stanju patolo~ko je u drugome. lli, izrazimo li to druk~ije: ono ~to je nufno oa jednom stupnju takoc1er je i normalno i raciooalno. Ooo !.to je nepotrelmo promatrano sa stajali~ta evoluoije jest iraciooalno i patolo~ko. Odrastao rovjek koji •ponavljac infantilno stanje istovremeno ne ma­Ze i oe pooavlja ga upravo zato !to vge n.ije dijete.

Marx, na tragu Hegela, upotrebljava istu metodu u shva· ~anju evolucije ~ovjeka u dru~tvu. Primitivn.i rovjek, covjek srednjega vijeka i otuc1eni fuvjek industrijskog ~tva bo­lesni su, no jer "je njihov stupanj razvitka nu2an oni ipak nisu bolesni. Kao !to dijete mora sazreti fiziolo§ki da bi po­stalo odrastao covjek, tako Jjudska rasa mora sazreti socio­lo§ki u procesu ovladavanja prirodom i dru§tvom kako bi postala potpuno ljudska. Sva iracionalnost pro!losti, iako za: uljenje, racionalna jc utoliko ukoliko jc bila nuzna. Ali kada ljudska rasa ostane na stupnju razvitka koji je morala proci, kada se nac1e u proturjeeju s mogu~nostima koje nudi povijesna situacija, tada je stanje njezioa postojanja iracio-. nalno ili, kako je Marx upotrijebio taj termin, patolosko. I Marxovi i Freudovi pojmovi patologije mogu se potpuno razumjeti samo u okvirima njihove ideje o evoluciji indivi· dualne i Jjudske povijesti.

58

IIIU8tltll UZ &BSTO POCIAVlJB

J, Pojam o'tuelenja. ulazi sve viSe u brUte disktuija o Maaovim idejama u Englcslcoj, Fra.neuslcoj, Njema~koj i SAD te u Jugo­slnviji i Poljskoj. V~ina onih koji su se ulclju~iU u' rasprave tc vrste, me<lu njima i protcsta.ntsld i katoll&.l tcolozi kao i huma­nisti~Jd socijalisti, muzela je stav da je otuc:lenje i zadatak njo-8?':'• P'7Yiadavanja s~te Marxova soeljalisti~og humanizma i eilJ SOCIJalizma; nadaiJe, da postojl potpuni ltontinuitet izme4u mladog i zrelog Marxa usprltos promjenA u tenninologiji i na. glasltu (ovoj grupi pripadaju, da spomenemo samo nclte: Rubel, Goldman, Bottomore, Fromm, Petrovi<! Manovi<! Vranic:.Jd Bloch. Lulules). Drugi :mtori poput D. Bella'. L. Feue.;. i do odreac,~ mjere C. W. Millsa zauzeli su stav da otuc!enje nije ni Jtorisna ni sredHnja rema u Marx:a.

13. Usp. r.tSpravu o otuc!enju u: R. Tucker, Philosophy and Myth in Karl Marx, Cambridlle University Press, 1961, str. 85. i dalje.

2. Ka.rl Marx - Friedrich Engels, Rllni radovi, Naprijed, Zagreb 1976, S. izd~ ~lr. 245. Ne.bi biJ~.isuviSe nategnuto spebilirati da jc Marx u S\"OJOJ .~J ICOnJt . .''11$tu<!q osiromaSenja radnika u pro. ?'5U kap1t~~u~e t;voluciJC atajao pod utjecajem o•·e analogije ~mt"!'u re11gJOznog 1 ekonomskog Otuc!enja, premda se cini da Je I\Jegova ekon~mska. pret~$tavka samo Jogi~an ishod njegove ekonomske tconje rada. Vr!Jcdnosti i drugih fa.ktora.

3. Jb,d., str. 246-247. 4. Ibid., Sir. 248. 5. Ibid., str. 249. 6. 111id., str. 251. 7. 111id., str. 252-253. 8. Ibid., str. 378. 9. Ibid., str. 378-379.

10. Karl Marx, ~np!ta/, Kul.turn, Zagre~ 1947, sv. l, str. 362. Cijeli !'roblem. kontmuuetn poJmn otutTcOJn u Marxovoj misli odlitno Je obradto R. Tuekc1· u lmjizi Philosophy and Mytlr in Karl Marx. Usp. takoc!er poglavlje o kontinuitetu u .Marxovoj misli u mojoj knjizi Marx's Concept of Man, Frederick Ung~r Publishing Co., New York, 1961.

11. El<arFl Marx, Kapital, Kultura, Zagreb 1947, sv. r, str. 420. Kurz.iv • romm.

U. Ibid., str. 423. 13. JC:'rl Ma,..., Kapital, Kultura, Zast'eb 1948, sv. UI. 14. lbld.

15. Karl Marx; - Friedrich Engel$, Rani radovi, Naprijed, Zagreb 1976, s. izd., str. 293.

16. Ibid. 17. 111id., str. 288-289.

59

1S. 11114., sir. 260. 19, Ibid., str. 291. 20. Usp. moju raspraw o tom pibnju u Zdravom drt&tvu i raspraw

R. Tuckera u Philosophy and Myth in Karl Marx, str. 144 f dalje. Usp. tako<fcr napomene Karen Homey u N eurosts <Utd Human Growth o osj~u da je IXW;!ek pokretan a ne da je sAm p~> laetat i Tuckerove reference na K. Homey.

21. Citirano u: Carl L. Becker, The Heavenly City of the Eightunth­.Century Philcsophers, Yale Uoi=sity Press.J932, str. 142-143.

22. Usp. S. Kiertesaard, Purity of Hurt is -IP. Will One Thing. Torch Books.

23. S. Freud, Civilir.tJtion <Utd its Discontmls, preveo s njemaCkog J. Riviere, The Hopnh Press, London, 1953, str. 141-142, Jcurziv E. Fromm.

2A. U mojem djc'Iu Zdravo druitvo (The Sane Society, R.inebart & Company, Inc:., New York, 19SS; 4. svezak ovog izdanja) polru§ao •= irniiU"analiru odru!tvene oeurozec naJega vremena: - •pao. tologije nonnalnostlc.

VII Po jam mentalnog zdravlja

Do sada sm.o se bavili sliblostima i nesuglasjima u Marxo­vim i Freudovim pogledima na individualnu i druStvenu pa­tologiju. Sada nam valja ispitali koje su to odgovaraju6e sliblosli i razlike s obzirom na pojam menJalnog zdravlja..

Zapoatimo s Freudom. Za njega bi s jednog stajaliSta sa­mo primitivan rovjelr. mogao biti nazvan •zdravim•. On za. dovoljava sve svoje instinklivne prohtjeve bez potrebe za potiskivanjem, frustracijom ill sublimacijom (ova Freudova slika primitivca kao onog koji iivi neogran.i~avan iivot ispu­njen instinktivnim zadovoljenjcm jest romanti~ka fikcija sto su bogato primjerima pojasnili suvremeni antropolozi). No kad Freud skre6e s povijesnih spekulacija na klini~ko ispi· tivanje suvremenog rovjeka ova slika primilivnog mentalnog zdravlja jedva da jc od kakvn zna~nja. Cak i ako driimo na umu da civiliziran oovjek ne moze biti potpuno zdrav (ill srctan, zbog toga) Freud ima usprkos tome odredene kri· terije za tvorbu rnentalnog zdravlja. Ovc kritcrije valja shva­titi unutar okvira odnosa u njegovoj teoriji evolucije. Ta teorija ima dva glavna aspekta: evoluciju libida i evoluciju covjekovih odnosa spram drugih. U teoriji evolucije libida Freud pretpostavlja da je libido, tj. energija spolnog nagona .podvrgnuta razvitku. Isprva je usredot~ena na oralne aktiv­nosti djeteta - sisanje i grifcnjc - a kasnije na analne ak­tivnosti - eliminaciju. Oko dobi od pet do sest godina libido se po prvi puta koncentrira na spolne organe. No, u toj ra­noj dobi spolnost jos nije potpuno razvijena i izmedu prve •fali~ke faze• oko dobi od Sest godina i poretka puberteta

61

postoji •latcntno razdoblje• za vrijeme kojcg je spolni raz­vitak kako se ~ini u fazi mirovanja, a proces razvitka libida pocinje se ostvarivati tck s poootkom puberteta.

Ovaj proces razvitka libida nijc, medutim, niposto jedno­stavan. Mnogi dogallaji, posebno prenagla5eno zadovoljenje iii frustracija, mogu biti posljedicom ukoliko se dijete »fik:­sirac na neki raniji stupanj i tako nikada ne dostigne pot­puna razvijenu genitalnu razinu, ill se vrati na raniju razinu nakon ~to je v~ stiglo do genitalne. Kao posljedicu odrastao oovjek more iskazati neuroti~ke simptome (poput impoten­cije) ill neuroti~ke karakterne crte (kao kod preovisnih, pa­sivnih osoba). Freudu jc »zdravac osoba ona koja je dostigla »genitalnu razinuc bcz potiski,·anja i koja iivi odraslu egzi­stenciju, tj. egzistcnciju u kojoj more raditi i doiivljavati adebatno spolno zadovoljenje ill, postavi li se stvar druk· cije, u kojoj mo~e proizvoditi stvari i rcproducirati rasu.

Drugi aspekt »Zdravcc osobe len u sferi njegovih pred­melnih odnosa. Novorodcn<!c jos nema nikakvih predmetnih odnosa. Ono se na!azi u stanju •primarne narcisoidnosti" u kojem su jcdina stvarnost njegova vlastita tjelesna i mental­na iskustva, a izvanjski svijet jos ne postoji pojmovno niti, pogotovu, emolivno. Dijetc tada razvija snainu povezanost s majkom, sklonost koja se - barem u slucaju djeCaka -razvija u spolnu i preklda strahom od oceve prijetnje ka· stracijom. Dijete vrsi pomak od fiksiranosti na majku k pri· vr.lenosti ocu. Mcdutim, istovremeno ono sc idcntificira s ocem prihvaeanjcm njcgovih zapovijesti i zabrana. Tijekom tog procesa ono postire ncovisnost i od oca i od majke. Pre­rna Freudu je zdrava osoba, dakle, ona koja je dostigla ge­nitalnu razinu i koja je postala vlastitim gospodarom, neo­visnom od oca i majke, oslanjajuci se na vlastiti razum i vlastitu snagu. No, prcmda su glavne crte Freudova pojma mentalnog zdravlja jasne ne more se po~ da taj pojam ostaje pondto nejasnim i da mu ncdostaje preciznosti i dubine koju posjeduje njegov pojam mentalne bolesti. To je

62

u stvari pojam dobro funkcionirajuceg aana srednje .klase 5 pOCetka 20. stoljcca koji jc ~polno i ekonomski potentan.

Marxova s/ika zdravog oovjcka ukorijenjena je u burna· nisti~kom pojmu noovisnog, aktivnog i produktivnog oovje­ka kako su ga razvili Spinoza, Goethe i Hegel.

Aspekt u kojem se Marxova i Freudova slika zdravog ~ vjeka podudaraju jest neovisnost. No Marxov pojam trans· cendira Freudov jer je Freudova noovisnost ograni.Oena; sin postaje noovisnim od oca prihvaeajuci njegov sustav zapo­vijesli i zabrana; on nosi OCinski autoritet u sebi i ostaje poslu5nim i ovisnim o ocu i dru~tvcnim autoritetima na ovaj indirektan nacin. Marxu su neovisnost i sloboda ukorijenje­ni u cinu samostvaranja . ..,Jcdno bi~e•, pisao je Marx, »je za sebe samostalno tck onda kada stoji na vlastitim noga­ma, a na vlastitim nogama stoji tek onda, kad svoje posto­janje zahvaljuje samom sebi. Covjek koji zivi od milosti drugoga smatra se zavisnim bieem. A ja potpuno iivim od milosli drugoga ako sam mu obavezan ne samo za izdna­vanje svoga zivota nego ako je on jos osim toga stvorio moj Z.ivot, ako je on izvor moga zivota, a moj iivot n~no ima takvu osnovu izvan scbe, ako on nije moje vlastito djelo•.' IIi, kako je to Marx pos tavio, l5ovjek je neovisan samo onda ako » ... prisvaja svojc svestrano bicc na svestran nacin, daklc kao totalan ~ovjck. Svaki od nJegovih ljudskih od· nosa prema svijetu, glcdanje, slusanjc, mixisanje, kusanje, osjecanje, misljcnjc, opa'-.anje, ht.ijcnjc, rad, ljubav, ukratko svi organi njcgovc individualnosti .. .• 2 potvraeni su i izra· zcni, ako nije samo slobodan od nego i slobodan za. Marxu sloboda i neovisnost nisu bili samo politicka· i ekonomska sloboda u smJslu Jiberalizma, nego pozitivno ostvarenje indi­vidualnosti. Njegov pojam socijalizma blo je tocno pojam drustvenog poretka koji shill ostvarenju individualne osob­nosti. Marx je pisao: •(Taj grubi komunizam) se pokazujc u dvostrukom obliku: prvo, vladavina vlasnistva stvari nad

63

njima tako je velika, da on .l.eH uni&titi sve ~to ne mogu svi posjedovati kao privatno vlasniJtvo; on hoee na nasi/an na­cin da apstrahira od talenta itd. Neposredan fizicki posjed njcmu je jedini cilj fivota i postojanja; odredenje radnika se ne ukida, nego se pro§iruje na sve !jude; odnos privatnog vlasni§tva ostaje odnos zajednice prema svijetu stvari; na­pokon, ova tendencija suprotstavljanja op6eg vlasni§tva pri­vatnom vlasni§tvu, manifestira se u fivotinjskom obliku, da s~ braku (koji je svakako oblik eksktmivnog privatnog vlas­niStva) suprotstavlja z.ajednica una,, gdje, dakle, una po­staje druJtveno i opee vlasni§tvo. Mou se reei da je ta mi· sao o z.ajednici tena iz.reeena tajna toga jos sasvim grubog i nemisaonog komunizma. Kao ~to una iz braka prelazi u · opeu prostituciju, talco cijeH svijet bogatstva, tj. predmetnog· covj~kovog b~ea; prelazi iz odnosa ekskluzivnog braka s pri­vatnw vlasnikom u odnos univerzalne prostitucije sa zajed­ru:om. Taj_ komunizam - time, ~to svagdje negira covjekovu ltcnost - upravo je samo konzekventan izraz privatnog vlasni§tva, koje je sama ta negacija. ~a zavist koja se konstituira kao sila, samo je skriveni oblik, u kol;ll se gram­zivost uspostavlja i zadovoljava samo na drugi naCin. Misao svakog privatnog vlasni~tva kao takvog upravljena je barem protiv bogatijeg privatnog vlasni§tva -kao zavist i temja za niveHranjem, tako da one sacinjavaju, takoreci. su§tinu kon­kurencije. Primitivni komunist samo je dovr§enje te zavisti i te nivelacije ·s obzirom na predstavljeni minimum. On ima odre~enu, _ogranit!enu mjeru. Kako to ukidanje privatnog vlasru§tva ·I.IIla malo veze sa zbiljsk.im prisvajanjem, doka­zuje upravo apstraktna negacija mtavog svijeta obrazovanja i civilizacije. povratak neprirodnoj jednostavnosti rovjeka s£. r~maJna i bez potreba, koji nije prevladao privatno vlas­ni§tvo nego do njega jo§ nije ni do§ao. Zajednica je samo zajednica rada i jednakost pl~We, koju isplaeuje zaj;;dniCki kapital, tj. z.ajednica kao opei kapitalist. Obje strane odnosa uzdignute su u predstavljenu opCenitost, rad kao odredenje,

64

u kojem je svatko postavljen, a kapilal kao priznata opceni­tost i moe zaj&!nice.•'

Frcudov neovisni rovjek emancipirao se od ovisnosti o majci; Marxov neovisni rovjek emancipirao se od ovisnosti o prirodi. :Medutim, postoji jcdna vaina razHka izmedu dva­ju pojmova o neovisnosti. Freudov neovisan rovjek je u osnovi samodovoljan rovjek. On potrebuje druge samo kao sredstva za zadovoljenje svojih ins tink"tivnih relja. S obzi­rom da mu§karci i ienc trebaju jedni druge, ovo je zadovo­ljenje obostrano. Odnos 'nije primamo vee samo se.b."UD.damo dru§tveni, kao odnos pojedinaenih kupaca i . prodavaea na trgu koji su ujedinjeni njihovim obostranim zanimanjem za razmjenu. Marxu je rovjek prije svega clruStveno bice. On treba S\'cjeg bliinjeg ne kao sredstvo za zadovoljenje svojih zelja. vee jer je on samo onda on, komplctan kao rovjek, ako je doveden u vczu sa svojim bliinjim .i' s prirodom.'

Neovisan, slobodan rovjek u Marxovu smislu istovremeno je akth•an, ·produktivan ~ovjek u odnosima. Spinoza, koji je znatno utjecao na Marxa kao ina Hegela i ·coethea, s;na­trao je aktivnost nasuprot pasivnosti sredi~njim idejama za razumijevanje ~ovjeka. Cinio je razliku izmcdu aktivnih i ,pasivnih cmocija. Aktivne (hrabrost i velikodu§nost) imaju izvor u pojedincu i prate ih odgovarajuee ideje. Pasivne vladaju covjekom; on je rob strasli i one su povezane s ne­adekvatnim, iracionalnim idejama. Tu vczu izmec!lu znanja i cuv~tva obogatili su· Goethe i Hegel u njihovu naglasavanju prirode istinskog znanja. Zn:mje se ne postize sa stajaliSta rascjepa izmedu subjekta i objekta vee sa stajalliita oda­nosti. Goethe je to ovako izrazio: •Covjek se poznaje samo utoliko ukoliko poznaje svijet. On poznaje svijct samo unu, tar sebe i svijestan je sebe samo unutar svijeta. 5vaki n.o·vi predmet, istinski spoznat, stvara novog nosioca unutar nas sfunihc.' U svojem Faustu Goethe je dao najz.n~jniji izraz svojem pojmu rovjeka •vjeene tehlje•. Ni znanje ni moe ni spolnost ne mogu dati krajnji zadovoljavajuci odgovor

65

na pitllnje koje ~ovjek postavlja ~injenicom sdmog ~vog postojanja. Sm:no slobodan i produktivan oovjck,· sjedinjen sa svojim bliZnjim, mo~e dati ispravan odgovor na pitanje oovjekove cgzistencijc, a Marxov pojam covje.ka jest dina­micki. Ljudska je strast, kao §to rece, ,.bitna covjekova snaga u energicnoj tclnjl za predmetomc. Covjekove vlastite snage ranijaju se samo u procesu odnosnosti spram "SV.ljeta. »>ko je postalo 'ljudskim okom, kao ~to je njegov predmet postao dru§tvenim, ljudskim predmetom koji pOtjeCe od C.O. vjeka za oovjeka. s·toga su osjetila neposredno u 6Vojoj praksi postala teoretilad. Ona se odnose prema stvari zbog stvari same, ali sama stvar je predmetno ljudsko odno~je prcma sebi, prema oovjeku i obmuto. Stoga su potreba ill uZitak izgubili svoju egoist~nu priJv.du, a priroda svoju golu korisnost tako sto je korist postala ljudska korist. _(Ja se praktiek.i prema stvari mogu odnositi samo Jjudski kad se stvar prema oovjeku odnosi ljudski - Marxova biljeSka).c7

Kao sto se na:§a osjetila razvijaju •i postaju ljudskim osje­tilima u procesu njihova produktivnog odnosa spram pri· rode, tako nas odnos spram covjeka, k..Ze Marx, postaje ljudskim odnosom u cinu ljubavi. ·Atlro pretpostavis covjeka kao lovjeka, a njegov odnos prema svljetu kao ljudsk.i od· nos, onda mole§ ljubav zamijcn.iti samo za ljuhav, povjere­nje samo za povjcrcnje, itd. :A:ko :lelis u~ivati u umjetnosti, moras biti umjctnicki obrazovan oovjek; ako zelis vrsiti utje­caj na druge !jude, moxa§ stvamo biH oovjek ko-ji djeluje poticuC:i i unapreelujuci na drugo !judo. Svaki od svojih od· nosa prema covjeku - i prema prirodi - mora biti odreile­no ispoljavanje tvog zbiljskog individualnog £vota koji od· govara predmetu tvoje volje. A.ko ti voli§, a ne izaziva.S uz. vratnu ljubav, ako kroz !ivotno ispoljavanje kao eovjek koji v<>li ne postancl voljeni ~vjek, onda je tvoja ljubav nemoC­na, ona je nesr~a«.1

Potpuno rm:vijen, pa prcma tome i zdrav eovjek jest pro­duktivan eovjek, oovjek koji se iskreno zanima za svijet i

66

uzvraea niu; on jc bogat eovjek. Nasuprot tome potp~no :razvijenom eovjeku Marx ocrtava sliku. eovjek~ ~ kap1ta: listiCkom siste'mu. » ..• Proizvodnja ?rcvJ§e konsnih. 5tva~1 proizvodi suvise nekoristrog stan~vm!tvac.' U sadaSDJCID:. st­stemu oovjek ima mnogo, ali on,1est malo. Potpuno raZVIJe~ <;ovjek jo bogat eovj~ jer jest mnogo. Za _Marxa .komu~r· ~am kao pozitivno ukidanje privatnog vlasniJtva10 ko.o covJe­ko1·a samootlldcnja, te stoga, kao zbiljsko prisvajanje covje­kcr•e su.Stine od .OOvjeka i za ~ovjeka jest stoga potpun, svje­stan i unutar cjelokupnog bogatstva dosadaSnjeg razvitka nastali povrata.k tovjeka sebi .kao dru~tvenog tj. covjeenog oovjeka. Taj jo komunizam kao. dovcleni natu~izam ~ h~· maniz;~m, kao dovl'Seni humanuam - naturalizam, on JC istinsko rjclenje sukoba izmc8U covjeka i prirode, izmedu eovjeka i oovjcka, istinsk~ rj~njo borbc izmedu ~t~n· cijc i su5tine, izmedu opredm~ivanja i samopotvrdivanJa, jzmedu slobodo i nu2nosti, iz:mc4u individuuma i roda. On je rijeSena· zagonetka historij& i ma da je on to rje§enje•.11

BIL1E81Cl! VZ' SI:i!MO TOGLAVIJII

J. Karl Marx - Friedrich E.ogcls, Rani radovi, Neprijed, Zagreb 1976, 5. izd., sir. 285.

2. Ibid., str. 'Z19. 3 . .Marx ovdjc smjera nn spcl<ulnclje neklh · ekscentri~nlli. komunis-

1l6klh mislilaca njegovt\ doba kojl su drlall d.a ruco JC sve za. jednil!ko vlasni!tvo morale bl to tllti tako<!er i une.

4. K:ui Marx - Friedrich Engels, op. olt., str. 273-274. 5. Alfred Adler jc bio onoj ,lr.oji je nagla!avao fund.amentalnu ~­

tvenu prirodu ~ovjeka, prcmda pojmu nlje dao onu dubinu lco­ju su mu dall Marx i njcmal!ka 'Prosviet.iteljslm misao.

6. 1. W. ~the, Razg011ori s Eckermannom, 29. sijeC!ja 1826. 7. XArl M:>:x - Friedrich Engels, op. cit., str. 280. 8. Ibid., str. 312. 9. Ibid,, str. 292.

10. Pod pojmom oprivot.noa vl"niltvac, onako kall:o _sa. upotreblja· va ovdje i u drugim iskazima, Man: ¢bda DO mi.sli 1lll osobno

67

vlosni~tvo stvari za upotrebu (opr. ku~c, stola itd.). On podra. zumijeva vlosni!tvo •vlasni~kih klasa•, tJ. kapitnlista koji zbog toga Jto posjcduje sredstva :z.a proizvodnju mole unajmiti pojo. <linen bez vlastilltva da radi za nj pod uvjctima nn koje je ovaj prisiljcn pristati. •PrivatnO vlasni!tvoc se talto U l\13rxovoj Upo. trebi uvijelc odnosi na privatno vlasniJtvo tmlllar kapitaJistilkog klasnog dn&tva i talto predstavlja dn&tvtnll i povijesnu l-Ate. goriju; termin se ne od.nosi na st\•ari. z.a upot.rcbu, na .osobno vlasni§lvO«.

ll. Karl Marx - Friedrich Engels, op. cit., str. 275.

VIII Individualni i drustveni karakter

.Marx. je postulirao meduovisnost izmedu ekonom~ke haze dru§tva i politickih i pravnih ,Ulstitucija, njegove fllozofije, umjetnosti, religije itd. Ono prvo, prema marksisli<'!koj teo· riji, odrcltujc ovo drugo, »ideolosku nadgradnju«. No, Mane: i Engels nisu pokazali, kao · sto je to Engels explicite pri· znao, kako se ckonomska baza prevodi u idcolosku nadgrad­nju. Osobno vjerujem da se ta praznina u Marxovoj teoriji roo~ ispuniti s pomocu sredstava psihoanalizc i da je mo· g~e pokazat.i mehanizme kojima su povezani temeljna eko­nomska struktura i nadgradnja. Jedna od tih veza lezi u onome sto sam nazvao druJtvenim ka.rakterom, ~ druga u prirodi drttJtveno nesvjesnog s. kojim 6emo se pozabaviti u idu6em poglavlju.

Da bismo objasnili pojam »drustvenog karakterac valja nam prvo istra:Ziti jcdno od najznaeajnijih Freudovih otkri· ea: njihov dinamicki pojam karaktera. Sve do Freuda bihe­vlorist.icki orijcntirani p.siholozi smatrali su knrakterne crte sinonimima s osobinama pona§anja. S tog sc stajalista ka· rakter defio.ira kao »obrazac pona~anja ·karaktcristican za danog pojcdinca•,' dok su .drugi autori poput Williama Mc­Dougalla, R. G. Gordona i Kretschmera naglaAavali voljni i dinamicki element karaktemih crta.

Freud je razvio ne samo prvu ve6 i najdosljedniju i naj· prodornUu tcoriju karaktera kao susta,·a te:Z:1ji koje le~c u osnovi ponaso.nja no nisu s njime idenlicne. Da bi~mo shva­tili Frcu<lov dinamicki pojam karaktera pomOCi 6e nam

69

usporedba izmedu osobina poo.aSanja i karakternih crta. Oso. bine ponasanja opisuju se akcijama koje su . .zamjetljive tre­Cim osobama. Tako bi npr. karakterna crta »hrabrosti« bila definirana kao ponasanje usmjereno spram postizanja odre. denog cilja bez zastra5enosti riziko.m vlastite uc;lobnosti, slo. bode ill zivota. Skrtost kao ·karakterna crta bila bi: defini· rana kao ponasanje koje ima za cilj lltednju· novca -ill drugih materijalnih stvari. Medutim, upitamo 1~ se. za motiva:clju, i to posebno nesvjesnu motivaciju za takve osobine por.a-_ ~anja, naci cemo da osobina pona$anja zakriva brojne i pot-. puno razliiSite karakterne crte. Hrabro ponallanje more biti motivirano ambicijom tako da ce osoba u odreoenim situa­cijama riskirati svoj Zivot da bi zadov(!ljila svoju fudnju da bude cijenjena; ono more biti motivirano samoubila~kim impulsima koji nagone osobu da trail opasnost jer svjesno iii nesvjesno ne cijeni vlastiti Zivot i zeli- se unistiti; on(> maze biti motivirano pukim pomanjkimjem ma5te pa osoba djeluje hrabro jer nije s'vjesna opa:snosti koja je oeekuje; na posljetku, ono rnoze biti odreaeno izvornom odanoscu ideji :iii cilju zb~ kojeg osoba djeluje .sto se kao motivacija obic· no pretpostavlja da predstavlja tcmclj hrabrosti. Povrsno gle­dano ponasanje u svim tim slueajevima je isto usprkos raz. liCitim motivacijama. KaZem »povr5no« jer ukoliko se tai-vo ponasanje promatra vrlo paZljivo nalazi se da raziika u motivaciji rezultira i u -finim. no znaeajnim razlikama u po­nasanju. Ncki oficir u bitki, na primjer, pona§at ee se pot­puna razlicito u razliCitim situacijama :ako je njegova hra­brost motivirana odan~eu ideji a ne ambiciji. U prvome slueaju on neee napasti u odrec!tenim situacijama ako rizik nije proporcionalan s taktickim ciljevima koje 'treba postiCi. Ako je, s druge strane, potican ta5tinoro. ova strast moz.e ga uciniti slijcpim za opasnosti koje prujete :nj·emu i njego. vim vojnicima. »Hrabrost«_ kao osobina njegova pona5anja u drugom slueaju ocito je vrlo dvosmislena prednost. Druga ilustracija jc skrtost. Osoba mo2e biti stedljiva jer tt. nje-

70

zine gospodarske prilike ~ine nuznun; ill mole biti ~krta jer ima skrt karakter koji steclnju cini ciljem po sebi bez; obzira .na stvarne potrebe. I ovdje ce ni.otivacija prouzro· kovati neke razlike s. obzirom na .samo ponasanje. U prvome slucaju osoba ee vrlo dobro biti u stanju raspomati situaciju u kojoj ~e biti _razborito stedjeti od one u kojoj je razboritije potrositi novae. U drugome slucaju osoba ee stedjeti bez obzira na objektivnu_ potrebu za tim. Drugi faktor koji je odreaen razlikom u motivaciji ·odnosi se na predvi<ianje po­nasanja. U slueaju •hrabrpg• vojnika motiviranog ambicijom rooumo predvidjeti da cc se ponasati hrabro samo ako nje­gova hrabrost more bili nagrac!ena. u slu~aju vojoika _koji je hrabar· zbog odanosti stvari mozemo predvidjeti da ~e pitanje hoee li ill neee n~egova }u·abrost naiCi na priznanj'e malo utje~ti na njegovo ponasanje.

Freud je spomao ne5to sto su veliki ·romanopisci i dra­matieari oduvijek znali: da se, kako·. se izrazio Balzac, studij karaktera bavi »snagama kojima je eovjek motiviran•: da je na~in na koji osoba djeluje, osjeea i misli uvelike odreiten specificnoscu njegova ~ru:aktera i nije tek puka posljedica racionalnih odgovol:a na stvarne situacije. Freud je shvatio dinanJ.icku kvalitetu karakternih crta, te da karakterna struktura osobe predstavlja osobiti oblik u koji se kanali· zira encrgiJa u proccsu zlvljenja.

Freud je po-kusao objasniti tu _dinamicku prirodu karak­temih crta koll\biniraju6i svoju karakterolo.giju sa svojom teorijom litbida. ·Broj:nim )lloZEmro. ~ blistavim pretpoSll:avka­ma objasnio je razliOlt~ kara:kteme· crte kao »S\lblimacijec ili. »O'blikovanje reakcijec protiv razli'Citih oblika spolnog na· gona. On je ·pi\OtumaCio dinamilku prirodu karakternih crta kao izraz njihova libidinoznog U.vora.

Karaktema orijentacija je u Freudo\'ll smislu izvor eovje­kovih akcija i mnogih ·njegovih ideja. Kat:akter je ekvivalent £votinjskc instinktivne odreaenosti koju je eovjek izgubio. Covjek djeluje i misli u skladu sa svojim karakterom i upra-

71

vo je iz tog razloga •karakter covjekova sudbina•. kao sto je to postavio Hcraklit. Covjek je motiviran za djelovanje i razmisljanje na odrec!ene nacine svojim karakterom i isto­vremcno nalazi zadovoljstvo u samoj cinjenici da je tome tako.

Karaktema struktura odrec!uje djelovanjc kao i misli i ideje. Navedimo nekoliko primjera za to: za analno-sakuP. ljaCki karaktcr najprivlacniji ideal je stednja i on je u stvari sklon smatrati stednju jednom od glavnih vrlina. On pri· :ieljkuje Evot u kojem se potice stednja a zabranjuje ra­sipnistvo. On ee biti sklon tumaciti situacije. u terminima svojeg dominantnog nagona. Odluka o tome, na prlmjer, da )i da kupi knjigu, ode u kina ill sto da jede bit ce uglav­nom donesena u okviru postavke »sto je ekonomicno•, sa­svim bez obzira na to opravdavaju li njegove vlastite gospo­

·darske prilike takvo naCelo izbora ill ne. On ce i pojmove tumaciti na isti nacin. Jednakost za njega tnaci da svatko ima tocno isti udio u materijalnim dobrima, a ne kao sto bi to znaCilo drugim ljudima razlicita karik:tera da su !judi jednaki utoliko sto nitko ne moze postati sredstvom za na­mjere drugoga.

Osoba s oralno-primalackom karakternom oiijentacijom osjeea da sc •izvor svega dobroga• nalazi izvan nje, i vje­ruje da jedini naCin da zadobije ono sto uli - bilo to ne8to materijalno ill naklonost, ljubav, znanje,. tili'tak - jest da to primi iz izvanjskog izvora. U ovoj orijentaciji problem ljubavi je gotovo iskljuCivo problem •bivanja voljenim« a ne voljenja. Takvi ljudi skloni su pomanjkanju kriterija u izboru njihovih ljubav.nih objekata, jer biti voljen od bilo koga za njih je takvo prevladavajuce iskustvo da »padajuc na svakoga koji im daje ljubav iii !IleSto Sto ~(;i na ljubav. Oni su pretjerano osjetljivi na svako povlaeenje ill uskra6i­v~je koj~ -ostaj,e od stt'ane valjcne O'sobc. Njihova je orijen­tacija· ista i u sferi rnisljenja. Ukoliko Stl intcligentni oni su najbolji slusaoci, jer su orijentirani na primanje a ne

72

proizvodnju ideja; prepu5teni sfuni sebi osjecaju se paralizi· ranima. Za ove je Jjude karakteristicno da je njihova prva misao naci nckoga drugog da im pruzi potrebno obavje5tc. nje prije nego ~to bi ucinili l ;najmanji vlastitl napor •. Uko-. liko su religioznc, ovakve osobe imaju pojam o bogu. -u okviru kojega ocekuju sve od 'njega a nHta od vlasti.te ak· tivnosti, Ako nisu religiozne njihov cdnos spram osoba i ur,­Stitucija wlo je slican; uvijek su u potrazi ·za .. ~tobnim pD' magaeem«. One pokatuju posebnu- vrs~ ;odanosti kojoj lJ dnu leZi zahvalnost ruci koja ih hrani i strah -da je nikada ne izgube. S obzirom da trebaju mnogo pomoci da . hi se osjeeale sigurne moraju biti odane mnogim ljudima. Nj~ je te5ko da kam ne, i lako se nac!u uklijestene iznle'au su­kobljavajucih odanosti i obecanja. Kako ne mogu reCi ne, vole reci da svemu i svacemu, a rezultirajuea. paraliza nji­hovih kritickih. sposobnosti cini ih pojacano ovisnima od drugih osoba. Nisu samo ovisoc ,o autoritetima u pogledu znanja i pomoCi, vee i o ljudima opeen.ito · za svaku vrstu podrske. Osjecaju se izgubljenima kada su ~arne jer osje­caju da nista nc mogu uCiniti bez po.moCi~ Ta bcspo.moenost posebJ:lo jc vafua s obzirom na one cinove koje po svojoj prirodi moze· izvesti samo coyjek sam: dono5enje odluka i preuzimanje odgovoroosti. U osobnim odnosirtla, na primjer, ovakve osobc' traze savjet od iste osobe u odnosu na koju moraju donijeti odluku.

IskoriStavajuca orijentacija, poput primalacke, ima za te· meljnu premisu osjecaj Pa je izvor s¥ega dobra izvanjski, da. stogod 'sc zeli dobiti mo.t:a biti trazeno izvana i da nista ne moze proizvesti sam,. Medutim, razlika izmec!u ovih dvi· 1u orijentacija je. u tome sto iskori~tav(ljuci tip ne oeekuje da ce od drugih stvari ptimiti na poklon, nego ee ih uzeti silom ill lukavstvom. Ova se orijentacija protem na sve sfere djelatnosti. U podrucju ljubavi i naklonosti ovi su !judi skloni _g.t:abljenjl,l i krac!.i; skloni ·su zaljubiti se 1i osobu koja je vezana za nekog drugog. I~ti ,stav nalazimo i u odnosu na

73

mi.§ljenje i intelek:tualne teinje. Takvi !judi n~e biti skloni proizvoditi vee krasti. ideje. To se more Ciniti direktno, u obliku plagiranja ili finije, ponavljmjem druk.tijom fra.zeo­logijom ideja koje su izustili drugi i inzistir;mjem da su nove i njihove vlastite • .Napadna je tinjenica da testo !judi velike inteligcncije postupaju na taj nacin; premda bi osl:mjajuci se na vlastitu. nadarenost bill iteka~o sposobni stvat'ati via­stile ideje. Pomanjkanje ~zvomih ideja ill njihove samostal­ne proizvodnje kod ina~e nadw:enih ljudi obja~njivo je llesto (!VOID karaktemom oti_w;ntacijom, a manje neki.JJi urooenim pomanjkanjem originalnosti. Ista tyrdnja vrijcdi s obzirom na njihovu orijentaciju u marerijalnim stvarima. Stvari koje mogu uzeti od.drugih uvijek im iztledaju bolje od bilo llega. §to mogu proizvesti s!mi. Oni upotrebljavaju i iskori§tavaju· svakoga ili bilo sto od koga ili.od cega mogu nclto islisnuti. Njihoy jc motto; »Najslacte jc ukradeno voce«. Zbog toga lito Zcle upotrebljavati i iskorgtavati !jude, oni »Vole« one koji eksplicitno ill implicitno predstavljaju obecavajuec pred· mete za iskori~tavanje, a •dostac im je osoba kojc su isci· jedili. Ekstremni j~ prlmjer kleptoman koji u stvarim'a u!iva samo ako ih moze ukrasti, premda ima novaca da ih kupi.

Fx-eudov dinamicki pojain karaktera bilo je ,potrebno opi: sati dctaljno kako bismo pripremili teren za raspravu o dru§tvenom karaktcru.

Pojcdinci unutar danog dru~tva razlikuju sc, sto jc razum­ljivo, po njihovim osobnlm karakterima; u stvari nije pre: tjerano J'cci cla uzmemo li u obz.ir sitne razlike 11e postoje dva llovjeka cija jc karakterna struktura identillna. Mcuu­tim, ako zanemarilno tc sitne razlike ·mogu6c je forrnirati odre4ene tipovc karakternih struktura koji u grubome pred~ stavljaju razne grupe pojedinaca.· Takvi su tipovi primalacke, iskorBtavalacke, sakupljatkc, prodavalacke i proizvodne ka· rakteme orijentacije.2 Problem karak:terne struk:turc po ,..u. nosti daleko nadilaz.i pojedinca ukoliko se inoze pokazati da nacije, dru§tva iii klas'e unutw: danog drutva posjeduju

74

karakternu strukturu koja jc za njih karakterisli~na, iako sc pojedinci razlikuju na mnogo specificnih nacina i premda te uvijek postojati izvjcstan broj pojedinaca cija karakterna struktura neec pristajati ni na kpji naCin u Siri obrazac strukture koja je zajedni~ka grupi kao cjelini. Nazvao sam taj karakter koji je tipi~an za dru§tvo »dru§tvcnim karak­terom«.

Poput individualnog karaktera i •drustveni karakterc pred­stavlja specifi4n nacin na .koji se kanalizira energija; iz toga proizlazi da ukoliko jc energija veCine !judi u danom dru§Lvu kanaliz.irana u istome smjeru i njihove su motivacije iste, tc da su, stovi§e, prijom~ivi na iste idcje i idcale. Poku~at eu pokazati na sljcdeeim stranicama da je »dru§tve­ni karakterc bitan elcmcnat za funkcioniranje dru§tva i isto­vremeno prijenosni rcmcn od eko'nomske snukturc dru.Stva k prcvladavajucim idejama.

Sto je drustvenl karaktcr? U tom pojmu podra-~oumijcvam jezgru karakterne strukture koja je zajednil!ka veeitli l!lano:. va isle kulture, za rat:liku od individualnog karaktera koji· me se ljudi koji pripadaju istoj kulturi nredusob11o rm)ikuju. Pojim druStvenog karaktera nije statistiCki pojam u onome smislu da je jednostavno zbir karaktemih crta kojc sc mogu na~i kod veeine !judi u danoj kulturi. Taj sc pojam mooe shvatiti samo u odnosu na fuukciju drustvenog k:lrnktera o kojoj eemo sada rasp1•wljati.l

Svako je drustvo strukturlrano · i djeluje na odrcuenc na­cinc koji su uvjetovani izvjcsnim brojem objektivnih uvjeta. Ti uvjcti ukljucuju nacinc proizvodnje koja opet ovisi sa svoje strane 0 sirovinama, industrijskim tehnikama, klimi, broju stanovnika, politillkim i geografskim faktorima, kul­turnim tradicijama i utjecaj.ima kojlma jc drutvo izloieno. Ne postoji nikakvo. •druStvoc opcenito, vee samo specificne drustvenc strukture koje djeluju na razlicife i ustanovljive na~ine. Premda se te dru§tvcnc strukture mijcnjnju lijekom

75

~vijesnog razvi~a one su relativno fiksiraoc u svakom po­VJjesn_om ra:~:doblJu; s~ako ~tvo mozc postojali samo dje­lovanJem unutar okvua svoje posebnc strukture. Clanovi dru~t~a i/ili razli~te klasc ill statusnc grupe unutar njega moraJu se pooa~li na taj naen da bi bile u stanju funk. ~onirati u s.mislu koji zahtijeva drustvcni sistem. Funkcija JC dru!tvenog karaktera da oblikuje energijc ~anova di"UStva na taj na~in da njihova ponas:mjc ne bud~ stvar svjesne odluke da li da se slijedi ill ne drustvcni obrazac, ve~ da bu­de .P?n~!anje onih koji zele djelovati kao Jto moraju djelo­vatr I .Jstovremeno· rnrlaze zadovoljstvo da djcluju J?rema zahtjcvuna kultu~e. Drugim l'ijcCima, funkoija je dt·u~tvenog k~.mktcra da oblrkttJe po uzorku i kana/izira ljudsku ener­grJu •.mrrtar da110g drustva u svrhu kontir~uiranog frmkcio­mranJa tog drr:stva.

·s~v~crncJ~o in~ustrijsk~. dru~tvo nc bi, na primjer, moglo pos11c1 SVOJC cilJeve da niJe upreglo energiju za rad slobod­nih Ij.udi do besprimjernog stupnja. Covjeka jc trebalo obli· l:ovat~. u osobu koja je hila uljna potroSiti veC.inu svoje encrgJJC u svrhu rada, koja jc posjedovala halitete disci· plinc.' urednosti i toenosti na stupnju nepoznatom vecini drugih k~ltura. Nc ~i b~o dostatno da se svaki pojedinac morao SVJCSno odlucivati svaki dan da icli raditi dolaziti na vrijcme itd., jer bi svaka svjesna namjcrnost 'dovodila do isuvi§c izn!~1aka no sto bi glatko funkcioniranje drustva moglo dopustltl. Isto tako ne bi bili dostatnl kao motiv· ni prijctnja ni prisila, jcr se visoko difcrcncirani zadaci suvre­menog industrijsk~g dr.1stva mogu na ·dulji rok ostvariti sa­mo radom slobodnih ljudi a ne prisilnim radom. Drustvena pot:eba .za radom, toC:noS6u i uredno~ru morala jc biti pre­obhkovana u unutamji poriv. To zna~i da je dru~tvo moralo proizvesti dru§tveni karakter kojemu su· te teinje inherentne;

Dok su potreba za toeno§eu i urednoscu crtc nufue ~ funkcio~je svak~g ~dustrijskog sistema, postoje i druge potrebc koJe se razlikuJu, recimo, u kapit.alizmu 19. stoljeea

76

od onih u suvremenom kapitalizmu .. Kapitalizam se u 1~ stoljecu uglavnom bavio akumulacijom kapitala i odatlc numoSCu Stcdnje; morao je u~vrstiti discj)l].inu i stabilnost autoritarnim na~lima u obitelji, rcligiji, industriji, ddavi i crkvi. l>ruStveni karakter srednjc klasc u 19. stoljeeu· bio jc upravo onaj koji se po mnogoeemu mozc nazv3ti »sakup­Jja~kom orijentacijomc. Uzddavanje od potroSnj'c, §tcdnja i po§tovanje autoriteta bile su ne samo vrlinc vee i zado­voljstva za prosjecnog ~lana srednjih klasa; njegova karak· terna struktura u~inila je da zavoli ono ~to je za ciljeve svo­

-_ieg gospodarskog sistema morao ~initi. Suvrcmeni dru5tvcni ~araktcr jc potpuno drukciji; dana§oja ekonomija no tcmelji sc na ogr;mieavanju potrosnje nego na njczinom najpotpuni· jem razvitku. Na5a bi se ekonomija suoeila s te§kom krizom kad )judi - radnicka i srednja klasa- ne bi. tro!ili veC.inu svojeg dohotka na poi:rosnju umjesto da §tcde. Potrosoja nije postala samo strastvena svrha ~vota .za veC.inu Jjudi nego je postala i vrlinom. Suvremeni' potro§~ - eovjek kOji kupuje na otplatu - izgledao bi kao neodgovorni i nemoralni rasipnik svojemu djedu, kao §to bi ovaj svojem unuku izgledao kao neugledni §krtac. DruStveni karakter 19. stoljeea danas se moic na6i samo u. zaostalijim druswenim slojevima u Evropi i Sjevernoj Americi; taj sc di"UStveni karaktcr mole definirati ka:o onaj kojcmu jc glnvni cilj ·;mali; d.r.ustveni karaktcr 20. stoljeea jc .onaj• kojemu je cilj upotrebljavati.

Sli~na razlika. postoji s obzirom na oblike autoritcta. U ovome stoljecu, harem u razvijenim kapitalistickim zemlja­ma Zapada, postoji dovoljno mat~rijalnog zadovoljstva :ia sye, pa odatle jc i manje potrebe za autoritarnom kontrolom. Istovremeno je kontrola pre5la u ruke birokratskih elita koje manje vladaju prisiljavajueom posluSnoSCu a viSe- iz. Ir.amljivanjcm pristanka, kojim se, mc<lutim, u vclikoj mjeri manipulim suvremenim sredstvima psihologije i s pomoeu •znanostic zvane »ljudski odnosic.

71

Tako dugo dok objektivno stanje u dru~tvu 1 kultura osta­JU stabilni, drWtveni karakter ima prevladavajuee stabilizi. r:-jufu ~ciju. Ako se vanjske prilike mijenjaju na taj na­Q.n da ~e ne odgovaraju tradicionalnom dru~tvenom ka­rakteru pojavljuje se zaostajanje koje ~esto mijenja funkciju karaktem u elemenat rastvaranja umjesto stabilizacije, ill, da tako kaf.emo, u dinamit umjesto u drWtveno vezivo:

Govoreci o dru~tveno-e:konomskoj struktud druStva kao on~me !:to oblikujc po uzoru n~iji karakter, govorimo samo o J~nom po!u i ·med:upovezanosti d~tvene organizacije i ~ov;cka. Drugi pol 'koji valja uzeti u obzir je ~ovjekova .Pri· roda koja sa svoje stmne uoblicava dru§tvene prilike u ko­jima iivi. D~tveni proces mo~e se shvatiti s:uno onda ak~ _zapol!nemo s poznavanjem stvarnosti ~ovjeka, njegO\ofu ps1hlckih svojstava kao i onih fiziolo~kih. i ako ispitamo m­terakciju izmeifu P.rirode rovjeka i pxirode izvanjskih prilika u kojima Z:ivi, a kojima mora ovladati ako uli ptefivjeti. ~ je istina da se rovjek mo2e prilagoditi gotovo svim

prilikama on ipak nije pra,zan list papira na . koji kultum ispjruje svoj tekst. Potrebe popuf lteZnji · za s~om. pl1ipada­njem, ljubavl i slobodom .inherentne su njegovoj pllirodi. One su talro4cr i dinamiaki faktori u powjcsnom Pro<:esu. A\ko dru~tveni poredak Z<ll!lemaruje iii fruStrira temeljne ljw­Ske potrebe preko o~reifenog praga olanovi lllikvog dru~tva pokiusnt ~C·!(>romijeniti <lruStveni !(>Oredak na taj na~in <Ia ga uO.ine pogodnijim za b.j·.ihove "Ijudske potrebe. Ako takva promjena nije mogu6a l>osljedica ~e vjerojatno bil!i prop~st takvo~ dru§tva zbog pomanjkanja vitalnostl .i njegove de­strukttvnostl. D~tvene promjene -koje vode k ve6em zado­voljenju ljudskih potreba bit ee lak~e posti6i kada postoje odreifene. materijalne pl'ilike koje olillavaju takve promje­ne. Iz ovih razmatranja proizlazi da odnos mne.1u ~tveue promjene 1 gosp'odarske promjene mje SBQ:IO onaj kojeg je naglasio Marx, tj. interesi novih klasa u promi~enim dru­·stvenim i politiaim prilikama, nego da su dru§tvene pro-

78

mjene istovremeno odredene osnovnim ljudskim potrebama koj'e, da oo tako izra:cimo, <iskoriStavaju povoljne okolnosti za svoje ostvarenje. Srednja ldasa koja je pobijcdila u fran. cuskoj revoluciji :Zeljela je za svoje gospodarske temje slo­bodu od spona- starog poretka. No njezine je pripadnike po­tiCala i izvorna i!elja za ljttdskom slobodom inherentna u nji· ma kao ljudskim bl6ima. Dok se ve6na zadovoljila uskim poj~om slobode nakon sto je revolucija pobijedila, najbolji gradanski duhovi postali su svjesni granica graGanske slobo­de i u svojem traganju za oclgovorom koji b.i vi!o zadovoljio ~ovjckovc potrcbe stigli su do pojma koji je smatrao slo­bodu uvjetom za razvijanje totalnog ~ovje.ka. Pod uvjetom da je taj pojam geneze i funkcije ~tvcnog karaktera ispra­van, suoeavamo se sa zbunjuju<!im problcmom. Nije ll pret­postavka da se karakterna struktura oblikuje ulogom koju pojedinac mora igrati u svojoj kulturi u kontradikciji s pret• postavkom da se osobni karakter oblikuje u djetinjstvu? .Mogu li oba nazora pretendirati da budu istinlta u svjetlu cinjenice da dijcte u ranijim godinama svojeg Zivota ima razmjcmo malo kontakta s druStvom kao takvim? Na ovo pitanjc nije tako teS.ko odgovoriti bo ~to sc c'5ini na prrl pogled. Moramo ciniti razlil'll izmedu faktom koji su odgo­'~rni za posebn! sadrl.aj dru.Stvenog karaktem i metode ko­jima sc d~tveni karakter proizvodi. M~e se smatrati da struktura dru:itva i funkcija pojedinca u· dru§tvcnoj stn)k­t1.trl odrclluju sadr.Gaj drustvenog karaktera. S druge, 'pak, stranc mo~o sc <lr.lati da je ob.ite'lj psihi.Cki posrednik dru­Jtva, instHuo.ija kojoj Je. funkcija prijcnos dru§tyenih zahtje­va na dijete koje i:aste. Obitelj tu funlkciju vdi na dva na­t:i.na: 1) utjccajom <koj;i ·karal'lter roditelja ima na . .karakterno oblikovanje djcteta ~oje raste; kako je !Ulrakter ve6ino ro­ditelja izrai drWtvenog k.araktera, oni na taj natin prenose bitne karakteristikc drWtveno p<>Zeljne karakteme strukture na dijete; 2) uz karakter roditelja metode· obrar.ova11ja u djetinjstvu, uo~ajene u ~tvu. takoder me funkciju

79

oblikovanja djetetova karaktera u ~eno pouljiiom smje­l'Uo Pos{oje orazlil\ite metode i tehni.ke dj~jeg obrazovanja koje ispunjavaju istu svrllu, ali, s drugc strane, ima metoda koje izgledaju identiCnima no koje su ipak razlilite ;zbog karakterne strukture onih koji takve metode upot~bljavajuo Konco:otrirajuti se na mctode djeejeg obrazovanja nikada neeemo moo

0 objasniti droStveni karaktero Metode dje.!jeg­

obrazo'vanja znaeajne su samo kao mehanizam prijenosa i mogu se ispravno l;'8ZUIIljeti samo ako prvo shvatimo kakve su vrste li6losti pozeljne i potrebne u nc.k:oj danoj kulturi.

Do sada smo promatrali dru§tveni karakter kao ·Strukturu s pomocu koje se ljudska energija oblikuje na takve specific­ne nalinc da bude upotrebljiva za svrhe nekog danog .dru­~tvao Sada narn valja pokazati da je dru§tveni karakter i baza i;z koje odrec'lene ideje i ideali vUku svoju snagu i pri­vlafnosto Ovaj odnos mnedu karaktera i ~deja, )c.oji smoo spomenuli vee ranije, !ako je prepo;znati u slul!aju iodivi· dualoe karakteme struktureo Osob.a sa sakupljackom (prema Frcudu anal nom) karakterp.om orijentacijom 0 bit ee privu­tena idealu ~tednje, a odbijat 6e idejco koje ee sama na· rivati »bezobzimim rasipni§tvomco S druge strane, osoba pro­duktivnog karaktera drZat Ce filozofiju us~oto<lenu na sted­nju •prljavom• i prigrlit .00 ideje koJe. nagla§avaju. stvara­la&e naporc i upotrebu materijalnih dobara svc dok oni obogatuju Zivoto Sto se drustvenog karaktera tice odnos iz. medu karaktcra i ideja je listio N,ekolliko primjera bi mora:lo.· taj odnos jasno pokaz.atio s krajem reudalnog doba privat:l:Nl vlasnistvo postalo jc sredrmjim faktorom u ekonomskom. i dru~tvcnom sistemuo Privatno vlasni§tvo postojalo je, na· ravno, i prijeo No u feudalizmu privatno se vlasnistvo pro­tez.alo uglavnom na ieinlju i bilo je povezano s dru§tvcnim polo:Zajem zemljovlasnika u hijerarhijskom sustavu. Nije bilo za prodaju na trlistu jer je 0 bilo dio druStvene uloge vlasnikao Moderni je kapitaiizam razotjo feudalni sistem. Privatno vlasnistvo nije $amo vl3sm§n-o nad zcmljotn nego

80

i vlasnistvo nad sredstvima za proi:zvodnjuo Cijelo je vlasni­!tvo otu(!jvo; mou ga se kupiti i prodati na tr:Zi~tu. a njego­va je vrijednost i:zra:Zeoa u apstraktnom obliku - u obliku novcao Zemlja, strojevi, zlato, drago kameoje - svemu je tome zajedni~ko apstraktni novCani oblik u kojem se more i;zrariti njihova vrijednosto Svatko mo:Ze steQ. privatno vlas­niStvo bez obzira na svoj polol.aj u druStvenom sistemuo To mo:Ze postici marljivoscu, stvarala.Stvom, sretom, nemilosrd­no~ iii nasljedstvom - vlasni!itva privatne svojine se ne tieu sredstva njegova stjecanja. Sigumost, snaga, osjeeaj moti u osobi vise ne ovise, kao u feudalnom sistemu, o sta· tusu osobc koji je bio relativno nepromjenljiv vee o posjedo­vanju privatnog vlasngtvao Ako covjck m.odernog doba i;z. gubi svoje privatno vlasnistvo on je, dru§tvcno govorcci, Ditko; feudalni gospodar ga nije mogao izgubiti tako dugo koliko je feudalni sistem ostao nedimuto Posljedica je da su odgovarajuti ideali razliCiti. Za feudalnog je gospodara, pa Cak i za obrtnika koji je pripadao cehu, glavna briga hila stabilnost traclicionalnog poretka, skladan odnos spram pret­postavljenih i pojam Boga koji je bio krajnji jamac stabil­nosti feudalnog sistema. Da je neka od ovih ideja bila na­padnuta, Clan feudalnog druStva riskirao bi eak i svoj Zivot da obrani ono ~to je smatrao svojim najdubljim uvjerenjima.

Za suvremenog covjeka ideali su potpuno druk~iji. Nje­gova sudbina, sigurnost i snaga pocivaju na privatnom vlas­ni~tvu; odatle jc ;za g'rac'lansko dru§tvo privatna svojina sve­tinja, a ideal nepovreclivosti privatnog vlasnistva kamen te­meljac njegova ideolo§kog zdanjao Premda veCina ljudi u bilo kojem od kapitalistickih drustava nc posjeduje privatno vlasni§tvo u onom smislu u kojem ga ovdje upotrebljavamo (vlasni§tvo nad sredstvima ;za proizvodnju), vee samo •osob­no« vlasni§tvo poput automobila, televizora itd., tjo petroS­nih dobara, velika grac'lanska revolucija protiv feudalnog po­retka ipak je formulirala naeelo o nepovredivosti privatnog vlasnistva tako da eak i oni koji ne pripadaju ekonomskoj

81

eliti imaju isti osjeeaj u tom pogledu kao i oni koji joj pri­padaju. Isto·tako kao sto je clan feudalnog drustva smatrao napad na feudalni sistem nemoralnim, eak neljudskim, tako­i prosjei:!na osoba u b.pitalistiCkom dru§tvu smatra napad na privatno vlasnistvo znakom barbarstva i neljudskosti. Ona to &sto nere izreci izravno, nego re svoju .m:dnju spram prekrSitelja privatnog vlasnistva racionalizirati kao njj.hovu bezboznost, nepravednost itd; medutini, oni joj u stvari i ccsto nesvjesno izgledaju tako neljudskima zato Sto su oskvrnwi svctinju privatnog vlasniStva. Stvar nijc u tome da su je povrijcdi!i; ekonomski ill da su eak stvarno i zaprijetili njczinirn ekonomskim interesima, vee da su ugrozili zivotni ideal. lzglcda, na prinijer, da su odbojnost i mrlnja kojc tako mnogo !judi u kapitalistickim zemljama osjeca protiv komunistick.ih zemalja u velikoj mjeri temeljene samom odbojnoscu koju osjeeaju protiv otvorenih protivnika pri· vatnog vlasnistva.

Postoji tako mnogo drugih primjera za ideje koje su uko­rijenjcne u dru§tveno-ekonomskoj strukturi druStva da je te5ko izabrati najprikladnije. Tako je sloboda postala vrhov­nom idejom srednje klase u borbi protiv ogranicenja koje joj je nametala feudalna klasa. »lndividual.rul inicijativac po­stala je idealom u visoko konkurentnom kapitalizmu 19. sto­ljeea. Kolcktivni rad i •ljudski odnosic postali su idcalima kapitalizma 20. stoljeca. »Postenje« je postalo najomiljeni­jom normom kapitalistickog drustva jer je postcnje osnovni zakon slobodnog trlista na kojcm se roba i rad izmjenjuju bez prisi1c iii prijevare. Istovremeno se ideja postcnja idcn· tificirala sa starijom normom •voli blilnjega svog• puteni popularne verzije te norme u obliku zlatnog pravila •cini drugirna ono sto bi i ti zelio da oni cine tebic.

tello bih ponovo naglasiti da teorija da su ideje odredene oblicima ekonomskog i drustvenog Zivota ne implicira da nemaju nikakve vrijednosti po scbi ili da su ideje puki »odrazic ekonomskih potreba. Ideal slobode, na primjer, du-

82

boko je ukorijenjen u prirodi eovjeka i upravo je zbog tog razloga bio idealom Hebreja u Egiptu, robova u Rimu, nje­ma~ seljaka u 16. stoljeeu, njemack.ih radnika koji su se borili protiv diktatora Istoene Njema~ke. S druge pak stra­ne, ideja autoriteta i reda je takoder usadena u ljudsku egzi· stenciju. Upravo zbog toga sto se svaki dan dru§tveni po­redak moi.e pozivati na ideje koje transcendiraju potrebe tog porctka, one mogu postati tako motnima i tako privlac· nima za ljudsko srcc. No zbog cega odredena idcja zadobiva popularnost i dominaciju moze se shvatiti u povijesnim' okvi· rima, tj. u okvirima drustvenog karaktera u danoj kulturi.

I jo§ se ne§to mora odrediti. Nijc samo •ekonomska baza• ono sto stvara odredcn drustveni karakter koji, potom, stva­ra odredcne ideje. Jednom kada su stvorene, ideje takoder utjocu na drustveni karakter i indirektno na dru§tvenu cko­nomsku strukturu. Ono sto nagla:Savam ovdje jest da je dru­stveni karakter posrednik izmeifu druJtveno-ekonomske strukture i ideja i ideala koji prevladavaju u drustvu. On je posrednik u oba smjera, od ekonomske baze prema ide­jama i od ideja prema ekonomskoj bazi.•

Shema koja slijedi izralava tu ideju:

~KONOMSKA BAZA-,

DRUSIVENI KARAKIER

toEJE I IDEALI __ t

JI!LJ11SKE VZ OSMO POOLA VUE

1. Leland E . . Hinsie i Jacob Shatzky, Psychi1ltrlc Dictionary, Oxford University Press, New York 1940.

2. Usp. detaljnu .raspra•'U o tim orijentacijama u: E. Fromm, Man for Himself (~vjek za sebe), Rinehart & Company, Inc., New York 1947; 3. svezak ovog iz.danja.

3. Na ictuam stranama oslanjao sam se na moj rad •Psychoanalytic CllaracterolOCY and its Apllicalion to tbe Undentandiog of Cal· tu.rec {PsihoanaJitiU;a .karakterologija i njezina primjena u razu..

83

mijcvanju kulture), Cullure and Personality, izd. G. S. Sargent i M. Smith, Viking Fund, 1949, str. 1-12. Ideju drustvenog k~rak· tern roz• io sam izvomo u djelu Tire Evolution of the Dogma of Christ (Evolucljn dogme o Kristu), Intern. Psychoanalitischer Ver. lag, Be~ 1931 (5. svczak ovog izdanja) i u •Die psychoonalitiscbe CbaraktcroiQ&ic und ihre Bedeutung fUr die Soziologiec (Psiboana. litiUa karakterologija i njczino :mattnje za sociologiju), Zeitschrift fur Str..ialforschung, I. llirschfeld, uipzig 1932; objavlj. u 8. sves. .ku ovog Wlanja, Kri<a psilroanalilt, str. 37-64.

4. U Escape from Frttdom {llekstvo od slobode), Rineban & Com­pany, Inc., New York 1941 (2. svezak ovog izdanja) pokubo sam detaljno polt:!Zati taj meh:lnizam s obzirom na vezu s protestan­tizmom i ~t.kom .kapitalizma. U The Sane Society (Zdravo <fru. stvo), Rinehart & Company, Inc., New York 1955 (4. sveza.k ovog izdanja) pozabavio sam se istim problemom u odnosu na 19. i 20. stolje«.

IX Drustveno nesvjesno

DMtveni karakter koji navodi ]jude djelovati i misliti kako rooraju djelovati i misliti sa stajali~ta pravilnog funkcioni­ranja njihovog dru~tva samo je jedna od veza izmedu dru· ~tvene strukture i ideja. Druga se ,.eza sastoji od Cinjeniee da svako dru~tvo odreduje kojim 6: mislima i osj~jima dopustiti da stignu do razine svijesti a koji moraju ostati ncsvjesni. Kao ~to postoji dru§tveni karakter tako postoji i »druJiveno 11esvjesnoc.

Pod »dru§tveoo nesvjcsnimc podrazumijevam ona podrucja potisnutosti koja su zajednicka veCni Clanova drustva; ti opec potisnuti elemenli su oni sadrl.aji kojima dano drustvo ne mozc dopustiti da budu svjcsni za njcgove tlanovc ako sc Z.Cli da dru§tvo sa svojim speeificnim proturj,eenostima uspje~no funkcionira. •Pojedinacno ncsvjesnQ«; kojim se Freud bavi, odnosi se na one sadr.!aje koje pojedinac po­tiskuje zbog pojedina<!nih okolnosti spccificnih za njegovu osobnu zivotnu siluaciju. Do odrc<lcnc mjere Freud se bavi i •druAtvcno ncsvjcsnim« kada govori o potiskivanju incc· stuoznih poriva karaktcristitnom za sve eivilizacije; no u svojem klinitkom radu on se uglavnom bavi pojedinacno nesvjesnim i ve<!ina analilieara obraca malo painje na •dru· stveno nesvjesno«.

Prije no sto zapoenem raspravljati o •drustveno nesvjes­nomc nuino je ulcratko predstaviti pojam nesvjes]log onako kako ga je razvio Freud i odgovarajuci pojam u Marxovu sistemu.

85

Doista, nema fundamcntalnijeg Freudova otkriea od otkri· ea nesvj~g. Psihoanaliza se mok definirati kao sustav koji sc. t:~elJ~ na p~etpostavci da potiskujemo svijest o najzna· caJrnJim IskustvJma; da sukob izmedu nesvjesne stvarnosti u nama i poricanja te stvarnosti u na~oj svijesti l!csto do.. vodi do neuroze, a da time sto nesvjesno osvijestimo neuro­~cki simptom iii karakterna crta mogu biti izlijeeeni. Dok JC ::~d V]ero~o da je to otkrivanje nesvjesnog najvaZn.ije OTUZJe u terap!Jl neuroze, njcgova je vizija odmakla daleko ispred njegovog terapeutickog intercsa. On je vidio kako je nercalan veci dio onoga ·sto misllmo o sebi, kako se nepre· stano varamo . o n~~;ma samima i o drugima; pot:icalo ga je strastveno zarumanJe da dotakne stvarnost koja Je~i iza nase svjesne misli. F~d !e spoznao da veCina onog Jto je st.~arno u nama nt}e SVJeSno, a da veeina 011og sto je svjesno m!e stva.rno: Ta prlvnenost i~ivanju unutarnjc stvarno­sll otvonla JC novu dimenziju istine. Osoba koja ne poznaje Ienomen nesvjesnog uvjerena jc da govori jstinu ako govori ono sto zna. Freud je pokazao da se svi mi u vecem iii rna· njem stupnju varamo o istini. Cak i ako smo iskreni s -obzi· ~m. na ono <:<:ga smo svjesni vjcrojatno je da ipak laZemo Jer JC na5a SVlJCSt •laZnac, tj. ona ne predstavlja pozadinsko stvarno iskustvo u nama slimim. . Freud je za!'o~eo s promatranjem na pojedinal!noj ljestvi·

CJ .. Evo -~ek?hko nasumce izabranih primjera: covjck moze 1aJno UZlVatl u gledanju pornografskih slika. On sebi sflmo· me ne ~riznaje takav interes ncgo se svjesno uvjerava da ~e slike smatra. stet~m.a i d~ je njegova dumost da Pri· ~ da se takv~ slike ntgdJe ne lZlo!e. Na taj se na(!in trajno ba~. pomo~~~o~, gleda na takve slike kao na dio sYoje akCIJ.e protiv .nJah 1 ~ako zadovoljava svoju 'lelju. No, savjest ~u ~e vr~o cJst~. NJeg~ve s~ stvarne zelje nesvjesne, a ono sto Je ~"J~no ~est ractonahzacija koja potpuno skriva ono ~to. ne zeli znall: ~ako mu je omoga.1~eno da zadovolji svoju ZelJu a da ne OSJeti sukob sa svojim moralnim sudom. Drugi

86

bi primjer mogao biti otac S!l sadistifrim impulsima koji je sklon kainjavlinju i :Uostavljanju svoje djece. No, on je uvje­ren da ih tu~e jer je to jedini na~in da ih nauci vrlini i za. !titi od .Cinjenja 2la. On nije svjcstan nikakva. sadistickog zadovoljenja - on' je samo svjestan racionalizacije, svoje ideje duinosti i ispravne metode odgoja djece: Evo jo~ jed· nog primjera: politi<!ki voda moi.e voditi politiku koja vodi u rat. Mo'le biti motiviran !eljom za.vlastitom slavom i ugle­dom, a ipak je uvjeren da su njegove akcije odredene isklju· ~ivo njegovim rodoljubljem i osjecajem odgovornosii za nji:­govu zemlju. U svim tim slucajevima. pozadinska f ncsvjesna. :Gelja je tako dobro racionalizirana moralni.ui razlogom da ne samo da je zelja pdkrivena vee i pomognuta i potaknuta sa· mom ra!=ionalizacijom koju je osoba ilmislila. U normaillom tijeku Zivota takva osoba n~ nikada otkriti kontradikciju izmedu snramosli njezirlih ·:zelja i fikcije nje7.inih racionali· zacija, pa ce nastaviti ptema svojoj zelji. Ako bi ]oj itko rekao istinu, tj. primijetio da iza nj_ezinih licerojernih:racio­nalizacija stoje up~avo one zelje koje tako ~estoko osud:uje, takva bi se osoba osjetihi ·istinski ogoreenom, neshvacenom i laZno optuZenom. To s~tveno odbijanje priznanj:i da po­stoji n~"to lito je potisnuto Freud je nazvao ,opiranjemc. Snaga oplranja je pribliZno proporcionalna ·jacini potisnutih tendenci.

Naravno,. zato llto svaka vx:sta askustva. mooe biti potisn.uta, iz Freudova- teoretskog okvira ·odnosa proizlazi .da. su prema njegovu shvacanju te'lnje koje su najgiublje potiskivanc one spolne te'lnje koje su nespojive s normama civiliziranog co­vjeka, prije svega incestuozna nagnuea. Ali, prema :Freudu, i neprijaleljske .i agresivne teinje su potiskivane buduci da su u sukobu s postojeCim obil!ajima i superegom. Kakav god bio specificni saddaj potisnutih tclnji, prema Freudovu shva· canju one uvijek predstavljaju •tamnu« stranu covjeka, anti· dru~tveno, primitivn.o covjekovo brcme koje nije sublimira· .no i koje stoji u suprotnosti s onitn lito oovjck vjeruje da

i

jc civili.zirano i pristojno. Valja ponovo naglasiti da u Freu. dovu pojmu ncsvjesnog potiskivanje zna~i da je potisnuta svijest o impulsu, a ne jmpuls sam; u slu~ju sadistiCkih impulsa, na primjer, . to ~i da nisam svjestan moje :Zelje da nanesem drugima bol. Mcdutim, to ne znaci nulno da ja drugima nc nanosi~ bol pod uvjetom da to mogu raciona(j. zirati kao duiinost, ali da dl1Jgima n,anosim bol a da nisam svjcstan da oni pate zbog mojeg djelovanja. P.ostoji takodcr mogucnost da se ne.postupi prema limpulsu upravo zbog toga ~to ne mogu sprijeoiti da ga ne postanem svjestan niti naci prikladnu racionalizaciju. U tom slOC:lju impuls 6c i dalje postojati, ali &: potisklivanje svjesllOsti o njemu dovesti do njegova Potiskivanja sto sc tice postupanja po njcmu. U sva­kome slu~ju potiskivanje znaoi iskrivljavanjc u ~ovjekovoj svijcsti, a ne uklanjanje postojanja zabranjenih impulsa. To znaoi da su ncsvjesne snagc stupile u pozadinu i da odreduju covjckovo dJelovanje za:Wlis.no, iza leda.

Sto, prema Freudu, uzrokuje potiskivanje? Vet smo· rekli da sc spreeava da postanu svjesni oni impulsi koji su ncspo­jivi s postojeeim druStvenim lili obiteljsk:im obi~ajima. Ova sc tvrdnja odnosi na sadrf.aj potiskivaoja; ali koji jc to psiho­loJki melraniuzm koji omogu6uie cin potiskivanja? Prema Freudu, taj je mehanizam strait. Najreprezcntativniji primjer u Freudovoj teoriji jc primjcr potiskivanja djc~ak.ovih in· cestuoznih te:Znji spram vlastite majke. Freud prctpostavlja da se maleni Clj~ak poeiojc bojati svojeg suparnika, oca, a poscbno da ce ga otac kastrirati. Taj strah Cinl da potiskuje svijcst <> :Zelj.i i pomaze mu da kanalizira svoje ielje u dru· gim smjerovima, premda oziljak prvog straha nikada potpuno nc nestaje. Dok je »Strah od kastracijec najelcmentarniji strah koji dovodi do potiskivanja, drugi straho\·i kao strah od ncvoljenosti ili strah od toga da se hude ubijcn ill na­pu~tcn mogu, prcma Freudu, imati istu snagu kao i i.zvorni strah od kastracije, tj. mogu prisiliti eovjeka da potisnc svoje najdublje zelje.

38

Dok ~c u individualnoj psihoanalizi Freud traliti indivi­dualne faktore" potiskivanja bilo bi, mcautim, pogr~no P.Tet· postavit.i da njegov pojam potis~vanja valja s~vatiti s:un? u .individualnim okvirima. Naprotiv, Freudov poJam potiski­vanja ima i druStvepu dimt;nziju. Sto se druUvo vise razvija u vise oblike civilizacije to je instinktivne :Zeljc te:Ze uskla· diti s postojeeim drustvcnim normama, pa mora do~i do veCcg potiskivanja. Razvitak ciVilizacije za Freuda znaQ· p~ veeavanje pot.iSkivanja. No Freud nije nikada prevladao taj kv:mtitativni i mehan.icisti~ki pojam drustva i Iiije ispitivao specifi~nu strukturu drmtva i njezin utjecaj na potiskivanje.

Ako su' snage kojc uzrokuju potiskivanje" tako moene, odakle Freudu ·nada da oo ncsvjesno u~initi svjesnim, da ~e »povratiti• potisnuto? Vrlo jc dob"ro poznato da psihoaoali­ti~ka tcrapija koju je utcmeljio sluZi upravo u tu ~vrhu. Ana· !iLOm snova i razumijevanjom »slobodnih asocijacijac _. ncccnzuriraoih 1 spontanih misli pacijenta" - Freud je po­ku~avaci zajedno s Jiacijentom stici do manja o onome sto pacijent nije prije poznavao: njegova nesvjesnog.

Koje su bile teorets"Ke premise za upotrebu anallze · snova i slobodne asocijacije u otkrivanju ·nesvjesnog?

Izvao sumnje je da je u prvim godinama svojeg psihoana· lili~kog istra!ivanja Freud zastupao konvencionalno raciona· listi~ko uvjerenje da je znanjc intelektualoo, teorijsko zna· njc. Mislio je da je dovoljno objasniti pacijentu zasto jc do· sJO do odrcdenih procesa i reci DIU stO je analiti~r Otkrio· U

njcgovom nesvjesnom. Pretpostavljalo se da ce to intelektual· no znanjc nazvano »inlerpretacija• prouzrooti promjenu u pacijcntu. No uskoro su Freud i drugi analiti~ari morali otkriti istini.tost Spinozme tvrdnje da intelektualno znanje dovodi do promjene samo ako je :istovremeno :i afektivno znanjc. Postalo je oCito <Ia lintelektualno znanje kao t3kvo nc uzrokuje promjenu, osim in&da u tom smislu da inte· lektualnim zoanjem o svojim nesvjesnim tdnjama osoba mo:Ze te tdnje bolje kontrolirati, sto je, meoutim, cilj tra·

89

dioionalne etike all ne i ps.ihoanalizc. Tako duso dok pacijent ostaje u polof.aju odvojcnog samopromatraea on nije u do­diru sa svojim nesvjcsnim osim mWjenjem o njemu; on ne do!.ivljav/1 !iru i dublju s tvamost unutar vlastitosti. Otkri­vanje neajeg nesvjesnog upr.:wo i nije samo intelektualni cin ve~ i afektivno iskustvo koje je t~ko, moida cak i nemoguee uobliciti rijeeima. To ne znaci da rni!ljenje i spekulacija ne mogu prethoditi Cinu otkriea; no cin otkriea nije cin mi­&tjenja nego osvjeJtenje ill moida bolje, jednostavno reeeno uvida. Bit! svjcstan doiivljaj:l, misli i osjeeajl\ koji su bill nesvjesni ne zna¢i misliti o njima nego ih uvidjeti, slicno b.o ~to biti svjestan neeijeg disanja ne znaCi mislili o njemu. Svijcst o nesvjcsnom jc iskustvo koje karakteriziraju njego­va spontanost i iznenadnost. O¢i se iznenada otvaraju: osob­nost i svijet se pojavljuju u druJ..c!ijem svjetlu, bivaju gledani s drukOijeg stajaliSta. U tol..u doiivljavanja obicno dolaz.i do prilicno velike umemirenosti, dok se nakon toga javlja novi osj«aj snage. Proces olkrivanja nesvjesnog more se opisati kao serija sve ve~eg pro!irivanja iskustva Sto se duboko os­jc~aju i ·koja transcendiraju teorijsko, intelcktualno znanje.

U problemu mogu~nost.i pretvaranja nesvjesnog u svjesno od najveee jc vainosti prcpoznati faktore koji prijeC::e taj proces. Postoji mnogo cimbenika koji ote!avaju postizanje uvida u nesvjesno. Takvi su faktori duhovna ukoecnost, po· manjkanje prave orijcntacijc, beznadnost, pomanjkanje bilo koje mogu~nost.i promjcnc stvamih okolnosti ltd. No, vjero· jatno jc da nijedan faktor nijc odgovorniji za pote~koce u pretvaranju ncsvjcsnog u svjesno od mchanizma koji je Freud nazvao »>tporomc.

Sto je otpor? Poput mnogih drugih otkrica i ovo je tako jednostavno da bi se moglo r«i da ga je mogao uciniti svatko; pa ipak, bio je nuian vcliki istraiivac da ga ucini. Posluiimo se primjerom: va§ prijatelj mora poei na puto· vanje kojeg se oeito boji. Vi znate da se on boji, njegova 2ena to zna, svi to znaju, ali on to ne zna. J edan dan on

90

~: aa sc ne osjeea dobro, ddu6eg dana· da nema potrebe tvrw. k d . . bol'ih "'-po6i na to putovanje, dan na on toga a ~ma.1 J na......ua za postizanje istog rezul~ta ~ putovanJa, ~dueeg da~a ~ ·e vaSa upomost u podsJeCanJU na putovanJc polruSaJ pri­J ·te i da s obziroln da ne ieli biti pOd prisilom b~ nere Sl ' ' ·-"- da • d . ak po6i na put, itd., sve dok ne ~ . JC sa. a a. on . o , P~ kasno za putovanje pa nema konsti od. dal,Jeg razn:lij}JanJa 0 tome. A.ko, medutim, spomenete bk i na najtaktiCni.ji na­o!in da moida nije ielio it.i jer se bojl, nere vam uzvratiti jednostavnim nijekanj~ vee daleko vjerojatnije ~to~ mz.om protesta i opt:ufb1 ~o ee vas eveotualno staviti u St·

tuaciju <Ia se ispr.iCatc ill M - a:ko 'Ste osada vi u strahu za 'njegovo prijateljstvo - iijavite da niste nikada ni mislili r«i- da se boji, tako da eete u stvari z:rvrliti ~evljell;im hvaljenjem njegove hrabrosti.

Sto sc 'dogodilo?' Stvarna motivacija za pomanjkanje itelje da se odejest IStrah. (Ono &ga se boji lMilll3 mao!enja za. ci­ljeve ove rasprave; dovoljno je re~i <Ia .njegov strah moze biti objektivno opravdan ill razlog za njegov strah samo iz. ~ljen). Taj je strali nesvjestan. Me4utim, vas prijatelj mo­ra izabrati »razumno" objasnjenje za to' sto ne zeli otiCi -»racionalliac!ju•. On svaki dan ro<ife o6c.riti tlOVU (sva~ko 1ko je poku§avao odre~i se pu§cnja zna kako.se racio~cije la­ko pojavljuju) iii dr2ati sc jedne glavuc racionalizacije. U stvari, nc igra nikakvu ulogu cla li je racionalizacija kao takva valjana ·iii nijc; ono sto je relevantno je da ona nije stvaran iii dovoljan razlog 'za njegovo odbijanje. da ide. Me· <lul!im, najneobiCnija je linjenioa iestina njegove reakcije kada mu spomenemo stvarni rootiv, intenzitct njegova otpo­ra. Ne bi li se prije moglo cilckivati da ee b!ti zadovoljan ill Cak zahvatan za na§u primjedbu jer mu ona dopusta da se uhvati u kostac sa stvamim motivom njegova usttueava­nja? No stogod rnisllli o tome st.O bi on trebao osjeeati ci· njeruc:a je da on to ne osjeea. On oato ne more ~jeti tdeju·da se boji. Ali zMto? Postoji nekoliko mogllenosti. Mo.

91

gure je dn iron narcisoidnu sliku o sebi aji je sastojni dio odsutnost straha, pa ako se ta slikn poremeti onda su nje­govo narcisoidno samooboZavanje, pa odatle i njcgov osje6lj vlastite vrijednosti i njegova sigurnost ·ugroUni. Ill je moZda, njegov superego, s\lbjektivizirani kodeks ispravnog i krivog. takvc vrste da se strah ill kukavicluk o!tro osuduju; ·zbog toga bi priznati strah znacilo priznati da je djclovao protiv svojeg kodeksa. Ill, moZda, osjeea potrebu da kod svojih prijatelja saeuva sliku covjeka k~?ji nije nikada upla~en' jer je nesiguran ti njihovo l'rijateljstvo i jer se boji da ee ga prestati voljeti kada bi znali da sc boji. Svaki od ovih raz­loga ln<Yle biti djclotvoral)., ali za5to su ti razloel tako djelo­tvomi? Kada se takva pitanja postave osoba se osje~a· du­boko ugroicnom. Ona gubi SY9j intimni orljentacioni okvir, a s njime i svojti sigurnost. Izazvana uznemircnost nije sa­roo strah od nereg posebnog, kao Uo je to smatrao :Freud, poput prijetnje genitalijama, Zivotu itd; uzrokovana je ta­koder prljetn)om neajem identitetll.. Otpor je poku~aj vlasti: te zaltite od straha koji se more usporediti auc sa strahom koji izativa mall potres - niSta nije sigurno, sve se trese; ne znam tko sam niti.gdje sam. U stvari to ~ iskustvo osje6l kao malu dozu ludila koja. je u trenutku, premda moie tra­jati samo· nekoliko sekundi, viSe nego neugodna.

0 otporu i strahovima koji stva,raju potiskivanje bit ce vi~e receno kasnije, a sada se moramo vratiti raspravi o ·ne­kim drugim aspektiina nesvjesnog.

U psiho.analitickoj terminologiji, kojn je do snda postala prilicno popularnom, govori se o •nesvjcsnortl.« kao da se radi 0 mjestu unutar osobe, nesto poput podruma u ·Jruci. Ovu je ideju u~tiln euvena Freudova podjela llfuosti na tri dijela: id, ego i superego. Id predstavlja ukupan zbroj instinktivnih f.cljn, a istovremeno, s obzirom da vocini njih nije dopusteno sti~i do razine s-ijesti, mou se identificirati s »nesvjesnim•. Za eg(}, koji predstavlja eovjekovu organizi-' ranu litnost budu~i da promatra stvamost i ima funkcijU

92

al1•5u·~kog proeJ'enJ'ivanja, harem sto se oddanja tiee, moze J'C b' kti • .. se re~i da predstavlja •svijest«. Superego, su. J_e. VJzaCIJa oeevih (i drustvenih) naredbi i za~rana, more bJh l. svj~~~ i nesvjestan, pa zbog toga nij~ p~adan da bude JdentifiCl-an ni s nesvjesnim ni sa svJesrum. Topografsku upotrebu ~esvjesnog zacijelo je j~ vi~ .po~a oF tendcncija ~ vremena da se misli u ternumma unan1a o temu ee s~ ~ pravljati kasnije u ovome poglavlju. Lju~ gov~re da ttr'~JU nesanicu umjesto da su besneni (have msomma - bemg sleeples), iii da imaju problem depreslje, a ne da s~ ~??" tisteni; takO imaju automobil, kuru, dije.tC~ kao SIO liDQJU

problem, osjocnj, psihoanaliticara - -i nesvJesno. . To j~ i razlogom sto tako pun.o ljudi danas :vlse v~h g<7\"<r

riti 0 »podsvjesnomc; jQ~ je uvijek jasn~e. da je to VJs~ pod­ru~je n·ego funkcija; do.k je mogure TOCl da sam nesvJ.eslan ovoga ill onoga ne bi se moglo rOCi »ja ~a.m. tog~ pod· svjestanc.1 Druga poteSkoea u freudovskom pO'J~ nesvJesn?& leii u Qnjenici da tendira identificiranju odrei!enog sadrtaJa, instinktivnih teinji ida, s odreileniro stanjem svjesnosti/rre­svjesnosti, nesvjesnog, premda je Freud pafijivo od~vao pojam nesvjesnog odvojenim od pojma ida. Ne· .sDUJe' se ­ispustiti iz vida Oi.njenicu da se o'ldje barata s dva potpuno razlitita pojma; jedan se tiee odrec:l~ instinkti~ _iro~l~ ·sa - drugi odredenag stanja percepctJC - nesvJ.esnosh 1li svjesnosti. J)oga& se da prosjeena osoba u n~~m d.nllStvu nije svjesna nelmh instinktivnih potreba. No kanJbal.Je· P?t· puno svjestan svoje zelje da se sjedini s drugim ljudskim bi~em. dusevno oboljeli je pollpuno svje9tan jcdne ili drugc arhai~ke ieljc, a tak"Va je i veCina nas u .svojim s~v~~· Razumijevanje »tog« nesvjesnog razjasnit ~e se ako .lllZlSii·

ramo na odvajanju pojma arhaiCnog saddaja od pojma sta· nja nesvjesnosti.

Termin •nesvjesnoc u stvari je Il)istifi'kacija (p~ ga se mof.e upotrebljavati zbog prikladn9sti, kao !to Ja. to s ~vom ~inim na ovim stranicama). Nema t~ .stvart ~

93

l!to bi bilo nesvjesno; postoje sru:no islrustva kojih smo svjesni i_ druga kojih nismo svjesni, tj. kojih smo · nesvjesni. Ak~ I?I'Zll_D co_vje~ jer ga se bojim i ako sam svjestan svoje m:znJe ali ne ~ SVOJ~& strnha, moie.mo reQi da je moja mr"mja sv;esna a da JC mOJ strah nesvjestan; pa ipak, moj strah ne ldi na tom misterioznom mjestu, u nesvjesnom.

No mi ne potiskujemo samo spolne impulse ill afekte po­put mrinje i strnha; potiskujemo takoder svijest o Cinjeni­cama pod, uvjetom da protwjei!e odredenim idejama i iDte­resima za koje ne ielimo da budu ogroieni. Dobre primjere za ovu \'Btu potislcivanja nodi nam po<lnll!je medunarodnih v~ Ov~je _nailaz.imo .na vrlo mnogo jed.nostavriog potislci~ VaDJa CIDJemCnog ZDaDJ3. Prosjeean oovjek, pa Cak i kreatori politike, zbog prikladnosti uboravljaju cinjenioe koje se· ne uklapaju u njiho\'o politil!ko zakljucrvanje. Na primjer, dok sam raspravljao o Berlinskom pitanju u prolje6e 1961. gaw­ne s vrlo inteligentnim i vje§tim novinarom spomenuo sam Cinjenicu da smo prema mojem uvjerenju dali ~oovu razloga za vjerovanje da smo spremni na kompromis .u Ber­Jinskom pitanju pod uvjelima o kojima se razgovaralo na ~je~uju ministat:' vanjskih poslova u 2enevi 1959. godine: &mbolil!kom redu01ranju trupa i obustavi ant:ikomunisti:cke propagande iz zapadnog Berlina. Novinat je insistirao da takve konferencije nije bilo ·i da se nikada· nije raspravljalo o takvim uvjetima. On je potpuno potisnuo svijest o lli.nje­nicama 'koje je poznavao prije manje od dvije godine. No potiskivaoje nije uvijek tako drastil!no kao sto je bilo u _ovo~e ~!l~aj~. Mnogo _Je c;e§~e od potiskivanja dobro po­~tih ~~emca ~tiskivan~e »potencijalno poznatec cinje­Dl~. PnmJer ~ t~J ~eharuzam je fenomen da su milijuni NtJemaca, ukljucuJu~t mnoge vod~e politieare i gene~e, tvrdili da nisu znali za najgore nacistiek.e grozote. ProsjeCni je Amerikanac bio (kaiem »bioc, jer u vrijeme kada ovo piSem Nijemci su nal!i najbliti saveznici, pa se na sve te stviui. gleda na nal!in razlicit od onoga kada su Nijemci jol!

94

hili »neprijateljic) sklon rec!l da mora da ~u .Ia~ali jer. tel!k~ d · e bilo mogu~e ne vidjetl ooigledne l!IDJemce. Om ko31 at~ rekli zaboravill su, mcdutim, na l!ovjekovu sposobnost

~~ ne primijcti ono ~to ne ieli primijeliti; zbog toga on m~ biti iskren u nijekanju znanja koje ~i imao samo .da ga JC zelio imati. (H. s. Sullivan skovao JC za ov_u ~J3VU ~~~ prikladan termin •selektivna nepamjac). Drugt oblik potts~­vanja JeZi u pam~ju odredenih aspek~ta nek?~ do~daJ~, a ne nekih drugih. Kada se danas govon o •smmvanJU« tn~ desetib godina ovog stolj~ sjec!amo se da su Bngleska 1 Francuska u strahu od ponovo naoru.tane Njemacke nasto-_ jale zadovoljiti Hitlerove zahtjeve, nadajn~i se da oo. ga te koncesije navesti da ne trail viSe. Ono sto se, medutu;n, za­boravlja jest da su konzervativne vlade ~ . EngleskoJ ~ Baldwinom i pod Chamberlainom simpatiziral~. ~Cku NjemaCku kao .i Mussolinijevu Italiju. Da se IDJe radilo. ~ simpatijama vojni razvitak Njema~ke . mogao se ~ustav1h puno prije ikakvc potrebe za smirivanjem; slui~o ogo~ nje nacistiekom ideologijom bilo ~e ~ta~ ~hti~kog J:ua a ne njegov uzrok. Jo§ jedan oblik po~ki~Ja JC ~nal -q kojem se .ne potiskuje l!injenica nego DJCZIDO emoct~n~o i moralno znacenje. U ratu se, na primjer, okrutnosti ko_Je je pol!inio neprijatelj dozivljavaju kao jo§ je~ d~~ nJe­gove davolske pokvarenostl; isti ill slll!ni ~?v1 k?!e JC po­Cinila vlastita strana osjecaju se kao ZalJCDJll vnJ.edne n~ razurnljive reakcije; nijc potrebno govoriti o mn~gtma k?~• ee neprijateljske akcije proglasiti tlav?lsJ?ma, .. a lS.te akClJC izvedene s vlastlte strane ne samo ialJCDJa vnJedmma nego savrl!euo opravdanima. .

Rezimirajmo: sred~te Freudove misli bilo -je da je cO~Je­'kova subjektivnost u stvai>i odwena objektivnim fakto~ - objektivnima sto se tll!c eovjekove vlastite svijes~ --: k~Jl djeluju, da tako kaiemo, 'Covjeku iza leda, odreduJuCi DJC. gove misli i osjeaje, pa tako ;oeizravno i njegove postupke. Covjek, tako ponosan na svoju· slobodu raimi§ljanja i izbora,

95

u ~~ari je ~ri~neta koju ?OkreCu .tioe iza i .iznad njega, a koJ~ ~pravl!aJ~ s~e koJ~ su. nepomate njegovoj svijestl Da .?1 Sl .P~O ~~~JU ~ dj~IUJC prema vlastitoj slobodnoj VOIJI <Xlvjek unu§lJa ractonalizacije tako da Ug.lcda da &u ~ !to ~ra &uti jer je izabrao da tako am iz radonalnih 1 moralnih razloga. No, Freud nije zavriio sa .tigom fataliz. ~ potvr&.rjua_oovjelrovu potplmu ~ protiv sila ko!e ga odrec1uj;u. On je postulirao da eovjek moie postati sv~cstan ~Ami~ sila koje, . mu djeiuju iza leda, i da postav~i SVJestan t~ s~a p~veeava podruc!je slobode i da je sposoban transfomurau se u: bespomOCile lutke koju pokre~u nesvjes­ne ~nage u _samosvjemog i slobodnog <Xlvjeka koji odrec1uje SVOJU vlastitu sudbinu. Freud izra!ava taj cilj iijec!ima: »tamo gdje postoji id morapostojati egoc. Poj.~ nesvjesnih snaga 'koje odreduju oovjekovu svjes­

nost 1 IZbore .koje vrli iJ:n<lju u Zapadnoj xnisli' tradiciju koja sde d~ u 17. nolj«.e. Prvi mislilac koji je imao jasnu ideju ~ D~J~O~ bi~ je Spinoza. -On je pretpostavljao da su lJ~ ~l~ SVOJe vlastite. Ze.lje, ali da ne pomaju uzroke koJ~ J~ ta Zelja odre<'lenac. Drugim rijeema, prosjec!an ~VJek. ~Je slobodan nego Zivi u iluziji da je slobodan jer JC motivtran faktorima kojih nije svjestan. Za Spinozu samo ~stojanje nesvjesne Jl!Otivacije tvori ljudsko ropstvo. No, IDJe ostao na tome. Postizavanje slobode temeljilo se za Spi­nozu na Stalnom povcc!avanju svijesti o stvamosti Unutar i izvan &>vjeka.

Ideju nesvjesne motivacije izrazio je u v.rlo razllc!itom kon­te~ru_ .A. Smith koji je pisao da je gospodarski c!ovjek »voc1en nevullJtvom rukom da unaprijedi svrhu koja nije dio nje· gove namjerec.>

Opet u drugom kontekstu nalazimo ideju nesvjesnog u slavnoj Nietzscheovoj izreci: •Moje sje61nje govori da sam to u~inio. Moj ponos kaZe da to nisam u&tio; moje sje.Canje UZ!DlC\ec.

96

U stvari citav se xnisaoni trend koji se bavio otkrivanjem objekti'hlih faktora koji od.rec1uju ljudsku svijest i pona§a. nje mora smatrati dijelom o~ nastojanja da se stvamost shvati racionalno i znaustveno, !to karaktcrizira misao Za­p:ula od kraja srednjega vijeka.. Srednjovjekovni svijet bio je dobro ure<1en i Ugledao je siguran. Covjeka je stvorio Bog i on ga je nadgl<ldao; . eov:jel:ov svijet bio je sredi.Ste sve­xnira; c!ovjekova S\?.jest bila je posljednje mentalno, neospor­no pouzdano bic!e kao ~to je atom bio najmanje nedjeljivo fizic!ko bic!9. U nekoliko stotina godina taj se svijet razbio u komadic!e. Zemlja je prestala biti sredi§tem svexnira, CSovjek je postao proizvodom evolutivnog razvitka koji :~:apoc!inje s najprimitivnijim oblicima Zivota, fizicki svijet je prekoraCio sve pojmove vremena i prostora koji su izgledall sigurni l::ak generaciju prije, a svijest se shvatilo vi§e kao sredstvo za prikrivanje misli nego kao bastion i.stine.

Spisatelj koji je najmac!ajnije pridonio padu do~tnog polo&ja svijesti, osim Spinoze prije njega i Freuda. nakon njega, biQ je Marx. Na njega je vjerojatDo utjecao Spinoza ciju je Etilcu temeljito prostudirao. 1o!l je va!nije ·da je·na Marxovu xnisao izvmla odlueuj~i utjecaj Hegelova filozofija povijesti koja je sadrlavala i~ju oovjeka koji slu.ti ciljevima povijeSti bez vlastita- znanja. Prema Hegelu ahrltavstvo umac (die List der Vemunft) je ono !to Cini oovjeka posrednikom apsolutne ideje dok je subjektivno gonjen vlastitim svjes­nim ciljevima i pojedinaCnim strastima. Covjek pojedinac i njegova .svljest u Hegelovoj su filozofiji marionete na po­zornici povijesti dok !deja (~ Bog) povlac!e flee.

Marx, si§av!i s nebesa Hegelove Ideje na zemlju ljudske djelatnostl, bio je u stanju pndilli mnogo konkretniji i pre­ciznlji izraz ideji funkcije ljudske svijesti i 'Objebivnih fak· tora koji na nju utjeQJ.

U Nj~luJj ideolcgiji Marx je napisao: »Ne odre4uje svijest tivot, nego. Zivot odrettaje svijestc,l i u toj razlici vidi odlueujuc!u razl.lku izme<1u Hegelova i njegova vlastitog :miS-

Ijenja. •Nije svijest ljudic, pisao je Marx lcasnije, •ono sto odreduje njihovu egzistenciju, nego, naprotiv, njihova je dru~tvena eg:tistencija ono sto odrec:luje svijest«. Dok llovjek vjeruje da njegovc misli oblikuju njegovu druStvenu egzi. stenciju, cinjeniee stoje obrnuto: njegova drustvena stvar­nost oblikuje njegovu misao. •Proizvodnja •ideja•, pisao je Marx, •predo&bi, svijesti prijc svega se neposredno prepleee s materijalnom djelatnoseu i materijalnim odnosom !judi -jezikom stvarnog Zivota. Predoeivanje, mi~ljenje i duhovni odnosi !judi pojavljuju se ovdje jo~ kao neposredan izljev njihova matcrijalnog odnosenja. Isto vrijedi i za duhovnu proizvodnju, kako se ona ispoljava u jeziku politike, 7-akona. morala, religije, metafizike itd. jednog naroda. Ljudi su proiz­voc:laei svojih predodZbi, idcja itd., ali stvarni, djelatni !judi, kakvi su uvjetovani odrectenim razvitkom svojih proizvodnih snaga i njima odgovacajueeg odnosa do njegovih najudalje­nijih formacija. Svijest ne moze nikada biti neSto drugo do svjestan bitak, a bitak !judi je njihov stvarni Zivotni proces. Ako se u svakoj idcologiji i njihovi odnosi pojavljuju obmuti glavacke kao u Cllmeri obscuri,< onda ovaj fenomen proizlazi isto tako iz historijskog procesa njihova Zi.vota, kao sto obmutost predmetA na mreZnici oka proizlazi iz njihova ne­posredno fizickog proeesa Zi.votac.' Jos odrectenije, primje­njuju6 Hegelovu teoriju •lukavstva umac na svoj pojam drustvenih klasa Marx je ustvrdio u Njemaekoj ideologiji da klasa zadobiva neov.isnu egzistenciju iznad i protiv pojedi­naca cije su postojanje i osobni razyitak predodrec:lcni nji· hovom klasom.

Marx je promatrao vezu iZIIIec:lu svijesti i jezika i nagla· bvao druStvenu pricodu svijesti: »Jezik je star koliko i svi­jest - jezik i jest prakticka, stvama svijest koja postoji i za druge !jude, pa takoc:ler i za mcnc samog, a jezik nastaje kao j svijest tck iz potrebe, iz nuzde saobraeanja s drugim ljudima. Tamo gdje postoji odnos, on postoji za mene, z~­votinja se ne odnosi ni prema eemu i uopee se ne odnos-1.

98

Za Zivotinju ne postoji nje.n odnos prema ~ b? od­nos. Svijest je, dakle, od ~og poeetka ~tv~ru ~=?<i • ta"e to dolde <>od liudi uopee · ibudu postoJali. 5V!J'est JC, l OS J

0 . 'bl'" . . tiln . k li . ravno najprljc samo sv,ijest o na1 I<.OJ OSJC OJ o o m

~a ··est' 0 .naranicenoj povezanoslii s drugim oosobama i stva-1 SVIJ .....- · • • "-- ....,. • • t rima izvan indiVIiduc koja postaJe SVJesna seoe; . .,.. JO !IS ?· vresneno svijest o prirodi koja se u poeetku suprotstavlJa &vjeku bo potpuno tu&l, svemOCIIa i nedostupna si!a, pre­ma koj"Oj se lju:di odnose sasvim Zivotinjski, koja im ~ nira kao i stooi; to je, dakle, Cisto Zivotinjska svijest prirode (prirodna rcligija)• .' • . •

iDok je Marx vee upotrebljavao tcrmi~ »pO!IS~W~nJe ~:~; driigung) obicnih prirodnih Zc1jac u NJemackoJ tdeclogt]t, Rosa Luxemburg, jedan od najbri:ljan:tnijih ~~ista u r~­doblju prije 1914. godine, izraziia je mar~ticku te_OnJu odrec:tuju6eg uanlca povijesnog-p~ na CoVJW '?' dire~­noj psihoanalitiCkoj temlinologiji. »Nesvjesnoc, p1~a ~~· »dolazi p.r.ije svjesnog. Logika poV\ijcsnog proccsa d<?lazt pnJe subjekti1me logike ljuclslcih bica koja sudjeluju ~ povijesno~ pixx:esuc.8 Ova fonnulaoija i:zraZava Marxoru :rmsao u puno:J jasnoCi. Covjekova svijest, tj. njegov »subjektivni proees•, odrec:tena je »logikom povijesnog procesac koji R. Luxem­burg izjednaeuje s •nesvjesnimc.

U toj toeki .more se ouCiniti <!a 1\reudovo i Marxovo •ne­svjesnoc ne znaee vi§e od zajedniCkc rijeei. Tek ako slijedimo dalj<{ Marxove ideje o tom pr.oblemu otkrit eemo · da ima "vise zajednioh>g·u nj'ih:oyitn odgovarajuCim teorijama, prem-da niposto nisu identi&le. .

Marx je prilieno mnogo razmilljao o ulozi svijesti u Zivo­tu pojedinca u odlamku koji prethodi onom~ kojeg smo oupravo naveli gdje upotrebljava rijee »potiskivanjec. On go­vori o Cinjenici. da je besmisleno vjerovati :oda netko moZe zadovoljiti jednu strast, odvojiti · je od .svih drugih, a da ne zadoV9lji sebe, citavog· itivog pojedinca. Ako ta strast pret­postavlja jednu apstraktnu, odvojen].l crtu, pa ako se zbog

99

toga ~dovoljenje pojcdinca 'zbiva kao zadovoljenje jedne fitrasti .•• razlog se ne more nat.i u svijesti, nego u biCu; "lie u ~~je~ju, v~ u iivlj~jo; .m~e se naci u empirijskom razv1tku 1 samoizraZavanJu poJcdinca •koji, opet, ovisi o pti­likama u svijetu u kojem iivi (die wiederum von der Welt· ':orhaltni~sen . abhangt)«.' U ovom odlomik,u Marx uspostav­}Ja polantet 1zmectu mi§Jjenja i Zivljenja ·koji je parale!an s o~ !iz~edu sv~jesti i bit:l. Drustvena konstelacija, o Jrojoj goyon pr1le, uobliCava - kako ovdje ka.Ze - bi~e pojedinca J. n~ t~j ~aOin, indirektno, njcgovo misljenje. (Odlomak je zanim!JJV 1 zbog toga §to tu Marx razvija vrlo zna~jllll ide­ju problema p~opatologije. Ako.eovjek zadovolji samo jed­nu otuctenu strast on kao eovjek u totalitetu ·ostiljc nezado. voljen; on je, kako bismo to danas rekli, neurotil!an, ;i. to upravo zbog cinjenice §to je postao robom jedn~ otuilene strasti. i izgubio dOZi.vljaj sebe kao cjclovite i Zive osobe). Marx jc popuot freuda vjeravao da je eovjekova svijest uglav· nom »laina svijestc. Covjek vjeruje da su njegove misU autentiene i proizvod njegove misaone aktivnos!Ji dok su one ~ stvarnosti odrectene objektivnim snagaDia koje mu djeluju 1za lecta; u Freudovoj teoriji te objektivne snage predstavlja· ju fiziolofl(e i biolo§ke potrebe, a u Marxovoj ·teoriji one predstavljaju dtustvene J. ekonomske povijesne snage ·koje odrectuju bice p~ tako indirektno i svijest pojedinca.

Pomislimo na jedan primjer: industrijski naan proizvod· nje kakav se razvio u posljednjim desetlje~ima, temelji se ~a postojanju velikih centraliziranih poduzet:l kojima uprav• ]Ja menadierska elita i u kojima stotine tisu6:1 radnika i slid· benika rade zajedno, glatko i bez trvenja. Taj birokratski in· dustrijski sistem oblikuje kar.ikter birokratt kao i k:arakter radnikA. Oblikuje takoder njihove misli. Birokrat je konzer· vativan i protivi se riskiranju. Njegova je glavna mlja na· pn;dovati i to mofe nlljbolje uaniti izbjegavanjem riskantnih odluka i <lopustaju~i da ga se vodi interesom pr.ikladnog fun.kcioniranja organizacije kao vodecim naCSelom. RadnicF .i

100

slul!benici sa svoje strane skloni su osje6:1ti zadovoljstvo §to su dio Organin~cije pod uvjetom da je njihovo materijalno i psiholosko ·nagradivanje dovoljno .da to opravda. Njihove vlastite lrindikalne organizacije sli~e u mnogoecmu njihovoj industriji: velike organizacije, birolcratSko i dobro pla~eno rukovodstvo, malo aktivnog sudjelovanja clima pojedinca. Razvitak velike industrije prati razvitak velike centralizirane upravc i vojnih sltdbi, koje slijede ista naCSela kojima se rukovode industrijske korporacije.10 OVaj tip dru~tvene orga­nizncije vodi k formiranju elitli, poslovne, upravne i vojne elite, te u odredetioj mjeri i sindi,kalne elite. Poslovna, uprav· na i vojna elita usko su proicte i povezane u osoblju, stavo­vima i naanima razmisljanja. Usprkos politil!kih i drustve. nih razlikA izmedu •kapitalistickihc zemalja i •komunistic­kogc Sovjetskog Saveza naan osje6:1nja i razmisljanja medu 11jihovim odgovaraju~im elitama je slican upravo zbog tog" sto je o.snovni :nacin proizvodnje slican.11

Svijest ~lanova elitil proiz.vod je njihove dru§tvene eg:cistcn· cije. Oni smatraju njihov nal!in ·orgaruzacije i vrijednosti koje su u njemu ukljuCSene kao •najbolje. interese l!ovjekac, oni inlaju slik.u ljudske prirode koja tu pretpostavku cini vjeto­clostojnom, oni se ~se neprijateljski spram svake ideje ili sistema koji dovodi u pjtanje ili ugro2ava njihov vlastiti si­stem; oni su protiv razoruianja ako osje6:1ju da predstavlja prijetnju :njihovim organizacijama, oni su sumnjifavi i ne­prijateljski u odnosu na sistem u kojem je njihovu klasu ·iamijcnila druk~ija i nova klasa upravljaca. Svjesno oni posteno vjeruju da su motivirani rodoljubnom b(igom za njihovu zemlju, dtdnosti, moral i politicka naCSela, itd. Elii:e s obje strane podjednako su zarobljeli.e ·mislima i idejama koje proizlau iz prirode njihova naana proizvodnje i obje su iskrene u njihovim svjesnim mislimli. Upravo. zbog toga sto su iskrene i jer nisu svjesne. stvarnih motivacija iza nji­~ovih mis~ tesko im je promijeniti miSljenje. Ove !jude ne t]era pretJerana pohlepa za m~i; novcem iii ugledom. Da·

101

kako, i takvi mot.ivi postoje; no !judi u koj.ih je to prevJa.. davajuCi motiv vi~ su iznimka nego pravilo. Osobno 'bi ~lanovi svih clita bill voljni uCiniti Zrtve i odreCi sc odrec:fe. nih privilegija kao bile tko drugi. Motivirajuci faktor je da njihova dr~tvena funkcija oblikuje njihovu svijest, pa oda. tle i njihovo uv jcrenje da su u pravu, da su njihovi ciljevi opravdani i, u stvari, izvan svake sumnje. To objalnjava drugi, vrlo zbunjujuCi fenomen. Vidimo da su elite dvaju velikih blokova na tragu sukoba i da postoje vclike poteSl:o­tc oko postizavanja nagodbc koja bi osigura)a mir. Nema nikakve sumnje da bi nuklearni rat znaCio smrt za vecinu clanova elitll, njihovih obitelji i razaranje veeine njihovih organizacija. Kad bi ih tjerala uglavnom pomama za novcem i moCi kako bi se moglo shvatiri da ta pohlepa nc bi uzmak· nula pred strahom od smrti, osim u slueaju imimno neurotiC. nih pojedinaca? Stvar IeZi upravo u pote5koCi izmjene nji· hova stajalista. Jer za njili je njihov naCin miSijenja racio­nalan, pristojan i ~astan, i ako opce nuklearno razaranje unisti svakoga, nHta se tu nc mo~e jer ne postoji nikakav drugi nacin djelovanja osim »razumnogc, »pristojnogc i •Cas­nag«.

Do sada sam pokuSavao poklizati kako u Marxovoj misii druStvena egldstencija odreduje svijest. No Marx nije bio •determinist«, kako se ~o tvrdi. Njegov .je stav vrlo sliean Spinozinom: mi smo odretfen.i. snagama izvan nalih svijesti i strastima i interesima koji nama upravljaju :iza nasih le4a. Buduei da je tome tako mi nismo slobodni. Ali mi se mo­zemo izbaviti iz tog ropstva i poveeati carstvo slobode po­stajuci potpuno svjesni stvamosti, potam i numasti, napu· st.anjem -iluzija i pretvarajuCi se iz somnambulnih, neslobodnih, determiniranih, ovisnih i pasivnih osoba u probudene, svje­sne, al-tivne i neovisne os0be. I. za Spinozu i za Marxa cilj zivota je osloboctenje od. ropstva, a put do tog cHja je pre· vladavanje iluzija i puna upotreba n8Sih aktivnih snaga. Freudava je pozicija ·bitno ista; op. je govorio manje o slo-

102

bodi nasuprot ropstvu a viSe. o mentalno~. zdrav~ju ~u-t mentalnog oboljcnja. On JC takotfer uVIdio da JC <X>vJek

~eden objektivnim faktorima (libido i njegova sudbina), ali je mislio da eovjek: maU: prcvl~dati ovu odrecttvenast f.re: vladavanjem svojih iluzija, builenJem sp~ s arnos 1 1

·e~tavanjem onog sto je stvarno a nesvJesno. Freudavo 0

:,"~lo kao terapeut.a bilo je da je svijest o nesvjesnom na­~ za ozdravljenje od mentalne bolesti. Kao filozof ~tva vjerovao je u isto na~o: same ako postanemo svjes~ stv~­nosti i prevladamo nalie iluzije moCi cemo postiCi opti· malnu snagu da se uhvatimo u ko~tac sa iivo~om .. Fr~ud.~e mazda najizrazitijc izrazio te ideje u Buducnost1 liUZIJe: •MoMa ani«, pisao je, »koji ne pate od neuroze necc trebatl opojno piee da je umrtvc. Istina je da ee se ~ci ~ ~e§ko~ polob.ju. Morat ee sllmi sebi priznati u punoJ mJen sv_oJu bespomocnost i beznaeajnost u strojnom poganu svemu:a; vi~e ne mogu biti srcdistem stvaranja niti predmetam DJe­une briZnosti od strane dobrohotne Providnosti. Bit ce u istome polozaju kao i dijete kaje je napustilo r~diteljs~u kueu gdjc mu jc bilo tako toplo i udobno. No st~rn_o JC da je sudbina infantilnasti da bude prevladana. LJUdt n~ mogu ostati djeca zauvijek; na kraju moraju poCi u •ne~n~ jatcljski Zivotc. MoU:mo to nazvati 'odgojem za stvarnos~ «. I dalje: •Nas bog, Logos, nije b8S moMa taka svemoean, 1 on ee maZda biti sposoban ispuniti tek malen dio on~ga ~to s~ obeCali njegovi prethadnici. Aka to moramo pnznati pn· hvatit cemo to s rezignacijam. No, neeemo zbag tog razloga izgubiti zanimanjc za svijet i zivot ... ne, naSa znanost nije iluzija. Ali hila bi iluzija pretpostavljati da one sto nam zna­nost ne maZe dati moZe.mo dobiti negdje drugdjec."

Prema Marxu, svije5t o iluzijama uvjet je slobodne i lj~d­ske djelatnosti. On je tu ideju izrazio briljantno u svOJl.lll radavima u kontekstu svaje analize funkcije religije:

•:Religijska bijeda je jednim dijelom izraz zbiljske ~i~~­de, a jednim dijelom protest protiv zbiljske bijede. RehgoJa

103

je uzdah potla~nog stvorenja, du~a svijeta bez srca, kao ~to' je i duh be?.du~nih prllika. Onn je opijum naroda.

Prevladavanje rcligije kao ilu~orne sre6e naroda zahtjev je njegove z.biljske sre6e. Zahtjev da napusli iluz.ije o svome stanju jest z.ahtjev da napusti stanje u kome su il~ije p0 •

trebne. Daklc, kritika je religije u klici kritika doline s~a Ciji je oreol religija.

Kritika je potrgala imaginarno cvijOCe s lanca ne zato da bi tovjek nosio lanac bez. fantatije, bez. radosti, nego da bi lanac odbacic i brao tivi cvijet. K.ritika religije razc>Carava eovjeka da bi mislio, radio, oblikovao svoju zbiljnost kao l'l1ZOOiran eovjek, kao eovjek koji je doSao do razuma, da bi se kretao oko samoga sebe i time oko svog zbiljskog sunca. Religija je samo iluzomo sunce koje se okrOCe oko covjeka sve dotle dok se on ne bude kretao oko samoga sebec."

Kako covjek mot.e postiCi cilj oslobodenja sebe. sfunoga od iluzija? Marx je mislio da se njegov cilj moie postiC:i re­fonnom svijesti. •Reforma svijesti sastoji se samo u tome da dopustimo svijetu da upozna svoju svijest, da ga pro­badimo iz sna o samome sebi, da mu objasnimo njegovo vlastito djclovanje. Dakle, na~e geslo mora biti: reforma svi· jcsti ne pomocm dogmi, nego pomocm analize misticne, samoj sebi nejasne svijesti, pojavljivala se ona religiozno ill poll· ticki. Tada ee se pokazati da svljet ve~ odavna sanja o pred· metu kojega sam treba blti svjestan da bi ga stvamo posJe­dovao. Tada 6e se poka1..ati da se ne rad! o velikoj ·misao.noj crti izmedu prcllosti i budu~ostl, nego o i<,vrsavanju misli pro~losti. Napokon 6e sc pok.azati da covjecanstvo ne zapo· cinje nikakav nov posao, nego svjesno izrahva stari posao ... Radi se o ispovijedi, ni o ~mu drugome. Da bi se oeistilo od svojih grijeha, eovjeeanstvo treba samo da ih proglasi onim ~to jesuc.u

SaZ:mimo ovu konfrontaciju izmeciu Marxova i Freudova poimanja nesvjesnog: obojica vjeruju da je veei dio onoga sto eovjek svjesno misli odrecieno snagama koje djeluju po-

104

;z;adinSki. tj. bez eovjelrova znanja; da eovjek sebi objasnjava s~je akeije kao racionalne ili moraine i da ga te raciona· Jizacije (lama svijest, ideologija) subjektivno zadovoljavaju. Buduci da je pokretan snagama koje su mu nepoznate Co­vjek nije slobodan. On mole postici slobodu (i zdravlje) sa· mo ako postane svjestan tih motlvacijskih snaga, tj. stvar· nosti. i tako mo!e postati gospodarom svojega fivota {unutar ograni~nja zbiljnosti), a ne robom slijepih snaga. Temeljna razlika izmeciu Mal'l!A i Freuda lefi u njihovu od· govaraju6em poimanju prirode tih snaga koje odreduju l!'o­vjeka. Freudu su one bitno fiz.iolo~ke (libido) ill biolooke {nagon smrt1 i nagon fivota). Prema Marxu one su povijesne snage lroje prolaze kroz evoluciju u procesu eovjekova dru· ~tveno.ekonomskog razvitka. Za Marxa jc covjekova svijest l)dredena njegovim bi6em, bi6e njegovom Zivotnom praksom, njegova tivotna praksa njegovim naCinom proizvodenJa sred­stava za !ivot, tj. naCinom proizvodnje i drWtvenom struk· turom, naCinom distribucije i potro!njom koja iz toga pro-izl ...

aZl.

Marxovo i Freudovo shvacanje medusobno se ne isklju­euju. Tome je tako upravo zbog toga §to Marx polazi od stvar· nih djelatnih ljudi i na temelju njihova zbiljskog !ivotnog procesa ukljueujuci, naravno, njihove biol~ke i fizioloske ·uvjetovanosti. Marx je shva~ao spolni nagon kao nagon koji postoji u svim okolnostima, a koji se mol.e izmijeniti drustve· Dim uvjetima samo §to se tiee oblika i usmjerenja.

Ipak, dok se Freudova teorija mo!e na neki nacin inkor· porirati u Marxovu, preostaju dvije temeljne razlike. Marxu su ljudsko bi6e i njegova svijest odre.:leni strukturom dru· stva kojem kao dio pripadaju; Freudu drustvo samo utjeee na njegovo bice veeim ill manjim potiskivanjem njegove uro­dene fizioloske i bioloske spreme. Iz ove prve razlike proiz· lazi druga: Freud je vjerovao da ~ovjck moze prevladati po­tiskivanje bez dru§tvenih promjena. Marx je s d.t"ge strane bio prvi mislilac koji je uvidio da se ostvarenje sveopce i

105

potpuno osvje!tenog eovjeka mcne dogoditi samo zajedno s drWtveni:m promjeoama koje vode k novoj i istioski.huina. noj ekooomskoj i drWtveooj organizaciji eovj~Stv;l.

Marx je samo opCenito utvrdio svoju teoriju odtee!enosti svijesti od strane drun'ellih soaga. U izvodima. koji slijede poku!at 61 pokazati kalro to odre4ivanje djeluje konkretoo i posebno.n

Da bi neko iskustvo do~Io do svijesti mora biti shvatljivo u skladu s kategorijama u -kojima je svjesna ~ao ·organi~ zirana. Mogu postati svjestan nekog zbivanja izvan ill unutar sebe samoga ako ga mogu povezati sa sustavom kategorija u kojlma zap:Wun. Neke od kategorija, poput vremena j pro­stora, mogu biti univerzalne i mogu tvoriti katcgorije zapa. Z3Dja zajedni~ke svlm ljudima. Druge, poput uzrOCnosti; mo­gu vafiti za mnoge no ne i sv~ oblike svjesnog zapa!anja. Druge kategorije su jo~ manje o¢.enite i razlikuju se · od kulture do kulture. Na primjer, u predindustrijskoj kulturi ]judi nisu morali opaZati odre&ne stvari u ok:virlma njihove komercijalne vrijedoosti, dok u industrijskom sistemu. to &e. Kako god bilo, iskustvo mcne ua u svijest samo pod uvjetom da se mof.e zapaziti, staviti u odoos i poredati u okvi.re pojmovnog sustava i njegovih kategorija." Taj je su· stav po sebi posljedica druStvene evolucije. Svako diu!tvo svojom vlastitom fivotnom praksom i naanom odno!eoja, osje~anja i zapa!anja razvija sustav ill kategorijc koje odre­d'uju oblike svijesti. Taj sustav djeluje, da tako kafemo, kao druJtveno uvjetovani filter: iskustvo ne more u~i u svijest ako sene mofe probiti kroz taj filter."

Pitanje je sada da se lronkretnije shvati kako taj »dru­~tveoi filterc djeluje i kako se dogacb da odret!enim iskustvi· ma dopwta da prodru kroza nj, dok se drugima prijoci ula­f.enje u svijest.

Prije svega valja shvatiti da se mooga iskustva ne dajl.l lako svjesno zapaziti. Moida je bol fizifko iskustvo koje je najprikladnije da bude zapafeno svjesno; spolna f.elja, glad,

106

·td se takot!er lako za'paZ.aju; sasvim je ~ito da svi osjeti ~0ji su relevaotni za pojedinaeno i. grupno. o~J.e. imaju )a]c pristup svijesti. No kada se radi o suptilniJem ill ~cne­nijem iskustvU poput »vi4enja rulinog pupoljka rano UJutro, 1capi rose na ~;emu, dok fe _uak jo! pr_ohl_adan, a _.sunce se dde i ptica pJevac, - to JC JSkustv() koJe Je u nekim kultu· rama vrlo prikladno da dade do svijesti (na primjer u Ja· panu), dok u suvremenoj ~~- Zap~_da to i~to is~tvo obifno n«e dospjeti do SV1Jesti Jer DIJC dovolJnO ,.vaznoc ill •zna~jno" da bude zapaieno. Hare 11 ill ne~c supti~oa stvarna iskustva sfi'ci do svijesti ovisi o stupnju do koJeg se takva iskustva· njeguju u danoj kulturl. ·Postojc tpnog~ stvarna iskustva za koja neki jezik nema rljoci dok drugt jezik m&e biti bogat rijOCima koja ~vaju te ~sjeeaje. U jeziku u kojem razliCi.ta stvarna iskustva nisu izrafena razlia tim rijeCima gotovo je nemogure neajim iskus~ doprijeti do jasne svijesti OpCenito govoreti ~ ~ reCi da rijetko dolazi do svijesti ono iskustvo za koJe Jezik ne. ma rijea.

Ova je &jenica od posebne vaino~ti s obzirom llll: ona iskl.lstva koja se ne uklapaju u ~ :a.ntelektualnu raCJOoal· nu shemu stvari. U engleskom, na primjer, rije~ •awec (kao u hebrejskom •nora•) zna~i dvije razliCi.te stvari . . tAwec u smis}u »Strahc je o~j«aj intenzivne bojazoi kao sto je o;tna•. ~oo u rijel!i »awful« - »stra~noc; no •awe« u smislu •Stra·· hopo§tovanjc• zna~i takoil:er nesto poput intenz:ivoog divlje· nja sto nalazimo u izrazima .awesome• i •awed bye, Sa sta· j~ta svjesne racionalne misli strah i divljenjc su odvojeoi osj~ji, pa zbog toga ne mogu biti ozna~eni istom rij_ea; i ako postoji jedna rijee poput »awe• ona se upotreblJaVa u jedoom ili u drugome ·smislu, a zaboravlja se &jenica da ona u stvari ·mali strah i divljenje.* U n~em osj«ajnom

• U luv.lukom jeziku upravo termin •strahopoltovanJec polaiva oba spomcnata znal!enja. Op. prev.

107

doiivljavanju, medutim, strah i divljcnje se niposto mettu. sobno ne isklju¢uju. Naprotiv, kao visceralno iskustvo, stnh i divljcoje C5csto su clio jednog slozenog osje~aja kojeg, me. <1~~· suvr~m~ni _ i!o'?e~ ob~fuo nije svjestan kao takvog. C1D1 se da Je Jezik !Judi koJi su manje od nas naglliSavaU intelektualoi aspckt doiivljavanja imao viSe rije<!i koje izra. ila~aju osjec:aj kao takav, dok na5i· suvremeni jezici tendiraju k izrafavanJu samo onih osj~ja koji mogu podoijeti test na~ vrste logike. Slu<!ajno ova pojava tvori jednu od naj­ve6h pote§koca u dinami<!koj psihologiji. Nd jezik nam jednostavno ne pi"UZa rijoci koje su nam potrebne za opisi· vanje mnogih visceralnih iskustava koja se ne uklapaju u na§u misaonu shemu. Zbog toga psihoanaliza u stvari nema adekvatan ~ezik na raspoiaganju. Ona bi mogla ul!initi nesto sto su u(!inile droge znaoosti: upotrijcbiti simbole za ozna·

<!avanje odrelfenih sloZenih -qsjeeaja. Na primjer,..!.. bi se t

moglo upotrijebiti za onaj slozeni osj~j divljenja i straha koji se jednom izrafavao jednom rije5. IIi xy bi moglo stajati za osj~j •agresivnog prkosa, superiomosti, optu· Zi_vanja pozlijelfene nevinosti, mu~eni§tva, osj~ja progo­OJenosli i lafnog optu!ivanjac, I opet ovaj posljednji osje· taj nije sinteza razlicitih osjeeaja, kao sto nas na5 jezik navodi da povjerujemo, nego je jedan specifil!ni osjceaj koji se mo.ie promatrati u sebi i u drogima nakon sto se prede­bar.ijera prctpostavke da se nista ne moze osjetiti §to ne n_•<>Ze biti •pomgJjeno•. Ako se ne upotrebljavaju apstraktoi stmboli, najadckvatniji - prilicno paradoksaJ.no - znan· stveni jezik za psihoanalizu je u stvari jczik simbolizma, poezije .ill rcferenci na mitoloske teme. (Freud je (!esto iza. birao ovaj posljednji.) Ali ako psihoanalitil!ar rnisli da djelu· je znanstveno upotrebljavaju6 tehni(!ke tennine na§eg jezika za ozna<!avanje emocionalnih pojava on se vara i govori o apstraktnim konstrukcijama koje ne odgovaraju stvamosti isl.-ustva kojc se osj~.

108

No, to jc samo jedan aspekt filtriraju~c funkcije jezika. Razli(!iti jezici ne razlikuju se samo <!injcnicom da se razli. kuju razli<!nosfu rije5 koje upotrehljavaju za oma<!avanje odrellenih afektivnih iskustava, v~ se razllkuju i svojom sin· taksom, gramatikom i korijenskim znarenjem svojih rije5. Jezik kao cjelina saddi Zivotoi stav i na nek:i je na~in za. mrznut izraz dcmvljavanja Zivota.20

Evo nekoliko primjera. Postoje jezici u kojima se glagol­ski oblik »kisic (it rains), na primjer, sklanja razlil!ito pre­rna tome da ll k3Zem da kisi jer sam bio vani na km i smo-00 se, iii jer sam vidio -da ki~i iz kolibe, ill jer mi je netko rekao da kisi. OCito je da naglasak jezika na te razli<!ite itvore doiivljavanja cinjenice (u ovome slu<!aju da kisi) du­boko utje(!e na nalHn kako !judi Cinjcnicu doiivljavaju. (U na5oj suvremenoj kulturi, na primjer, s njezinim nagla§ava­njeir ~isto intelektualne strane znanja, nije vafno kako sam saznao za cnjeniou, iz direktnog ill indirektnog iskustva, ill iz pripovijedanja.) Ill u hehrejskom glavoi je princip skla· njanja odrediti da li je neka djelatnost dovr5ena (potpuna) iii nedovr5ena (nepotpuna), dok se vrijeme u kojem se do­gacla - pro§lost, sadaSnjost, budu~nost - izrafava tek na sekundaran nal!in. U latinskom se oba principa (vrijeme i dovr5enost) upotrebljavaju zajedno, dok smo u engleskom preteino usmjereni u vremenskom smislu. Ponovo se samo po sebi razumije da ova razlika u sklanjanju izraiava razllku u .iskustvu.u

Jo§ jedan primjer mo!e se na6 u razlll!itim upotrebama glagola i imenica u razli<!itim jezicima ill l!ak mellu raznim ljudima koji govore isti jezik. Imenica se odnosi na •stvarc, a glagol na aktivnost. Sve vee broj !judi pretpostavlja mi· sliti u terminima imanja stvari umjesto bivanja ill djelova­nja; zbog toga pretpostavljaju imeoice glagollma.

Jezik svojim rije<!ima, gramatikom, sintaksom i cijelim svojim duhom koji je u njemu zamrznut odrelfuje koja ~ iskustva prodrijeti dn nare svijesti.

109

Drugi aspekt filtera koji omogucuje. svijest jest logika. koja usm.jerava nillljenje }judi u danoj kulturi. Kao sto veCina !judi pretpostavlja da je njihov jezik •prirodanc i da drugi jezici samo upotreblj_avaju druge rijeei za isle stvari, tako i pretpostavljaju da su pravila koja odreduju vlastito misljenje prirodna i univerzalna; uno sto je nelogiQ!o u jed­nom kultumom sistemu nelogiQ!o je u svakom drugome jer se sukobljava s •prirodnomc logikom. Dobar primjer za to je razlika izmedu aristotelovske i paradoksicke logike.

Aristotelovska logika temelji se na zakonu identiteta koji utvrttuje da 4 jest A, zakonu kontraclikcije (A nije ne-A) i zakonu iskljucivanja sredine (A ne mo-le biti A i ne-A, niti A iii ne-A). Arlstotel je to ovako postavio: •Nemoguee je da ista stvar u isto vrijeme pripada i ne pripada istoj stvari u istom odnosu ••. To je onda najsigurniji od svih prin-cipac.n .

Suprotna od aristotelske logike je ona koju bi se moglo nazvati paradoksiclrom logikom, koja pretpostavlja da se A i no-A mec1usobno ne iskljueuju kao predikati X. Paradok­sil!ka logika prevladavala je u kineskoj i indijskoj misli, u Heraklitovoj filozofiji i ponovo pod imenom dijalektike u Hegelovoj i Marxovoj misli. OpCi princip paradoksil!ke logike jasno je u opQm. terminima opisao Lao-tse: •Rijeei koje su strogo istinite Cine se paradoksi~nimac.u Takoc:!er i Chuang­·tzu: •Ono sto je jedno jedno je. Ono sto jc ne-jedno takoc1er je jednoc. :Sudu~l da osoba zivi u kulturi u kojoj se ne sumnja u

tocnost aristotelovske logike, lzuzetno joj je tesko ·ako ne i nemoguee postati svjesnom iskustava koja proturjeee aristo­:telovskoj logici, pa su zbog toga sa stajalHta njezine kulture besmislena. Dobar je primjer Freudov pojam ambivalentno­sti u okviru kojeg se tvrdi da se ljubav i mdnja mogu do­zivljavati spram iste osobe u isto vrijeme. To iskustvo, koje je sa stajaliSta paradoksicke logike potpuno •logicnoc, nema smisla s gledista aristotel9vske logike. Posljedica je da je za

110

~m·u ]J"udi izuzetno teSko biti svjestan osjeeajA ambiva· ve.. · b"ti · · md lentnosti. Ako su svjesni ljubavt, ne mogu I SVJCS?" •

· · bl bilo potpuno besmisleno imati dva kontradiktorna DJC, JCr . be " osjeeaja u isto vrijeme spram _iste oso . . .

Dok su jezik i logika dijelovi druStvenog filte~. koj1 ote:" :Zava iii onemogueuje nekom. isku~~ da. uc:!e u. SVJJ~t, treCi je clio drustvenog filtera naJvaZniJJ Jer Je On:':J ~OJ! ne ~ pusta odrelfenim osjeeajima da dopru do S'?Jestl ~ nastOJl "h izbaciti jz tog podru~ja ako su vee doprli do Djega. Sa­~tavljen je od drustvenih tabua koji. nek~ ideje _i os~ecaj: progla~avaju neprikladnima, zabr~jeru~a ~ opasruma 1 koJt im brane da uop~ dospiju do razme SVlJCStl.

Jedan primjer u vezi s primitivnim. pl~menom .~o:te po­slu!iti kao uvod u problem koji smo ovdJe nazna~ih. ~ ~t­ni~kom p)emenu, na primjer, ciji cJanovi five Od U~lJ.aDJa j pljal!kanja <!lanova drugih plemena, mogao bl posloJall ~ jedinac koji osjeea odvratnost protiv u~!jan~a i plja~kan~a. No sasvim je malo vjerojatno da ~ ~lti sv~~tan tog OsJe:­eaja, jer bi on bio nespojiv ~ os}eCaJ~ ClJ~log plemena, biti svjestan tog nespojivog OSJeCaJa znaC:ilo b_t op~n~st od potpune izolacije i izgnanstva: Z?<>g. toga h"t J?<IJ~c s takvim do!ivljajem odvratnosti VJCroJatno razvlO p~iho~ matski simptom poput povraeanja umjesto da dopush OSJe­Caju odvratnosti prodor u njegovu svijest. Tol!no suprotno dogodilo bi se u slu~aju ~lana nekog miroljubivog plemena koji bi !mao impuls da pode ubijati i pljac~ti t.lano~e ~­gih grupa. Ni on si vjerojatno ne bi dopustlo posta_ti SVJeS· nim svojih impulsa, nego bi umjesto toga razvio neki SIIIlptom, moZda simp tom intenzi'vnog straha. . . . . . . .

Evo jo§ jednog primjera, ovaj puta 1Z ?_Me ClvillZactJe._ u ndim velikim gradovima mora da postOJl mnog~ vlas~a du6ma koji imaju kupca kojemu ~ako treb~, rec:~: ~Je­lo, ali koJ"i nema dovoljno novaea ru za kupnJu DaJJeflinlJega.

( b . · · ··"-'ma) mora Medu tim vlasnicima dueana oso 110 omm unuwu . . da postoji nekolicina koja bi imala prirodan ljudski unpuls

111

da dade odijelo kupeu p6 cijeni koju ovaj mole platiti. No, koliko c!e ih dopustiti sebi da budu svjesni takvog impulsa? Pretpostavljam, vrlo malo njih. Veena <!e ga potisnuti, a inedu njiina bi se n:Uao prillam broj onih koji ~ u toku idu<!e noCi imllti san koji mofe iu-aziti potisnuti ~puis u jednoj ill drugoj formi.

Drugi prirojer: suvremeni ~vjek organizacijec mofe osje. eati da mu je fivot pomalo besm.islen, da se dosaauje onime sto radi, da. imll malo slobode da. Cni. i misli ~to mu izglerla c!ostojnim, da. je na tragu iluziji sre<!e koja se nikada ne obistinjuje. ~o kada bi bio svjestan takvih. osje<!aja bio bi uvelike sprel!avan u vlastitom ~enom funkcioniranju. ·Odatle bi takva svijest predstavlj;lla pravu opasnos! za dru· stvo nnako kako. je organizirano: rezultat je da. se osje<!aj potiskuje. . Ili, mora da. postoji.mno~tvo !judi koji osje<!aju da je ira·

cionalno kupovati novi automobU svake dvije godine i koji a.k mogu osje~ati tugu kada se moraju rastati od kola koja su upotrebljavali: i koja su im »pfirasla srcuc. No kad bi mnogi bill svjesni takvih osj~aja pojavila bi se op(lSDost da b i mogli po. njim:r postupati, a kuda bi onda do~la DMa eko­nomija koja se temelji na nemllosrdnoj potro!nji? Da li je, opet, mogure da veQni !judi do te mjere ;manjka prirpdne inteligencije da ne uviltaju s koliko nesposobnosti mnogi od njihovih vocta - k~e god 'bile metode kojima su se uspeli na vrh - obavljaju_ svoje funkcije? No kuda bi dospjela dni§tven~t kohezlja i' jedinstvena akcija ako bi takvih cinje. nica postala svjcsna vi§e nego uska manjina? Razlikuje li se u tom pogledu · stvamost imalo od onoga §to se doga&l u Andersenovoj bajci o carevu novo111 ruhu? Premda je car go!, to op_aZa samo maleni dj~k. dok su svi os~ !judi uvjereni da. car nosi krasnu odj~

I racionalnosti u svakom danom dru§tvu imllju za poslje­dicu numost da njegovi Clanovi potiskuju svijest o mnogim njegovim_osj~jima' i opa!anjimll. Ta je numost proporcio-

112

nalno ve<!a u onoj mjeri u kojoj ~tvo ne predstavlja sve svoje Clanove. Grcko ~tvo ·nije pretendiralo ispunjavati mterese svih svojih pripadnika. Cak i prema Aristotelu ro­bovi nisu bill samostalna ljudska bi~a; zbog toga u tom po­g!edu ni graltani ni robovi ni~u. imali mnog~ sta potiskivat_L No za dru§tva koja pretendi.J'QJU da se brmu za dobrob1t sviju taj problem postoji ukoliko im to ne uspijeva. Kroz citavu Jjudsku povijest, mofda w: izuz.etak nekih primitivnih dru§tava, stol je bio proslrt uvijek samo za manjinu, a ogromna v~ dobivala je samo preostale mrvice. Da je ve­cilla bila potpuno svjesna cinjenice da ih se varalo, razvilo bi se moUia ogoreenje koje bi ugrozilo postoje6 poredak. Zbog toga su se takve misli morale potiskivati, a oni u ko­jima se taj proces potiskivanja nije vdio adekvatno dovodili su u opasnost svoje fivote ill slobodu.

Najrevolucionamija promjena n:Uega doba leZi u Cilljenici da su se svim Ijudima svijeta otvorile oei i da su svjesni svoje ielje za dostojnim materijalnim fivotom, i da je covjek otkrio tehnicka sredstva za ispunjenje te temje. U zapadnom. svijetu i u Sovjetskom Savezu trebat ~c rclativno kratko vrijeme da se postigne taj stupanj, dok re to mnogo duie trajati u nein­dustrijaliziranim zemljama Azije, Mrikc i Latinske Amerike.

Znaci li to da u bogatim industrijskim zemljama gotovo da viSe nema potrebe za potiskivanjem? Doista, to je ilw:ija koj11 dijeli vocina !judi; pa ipak tome nije tako. Ta drustva ta· koder- ocituju mnoge kontradikcije' i iracionalnosti. Ima ll ikakvog smisla tro~iti milijune dolara na uskladistavanje po­ljoprivrednih vBkova dok milijuni Jjudi u svijetu um.iru od gladi? Ima li ikakvog smisla tro~iti poloviou nacionalnog bu­dieta na orufje koje ~e, ako ikada bude upotrijebljeno, uni· stiti na§u civilizaciju? Ima li smisla uciti djecu ~kim vrlinama poniznosti i nesebicnosti, a istovremeno ih pripre­mati za fivot u kojemu su upravo suprotnosti tih vrlina po­trebne za uspjeh? Ima li smisla da smo se u posljednja dva svjetska rata borili za •slobodu i demokracijuc i zavdili ih

113

demilitarizacijom •neprijateija slobodec, a da se samo neko­liko godina kasnije ponovo naorubvamo za •slobodu i demo­kracijuc, samo §to su sada prija§nji neprijatelji slobode nj&­zini branitelji, a prija§nji saveznici neprijatelji? Ima li smisla biti duboko ogolten protiv sisteml'l koji ne dopu§taju slobodu govora i politi~ke aktivnosti, dok iste takve sisteme, ~ak i nemilosrdnijc, nazivamo •ljubiteljima slobodec ako su u vojnom savezni§tvu s nama? Ima li smisla sto Zivimo usred izobilja, a imamo malo radosti? Ima li smisla da smo svi pismeni, posjedujemo radio i televizijske aparate, a kronifuo se dosadujemo? Ima li smisla ... Mogli bismo nastaviti kroz stranice i stranice opisujuci iracionalnosti, fikcije i kontra· dikcije na§eg zapadnog na~ina fivljenja. Pa ipak, sve te ira· cionalnosti prihva~ene su kao gotova ~injenica i jedva da ih itko primjeeuje. Nije to nipo5to zbog pomanjkanja kri· tii!ke sposobnosti; mi vidimo iste te iracionalnosti i kontra­dikcije potpuno jasno kod na§ih protivnika, a odbijamo pri­mijeniti racionalni i kriticki sud na nama sAm.ima.

Potiskivanje svijesti o Cinjenicama jest i mora biti nado­punjeno prihvacanjem mnogih fikcija. Pukotine koje postoje jer odbijamo vidjeti mnoge stvari oko nas moraju biti ispu· njene da bismo mogli imati koherentnu sliku. Koje su to ideologije kojima nas kljukaju? Buduci da ih je toliki broj spomenut eemo samo neke od njh: mi smo krsCani, mi smo individualisti, nasi su vode mudri, mi smo dobri, nasi su neprijatelji (tko god to bio u nekom trenutku) losi, na§i nas roditelji vole i mi volimo njih, na§ bracni sistem je uspje­bn, itd., itd. Sovjetske driave izgradile su drugi skup ideo­logijl'l: da su marksisti, da je njihov sistem socijalizam, da on izrafava volju naroda, da su njihovi vode mudri i da rade za eovj~stvo, da je profitni interes u njihovom dru§tvu •socijalistiCkic profitni interes i da se razlikuje od okapita· listickog• profitnog interesa, da je njihov odnos spram vias· nBtva odnos spram •so<;ijalisti~kog• vlasnistva i da je pot­puna razlicit od odnosa spram •kapitalistickogc vlasni§tva,

114

itd., itd. Sve se tc ideologije utiskuju u !jude od djetinjstva od strane njihovih roditelja, skole, crkve, filmova, televizije, novina, i one vladaju ljudskim mozgovima kao da su rezultat covjekova vlastitog razmisljanja i primjccivanja. Ako se ta· kav proces zbiva u drustvima koja su nam protivnicka na­zivamo ga •pranjem mozgac i, u manje drasticnim oblicima, oindoktrinacijomc ill •propagandomc; u na§im dru§tvima nazivamo ga •odgojemc i •informacijomc. Premda je istina da se dru§tva razlikuju u stupnju svijesti i pranja mozga, i premda je zapadni svijet u tom pogledu ne§to bolji nego sovjetski svijet, razlika nije dovoljna da promijeni temeljnu sliku 0 mje5avini izmec:lu potiskivanja cinjenica i prihvaca-nja fikcije." .

Za§to !judi potiskuju svijest o neeemu eega bi inace bill svjesni? Izvan sumnje je da je glavni razlog strah. Ali strah od l!ega? Da li je to strah od kastracije k:ao §to je pretp<>­stavljao Freud? Cini se da nema dovoljno dokaza za vjero­vanje u to. Da li se radi o strahu od toga da se bude ubijcn, zatvoren iii strahu od skapavanja? To 'bi moglo zvu~ati kao zadovoljavaju~i odgovor pod uvjetom da se potiskivanje zbi· va samo u sistemima terora i opresije. No kako to nije slu­eaj moramo ispitivati dalje. Postojc li suptilniji strahovi kojc proizvode, na primjer, druStva poput na§eg? Pomislimo na mladog privrednog rukovodioca ili mmnjera u velikoj korporaciji. Javljaju li mu se misli koje nisu •zdravec mozda ~c biti sklon njihovu potiskivanju od straha da neee dobiti onu vrstu unaprec:lenja koju dobivaju drugi. To po sebi ne bi bila tragedija da nema Cinjenice da ro ga supruga, prija­telji i on sam smatrati oproma~jemc ako zaostane u natj&­cateljskoj trci. Tako strah od promallenosti more postati dovoljnim razlogom za potiskivanje.

Ali postoji jos jedan, za koji vjerujem da je najmoCniji motiv za potiskivanje: strah od i~otacije i pr:ogonstva.

Za eovjeka ukoliko je covjek - lito re reci budu~l da transcendira prirodu i svjestan je sebc i smrti - osjeeaj

115

p<'tpune sam~ i odvojenosti blizak je ludilu. Covjek se kao covje~ ?<>Ji ludila ~0 ~to se

0

oovjek kao iivotinja boji Slllrti; ~~ b1 b1odruz~v OOVJek mora biti u odnosu, mora naa zajed-motvo s guna. Ta potreba da bude jedno s -"-·-'-- · gova . ··ata . ~.._ DJe.

. l~ D~Jl ~t, Jata od spolnosti a ~to i od ulje za !ivlJCDJem. Tal JC s.~ od izolacije i progonstva, vBe ne~o ~strah od kastracJJC•, onaj §to navodi I jude na noti­sltivanJe onog §to je tabu, jer bi takva svijest znaCila ~~ ~os_t, odvojenost, pa onda i progonstvo. Iz toga razloga po­JCdmac se mora uCiniti slijepim da ne vidi ono §to njegova grupn pro~lnbva da ne postoji ili prihvntiti kao istinu ono za. §to vecma kliZe da je istinito ~ak i ako ga njegove vlastite oct m~~ uvjeriti ~a je to lliZ. Stado je tako vitalno vliZno za POJedmca da DJegovi pogledi, vjerovanja i osjebji tvore ~a njega zbilju, vik od onoga ~to mu govore njegovi osjeti 1 .=· Upravo ~ao. -~~~ u hi!'notiCkom stanju razdvajanja ~pnobearev glas 1 nJeCl zallZlillaju mjcsto stvarnosti tako 1 .~tveni obrazac ~ stvamost za v~inu I judi. Ono ~to ?>VJe~ sm~tra istinitim, stvarnim i zdravim, klikji su koje Je_ p~h~a~o dru§tvo i mnogo toga ~to se ne uklapa u te klikJe _1sk1Ju~no je iz svijesti i ostajc ncsvjcsno. Nema go­tov? rucega u ~to oovjek ne bi povjerovao - ili ho ne bi po_t~sn~o - ako se nada nj nadvije cksplicitna ili implicitna PriJClnJa progonstva. Vra~juci se na strah od gubitka iden­tlteta, _o ce~u. s~ ras:"ravl!ao ranije, rolim ustvrditi da je

r za vecm1;1 ljud1 njihov tdentitet ukorijenjen upravo u njihov koniormnam spram drustvenih kli§eja. •Onic su ono §to smatraj~ da. jcsu: zato strah od progonstva ukljucuje strah ?d gu~ttka ~.~entiteta, a sfuna kombinacija obaju strahova lJDa naJmoCD.lJi cfekt.

P~jam P~gonstva kao temelja za potiskivanje mogao bi dovest1 do prilicno beznadnog shvaeanja da svako dru§tvo mofe dehumanirirati i deformirati OOVJ"eka na k ·· od hoCe nne· . --·· OJl 8

m, JCr mu """""o dru§tyo uvijek mofe zaprijetiti progon· stvom. No pretpostavljati tako· znaCilo bi zaboraviti drugu

116

anjenicu. Covjek nije samo 6Ian dru§tva, on je takoder prl· padnik Jjudske rase. Dok se oovjek boji potpune izolacije od vlastite dru§tvene grupe, ·on se boji i izolacije od ljud· skosti koja je u njemu, a koju predstavljaju njegova savjest i njegov razum. Biti potpuno nel!ovjeean je zastrarujuee bk i kada je cijelo dru§tvo prihvatilo neljudske normc ponaSa· nja. Sto je dru§tvo ljudskije manja je potreba da pojedinac izabire izme<!u izolacije od druhva ili od ljudskosti. Sto je v~i sukob izmeilu druStvenih i ljudskih ciljeva to je pojedi· nac rastrzaniji izmectu dva opasna pola izolacije. Osoba moZI: podnositi dru§tveno progonstvo do .onog stupnja do kojeg zbog svojcg vlastitog intelektualncig i du§evnog razvitka osje. ca solidamost s humanooeu, i vice versa. Sposobnost da se djcluje u skladu s vlastitom savje§cu ovisi o stupnju do kojeg se transcendiralo granice neCijeg dru§tva i postalo grachni.nom svijeta.

ProsjeCni pojedinac ne dop~ta si da bude svjestan misli i osjebja koji su nespojivi s obrascima njegove kulture, pa je zbog toga prisiljen potisk.:Vati ih. Fomullno govoreCi, tada ono §to je svjcsno i ono ~to je nesvjesno ovisi o strukturi dru­!tva i . o obrascima osjeeaja i misli koje proizvodi. Sto se sadrf.aja nesvjesnog tire nikakva generalizacija nije moguCa. No jedno se moZe ustvrdiii: on uvijek predstavlja 5tavog oovjeka sa svim njegovim potencijalima za tamu i svjetlosti on uvijek sadrii bazu za razlicite odgovore .koje je .Covjek u stanju dati na pita~e koje postavlja cg:zistcncija. U kraj. njcm slul!aju najnazadnijih kultura, usmjerenih na povratak k !ivotinjskoj egristenciji, sfuna ta zelja jc predominantna i s~jesna, dok su sve- tdnje za izdizanjem nad tu razi.nu po­tisnute. U kulturi koja je odmakla od na~ad.o.og k d~evno naprednom eilju snage koje predstavljaju tamu su nesvjesne. No oovjek u bilo kojoj kulturi nosi sve svoje potencijale ~utar sebe; on je arbail!an <!ovjek, grabdljiva iivotinja, IJudo!der, idolopoklonik, i on je bkle sa sposobn~ za ra­zum, ljubav i pravdu. Tako sacidaj nesvjesnog nije ni dQbro

117

ni ~o, ~ racionalno. ni iraolonalno; on je oboje; on je sve ~to JC. lJu~~o. Nesv1es~ Je aitav eovjek - minus onaj nje. gov dw koJt. od?ovar.a. n}egovom drustvu. Svijest predstavlja ~n~ ~':'leka, $lu~ajna ogranieenja postavljena povi­JCsnom s!tuac1~om u kOJU je pojedinac bacc;n. Nesvjesnost P:CdstavlJa ~verzalnog covjeka, citavog covjeka, ukorije­nJc~og u svem1ru;_ ona prcdstavlja blljku u njemu, Zivotinju u nJemu, ?uh u nJemu; ona predstavlja njegovu pro~lost s:ve do zore lJudske eg:zistencije i ona predstavlja njegovu bu­du~ost sve' do ~na ka_d~ ~ eovjek postati potpuno eovje­Can ~ kada ce Priro_da blti oeovjeeena kao lito ~ eovjek biti ~den«. ~~tati svjestan neC.ijeg nesvjcsnog mati stupiti ~ .doW; s neCijom. punom ljudskoll6u. i uklaniti pxeprekc .ko­JC dru~tvo postavlJa u svakom eovjeku i, kao posljedicu, iz. me4~. svakog covje~~ i njcgova bliZnjcg. Te!ko je taj .cilj po~tta u potpunosti 1 to se· dogada rijetko; pribliliti mu se lefl na dohv~tu svakoga jer tvori emancipaciju covjeka od dru§tveno u~Jeto~anog. otuacnja od njega sfunog i od eovje­~va. N~c10nal~ 1 l<s.enofobija suprotni su polovi huma­~til:kom .JSkustvu JZVedenom iz osvje5tenja o neCijem ne­SVJesnom.

Koji faktori odlueuju o ve6oj ill manjoj svijesti o dru· lltveno nesvjesnom? Prije svega, sasvim je oCito ·<la se neka pojedina~ is~stva .. rozlikuju. Sin autDritarnog .oca, koji se poburuo protiv oemskog autoriteta -a -da ga ovnj nije ~lo­mio, bit ce bolje pripromljen da progleda drWtvene racio­nali.zacije i ~ostane ~vjestan druStvene· stvamosti koja je :r,a ~~emu. nesv!esna. Slieno tome pripadnici rasnih, vjerskih ill ~.stve~ manjinskih grupa koje su diskriminirali pri­padnicJ ve6me eesto ee biti skloniji nevjcrovanju u druStvene kli~.eje; to je istina i ~ pripadnike izrabljivane klase koja p~ti. No.~. ~na Sltuacija niposto uvijek ne Cini poje­dinca ~~CIDJ~ 1 .~.am~stalnijim. Vrlo eesto ga druStveni s~atus CUll ~es1~!1m 1 re~ijim u prihvaeanju kli~eja ve· cme kako h1 b1o prihva~en 1 da bi se osjetio sigurnim. Za·

118

btijevalo bi potanku artalizu mnogih osobnih i drufuenih faktora da bi se odredilo za:."to neki pripadnici manjini ill. izrabljivanih ve6ina reagiraju poveeanom kiitienoseu, a 'drugi. pove~anom podlomo~eu misaonim obrascima. .

Uz ove faktore postoje i l!isto drustveni cimbenici koji odrcttuju jal!inu otpora protiv svijesti o druStvenoj stvamo­sti. Ako drustvo ili .dl:'list:vena klasa nema sanse da iskoristi taj uvid jer objektivno nema nade za promjenu n" bolje, izgledi su da ce ·svat!fo u takvome drustvu pristati uz fikcijc jer svljest o istini uCinila bi samo da se osjeeaju gore. Dru­~tva i klase na zalasku obieno su oni koji se najcv~ drZe svojih fikcija jer istinom nemaju sto dobiti. Obmuto, dru­~tva iii drustvene-klase koji su u vezi- s boljom budu6no56u. prulaju· uvjete koji olakbvaju svijest o stvamosti, osobito ako ce im sama ta svijest pomoCi da osi:Vare nufne mogu6-nosti. Dobar primjcr za to je grac!anska klasa u 18 .. stoljeeu. Cak i prije nego sto je zadobila politicku hegemori..iju nad aristOkraoijom izgubila je. mnoge .fikcije· prolllosti i razvila novi uvid u proSle i tekuce- druStvene stvaniostl. Pisci sred­njih klasa mogli su prodrijeti kroz fikcije -feudalizma jer ni­su trcb~ te fikcije. Naprotiv, njima je istina pomagala. Kada se gradanska klasa evrsto IW.neila 'i stup'ila u borbu protiv juriSa radnil!ke klase i, kasnije, koloniziranih naroda, situacija sc obmula; pripadnici srednjih klasa odbili su vidjeti druStvenu stvamost, a clanovi napredujuah novih klasa bill su skloniji osloboditi se mnogih iluzija. Vrlo ccsto, mcclutim, pojedinci koji su razvi:jali te uvtlde podupiru6i gru· pe koje su se .borile za svoju slobodu potjecali su iz sdmih klasa protiv· kojih su se borlli. U svim takvim sluea:jcvima moralo bi se ispitati individualne faktore koji cine osobu kritil!nom spram vlastite drWtvene grope i priklanja se grupi kojoj ne pripada po rodenju.

Drustveno i pojedinaeno nesvjesno u medusabnom su od­nosu i u trajnoj interakciji. U stvari, svjesno/nesvjesn<J je u konal!noj analizi nedjeljivo. Ono. sto je vafno nJje toliko

119

sadr!.aj onaga §to je poti$nuto ve6 stanje duha i, da bude. mo precizniji, stupanj budnosti 4 realizma u pojedincuo Ako osoba u danom dru!tvu nije sposobna vidjeti dru!tvenu stvarnost pa umjesto toga ispunjava svoj duh fikcijama, nje­zina sposobnost da vidi pojedinafuu stvarnost s obzirom na stunu sebe, svoju obitelj i prijatelje takoc!cr je ogranifenao Ona iivi u stanju polubudnosti, spremna jc primiti sugestije sa svih strana i vjerovati da su sugerirane fik.cije istinao (Na­ravno, osoba 6e biti narofito sklona potiskivanju svijesti o stvamosti s obzirom na svoj osobni zivot u podru~jima gdje je dru~tveno potiskivanje osobito izra~oo Na primjer, u dru§tvu koje njegovu poslu§nost autoritetu, pa onda i po­tiskivanjc svijcsli ill kritifuosti, sin pojedinac bit ~e skloniji ostrahu pred occm od onoga u dru~tvu u kojem kriticnost sprom autoriteta nije bitni dio dru§tvenog potiskivanjao)

Freud se uglavnom bavio otk:rivanjem pojedina~nog ne­svjesnogo Dok je on pretpostavljao da dru§tvo name6e poti­skivanja, radilo se o potiskivanjima instinktivnih snaga, a ne o dru!tvenim potiskivanjima koja su u stvari va2na -potiskivanjima svijesti o 0 dru§tvenim proturjefuostima, dru­!tveno uzrokovanim patnjama, propasti autoriteta, osjocaji­ma bolesnosti i nezadovoljstva itd. Freudova je analiza po­k=lla da je do odredenog stupnja mogu6e pajedinafno ne­svjesno ufiniti svjesnim a da sc ne dime u dru~tveno ne­svjesnoo Mcl!utim, iz premisa koje smo do sada iznijeli sli· jedi da svaki poku~j vra~anja potisnutog koji iskljucuje dru§tvcnu sferu mora ostati ograni~no Puna svijest o ono­me §to je bilo potisnuto moguca je osamo oonda ako prelazi podru~je pojedinafuog i ako proces uklju~uje apalizu dru­§tveno nesvjesnog. Razlozi za taj pouCa:k proizlaze iz one>g lto jc bilo reeeno prije. Ako osoba nije u stanju prekoraCiti svoje dru§tvo i vidjeti kako ono unapredujc ill spreava l':IZVitak ljudskih potencijala ne mole biti u punom dodiru s vlastitom oovjefuo§fu. Dru§tveno uvjetovani tabui i ogra· nifcnja moraju mu izgledati kao »prirodoic, a ]judska pri·

120

roda se pojavljuje u izoparenom obliku tako dugo dok ne prepozna izopa~vanje ljudske prirodc od strane dru§tva ~ kojem slu~jno iivio Ako otkrivanje nesvjesnog maei posti­zanje iskustva vlastite oovjemosti, tada se doista ono ne moie :zaustaviti na pojedincu vee se mora nastaviti otkrivanjem dru§tvcno nesvjesnog. To uklju<!uje razumijcvanje dru§tve­ne dinarnike i kritil:ko procjenjivanje vlastitog dru§tva sa stajali!ta op~ih ljudskih vrijednosti. Upravo uvid u dru!tvo koji nam je pruiio Marx jest uvjet :za osvje§tcnje dru!tveno ncsvjesnog, pa onda i potpuno budenje (•vra6anje postignu· tog«} kod pojedincao Ako •mora biti ego tamo gdje postoji id« humanisti~ka druStvcna kriti~nost jc numl. preduvjcto

' 0 Ina~ 6c osoba postati svjesna samo nekih aspckata svoJeg pojedina~nog nesvjesnog, dok ce u drugim aspektima biti probudena kao cjelovita osoba tek malo vi§e od ostaliho Me­dutim, mora sc dodati da nije samo kriti~ko razumijcvanje dru§tva vamo :za analiticko razumijevanje sebe sAmoga, ne­go da je i anal.iti&o razumijevanje pojedinafuog nesvjesnog ma~jan doprinos razumijevanju dru~tva. Sarno onaj koji je doiivio dimenzije nesvjesnog u osobnom iivotu moie u potpunosti shvatiti kako je mogu~e da je dru§tveni iivot odreden ideologijama koje nisu ni is tine ni laZi iJi, izrazimo li se drukaje, koje su oboje, istine i laX!, tjo istine u onome smislu da im !judi iskreno vjcruju, a laii u tome Sto su racio­nalizacije aja je funkcija skrivanjc pravih motivacija dru· Stvenih i politi~kih akcijao

Kolikogod su pojedinacno i dru§tveno ncsvjcsno meuusob­no proteti, usporedimo li odgovaraju6e Freudove i Marxove ideje o potiskivanju u okvirima dru§tvene evolucije nai6 6emo na fundamentalnu proturjocnost. Kao !!to smo ve6 na­:m~ili, za Freuda rast civilizacije zna6i porast potiskivanja, pa prema tome dru§tvena evolucija ne vodi k povlaeenju potiskivanja vee prije k njegovu ufvrlC!vanjuo Za M~rxa je: s -iruge strane, potiskivanje u biti posljedica proturJefuosti iZDJetlu potrebe za punim razvitkom ~ovjeka i dane dru~tve.

121

ne strokture, pa zbog toga potpuno razvrjeno drtcltvo u ko· jem su nestale cksploatacija i klasna borlla ne treba ideo. Iogije i more sc osloboditi potiskivanja. U potpuno humanir;. ranom dro~tvu nece biti potrebe za potiskivanjem, pa ne6e biti ni drustveno nesvjesnog. U procesu drustvene evolucije prema Freudu potiskivanje raste, a prema Marxu ono se smanjuje.

Postoji jos jedna razlika izmec'!u Freudove i Marxove misli koja se nije dovoljno naglaSavala. Dok sam ve6 raspravljao o slicnosti izmec'!u •racionalizacijec i •ideologijac, nu!no je upozoriti na razJiku mec'!u njima. Racionalizacijom se poku· 5ava uCiniti da neka akcija izgleda motivirana razumnim i moralnim motivima, prikrivajuc!i tako cinjenicu da je uz:ro. kovana motivima koji su u sukobu sa svjesnim misljenjem osobe. Racionalizacija je uglavnom varka i obavlja negativnu funkciju time sto dopu~ta osobi da krivo djeluje, no ·bez svi· jesti o tome da djeluje iracionalno ill nemoralno. Ideologija ima slienu funkciju, ali u jednoj toeki postoji valna razlika. Uzmimo primjer krsc!anskog nauka: ueenje Krista, ideali po­niznosti, bratske Ijubavi, pravde, milosrda itd. bill su nekoc istinski ideali koji su pokretali srca !judi do te mjere da su bill voljni davati svojc ~ivote u ime tih idcala. No, tije­kom povijcsti ti su sc ideali zloupotrebljavali posltW.vsi kao racionalizacije za namjerc koje su im blle potpuno suprotne. Ncovisni i buntovni<!ki duhovi bijahu ubijani, scljaci izra· bljivani i tlaceni; blagoslivljali su se ratovi i ohrabrivala se mrmja na neprijatelje u ime tih istih ideala; .Kad~od . ~e to dogadalo ideologija sc nije razlikovala od raclOnaltzaCl~e: No povijest nam pakazuje da idcologija ima i svoj vlastiti Zivot. Premda su Kristove rijeci bile zloupotrebljavane, odr· mvalo ih se na Zivotu, ostale su u pameenju !judi, i uvijek ih se ponovo uzimalo za oebiljno i retransfonmiralo, da ~o kaZemo, iz idcologijl u ideate. To se zbllo u protestantskim sektama prijc i poslije reformacije; to se danas dogada u onim protestantskim i katoli<!kim manjinama koje se bore

\ 22

u mir i protiv mdnje u svijetu koji izjavljuje da se drZi Jasc!anskih ideala, a upotrcbljava ih kao idcologije. Isto se :more reel i za "ideologizacijuc budisti<!kih ideja, Hegelove fi. Jozofijc i marksisti&e misli. Zadatak kritike nije zigosati idealc, nego pokazati njihovu transformaciju u ideologije i su· protstaviti se ideologiji u ime izncvjerenog ideala.

BILJI!&X.II OZ DBVETO POGIAVIJB

1. Jungova upotreba term.ina »nesvjesnoc Dijc obeshrabrila 1opograf. - · sku upotrebu tog pojma. Dok jc za Freuda nesvjesno podrum

pun poroU, Jungovo ncsvjesno prijc jc cpiija upunjena C!ovjeko­vim Uvomim. ali zaboravljcnlm blagom mudrosti (premda ne talco isldjulivo), prelaivenirn intelektualizacij:una.

2. A. Smilh, An Inquiry ullo tlu; Nature and Causes of the Wealth of Nations, The Modem Library, New York 1937, str. 423. Ovaj citat bo i sugestiju o ulozl A. Smllha u razvilku pojma nesvjes­nog dugujem Robcrtu Tucl<cru i njegovoj izvrsnoj analizi tog problema u PIU/osoplly and Mytll of Karl Marx, Cambridge Uni· versity Press, Cambridge 1961, str. 66.

3. Karl Marx - Friedrich Engels, Rani radovi. Naprijed, Zagreb 1976, S. izd., str. 371.

4. Sprava usavriena u kasnom srcdnjem vijelru za bacanje slike nekc scene s pomOO! ogledala na rnvnu povriinu. Mnogo su je upo­trebljav:ili umjetnlcl za postavljaruc lspravnih proporcija prirod­nih predmeta na seen!. Sllka sc na papinl pojavljivala okienuta, no to je ispravila kasnlja upotrcba leta.

S. Karl Marx - Friedrich Engels, op. cit., str. 370. 6. Ibid., sir. 375-376. 7. MEGA 1, S, str. 423. Znhvaijujcm Maxlmilicnu Rubelu !to me

upozorio na tu rellenicu. Rubel cltlra taj odlomak u svojem dje­lu: Karl Marx. Essai de Blograp/1ie Intcllcctucllc, Librairie Marcel Rivi~re et Cie., Pariz 1957, str. 225. Rubel u istom · kontekstu ~je neke vrlo zanlmljive opaskc o vezi lzmedu Marxove teorije 1 psihoanaliticke misU.

8. Rosa Luxemburg. Leninism or Marxism (prvi put objavljeno 1904. u ruskoj Iskrl l njemaekom Neue Zeit pod origlnalnim n.aslovom Organi<,acijska pitanja ruske socljaldemokracije), zatim pod nasi<> vom The Russian Revolutlo11 and Lc11iuism or Marxism?, Uni· versity of Michlgan Press, Ann Arbor (Mich.) 1961. sir. 93.

9. MEGA I, S, str. 242. (prijcvod na cnaleski B. Fromm).

123

1~. Ironl~nn je finjenlca da oni konzcrvativcl koji se protlve velikoj upravi (Ill se barem takvimn grade) obiCno se ne protive vcli­kom buslnessu ill velikom vojnom cst'lblishmentu.

11. C. Wright Mills nazvao je te elite • >eli tom mo6!• i izvr~io nji. hovu analizu u majstorskoj knjlzi s tim naslovam (The Power Elite}. M~utim, on nije u potpunosti shvatio da su te elite moct proizvod speclfifnog nal!ina pro!zvodnje i dru~tvene organizaeije i da zbog toga njihovo postojanje potvr4uje osnovnu Manovu pretpostavku. a ne da joj proturjefi. U drugoj svojoj briljantnoj knjizl, The Marxists (Dell Publishing Corporation, New York 1962) on se kritil!ki odnosi spram marksisti~k"'l ekonomskog determi­nizma i postavlja tezu da su \'Ojni i polilifld detenninizam jed. nako vaieU pretpostavkc (str. 126). 1a vjerujem da se te elite i njihova uloga mogu najbolje shvatiti upravo sa stajallita Manco­va modela.

U. S. Freud, Tl1e Future of au lllusio11, The Standard Edition of the Complete Psychological Works of Si&mund Freud, The Ho. garth Press, London 1961, sv. XXI, str. 49.

13. Ibid., str. ~56. 14. Kart Marx - Friedrich Engels, op. cit., str. 91. 15. Ibid., str. 53. 16. Karl Mannhe!m prvi jc istaknuo da je sodjalistiak.a doktrina po.

sjedovala •nova intcloktualna oruljac u sposobnosti da ><femas­kira ncsvjesnoc (svojih protivnik4). On Jc takot!er uooo da •ko. lektivno nesvjcsno i djelatnost koju ono pokre<!e sluie za. pri­krivanjc nekih aspckata dru!tvene stvarnosli ... • (Karl Mannheim, Ideology and Utopia, a Harvest Book, Harcourt, Brace and Co., New York, str. 33. i dalje).

17. S obzirom da postoje odrcttenc sli~nosti lzmc4u pojmova koji se ovdjc upotrebljavaju i onih koje rabi Jung ~ini se da je potreboo obja!njcnje. Prljc svegn valja napomcnuti da 1ung na· gla!ava dru!tvcni karaktcr ncurozc vi!o nego Freud. On je vj<>· rovao da •ncurozc u vcelnl slufajcva nisu samo privatne brigc vee dt'U!ivenc pojave ... •. Nndaljc, drlno jc da ispod osobnog ncsvjcsnog postoji dubl.fi sloj, •kolcktivno nesvjesnoc, koji •nije individualan nego univcrzalnn; roasuprot osobnoj psihl on iroa sadrf.aje l obifajo pona!anja kojl su manje iii vi~ jednaki po. svuda l u svim pojcdincima. Drugim rijreima, on je idcntifan u svim ljudima i tako tvori znjcdniekl psihii%1 nazivnik nad· osobnc prirodc koji je prlsutan u svima nama•. 1a se s Jungom si.Uem u sredi!njcm zakljueku o univcrzalnom karakteru pslhiC. ke supstance prisutne u svakome od nas. Razlika W!lec!u 1un· gova termina •kolektivno nesvjesnoc i tcrmina >druUveno nc­svjesno• kako se upOtrebljava ovdjc jest: •kolektivno nesvjesnoc direktno ozn~~uje univcrzalnu psihu, veei dio kojc niti ne mofe

124

-postati svjesnim. Pojam dru~tveno nesvjesnog proizlazi iz ideje represivnog karaktcra dru!tva I odnosi se na onaj spccifi~ dio ljudskog lskustva kojemu dano d<Wtvo ne dopu~ta da stig­nc do svijcsti; to jc onaj dio ljudskosti u rovjeku koji je cirlrl­tvo od njega otu4ilo; d<Wtvcoo nesvjesno je dru~tveno potlsnut clio univenalne pslhe.

18. Istu ideju prvi je izrazio B. Seimchtel (u poufnom l!lanku •Me­mory and Childhood Amnesiac, Psychiatry, sv. X, br. 1, 1947) s obzirom na amncziju sjctanjA lz djetinjstva. Kao no pokaz:uje naslov, on se tu bavi s odrec!enijim problemom amnezije djelin)· stva i razlikom izmec!u kategorij~ (sbemata) koje upOtreblJa· va dijete i onih kojc rabl odrastao rovjck. On zaldjufuje: •Nc­spOjl\•ost iskustva lz ranoa dj~stva s kategorijama i organiza­cijom pamtenja odraslih u velikoj je mjeri zasluga... konven­cionalizacije pam.:en]a odraslihc. Po mojem mi!ljenju ono !to govori o pamtenju odraslih l u djetinjstvu je istina, no raz1ike se ne nalaze samo izme4u kntcaorija odraslih i djetinjstva, nc­go i izmec!u razli~lih kultura, a p0vrh toga n.ije problem samo u pamtenju nego u svljcsti optenito.

19. U ovome sam sc primalmuo mojoj raspravi o tom prednaetu u: Zen B11ddhism and Psychoanalysis, D. T. Suzuki, E. Fromm i R. de Martino, Harpel' Bros., New York 1960. (Nolit, Beograd, 1965).

20. Usp. prilog..yodllju Benjaml.oa Whorfa u Djcgovim Collected Papers on Metalinguistics, Foreign Service Institute, Washington (D. C.) 1952.

21. Zna~enje ove ratlike postajc potpuno ootim u cng)eskom i nje­ma&om prijevodu Starog 2.wjeta. Cesto kada hebrejski tekst upotrebljava perfekt za cmocionalno iskustvo poput voljenja u zna~enju •J• potpuno volimc, prevodilac shva61 lrrivo i pi~ •vo­Jio same.

22. Aristotel, Metafidka, 100Sb 20. 23. Lao-tse, The Tdo Tell King, The Sacred Books of t11e East, ur.

F. Max Mueller, .sv. XXXIX, Oxford University Press, London 1927, str. 120.

24. Usp. moju detaljniju raspravu o tom problemu u: The Art of Loving, World Perspective Series, Harper &. Brothers, New York 1956, pogl. 11-3, •Objekti ljubavic; v. odgovaraju6: pogl. u n~em prijevodu: Umijete ljubavi, 6. sve:zak ovog izdanja.

25. William J. Lederer u svojcm djelu A Nation of Sheep (W. W. Norton & Co., Inc., New York 1961) n:wodi nekoliko dobrih primjera o stanju stvarl s obxirom na polltifko mi!Ijenje.

125

X Sudbina obiju teorija

U povijesnom procesu vise je· pravilo nego izuzetak da se ide. je- izopa~e u ideologije; puke rijeci stupaju na mjesto ljud­skc stvarnosti; tim rijeeima upravlja birokracija koJa tako uspijeva kontrolirati !jude i zadobiti mo~ i utjecaj. Poslje. dica je obicno da ideologija, jos uvijek upotrebljavajuci ri· jeci izvorne ideje, u stvari izraZava suprotno zna~enje. Ta je sudbina zadesila velike religije i filozofske ideje; to se dogo­dilo i s Marxovim i Freudovim idejama.

Kakav je bio Freudov izvorni sistem? Prije svega, to je bila · radikalna misao; radikalno u izvor·

nom smislu rijeCi znaCi doCi do korijena, a kako je - prema Marxovim rijeCima - korijen eovjek, znaci doa do same prirode i bili eovjeka. Freudova psihoanaliza bila je kritwka misao; kriticka prije svega spram postoje6ih psihijatrijslcih ideja kojc su uzimale svijest -kao temeljni podatak psihija· trije. No Freudova je misao bila kriticka u mnogo sirem sroislu. Ona jc napala mnoge vrijednosti i ideologije viktori· janskog ao~a; napala je ideju da spolnost nijc predmet za racionalno i znanstveno istr.Wvanje; napala je neiskrenost viktorijanskog morala; napala je sentimentalni pojam »cisto­ce« i »nevinostic dj.eteta. No, kao sto smo istaknuli prije, najvafniji je napad bio usmjeren protiv ideja da nema psi­hickog sadrlaja koji transcendira svijest. Freudov sistero bio je izazov postojecim idejama i predrasudama; on je otvorio novu roisaonu eru koja je odgovarala novom razvitku prirod· nih znanosti i umj etnosti. U tom smislu mogli bisroo ga nazvati revolucionamim pokretom premda, usprkos njegove

126

kriticnosti spram nekih aspekata dru§tva, Freud nije prelazio postojeCi druStveni poredak, niti je razmisljao o novim dru· stvenim i politickim moguenostima.

Sto je nastalo od tog radikalnog i kritickog pokreta nakon prvih trideset godina njegova postojanja?

Prije svega, psihoanaliza je postala vrlo uspje§noro, po­sebno u protestantskim zemljama Evrope i u Sjedinjenim Ddavama, dok ju je sve do I svjetskog rata isroijavala i iz. rugivala vecina »ozbiljnih« psihijatara i javnost opeenito. Postoji mnogo razloga za rastuci uspjeh psihoanalizc o Ce­rou cemo sada raspravljati. Cinjenica je da je pokret kojeg su ismijavaU tijekom prvih dvadeset godina njegova posto­janja zadoblo ·po~tovanje u psihijatrlji, pa su ga prihvatili mnogi znanstvcnici dru§tvenih disciplina i da jc postao po­pularan roet'lu mnogim knjiZevnicima od kojih su neki - na prirojer Thomas Mann - bill vrlo istaknuti. No to akadero­sko i intelektualno priznanje nije bilo sve; psihoanaliza je postala popularna u javnosti; psihoanalitiCari su tdko roo~ prihvatiti sve pacijentc koji su ih molili za pomoe; u stvan, profesija psihoanalitieara je stigla do toga da se isplati s ekonomskog stanovista i sa stajalista ugleda.

Me.1utim, taj uspjdni razvitak nije niposto paralelno pra­tilo odgovarajucc bogatstvo i produktivnost u psilioanalitiC. kim otkriCima sto se tice teorije i terapije. U stvarl, moguce je nagat'lati da je sa.m uspjeh psihoanalize pridonio njezinu kvarenju. Psilioanaliza je kao cjelina izgubila svoj izvorni radikalizam i svoj kriticki i izazivacki karakter. Ncgdje na po~etku stoljeca Freudove su teorije - premda moZda nisu sve ispravne - ugl'ozile postojeee obicaje i razroisljanja; one su numo privlaeile !jude kritiekog uma i Cinile su dio kritickog pokreta koji je postojao u drugim sferama inte. lektualnog, politickog i umjetnickog Zivqta u zapadnom dru· stvu. Ali do 1930. godine druStveni su se obicaji izroijenili (do neke mjere pod utjccajem psihoanalize, no uglavnom IU·

127

vitkom potrob<!kog dru.Stva koje poti<!e potro!nju u svim. sfer:una i obeshrabruje frustraciju zelja). Spolnost vi~e 'lije blla tabu; a govoriti otvoreno o incestuomim Zeljama, spol. nim perverzijama itd. prestalo je biti !okantno za urbanu srednju klasu. Sve te teme, na koje se prosjeam •Pristojnac osoba ne bi usud.ila eak ni pomisliti oko 1910. godine, izgu. bile su svoje tabuizirane kvalitete i bile su prihvaeene kao posljednji i ne osobito uzbudljivi rezultati •znanostic. Psiho­analiza so na nekoliko na<;ina prilagod.ila dru!tvu umjesto da mu bude izazovom, i to ne samo u ootbm smislu da od F~cudovlh djela Buducnost jedne iluzije i Clvilizacija i ·nje­ztno net.adovoljstvo psihoanaliti<!ari - osim vrlo malo izu. zetaka - nisu poduzeli nikal-vu dru!tvenu kritiku, vee na· prol.iv, velika je veCina psihoanalitieara zastupala stavove urbane srednje klase i bila sklona smatraii neuroti<!arem sva· koga koji jc odstupao od tog stava, bilo lijevo bilo desno. Vrlo malo psihoanalitii!ara imalo je nekih ozbiljnijih politi<!­kih, fUozofsklh ill religioznih interesa izvan onih uobieajenih u urbanoj srednjoj klasi. Sarna ta enjenica upozorava na drugi aspekt kvarenja psihoanalire: umjcsto da bude radi· kalni pokret postala je nadomjestkom za radikalizam u poli· tici i religiji. Njezini sljedbenici bill su ljudl koji se iz ovog ill onog razloga nisu zanimali za ozbiljne politi<!ke ili reli· giozne problcme i <!ijim je Zivotima na taj naen manjkalo znae!enjc koje su takvi interesi davali prethodnim generaci· jama. Ipak, buduci da oovjek ima potrebu za nekom fUozo­fijom koja dajc zivotu smisao, psihoanaliza je za tu klasu bila vrlo prikladna. Ona se usudivala dati jednu sveobuhvat· nu filozofiju zivota (premda je Freud eksplicitno poricao takvu .intenciju). Mnoge psihoanalizirane osobe vjerovale su da su rije!Ue svc zagonetke Zivota uz pomoe pojmova Edip<r va kompleksa, straha od kastracije itd. i da, kad bi citav svijet mogao biti psihoanaliziran, ili barem svi njegovi vode, oovjeku ne bi preostalo rje5avati mnogo ozbiljnijih politickih problema.

128

Suvremeni pojedinac, Cak usamljeniji i izoliranijl od nje. gova djeda, nalazi. rje!enje u psihoanaHzi. Prlje svega, on je Clan pone~to ezoterie!kog kulta; on je jedan od •iniciranihc koji ~e ~ro§ao !'roz ritual ~nalire, poznaje sve tajnc vrijedne znanJa 1 tako JC postao dio .Jrolta. Nadaljc zadovoljstvo mu je ~to. je ~rona!a~ _nekoga tko ga slu!a sa suosjeeajem i b--...z optuZivaDJ:l. Ova) JC faktor naroato VaZan u dru§tvu u ko. ~em ljudi jedva ~ ~e medusobno slu!aju. Dok ljudi govore JCdan _dru~olll;e om J~ drugoga ne slu§aju, osim ~o po­vr!no 1 pnstOJDO »i!UJU« sto drugi kaZe. K tome treba dodati da osoba koja sc analizlra napuhuje psihoanalitie!arevu vaZ· nost (•prij~nos•)! anali~iear je pretvoren u heroja cija je pomoe u ~votu 1sto toliko vafua kao i sveeenikova u reli­gioznorn svijetu ili ona velikog ill malog FUhrera u nekim politi~kim sistemima. Povrh toga, pslhoanaliza .sa svojim nagla~avanjcm iskustava iz ranog djetinjstva kao uzroka ~nij~g razvitka ten~a je rastere~cnju mnogih osoba od OSJeCaJa odgovomosti. One su vjerovale da svc ~to se mora oniti jest. g~v~riti i govoriti sve dok se ne dozow u sjeeanje traume djetlnJStva, nakon eega ee se pojaviti sre6l kao ne. sto _po sebi razumljivo. Mnogi su )judi pov jerovali u posti· ~:mle •sreee govorcnjemc i pri .tome zaboravili da se ni!ta u ~votu ne postik bez napora, srnjelosti da sc preuzme rizik 1. eesto pone!to patnje. Plaeati analitil!aru, govoriti pet sati t)edno na kaucu i osjetiti ne!ro tjeskobe proizvedcne pri rastu otpora eesto se smatralo ekvivalentom za napor ;i smje. lost. No, ako uopee i jest, sve je to prllie!no ncdovoljan ckvi: v:Ucn~: To jc istina narocito za gornju srednju klasu za koju m vnJCmc ni novae ne predstavljaju ncku ozbiljniju Zrtvu.

Sto z~ pacijent? Ima li ozbiljne ·simptome poput psihO· genetskih glavobolja, neodoljiv poriv za pranjem ili pati li ~ spolne nemoCi, on.'leli biti izlijeeen od tih simptoma. To JC ono sto jc motiviralo veeinu Freudovih pacijenata da po­traZe analitil!ku pomoe. OpCenito nije isuvi!e te~ko izlijeoti takve simptome psihoanaliticki i ako nista drugo potejenju-

129

juce je pretpostavljati da ce harem 50% takvih pacijenata biti izlij~o. No u posljedD.jih dvadeset godina ti pacijenti sa simptomima we ne &c veC.inu onih koji t:raZe pomoe psihoanalitibira. Dolazi sve veCi broj !judi koji ne pate ni od .kakvog »Simptomac U tradiaionaJnom smislu vee od <mog Sto su Francuzi prije vHe od jednog stoljeea nazvali la maladie du srecle; oni pate od opee nesreee, od pomanjkanja zado­voljstva u njihovu poslu, od pomanjkanja sreee u njihovim brakovima, od &jenice da »SU bcz radosti usred obiljac, upotrijeb:imo li biblijsku izreku. Taj nOVi tip pacijenta Cesto ne tra!i ni~ta drugo doli olaUanje koje mu more pruZiti psihoanalitit!ki postupak M i kada nije uspjclan; zadovolj­stvo da ima s kime razgovarati, da »pripadac kultu, da ima ·,.filozofijuc. Cilj terapije testo je pomaganje osobi da se bo­lje prilagodi postojeCim okolnostima, »stvarnostic, kako se to l!esto naziva; ~esto se smatra da mentalno zdravlje nije nista drugo nego to prilago4avanje ill, izrazimo li se druk­Cije, stanja duha u kojem je pojedinaana nesreea svedena na raunu opec nesreee. Stvarni problem, problem .OOVjekove JJSamljenosti i otudenosti, problem pomanjkanja proizvod· nog zanimanja u £votu, ne treba ni dotaknuti u ovoin tipu psihoanalize. - Ne more se govoriti o cilju •prilagodavanja« kojem teZi dobar dio suvremene psihoanalize, a da se ne spomene b~m problem funkcije psihologije u suvremenom industrijskom drustvu. To je dru5tvo kojem je potrebno uciniti eovjeka uklopiv:im u s!ozen i hijerarhijski organiziran sistem proiz· vodnje s minimumom trvenja. Ono stvara eovjeka organi· zacije, eovjeka bez svijestl i uvjerenja, nekoga tko je ponosan da je zubac, pa makar i maleni, u velikoj i impozantnoj organizaciji. On ne more postavljati pitanja, misliti kriticki iii imati neke strastvene interese, jer bi to prijeffio giatko funkcioniranje organizacije. No, eovjek nije stvoren da bude stvar niti da se kloni postavljanja pitanja. Zbog toga, usprkos »sigumosti za posaoc, •stara&e mirovinec i zadovoljstva da

l30

se pripada velikoj •nacionalno poznatoj« ekipi eovjek je uz. nemiren i nije sretan. Ovdje se pojavljuje psiholog. Svojim je tes<tovima vee eliminirao avanturistiCke i pobunjenicke tipove, a za one koj,i ipak nisu sretni s organizi.ran.im Zivotom on nudi olaUanje dop~tanjem da se »izraze«, davanjem zadovoljstva da ih netko slu§a i napokon, sto je najvaZnije, razja5njavanjem da je pomanjkanje prilagcx1en.osti vrsta neu· roze, pomafuCi im tako da uldone one tendencije koje stoje na putu prema prilago4avanju. Psiholozi su, upotrebljava· juCi »pravec rijec!i od Sokrata do Freuda, postali sveeenici iodustrijskog drWtva, pomafuti da ispuni svoje ciljeve pru· 2anjem pomoCi pojedincu da postane savr§eno prilagoden eovjek organizacije.

Vraeajum se s uloge psihologije u industrijskom ~tvu na spccifil!ni problem psihoanalize i njezina kvarenja, roo­ramo spomenuti jedan faktor: to je b.irokratizaaiia samog psihoanalitickog pokreta. Istina je da je Freud bio poneSto autoritaran u svojem stavu spram ~isto<!e vlastitog sistema~ No mora se shvatiti da je razvio vrlo originalan sistem pro­tiv kojeg se sa svih strana javio strahovit otpor. Bilo je lako obraniti ga od njegovih otvorenih neprijatelja, ali bilo je mnogo teZe za§tititi ga od onih pripadnika koji su svjesno se sluZeCi s Frcudom podlegli napas~ da ga uCine il.lgadni· jim drustvu i tako krivotvorc. Freud, zaintercsiran za oCu· vanje Cistoce i radikalizma svojeg uc!enja, imenovao je tajni savjet sedmorice sa zadatkom da pazi na razvitak psihoana· lize. No taj je savjet uskoro razvio tipicne crte koj~ karakte· riUraju vladajucu budoaziju. Meltu njegovim <::lanovima po­stojale su divlje ljubomore. One izmedu Jonesa s jedl)e i Fe­.renctija i Ranka s druge strane dobro su poznate. To je su· parnHtvo bilo drastitno izraZeno anjenicom da je Jones na· kon smrti obojice napisao u svojoj biografiji o Freudu da su oba njegova suparnika d~evno oboljela prije smrti, sto je tvrdnja koja se kosi sa &jenicama.'

131

Sto jc pokret viSe rastao to je vodeca birokracija, koja se do tada pt'OOhila mnogim novim ClanoWn!a, viSe nastojala kontrolirati pokret. Nije to viSe bila obrana protiv onih koji su zbog pomanjkanja hrabrosti poMavali ublatiti Freudovo ueenje. Naprotiv, kao sto smo vee rekll, sluibeoa jc psiho­analiza izgubila svoj radikalni karakter i vrlo je testo cilj birokracije bio ukloniti i iskljuCiti radikalnije analitieare. -Kontrola ideologije znaCila je kontrolu pokreta i njegovih pripadnika i bila je tako upotrebljavana. Stari clanovi koji se nisu potpuno slagali s dogmom bill su iskljuooni ill prisi­ljcni odstupiti, a druge su .autoriteti iz Londona kritizirali cak i ako su pokazali »prezrivu facuc dole su slllsali govor I nekog ortodoksnog predstavnika birokracijc. Psilioanalitica­rima (u stvari, iako ne formalno) bilo je zabranjeno sve do 1961. godine dr.Gati predavanja na znanstvenim skupovima grupA analititara koji nisu bill Clanovi sluibene organizacije. Ne izneoaduje da je birokratizacija psihoanaliti&og pokreta rezultirala odgovarajucim smanjenjem znanstvene kreativno­ISti. U psilioana)izi su mnoge nove ideje donijeli psi.hoa.naliti­Qri :koji su prije ili kasnije raskinuli vcze s birokracijom i nastavili svoj rad izvan njezine jurisdikcije.

Sto jc nastalo od Marxove misli u viSe od stotinu godina njezina postojanja? I ovdje moramo poteti s prlkazom anoga sto je bila izvorno, sto znati u biti u vrijcme od sredine 19. stolje~a do potetka svjetskog rata 1914. godine. Marksistitka tcorija k<IO i socijalistitki pokret hila je radikalna i huma­nistielca; radikalna u prije spomenutom. smislu poniranja u korijcnc, a korijeni bijahu tovjek; hwnanislicka u smislu da je oovjek mjerilo svih stvari, da njegov puni razvitak mora biti cilj i kriterij svih druStvenih napora. Oslobodonje 1\ovje­ka od smrtnog stiska ekonomskih okolnosti koje su prijeeile njegov potpun razvitak bio je cilj svih Marxovih misli i oa­pora. Socijalizam je u tih prvih pedeset ili Sez.deset godina, iako ne u teoloskom jcziku, bio najvafniji autentitni duhovni pokret u zapadnom svijetu.

132

Sto je od njega nastalo? Uspio je, zadobio moe - i u sa­mom tom procesu podlegao svojem protivniku, duhu kapita­Ib:Jna. Taj razvitak ne iznenad:uje provik Kapitalizam je uspio imad svcga sto su rani socijalisti mogli sebi predsta­viti. Umjesto da je doveo do sve v~eg siroma~tva radnika,. napredak tehnologije i organizacije kapitalistitkog dru5tva omogu~io je radnicima da se okoriste njcgovim napredova­njem. Istini za volju, to se do odrcdenc mjere dogodilo na ratun koloniziranih naroda; nadalje, do toga je do odrcde­ne mjcre do§Jo i putcm borbe socijalistitkih partija i sindi­kata za vcei udio u dru5tvenom proizvodu. No, kakva god bi­·la uloga tih raznih faktora, posljedica jc bila da je radnike i njihove voc:te sve vi§e i vi§e privlatio duh kapitalizma i da su poOeli tumaciti socijalizam u skladu s kapitnlistickim na­eelima. Dok jc marksizam teZio hurnanistitkom drustvu koje nadilazi kapitalizam, druStvu koje bi za svoj cilj imalo potpun razvitak pojedinaene lienosti, vceina je socijalista smatrala socijalizam pokretom za poboljsanje ekonomskog i drustveno­-politickog palofaja unutar kapitalizma; oni su smatrali po­druStvljcmje sredstava za proizvodnju plus natela drtave bla­gostanja dovoljnim kriterijem 2a soc'ijalist.iClco ~o. Na­eela orog tipa ~socijalizmac bila su u biti ista kao i naCela kapitalizma: maksimum ekonomske efikasnosti, uvelike bi­rokratski organizirana industrija i podlo~nost pojedinca tom birok:ratskom, ali ekonom.ski eftkasnQ!ll sistemu.

U osnovi je ve~ina socijalista na Zapndu i na Istoku za­stupala tu kapHalistiCku interpretaciju socijalizma, ali su u skladu s vlastitim odgovarajucim ekonomskim i politickim polofujima stigli do razlititih rjesenja. Zapadni voue su se poeell miriti s kapitalizmom na poeetku rata 1914. godine. Umjesto da su ostali vjerni temeljnoj doktrini mira i inter­nacionalizma socijalisticki vode oba tabora potpomagali su ~oje vlade tvrdeCi da podrZavaju rat u ime slobode jer ima­JU srceu boriti se protiv Kaisera, odnosno Cara. Kada je imperijalni sistcm u Njemackoj propao kao posljedica pro-

133

du!iv81lja stvamo izgubljenog rata daleko iza svake razwn. ne mjere, isti su vOI!e sklopili tajni savez s generalima u namjerl da poraze revoluciju. Prvo su dopustili rast Reicbs­wehra i tajnih i polutajnih poluvojnia:!h organizacija koje su postale bazom nacisticke snage, a tacla su faktiCki pot­puno kapitulirali pred rastueom snagom i pritiskom nacisti<i. kih i nacionalistiCkih desnih snaga. Francuski socijalisticki voile slijedili su u istome smjeru, koji je francusku Socija­lis1iCku partiju pod vodstvom Guya Molleta odveo u otvorenu p(>dr~ku al.firskom ratu. U Engleskoj kao i u sk&lldinavskim zemljama situacija je bila ponesto drokCija. U tim zemljama socijalisti su zadobili ve6nu, privremeno ill manje-vi§e traj­no, i upotrijebili svoju snagu za izgrad:ivanje dr:tava blago­stanja. Visoko razvijeni sistem ~tvenog osiguranja i na­roCito slldbe drustvenog zdravlja potpuno je razvio sistem kojeg su zapoCcli konzervativci u Bvropi u 19. stoljeeu (Disraeli u Bngleskoj i Bismarck u Njemackoj), a koji je u Sjedinjmim AmeriCkim Ddavama zapoeeo pod vodstvom F. D. Roosevelta u tridesetim godinama 20. stolje61. K tome je britanska Laburisticka partija podruStvenila neke kljaene industrije vjerujua da je takvo podruStvljenje sredstava za proizvod.nju kriterij istinskog socij•liZTDa. No dok su zado­voljili ekonomske interese radnika, njihova vrsta socijaliZTDa prestala je b.iti vizljom fundamentalne promjeoe ijudskog polofaja. Gubili su jedne izbore za drugima i traZili nado­knadu za njihovc gubitkc odustajanjcm od gotovo svih radi· blnih ciljeva. Do :istog je procesa dOOio u Nj'emaCkoj gdje Socijaldcmokratska partija nije samo odustala od svih soci­jalistickih ciljeva, nego je prihvatila naeela nacionaliZTDa i Daonldanja do te mjere da se rocijaldemokratska politika jedva moie raz.lilrovati od politike .njezinih protivnika.

Ono l!to se dogodilo u Rusiji oCito je u suprotnosti od. za­padnog razvitka, no ipak postoje neke slienosti. Rusija za ~u od zapadnoevropskih zemalja nije jo§ bila postala mdustrijalizirana zemlja usprkos Cinjenici da je postojeea

134

industrija blla vrlo razvijena; tri eetvrtine stanovnistva bill su seljaci, v~ina medu njima vrlo siromal!ni. Caristicka je administracija bila korumpirana, uvelike nesposobna i uza sve to rat 1914. godine iskrvario je ruski narod a da mu nije donio pobjedu. Prva revolucija 1917. godine koju su vodili Kerenski i drugi, propala je uglavnom zbog nevoljkosti voda da zavrie rat, pa je tako Lenjin bio suoeen sa zaclatkom da preuzme vlast 11 zemlji koja nije imala ekonomske prilike koje su u sk:ladu s Marxovom misli name za izgradivanje socijalisti~kog sistema. Logicno je cia je Lenjin sve svoje nade upravljao spram izbijanja socijalisticke revolucije u zapadnoj Evropi, posebno u Njemackoj. No to su 'se nade izjalovile i bolj§evicka se revolucija na5la suoeena s nerje~i­vim zadatkom. Do 1922-1923. bilo je savrl!cno jasno da je nacla u njemaCku revoluciju potpuno izgubila svoj temelj, u isto vrijeme kacla je Lenjin te§ko obolio i umro 1924. go­dine. Bio je poste4en rje5avanja konaene dileme.

Staljin se, upotrebljavajua imena Marxa i Lenjina, u stvar­nosti odao izgradivanju drZavnog kapitaliZTDa u Rusiji. Orga­nizirao je industrijski monopol drZave koji je vodila nova menadi.erska birokracija i upotrijebio metoda centralizirane, birokratske industrijalizacije koja se takoiter razvijala u za. padnom kapitalizmu, premcla nekompletnije i drasticnije. U namjeri da preobrazi seljacko stanovni§tvo u populaciju s radnom disciplinom nllZnom za moderni industrijalizam i, n~.daljc, cia bi naveo stanovni§tvo da prihvati z.rtve u potros­DJl potrebne za brzu: akumulaciju kapitala koji ee se upo­trijcbiti za izgradnju bazicliih industrija, upotrijebio je dva sredstva: prvo, silu i teror, premcla - zahvaljujua svojoj suludoj sumnjieavosti i neogranieenoj te:Znji za osobnom vlasti - teror koji je daleko nadilazio ono §to bi bilo po­trebno za spomenute ekonomske ciljeve i koji je u stvari na mnogo naCina oslabio njegov ekonomski i vojni polofaj. Dru­~o sredstvo koje je upotrijebio Staljin isto je .kao u kapita· lizmu: poticaj poveCanim prihodom za bolji i koliCinski vea

135

rad. Taj je poticaj najvamiji koji je upotrijebljen za unapre­denje efikasnosti radnika, menad!era i seljaka. U stvari, sva. ki kapitalisti~ki menad!er, uvjeren da. je •rnotiv profitac je­dina efikasna motivacija za napredak, bio hi odukvljen ruskim sistemom, naroCito ako se protivi mije!anju sinclikata u mened!crske funkcije.2

U godinama do Staljinove smrti Sovjetski Savez je izgradio dov?lJ?u bazu za pove6tnu potro~nju; on je takoder dovolj­no lZVJclbao svoje stanovniStvo u industrijskoj radnoj disci­plini da dopusti okoneanje ter01·a i izgradnju policijske dda­~e. P~e.mda ta drZava ne dopl!Sta izrazavanje mi§ljenja koje Jc knti~ko u oclnosu na sistem, a jo§ manje odgovarajucu politi~u aktivnost, osloboclila jc prosjel!nog gradanina od stral1a da 6e biti ubap~en u ranim jutarnjim satima zbog jz. razavanja kritiCkih misli ili jednostavno zbog toga sto ga je denuncirao osobni neprijatelj.

Dcgradacija Staljina, dovrsena na kongresu Komunisticke Partije ujesen 1961, i novi program Partije prihvacen na istom kongresu posljednji su koraci koji oznaeavaju prijelaz iz staljinisti~ke u bruScovljevsku fazu u Sovjetskom Savezu. Ova se faza mofe okarakterizirati kao sklop razlil!itih eleme­nata: ckonomski jc to potpuno centraliziran drlavni kapita· lizam koji je do kraja razvlo monopolisti<'!ko na<'!elo suvre­menog industrijalizma; drustveno je to drfuva blagostanja koja vo?_i brigu o osnovnim drustvenim i ckonomskim potre· bama CIJclog stanovnistva; politicki to jc policijska drlaVa koja ogranil:uje slobodu misljenja i politi~c aktivnosti no ipak o<'!itujc znatnu dozu zakonitosti stiteei gradane od sa· movoljnih policijskih mjera. Gradanin zna §to moze i sto ne ~o!c <'!initi i pod uvjetom da se kre6e unutar tib ograni· l!e~Ja_ nc mora se bojati. Kulturno I psiholo§ki hru§l!ovljev· skt ststem proglaSava kalvinisti<'!ku radnu etiku i strogu mo­ralnost usredotocenu oko domovine, rada, obitelji i du.Znosti -:- moralnost sli~niju idejama P6taina ili Salazara nego ide· Jama Marxa. Sovjetski Savez danas je konzervativna drlava

136

•imala§tva«, reakcionarnija u mnogim stvarima od »kapita· listi~kih· drZava, ali progresivnija u jcdnoj bitnoj stavki -nainle, privatni korporacijski interesi ne mogu se mije§ati u o¢e politi~ke i ekonomske planove vlade.

Sovjetski sistem jo§ upotrebljava revolucionarne i socija· listi~ke ideje kojc su izrekli Marx, Engels i Lenjin kao ideo­logije koje odaju masama smisao zna~cnja. lpak, one su izgubile efikasnost i situacija se moze usporecliti s onom na Zapadu gdje se k:d6anska ideja jo§ upotrobljava uglaVJlom idcolo~ki, tj. bcz efikasnog temelja u srcima i postupcima veCine ljucli koji se izjasnjavaju za te idejc.

Prethodni opis povijesti psihoanaliti~kog i socijalistickog pokrcta zavr~ava tragicnom bilje§kom utvrdivanja njihova proma~aja. Medutim, dok je ta tvrdnja ispravna ~to se tire vdikih ctabliranih birokracija, ona ne uzinla ·U obzir aspekte s vi~c nade.

Psiboanaliti<'!lti radikalizam nije ubila birokracija, niti jc psihoanalili~ka misao ugu5ena. Izvjestan broj psihoanaliti· earn, koliko god se medusobno razlikovali, po~avao je iz. na~i nove putove i stvoriti nove ideje. Svima su njinla pra­izvor Ftcudova klasil!na otkrica nesvjesnih proccsa, no oni su se okoristili novim tcrapeutskim iskustvima, napretkom u biologiji i medicini i novim nal!inima raZDli§ljanja koje su poticali filozofija i teorijska .fizika. U stvari, neki oct njih zauzimaju stajaliste vrlo blisko Freudu; glavni clementi za· jedni~ki svim tim razlicitim trendovima le!c u C::injenici da su sc oslobodili kontrole misli od stranc psihoanaliticke bi· rokracijc i da su potpuno iskoristili tu slobodu za stvaralacki razvitak psihoanaliticke teorije i terapije.

Socijalizam kao pokret od neusporeclivo ve6eg povijesnog ZD:lcenja ncgo psiboanaliza takoaer nije unBten od strane njcgovih neprijatelja nili njegovih •predstavnika•, desnih i lijevib. Posvuda u svijetu postoje male grupe radikalnih hu· manisti~kih socijalista koji izraZavaju i revidiraju marksi· sti<!ki socijalizam, i koji po~avaju pridonijeti rastu huma·

137

nisti~og socijaHzma koji se isto tako razlilruje od sovjetsq komunizma kao i od kapitalizma. Ti glasovi .koji izrabvajll duh Ma:rxa jo~ su slabi i izoli.rani; no oni ipak postoje i potiru nadu date, ako eovjeQmstvo izbjegne .krajnju ludost nuklearnog rata, novi intemacionalisti~ socijalistil!ki pokret ostvariti nal!ela i o~ja zapadnog i istol!nog bumanizma

lllLlEUE VZ DESElO POGlAVLm

I. Usp. detaljnu rasprnvu o tom pitanju u: E. Fromm, Sigmund Freud's Mission, World Perpectivc Series, ur. Ruth Nanda Anshe:a,

Harper & Brothers, New York 1959. 2. Usp. za dctnljniju analizu tih pitanja: E. Fromm, May Man Prevail'·

An Inquiry into the Facts and Fictions of Fortlgn Policy, Doubi~ day & Co., Inc., and Anchor Books, New York 1961, str. 46-86..

XI Neke srodne ideje

Preostaju jo§ neke ideje koje su premise ili posljedice poj­mova o kojima se raspravlja u vetem dijelu ove knjige, a koje se tol!no nc uklapaju ni pod koji naslov poglavlja koja se bave Freudovim i Manovim pojmovima. U ovom cu se poglavlju nastojati pozabaviti {) nekima od tih srodnih ideja.

Prva od tih ideja bavi se vezom izme4u »mislic i »brigec. I psihologija i sociologija imaju za prcdmet covjek4. Mogu S32Dllti mnogo toga o eovjeku promatrajuci ga kao ~ drugi predmet. Ja - promatral! - stojim nasuprot mog »pted-metac, »>b-jektac (u engleskom jeziku »Ob-ject« i »>bject-ion« imaju isti korijen; u njemal!kom, Gegenstand -»CCUllterstandc) kako bih .ga promotrio, opisao, izmjerio, iz. vagao, pa ipak ja ne razumijem ono sto je fivo ako ostane »predmetom«. Razumijem Covjeka samo u l>ituaciji u kojoj stuparn s njim u odnos, kada on prestaje biti odvojenim predmetom i postane dijelom mene ill, da postavimo stvar jo§ pravilnijc, kada postane »jau, a takoiler ostnne »ne..ja«. Ostnnem li udaljeni promatral! vidim samo poknzano pona­~anjc i ako jc to sve lito zelim znati mogu sc zadovoljiti s time da budem promatraC. No u tom stavu bjdi cjelina druge osobe, njezina puna 1;tvarnost. Ja je opisujem s ovog ill onog aspekta, no ja je nisam nikada susreo. Sarno ako sam otvoren spram nje i odgovaram joj, a to je upravo onda ako uspostavljam odnos s njom, tada vidim svojega bl.imjeg; a vidjcti ga zna~ poznavati ga.

Kako mogu vidjeti drugoga ako sam ispunjen sobom? Biti ispunjen sobom znal!i biti ispunjen svojom vlastitom sli-

139

kol"!l, vlastilom ·Jakomoseu iii vlastitom uznemireno~u. No t~ ne_ ~i •biti jac, Dois_ta je potrebno biti svojim/ja da b~ V1d1o drugoga. Kako bih mogao razumjeti njegov strah DJegOVU Zalost, :samoeu, nadanje, njegovu Jjubav ako nisa~ -osjetio vlastiti strah, tugu, samoeu, nadu ill ljubav? A.ko ne ~o~ mobilizirati moje vlastito Jjudsko iskustvo, pokre­nuti ga 1 povez.ati re s mojim· bli!njim, mogu saznali dosta o nj~u, . ali ~jega nika?a neeu poznavati. Biti otvoren je slanJe kOJC Im ~mogu6uJe da budem njime ispunjen, da b~dc~ pr~et DJnne; no potrebno je da ja budem ja, kako bih m_a~c 1~ ~ogao bi<ti otvoren? Ja mornm bili svoj, tj. autcnttoon, Jedinstven, kako bih mogao dzbacilli scbe, kako bih mogao prevladati iluziju stvarnosm te jcdinstvenosti. Sve ~o~ ne uspostavim vlast.iti identitet1 sve dok sc potpuno ne ~~g~em iz krila, iz obitelji, iz spona rase i nacije, drugim nJ«nna s-.;c dok .u potpunosti ne postanem pojedinac, slo­bodan OOVJek, ne mogu .odbaciti to pojedinac'!no i doZivjeti da nisam ni~ta drugo nego kap vode na kresti vala odvo-jeno bic!e za djel.iC sekunde. '

B_iti . u odnosu, bi!'i ~ezan, znOCi voditi brigu. A.ko sam s~dJonik a ne udalJeru promatral! postajem zainteresiran (mter-esse m.OCi •bili.o.!•). •Biti-u• znaQ ne biti izvan. Ako •ja-jesa~'\1« tada svijet postaje J:I~Ojom brigom. Ta briga mo~e bJ_tJ raz~cka. »Zamteresiranostc samoubojice za sc­bc J~ zamtere.~Jra~ost za samouni~tcnjc, kao ~to jc i •interes• uboJ_,ce ~ ~VJJet mteres za njegovim razaranjem. No ovaj je pos!JcdnJl anteres patol<>Ski; ne zbog toga §to je •<'!ovjek do· bare, vee stoga sto ·samu kvalitetu fivota <!ini to sto ten­dira _da se odrli; •biti·U« svijetu znaCi voditi brigu o ·z.hotu vlastitom razvijanju i razvoju svih drugih bi~.

Bri!no ~anje, •hiti-u• znanje, vodi tada k iclji da se po­~~e; . ~o J~, upotrijebirno li rij« u ~irem smislu, terapeu· ~Jc'!ki O;tJcnt~o. znanje. Ova kvaliteta brihlog manja na51a JC SVOJ .klastl!ru nraz u budisti~koj misH. Kada je Buddha uglcdao starog eovjeka, bolesnog l!ovjeka, iii mrtvog l!ovjeka,

140

niie. ostao udaljenim promatraeem; bio je potaknut na raz. m,i~Jjanje 0 problemu kako se rovj~ mOOc spasiti od patnje. Briga za pO!llOC oovjcku dovela je Buddhu do otkri~ da -sc oovjek- ako se vee more osloboditi od vlasllte lakomosti i neznanja - mofe osloboditi i od patnje. Nakon !to orijen· tacija sprani svijeta postane stras~enom brigom sve raz. ;mi§ljanje o svijetu razvija se drugim putovima. Najjedno­stavnlji prirnjer za to nudi medicina. Koliko bi se medicin· skih otkri~a dogodilo bez .l.elje za izljel!enjcm? Ista ta brlga ]eli u osnovi svih Freudovih otkrica. Da nije . bio potican fcljom za izljel!enjem mentalnih poremc6aja kako bi bio mogao otkriti· nesvjcsno u razli~itim maskama u kojima se pojavljujc· u simptomima i snovirna? Potpuno je oc'!ito da slu~ajoo i nezainter~irano promatranje rijetko dovodi do zna~ajnog znanja. Sva pitanja koja postavlja intelekt odrede· na su na5im interesom .. Taj interes, daleko od toga da bude protustavljen znanju, njegov je uvjet ukoliko je zadu.l.en s ~om. tj. sa sposobnoSeu da se stvari vide lcakve jesu, ~da ill se pusti da buduc.

Da sve to uvidim puno mi je pomogao moj rad psiho­analiti~ara. Bio sam odgajan u skladu sa strogo ortodoks­no'll frojdovskom procedurom analiziranja pacijenta sjedeei iza njega i slu§aju~i njegove asocljacije. Ova tehnika psiho­analize bila je oblikovana po modclu Jaboratorijskog pokusa: pacijcnt je bio •predmet«, a analitil!ar je promatrao nje· gove· slobodne asocijacije, snove itd. i anali7.irao materijal koji je pacijcnt proizveo. Od analitil!ara se oc'!ekivalo da budc udaljeni promatrac, ogledalo, a ne sudionik. Sto sam duf.e radio na taj nacin bio sam sve nezadovoljniji. Prije svega, resto sam postajao umoran, pa l!ak i sanjiv za vrijeme analitickog rada; l!esto sam osjetio olak!anje kada se za· vrtilo vrijeme analiziranja. No gore od toga bilo je to §to sam sve manje i manje osjeeao da stvamo razumijem paci· jenta. Dakako, naucio sam •interpretiratic i naul!io sam dovoljno da bih interpretirao na takav nac'!in da su se paci-

141

jentove asocijacije i snovi obl~no uklapali u moja teorijska ~ekivanja. No ja sam uvijek govorio o pacijentu a ne njemu, i imao sam osj~j da mi mnogo toga §to blli trebao razum. jeti bjefi. Isprva sam, potpUIIo prirodno, mislio da sve te sumnje nastaju zahvaljujuti pomanjkanju vlastitog iskustva. No kako su sumnje rasle s mojlm isk:ustvom umjesto da su nestajale, ~ sam sumnjati u metodu koju sam u~ trebJjavao. Potaknut i ohrabren od stralle kolega koji su imali sli~ iskustva poiSeo sam tapkati unaokolo da Jlll4em novi put. Napokon sam pronabo da je vrlo jednostaYaii: umjesto da budem promatra~ morao sam postati sudionik; povezati se s pacijentom; od centra k centro, a ne od perife­rije k periferiji. Otkrio sam da mogu vidjeti u pacijentu stvari koje prije nisam primjeavao, da sam po1Seo njega razumijevati a ne in1erpretirali ono §to je rekao, i da se gotovo uo¢e vi§e ne umaram za vrijeme ana1ize. Istovre­meno sam iskusio da mogu biti potpuno objektivan i kad smo potpUIIO povezani. ..Objektivanc ovdje znaq vidjeti pa· cijenta kakav jest, a ne kakvim !eli.m da bude. No biti objek­tivnim mogu6e je samo onda ako se ni§ta ne Uli za sebe, niti pacijentovo divljenje, nit! podvrgavanje, pa M n1 »azdravljenjec. Ako ovo posljednje izgleda kao kontradikcija u odnosu na ono !to sam prije rekao, nalme, da upravo t.el.ja za pomocS oplo4uje IICQje ml!ljenje, f.el.im naglasiti da u tome u stvari nema proturj~ostl. U izvomoj .felji da !» mognem niJta ne Uillm za sebe, nlti je moje samopo~tovanje pozlijetteno ako pacijent ne pokazuje pobolj!anje, niti sam ponesen •mojimc postignu6em aka mu je bolje.

Ono §to vrijedi za pslliologiju vrijedi i za sociologiju. Ako ne vodim brigu o dru§tvu tada i moje razmi§ljanje o dru!tvU nema fok:usa; ono nije nl§ta drugo nego slijepo tapkanje, Cak i aka je sljepoea skrivena iza zbirke •podatakac i impn> sivne statistike. Ako se brinem za fovjeka, kako se briga za pojedinca moZ.e odvojitl od brige za dru!tvo fiji dio pred­stavlja? Pogo4en sam patnjama koje prouzrok:uje dru!tvo i

142

potaknut sam Zcljom da smanjim patnju tako da pomogncin rovjeku da postane potpUIIo fovjel!an. Brine li se netko za rovjcka, tada ta briga postavlja razliqta pitanja: kako co­vjek mow biti slobodan, kako mow biti potpUIIo rovjel!an, ]taka mow postati ono ~to bi mogao biti? Ta briga je hila ono !to je potaklo Marxa na njegova velika otkria.. Ona, kao

svako drugo znanstveno otkrioo, nisu sva hila pravilna; ·U stvari, povijest znanosti je povijest pogre§aka. To vrijedi za Marxove kao i za Engelsove teorije. Va!nost ne leti u tome ~to bi novi uvid bio nu!no posljednja rijee istine, vee da je plodonosan, da vodi k daljim otkricSma, pa i vi§e od toga: da u otkrivanju istine oovjek otkriva sebe jer postaje svjes­niji i more prenijeti tu veeu svjesnost onlma koji dolaze nakon njega.

1\foouodnos hrige i znanja eesto se izra!ava s pravom kao meduodnos teorije i prakse. Kao !to je Man jednom napi­sao, ne smlje se svijet samo tumacti nego se mora i mije­njati. I doista, tumafenje bez namjere mijenjanja je prazno; promjena bez tumat!enja je slijepa. Tumafenje i promjena, teorija i praksa, nlsu dva odvojena faktora koji se mogu kombinirati; oDi se me4usobno odno$e na takav na& da manje biva oplo4eno praksom a praksu vodi znanje; oboje, i tcorija i praksa, mljenjaju svoju prirodu jednom kada pre­stanu biti odvojeDi. ·Problem meduodnosa teorije i prakse ·Jma jo"§ jedan aspekt,

vcru izme4u intellgencije i karaktera. Dakako, svaki se po­jedinac ratta s odrec:tenim 'stupnjem inteligencije i nljedan psiholo!ki faktor nlje odgovoran za to §to je idiot ill genij. No, idioti i geniji su iznlmke; ono ~to me sve Vi!e i vi~ impresioniralo bila je glupost ogromne veOIIe ljudi. koji nisu pripadali nljednoj od ovlli krajnjih kategorija. Ne uka­zujem pri tom na pomanjkanje one vrste inteligencije koja se mjeri testovima inteligenclje, nego na nesposobnost shva-6mja manje ~itih uzroka fenomenA, shvaamja pro~ja unutar iste pojave, uspostavljanja veza· izmec1u razli\!itih fak·

143

'

tora koji nisu o~ito srodni. Ta je glupost najocitija u pogle­dima ljudi na osobne odnose i dru~tvene pojave. Zbog toga ]judi ne mogu vidjcti najoeitijc cinjenice u osobnim i dru­~tvcnixn stvarima i umjcsto toga prianjaju uz k!Heje koji se beskona~no ponavljaju a da nikada nisu dovedeni u pitanje? Intcligcncija je osim prirodne sposobnosti veCim dijelom ~cija samostalnosti, hrabrosli i ~ivotnosti;· glupost je jed­nako tako posljedica podlomosti, straha i unutamjeg mrtvi­la. Ako se jedan bitan dio inteligencije sasloji u sposobnosti stvaranja vcza izmc.1u faktora za koje se do tada nije sma­tralo da stojc u vczi, osoba koja prianja uz .kliSej i konven­ciju nec!e se usuditi priznati takve vcze; osoba koja sc boji biti razli~itom ne~e se usuditi priznati da su fikcije ono sto jesu i zbog toga oo IUVclike hili sprijeCella u otkrivanju stvar­nosti. Maleni djcCak u bajci o carevu novom ruhu koji ' •idi <la je car gol nijc, napokon, inleligentniji od odraslilJ, ali jos nije sklon prilagoditi se. Nadaljc, svako novo otkriee je avantura, a avanture zahlijevaju ne samo odrecten stupanj unutamje sigurnosti, nego i vitalnost i radost koje se moze ~i samo u onih kod kojih je :livljenje ville od opu5tanja napetosti i izbjegavanja boll. Da bismo smanjili opeu razinu gluposti nije nnm potrebno vHe »intelekta« nego druk~ija vrsta karaktcra: }judi koji su samostalni, poduzetni i koji su zaljubljcni u Evot.

Ne mogu napustiti tcmu intclckta a da ne kafem nesto i o drugom aspektu, opasnosti intclektualizacije i zloupotrebe rij;e<li. .Rije~l se mogu ttpotrebljavati a da nc znaoo ono sto im jc namijcnjcno da znaoo; rlj,eei mogu biti prame Sko1jke i neke sc fUozofske, rcligiozne i politi~e ideje mogu nauCiti kao ~to se ~i strani jezik. Zaista je jedna od najve6ih opas­nosti koju valja itbjeel brkanje rijeei s ~injenicama; fetiSi· tam rije~i prijeCi razumijevanje stvarnosti.

To se moz.e pritnijetiti u svim podru~jima a moZda najvHe u religiji, pol!tioi i filozofiji. Velika v~ina svih Amerikanaca vjerujc u Boga; no iz svih promatranja, kako znanstveno

144

organizlranih tako i sporadi~. jasno proizlazi da to vje­~vanje u Boga ixna vrlo male posljedioe u akcijama i pona· ~ahju u :livotu. Ve&a se }judi bavi zdravljem, novcem i :oodgojem« (ovim posljednjim kao dijelom drulltvenog uspje­ha), a nipo§to ne s problemima koji bi se pojavili ako bi se bavili bogom. Mi smo potro§n<>"gladni i proizvodn<>"ponosni, te po~jemo to~o svc one crte materijaliZII!a koje optu­fujcmo kao :obezbomi~ec. Postoji li iSta ~to se moze lJZ&ti za ozbiljno u na!em ispovijedimju boga, §to je priznavanje Cinjeaice da je bog postao idolom. Ne idol od drva iii ka­mena poput onih .koje su. oboZavali ~ preci, v~ idol od rijeCi, izraza i doktrina. Mi u svakom trenut:ku kclimo zap<>­vijed da se ime Bozje ne upotrebljava malud, sto znaci da ga upotrebljavamo prazno, a ne kao mucav iz.raz neizrecivog iskustva. Smatrnmo da su ]judi :oreligio.znic jer govore da vjeruju u Boga. Da li je to te§ko it.rea? Ima li u tame ikal-ve zbiljnosti osim one da su iz.reOOne ri.jeCi?

Octo je da ovdje govorim o jednom iskustvu koje bi tre­balo tvoriti stvarnost s onu stranu rijeci. Koje je to isku­stvo? To je iskustvo u okviru kojeg sebe shvacamo kao dio ljuds'kosti, :livljenja u skladu sa sustavom vrijednosti u ko­jem 6U puni clWivljaj. Jjubavi, p.ravde i isline dominaotna svrha Zivota kojoj jc svc drugo podrectcno; ono mac stalnu te2.nju za razvijanjem vlastitih m~i voljenja i rasutl.ivanja do tocke u kojoj sc dostife nova harmonija sa svijetom; ono :znac te!iti :r.a ponizn6§w, uvidjeti vlastitu istovjetnost sa svim bi.Sma i odustati od iluzije o odvojenom, nerazorivom egu. I to ::onaci ne bt'kaU ono sto pripada caru -'l onim lito pripada Bogu. U sferi carevog jedan l!ovjek ima vecu moe od drugoga, viSe talenta, intcligcncije i post.ignuca. No u sferi duhovnog nitko nikomc nije ni superioran ni inferioran. U tom podrc.Wju svi smo snmo ljudski - sveci i zloCinci, heroji i kukavice. Sti~i do autentiaJog iskustva u kojcm se pOdru~je •carac i podru~jc :oBogac viSe ne roijellaju bitan

145

je dio stvarnosti s onu stranu rije.S koje govore •daj caru carevo, a Bogu bo!jec.

Ovo razlikovanje izmedu dviju sfera dodiruje se s drugim najz:nafajrujim aspektom religioznog iskustva, odnosom spram moo. Podru~je cara je podru~je moti. U na!oj fizic. koj egzistenciji svi smo podlomi moo. Svatko tko nosi re­volver moie nas ubiti ill utamru.Sti; svatko tko kontrolira nMl\ sredstva za iivot moze nas izgladnjeti iii nas prisiliti da izvrlimo njegove zapovijesti. Buduc!i da ielimo zivjeti moramo se podvrgnuti ill boriti, pod uvjetom da postoji llansa, a ~esto je nema. Upravo zbog toga ~to moc ocllu~uje o iivotu i smrti, slobodi i ropstvu, ona ostavlja trag ne samo na na§im tijelima nego i u nasim duhovima. Onaj koji uprav­lja nadmOCnom silom postovan je i posvecen. Smatramo ga sveznajucim i vrhunskim dobrom premda nas je podjarmio; jer, preferiramo podvrei se •dobrovoljnoc •dobrimac i •mu­drimac nego prihvatiti ~injerucu da smo bespomocru za od· bijanje poslusnosti pokvarenima. Tako dugo dok glorifici­ramo moc prihvaeamo vrijednosti cara; a ako poveiemo Boga s moci, tada doista ~injamo najviSe svetogr4e pretvarajuc!i Boga u cara. A upravo je to ono sto je ~vjek ~o tisueama godina. lzvomo duhovno iskustvo poznaje linjenice moCi, ali nikada ne glorificira moc kao nosioca mudrosti ill dobrote. Njegov su motto prorokove rijea: •Ne silom i moCi vee roo­jim duhom govori Gospod«.

Evolucija religije usko je protkana s razvitkom ~ovje· kove samosvijesti i individualizacije. Cini se da je s razvit· kom samosvijesti ~ovjek razvijao tako4er iskustvo svoje usamljenosti i odvojenosti od drugih. To iskustvo dovodi do intenzivne uznemirenosti, a da bi prevladao tu tjeskobu ~ vjek je razvio strastvenu ielju da se ujedini sa svjetom, da prestane biti odvojelllm. Stotinama tisuea godina poku!iavao je vratiti se odakle je doSao da postane opet jedno s priro­dom. 2elio je ponovo biti jedno sa iivotinjom, s drveeem; ielio je izbjeei teret da bude ~vj~an, da ima svijest o sebi

146

i svojemu svijetu. Pokusavao je postici to jcdinstvo na mno­go na~. OboZa.vao je drveee i rijeke, identificirao se sa fivotinjama i trafio ispunjenje osjeeajuCi i djelujuCi poput Zivotinje. lli je pokWavao ukloniti svoju svijest, zaboraviti da je ~vjeCa.n nzimanjem opojnih piea, droga ill spolnim orgijama. Konaroo je od sebe ucSnio idole u koje je projicirao sve ~to je imao, kojima je :trtvovao svoju djecu i svoju stoku kako bi se osjeeao dijelom idola, jak i snaZa.n u toj simbiozi. No, u jcdnom treriutku u povijesti, zaista vrlo ne­davno, prijc manje od eetiri tisuce godina, covjck jc uQnj.o ocllucujuci zaokret. Spoznao je da necc nikada moci doseCi jedinstvo ako bude uklanjao svoju ljudskost; da se nikacla nc6c moci vratiti u rajsku nevinost; cia nikada neee moCi razrijc§jtj problem sto je covjek, sto transcendira prirodll, a ipak jest u njoj, iduci unazad. Shvatio jc da <le moCi rije§iti svoj problem samo ako se bude kretao prema naprijed, raz. vijajuCi potpuno svoj razum i svoju ljubav, postajuCi pot­puna ljudskim i tako nala7e6i novu harmoruju s ~vjekom i prirodom, osjceajuCi se ponovo kod kuee u svijetu.

lskustvo te nove spoznaje zbilo se na mnogo raz}iQtih

mjesta u svijetu izmedu· 1500. god. pr. n. e .. i 500. god. pr. n. e. Lae>-tse otkrio ga je u Kini, Buddha u Indiji, Elmaton u Egiptu, Mojsije u Palestini, a filozofi u Gr&oj. Iskustvo kojc stoji u pozadini tih razliCitih otkriea mo~da nije bilo toeno isto; u stvari, cak nine postojc dva pojedinca koji .ima­ju toCno isto iskustvo. No, ona su u biti hila ista, ali su ih oblikovali na potpuno razlicite na~ine. 'Lao-tse i· Buddha uopee nisu govorili o bogu; Lao-tse je govorio o »Putu«, a Buddha o nirvani i prosvjeeenju. Groki filozofi govorill su o naeelu, prvobitnoj supstanci ill ncpokretnom pokretaeu. S druge strane, EgipCani i Hebreji su upotrebljavali potpuno razlicit pojam; s obrirom cia su imali tradiciju c:entralirira· nih, premda malenih drZava s mOCnom kraljevskom figurom. oni su zamg)jali vrhovno biee, vladara neba i zemlje. Hebre­ji su se borili protiv . idola i zabranili izra4ivanje bilo kakve

147

slike Boga; Maimonides, njihov 'OlljveCi filozof, izjavio je ti­sucu godina kasnije da nije dopu.Steno tak niti spomenuti pozitivno svojstvo Boga. Ipak, pomis'1jeni pojam boga kao forme u kojoj se izraz.ilo nei.zrecivo, zadrian je u judaizmu i u kr~eanstvu, i tako postao dominantni pojam religioznog iskustva u :zapadnom svljetu. Mnogi su u 18. i 19. stoljecu protestirali protiv tog porrli~ljenog pojma zajcdno s njiho­vim protestom protiv kraljcva i yladara. U prosvjctiteljskoj fHozofiji i u novom humanizmu islcustvo koje je &illo pO?.a· dinu religiozne tradicije bilo je :izraZeno u neteisti&im ter­minima: preokupacijom za eovjeka, a ne za Boga. Ipak, bila je to ista briga, briga za eovjekov puni razvitak, cia ga se uani svrhom a ne sredstvom, cia se stvore dru~tveni uvjeti :za duhovni razvitak eovjeka. Socijalizam Marxa, Fouriera, Kropotkina, Owena, Jaur~sa, Rose Luxemburg i Gorkoga bio je najva2niji izvorni religiozni pokret u posljednjih stotinu godina. Slom humanisti~c tradicije koji je zapo~eo sa svjct­skim ratom 1914. godine gotovo :je potpuno razorlo taj ne­tcisti~i »religiozni« pokret. Nietzsche je rekao da je Bog mrtav; ono sto se dogodilo nakon 1914. godine hila je smrt <X>vjeka. Samo se u malim lo:ugovima i medu nekolieinom pojedinaea nastavila hnmanistilli duhovna tradieija; njezini su najveei P.redstavnici u n~e vnijeme bill !judi poput Gandi· ja, Einsteina i Schweitzera. Fcti~i= rijeci podjednako je opasan u pocinl~ju politicke

ideologije kao i. u religioz.noj ideologiji. RijeCi se mora vidjeti zajedno s djelima i sa cjelovitom li0no~6u onoga koj~ ih iz· govara. Rijeci imaju znaeenje tek u potpunom kontekstu dje­la i karakteraT.ako nema jedinstva izmedu tih faktora rijeCi sluze za varanje - .drugih i sAmoga sebe; umjesto da otkri· vaju one imaju funkeiju sakrivanja. Sve je to postalo jasno mnogima povijesnim rudobljima u kojem smo fivjeli. Mnogi od soeijalistickih voch koji su zagovarali jezik internaeiona­lizma i mira prije 2. kolovoza 1914. godine sudjelovali su dan kasnije u ratnoj historiji. Isti ti vode sprijeCill su eetiri

148

godine kasnije svaku stvarnu~socijaliza~~ju_ nakon njcma~ke revolucije upotrebljavajuCi parolu •SOCl~ai!Zam napreduJe«. Socijalist Mussolini _postao je ~~t1~m. fa!ilzm~; no sve do __ da~ na njegove izdaje nJegove se nJeCl ru~ ~kov~e. od _nJ~ drugih socijalista. Hitler je nazvao svOJ s1stem, Ci!J ~OJ~g JC bio posluiiti njemackoj tdkoj indus~j~ i ekspanzlO~l_'zm_u spram Istoka i Zapada, •nacional-soctJallimom~.: . Sta!Jm ~e nazvao svoj sistem •socijalizmom• - sistem ko11 Jc poslufio bnoj izgradnji industrijalizirane .Rusije ·S potpunim a:~~-a-·vanjem svih onih ljudskih vrijednosti koje karaktcnZiraJU ~arksisticki socijalizam. No, njegovi prijatelji, kao i njegovi neprijatelji shvatili su rijeei kao stvarnosti. ~ ~o isto nazivajuCi Franca i ostale diktatore »predstavru= slobod· nog svijetac. . .

Feti§i= rijcci protivnost je spoznaji stvarnosti, .a ~ovJek~ va potraga z~ stvarno§cu i ~jegovo p~stepen~ pnbliiavanJe toj zbiljnosti karakterizira oJegov razv1tak. Njeg~~a p_otr~ . za stvamo§eu istovremeno je njego.va .ncgac!Ja tlUZlJi. Buddha, Mojsije, ~ki filozofi, nova znanost, prosvjctit~lisJ? filozofi, veliki umjetnici, veliki fiziCari, biolozi i kem:Cari, Marx i Freud, svima je njima zajednicka strastvena ielJa ~ prodru kroz varljivu .Mayu• osjetA i •zdravo~ ~· 1

stignu do opaiaja ljudske i prirodne duhovne 1 matCriJ~lne stvarnosti. Njihova podrucja i njihove metode su se razliko­vale, no izvan je sumnje da su njihov imp~s i cit~. hili isti. Sve §to je ljudska rasa postigla duhovno 1 matenJalno du­guje razarateljima ilulija i tra2iteljima stvarnosti:

Tdnja za stvarno§cu i ruotkrivanje ilulija nc sam<> cia rezultira uviiiom- i znanjem, nego i mijenja covjeka u pro­cesu. Njegove -;e oCi otvaraju, on se budi, vidi svijet kaka~ jest i na odgovara}uci na~ u~i kako upotrebljavati i ~· jati vlastite iritelektualne i afektivne moei da bi se uhvatio u ko~tac sa stvarno~. Sarno onaj aje su se oci otvorile jest realist. Nije slueajno da najkreativniji mu§karci ~ ~ne u znanostima i umjetnostima danasnjice, m vrlo malo lZDlffi·

149

ki, stoje na jednoj strani. Oni dijele uvjerenje o potrebi in­ternacionalnog razumijevanja, politi~koj i ekonomskoj eman­cipaciji ncindustrijalizil'anih zemalja, o potrebi da se zavrli s ratovima i trkom u naondanju, o vjeri da je eovjek spo­soban postati potpuno eovj~ i da se mora odluoti za Zi­vot i protiv smrti. No te vol!e nak civilizacije optu.Zuju »rea­listic da su •sentimentalnic, »mekanic i •nerealistiCnic. Za­govornici •realizmac tvrde, suprotno od svili povijesnih do­kaza, da jo5 veea trka u naondanju mofe oeuvati mir; oni se poigravaju s jeziecem na vagi uni§tenja prema kojem bi l:ezdeset milijuna mrtvih Amerikanaca bilo •prihvatljivOc, dok stotinu milijuna ne bi bilo •prihvatljivOc. Oni govore o pro­gramu skloniwt koja bi morala za$liliti stanovni§tvo, a iz­m.illjaju fantastiene argumente da bi izbjegli navesti Cinjeni­cu da bi u slu~aju termonuk.learnog rata po svoj prilici go­tovo svi stanovnioi n~.ih vclikih gradova bill uni~teni u neko­liko sckundi ill sati bez obzira na sk.loni§ta. Ti »realistic ne. maju da su krajnje nerealistiCni. U pro§losti su razlioti sek­tori ljudskog drWtva bili toliko neovisni jedan od drugoga da kada su »realistic jedne eivilizacije odveli je u uni§tenje druge su civilizacije moglc nastavlti cvasti. Danas ~e ljudska rasa tako ispreplctena da jedna grupa ludih •realistac more dokrajciti smione napore stotinfi generacija. Tc~ko je z.nati do kojc mjere eovjek roaen 1900. godine

more prenijeti svoje iskustvo ljudima rotlenim nakon 1914, ill poslije 1929, iii nakon 1945. Te sam godinc, naravno, odabrao namjerno. Svatko tko je poput mene bio star barem eetmaest godina kada je izbio prvi svjetski rat, jos je uvijek doZivio dio solidnog, evrstog svijeta 19. stoljooa. Dakako, ako je bio roaen kao dijete u gradanskoj obitelji, snabdjevenoj sa svim potrep~tinama i prillC1o luksuza, iskusio je mnogo udobniji aspekt tog predratnog razdoblja nego da je bio roaen u siro­masnoj obitelji. lpak, Cak i za v~u stanovni§tva, a posebno za radni&u k.lasu, kraj pro5log i poeetak ovog stoljeea bill su ogromno pobolj§anje nad uvjetima Zivljenja samo pedcsetak

150

godina ranije, i pu~anstvo je bilo ispunjeno nadom u bolju

buducnost. . . . . Za generacije ro4ene nakon 1914. t~o JC shvatiti do ko1e

je mjerc taj rat mdrmao temcljc zapadne civilizacijc. Taj. je rat izbio protiv volje sviju, ali uz prclutni pristanak veCine sudionika ill, bolje J:"C6:Do, posebnih zainteresiranih gmpa u svalroj zemlji kojp su izvr§ile dovoljan pritisak da ~o­guee rat. Sve u svemu, Evropljani su nakon gotovo stotinu godina bez veCh i katastrofalnih ratova i skoro pedeset &<>­dina nakon njema&o-franc:uskog rata, bill sk.loni misliti da se •to ne more dogoditic. Moena socijalistifka intemacionala CniJa se odl~nom da sprij~i rat. Antiratni i pacifisticki po­kret bio je mo6la snaga. A Cak i vlade, bilo caristicka, Kaise­rova ill francuska i njcmalli, izgledalo je da su odluC1e u lzbjegavanju rata. Pa ipak se zbilo. ~ i. p_ris~ojnost ~; Cini se, izoenada napustlli Evropu. lsti SOCIJalisucki vodc koJ: su se samo mjcsecima ranije zalagali za me<lunarodnu soli­damost sada su se mcdusobno nabacivali najpodlijim nacio­nalis~kim epitetima. Nacije koje su se pom~vale i medu­sobno po5tovale imenada su izbile s luaackim napadom !lll"fnjc. Britanci su postali kukavi~ki potkupljivi u. odnos~ na Nijemce; Nijemci su postali pod1i ~uni ;a SVOJe nepm• jatelje; glazba Bacha i Mozarta post.'lla JC okuzena; francuske rijeci bile su izop~ene iz njema~kog jezika. I ~e ~~ _to, nego je bilo prekrleno moralno pravilo o neublJanJ_u Cl~la. Obje su stranc bombardiralc bespomo~ne gr~do~e 1 ub~J~le zcne i djccu; opseg i intenzitct till napada ~10 JC o~amcen uglavnom slabom razvijcno§~u avijacije. No 1ednako JC tako i sudbina vojllikA bila u suprotnosti sa svim zahtjevima hu: manosti. Milijuni su sa svake strane bill prisiljeni na?adati neprijateljske rovove i pri tome bill ubijeni, premda JC mo­ralo biti jasno da je takva taktika postala j~ova. No ~ozda najgore od svega bilo je to da se ta klaomca temelJ~. ~a la.Zi. Nijcmci su bill uvjereni da se bore za slobodu, a lSti JC slucaj bio s njihovim zapadnim neprijateljima. Kada su se

151

trikovi isci])ill i posebno kada" jo nakon 1916. iskrsla xnoguC.. nost mira, objo su stranc odbijale popustili jer su obje inzi. stirale na zadobivanju tcritorija zbog kojih se rat zapravo vodio, bez obzim. na cijcnu. U jednome trenutk:u xnilijuni !judi shvatili su velik:u pn jcvaru. Pobunili su se protiv onih koji su ih prisiljavall da nastavc s klanjem, u Rusiji i Nje­maekoj uspjc§no, a u Francuskoj sporadi~no; te su pobune generali o~tro kaZnjavali.

Sto se dogodilo? Vjera u trajni napredak i xnir bila je poljuljana, a xnoralna na~!a koja su .izgledala siguma bila su 'prekriena. Dogodilo sc nezamislivo. Ipak, nada nije ne­stala. Nakon prvog koraka brutalizacije nada se ponovo po­javila u d~axna !judi. To je vaZ!lo shvatiti, jer nista nije ka­rakteristi~je za povijest Zapada nego na~elo nade koje njime vi:lda vee dvijc tisu6e godina.

Kao sto sam prije re.k:ao, prvi svjetski rat poljuljao je tu nadu ali je nijc uni~tio. Ljudi su skupill snagu i po.kuSali nastaviti s poslom taxno gdje je b,io perkinut 1914. godine. Mnogi su vjerovali da 6e Liga naroda donijeti po~tak nove ere mira i razuma; drugi su vjerovali da 6e ruska revolucija prevladati caristi&o naslijed:e i razviti se u ~ko huma· nistil!ko-socijalisti&o dt11stvo; osim. toga, ljudi u kapitalistiC. kim zemljama vjcrovali su da 6e njihov sistem slijecliti rav­nu liniju gospodarskog naprctka. Godino izme4u 1929. i 1933. poljuljale su ono sto je preostalo od tih nada. Kapitalisticki je sistem pokazao da nije bio u stanju sprijel!iti .. ne.zaposle­nost i bijcdu za vclik dio pueanstva. U Njemackoj su !judi dopustili Hitlcru da do4c na vlast i tako se USJ?OStavi refun arhaicke iracionalnosti i ncmilosrdne okrutnosti. U Rusiji se, nakon sto je Staljin transforxnirao revoluciju u konzervativ­ni drZavni kapitalizam, ·uveo sistem terora koji je bio isto tako ill cak nemilosrdniji od nacisti~kog. Dok se sve to doga· ctalo priblliavanje svjetskog rata vidjelo se na obzorju. Bru· talizacija koja je zapo~ 1914. i koju su sl!jedili Staljinov i Hitlerov sistem sada jc postigla 'punu zrel<?st. ZapoCeli ·su

152

jt' Nijemci svojim zraCnim napadima na Varsavu, Amsterdam i Conventry. Slijedili su zapadni saveznici svojim napadima Dll Koln, Hamburg, Leipzig, Tokyo svo dok ko.O,Dlno nisu bacili atomske bombe na HiroSimu i Nagasaki. U nekoliko sati ili minuta stotine tisu~a :m~karaca, una i djece bilo je ubijeno u jednome gradu, a sve to s malo dvoumljenja i go­tovo bez grifnje savjesti. Uni~tenje lj~dskog Zivota bez razii. ke postalo je legitimno sredstvo za postizavanje politickih ciljeva. Proces sve ve6e brutalizacije uQnio je svoje. Svaka strana brutalno postupa s drugom slijedeCi logiku »ako je on n~ovjeean i ja takoc1er moram (i mogu) biti nefuvjeCan.c.

Rat je zavriio i pojavio se novi t,reptaj nade Ciji je simbol bilo osnivanje Ujedinjenih naroda. No ubrzo nakon Jcraja rata brutalizacija se nastavila. Oru!ja za razaranje postala su jos mo61ijim; sada su objc strane sposobne uniStiti barcm polovinu stanov.ai§tva na jednoj i na drugoj strani (ukljueu­ju6i v~inu svojeg .obrazovnog pueanstva) u jcdnome danu. Ipak, l'liZDUltranje .:mogu6nosU takvog xnasovnog uni~tenja postalo je svakidllSnj0$1. Mnogi se na objc strane bore da sprij~ krajnji Cin ludosti; to su grope mus:Tcaraca i zena. koji slijcdc tradiciju znanosti, humanizma i nade. No, mili· juni su podlegli procesu brutalizacije, xnnogo vi~e ih je po­stalo apatifuo i bjdi u trivijalnosti svakodnevnice.

Gubitak nade i svc ve6a brutalizacija nisu, na zalost, jedina zia koja su snasla zapadnu civilizaciju nakon 1914. godine. Drugi uzrok kvarenja zapadno civilizacije povezan je upravo s njezinim najvc6im postignu~ima. Industrijska r~volucija do­vela )e do stupnja materijalnc pro!zvodnje koji je ve6ini lju· di na Zapadu pru:Uo standard Evljenja koji bi izgledao ne­zamisliv ve6ini proniatraea stotinu godina J;aD!je. Medutiro, zadovoljavanje stranih i legitimnih potreba izmijenilo se u stvaranje J zadovoljavanje snamog poriva, naime »gla<lu za potro~nom robomc. Kao Sto pojedince u depresiji eesto hvata prisilna 7.elja da kupuju stvari ill u drugim slueajevima da jedu, tako suvremeni oovjek ima pohlepnu glad za posjedova·

153

njem i upotrebljavanjem novih stvari, glad koju raclonalizira kao izraz svoje :t.elje za boljim Zivotom. On tvrdi da stvari koje kupuje, alco mu i direktno ne obogac!uju !ivot, pomafu da ~tedi vrijeme. No, on ne zna !ta da ~ s vremenom Jr.oje je t!Stedio i tro!i jedan clio svojeg dohotka da ubije vrije­me na koje je talco ponosan da ga je u!tedio.

Tu pojavu najjasnije vidimo u najbogatijoj zemlji svijeta, Sjcdinjcnim Amcri~kim Ddavama. No potpuno je jasno da je trend isti u svim drugim zemijama. Posvuda je cUj po­stao maksimalna proizvodnja i maksimalna potro!nja. Kri­terij napretka vidi se u brojkama potro§nje. To va2i pod­jednako za kapitalisti~ke zemlje kao i za Sovjets~ Savez. U stvari, supami§tvo izmeau dvaju sistema ~ini se da se usredotoalo oko pitanja tko moze posti8 vi§i .st~anj po­tro§nje, a ne bolji Zivot. Posljediea je da se ~vjek u indu­stiijalizlranim zemljama pretvara sve vi§e i vik u pohlep­nog, pasivnog pot:rOOa~ Stvari se ne.nabavljaju da bi poslu• Zile usavriavanju ~vjeka, nego je covjek postao slugom s~ ri, i kao proizvo&.c i kao potro§ae.

Industrijs1d je sistem imao nesretne u~e u jo§ jednom smjeru. Na& proizvodnje znatno se promijcnio od poeetka ovog stoljeta. Proizvoditja, kao i distribucija, organizirane su u vclika poduzeta koja upo§ljavaju stotine tisuro radnika. slu:tbenika, in:t.enjera, prodavaea itd. Njima upravlja hij~ hijski organizirana birokracija i svaka se osoba pretvara u mali - ill veliki - zubac u tom stroju. Ona !ivi u iluziji da je pojedinac, a pretvorena je u stvar. Posljediea je da moif.e­mo primijctiti sve vece pomanjkanje avanturizma, individua­lizma i :t.elje da se donos~ odluke i preuzimaju rizlci. Cilj je sigurnost, biti dijelom :velikog moenog stroja ·koji !titi ·i osjeeati se snaif.nim u simbiotiCkoj vezi s njime. Sva prouea· vanja i promatranja mlac:fe generacije pokazuju istu sliku: trend tra:t.enja sigumih poslova, ne vodeCi toliko brigu o visokim pitanjima vee prije 0 zadovoljavajueoj mirovini; ten·

154

denciju da se :t.ene mladi i da se brzo premjeste iz roditelj­skog u bra~o ut:oCilie; roiSij:njc ~ ldi§ejima!. ~~~zam i poslu§nost anonimnom autorttetu Javnog IDDlJeDJa 1 prihva­&nih obrazaca osje6lnja.

Iz borbe protiv autoriteta crbe, drlave i obitelji, koja lcarak:terizira posljednja stoljeea, zatvorill smo puni krug do nove poslu§nosti; no ta pokomost nij7 poslu!n~st ~~to~t­skim osobama vee organizaciji. ~eovJek orgamzactJC« ruJe svjestan da je pokoran; on vjeruje da samo potvrduje ono ~to je racionalno i prakticno. Neposlu~nost se zaista gotovo· ugasila u drustvu }judi organizacije bez obzira na njihovu ideologiju. No, moramo se prisjetiti da je sposobnost za ne­poslullnost isto take velika vrlina kao i sposob~os.t z~ po­slusnost. Moramo se pl'isjetiti da je prema hcbreJskim 1 grC. kim mitovima ljudsk:i povijest zapocela ~inom ncposlullnosti. Adam i Eva su ZiveCi u rajskom vrtu bill j~ uvijek dio pri­rode kao sto je zametalc u maj~inoj utrobi. Tek kada su se usudili na neposlusnost jednom poretku njihov7 su se. ~~ otvorile· shvatili su jedan drugoga kao strance 1 prepoznali izvanjshl svijet kao stran i neprijateljski. Njihov Cin nepo­sluSI!osti slomio je primarnu vezu s prirodom i u<!inio od njih pojedince. Neposlullnost je bila prvi cin slobodc, po­cetak ljudske povijcsti. Prometej je ukrav~i vatru bogovima bio drugi neposlusni odmetnik. »Bit cu radijc lancim? p~­vezan za stijenu nego poslusni sluga bogovac, govono JC. Njegov ~in kracte vatrc njegov je poklon ljudima i tako je poloun teJnclj civilizacije. 1 on je, poput Adama i Eve, bio ka!njcn za svoju neposlu~nost; no on je, .Poput njih, omo­gu~io ljudsku evoluciju. Covjek je nastavio razvijati se po­stupcima ncposlusnosti ne same ·u smislu da je n~eg~~ dulzovni razvitak bio moguc samo zato sto su se poJavili ljudi koji su se usudili reei »nee silama koje su postojale u .ime njihove svijesti ill njihove vjere. Njegov inJelektualni razvitak takoc!er je ovisio o sposobnosti da bude ncposlu§an, nepokoren autoritetima koji: su poku!avali staviti brnjicu

155

novim mislima i autoritetu dugotrajnih etabliranih misljenja koji su promjonu progla§avali bcsmislom.

Ako jc sposobnost za. neposlusnost tvorila pocetak ljud­ske povijesti, poslmnost bi mogla biti uzrokom kraja ljudskc povijcsti. Ne govorim simbolicki iii poetski. Postoji moguc­nost da ljudska rasa uni§ti sebc i c!!itav zivot na zemlij u idu­Cih deset do petnaest godina. Nema nikakve racionalnosti ni smisla u tome. No cinjenica jc da premda tehnicki zivimo u atomskom dobu, veana ljudi emocionalno jos Zivi u kame­nom dobu, ukljucuj\l~i ve&u onih koji su na vlasti. Poeini li covjec!!anstvo samoubojstvo bit ~ to zbog toga ~to ee ljudi poslu~ti one koji ~e im narediti da pritisnu smrtonosnu dugmad, jer ~e poslubti arhaicnc strasti straha, mrfnje i po­hlepe; za.to jcr ~e poslwati zastarjele kliscje drlavne vrhovne vlasti i nacionalnc atsti. Sovjctski vode govore mnogo o re­voluciji, a mi u •slobodnom svijetu• o slobodi. Oni u Sovjet­skom Savezu obeshrabruju ncposlu~nost expli<;ite i silom, a mi u slobodnom svijetu implicite i suptilnijim metodama uvjeravanja. Razllka postoji, a ta razlika postaje jasnom uz­memo li u obzir da ovo velieanjc neposlusnosti jedva da bi moglo biti objavljeno u Sovjetskom Savezu, dok u Sjcdinje­nim Dri.avama mCY!e biti publicirano. lpak, vjerujem da smo u velikoj · opasnosti da budcmo pretvoreni u potpune !jude organizacije, a to u krajnjoj liniji znaci u politicki totalita­rizam, osim ako opet nc stckncmo sposobnost da budemo ne­poslwni i naucimo kako sumnjati.

Postoji jo~ jcdan aspekt sada5njc situacije kojeg sam ukratko spomcnuo na poeetku ove knjige, as kojim se sada moram pozabaviti opsirnije: problem renesansc humanistic­kog iskustva.

Socioloski je lako uvidjeti da je evolucija ljudske rase vo­dila od malih jedinki poput kiana i plemena preko gradova· -dri.ava, nacionalnih drlava do svjetskih drlava i svj etskih kultura kao helenisticke, rimske, islamske i suvremcne za­padnc civiliza.cijc. lpak, razlika sto se ljudskog iskustva tiee

156

nije ttko bitna kako bi to moglo izgledati, Pripadnik prlmi· tivnog plemcna ostro razlikuje &uta njegove grupe od onoga po strani. Postoj,e moralni zakoni koji vrijede za clanove grupe i bcz takvih zakona nijedna grupa ne more postojati. No ti se zakoni ne primjenjuju na •strancimac. Ka.da grupa naraste velicinom, viSe ljudi p rcstaje biti "strancima• i po­staje asusjedimac. No usprkos kvantitativne promjene, raz.­lika izmedu susjeda i stranca kvalitativno ostaje. Stranac nije ljudsko bi~, on je barbarin, njega se Cak ne more ni pot· puno razumjeti.

Mnogo prije nego sto se Jjudska rasa naAla na rubu da postane Jedan svijet, druStveno i ekonomski, njezini su naj­napredniji mislioci predoatvali novo ljudsko iskustvo, is~, stvo Jednog ~ovjeka. Buddha jc mislio o eovjeku kao eovje­ku, budua da !judi imaju istu strukturu, iste probleme i iste odgovore bez obzira na kulturu i rasu. Stari je za.vjet pre­docavao eovjeka kao jednog, kao onog koji je na priliku Jednoga Boga; proroci su doatravali dan kada ~ narodi »ma~eve prekovati u plugove, a koplja u srpovec; (kada) »ne­e<> vise narod dizat maea protiv naroda nit ce viSe uCit rato­vanju• (Izaija, 2,4). Oni su do~aravali dan kada vise ne~ biti :oizabranih• naroda. aU onaj ~e dan i~i cesta od Egipta do Asirije. Asirci ~e dolaziti u Egipat, a Egip&lni u Ashiju . .• U onaj ~e dan Izrael, tre~i s Egiptom i Asirijom, biti blago­slovljen usred zemljc. Jahve nad Vojskama blagoslovit ce ga: 'Nek je b lagoslovljen, roci ~. moj narod egipatski,. djelo mojih ruku Asirija i bastina moja Izrael'.« (Izaija, 19,24)

Kr5canstvo je stvorilo predodZbu da je sin covjeeji postao ~in Bozji - i Bog srun. Ne ovaj ili onaj eovjek, vee Covjek. Rimska je crkva bila katolwka crkva upravo zbog toga sto je bila nadnacionalna, univerzalna crkva. Klasi~oa grc!!ka i rimska misao stigla je neovisno od judeo-krStanske misli do predodZbe Jednog Covjeka i prirodnog zakona ukorijenjenog u pravima eovjeka, a ne toliko u nu!nostima nacije ill dr"ave.

157

Antigona utvuje svoj tivot u obrani univerza:lnog ljudskog (prirod.nog) zakona protiv ·cldavnog zakona. Zenon je imao predodZbu o univerzalnoj zajednici naroda. Renesansa i pro. svjetiteljstvo obogatili su ~e i judeo-Io:Manske tradicije i razvile su ih dalje u humanisti&:om prije nego u teolo~kom smislu. Kant je stvorio m,oralno naiSelo koje vrijedi za sve ljude i ocrtao mogutnost vjeblog mira. Schiller je 27. rujDa 1788. napisao: •Ddava je samo rezultat ljudskih sila, samo djelo naSih misli, ali je oovjek snaga s3.mog izvom i stva­ralac mislic. U Don Carlosu Posa govori •kao zastupnik Cita­·vog tsovjeQ1nstva C!ije srce bije (Za C!itavo oovjeQmstvo njo­gova strast bijale) za Svijet i budu&: generacijec.

Najkompletn.iji i najdublji izraz tog humanizma pojavljuje se u Goetheovoj mjsJi . .Nj~;gova Ifigenija govori glasom oovjeC­nosti. kao i klasiroa Ant.igbna. Kada je barbarski kralj pita:

ona odgovara:

A mislilli da ce neodgojeni Skit prigrliU glas istine i Jjudskosti kojeg Atrej, Grit, nije ruo?

Njcga <!ujo svatko tko je ro<tcn. pod bilo kojim nebom, u Cijim grudima tc<!e struja fivota, Cis ca i ncsputana.

Goetbc je 1790. pisao: »U vrijcme kada su svi zaposleni uspostavljanjcm novih Domovina, Domovina covjeka koji mi· sli ~ predrasude i koji je iznad svojega vremena posvuda je i nigdjec.

No usprkos idejama koje su zastupali najveCi predstavnici zapadno kulture povijest je po~la drugim putem. Nacionali· zam je ubio humanizam. Nacija i njczin suverenitet postali su novi idoli kojima je podlegao pojedinac.

153

Medutim, svijct se u mec1uvremenu izmijenio. Revolucija koloniziranih naroda, komunikacija putem z.raka, radija itd. smanjila je globus na dimenzije jednog kontincnta ill Cak jedne ddave razmjcmo onima od prije stotinu godiDa. Jedan Svijet, medutim, koji je u procesu rac1anja nije jedan svijet zbog prijateljskih i bratskih odnosa koji postoje izme<lu njegovih razliCitih dijelova, vee prije zbog <!injenice ~to rake­te mogu donijeti smrt i razaranje u gotovo bilo koji dio svi­ta za samo nekoliko sati. Jedan je svijet za sada jed= uto­liko ~to je jedno potenoijalno boj.no polje, a manje zbog toga Sto bi bio novi sustav svjetskog grac1anstva. Mi fivimo u jednome svijetu, ali u svojim osjceajima i mjsJima suvremeni oovjek jo~ uvijek !!vi u nacionalnoj ddavi. Njegove se lojal­nosti jo~ uvijek odnosc prvenstveno na suverene dr"ave, a ne na ljudsku rasu. Taj anakronizam moze dovesti samo do ncsreee. Ta je situacija sli<!na onoj za vrijeme vjcrsldh rato­va prije nego sto su vjerska tolerancija i koegzistencija po­stale prihvaceno na~elo evropskog zivota.

Ako se Jedan Svijet ne Zeli uni§titi potrebna mu je nova vrsta oovjeka - ~ovjek koji nadilazi uske granice svoje na­cije i koji dofivljava svako ljudsko bice kao susjeda a ne barbarina; oovjek koji ·jc kod kuCe u svijetu.

Zasto jc taj korak tako teUik? Covjck poCinje Zivot u utro­bi. Cak i nakon roacnja on je joo uvijek dio majke upravo kao sto je prlmitivni oovjek bio dijelom pritode. On sve vise postaje svjcstan sebc kao odvojenog od drugih, a ipak ga sna~no privlare sigurnost I bezbriwost njegove proslosti. On je u strahu od potpunog izdizanja kuo pojedinca. Majka, plemc, obitelj - sve je to •blisko•. Stranac, onaj koji nije blizak po vezama kl'V'i, obi<!aja, hrane, jezika, sumnjiv je kao opasan.

Ovaj stav spram »strancac neodvojiv je od stava spram sebe samoga. Tako dugo dok se bliZnjega doiivljava kao u osnovi razli~itog od sebe sAma, tako dugo dok on ostaje strancem ja ostajem i sebl stranac. Kada se dofivim u pot·

159

punosti tada shvaaun da sam isU Jcao i svako ~go ljudsko bice, da sam dijete, gre§nik, svetac, onaj koji se nada i onaj koji otajava, onaj koji mofe osjetiti radost i onaj koji mofe osjetiti tugu. Otkrivam da su .samo pojmovne predodZbe, obi­&lji i povdina razllQti, a da jc ljudska supstanca ista. Otkri­vam da sam svatko i da otkrivam sebe otkrivajllti. svojega blifnjeg, i vice versa. U tom dotivljaju otkrivam ~to je.ljud­skost, otkrivam Jednog Covjelca.

Do sada je Jedan Covjek moUla bio luksuz, jer se Jedan Svijet j~ nije bio i.zdigao. Sada se Jedan Covjek mora po­javiti ako se t.eli da Jcdan Svijet potivi. Povijesno gledano, ovo bi mogao biti korak koji se mofe usporediti s velikom revolucijom koja se zbila korakom od obofavanja mnogih bofanstava do Jednog Boga ill jednog Ne-Boga. Taj je korak karakterizirala ideja da rovjek mora prestati slutiti idolima, bill oni prirodni ill djelo njegovih rulru. Covjek nije nilcada <~o sada postigao taj cilj. On je promijenio ime svojih idola i ' nastavio ih slutiti. No ipak, on se promijenio. UQnio · je i.zvjesni napredak u razumijevanju sebe i strahovit progres u razumijevanju prirode. Razvio je svoj razum i priblitio se .

. granicama postajanja potpuno ljudskim. No u tom je procesu razvio ~e ·razarala~ke moCi da je u stanju razoriti civiliza­ciju prljc ·no ~o se uQni posljednji korak spram tvorbe nove ~ovje<!nosti. ·

Mi uistinu imamo veliko naslij«:ae koje l!eka da bude ostva·

1 reno. No suprotno od !judi u 18. i 19. stoljecu, koji su nepo· grdivo vjerovali .u kontinuitet napretka, mi mozemo· predo­~iti mogucnost da umjesto napretka mofemo stvoriti barbar­stvo ill izazvati .na§e potpuno uni~enje. Alternativa socija­li.zma ili barbarstva postala jc stravil!no realna danas kada se snage koje djeluju u smjcru barbarstva &e j~ima od onih koje rade protiv njega. No nije »socijaHzam• direktor­skog totalitarizma onaj koji ce spasiti svijet od barbarstva. To ce biti rencsansa humanizma, pojavljivanje novog Zapada koji upotrebljava svoje nove tehnil!ke moei za rovjeka! a ne

160

~ovjeka u ime stvari; to ce biti novo dru§tvo u kojemu. norme ~ovjekova razvitka upravljaju ekonomijom, a ne u kojemu dru§tvenim i politiaim procesom upravljaju slijepi i anar­histi~ interesi.

u toj bitki za humanistil!ku renesansu Marxove i Freudove ideje vaZni .su putokazi. Marx je imao znatno dublji uvid u prirodu ~tvenog procesa i bio je mnogo manje od Freuda ovisan o ~enim i politil!kim ideologijama svojega doba. Freud je imao dublji uvid u prirodu procesa ljudskog mi§. ljenja, afekata i strasti, premda nije nadilazio narela gra-4anskog ~tva. Obojica su nam pruZili intelektualna oroZja da slomimo varke racionalizncije i ideologijl i da prodremo u sd individualne i dru§tvene stvarnosti.

Bez obzira na nedosta~e njihovih teorija, oni su razgrnu1i koprene zabluda koje .su prekrivale ljudsku zbilju; oni su poloZili temelje nove Znanosti o Covjeku, a ta nova znanost je prijeko potrebna ulimo li da llliStupi Doba Covjelca, f.elimo li- po Em.ersonovim rije<!ima, da stvari vi§e nc: ja§u na ljud, skom rodu nego da rovjek preu.zme' uzde.

•

XII Credo

Vjerujem da je &lvjek proizvod prirodne evolucije; da je clio prirode, no da jc transcendira buduC. da je obdaren ra­:zumom i samosvijeSC\l.

Vjerujem da je mogu~ ustanoviti bit covjeka. Medutim, ta bit nije supstanca .koja karakteriz.ira oovjeka u sva vre­mena kroz povijest. Bit oovjeka sastoji se u gore _spomenu­tom proturjeeju inherentnom njegovoj ~stencijiL i to ga proturjeeje prisiljava eTa reagira kako bi pron.aSao rj~je. Covjek nc m<nc ostati neutralan i pasiva:n ~ram te ~ten,. c1jalne dihotomije. S:imom Cinjcnicom da je covjeean, Zivot mu upucuje pitanje: kako prevladati raskol izme4ti njega i izvanjskog svijeta da bi postigao doZivljaj jectinstva i isto. vjotnosti sa svojim bliZnjim i s prirodom. Covjek mora od­govarati na to pitanje svakog tre~:~utka ~ Zivotu. Ne samo niti cak prvenstveno .mislima i rijecima vee svojim nacinom postoja:nja i djelovanja.

Vjerujem da postoji izvjestan ·broj ogranicenih i ustanov.­ljivih odgovora na ovo pltanje egzistencije (povijest religije i filozofije katalog jc tih odgovora);, no; postoje u· osnovi sa· mo dvije kategorije odgovoru. Prema prvoj oovjek pokusava ponovo pronaC. harmoniju s prirodom nazatkom u pred,ljud­ski oblik egzistencije, e!iminirajuci svoje specificno ljudske kvalitete razuma i ljubavi. Po drugoj kategoriji njegov je cilj puni razvitak njegovih ljudskih moCi sve dok 'ne postigne novu harmoniju sa svojim bllinjim i s prirodom.

Vjerujem da je prvi odgovor sigurno proma5aj. On dovodi do smrti, razaranja, patnje, a nikada do oovjekove pune raz-

162

•

vijenosti, do harmonijc i snage. Drugi odgovor ~tijeva ukl'i­njanje pohlepe i egocentrienosti i tra!i ctisciplinu, volju i postovanje onih koji mogu pokazati put. Ipak, premda je ovaj odgovor najtdi, to je jedini odgovor koji nije osuden na neuspjeh. U stvari, Cak i prijc no ~to je krajnji cilj po. stignut, aktivnost i napor utro~ u priblifavanju tome cilju imaju ujedinjavajueu i integrirajueu posljedicu koja intenzi­vira &lvjekove vitalne energije.

Vjerujem da je &lvjekova temeljna alternativa izbor izme­au Zivota i smrti. Svaki 6in implieira taj izbor. Covjek je slobodan da izabere, no ta je sloboda ograniCenl\. Postoj"e mnogi povoljni i nepovoljni uvjcti koji ga skreCu - njegova psiholoska konstitucija, stanje specifienog dru.Stva u kojem se roctio, njegova obitelj, uCitelji i prijatelji koje susreee i izabire. Covjekov je zadatak povceati granicu slobode, jabti uvjete koji slufe Zivotu protiv onih koji slufe smrti. Zivot i smrt, kako ovdje o njima govorimo, nisu bioloska stanja,­vee stanja biat, odnosa spram svijeta. Zivot znaCi trajnu promjenu, trajno ractanje. Smrt znaCi prekid rasta, oko~a­vanje, ponavljanje. Nesretna sudbina mnogih je da oni ne izabiru. Oni nisi! ni Zivi ni mrtvi. 2-ivot postaje teretom, pothvatom bcz cilja, a zaposlenost je sredstvo za za~titu od mucenja bivstvovanja u zemlji sjenll.

Vjerujcm da ni :2ivot ni povijcst ncmaju neko krajnje wa· eenje koje bi, povratno, davalo znaeenje Zivotu pojedinca ill opravdavalo njcgovu patnju. Uzimaju~i u obzir proturjecja i slabosti koje pritiScu Jjudsku egzistenciju vrlo je prirodno ~to covjek t.rlUi ne§to •apsolutno• tto mu daje iluziju sigur· nosti i oslobal!a ga od sukoba, sumnjc i odgovomosti. Ipak, niti jedan bog, ni u teoloskoj, ni u filozofskoj, ni u povijesnoj odori ne spa5ava ill osu4uje oovjeka. Samo covjek moze naCi S\lr~u Zivota i sredstva za ostvarenje toga cilja. On ne ~ole naC!' spasonosni krajnji i apsolutni odgovor no mole te­~.tti k stupnju intcnzi~ta, dubine i jasnoee iskustva koje ee mu dati snagu da Zivi bei iluzija i da buae slObJ>dan.

163-

Vjerujem da nitko ne moie •sp~iti« svojcg b!ifnjeg_ ~ineg izbor umjesto njega. Sve ~to jcdan eovjck mofc napra:!!!! za dntgoga jest pokazati mu alternative istinski i s pun2...._ ljubavi, ali bez sentimentalnosti iii iluzije. Konfrontacija s istinsKial iiltemativama mcne u osobi probuditi svu sakrive- · nu cnergiju i omoguciti joj da izabere Zivot nasuprot smrti-: Ukoliko nc more izabrati Zivot, nitko joj drugi ne moie udali-nuti zivot. -

Vjerujem da postoje dva nacina da se stigne do izbora dobra. Prvi je nacin dumosti i poslu.Snosli moralnim zal!;?" vijediJna. Ovaj naein moie biti djelotvoran, no mora se uzeti u obzir da je tisueama godina samo manjina uspijevala ispu· niti Cak i whtjeve iz Deset zapovijedi. Mongo je vi~ onih koji su pocinili zlocille kada su im ih kao zapovijedi prika· wli oni koji bijahu na vlasti. Dru_gi .i!Lnacin_razvijanje ukusa i osjecanja za dobrobit pri djelovanju k_2je je dobro iii ispra~· no. Izrazom ukus za dobrobit ne mislim na u:litlik u Bentha· movu ill Freudovu smislu. Mislim na osjeeaj poveeane zivot· nosti u kojemu potvrt!ujem svoje snage i svoj identitet. -

Vjerujem da od&oj znaCi upoznavanje miailih s najl)Qljim naslijedem ljudske rase. No premda je mnogo tog naslijeda iz:ra!eno rijeCima, ono je djelotvomo samo ako te rijeCi po­stanu stvamost u osobi uCitelja i u praksi i strukturi ~tva. Sarno ideja koja se materijali7irala u mesu moze utjecati na

J &vjeka; ideja koja je ostala rijec samo mijenja rijeCi. Vjerujem u usavrMvost eovjeka. O"rn usavdivost mao da

oovjek mote dokuciti svoj cilj, no to ne :maCi da ga mora dohvatiti. Ako pojedinac ne lzabere Zivot i ne odraste, postat lle numo de,struktiv&Jl, Zivi Id. Zloea i gubitak vlastitosti isto su tako zbiljski kao i dobrota i Zivotnost. Oni su sekundarne potencije eovjeka ukoliko on izabere da ne ostvari svoje pri· marne potencije.

Vjerujem da se eovjek samo izuzetno rada kao svetac ill kao kriminalac. Vecina nas ima dispozicija za dobro i za zlo, prcmda odgovarajuca teiina tih dispozicija varira od poje·

164

dinca do pojedinca. Zbog toga je nda sudbina uglavnom od· rellena onim utjecajima koji oblikuju i formiraju dane dis­pozicije. Obitelj je najvaZniji utjecaj. No, obitdj po sebi je uglavnom posrednik dru!tva, prijcnosni remen za one vri· jednosti i norme koje dru§tvo nastoji utisnuti u svoje tJa. nove. Zbog toga jc ona najvainiji faktor za razvitak pojc· dinca, struktura i vrijednosti ~tva u kojemu sc rodio.

Vjerujem da dru!tvo ima i unapredivacku i sprecav,ajucu fwritciju. Covjek razvija svoje snage samo u suradnji s dntgi· rna i u procesu rada, on stvara samoga sebe samo u povijes­nom procesu. No, istovremeno, veCina je ~ do danas sluZila ciljevima nekolicine koji su Zeljeli iskoristiti veCinu. Zbog toga su morali upotrijebiti svoju silu da zalude i za. pl~ veCinu (i tako, indirektno, i sebe sfu:ne), kako bi je spri· jeeili da razvije svc svoje snage; zbog toga se dru§tvo uvijck sukobljavalo s covjecno~eu. s univerzalnim normama koje vrijede za svakog oovjeka. Tek kada cilj dru!tva bude postao ideniiean s ciljevima eovjel5nosti prestat ce druhvo sakatiti oovjeka i promicati zlo.

Vjerujem da svaki eovjek predstavlja eovjeamstvo. Mi se razlilrujemo u pogledu inteligencijc, zdravlja i talenta. No svi smo mi isti. Svi smo mi sveci i grclnici, odrasli i djeca, i rutko nije nadmoCniji niti sudac. Sve je nas osvijcstio Buddha, svi smo mi bill razapeti s Kristom, i svi smo mi ubijali I' pljac­kaU s Dtingis-kimom, Staljinom i Hitlero~.

Vjerujem da covjek mo~e preqociti doZivljaj Citavog uni· 'verzalnog &>vjeka samo shvaeajuCi svoj individualitet i ni­kada nc pok~avajuCi sc svesti na ncki apstraktni zajednicki nazivnik. Covjekov zadatak u fivotu je paradoksalno upravo zadatak shvaeanja viastitc individualnosti i istovremenog transcendiranja i dostizanja iskustva o . univerzalnosti. Sarno potpuno razvijena pojedioo~a vl.astitost moie napustiti ego.

Vjerujcm da Jedan Svijet koji se pojavljuje mo.ie zapoeeti opstojati samo ako se pojavi Novi Covjck ~ eovjek. koji je iskrsnuo iz arhai<!nih veza krvi i t!a, i koji se osjeea sinom

165

rovjeka, gra4aninom svijeta Cija je lojalnost usmjerena k ljudskoj rasi i k Zi.votu, a ne nekom njegovom izdvojenom dijelu; eovjek koji voli svoju zemlju jer voli ~vj~tvo i ¢ije prosullivanje nije izopa&no plemensldm loJalnOstima.

Vjerujem da je rovjekov rast proces kontinuiranog rada­nja, trajnog osvj~tavanja. Mi smo obi¢no u polusnu i tek dovoljno budni da bismo se prihvatili Zi.vljenja koje je je­dini relevantni zadatak za Zi.vo bi6e. Velilcl vode ljudske rase jesu oni koji su probudili rovjeka_ iz njegovp. drijeme:la. Ve. liki $U neprijatelji covjeeanstva oni koji su ga uspavali i nije vamo da li je taj uspavljujuC::i· napitak oboiavanje Boga ili Z.latnog teleta.

Vjerujem da razvitak covjeka u posljednje. 6etiri tisuee godina povijesti uistinu. izaziva strahopohovanje ... Covjek j e razvio svoj razum do tocke u kojoj rje!ava zagonetke priro­de i em:mcipirao se od slijepih moo prirodnih sila. No u sa­mnm t.renutku svojeg najve6eg trijumfa, kada je na pragu

novog svijeta, on je podlegao moo s~ stvari i organiza­cij§. koje je m-ono. lzumio je novu metodu proizvodnje i uCinio proizvot!enje i distribucijq svojim novim idolima. On oboiava rad svojih ruku. i sveo se na slugu stvari. On uzalud upotrebljava imena Boga, slobode, oovje¢nosti, socijalizma; · on se ponosi svojim moc::im<~- - bombama i strojevima -da bi pri.krio svoj ljudski bankrot; on se hvali svojom moc::i razaranja kako bi sakrio ~voju J,judsku ncmoc!.

Vjerujem da je jedina snaga koja nas more spasiti od samouni!tenja razum: sposobnost da shvatimo nestvarnost ve&e ideja koje oovjek zastupa i da prodremo u stvarnost zas.trtu. slojevi.ma. i slojevima prijevad i ideologija; razum, ali nc kao skup znnnja,. vee kao •vrsta energije, sila koja je potpuno shvatljiva tek u svojoj djelatnosti i uCincima •. ,c,

snaga Cija •se najvalnija funkcija sastoji u njezinoj moCi vezalija i rastvaranjac.1 Nasilje i oru!je ne6e nas spasiti; a moglibitclravduhirazum.

166

Vjerujem da razum ne mo.le biti djelotvoran ako l!ovjek ne­ma nade i vjere. Goethe je imao" pravo kada je rckao da je najdublja razlika izmedu razlit'.itih povijesnih ra::doblja iz.. me4u vjerovanja i nevjerovanja, i kada je dodao da su Slfe epohe u kojima prevladava vjera briljantne, poletne i plodo­nosne, dole one u kojima dominira nevjerovanje nestaju jer nitko ne marl posvetiti se neplodonosnom. Bez su.mnje je da su 13. stoljec!e, renesansa i" prosvjetiteljstvo bill doba vjei-o­vanja i nada. Bojim se da se zapadni svijet u 20. stoljeeu va­ra u ~injenici da je izgubio nadu. i vjeru. Doista, tamo gdje noma v jere u oovjeka vjcra u strojeve nas nec!c spasiti od nestanka; naprotiv, to •vjerovanjec ce samo ubrzati kraj. IIi oo zapadni svijet biti u stanj u stvoriti rcncsansu humaniz­ma u kojoj ee centralnu stavku tvoriti potpuni razvitak ljud­ske l!ovje¢nosti, a ne proizvodnja i rad, ill oo Zapad nestati kao ~to su nestale i mnoge aruge velike civilizacije.

Vjerujem da spoznaja istine nije u prvome redu stvar in­teligencije nego stvar karal'tera. Najva!niji element je bra· brost da se !We ne, da se ne poslu!aju zapovijedi sile i jav­nog mi~ljenja; da se prestane spavati i postane ljudskim; da se probudi i izgubi osjeeaj bespomOC::Uosti i jalovosti. Eva i Promctej dva su velika buntovnika ~ji su •zlocinic oslobo­dili l!ovje~anstvo. No sposobnost da se smisleno kale •nee implicira sposobnost da se smisleno kare »dac. »Da• Bogu jest •nee caru; •dac oovjeku jest •ne• svlma onlma kojii ga zele zarobiti, izrabiti i zaluditi.

Vjerujem u slobodu, u l:ovjekovo pravo da budc svoj vlas­titi, da sc · postavi i bori protiv onih koji ga poku!avaju sprijeCiti da bude on sam. No sloboda jc vi!e od neposto­janja nasilnog ugnjetavanja. Ona je vi.!e nego »Sloboda ode. Ona je »Sloboda zac - sloboda za postajanje neovisnim; sloboda za biti mnogo, a ne za imati mnogo, iii za upotreblja­vati stvari i !jude.

Vjerujem da ni zapadni ka_pitalizam ni sovjetski niti ki­neski komunizam ne mogu rij~iti problem buducnosti. Svi

167

oni stvaraju birokracije koje ilovjeka pretvaraju. u stvar. Co. vjek mora dovesti sile prirode i drmtva pod svoju svjesnu i racionalnu lrontrolu; no ne pod kontrolu birokracije koja upravlja stvarima i eovjekom, nego pod kontrolu slobodn.ih i udrufcnih proizvodaea koji upravljaju stvarima i podreauju ih oovjeku koji je mjera -svih stvari. Altemativa nije izmeau »kapitalizmac i »komunizmac nego izmedu birokratizma i hwnanizma. Demokratski, decentralizirani sooijalizam je ostvarenje onih uvjeta koji su nu!ni da sc krajnjom svrhom uCini razvitak svih ()ovjekovih snaga.

Vje1·ujem da se jedna od najnesretnijih pogrcbkn u poje­dinacnom i druAtvenom il.ivotu sastO'ji u ·uhvaconO'Sti u stereo­tipizi.rane alternative wljenja. »Boljc mrtav nego crven•, »otut'tcna industrijska civilizacija ill .individualisti&o predin­dustrijsko druStvoc, »razoruZati se ill bi1i bespomoeanc, svc su to primjeri Ulkvih altemativa. PO'Stoje uvJ.jek nove i druge moguenosti koje pO'Staju ocite kada se oslobodimo od smrto­nosnog zagrljaja kllieja i kada dopustimo da se i5uje glas covjeenosti i razuma. Naeelo »manjeg zlac je princip oeaja. u veCini sluC:Ijeva 000 samo produljuje razdob1je dok veee zlo ne prev1ada. Rizik: da se Cini sto je ispravno j ljuc:ISKo, :Unati vjeru u moe glasa ljudskosti i istinc, realisticnije je od tzv. realisticnosli oportunizma.

Vjerujem da se covjek mora rijesiti ihwja koje ga za. robljavaju i paraliziraju; da mora postati svjetan stvarnosti unu~r i izvan Djega da bi stvorio svijct koji ne treba iluzija. Sloboda i neovisnost mogu se postici samo kada se slome okovi iluzije.

Vjerujem da danas postoji samo jedna glavna briga: pi·. tanje rata i mira. Covjeku je moguee uniStiti sav fivot na zemlji iii razoriti Citav civilizirani fivot i vrijcdnO'Sti medu onima koje su preostale, i stvoriti barbarsku totalitarnu orga· nizaciju koja ce vladati onime sto je preostalo od oovjeC:In· stva. Probuditi se za tu opasnO'St, progledati dvO'Smislene raz· govore na svim stranama koji se vrse da bi sprijeeili ljude

168

-da vide ponor spram kojeg se kreeu jest jedina obaveza, je­dina moralna i intelektualna zapovijcst koju oovjek mora danas pO'Stovati. Ne uCini li to, svi eemo biti osulfeni.

Nestanemo li svi u OpCem nukleamom razaranju, neee to biti zbog toga S(O Covjek nije bio SpO'SOban postati }judskim ill lito je bio nasljedno zao; bit ee to zbog toga sto ga je jednodusnost gluposti sprijecila da vidi stvamo$t. i djeluje na temelju istine.

Vjcrujem u usavr5ivost eovjeka, DO sunmjam da ~e postici svoj cilj ako se ubrzo DC probudi.

Straiaru, koje je doba no61? Straiar odgovori: Dolazi jutro, a zatim opet noC. Bocete li pitati, pitajte, vratite se, doclite!

(Iz.aija, 21,11-U)

BIUEUA UZ DVANAESTO IIOGL\YUB

1. Ernst Cass!rer, The Philosophy of the EnUghlenment, Beacon Press, Boston 1955, str. 13.

Indeks imena

Adam (bibUjski) 8, ISS Adennucr, Konrnd 26 Adler, AUrecl 67 (b) Andersen, Hnns Christian 112 Anshen, Ruth Nand!> 138 (b) Antigona 158 Amos 9 Arlstotcl 110, u::, 125 (b) Atrcj 158

B:1ch, Johann Seb:LStian 151 Balzac, HODOrC! de 71 Bebel, AUIUSI 18 Bec£cr, Carl I.. 60 (b) BeU, D. 59 (b) Bcnlbam, Jeremy 164 Bethmon·llollwcg 24 Biblija 9, 55, 125 Bismarck, Otto Eduard Leopold

134 Bloc'b, Ernst 59 (b) Bog 8, 29, 43, 44, 55, 81, 97, 144,

145, 146, 148, 157, 160, 166, 169 B:lldwin, S. 95

Bottomorc, Thomas 59 (b)

Buddh:l 140, 141, 147, 149, 157, 165

Cassirer, Emst 169 (b) Chamberlain, Neville 95 Chuaug.tzu 110

Disracli, Benjamin 134

Dlingis-kan 165

Eckermann, Jobnnn Peter 67 (b) Einstein, Albert 15, 148 Eknaton 147 Emerson, Ralph Waldo 161 Engels, Friedrich 18, 32 {b), 42 (b),

59 {b), 67 (b), 68 (b), 69, 121 (b). 124, (b), 137, 143

Estera 8 E.-a 155, 167

(biblijska)

Ferencz.i, S. 131 Feuer, I.. 59 (b) Feuerbach, Ludwis 44, 56 Fourier, Jacques 148 Franco, Francisco 8, 149 Freud, Sigmund 7, 8, 12, 13, 14, 15,

16, 17, 18, 19, 20, 26, 27, 30, 31, 33, 34, 36, 38, 39, 42 (b), 43, 49, so. 56, 57, 58, 60 (b), 61, 62, 63, 65, 69, 71, 74, 80, 85, 90, 92, 93, 95, 96, 97, 99, 100, 102, 103, 104, lOS, 108, 110, 115, 120, 121, 122, 123 (b), U4 (b), 126, 127, U8, 129, 131, 132, 137, 139, 141, 148, 161, 164

Fromm, Erich 32 (b), 59 (b), 60 (b) 83 {b), 84 (b), 121 (b), 125 (b), 138 (b)

171

Gandhi. Mab:ltma 148 Goethe, Jobann Wolfgang 19, 29,

32 (b), 63, 65, 67 (b), 158, 167 Goldmann. Lucien 59 (b) Gorld, Maksim 148 Gordon, R. G. 69

Hegel. G. W. F. 19, 20, 43, 44, 54, 58, 63, 97, 98, 110, 123

Heraklit 72, 110 Herder, Johann Gottfried 19, 29 Hinsie, Lelnnd B. 83 (b) Hitler, Adolf 23, 24, 25, 95, 149, 152,

165 Horney, Karen 60 (b) Ho!ea 9, 55 Hrus~v. N. S. 94

Ulgcnija 32 (b), 158 I zaija 8, 157, 169

Jahvc 157 r..um. rcnn 18, 148 rona 9 Jones, Ernest 131 Jung, Carl Gustav 123 (b), 124 (b)

Kaiser (Wilhelm II, Holcnzollem) 25

Kant, Immanuel 158 Kerenski, AlckSnndar Fjodorovi~

135 Kievkcgaard, $Oren 56, 60 (b) Korff, H. A. 32 (b) Krist 122, 165 Kretchmer, Ernst 69 Kropotldn, Pjotr Alelcsejevi~ 148

Lao-tse 110, 125 (b), 147 Lederu, William J. 125 (b) Lenjin, Vladimir llj~ 18, 125, 137 Lessins, Gotthold Ephraim 19. J..udcndorf 25

172 \

.Luk:S.cs, Gyol'IY 59 (b) Luxemb11111, Rosa 18, 99, 123 (b)

148 • Maimonides 148 Mann, Thomas 127 Mnnnheim, Karl 124 (b) Martovi<!, Mihajlo 59 (b) Martino, R. de 125 (b) Marx, Karl 7, 8, 12, 13, 14, 15, 16,

17, 18, 19, 20, 26, 27, 30, 31, 32 (b). 33, 34, 35, 36, 37, 38, ~39, 40, 41, 42 (b), 43, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 53, 54, 56, 57, 58, 59 (b), 60 (b), 61, 63, 65, 66, 67 (b), 68 (b), 69, 78, 85, 97, 98,' 99, 100, 102, 103, 104, 105, 106. 110, 121, 122, 123, (b), 124 (b), 126. 132, 135, 136, 137, 138, 139, 143, 148, 149, 161

McDougall, Wllli:un 69 Mesija 54 Mills, C. Wright 59 (b), 124 (b) Mojsije 147, 149 Mollet, Guy 134 Montesquieu Cb. L 40 Mordotaj 8 Mozart, Wolfgang Amadeus 151 Mussolini, Benito 95, 149

Nietzsche, Friedrich 96, 148

Owen, Robert 40, 148

Pascal, R. 32 (b) Petain, Honri Phllippc 136 Petrovi<!, Gajo 59 (b) Posa 158 Prometej 155, 167

Rnnt, Otto, 131 RobespierTC, Maximilicn 52, 53 ROOSC\'clt, Frnntlin D. 134 Rubel, .Muimllien 59 (b), 123 (b)

Salazar, Antonio de Oliveira 136 Seidlinc, Oscar 32 (b) Sehachtel, B. 125 (b) Sehiller, Friedrich 158 Schweitzer, Albert 148 Shatzk:y, Jacob 83 (b) Smith, Adam 96, 123 (b) Solcrat 131 Spioo<ta, Baruch de 29, 31, 63, 65,

89, 96, 97, 102 Staljin, Josif Vlsarionovic 18, 135,

136, 149, 152, 165

Sullivan, H. S. 95 Suzuki, D. T. 125 (b)

Terencije 16 Tucker, Robert 32 (b), 42 (b), 59

(b), 60 (b), 123 (b)

'Vollaire 19 Vranicki, P.redrag 59 (b)

Zenon 158

Whorf, Benjamin 125 (b)

ERICH FROMM: DJELA u 12 $\'CZ3ka

S ONU STRA'iV OKOVA lLUZIJ£

Jzdaju

•N,\J>RlJ ED e.

h:davaCitO trgoval:k.:l- r.:•dna o~nit.:1cij!'l Z:l.greb, P:l.hnotitc\'3 30

NO LIT b:d:!.vn~ka l'ad.nn organizadja Beograd, Tcruijc 27

Za izdavnc!c RADOVAN RADOVlNOVJC

K:.n~klor

N1\l'ASA RAZEM

Liko\'na oprema RATKO JANJJC-JOBO

T elm.iCkl urednik. JVAN 'tRtAN

Br. M. K. 19$6.JO YU TSB>I '6-3•9·00~·S

Tisak oOgnjerl Pri<.:OI•• Zng~b. J986.

Naktada S.OOO prJmjer<'k.a

(