Dr. Zlatko Stanec

Psihoanalitiki koncepti i pojmovi: topografska teorija osobnosti (prvi Freudov koncept): nesvjesno, predsvjesno, svjesno strukturalna teorija osobnosti (drugi Freudov koncept): id, ego, super-ego

ID se vodi naelom zadovoljstva po principu napetost- realizacija - oputanje. Id je slijep i gluh. Energiju crpi iz tjelesnih procesa - refleksi na pr.: rano-oralni stadij: sisanje; kasni oralno sadistiko-kanibalistiki stadij: grienje

SUPER-EGO se vodi naelom ideala. Nasljednik je edipskog koncepta u fazi triangulacije. Njegove funkcije su: savjest, osjeaj krivnje koji proizlazi iz Ego - Super-Ego odnosa, samopromatranje, funkcija ideala s posljedinim osjeajem manje vrijednosti. S njegovom izgradnjom zapoinje proces socijalizacije. Super-Ego nastaje objedinjavanjem Ja-ideala koji nastaje u 1. godini djetetovog ivota kroz narcistiko skustvo u dijadnom odnosu sa majkom (vana uloga majinskog empatijskog kapaciteta) a predstavlja idealne slike vlastitog Ja. Ja-ideal je narcistiki, omnipotentan, u jedinstvu sa Idom. I ideal-Ja (slike voljenih objekata u Egu, uzor prema kojem se nastoji oblikovati, usporeivati sa Ja-idealom, uz zabrane, moral, zakon) Prema M.Klein (teorija objektnih odnosa) Super-Ego nastaje ve u oralnoj fazi internaliziranjem dobrih i loih slika objekta

EGO se vodi naelom stvarnosti. Sredinja instanca osobnosti, svijest o sebi, svojoj aktivnosti, jedinstvenosti i kontinuitetu vremena. Nalazi se izmeu Ida i Super-Ega u svjesnom, predsvjesnom (simboli, empatija, automatizmi) i nesvjesnom (mehanizmi obrane)

Dr. Zlatko Staneckako bi posredovao izmeu nagona i vanjskog svijeta. Njegova funkcija je adaptacija, kontrola nagona i ponaanja, integracija razliitih elemenata u cjelinu. Ima potrebu da jasno razlikuje racionalno od fantazmatskog, injenicu od elje. Funkcionira na sva tri stupnja svjesnosti. Ego je nae miljenje, pamenje, inteligencija, govor, uenje, percepcija doivljaja, motorika, emocije, samoodranje, osjeaji za stvarnost, testiranje realiteta (razlikovanje unutarnjeg od vanjskog), sposobnost predvianja posljedica akcije, objektni odnosi.

SELF (sebstvo): temeljno jedinstvo pshike i fizike osobnosti. Mogunost vidjeti sebe kao objekt.

Mehanizmi obrane: naini kojima se Ego slui kako bi se obranio od nagonskih pulzija i napetosti afekata. Karakteristike osobnosti odreene su mehanizmima obrane koje koristi. Na osnovu poznavanja mehanizama obrane koje koristi pojedina osoba, moemo zakljuiti o bitnim aspektima njene strukture. Zato neke osobe koriste odreene mehanizme obrane odreeno je specifinim individualnim razvojem, odnosno tokama fiksacije tijekom psihoseksualnog razvoja.

Psihoseksualni razvoj osobnosti: Tri studije o teoriji seksualnosti iz 1905 Libido je psihiki reprezentant seksualnog nagona

Nagon

primarni nagoni Id-a: seksualni nagon, libido - eros agresivni (destruktivni) nagon, destrudo - tanatos

Razvoj nagona od izvora preko objekta do cilja: - izvor - naruena homeostaza u organizmu koja se doivljava kao potreba koju treba zadovoljiti, kao anksioznost; - objekt - vanjski ili vlastito tijelo (kroz majin objekt dijete razvija odnos prema vlastitom tijelu kao objektu) - cilj - postii iskustvo ugode kroz promjenu objekta te doi do nagonskog zadovoljenja. Razvoj je definiran postizanjem genitalne linosti u koju se integriraju sve ranije faze razvoja.

Za razumjevanje psihopatologije vrlo vani su pojmovi fiksacije i regresije

Psihoseksualni razvoj definiran prevlau pojedine erogene zone (prema stanjima Id-a):

Dr. Zlatko Stanec1. oralna faza - podruje usana predstavlja prvo podruje djetetova zadovoljstva tj. prvu erogenu zonu. Hranjenje ima znaajnu psiholoku ulogu u postizanju zadovoljstva. Abraham dijeli ovu fazu na:

- preambivalentnu - faza sisanja - ambivalentnu - faza grienja kada dolazi do integracije agresivnog nagona Kroz ovu fazu dijete formira bazino povjerenje to odreuje djetetov kasniji odnos prema vanjskom svijetu (optimizam - pesimizam) Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraena je kroz razvoj oralne strukture osobnosti gdje takve osobe na konflikte reagiraju regresijom na oblike ponaanja koje karakterizira pasivnost (potreba za ovisnikim, oralnim odnosom), odnosno pokazuju tendenciju ka bolestima ovisnosti i depresiji. Regresija ega na ovu razinu psihikog funkcioniranja prisutna je u psihotinim stanjima u vidu sumanutih ideja, projekcija, neadekvatnog testiranja realiteta.

2. analna i uretralna faza - podruje anusa i uretre postaje druga erogena zona djeteta. U ovoj fazi naglasak je na djetetovu formiranju higijenskih navika. U odnosu na prethodni pasivni odnos prema svojim potrebama, sad ima aktivni odnos kroz razvijanje sposobnosti kontrole svog nagonskog zadovoljenja. Kroz akt reduciranja nagonskih zahtjeva poinje uspostavljati kontrolu te formira narcistiki doivljaj moi (zaeci Ja-ideala) - specif. mehanizmi obrane: racionalizacija, reaktivna formacija, izolacija, ponitavanje.

Fiksacija u ovoj fazi razvoja izraena je stvaranjem analne strukture osobnosti koja se manifestira u izraenim tendencijama ka savrenosti i istoi. Te osobe karakterizira pedantnost, urednost i krtost. U psihopatologiji fiksacija na ovu fazu izraena je kroz prisilne i opsesivne fenomene, a kod djece u potekoama kontrole stolice i mokrenja.

3. falusni ili stadij oholosti - genitalno podruje predstavlja treu erogenu zonu. Kroz otkrivanje tog podruja zapoinje spolna deiferencijacija i formiranje spolnog identiteta. Otac se ukljuuje u dinamiku djetetova doivljaja te zapoinje proces triangulacije, odnosno razdoblje Edipovog kompleksa. Edipov konflikt predstavlja univerzalni fenomen djetetova razvoja koji ima znaajnu ulogu u formiranju spolnog identiteta djeteta gdje dolazi do formiranja incestnih fantazija uz suprotno-spolne roditelje i rivalitetne osjeaje uz isto-spolne roditelje, a koji su praeni kastracijskim i separacijskim strahom koji predstavljaju razlog odustajanja od incestnih fantazija. Ti strahovi predstavljaju osnovu potiskivanja ime zapoinje proces identifikacije s isto-spolnim roditeljem.

Kroz identifikaciju s isto-spolnim roditeljem i formiranjem spolne uloge dolazi do formiranja psihike strukture super-ega kao nasljednika Edipovog kompleksa koji predstavlja pretpostavku socijalnog funkcioniranja. Ova struktura bitno odreuje nain prihvaanja socijalnih standarda. Tako previe strog i neadekvatan roditeljski stav kroz internalizaciju formira strog super-ego koji postavlja vee zahtijeve i potie razvoj neurotske strukture

Dr. Zlatko StanecFiksacija u ovoj fazi razdoblja izraena je kroz histerine strukture osobnosti. To su osobe koje imaju potekoa u prihvaanju vlastitih spolnih karaktersitika

4. faza latencije - razvoj osobnosti u ovo fazi nije odreen erogenom zonom kao podrujem tijela koje predstavlja objekt nagonskog zadovoljenja. Djeca koja nisu rijeila Edipov konflikt i utoliko su usmjerena na tjelesne manifestacije pokazuju potekoe u procesu uenja

5. pubertet i adolescencija - znaajnost ove faze je ponovno bujanje nagonskih aspekata linosti (Id-a): u ovoj fazi znaajna su dva procesa:

- Formiranje spolnog identiteta - suoavanje s ranije potisnutim sadrajima edipskog konflikta. Mogunost prodora nesvjesnih incestnih sadraja u svijet adolescenta potie potrebu za distanciranjem od roditelja (fenomen obiteljskog romana) - Formiranje osnovnog identiteta (druga individuacija) - suoavanje s ranim separacijskim iskustvima te razvoj potrebe izgradnje odrasle osobnosti. Primarni proces individuacije (po P. Blosu) odvija se u prve tri godine ivota i odnosi se na fiziko odvajanje dok je dijete i dalje bilo pod roditeljskom psihikom zatitom te je njegov infantilni Ja-ideal svoje narcistiko zadovoljenje crpio iz oslanjanja na roditeljsku osobnost. Sekundarna individuacija nastaje psihikim odvajanjem adolescenta od roditelja gradei odrasli Ja-ideal koji e mu omoguiti da u sebi nae: A. poticaje vlastite aktivnosti B. doivljaj vlastite vrijednosti

6. puna genitalnost - odraslost, kapacitet za pouzdanost, seksuanu odgovornost i ljubav.

Neki od razvojnih koncepata: Psihoseksulani razvoj prema Karlu Abrahamu Psihosocijalni razvojni koncept prema Eriku Eriksonu Razvojni koncept u objektnim odnosima prema M. Mahler.

teorija objektnih odnosa (M. Klein; M. Mahler);

teorija simptoma: simptomi predstavljaju rijeenje konflikta tj kompromise izmeu nagonskih sila i specifinih mehanizama obrane