ROMANSKI JEZICI I VULGARNI LATINITET:

ROMANSKI JEZICI I VULGARNI LATINITET:Petar Skok: Osnovi romanske lingvistike; Dolazak Slovena na Mediteran

Pavao Tekavi: Uvod u vulgarni latinitet

-enciklopedija YU: Dalmatski; Vlasi; Istroromanski; Istrorumunjski

DEFINICIJA I POVIJESNI RAZVOJ ROMANSKIH JEZIKA

romanski jezici i vulgarni latinitet: 2 pojave koje povezuje genetski kontinuitet

RJ su dananja faza VL na pojedinim podr. na koja se proirio lat. jezik kao jezik svakodnevne komunikacije

ta je genetska veza materijalna- glavnina grae rom.jezika (gram. morfemi, leksemi, osnovne sintakt. strukt.) mogu se izvesti iz latinskog prema konstantnim fonetskim podudarnostima

* cabalus (keltska posuenica u L)

c ispred a ostaje u rum, tal, prov, kat, p, port c (k): caballo, cavalo (tal)

u franc, frankoprov, neki retor. dijalekti (furlanski)- c () u srv., danas ch (): cheval VL stalno u dodiru s najrazliitijim jezicima:

germanski (zap.)

arapski ( Iberski poluotok, ju.Italija)

slavenski-

turski- Balkan, Dacija

grki-

domorodai jezici asimilirani u lat.

veliki dio grae koji ne potjee iz L

razvoj iz L prema RJ nije bio mehaniki

razl. faktori, mnogo toga izgubljeno, mnogo se razvijalo prema analogiji

koliko ima romanskih jezika?

drastine razlike izm. pojedinih prirunika u pogledu tog broja

taj broj je konvencija- ovisno o tome koji i koliko je kriterija primijenjeno za utvrivanje posebnosti RJ- dananja faza VL na pojedinim podrujima

raznolikost RJ proizlazi iz VL jedinstva; svi bi se mogli promatrati kao jedinstvena pojava

u praksi se polazi od odgovarajueg entiteta koji se rijetko definira samo lingv., nego i socio-lingv., etno-lingv, knji-pov

prve poredbene gramatike sredinom prolog stoljea

utemeljitelj poredbene lingvistike Friedrich Diez: (1836-1843), 3 velika toma: njegovi kriteriji razlikovanja izm. jezika i dijalekata: poseban RJ je samo onaj iza kojeg stoji drava, slubeni jezik, ili onaj na kojem postoji vrlo znaajna literatura 6 posebnih RJ:

1. portugalski: (zapadnoromanski jezici): 7,5 st. neprekinuta dr. samostalnost, slubeni i govorni jezik, bogata lit danas najmanje 180 mil. ljudi (+Brazil, Mozambik, Angola)

s kraja 12.st. prvi galj.port. tekstovi, pravni dokumenti kraj 13.st. prvi knjievni tekstovi- uglavnom lirski sastavi

nakon odvajanja galj.-port u 16.st. dekadencija galj. kao pisanog jezika, a port. se razvija u stand. i knji. jezik velike imperijalne sile

Port. 1 od najranijih uspjenijih kolonizatora Novog svijeta

16-20 st. P postao svj.j., jezik meunarodne trgovake komunikacije, mnogobrojne faktorije (trgovake ispostave), kasnije kolonije u Aziji, Africi, Goa, Macao u Indoneziji

port.misionari ne samo da su irili p. pokrtavajui domoroce, nego su preveli biblijske tekstove, Novi zavjet na najrazliitije junoamer., afr., az. jezike- podloga za komparativna lingv. istraivanja (u 19. st. sustavno)

2. panjolski: najmanje od kraja 15. st jezik mone drave na Iber. poluotoku veliki broj govornika, ne zna se tono, donja granica 300 mil., broj raste

SAD oko 50 mil. p. kao prvi jezik (do 2050. 100 mil., treina)

zahvaljujui postojanju sredinje i trajne dravne institucije (Castilla), ve u 10. st. zapisan, u velikom broju glosa- lat. rijei slabije poznate redovnicima, protumaene pukim rom. rijeima- Emilijanske i Siloske glose ( ' Glossas Emilianenses i Silenses', samostani San Millan i u Silosu)

prvi kontinuirani knji. tekst na p.- sred. 12. st, oko 1140., nije sauvan izvornik, samo prijepis iz 1307.- spjev Cantar del Mio Cid- jedna od po vrijednosti najveih srv. rom. knji. tekstova

sred. i ju. dio Iber. pol. pod Arapima- puno arap. i id. pjesnika- posebna vrsta pjesama- dvojezine- osn. tekst na arapskom ili rjee hebrejskom, a zavreci strofa ili pojedine strofe na pukom, RJ, p. ili tonije mozarapskom (neisti arapski)- pjesme muwaschaha, stihovi ili pripjevi na RJ- harde (jarchas)

nakon 12. st. na p. razmjerno bogata pisana trad., vrijedno knji. stvaralatvo

od 16. st. p. svjetska velesila, osvajanje Novog svijeta

veliko bogatstvo- jedna od najznaajnijih rom. i zap. eur. knji.

nakon 1492. . se proirila u Novi svijet- ju. dio sj. Amerike, sred. Amerika i najvei dio ju. (osim Gvajane i Brazila)

p. govori veina st.- domoroci i crni robovi- p. stekao posebne znaajke

1492. dolo do progona idova (Sefardi) iz p.- sklonili se najprije u Fr. i sj. Afriku, jedan dio Nizozemske (Amsterdam), Italija, ali veina od po. 16.st. u zemljama pod otomanskom, turskom vlau- u po. 3 velika sredita- Solun, Izmir (Smirna), Carigrad (Istambul)

otuda nastale id. kolonije na velikom dijelu Balkana (Sarajevo, Beograd) i Mala Azija (Bursija)- tu se p. govorio do 2. svj. rata, danas jako malo

id. p.- jedan od znaajnih izvora za prou. pov. p.j.- sauvan izgovor, gram. struktura, dobrim dijelom vokabular s kraja 15.st

3. francuski: (i u Belgiji i zap. vic.) od 9. st., podjela carstva Karla Velikog, dravni kontinuitet, od 15. st. stalno dr. i administrativni jezik meu prvim rom. jez.- zabiljeen 842. cjeovitim tekstom- Strasburke prisege- 1. tekst na RJ od 10.st do danas kontinuirana pisana tradicija

od sred.11 st. kont. knji. trad.

1040. La vie de st. Alexis, La chanon de Roland od 12. st. kad je konsolidirano kraljevstvo dinastije Kapetovii poinje fr.jez. centralizam i ekspanzionizam, asimilirao dijalekte

do 14.st knji.jez.osn. normanska, ampanjska

od 14.st. se pie iskljuivo na francijskom dijalektu- standardni i knji. fr.j.

od 15.st. franc. prodro do samog juga, Pirineja, ju. Alpa kao j.javne uporabe i kj.j.

nakon velikih geog.otkria uz port. i p. prenesen u Novi svijet- Kanada, kasnije Gijana (French Guiana, j.A)

kraj 18. 19. kolon. ekspanzija u Afr. i Aziji, ili fr.enklave, npr. na ter. Indije, ili kolon.carstvo, gotovo pola Afrike

tamo postao ne samo jezik javne kom., nego su i mnogi Afrikanci (Alirci) pisali (i piu) na njemu (lake nego na arap., ira pubilka)

s nestankom kolonijalizma- novi perfidniji oblici- ne nuno manje efikasni- npr. globalizacija ili frankofonija

bive fr.zemlje, financira ih koliko ih treba, ucjenjuje, ulae u fr.jezik- deseterostruko izvlai preko ekon.projekata

govori se i u Belgiji, Lux, vic., Monaku (slub.)

55 mil u Fr, vie od mil. u v., 4,5 mil u Belgiji, 150 000 Lux.-doma oblik njem., u kolama radije fr.

200 mil. potencijalnih govornika- Afr., ju. Amerika, Azija

sabiri i kreolski jezici nastali na bazi fr.

4. provansalski ili okcitanski:

podr. nekad. Galije, Fr., vic., ju. Belgija: jezik juga Francuske- nekoliko znaajnih polit. tvorevina, gotovo potpuno samostalnih, ili formalno priznavale vlast Fr. ili Engl., ali funkc. kao samostalne

ni jedna jedinica ne obuhvaa u srv. sve dijelove gdje se govori prov., samo pojedina podruja

nakon Kriarskog rata protiv Albigenza u 13.st. te politike jedinice unitene i podvrgnute dijelom fr. kralj. vlasti, dijelom anglo-normanskoj kr.vlasti

od kraja 11. do sredine 14. st.- na prov. jedna od najbogatijih eur. pjesnikih tradicija , 1 od najbolje normiranih knji.jezika- staroprovansalski (limuzinski)

niz stoljea ne samo knj.j. juga Franc. nego i velikih dijelova sj. i sred. Italije, Katalonije

prov. pjesnitvo i knji.jezik- obavezni sastavni dio naobrazbe 12. i 13. st. na jugu Franc., sj. Ital., mnogim dijelovima p.(posebno Galicija i Katalonija), sj. Francuska od sredine 12. st- djelomino u Eng. i Njem. ranije provansalski, jezik pokrajine Provanse uz ue Rone i jezik cijle ju. Fr.

do srv. prve potvrde iz 10,11 st., uglavnom u lat.tekstovima

odlomak epskog spjeva Boecis (Boecije), 250 stihova, 1.pol. 12.st, 1102. prvi cjeloviti zapis

12/13.st na prov. 1 od najzna.srv.rom. i eur.knji.- trubadurska lirika-jasno razraene ritmika, versifikacijska, jezina norma, visoko unificirani knji.jez.-cijeli jug Fr., velik dio sj. Ital., Kat., drug dijelovi p.

staroprov. se uio i u neromanskim zemljama (Njem.)

zbog vjerskih ratova od 13.st. i kri.ratova, fr. kraljevi protiv Albigenza-j.Fr. visoko razv. kultura, (za razl. od poludivlje sj. Fr.) civilizacijski i ekon.unitena, poharana visoka civilizacija

u sljed.st. jo se pomalo pisalo na prov., ali 14, 15.st dekadencija, sve snanije prodiranje fr. u javnu, slub. uporabu, ali i knjievnost

16-19.st. tu i tamo koji tekst, ali ne vie na starom standardiziranom jez., nego lokalne varijante- najbogatija tradicija na gaskonjskom

19.st. u Provansi- nac.kult.jez. obnova- felibri, na elu Frederic Mistral (Nobelova nagrada za spjev), obnova prov. kao knji.jez., skupina mladih pisaca pie na obnovljenom jeziku ali na dijalektima Provanse, s vremenom i u drugim krajevima- razvoj nekoliko paral.oblika knj.j.na jugu Fr, bar 6.:

provansalski (oko ua Rone)

overnjatski

langedoki

limuzinski

bearndski (s gaskonjskim izdvojen iz provansalskog) gaskonjski

obnova nije uspjela, Fr. ne doputa drugi jezik

na izvornom terit. okcitanskog- 20 mil. ljudi- od njih prema neslu. statistikama oko 12,5 mil razumiju okc., no normalno govore fr. kao prvi jezik

5-6 mil ga povremeno i aktivno upotrebljavaju u razl. tipovima komun.

2-2,5 mil. mogu okcitanski govoriti u svim iv. prilikama- socioloka ograda- ili iskljuivo u udaljenim selima ili visoki intelektualci

klubovi okcitanista- na sveu. u ju. Fr.

jezik u izumiranju, ako se odnos drave prema njemu ne promijeni

5. talijanski- Ital. i ist. dio Balkana, jezik nekoliko drava +papinske; 14-19.st. izvanredno bogata knji. tradicija na uvedenom jedinstvenom knj.jez. na toskanskoj podlozi (svi su to uglavnom prihvatili) podr. Apeninskog poluotoka, susj. otoka i Alpa- slubeni jezik u Italiji

u svakodnevnoj uporabi pored jedinstvenog, visoko standardiziranog knj.j.- veliki broj posebnih dijalekata (pijemontski, sicilijanski, napolitanski) s velikim meusobnim razlikama, vano za poredbene studije

zabiljeen vrlo rano u izdvojenim re., kraj 8., po. 9. st.- Veronska zagonetka oko 960. lat. tekst s umetnutim tal.izrazima Placiti (cassinesi) di Capua

prvi kontinuirani kni. tekst- 2. pol 12. st Ritmo Giularesco Toscano ? zahvaljujui izvanrednom ekon. prosperititu tal. dravica (ekon. najrazv. Toscana) u 14.st. (kraj 13.)- veliki pisci treentisti- Dante, Petrarca, Boccaccio- knji. djela s vjernom italakom publikom u cijeloj Italiji, bez pol. i vojne ekspanzije do po. 16.st. toskanski oblik tal. u cijeloj Italiji se nametnuo kao visoki knj.j., a ubrzo i kao j.javne administracije, meudravne kom.

jedinstven jezik stvoren bez jake sredinje pol. volje

zahvaljujui tome u Italiji nije nikad dolo brisanja starih romanskih dijalekata (kao u p, Port.ili Fr.- sustavna centralizacija od 12.st.- do kraja 19. st. izbrisao fr.dijalekte)- ivi dijalekti, u upotrebi, visokovrijedna lit. (pisci piu na dijalektu i na knj.j)

Carlo Goldoni- komedije- toskanski, venecijanski, mjeavina

na tal. dijalektu zna.lit.- pjesnitvo

Porta pie na emilijanskom

politiari demagozi za razl. od fr. govore dijalektima

u zadnje vrijeme tv unitila dijal.,pred medijima uzmaknuli tal. dij. i govori; ipak prilino znaajna uloga

jedno vrijeme jezik trgovine i diplomacije na Mediteranu, eur. jezik glazbe 18, 19.st., ali ipka nije imao ekspanziju kao p., port., jer je tal. kolonizacija kratkog vijeka- Libija, Eritreja, Etiopija

6. rumunjski (on ga je zvao vlaki), nekad Dacija; do po. 19.st jezik dviju polusamostalnih kneevina, do 1812. pod patronatom Otomanskog carstva nakon 1861. ujedinjenje Moldavska+Vlaka= jedinstvena drava

dio jez. teritorija- u sklopu Ugarske- i tamo rum. knji. i adm. jezik

meu prvima priznat

do 1952. gdje god se govorio (Rum., Bug., Jugosl., Ma., Ukrajina, Sovj. savez, Moldavska rep.) uvijek se priznavao kao poseban RJ

do 1861. pisan gotovo iskljuivo irilicom- osamostaljenje Rum., mjeavina lat/ir-do 1. svj. rata (1812-1861 prijelazno razdoblje), 1905/6- definitivno latinica

1952. odlukom skupa sovjetskih lingvista- uz ruski u Moldaviji (sovj.republika) 2. slubeni jezik 'moldavski'- romanski jezik koji se pie irilicom- drugi istono/balkano- RJ uz rumunjski

Rum. do 1918. pod SSSRom, jedan od najveih satelita, dogovor izm.Hitlera i Staljina

od 44. Moldavska ponovo u sklopu Sovj. saveza

svi lingvisti koji su drali do svog imida u lingv. nisu podravali odluku 1952. , no odr. broj lingvista je razvilo teoriju ne samo da je moldavski poseban jezik, nego da na Blakanu i u Daciji postoje jo 4 posebna RJ:

1. arumunjski/cinsatski/macedorum

2. meglenorumunjski (Grka, Makedonija)

3. istrorumunjski (sela u Istri)

4. dakorumunjski

tretirani kao pov. dijalekti rum., prve biljeke u 19.st., dijalektolozi i sveenici od 1952. do 1991.- 5 posebnih RJ

problem- moldavski knji. jezik pisan irilicom nije se temeljio na mjesnim mold.jez.- irilica zapravo jedina razl. od rum., osim nekih elemenata umjetno unesenih u jezik- prisilno uveden moldavski izgovor, fakultativan i u dijelu Rumunjske

ve nekoliko st. knji. jezik s bogatom produkcijom, od po 16.st

visoko standardiziran

razliita prolost- ostali RJ ivjeli i nakon 476. u stalnoj meusobnoj vezi i pod patronatom crkv. i adm. lat.-taj lat.- zajednik poveznica zap.RJ, rum. ne dijeli njihovu sudbinu rum. nakon 271 (od 107), povlaenje rim.vojske iz Dacije, sve do novijeg doba, malo u renes. i klasici, intenzivno tek od romantizma poeo imati veze s lat. i drugim zap.RJ

za razl. od ostalih RJ pov. rum. do 12.st. niz kontradiktornih teorija

u 18.st. teor. o mjestu i vremenu nastanka rum.naroda i jezika

2 teorije: migracije (ili su za rimskom vojskom); kontinuitet (ostali su iza Rimljana, a za barbarskih provala se sklonili u planine i ume)

maarski i njemaki povjesniari i romanisti- dokazati ugarsko prvo na Erdelj, tvrde da se nakon 271 pomaknulo sve rom.st- Dacija preputena barbarima, redali se razl. barbarski narodi (Goti, Slaveni), a rom.st. juno od Dunava da je pojaalo prvotnu romanizaciju i ondje se razvio rum.jezik i narod

tek nakon stvaranja slavenske drave na srednjem Balkanu rom. se st. pomaknulo nazad u Daciju i opet ju romaniziralo- nisu autohtoni u Daciji

sa stajalita rum. nac. interesa- povlaenje cijelog st. nemogue, poljoprivrednici i stoari nisu imali to izgubiti, bez obzira na to tko bio na vlasti

neutralni lingvisti- kompromisna teorija- ipak ostalo nekoliko jezgrenih podruja- kontinuitet romanstva od rimskog doba do danas (istina)

teorija migracije juno od Dunava se pokuava potvrditi

kod bizantskih pisara- 2 rijei, o biz.vojnicima koji su se u 1 bici poeli razbjeavati; zapovjednik zove: Torna, t. frate- 1 od dokaza da je na jugu Balkana bilo rom.st.

12.st. anonimni biljenik- prisutstvo transhumantnih stoara koji govore vlakim/rumunjskim jezikom

Dacija- nakon podjele carstva pod jurisdikcijom Bizanta

kr. istonog tipa, bogoslovija na grkom, kasnije na crkveno-slav. jez., na kojem su Rum. pisali sve pravne i povijesne tekstove- izm. 12-po. 16.st. puno imena i izoliranih rumunjskih rijei

1. pisani kontinuirani tekst na rum.j- 1521, u vezi s reformacijom sred. 16.st. nastaje kontinuirana pismenost, od 19.st i vrlo bogata knjievnost

u prilog djelominoj teoriji migracije- rum.j. se danas dijeli na 3 pov.dijalekta koji su najmanje od 10.st. bez meusobne veze

1. dakorumunjski- sj. od Dunava, rum. Karpata, Dnjestra na istoku, Banata i maar.granice- na temelju njega razvijen stand.knji.jezik

2. arumunjski/macedonski/cincarski- od jz. Bugarske, Makedonije, j. Albanije te sj. Grke, od granice pa do Jadrana; u planinskim dijelovima

najmanje 300 000 Arumunja, moda i duplo vie jer u Grkoj ima puno arum. st.- za javnost se deklariraju kao Grci, ali u kui se koriste tim dijalektom

Cincari osobito vani za ukupnu kulturu, ekon., pov.

duga tradicija na Balkanu, najprije stoari, od 17.st. se sputaju u gradove, postali uspjeni trgovci, ve vrlo rano odravaju veze sa Carigradom ali i sa zap.E., posebno Italijom

gotovo sve nac.oslobodilake pokrete na Balkanu u 18, 19 st.vode Cincari (Kruevska republika u Makedoniji)

od 18.st poinju kao trgovci dolaziti u Austr i Ugarsku...stvorili velika trgovaka sredita- Odesa, Bukuret, Trst, Zagreb, Zemun

vani za organizaciju srednje- i zap.eur. trgovine u 18, 19 st.

vrlo brzo se izgubili kao elita, zagovaraju druge nacionalizme (npr. puno srpskih politiara u 19.st bili Cincari)

u Hrv. Dimitrija Demeter, jedan od najznaajnijih pisaca Ilirskog preporoda, pie i na grkom

pov. Cincara- vrlo bitna u kulturnom smislu, vrlo znaajna i za jez. pov. Balkanskog poluotoka

3. meglenorumunjski- dolina Mglen, okolne planine, sj. Grka, krajnji jug Makedonije

nakon stvaranja granice izm. Grke i Jugoslavije 1918? veina u Rum, oko 2000 u J.

svo st. otilo iz sela u gradove, erelija, Titov Jeles i Skopje

samo u Vojvodini- raseljeni jo 50-ih, danas 2,5-3 tisue ljudi izmeu Kirgistana (megl.muslimani) i Vojvodine i Makedonije

4. istrorumunjski- 60-ih oko 1250 ljudi u 1 selu u iariji i 6 malih sela ju. od Uke u dolini oko epikog jezera?

demografska katastroa unutranjosti Istre

danas u tim selima im aoko 200 ljudi koji govore ir.-gotovo iskljuivo starci ili djeca predkolske dobi

vaan u kult.-pov. pogledu jer:

Istrorumunji su masovno dospjeli u Istru i na Krk kr.15., po. 16.st, kada je tamo harala kuga i malarija, opustjeli krajevi

kn. Frankopani, Mletaka rep. naseljavali te krajeve Vlasima iz Dalm. zalea, j. Velebita, sj. Dinare (Cet. i Sinjski krajevi) gdje je vlako st. ivjelo od 13, 14.st, esto plaena vojska hrv.feudalaca- zemlja na uivanje

uivali i posebno Vlako pravo- ne hrv. suci nego vlaki, i feudalci su im priznali u cet.kraj. da biraju vlastiti sud i da sude prema vlastitom obiajnom pravu

vlako st. u Dalm. Bosni, Srbiji- nekoliko tipinih zanimanja- transhumantno, polunomadsko stoarstvo, karavanska trgovina (izm. Db. i balk.zalea, Sr.Mak.), kirijatvo ili prijevoznitvo, sluenje orujem za novac- plaenika vojska

ve u Srbiji (Kosovo) od 12.st. poeli se slavizirati, ime Vlah poelo oznaavati razl.druge kategorije

uloga Vlaha u hrv. jez. i pol. povijesti

u 20.st. Vlah znai svata (Talijan)

Lako pivo- u srv. Vlasi mletaki i firentinski trgovci, njihovi vinogradi

ma. olas- Talijan

olah- Rum.

polj. voh/ rus. Volh= Rumunj

na Balkanu Makedonci Arumunje i Meglenor. zovu Vlasi

Grci Arum. zovu vlah (blakoi)

Turci- jedan dio Rum.- iflak

u sji. Srbiji- oko 450 000 st. slubeno Srbi, doma govore oblik rum., Srbi ih zovu Vlasi kao i Rumunje u Banatu

Hrv- puno Vlaha dolo slavizirano

Vlah= doljak (naroito u Dalm.); pravoslavac; u najnovije vrijeme Srbin

I. Raos: 'Prosjaci i sinovi'- nadimci iz tog romana- vlaki sufiksi

izmeu Soluna i Trsta, s najveom gustoom izm. sj. Crne gore i u plan. u dalm. zaleu- dosta rijei i toponima, prezimena koja se mogu protumaiti samo rumunjskim

u ju. Srbiji i sji. Crnoj gori- predio Peer

od rum.pl. pestera- pesteri (peter)- teren graen ili od pjeenjaka ili od vapnenaca, puno peina

Durmitor- lat dormitorium- mjesta gdje se stada odmaraju

plan. Cincar u okolici Livna

u C.G. i ist. Hercegovini trag od stada od ovaca- urma- stado jo u 19.st.-turma; prolaz u toru- strunga; neka vrsta svjeeg sira- urda

na cijelom podr. zap. od dananje srp-bug. granice do Jadr. ima niz prezimena- ili rum. odreeni lan u sastavu- erbula, (erb=rum. kmet, servus; ul=lan, od illum; a= vj. slavenska preradba prema v. erbule), Mamula , akula

u dalm. zagori Kokori- kokor- tipino rum.leksem, predrim. podrijetla=dral)

iza 5 jezika stoji drava i pisana i knjievna tradicija (knji.-politiki teritorij) nakon Dieza u 19. i 20. st. promjene u gledanju na RJ i njihov broj

u 2. pol. 19.st. tal. lingvist, komparatist, europeist, dijalektolog G. I. Ascoli (idov iz sj. Italije, kritika na Dieza, predavao na sveu. u Milanu inde. lingv, keltske i semitske jezike)- prouava na terenu ive govore sj. Italije i Franc. utvrdio da na temelju isto lingv. kriterija bez obzira na pol. i knji. treba razlikovati jo barem 2 r.jezika:

1. ladinski (ladino)- kasnije ga njem. romanisti nazivaju retoromanski, prema predrimskim Retima na podr. ji. vic.

u 19. st. govoren na 3 odvojena podruja:

a) dio vic. kantona Griuna b) tal. Tirol (Dolomiti)

c) Furlanija, sji. Italija tal. lingvisti se iz pol. razloga dugo opirali tome da se ladinski prizna kao posebni jezik- samo oblik tal., dijalekt ( i danas Talijani to tako gledaju)

uope ne postoji jedinstveni jezik, iako ga se pokualo uvesti 70ih, ve nekoliko koliko-toliko srodnih rom. idioma

retoromanski (ladino)- Tal. sustavno osporavaju njegovo postojanje i posebnost

1938. Mussolini- zahtjev da se sva podr. gdje se govori RR pripoje Ital. preutan sporazum s Hitlerom (i ist. vic.)

referendum u cijeloj vic. konfederaciji da se rr prizna status 4. nac. jezika v. (ne slub. kao ostali, samo u dijelovima kantona gdje ive govornici)

od tada definitivno priznat u romanistici, velika zasluga njem. i austr. romanista, isto lingvistiki kriteriji, dovoljna Ascolijeva argumentacija

3. RJ na podr. Italije (fr.lingv.-retofurlanski, tal.lingv.-ladino)

sj. Italija, ji. v., kanton Graubinden (griunski), tal. Dolomiti (ladinski), Furlanija

rane potvrde, 10, 11 st. interlinearni prijevodi nekih latinskih tekstova

14.st. prvi kontinuirani tekstovi

reformacija pokree pismenost u nekoliko griunskih dijalekata

od 16.st 2 jezik tipa- gornji tok Inna i Rajne- svaki jezini tip- katolika i protestantska varijanta (vic.) surselvanski-preteito kat.

sudselvanski- -//- prot.

sulmiranski

gornjoengadinski

donjoengadinski

1527.spjev na gornjoengadinskom

1562. psalam na donjoengadinskom

od 18.st izmeu Rajne i Inna surmiranski, jedva 50 000 ljudi

5 razl. knji. i standardnih jezika, svi zajedno priznati kao 4. nac. jezik vicarske- griunjski- rumantsch grischun- jedinstveni jezik koji se pokuava stvoriti

19. st. znaajna lit., danas na umoru

velika vanost za poredbenu romansku lingv, zbog izolacije u Alpama osebujne osobine

u tal Dolomitima, Tirolu, nekoliko lokalnih varijanti (gardenski, gaderski, liminalonski), cca 70 000 ljudi, 28 000 slubeno, varijeteti ladinskog valgardena

zapisi od 18.st. ali nema jedinstvenog jezika niti znatnije standardizacije, za potrebe lokalnih zajednica

2. frankoprovansalski: zap. vic. , najvei dio rom. vic. slubeni franc; ist. Franc., uglavnom Lionsko podr.

nikad pol. samostalnost tog podr.

bez trajnije pisane tradicije (malo, na lokalnim dijalektima)- slub. dokumenti na L ili franc. na teritoriju nekadanje Galije, ist.Fr., i zap.vic.

nema slub. status ni pisanu normu, pie se na lokalnoj varijanti (nikad nije bio standardiziran, jer je ve od 12.st. slubeni jezik francuski) nema posebnog nac.osjeaja, danas na umoru

jezik kolstva-franc.

od milijun vicaraca u rom.v. jedva 1% se aktivno njime slui

vaan za poredbenu rom.lingv.i jez.pov. Galije

13.st. prvi tekstovi na razini lokalnih varijeteta, od 13.st. sve vie na tom teritoriju, pie se franc.

od 16.st. kolstvo se razvija, frp. se zapisuje sve rjee

iz 19.st poznat iz folklornih zapisa

tal. i austr. romanisti istraivali na terenu na Sardiniji ( u 19. st. prihvatili tal. kao jezik javne i slub. komunikacije, a ranija trad. tal. jez. postoji u admin. i knji.)- ustvrdili da se tamo govori posebni RJ- sardski (sardinski)- izdvojen potkr. 19.st.

bitno razl. od tal., do nedavno nije imao gotovo nikakve funkcije u javnom ivotu, a poslije nekoliko desetljea pomalo u javnu komunikaciju

nema slub. status, ali ga i tal.lingvistika priznaje kao poseban RJ zbog inheretnih lingv. znaajki, esto uva vrlo arhaine rom.elemente kakvih nema ni u jednom drugom RJ- vulgarnolatinske

nije jedinstven, 2 velika dijela- logudorski i kampidanski- sredinji sardski dijalekti, arhaini

najarhainiji nuorski (Nuoro)

i snano toskanizirani oblici- sasarski, galurski

u pisanom obliku se pojavio u srv. zbog niske obrazovanosti i kulturne razine st.(najbogatiji pravnim tekstovima od svih RJ, ak ni sveenici ne znaju lat.)

nakon Punskih ratova Sardinija zaboravljena zemlja- sauvan arh.jezik

u srv. objekt kolon. eksp.- Pisa, Genova- donijele tal. dijalekte, toskanski- snaan utjecaj

od 14.st- katalonska kolonija; kat-arag. kralj+kastiljansko- irenje p. na Sardiniju

do 19.st uz toskanski snaan i katalonski i kastiljski utjecaj

Algero na sj. Sard. od 14.st. do danas govori arhaian katalonski dijalekat

danas neorganizirani nacionalistiki pokret

Iberski poluotok:

tijekom Reconquiste izm 11. i kraja 15. st. kastiljski se proirio od Kantabrijskog gorja uz Atlantsku obalu do Sredoz. mora na jugu

katalonski:

iz podr. Pirineja i ist od rijeke Ibro do Valencie i Alicantea, te na Baleare

slino s katalonskim

izm. 9 i 11 st. prvi slubeni tekst

upotrebljava se na kat. podruju u srv. (11, 12 st.) kao knjievni jezik

blisko srodan provansalskom, nekoliko znaajnih trubadura

katalonska grofovija- postupno osamostaljenje, vojn., pol., ekon. snana

na katalonskom se od 13. st. (14., 15) razvila izvanredno znaajna knjievnost- pjesnitvo, ali i proza

barcelonske grofovije ujedinjuju se s Aragonskim kraljevstvom, i tu je kat. zbog tradicije postao slub. jezik i jezik kulture

snana kolonijalna ekspanzija na Mediteranu (dijelovi Sardinije, Sicilije, j. Italija, Cipra)

krajem 15.st. zbog prava nasljedstva aragaonsko-katalonsko kraljevstvo ujedinjeno s kastiljskim, pod parom katolikih kraljeva (Ferdinand aragonski i Izabela kastiljska)

to kraljevstvo igra glavnu ulogu u velikim geografskim otkriima, postalo jedno od velikih kolonijalnih imperija

od 16. st. i u Kataloniji nametnut kastiljanski ili panjolski jezik

15-19.st. dekadencija kat.jezika, sveden na uporabu u obitelji (lokalni govori)

inilo se da e kastiljanski apsorbirati katalonski

romantizam- preporod u Kataloniji 1836.

buenje nac. svijesti, opet se govori o srv. pism. i knji. kat. tradiciji- tada dobro normiran knjievni jezik

slino i na jugu Francuske- Frederic Mistral na elu pokreta- ep na provansalskom- Nobelova nagrada

prov. pokret felibriz- zbog jake trad. centralizacije Fr. nema znaajnih rezultata u obnavljanju prov.

u Kat.- znaajne jezine posljedice- od sredine 19. st. niz pisaca na kat. jeziku- razvila se svijest o kat. posebnosti

izm. 2 svj. rata u doba republike jedno vrijeme priznat kao slubeni u Kat., Val. i na Balearima, ali pobjedom Francova reima zabranjen do '49.

1979. kao i galjeki priznat kao kooficijelni zajedno sa p. na podr. principata (Katalonija), djelomino u Val. i Balearima

p. centralizam nije imao takvu tradiciju kao fr. kralj. centr.( od Capeta do fr. revolucije koja nastoji unititi sve to nije bilo na fr. jeziku)

u p. i danas najrazvijeniji dio upravo Kat., Valencia, Baleari, veina turist. objekata, u doba Franca 60% dionica u javnom prometu

unato nepoticanju upotr. kat. od strane drave domai kat. kapital poticao izdavatvo- normalno funcionira kao knjievni i kulturni jezik

nakon Francove smrti izabran Juan Carlos upravo u kat., sporta, dobar znalac jezika, nauio kat. i galj., dosta dobro baskijski (1. nastup u Barceloni progovorio na katalonskom)

kat. nije imao dravu- dvije struje

a) njem., austr. romanisti- tretiraju kat. kao oblik okcitanskog, srodnost, kulturna razmjena (stalni dodir)

b) ugl. p. i dijelom tal. strunjaci- kat. kao skup hispanskih dijalekata ili govora

rijeeno 1927. v-austr. romanist Luebke: ,Das Katalanische'- na temelju isto lingv. kriterija kat. treba promatrati kao poseban RJ, u najmanju ruku kao i port. i okcitanski

ne nalikuje ni na jedan od dosad spomenutih, 'lengua puente' os provansalskog prema iberorom.j. danas ga govori 8 mil. ljudi, nisu svi Katalonci

od 1979. kooficijelni u provinciji Catalui, te dijelom u Valenciji i na Balearima

1. potvrde kat. jezika- izrazi u lat. pravnim dokumentima iz 9. i 11. st.

prvi kontinuitani tekst- kraj 12. po 13. st.- Humilies Durgaa (Humilije iz Durganje)

12, 13. st na tlu Catalue knji.j. provansalski (jezik trubadura, nekoliko znaajnih trubadura iz Cat.)

2. pol. 13. st. Ramon Llull- filozof, teolog, pisac, fratar, poliglot ( kat, lat, gr, arap, hebr, provan), jeedan od prvih modernih filozofa

boravio i u sj. Africi- dao prve velike i visoko vrijedne prozne sastave na RJ- romane i velike novele

veliki broj najrazl. knji. djela- pjesme, epovi, dijalozi, monolozi, teol. i fil. rasprave

zahvaljujui njemu kat. dobio vrstu jez. normu koja se u 2. pol. 13, 14, 15 st. proirila na podr. cijele katalonske grofovije (Kat.+Argonsko kraljevstvo)

nakon Llulla mnogi piu kat., pogotovo knjievnost

14, 15. st na kat. stvorena 1 od najbogatijih srv. knji., ravnoprav. s prov, fran, tal.

za razl. od ostalih knji. u kat. prevladava proza- znak odr.zrelosti- publika koja ita a ne samo slua

Kat. u 14.st. na elu eur.kult.obnove (s Italijom)

1479. ujedinjenje Kat.-Arag.kraljevstva s kralj. Kastilja- p.kralj- centralizacija na svim razinama

uvoenje kast. u sve oblike javne komunikacije

od 16.st. dekadencija

do 19.st. na kat. pisano za osobne potrebe, lokalne, sve to ima karakter javnog dokumenta na p. ili lat.

1836.romantizam- nac. i kult. preporod (kat. renaixena)- velik broj obrazovanih ljudi prikuplja kat.knji. i jez. blago, piu na kat.- prvo pjesme, onda drame, novele, romane

1836-9. slub.j. u Kat. i Valenciji (doba republike)

kraj 19., 1.pol. 20.st.-ponovno se razvio u vrijedan knji.jezik sa zavidnom knji.produkcijom

za Francova reima kao jezik republikanaca zabranjen do 1949., nije se smjelo ni govoriti kat.

zajedniko djelovanje katolike crkve i komunistike partije- u samostanima pripremali tekstove koji su objavljeni od '49

razl.histor.studije, monografije, knji.djela

Catalua-jedan od najrazvijenijih dijelova p., najvei dohodak i privatni kapital, nakon '49. kat. postao jezik javne uporabe, pravi knji.jezik

tek 1979. slubeno priznat, kralj Juan Carlos, koof. uz p. (i galjeki tako) na tim podr. (K,V,B)- 5 mil. Katalonaca uz 2,5-3 mil. useljenika iz razl.dijelova p., posebno siromanih, unutr.Andaluzije, Estremadure-planski dovedeni radi kastiljanizacije Katalunje

zbog prestia domaina 90% djece doseljenika deklarira se kao Katalonci-prvi j.-kat.

baskijski- predindoeuropski i predsemitski jezik, kooficijelni u 2 sjeverne provincije u p., ali ne i u 2 june, kao niti u malom dijelu Francuske

galjeki- proiren na cijelo podr. Portugala

potkraj 19.st. se umjesto o port. govori o galjeko-port

port. na jugu- posljedica razvoja galjekog dijalekta koji se proirio sa sjevera

nitko tad nije govorio o samostalnom galjekom jeziku

nakon osamostaljenja Portugala galicijski ili galjeki ostao vezan uz Kastilju i p., razvijao se drugaije na podr. Galicije jaka folk.tradicija do 19. st. , u 19.st. obnova lit. na galjekom

razvoj svijesti o kulturnoj i jezinoj galjeskoj posebnosti (u 20. st. dobro organizirana)

u doba Francove diktature bez slubenog statusa, preuivan kao mogui posebni jezik- samo skup lokalnih govora

nakon uspostave demokracije 1979. galjekom je priznat status kooficijelnog (suslubenog) jezika na podr. Galicije

otada na galj. razvijeno kolstvo

priznat istom u novije doba

ranije tretiran kao pov. dijalekt port. ili funcionalni dijal. p.

galj. i port. prije bili isti RJ, dananji port. je rezultat irenja galj. prema jugu tijekom Reconquiste

odvajanje poinje 1093.- kralj Castille i Leona Alfonso VI u okviru kraljevstva osnovao portokalsku grofoviju (condado portocalense, sredite grad o Port, da grofoviju zetu Henriku)

osamostalila se 1128. , 1130. proglaena neovisnim port. kraljevstvom

napredovanjem Reconquiste prijestolnica se selila prema jugu, do Lisabona

do jezinog odvajanja Galicije i Portugala nije dolo odmah nakon pol. odvajanja, tek od druge pol. 15. st. potpuno odvojeni

1. pol. 15.st. galj. knji. jezik lirskog pjesnitva na cijelom sred. i zap. dijelu Iberskog poluotoka

nakon 1479., nakon 15.st. i stvaranja p. kraljevstva- dekadencija galj.-port. postaje dr. jezik

od 2. pol. 15. do 19.st. galj. samo skup ruralnih govora bez znatnije pisane djelatnosti i jasno oblikovanog standarda

19.st. galj. obnovljen, ali tretiran kao p. dijalekt (nema drave)

tek 1979. u Galiciji proglaen kooficijelnim za sve stupnjeve kolstva i medija

u tih 20-ak godina Gal. uspjeli stvoriti vrlo visok standard opeg knjievnog , standardnog jezika (posebno zanimljiv u sociolingvistikom smislu)

u genetskolingv.smislu-kako se selio na jug tako se razvijao, ponekad vrlo dinamino (konsonantizam), a na starom podr. Galicije (p.) ostao vrlo arhaian, mijenjao se malo, naroito pod kastiljskim utjecajem

tal. udaljeni dijalekti- esto vea materijalna razlika daleko vea nego izm. toskanskog tal. i p. (Mussolini nije bio sasvim u krivu)

tal Tirol (Dolomiti), Furlanija, kanton Gramblinger nisu pod kapom toskanskog tal. , kulturno prevladava njemaki u Furlaniji- prije Mletaki prevladavao, tek kasnije toskanski

korziki- malo posebniji varijetet toskanskog

od 1160. u rukama Franc.

Korzika u 18. st. prodana Francuskoj

u ranom srv. RJ srodan sardskome, bizantska, enoveka kolon.- Korzika toskanizirana

do franc. revolucije nema sustava kolstva po. 20. st., 1. svj. rat, slubeni franc. u koli, u krugu obitelji lokalni govori- Korzikanci dvojezini

izm. 2 svj.rata javlja se pokret koji se temelji na pov. pravima na etniku i jezinu posebnost- razmahao se nakon 2. svj.rata- trae ili otcjepljenje od Fr. ili visoki stupanj samostalnosti

najkompaktnija jez. manjina u Fr.- efikasne mjere represije, ali nakon 2. svj.rata metoda koja je zbunila i Fr.- bombaki terorizam, ubojstva, intranzigentni separatizam i nacionlizam- Fr. pokleknula- korz. se uz franc. upotrebljava kao nastavni jezik u vrtiima, osn.kolama, fakultativno u srednjim i na nekoliko sveuilita

genetski-tal. dijalekt

priznat kao poseban RJ

u po. (prije 10.st.) po jez. obliku vrlo blizak sardskom

dijal. june Korzike- arh.oblici bliski sardskom

po. 2. milenija toskanizacija, oblik koji se danas govori zaptravo je oblik toskanskoga (iz Pise)

1876. Fr. kupila Korziku- fr. uveden u kolu i jez. upotrebu, posebno nakon fr.revolucije

nakon 2.svj.rata korziki nacionalizam, terorizam '60, '70-ih slomili Franc. centralizam tamo, priznata odr.jezina autonomija, u osn.koli se moe uiti korzikanski, na nekim sveuilitima, vjerojatno e biti priznat kao suslubeni

danas prihvaen kao posebni RJ- genetski i povijesno- samo oblik toskanskoga

asturski- Asturias y Leon, osebujan varijetet iberoromanskog

oko 2 mil.ljudi, 46 kola na tom jeziku

do sada mu nije mu priznat status posebnog jezika, koraci naprijed-nazad

pitanje jezika- zapravo relativno- ovisno o kriterijima ima ih vie ili manje

klasifikacija- predloio Muljai prije 25. godina

nakon propasti ZRC lat. ostao u upotrebi kao pisani jezik crkv. admin., tradic. odr. u srv. manje-vie jedinstveni idiomi puka izm. 476.-1100. ve definitivno nove romanske drave, u najmanju ruku 800. stvoreno franc. carstvo razgovorni jezik se raspao na brojne lokalne idiome

u 10. st. u zap.Romaniji oko 1000 razl. rom. idioma

danas se smatra da na podr. RJ u Europi ima izmeu 1400-1500 razl. rom. dijalekata i govora

neki razmjerno jedinstveni (franc.- centralizacija, rum- duga trad. nomad.stoarstva, komunikacija, p., port.- Reconquista (tip jezika proiren sj-j)

u Italiji najmanje 3 RJ:

a) ladinski

b) sardski

c) talijanski- 14 velikih i vrlo razl. skupina dijalekata ili narjeja (pijemontski, sicilijanski, lombardski) u aragonskim planinama- 30 000 ljudi, zanimljiv jezik, ali teko bi obavljao sve drutv. funkcije, male anse furlanski sj. Italija, slub. 400 000 govornika, dijalektolozi: 700/800 000 jezik seoskih zajednica i manjih gradova, pokrajina Furlanija, Venecija

prvi pisani spomenici iz 12.st. 1. knji.tekst 14.st., od 16.st. kontinuirana djelatnost na knj.furl.jeziku

neunificiran, no svi oblici meusobno razumljivi

spontano stvoren jedinstveni jezik na osnovi udinskog

nakon 2.svj.rata znatniji zahvati u pogledu unifikacije i standardizacije

regionalni jezik, u vrtiima, kolama, na nekoliko sveuilita, moe se studirati u Trstu, Veneciji

danas izumire, nekoliko 100, Rovinj, Bale, Vodnjan, iani, Galeani istriotski ili istroromanski prijelaz izm. dalmatskoga i rom. idioma sj. Italije

Rovinj, Pula, Galiana, Faana, Vodnjan

govornici prihvaaju obino istromletaki

bez veeg kult. znaenja, pisane tradicije

od 18.st. povremeno dokumenti s elementima istriotskog

bez pisane kontinuirane djelatnosti, ribarske i seoske zajednice danas pun venecijanskog utjecaja, ali u svojoj osnovici vie od tal. dijalekta

govornici se osjeaju Talijanima i upotrebljavaju talijanski

vaan za prouavanje jez. pov. Istre, posebno toponimije (Motovun)

jedini zapisi iz 20.st.

dalmatski ist. obala Jadrana- od Krka do Budve ili Ulcinja

izumro, posljednji govornik Tone Udina Burbur umro 1898., Bartoli od njega zabiljeio poslj. tekstove i podatke na tom jeziku (1906. disertacija 'Das Dalmatische') nakon dolaska Slavena na Jadran i dalje u srv. se govorio u dalm. gradovima (Zd, Trog, St, Db, Kotor, Budva, Ulcinj), na kvarnerskim otocima, ponajprije Krk, vj. Rab i Loinj

na jugu vrlo rano naputen i zamijenjen hrvatskim

ve u 12.st. stan. Zadra pozdravilo papu na svom slavenskom jeziku

St. Tr- vj. do 11, najranije izumro u 10.st

Db- 15.st. , jedan tal. pisac zapisao 4 rijei, Filip (di) Diversis, na domaem RJ (u tom obliku ni u kom drugom RJ): pen-kruh, teta-otac, kesa-domus (kua), nikako ne mogu biti talijanske jer su se iz tal. posuivali ribarski i pomorski termini u rom.st. su dubrovake vlasti predvidjele kaznu za sve plemie koji bi se u dr.institucijama koristili drugim jezikom

tada poelo zamjenjivanje hrvatskim u svakodnevnom govoru

ostaci u ivom govoru, u knji. i pov. tekstovima, esti u pomorskoj i ribarskoj terminologiji, kua, kuhinja, odjevni predmeti

1 od najzanimljivijih ostataka- svjedoi i o fonetskim osobinama- vlastito ime Plakir kod Dria (uva k ispred palatala) u 16.st.- i apelativ- uitak, radost, veselje (lat. placere, subst.inf.)

zamjenjena tal. posuenicom krilat- velika svijea (cereus latus)

u dubr. hrv. govoru sauvano puno elemenata dalm.

u knji.hr- jarbol- preko dalm. jarbul, lat. arbol

St., Tr, ostaci prvenstveno u prezimenima i mjesnim imenima

Krk- rairena toponimija, dijelovi pod jurisdikcijom krkog biskupa, Kancijt od Kanetum

dalm. se izm. 5. i 13.st govorio na ist. obali Jadrana- utjecao na hrv. ne samo u posuenicama u rjeniku, nego i u gram., morf., sint. u priobalnim podr.

gaskonjski: zapadno od provansalskog, inae blii kastiljanskom, prijelaz iz p. u fr.

poeci pismenosti kraj 12.st, 1129.

13.st. do renesanse- kontinuirano stvaralatvo

obnova u 19.st.

DEFINICIJA POJMA ROMANIJA

nakon velikih geogr. otkria pojedini RJ preneseni u Novi svijet

FRANCUSKI- sj. Amerika(Kanada), dijelovi SAD-a (Vermont, Mane, Massachusetts, Luisiana); mnogobrojne zemlje Afrike- Benin, Gabon, Gvineja, Zair, Obala bjelokosti, Senegal, Ruanda)- i nakon direktnog fr. kol. gosp. ih dri jezik- nadnac., nadplemenski jezik komunikacije

otkrili formulu za nastavak ekon. ili pol. utjecaja u afr.zemljama promicanjem frankofonije: neo-kolonijalna franc. dominacija, koja ima kao alternativu samo engl. dominaciju osim 60, 70 tis. ljudi koji govore fr. u Eur. u svijetu jo 200-250 000 potencijalnih govornika PANJOLSKI-sr. i ju. Amerika osim Br. i dio G., neke zemlje sj. Afrike (male enkave u Maroku i zap. Sahari, Filipini

oko 40 mil. govornika Califrornia, New Mexico, Arizona, Texas, Florida

PORTUGAL.- Brazil, Angola, Mozambik- ostao i nakon propasti kol. vlasti slub.jezik; u pojedinim bivim kolonijama, Goa, Timor, Macao

fr.-nema u pisanom jez.veih razlika

p.-u pisanom obliku, javna komunikacija- nema bitnih razlika

u govornom jeziku da, i stilski u knji.

osn. strukt. fr., p., port. ostaje identina

nakon kolonizacije Novog svijeta- Amerikog kontinenta, dijelova Afrike i Azije gdje su zbog bolesti koje su domorocima donijeli Europljani (nisu bili otporni) uglavnom izumrli ili su ih potamanili u ime vie civilizacije- pusti krajevi, pitanje radne snage

razvoj trgovine crnim robljem

kraj 16, 17, 18 osobito Brit, p, Braz, dijelom Fr.-na obalama Afrike djelomino sami love robove i vode ih u Am.

arapski lovci na robove, lovci iz susjednih plemena

jezina rascjepkanost, npr. na brodu 180 robova, 120 jezika- Afrikanci se meusobno nisu mogli sporazumjeti afr.jez., prihvatili elem. jezika bijelih gospodara (prilagodili jezik za potrebe komunikacije s njima)

razvoj tipa kontaktnog jezika (oznaavaju mjeavinu najrazliitijih govora koja je nastala u velikim trg. sreditima, za kuturoloki razliita podr.; nemaju gramatike, samo 50 do 150 rijei)- PIDGIN (prema kineskom izgovoru rijei business)- sa strancima, reduciran u gram. i leks. smislu za kom. o odr. temama; ili SABIRI (na mediteranskom podr.) prema jednom kontaktnom jeziku na rom. osnovi- 16.st na Mediteranu, djelomino opisan kod Molierea?

u poetku kolonizacije robovi su za meusobnu komunikaciju koristili kontaktne jezike, a njihova su djeca tu mjeavinu imala za materinji jezik, i taj nazivamo kreolskim

robovi roeni na plantaama- mora upotrebljavati pidgin- nedovoljno- obogaivao se jezikom bijelih gospodara- tako su se, pretpostavlja se, razvili KREOLSKI jezici

nastali izm. 17. i 18.st

a) franc. osnovica: vie od 8 mil.st., Luisiana, Mauritius, Sejeli, Haiti, Antili

b) port.osnovica: 1 mil. Surinam, Macao, ri Lanka, Malezija, Singapur (Indonezija)

c) p.osn.: 350 000- Filipini, Amerike, papiamento (Aruba, Bonaire i Curacao, ABC otoci) na velikim prostorima Am., Afrike, otoka u Ind.oceanu, pojed. dijeova Azije, Filipinima upotrebljavaju se kreolski jezici kao jez.domorodakog st., ugl.bivih robova ili radnika na plantai, rijetki postaju slub.jezici u obliku javne komunikacije kreolski franc.jezik u Luisiani (ugl.crnci)- bez ikakve pisane tradicije; u atrovakom jeziku (engl) New Orleans esto pojedini izrazi iz tog pidgina

kreol.j. na fr. osnovi i na Haitiu (poslanici u parlamentu mogu govoriti kreolski, ali ga ne upotrebaljavaju esto; u vrtiima, neke novine i radioemisije) i Dominikanskoj rep., ali fr. jo uvijek glavni jezik

na Sejelima i u nekim oblicima kolstva, neka glasila; slub. engl.

kreol.j. na fr. osn. govori oko 10 mil. ljudi- u slub. javnoj komunikaciji ugl. eng. ili fr.

panj.- mudriji kolonizatori- oni koji su doli pod p. vlast ili postali dvojezini, ili prihvatili p. kao jedini jezik

u Africi se port. i franc. jo koriste kao slubeni jezici, jer se ne mogu nai drugi koji ne bi izazvali nemire ( u Angoli 60 razl. jezika, u Mozambiku 50)

pojava p.kreolskog- ili privremena ili obuhvaa manje podr. (Venezuela, Filipini)

kreol.j. na port. osnovi- privremena pojava u Brazilu, sa kolom se eliminira

esto u Mozambiku i Angoli, Gvineji Bisau, Kapverdskim otocima i drugim bivim kolonijama, neke oaze u Aziji; uz port. u slub. i javnom ivotu rom.jezici druge generacije- 3 pojasa:

1. Am.pojas- od Luisiane do Ven. i Paname te sj. Brazil

2. Afr.pojas- Gvineja Bisau, Kapver., Angola, Mozambik, otoci u Tihom oceanu

3. pojas ji. Azije- Makao, Goa, Timor

ukupno podruje RJ od 1860-ih obino se naziva ROMANIJA- ueno ime, u lingv. ga uveo fr.lingvist Gaston Paris: ukupnost RJ u ono doba u starom vijkeu oznaavalo neto drugo: a) sve pod rimskom vlau, u rimskoj dravi (od Brit. i Gibraltara gotovo do Mezopotamije i ist. Kavkaza)

b) podr. koja su romanizirana, na kojima se govori lat. j

s razvojem rom. filol. u 2. pol. 19.st., 1. pol. 20. se Romanija prema stupnju ouvanosti RJ i prema kronologiji ouvanja RJ obino dijeli na 3 vrste: 1. ROMANIA CONSERVATA- podr. koja su bila kolon. u rimsko doba, u kojima se VL razvio kao j. svakodnevne kom. i koji se u kontin. razvoju odrao do danas u obliku nekog RJ

P*,p*, F,vic, Bel, Ital, Rum*

ograde: uzeti u obzir Reconquistu na Iber. pol, ponovna romanizacija u doba R., 9-15. st., izbrisali sve mozarapske govore iz rim.doba, zato danas manje razlike izm.dijalekata; pomicanje Rum.

2. ROMANIA PERDITA ili R. SUBMERSA- podr. koja su u rimsko doba bila romanizirana u manjoj ili veoj mjeri, na kojima se razvio ponekad i neki RJ o kome znamo neto vie (ostaci u preivjelim RJ, toponimi, imena)

a) sj. Afrika izm. Cirenaike do Atl.obale, Magreb (Casablanca)+ dio Libije (Tripoli)- u rim. doba temeljito romanizirana, odatle nakon rimske pobjede potjeu mnogi rimski pisci

nakon arap.osvajanja u 7.st. latinitet brzo zbrisan, zamijenjen arapskim

u imenima mjesta, u vokabularu berberskih jezika- elementi tog vokabulara u vrlo starom obliku i u arapski uao odr.broj rijei i naziva; velik broj posuenica unutar inae berberskih i hamitskih autohtonih govora b) ju. polovica Vel. Brit. (Engl.)- od 11-14.st najvie utjecali romanizirani Normani (Franci) i Francuske

razvoj vrlo zna. latiniteta, jezik svakodn.komunikacije, zbog prodora keltskih a kasnije germ.barbara na kraju morali napustiti Britaniju

velik broj ostataka i u keltskim jez.

c) u porjeju Rajne- germanski prevladao jo u 7/8. st., ali i danas velik broj staroromanskih i lat.korijena imena mjesta (Kln- Colonia) Balkanski poluotok juno od Dunava do Jiriekove linije, Dalm., otoci, zap.Istra

Panonija, Dalmacija, Mezija (Bugarska, Srbija, Makedonija)

nakon dolaska Slavena i Maara lat. nestao, danas sauvan u imenima mjesta i pojedinanim pojmovima

JIREEKOVA (JIREEK-SKOKOVA) linija: oznaava granicu sfere lat. utjecaja na sj. i grkog na jugu Balk.pol., odreena na temelju gr. i lat. natpisa na tom podr.: Lje (Albanija), Drina, Prizren, Skopje, Sofija, Haemus uz crnomorsku obalu, delta Dunava; ili od june granice Dalmacije i Mezije prema Makedoniji i Trakiji

Skok ju mie prema jugu: Dra-Ohrid-Solun-Carigrad-Orijent

zakljuci: arumunjsko st. je moralo doi sa sj., nisu autohtoni (juno su od crte), kao i Albanci, sj. od Drine, ji Srbija, zap. Bugarska- drugo jezino podr., i gr. i lat. utjecaj

c) ROMANIA NOVA- zemlje u kojima nije bilo romanizacije u doba rimskog carstva ni u srv. nego tek sa velikim geografskim otkriima i osvajanjem Novog svijeta- obje Am. osim SADa i najv.dijela Kanade, Afrika, Azija prilino gruba, komotna podjela, ne ulazi se u detalje, kamo bi pripadala Rumunjska, je li taj narod nastao sj. od Dunava u Daciji ili na Balkanu

arumunjski i meglenorumunjski- govorni i pisani jezik uvijek je bio grki

sluaj kat/p/port. te istriotskog istisnutog od venecijanskog

NAZIVLJE ROMANSKIH JEZIKA

s tim u vezi pitanje naziva romanskih jezika; lat.nazivi za lat.jezik:

a) Roma- romanus (lingua romana): prilog romane ('na rimski nain', nije se sauvalo)

od lingua romana- l. romana- rumunjski; l. armana- cincarski, kratko pod rimskom vladavinom, ustuknula pred civilizacijom lokalnih naroda, izolirano podruje, periferna pozicija- svjedoi o starosti

b) Latium- latinus (lingua latina): latine (vrlo stari nazivi, od 1.pis.spom.lat.j.)

potkraj carstva se pojavio termin: par izoliranih podruja, najstariji sloj

retoromanski u dolini Inna- l. ladina (ladin), donji i gornji Engadin, ji. vic., kanton Griun; jez. u tal Dolomitima

panj. ladino puki jezik za razl. od latino, ali se nije sauvao do danas, samo u znaenju vjet, prepreden, lukav

u idovskom p.(1492. protjerani s Ib. pol., nastanjuju se u sj. Africi, Balkan, Mala Azija)- ladino= p. jezik doslovnih prijevoda s hebrejskog, koji se do 19.st u razl. krajevima (Bosna) upotrebljavao u pedagoke svrhe kad su uili hebrejski

ladino se danas vrlo esto krivo upotrebljava kao opi naziv za judio esp. (id. panjolski), u Sarajevu: panj. ili dido?

u Dalm. se radi razlika izm. 'testes croati' i 'testes latini'

c) Romania- politika oznaka za kasnog rim.carstva- orbis/imperium romanum + provincije

kasnije pol. znaenje sauvano u ist.rim.carstvu, s grkim naglaskom romania (za Grke znailo Bizantsko carstvo)- Grci se dosta dugo nazivali Romaioi (Rumeji) prije nego se povratio naziv 'Heleni'

romnicus (lingua romanica): romanice

od tih starih naziva na ter. RJ sauvalo se malo, jer je veza izm. imena kraja i jezika bila jasna, to vie nije odgovaralo (Roma.jezik cijelog carstva)

hipotetski u Dalm.- dalm. gradovi u doba stvaranja hrv.dr. imali pretno rom.st., esto pod direktnom bizantskom zatitom/upravom

Dalmatia= bizantski gradovi u temi Dalmaciji: Budva, Kotor, Db, Trog, Zd, Krk, vj. Rab i Osor (kvarnerski otoci)

u srv. komunikacija s ostatkom Romanije oteana- u gradovima esto harale epidemije (kuga, kolera, malarija), znalo se dogoditi da je nakon epidemije st. prepolovljeno

u Kotoru u 11.st ostala desetina st.- doputeno naseljavanje st. iz zalea, govorili hrv., dobivali graansko pravo

u razl. razd. dalm. gradovi su kroatizirani: St, Tr, Zd- vj. 11. st., nije ziher, u 12.st. papu doekali pjesmama na slav.jeziku, a jo i u 14.st. tekstovi s elementima dalm.

Db- lanovi republikog vijea koji ne bi govorili na domaem, dalmatskom jeziku- kazne, ali dalm. na umoru, namee se hrv.uz lat. i tal, meunarodne veze, hrv. veze sa zaleem

St- Toma Arhiakon razlikuje 2 vrste svjedoka: testes chroati/ testes latini (P.Skok misli da je ovo drugo bio i naziv za njihov domai RJ, refleks istone Romanije, nije se dogodila romanizacija nego kao u Rum.

d) zap. Istra- ostaci istriotskog ili istroromanskog, od starine bili u intenzivnim vezama s okolnim hrv.st., posudili iz hrv. nekoliko vrlo starih rijei

do prije 20ak godina se za tu skupinu st. (ne za Tal. openito) upotrebljavao naziv latin- jezik latinski, ne tal., oni sami sebe zvali bombari (bumbarski jezik)

u RJ je nainski prilog stvoren od pridjeva

od imena Romania: 2 znaenja: a) ukupnost rim. carstva kao pol.jed. sa sjeditem u Rimu; b) ukupnost podr. gdje u svakodnevnom govoru prevladava lat.

Romania s lat. naglaskom ostala u sji. Italiji- pokrajina Romagna, juno od gornjeg? toka rijeke Po, dugo pod izravnom upravom Bizanta kao naslj. ist. rim. carstva (u upotrebi gr. i lat.) biz. Grci stvorili svoj oblik- Romana- tim nazivom esto oznaavali ili cijelo podr. biz-. carstva kao pravog nasljednika rimskog carstva; na ter. biz. carstva je do 19.st. (stvaranja nac. drava balkanskih naroda, Gr, Bug, Rum, Srb) taj naziv za podr. biz. carstva na Balkanu

1812. stvorena unija, najprije carinska, 60ih dravna- 2 rumunjske kneevine, Moldavska i Vlaka (pod otoman. upravom) dole pod protektorat Rusije i nekih zap.zemalja, nije bilo jedinstvenog naziva za njih iako su se sluile gotovo identinim jezikom

ak. ROMANU(M)- ruman- u dakorum. kmet, rob, seljak, pastir, za razl. od feudal. gospodara- ne znai nacionalnost u to doba

od ROMANICUS- nema pouzdanog pukog refleksa, ali ima

od ROMANICE, u retorom. u kantonu Griun u gornjem toku Rajne- romontsch/rumontsch/rumantsch, autohtoni naziv za mjesnu jedinicu

u Engadinu- nziv za ukupnost retor. govora na ji. vic.

u sj. Franc. ROMANZ- najprije kao prilog, kao i u lat; krivo interpretiran kao pridjev, poinje se tretirati i kao pridjev i kao imenica- nom. CS romanz; ak. CR roman/ u provan. i p. u starom j. i romance- romanski, puki

Turonski koncil- propovjedi na romanica rustica- na romanskom ili njemakom

na galorom. i iberorom. podr. ti nazivi poeli oznaavati knji. vrstu pisanu na pukom

u fr. iz roman/- roman- pisano pukim jezikom, za zabavu- od 12.st prihvaen kao naziv za djela arturovskog ciklusa (ciklus o vitezovima okruglog stola i kralju Arthuru); kako su se ti spjevovi preraivali u prozu- roman u modernom smislu- dogaaji koji su vjerojatni, pravi ljudi, ne divovi i sl.- Antoine de la Salle- 'L petite Jean de Saintre..', Mali Ivan, 1456. slian razvoj na Iber. pol.- romance- puki jezik, na pukom jeziku, opet poimenien- puka knji. vrsta (za razl. od lat.), epsko-baladina knji., spjevovi o junacima iz doba Karla Velikoga obino govore o junakim podvizima u kr.-maurskim sukobima, uvijek prepletene ljubavnim zgodama, naj. drama, esto s traginim ishodom

to je sve to se ouvalo od starih lat. naziva za jezik

nazivi za druge RJ: dvojakoga podrijetla- nazivi za jezike i nazivi za narode

RJ obino dobili ime ili po predrim. st., geograf. nazivima ili imenima osvajaa neka imena esto stvarana umjetno, u znanst. terminologiji

galjeki- priznat i slubeno i lingvistiki- prema predrim. keltskom st., lat. Galaeci; pokrajina Galaecia (Galicia, gallego)

portugalski- nastao tako to je jedna grofovija dobila visoku autonomiju, u 12.st. postala kraljevstvo i odvojilo se od Castille i Leona

prijestolnica u gradu O Porto- lat.pridjev portocalensis- (Portugal, portugues, lingua portuguesa)

panjolski- vrlo staro ime koje se poelo upotrebljavati tek kraj.15.po.16., ujedinile se Castilla (+Leon)i Aragon (+Cataluna)

do tad castellano, drava Castilla- nakon Reconquiste u graninim podr. Castilla bila naikana utvrdama, lat. castellum, pl. castella- kolektivno ime Kastjelja

irenjem kraljevstva prema jugu- promjena, javio se oblik castillo (utvrda), castilla (utvrde), iz toga izveden pridjev castellano, oznaava jez. i etn. pripadnost naziv Espaa, espaol izveden od lat. naziva Hispania- neki tvrde da je fenikoga podrijetla, znai 'zemlja kunia- cijeli Ib. poluotok prema starim grkim geografima bio obrastao gustim umama, pa je vjeverica mogla stii s jednog kraja na drugi a da se ne spusti na zemlju

od Hispania- lat. prid. hispaniensis- nije direktno sauvan nastankom pol. tvorevine Castilla+Aragon nativ izveden iz lat. Hispania- Espaa, a pridjev iz hispaniolus (deminutivni izvedeni pridjev)- espaol katalonski- komplicirana situacija

Catalua, llengua catalana, catala

a) naziv koji potjee od imena naroda Catalauni, varijanti Gota ( Gothalauni)- ne moe se u potpunosti dokazati (Cataluna- Gothalania) b) proistjee iz zlobe susjeda, u vezi s arapskim korijenom qtl- ubiti, zaklati- poznati gusari na Mediteranu, fonetski teko mogue nema nita latinskog s im bi se moglo povezati

francuski- u najstarije doba naziv zabiljeen u lat., lingua romanica, koji se uva u pridjevu i imenici roman(z)

iz pol. razloga prevladalo ime germ. osvajaa koji su na razvalinama rim. carstva stvorili monu barbarsku dravu (5.st.) prvi franaki kralj Klodovik- jako kraljevstvo sj. od Loire (Loare), ist. od Rajne, stalno pritjecalo st. s podr. Nizozemske, sjz. Njemake gdje su ivjeli Franci

do po. 8. st. Franci kao vojnika elita, feudalni gospodari, nametnuli ime- 10% st. na ukupno 6 mil.st.

poeli se romanizirati, u 10.st. ieznuo germ.jezik

frank; pridjev francus, na germ. iskren, slobodan, hrabar romanski u ju. Francuska- u srv. nekoliko naziva, visoki pisani standard: ili

provansalski- provenal (lengua provenala)- prema geogr. nazivu Provena, od rimske ope imenice provincia, ili limus (lengua limusina)- od imena jednog keltskog plemena 120. pr.kr na jugu Fr.- uski pojas uz Sred. more- nastala prva provincija- Provincia romana Narbonensis (prema gl. gradu)- pokraivanje- Provincia postaje ime za pokrajinu, provenal od provincial okcitanski- u 19.st. prema nazivu Okcitanija (podr. ju. od Garonne i M. Centrala)

ostali nazivi: lengua d'oc

*oli=hoc ille; oc=hoc; si=sic

frankoprovansalski- nema vlastitog naziva za jezik, svako mjesto svoj govor naziva po imenu mjesta, kraja

obino st. ga zove patois naziv stvorili lingv. u 19.st. za ukupnost jezika zap. vic., sji. Ital., ist. Fr, = francoprovensale- umjetni naziv

retoromanski- naziv po pokrajini Reciji, Reti; za Griunski kanton- rumantsch, za tal. Dolomite ladino, za Furlaniju lingua furlana (furlanski)- od forum julii- pogranini kraj, tal. friuli- friulano- furlan,-a sardski, korziki- nema starinski nego dananji geogr. naziv, Sardegna/Corseca, oba imena predrimska, iz liburskog ili nekog drugog predeurposkog jezika

st. nazivaju govore prema imenima mjesta (campidanese, longudonese) talijanski- predrimski naziv, ne zna se tono porijeklo, veina misli da je ime italsko, ne iz lat., u vezi s lat. vitellus- tele (zemlja teladi, stoarstvo)

sve do renesanse postoje i toscano (danas standard), romano, milanese, veneto...po pokrajinama; lengua italiana- naziv preuzet u ren. iz lat.

istriotski- ist. obala Jadrana- vj. naziv od latinus, ali se nije ouvao; u Db. lingua ragusina; u Istri prema imenima mjesta, rovinjski (rovignese)

Hrvati u zaleu zovu ih Latinima; lokalno bombaro (bumbarski), pogrdno

za krko dalmatski zadnji govornik umro 1898., sauvao Matteo Giulio Bartoli

domai naziv prema imenu mjesta- veklisun, lengua veklisuna

gradi Punat- Civitas nova: grad Krk- Civitas vetus- u romanskom nestalo, sauvan samo refleks- od vetulum,a -veclu,a- pridjev za star u RJ

prema Civitas Vetus u RJ umanjenica Civitas Vetula, od supstantiviranog pridjeva Vekla- stari dalm. naziv za grad Krk, od toga pridjev veklisun

tal. refleks od vecla- u knj.tal.- vechio, u sj.ta.govorima veglio, veglia (veo, vea)

Veglia jo od srv. tal.naziv za Krk, i danas kau Veja

Hrvati u Vrbniku tamonji dalm.jezik zvali veljski

rumunjski- naziv ruman (rumn)- soc./prof.znaenje

tek u 19.st. umjetnim nametanjem naziva za zamlju i pridjev, koji je reromaniziran- Romania, ruman,a-relativiziran- roman,a u srv. kad su na Balkanu nastale slav.drave (Bug, Mak, Srb), velik dio rom.st. se prebacio ponovno sj. od Dunava, najprije mjeavina slav. i rum.st., o tome svjedoi toponimija (mjesta, vodeni tokovi) najvie planine naj. rom./rum. imena, u gornjim tokonima rum. imena, u donjim slav. ili na sj. ma.

rum.st. ouvalo se uglavnom kao stoarsko st. u planinama

u dolinama ratarsko st. slavensko, od 10.st maarsko

nastanak kneevina: ju. i ist. od Karpata- izm. Dunava i Karpata- Valahia ili Vlaka, ist. od Karpata do Dnjestra- Moldavija, ili prema jednom vladaru Besarabija

sj. i zap. od Karpata- od 10.st. ukljueno u ma. kraljevstvo (od 1918. sastavni dio Ugarske)

rum. krajevi podijeljeni na ugarski i neugarski dio, kasnije u 3 drave: 1. Transilvanija, 2. Erdelj (Ardial) 3. Sedmogradska (Siebenbrgen) Vlaka- od naziva Vlah- u po. oznaavalo keltsko pleme u ji. Fr. i vic., ivjelo u susjedstvu Germana; kad se to pleme romaniziralo, Germ. su svoju varijantu valhos (volkos) upotr. za svo rom.st. i sve RJ u ist. i sred. Eur. srodnim terminima se ozna. RJ- rumunjski, talijanski

valhu- naziv za sve koji govore romanski, meu Slavenima na donjem Dunavu, nakon propasti ZRCa (hrv Vlah, polj Vloh, rus Voloh, ma. Olah, tur Iflak)

kako je kod Rumunja rasla svijest nakon reformacije i renesanse o vezama s Rimljanima, ali i o tome da su oni neto drugo nego njihovi gospodari, naziv Valahija pretvoren u 'T(c)ara rominasca', zemlja Rumunja, zemlja obinog svijeta

do 18.st. okolni narodi zvali Valahija, l.romaneasca (rominjaska)- jezik prostog puka Vlaka- ju. Rumunjska

Vlasi, Vlahoj- Cincari (Arumunji), Meglenorumunji i Istrorumunji- naziv za sebe

Welsh- negermansko st. kod Angla i Sasa

Welsc- Belgijanci koji govore fra. u Dankoj, vedskoj, Nizozemskoj

Welsch- Retoromani u vic. u Njem. Rotwelsch (nerazumljivi jezik, Gaunersprache), Kauderwelsch (nerazumljiva mjeavina ili Fachsprache)

na Blakanu- promjene znaenja imena Vlah- tijekom srv. vlako st. na srednjem Dunavu uivalo posebna prava- karavanama trgovaca se kretali prema zap. (u Srpskoj dravi)

krajem srv. bili plaenici a-u vojske, 'kraljevski vlasi'

16.st. dobili posebno vlako pravo (zabiljeeno na lat.) od hrv. feudalaca, 'cetinski Vlasi'

12-14.st. u Srbiji- nagla slavizacija Vlaha

pred Turcima idu na zap. i sjz., Istrorumunji kao posljednji ogranak Vlaha (podruja okupirana od Turaka dugo uope nisu pokrtavana, a kada je za to doao as nije bilo kriterija za odreivanje ko je katolik a tko pravoslavac, pa je svo st. jednog sela bilo pokrteno ve prema tome koji je sveenik u njega prije stigao

od Vlaha koji su postali katolici nastaju hrv. Vlasi, a od onih drugih srpski

ROMANSKI SLOJEVI U HRVATSKOJ

glavni:

latinski

dalmatski

vlako- rumunjski

sporedni:

idovsko- panj.- Db. 16.st, ono to danas ujemo je utjecaj doljaka iz Mostara i Sarajeva; Split 50ih i 60ih godina 20.st.- jo uvijek prisutan u id. zajednici mletaki- od 10.st. na ist. jadranu- Mleani pomorci i trgovci, osvajali pa gubili

Db.- autohtono romansktvo- dalmatski u senatu+ vlastela do 15.st.

od 15.st. i toskanski tal., posljedica dosljedno uvanje infinitiva u hrv.

Db.- kalkovi- bez druge (bez daljnjega)

u to doba nema ni na tal. ni hrv. podr. neke jake nacionalne povezanosti, pa Venecija nije imala razloga provoditi politiku denacionalizacije hrv., utjecali su samo toliko koliko im je trebalo za trgovinu- zato je bilo mogue da se na Hvaru, Brau...razviju knjievnosti onakvih razmjera kao Marulieva, Drieva...

dalmatski- govorio se na ist. obali Jadrana, 10-19. st.

arhaizam (fonetski arhaizmi) ga povezuje sa sardskim (Sardinija rano izolirana; Dalm.periferni poloaj, jedno vijeme pod istom vlau)

uvanje velarnih konsonanata ispred palatalnih vokala e, i

k ispred e, i se uva u imenu Plakir (do 16.st. i apelativ u Db.)

u mnogobrojnim posuenicama primjeri takvih rijei- kanata, kenata- likovo (gozba kada se zavri neki znaajan posao), od lat. caena- veera

dalmatski nije prvi rom. sloj sauvan u hrv., poeo se razvijati nakon dolaska Hrvata (nakon 7.st.)

jo prije ulo iz balk. VL: raun (ratio,-ionem (ak)), koulja (casula), kolede (calendae), rusalje, sveanost rua u Bugarskoj (rosalium), ocat (acedum, neki dre da je u opeslavenski ula jo u pradomovini iz gotskog) u toponimiji se preko lat. sauvao velik dio inventara ak i predrimskih (ilir., kelt.) naziva mjesta; Cetina , Krka, Raa- ilirske, predrimske; Cavtat (civitatem, preddalm., inae bi bio Keftat); Oglej (Akvileja, u Furlaniji)

na hrv. teritoriju jo nekoliko rom. slojeva

ravnopravan s dalm.- istroromanski sloj- manje tragova, u toponimiji: Motovun (Montona), i u nekim lokalnim terminima u Istri jo dva znaajna sloja i jedan perifernog znaenja, prvi u ling. kult. smislu, drugi u kult. obiljeili hrv. i zap. balk. pov.i kulturu- mleanski oblik talijanskog i vlaki, balk. odvojak rum.jezika

trei je idovsko-panjolski- od po. 16.st. nastanili se u unutr. Balk. poluot., najprije u Db., Venecija ih je nastanila i u St., te dvije kolonije do 2.svj.rata neki do poetka 80-ih; u hrv. nije uao znaajan broj rijei (zanemarivo)

od 16.st. se u Db. arhivu esto spominju idovi, termini koji se odnose na trgovinu sa zaleem, dokum. na hebr., panj.,djelomino latinicom,- pov.kult. bitno za St., Db.

mletaki utjecaj dopirao duboko u kopno, ne samo u Istri

vlaki- od 12.st. u stalnom kretanju st. s ji. Balk. pol. na zap. (Carigrad-Solun-Trst)

u vie valova su Vlasi kao stoarsko transhumantno st. naseljavali dijelove Bosne i hrv. zalee

uvijek periferno st., spominje se u dokumentima samo u incidentnim sluajevima, o njima nema mnogo pov.zapisa, ali analiza toponimije, naroito pl. vrhova (C.Gora- Durmitor, Visitor, Pirlitor; Bosna: okor

nekoliko folk.naziva (pastirska i ruralna kultura)- urda- vrsta sira; turma- trag stada; jabuoliti (u nekim govorima zap. Bosne), igrati se kao malo dijete

20-ih Skok zabiljeio da pastiri na ju. Velebitu broje ovce rumunjski u parovima (2,4,6- do, pato, aso)

znaaj Vlaha (dijelom romanska populacija, kad su doli u Hrv. ve slavizirani) u kult. smislu na stvaranje gortakog, planinskog mentaliteta u Bosni i Hrv.

ima ih i Hrv. i Srb. i Muslimana

pitanje prostiranja lat. na Balk. poluotoku:

lat. u svom irenju vrlo brzo apsorbirao mnogobr.jez. u st. i pol u Galiji, u 2 i pol st. na jugu Ib.poluot. (najvei dio), na sj. se odrali Baski osvojeni dijelovi Alpa i Germanije, cijela Italija, balk. poluotok do Dunava i Drave, Afrika- na sve te dijelove proirio se lat. Rim pobijedio Grku, ali je grka kultura nadvladala rimsku; na podr. gdje je postojalo gr.st. i trad. (gr.kult.krug) lat. utjecaj nije imao anse jer su Grci Rimljane drali barbarima (kao zap.eur. jezici u Kini- Europljani za Kineze poludivljaci prema njihovoj pismenoj tradiciji)

podjela Rim.carstva- na zap. podr. prevladava lat. (cijela Eur. osim ju. Balkana, sjz. Afrike (od Cirenajke (Libija) do Maroka, do Crvenog mora- prevladava grki uz koptski, na obali ist. Sredozemlja- aramejski i feniki, u velikim gradovima grki (Odesa, Damask), grki barem u priobalnom pojasu Male Azije i po obalama Crnog mora) na Balkanu specifina situacija- rastumaio Jireek, eki povjesniar, 1902. (studija 'Romani u dalm.gradovima tijekom srv.)

na temelju kovanog novca gradova prilino precizno se moe odrediti podr. gr./lat.jez. utjecaja, ili barem prevlasti na Balkanu

od Ljea u Albaniji prema Sofiji, paralelno sa Starom planinom uz Crno more- juno- podr.preteno gr.utjecaja

nekoliko desetljea kasnije Skok razmotrio Jireekovu liniju; analiza rijei, toponima- u zap. dijelu(Alb., zap. Makedonija) se crta mora pomaknuti na jug, od Lore do Ohrida, kod Skoplja se spaja s J.l.

na dijelu ist. Mak. i Bugarske- dvojezino; u ist. Mak. taj proces mnogo jasniji na Balkanu- kult.granica izm gr. il lat.- ta granica bitna za pov. slav. i rom. j. na Balkanu

prema ovome Rum. ne mogu biti autohtoni tu gdje su sad, mogli s doi ili s podr.sj. od Dunava, ili sj. od te crte- niz pretpostavki, nije dokazano

Jireek-Skokova crta- 1 od bitnih elemenata za ist.granicu lat.j.

KLASIFIKACIJA RJ

kako ih grupirati da meusobni i odnosi prema lat. budu jasni prvu pokuao napraviti Friedrich Diez u svojoj gram.RJ

modificirao ju je u raznim izdanjima:6 jezika

zapadni: port. p.

sj. (zap.): fr., okcit.

istoni: tal., rum.

vodio rauna samo o knji.j. (duga trad. pisanog i stand.j.), ne vodi rauna o stanju na terenu

do izm. 2 svj.rata manje-vie se upotrebljavale klas. koje su polazile od modifikacija Diezove klasifikacije; pokazalo se da je ona pol-knji-pov., a ne na lingv.kriterijima (jezik- ili duga pisana trad., ili drava)- od Ascolija (1880) do W.M. Lbkea (kraj 20-ih) prevladava klasifikacija temeljena na supstratima jezine podloge na nekom podr. na kojem se razvio lat.; one su same nestale, ali ostavile traga u fonetici i gramatici novonastalih jezika (izvanlingvistiki kriteriji) Ascoli po. 19.st. na rom. teritoriju razlikuje 4 razl supstrata:

1. iberoromanski- port, pa, Luebke dodaje kat., danas i galjeki

odreivanje ovog supstrata je problematino, jer iberorom. je treina poluotoka, galjeki u sredini poluotoka+akvitanski (gaskonjski)

protobaskijski supstrat- sj. poluotoka i zap. Pirineji

2. galoromanski- zap. vic., Belg, Fra- franc, okcit, frankoprovansalski- galski supstrat povezuje sva 3 RJ, najica situacija 3. italiki/ apeninsko-alpski Italija +otoci- izrazito heterogeno podr.

italski jezici- latinski, faliskiki, oskiki, umbrijski

grki na jugu, 8. i 7.st. pr. Kr.

venetski na sj. slian italikim

utjecaj galskoga u dolini Po, 1.tisuljee

neindoeuropski jezici- ligurski- Ligurija (Genova), retski- Alpe

4. ilirsko-traki- samo pretpostavka, premalo se zna da bi se ustvrdio stupanj srodnosti

1936. austr.ling. Walter von Wartburg- prva klas.temeljena na isto lingv. krit.

nije uzeo u obzir dananju lingv.situaciju, ve onu od 3. do 7.st., dakle sam nastanak RJ

2 kriterija: 1. fonetsko-morfoloki: kako se u RJ razvijalo finalno -s, koje ima morf. funkciju u nom. m.roda u 1. i 2. dekl./ u ak. u svim dekl./ u svim drugim licima glagola 2. fonetski: tretiranje intervokalnih bezvunih okluziva (-p-,-t-,-k (c)-) (-qu-,-s-)

La spezia- Rimini- dijeli ist. od zap. Romanije

I konz/inov.

II inov/konz

III konz/konz

I uva se finalno -s , ptk, qu, s- ozvuuju se- bdg, gu, z

zapadna Romanija (+-7. st.)- gotovo cijeli Ib.pol., cijela Galija, rom.podr.Alpa i Apen.pol. do crte La Spezia-Rimini

neki od RJ zadrali ovakvo stanje do danas, a u nekima je nakon ozvuenja dolo do spirantizacije ili frikativizacije: amicum-amigo; vita-vida; aqua-agua, u fr. danas gu nestao- (aue)(eue), danas eau (o); rosa-roza II -s nestaje ili prelazi u i, ptks ostaju, -qu-=-b-

Istona Romanija: Italija juno od crte La Sp-Rimini( od La Spezie na Ligurskom moru do Riminija na Jadrankoj obali), Balk.pol., Dacija

tu cantas- tu canti

kritiari Wartburga kau da nije mislio na dananje odnose nego iznio VL kronoloku granicu i prve jasne diferencijacije

crta La S-R- nakon 7.st nastao irok granini pojas- sj. granica se povukla u Alpe, gdje se uva furlanski i retoromanski (ladinski i griunski), jedna ju. karakt. se proitila na sjever u mnogobrojnim posuenicama

toskanski- osnova ist.rom, puno elemenata zap.Romanije preuzetih nakon 7.st. III pojas kojim se W. nije bavio, sve ostaje isto

Sardinija- konzervativna prema oba kriterija

ta W. klasifikacija RJ vrijedi samo za najranije razd. (do 7.st.), kasnije su se ti odnosi poremetili

poslije ih razl. lingv. dijelili prema stupnju srodnosti, prema udaljenosti od lat.

p.ling.- a) Balkanoromanija (rum, dalm)

b) od Sicijie i ju.Ital. do fran. Bretanje i sj. Port. i Galicije

nema jasne granice izm.pojedinih jezika, stalni prijelazi; nove, realistinije podjele

Carlo Tagliavini- tal.lingv.i poliglot- uoio da razl. RJ imaju neke zajednike znaajke: kat. s galoromankim, ali i sa p. i port.; gaskonjski (osnovica galorom.) s iberorom.; dalmatski s istriotskim (apeninski supstrat), inae pripada ilirsko-trakom (balkano-rom.) supstratuti se jezici moraju promatrati izvan teorije supstrata, trea ih nekako drugaije razvrstati

predvidio da bi izm.tih velikih podr., unutar njih izdvojiti prijelazna podr.

1. IBEROROMANIJA- port, p,(+galjeki danas)

2. GALOROMANIJA- fr, frankoprov, okcit.

3. ITALOROMANIJA- tal. s alpskim retorom. idiomima, sardski

4. BALKANOROMANIJA

Amado Alonso- pa, uveo termin prijelaznog podruja, lengua puente, niti jednom supstratu ne pripada u potpunosti

kat.=iberorom-galorom

gaskonjski=galorom.-iberorom.

dalmatski i istriotski=balkanorom-italorom.

uveo i pojam perifernih RJ, fonoloki, gram. i jez. razliitih- rumunjski (Romania isolata, i fiziki izoliran od ostalih) i francuski (Romania periferica, iako se dri ostatka Romanije, potpuno izvan znaajki, atlantski sj.RJ, smatra se najmanje RJ zbog utjecaja Germana Romania continua- prava R., od Sicilije i Trsta do Galicije i Portugala, nigdje nema otrih jez.granica, one koje jesu su pol. i admin.

Antoni Badia i Margarit, p.lingv.-katalonski- lengua puente izm. 1. i 2., nakon 8.st. se nekoliko st. razvijao pod izravnim utjecajem Galoromanije gaskonjski- 2. lengua puente, obino se uzima kao varijetet okcitanskog, u osnovici blizak iberorom. jez. (pogotovo kastiljanskog)

kao to je na kast. djelovao baskijski, tako je kast. djelovao na gaskonjski

retoromanski- nema jedinstvenog rjeenja, neki bi ih smatrali prijelaznim jezicima, to se ugl. odbacuje (k ispred a prelazi u , kar-er)

dalmatski- prijelazni j., ist. VL osnovica kao i rum.; od karolinkog doba pod stalnim zap. utj.- temeljito talijaniziran, balkaniziran

istriorski i istroromanski isto

najzna. klas. tijekom 60-ih- do danas najsuptilnija: dinamika klas. RJ u binaristikom naelu, prof. Muljai, iz koje je izala njegova teorija tima za opu lingv.: relativistiki model u definiranju jezika i dijalekata

poao od konstatacija koje su bile oite; kritizirali su Wartburga kriterijima koje on nije primjenjivao

na temenlju 2 Wart. krit. se primjenom binar.metode daju izdvojiti 3 podr.

-p-, -t-, -k--s

Zapadna Romanija+-

Istona Romanija-+

Sardinija--

+ mijenja se/- ne mijenja se

po fonolokom kriteriju ist. Rom. i Sardinija arhaine

po morfolokom zap. Rom. i Sardinija arhaine

problem talijanskog- njegovim prostorom prolazi granica izm. ist. i zap. Romanije, a sj.tal. dijalekti ne poznaju uvanje s

ove klasifikacije nisu primjenjive na dananje stanje , jer je danas itavo podr. Romanije prijelazno podr.

nedostaci: teko je biti pouzdan sa samo 2 kriterija; teko je tretirati kriterije dane jednom zauvijek

za utvrivanje poloaja jednog idioma unutar Romanije, broj kriterija mora biti reprezentativan, ne samo 2, i gram.(morf.sint) i leksiki krit., ne samo fonoloki napravio samo metodoloki uzorak, izabrao 30 kriterija

npr. kako se tvori futur: pomou inf. i prez. gl habere ili inf. i gl debere, analitiki ili sintetiki

da li se direktni objekt izraava bez ili sa prijedlogom ispred

Gianbatista Pellegrini poveao broj krit. na 40, uvodi neke tal.dijalekte i retorom. idiome, pokazao da se tal. dijalekti meusobno razlikuju vie nego neki RJ

Maria Iliescu- 60-ak

Varga- na temelju sintaktikih struktura re.

oduvijek su se svaali to jest posebni RJ a to nije, ugl. se ilo na izvanlingv. elemente

Muljai dri da se unaprijed ne moe rei to jest posebni Rj a to dijalekt (moemo kao poseban RJ uzeti sve to nam padne na pamet), polazei od Humboldtova paradoksa (Wilhelm von Homboldt, ispred svoga vremena)- s podjednakim pravom se moe rei da svi ljudi govore jedan jezik, i da svaki pojedinac govori svoj jezik, bespredmetno je govoriti o tome

treba analizirati, da svaki jezik dobije svoj index koji odreuje njegov poloaj unutar Romanije, u odn. prema lat. i njihov meusobni odnos

12 jezika, 30 kriterija, + ili -, rijetko +- (irelevantno)

pokazalo se da se svaki Rj moe egzaktno definirati pomou brojaanog indeksa (odnosi prema VL i drugim RJ), bez sentimentalnog ili pol. krit., pitanje posebnosti RJ prestaje biti bitno

fr., rum- goleme razlike; sardski- blizak VL ta dinam.klas. unijela u romanistiku hladnog, objektivnog promatranja, ocjenjivanja injenica

Muljai razvio teoriju relativistikog pristupa, npr. za koji idiom se ne moe unaprijed rei u kojoj je mjeri samostalan a u kojoj je mjeri povezan s drugim, nego se pokazuje u praksi da na tako velikom podr. postoji velik broj razl. pojava koje se manifestiraju na veem ili manjem dijelu prostora, za svaku toku se moe izraziti njegova objektivna znaajka u odn. na lat. polazite, a onda je pitanje kult. tranzicija, pol. okolnosti, volja ljudi koji se njime slue hoe li se on tretirati kao dijalekt ili poseban jezik

npr. nema smisla govoriti o arumunjskom, meglenorumunjskom ili istrorumunjskom kao o dijalektu rum., jer oni s njim odavno nemaju nikakvih kontakata; to su povijesni dijalekti rum.j. ali je istrorum. zapravo funkcionalni dijal. hrvatskoga

29.11 broj RJ ovisi o kriterijima- kako se njihov broj mijenja, mijenja se i broj RJ

predlae dinamiku klasifikaciju u visokom stupnju objektivna znan.klasifikacija (granica izm. jezika i dijalekata vrlo slabo odreena- fluidan, relativan pojam)

1. svaki kriterij mora biti formuliran sa da/ne

2. okomito sociolingv. i lingv. kriteriji

3. vodoravno jezika kolko hoemo

4. bodovanje svakog odgovora: + (2 boda), +/- (1 bod), - (0 bodova)

5. izraunavanje indeksa za svaki jezik posebno- razlike i podudarnsoti su objektivne

moe se preciznije odrediti koliko se koji jez. udaljio od lat. i kolko su pojedini jet. meusobno bliski

sardski- najblii VL; fr i rum najudaljeniji; kat, engad, retor- srednja vrijednost

Muljai- uzeo 30 krit. koji se mogu poveavati (praktiki koliko hoemo)PODRIJETLO I RAZVOJ RJ

poredbena romanska filologija (znan.discipl.) razvila se od sred. 19.st., od Diezove gram. (1836-1846)- ukupna graa RJ je prouena i predstavljena poredbeno

RJ i L- indoeuropska porodica- RJ su osn. grau naslijedili iz praindoeur.j.

lat.-italika (italska) grupa jezika- 4 lana- lat.(Rim, Latio) i faliskiki (grad Falerij), umbrijski (sj. i sji. od Rima) i oskiki (ji. i ju. od Latia i Rima) 2 podgrupe italske grupe: latinsko-faliskika i oskiko-umbrijska faliskiki rano nestao, 3.st.pr.Kr., nakon nagle romanizacije

oskiki i umbrijski- zadrali se i nakon osvajanja, suivot traje stoljeima, velik broj rijei ulazi u lat. (lupus, cobina)

PRADOMOVINA INDOEUROPLJANA

italski jezici- kentum skupina jezika; centum- sto- slav., satun. avestiki; octo- osam, ata- avestiki

u sred. Aziji, na Kavkazu, ist. Rusiji, sj. od Crnog mora (Ukr.), Poljska- nijedno nije posve iskljueno, ali ne i dokazano kao praosnovica Indoeuropljana

pitanje praindoeur. zajednice- razd. kad su bili relat. jedinstveni

najmanje riskantno- inder. prazajednica morala se raspasti najvie 3500 pr.Kr- dananji indoeur. jezici su se morali razvijati 5500 god.

1. arheolozi lansirali teoriju- praindoeur.zaj. najmanje morala postojati 8000 pr.Kr 2. prazajednica se raspala 2000 pr.Kr

najstariji ostaci ind.j. seu u prvu pol. 2. tisuljea pr.Kr.

otkada su latini i lat.j. na Apen. pol., koga su zatekli, s kojim je jez. lat. bio u doticaju sve do vremena pov. izvora (kraj 7., po. 6 st. pr.Kr. prvi pismeni zapisi ili 3.st.pr.Kr. po. relativno pismene zajednice na lat)

zakljuci- na temelju analize jez.grae

prvi Indoeur. , preci Latina stigli krajem 2.tis. pr.Kr.ju. do rijeke Po iz sred. Europe (eka, ji Njemaka)- arheoloki nalazi, ostaci vojnikih naselja prije Poa

meutim bilo je i drugih skupina koje su nadirale- skupine nomada, ratobornih ljudi, pljakaa- po. 1. milenija pomakli su se prema J. i nastanili se u dolini Tibera (Latini i Faliski)

pod pritiskom novih skupina ljudi- Osci i Umbri krenuli krajem 2. i po. 1. mil. pr. Kr.

od Indoeur. koji nisu ili prema J- Veneti- do po. carstva kad su romanizirani

jezici Latina, Oska, Umbra i Veneta su blisko srodni

Latini: najbolji komad zemlje, blaga klima, voda (Tiber) za natapanje i okolne planine sa zalihama vode, razvijena poljoprivreda i stoarstvo; Lacija- strateki pogodno mjesto, tamo se kriaju trg. putevi sa sj. prema jugu i morski put (brodovima se moe uploviti sve do Rima, koji je najvanija luka), zbog toga se uvijek oko njega ratovalo, zato je uspio postati svjetska sila

Apen. pol. nije bio pust, bilo je st. Liguri- sjz. Apen. pol. prema zap. Alpama- ne zna se tono jesu li indoeur. ili predind. st., ali ve predind.st. s dijela Ap.pol. i zap. Alpi koje je bilo snano indoeur. pod utjecajem leponskoga (blizak keltskom) ji. Fr., sjz. It., vic.- sauvao se leponski u RJ

ligurski sloj: calanco- calanque (rupa meu stijenjem)

*cal- mediter. korijen (kamen, stijena)

chalet- Rousseau unio u knji.j. iz frankoprov.dijalekata sjz. vic.

sufiks ask, -isk, -esk, ligursko podr.kau lingv.

primitivna svijet. lov, stoarstvo, gusarstvo, srodni prastanovnitvu Korzike i Sardinije (Protosardi i Protokorzi)

tal.lingv.izm 2 rata- teorija o mediteranskom supstratu

prije dolaska Indoeur.j. je na veini sredozemnog podr. postojala skupina srodnih jezika kojima bi posljednji ostaci bili kavkaski (gruzijski) i baskijski

2. velika skupina- Etruani- nisu indoeuropljani, izm. Arna i Tibera (ji. i zap. od Arna i sjz. i z. od Tibera), u Tirenskom zaljevu prije 9.st.pr.Kr.- nema traga Etruanima i njihovoj kulturi, ne zna se odakle i kada doli; izm 9-7.st. tragovi etrurske kult. gradske kult., imali vie gradova-drava, visokorazvijene i napredne, irenje preko Poa, prema Alpama, na sj. prema Kampaniji, na elu im bio kralj, povremeno se ujedinjavali u Etrurski savez, oko 5.st.pr.Kr. sustavno ugroavaju Rim i Lacij i vie ih puta uspijevaju pokoriti Etr.-pismen narod; od starine alfabetom (potjee od gr, nastavlja se na feniki), vie od 10 000 zapisa na etr.- svega nekoliko rijei za koje moemo utvrditi to znae

zgb. Arheoloki muzej- Liber lindens- knjiga o lanenom platnu u koje je bila zamotana mumija; tekst na platnu pisan etr. jez.- vie od 1500 rijei- 500 razliitih, 3,4 kratka teksta

1. nije indoeur. u onom smislu u kojem su lat., sanskrt, staroslav.

2. tono znaenje 30-ak rijei usporedbama, analizama

3. 100-ak rijei znaenje otprilike

4. funcija 10-ak gram. nastavaka- sufiksi, padei

5. moemo utvrditi strukt. proste re.

na Egejskim otocima postoji natpis koji sadri tekst na jeziku bliskom etr Rimljani su bili uenici Etruana- pismo, pravo, medicina- i Ciceron bio kod njih u koli, ali nikad nisu citirali etrursku rije, preuivali njihovo postojanje; znamo da rijei persona i catena (lanac) dolaze iz etr. 2 verzije o tome kako su Etr. doli na Ap. pol.

1. novija: oni su autohtoni st. Ap.pol., predindoeuropski st. Italije, stariji od Latina i Italika

2. starija: doljaci okrueni indoeuropljanima, narod doao s istoka, iz Male Azije, morskim putem, i nastanio se po. 1. milenija pr. Kr., budui da im se kultura javlja odjednom u 9.st.pr.Kr., a u 8. i 7. su brojna nalazita grobnica Osci i Umbri- takoer opasnost za Rimljane, gortaci smjeteni na brdima ji od Lacija i ist. od lijeve obale Tibera, bave se jedino ekstenzivnim stoarstvom, za hladnih zima i u nedostatku hrane napadaju Rim i Lacij; uspjeli postii nekakav suivot s njima, u rano proljee im dozvoljavali da napasaju stoku, ali samo zbog stalnih pritisaka

5.st.pr.Kr. Latinski savez- Rimljani shvatili da se moraju obraunati s Etr. i Italicima; prvo pokoravaju Etruriju, onda Oske, Umbre, Sabinjane, pa itavu Italiju, pa otoke, pa Hispaniju, pa Galiju

s tim irenjem rimske vlasti i institucija iri se i lat.jezik- j. vojske, religije, ali i razgovorni, ve poetkom n.e. nema etrurskog, samo ponegdje oskiki ili umbrijski (do 2. st.n.e.), isti taj proces izumiranja jezika odvijao se i na vim ostalim osvojenim podr.- latinizacija (romanizacija)

neindoeuropski:

pomorski narodi 2 i 1 st. pr. Kr.- ugroavaju Egipat, unitili Hetitsko carstvo u Maloj Aziji (Etruani?)

Liguri- ili kasnije keltizirani i romanizirani, ili bili rubni kelti pod utjecajem neindoeur. naroda- pastiri, pljakai, razbojnici

Etruani- najrazvijenija civilizacija starog vijeka

Sikeli, Bruti- ouvani tragovi na samom j. poluotoka i Sicilija

indoeuropski:

Italici: Umbri i Osci

Veneti- takoer povezani s Italicima

Sikuli na Sardiniji- srodni Latinima

5.st.pr.Kr. iz galije dolaze Gali, Kelti u donji tok Poa i osvajaju to podr.: Rim spasile guske, mijenjaju itavu povijest, Gali se povlae, a Rimljani se ire, Etruri i Liguri se povlae u planine (Alpe) Grci- znaajan indoeur. narod, na potplatu izme, gradovi-drave Sirakuza, sredite, prodiru duboko i u kopno

3.st pr.Kr. Rimljani krenuli u osvajanja!

IRENJE LAT.JEZIKA u po. pol. i vojna ekspanzija Rima vrlo uspjena- prelo im u naviku pokorili Italike, Etrure, Gale, Ligure, dok su Magna Graecia (na viem stupnju kult. razvoja) i Sicilija odolijevale

neka se podr. ak svojevoljno vezala uz Rim, radi dobivanja gra. prava ili radi vojne snage Rima

u kasnijim razdobljima vie ne razaraju gradove (ue iz pogreaka), nego nameu svoj nain uprave, svoje vojnike i kolone

5.st.pr.Kr. svi latinizirani narodi- fundus casianus romanstvo- u po. iskljuivo pol. pojam, pol. podlonost Rimu

ne nameu svoj jezik, prepametni za takvo to; s vremenom je st. nauilo lat. iz vlastite elje za tim

rom.st- kolkoni, vojnici, nakon odsluenja enili se domorotkinjama, te inovnici i trgovci, radi opskrbe vojske

obavezni vojni rok 20 godina

tako se povrina carstva bez vidljive prisile kroz par stoljea poveala s oko 10 000 km2 na 8 milijuna km2; romanizacija uspjela svugdje osim u Grkoj, lat. tek 2.slub.jezikOSVAJANJA

240/41 pr.Kr.- Sicilija- romanizacija Sikula, Sikona, Grka i Puna 238- Sardinija i Korzika, gusari sa skupom jezika srodnih ligurskom- strateki vane za kontrolu zap. Mediterana

146- razorena Kartaga- Sardinija gubi vojni znaaj, sad je u sredini drave, ostala i jezino izolirana, lat. puno arhainiji

215- dobrovoljno pokoreni Veneti (81. provincija)

197- uli u Hispaniju, od ji prema s, pokorena tek nakon 2 stoljea, odolijevali Rimljanima

191- pokorili cisalpinske Gale u dolini Poa

168- Makedoniju i Epir (gr. utjecaj), linija razgranienja lat. i gr. utjecaja- Jireek

167- Ilirik (59. postao provincija, 40. Dalmacija)- imao samo civilne postrojbe kao osiguranje, vrlo brzo romaniziran 146- sj Afrika- brza romanizacija, ve nakon 2 stoljea jedna od kulturano najrazvijenijih provincija (Tertulijan, sv. Augustin)

128-120- j. Galija, 'Provincia Romana Narbonensis', Masalia, bivi gr.grad Marseille

58-51- Gali bjeei pred Germanima uestalo ugroavali te prostore, doao Cezar i osvojio sve kompletno

107- Dacija, srodni trakom, slijedi razvoj Rumunjskog

osvajanja i u Maloj Aziji i sjev. Africi, osvojili i Reciju, najsjeverniji dio Alpa

ETAPE IRENJA LATINSKOG

osvajanjima nastala viejezina situacija:

globalno podijeljeno na 2 podruja, Jireekovom linijom (u ist. dijelu carstva lat. je samo jezik dravne uprave, grki glavni u svemu drugom)

sj. od Jir. linije od Dnjestra do kraja Iberskog poluotoka lat. jezik dravne uprave i kole

Egipat- koptski (novoegipatski)

Libija, Magreb- berberski

Palestina- aramejski (hebrejski izumro u 4.st.)

j. i ist. arapski, iranski

ist- iranski i staroperzijski jezici

u zap. dijelu brzo potisnuo domorodake j.:

Iberski poluotok:

Katalonija, Valencija, Baleari- iberski

zap. Pireneji- protobaskijski, akvitanski (baskijski i iberski nemaju srodnosti, zajednike crte su rezultat kontakta)

Betika, Andaluzija, ju. Portugal- turdetanski (tartezijski)- doneseni iz Palestine ili Sirije krajem 1.st.pr.Kr.

sredinji dio- 6.st.pr.Kr.-keltski jezici- od 7.st.pr.Kr. etniko mijeanje- Keltiberi, ali keltski jezik

mediteranska i dio atlantske obale- feniko-gri utjecaj (imena Alicante, Malaga, Cadiz- feniki=bedem) Galija-

7,6,5 st. Kelti na itavom tom podruju

Balkan:

2 velika podr.: od ist. obale Jadrana do Velike Morave- Iliri, od Velike Morave do Crnog mora- Traani

sj. Bosna, Lika, Istra, te podr. Sava-Drava-Dunav: Liguri, kasnije Kelti

ju. od Dunava do Velike Morave- traki

sj. od Dunava do Velike Morave- daki

nestajanje domorodakih jezika:

lat. je slubeni, ali i prijeko potreban za bilo kakva putovanja i meuetnike odnose

velik broj mijeanih brakova (odslueni vojnici)- tako nametali lat. jezik

svi navedeni jezici postali supstrati, ostali vidljivi u pojedinanim rijeima, nazivima mjesta...(otrc, brava- ilirski)

odnos adstrata (izm. lat. i domorod. jezika):

su-postojanje dvaju jezika, jedan dio st. bilingvalan

odnos superstrata: jezici plemena Franaka, Burgunda, Langobarda, Arapa, Hrvata i Slavena preslojili se preko lat., a on ih nije uspio apsorbirati

PERIODIZACIJA POVIJESTI LAT. JEZIKA

pov.jezika- zbog praktinih razloga podjela na etape, mogui razl. i brojni kriteriji

periodizacija povijesti lat.j., jedna od moguih na temelju knji. pov., soc-lingv. krit.

1. razdoblje arhainog latinskog: kad se poeo zapisivati, bez jasnih naznaka normiranja

2. razd. klasinog lat.- pojavljuje se knji. kao organizirana i javno priznata, prve norme 3. zlatni vijek lat.knji: stvorene eksplicitne, vrlo vrste norme, zapisane 4. postklasini latinitet: osgovara srebrnom vijeku lat. knji. 5. razd. kasno- ili niskolatinskog: potkraj i nakon propasti ZRC, zavrava razd. kada je lat. bio ivi jezik u pravom smislu rijei, kada su ga uili u obitelji od roditelja 6. razd. srednjevjekovnog lat.- vrlo neodreeno, kada se vie ne ui u ivoj govor. kom. nego u odr. institucijama, djelatnostima (kola, crkva) oni koji piu lat. u