PRIVREDNA ŠTAMPA d.o.o

PRAVNI REŽIM GRAĐEVINSKOG,

ŠUMSKOG, POLJOPRIVREDNOG,

ZADRUŽNOG ZEMLJIŠTA I VODNIH

DOBARA

- Problemi u praksi i praktična rješenja -SARAJEVO,19.02.2018.

Prof.dr.sc.Enes Hašić, redovni profesor

Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici

Teme :

1.Pravni režim poljoprivrednog zemljišta

2. Poljoprivredne zadruge i pravni režim

zadružnog zemljišta

3.Pravna zaštita i režim voda i vodnih dobara

4.Pitanja koncesija na vodnim dobrima

1. Pravni režim poljoprivrednog

zemljišta u BiH

1. Pravni režim poljoprivrednog zemljišta u

BiH

1.1. Agrarna reforma i vlasničko-pravni odnosi na

poljoprivrednom zemljištu nakon 1918.godine

1.2. Vlasničko-pravni odnosi na poljoprivrednom

zemljištu nakon 1946.godine

1.3. Pravni režim na poljoprivrednom zemljištu u F

BiH nakon 1995.godine

Uvodne napomene – poljoprivredno zemljište

• Poljoprivreda je jedan od ključnih privrednih sektora u BiH

• Poljoprivredno zemljšte –osnovni resurs

• BiH – 51 200 km 2 _ poljoprivredna površina 21 360 km 2

• Ipak – bez obzira koliko je ovaj resurs važan, toliko je i zanemaren u procesu tranzicije

• Zašto je to tako ???

• Koji su osnovni problemi pravnog režima poljoprivrednog zemljišta ???

• Poljoprivredno zemljište – dobro od općeg interesa u vlasništvu fizičkih ili pravnih osoba

• Temeljni praktični problem - Status poljoprivrednog zemljišta u ranijem društvenom (državnom) vlasništvu

1.1. Agrarna reforma i vlasničko-pravni odnosi na

poljoprivrednom zemljištu nakon 1918.godine

• Agrarna reforma – ukidanje feudalnih odnosa, ali i političko-socijalni projekt sa brojnim nepravdama i dalekosežnim posljedicama ( u pravnom smislu i danas imamo kao jednu od posljedica veliki broj neuređenih zemljišnoknjižnih stanja );

• Pravni temelj agrarne reforme fundiran je 42. i 43. članom Vidovdanskog ustava donesenog 28. juna 1921. godine, iako su već od 1919.godine donošene uredbe o oduzimanju poljoprivrednog zemljišt

• U procesu agrarne reforme od 1919. do 1939. na prostoru BiH je oduzeto je ranijim vlasnicima 1 175 305 hektara zemlje, a tadašnja država je isplatila ranijim vlasnicima u prosjeku po hektaru svega 1,5% tržišne cijene

1.2. Vlasničko-pravni odnosi na poljoprivrednom zemljištu

nakon 1946.godine

• Osnovi političko-ideološki koncept – prioret kolektivno (državno) vlasništvo i maksimalno ograničenje priatnog vlasništva

• U augustu 1945 donijet Zakon o agrarnoj reformi i kolonizaciji sa ciljem ukidanja velikih posjeda - propisan je agrarni maksimum od 35 hektara obradive zemlje po jednom zemljoradniku, a za crkve i vjerske institucije do 10 ha.

• Agrarna reforma je - uključivala eksproprijaciju posjeda banaka, akcionarskih društava, poduzeća, crkava i manastira, uz neke izuzetke, kao i oduzimanje viška zemlje od bogatijih seljaka i onih koji su srednji i sitni vlasnici, ali ne obrađuju zemlju.

• Zakon o poljoprivrednom fondu opštenarodne imovine iz maja 1953. godine, je snizio agrarni maksimum na samo 10 hektara, a dobivenu zemlju dodijelio poljoprivrednim organizacijama (zadrugama, državnim dobrima itd).

2. Pravni režim poljoprivrednog zemljišta u F BiH nakon 1995.

Mnogo propisa, ali i puno neuređenih odnosa

• Zakon o stvarnim pravima Federacije BiH (Sl. novine FBiH br: 66/13 i 100/13)

• Zakon o poljoprivrednom zemljištu (Sl.novine FBiH br.52/09, 4/10, 7/13)

• Zakona o poljoprivredi ("Sl. novine FBiH", br. 88/07, 4/10, 27/12 i 7/13)

• Zakon o privatizaciji preduzeća („Sl. novine FBiH,“ br. 27/97, 8/99, 32/00, 45/00,54/00, 61/01, 27/02, 33/02, 28/04,44/04, 42/06, 04/09.)

• Odluka o usvajanju strategije i akcionog plana za provođenje strategije upravljanja poljoprivrednim zemljištem na području FBiH

("Sl. novine FBiH", br. 10/12)

• Kantonalni i općinski propisi

2.1. Poljoprivredno zemljište prema ZSP

Poljoprivredno zemljište – DOBRO OD OPĆEG INTERESA

• Član 8. Dobra od općeg interesa

(1) Stvari za koje je posebnim zakonom određeno da su dobra

od općeg interesa uživaju posebnu zaštitu.

(2) Stvari od općeg interesa, a koje nisu istovremeno opća

dobra, kao što su npr. građevinska zemljišta, poljoprivredna

zemljišta, šume i šumska zemljišta, zaštićeni dijelovi prirode,

biljni i životinjski svijet, stvari od kulturnog, historijskog i

ekološkog značaja, mogu biti objektom prava vlasništva i

drugih stvarnih prava.

(3) Vlasnici i nosioci drugih stvarnih prava na dobrima od

općeg interesa dužni su vršiti svoja prava u skladu sa

načinom upotrebe i korištenja, propisanim posebnim

zakonima................................

...... Član 365. Poljoprivredno i drugo zemljište, zgrade, stanovi i poslovni prostori

(1) Poljoprivredna i druga zemljišta, zgrade, stanovi i

poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada u

društvenoj/državnoj svojini ne mogu biti predmet prijenosa,

otuđivanja, zamjenjivanja kao i drugog oblika raspolaganja

ako su pribavljena u društveno/državno vlasništvo na

osnovu:

1) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji ("Službeni list DFJ",

broj: 64/45, "Službeni list FNRJ", br. 16/46, 24/46, 99/46, 101/47, 105/48,

4/51, 19/51 i ("Službeni list SRBiH", broj: 41/67);

2) Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji u NR BiH ("Službeni

list NRBiH", br. 2/46, 18/46, 20/47, 29/47, 14/51 i ("Službeni list SRBiH", broj:

41/67);

3) Zakona o poljoprivrednom zemljišnom fondu društvene

svojine i dodjeljivanju zemlje poljoprivrednim

organizacijama "Službeni list FNRJ", broj: 23/53 i

"Službeni list SFRJ", broj: 10/65); ..........................

...... Član 365.

4) Zakona o postupanju sa imovinom koju su sopstvenici

morali napustiti u toku okupacije i imovinom koja im je

oduzeta od strane okupatora i njegovih pomagača ("Službeni

list DFJ", broj: 36/45 i 52/45 i "Službeni list FNRJ", br. 64/46, 104/46,

88/47, 99/48 i 77/49);

5) Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih preduzeća ("Službeni list FNRJ", br. 98/46, 99/46, 35/48, 68/48 i 27/53);

6) Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog

zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/58, 3/59, 24/61 i 1/63);

7) Osnovnog zakona o eksproprijaciji ("Službeni list FNRJ", broj:

28/47), ako raniji vlasnici nisu na ime naknade dobili druge

nekretnine;8) Osnovnog zakona o postupanju sa eksproprisanim i

konfiskovanim šumskim posjedima ("Službeni list FNRJ", br.

61/46, 88/47, 106/49 i 4/51); .....................

...... Član 365.

9) Zakona o prelazu u državnu svojinu neprijateljske imovine i sekvestraciji nad imovinom odsutnih osoba ("Službeni list FNRJ", br. 63/46 i

105/46);

10) Zakona o prometu zemljišta i zgrada ("Službeni list SFRJ", br. 43/65, 67/65

i 17/69);

11) Zakona o pravu svojine na poslovnim zgradama i poslovnim prostorijama ("Službeni list SFRJ", br. 23/79, i 26/86);12) Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list FNRJ", broj: 40/45);13) Zakona o potvrdi i izmjenama i dopunama Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije ("Službeni list FNRJ", broj: 61/46);14) Zakona o iskorištavanju poljoprivrednog zemljišta ("Službeni list FNRJ",

broj: 43/59).

(2) Zabrana iz stava 1. ovog člana ne djeluje ako je raspolaganje dozvoljeno odredbama posebnih zakona donesenih prije stupanja na snagu ovog zakona.

Član 366. Zabrana tereta i dugoročnog zakupa

(1) Zabranjuje se ustanovljavanje tereta, davanje u

dugoročni zakup na nekretninama na koje se odnose zakoni

navedeni u članu 365. ovog zakona.

(2) Zabrana davanja u dugoročni zakup, kao i zakup na

određeno vrijeme neće se primjenjivati kada se zgrade,

stanovi ili poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrada

u društvenom/državnom vlasništvu daju u zakup stranim

državama za potrebe njihovih diplomatskih i konzularnih

predstavništava, kao i njihovih organizacija i

specijalizovanih agencija kao i organizacija i

specijalizovanih agencija Organizacija Ujedinjenih Nacija,

kao i tijela Evropske Unije.

PITANJE RESTITUCIJE ?????

Član 367. Nekretnine pribavljene u

državno/društveno vlasništvo(1) Odredbe iz prethodnih članova se odnose i na nekretnine koje su na osnovu odluke državnog organa, a bez pravnog osnova i naknade pribavljene u društvenu/državnu svojinu, kao i na nekretnine koje su na osnovu ugovora o poklonu pribavljene u društvenu/državnu svojinu, a taj ugovor je zaključen pod prinudom.(2) Odredbe iz prethodnih članova se odnose i na nekretnine koje su pribavljene ili izgrađene sredstvima budžeta društveno-političkih zajednica, sredstvima za finansiranje zajedničkih potreba, ili sredstvima samodoprinosa.(3) Propisi kantona koji uređuju korištenje, upravljanje i održavanja zajedničkih dijelova i uređaja zgrada uskladiće se u roku od 6 mjeseci sa odredbama ovog zakona.(4) Nekretnine čije pribavljanje ili izgradnja su finansirani sredstvima iz stava 2. ovog člana, a dijelom iz drugih sredstava društvenopravnih osoba, mogu biti u prometu tek kada se utvrde suvlasnički dijelovi.

Član 368.; Član 369.;

• Član 368. Vrijeme primjene

Odredbe čl. 365., 366. i 367. ovog zakona će se primjenjivati

do isteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat ili naknadu u

skladu sa propisom kojim će se urediti pitanje

reprivatizacije,denacionalizacije i restitucije.

• Član 369. Izuzimanje od primjene

Od zabrane iz čl. 365., 366. i 367. ovog zakona izuzima se

nekretnina u društvenoj/državnoj svojini koju su

društvenopravne osobe stekle kupovinom ili drugim teretnim

pravnim poslom, građenjem, odnosno koja su stečene

eksproprijacijom za koju je data druga nekretnina ili je

plaćena pravična naknada prema tada važećim zakonima, bez obzira što je prednik ove društvenopravne osobe stekao

nekretnine na osnovu zakona u smislu odredaba čl. 365., 366.

i 367. ovog zakona.

2.2. Privatizacija i poljoprivredno zemljište

Član 8. Zakona o privatizaciji preduzeća• U početnom bilansu preduzeća za privatizaciju neće se iskazivati

vrijednost stanova čija se privatizacija vrši po posebnom zakonu.

• U početnom bilansu preduzeća za privatizaciju ne iskazuju se prirodna bogastva i dobra u općoj upotrebi, objekti od općeg kulturnog i historijskog značaja, koje preduzeće koristi u obavljanju svoje djelatnosti.

• Iz početnog bilansa za privatizaciju preduzeće je dužno isključiti sredstva čiji se povrat traži za restituciju, o čijem podnošenju i vjerodostojnosti je preduzeće obavješteno od nadležnog organa, u skladu sa posebnim zakonom

• Sredstvima iz stava 2. ovog člana preduzeće ne može raspolagati u pravnom prometu i dužno ih je koristiti pažnjom dobrog privrednika, do konačnog rješavanja statusa tih sredstava u skladu sa posebnim propisom.

Šta je privatizirano ???• Zakon o privatizaciji državnog kapitala u FBiH donešen je

1997. i mijenjan je ili dopunjavan 9 puta.

• U početnom bilansu preduzeća za privatizaciju nije se iskazivala vrijednost stanova, niti prirodnih bogastava i dobara o opštoj upotrebi, kao ni sredstva koja su podložna Zakonu o restituciji.

• Privatizacija preduzeća se vršila prodajom dionica i imovine, a metodi privatizacije su bili : javna prodaja (dražba), javno prikupljanje ponuda i, alternativno, neposredna pogodba.

• NA KUPCA SU PREŠLA VLASNIČKA PRAVA I OBAVEZE NA UDJELIMA I DIONICAMA ,

• U IMOVINI PRIVATIZIRANOG PREDUZEĆA NAŠLA SU SE SVA PRAVA I OBAVEZE ISKAZANA U POČETNOM BILANSU

• Dobra u opštoj upotrebi (poljoprivredna, šumska, građevinska zemljišta) - poseban status

Član 338.st.1. ZSP ???

Član 338. Pretvorba prava korištenja, ili upravljanja ili raspolaganja

(1) Ako posebnim zakonom nije određeno drugačije pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja kao osnovna prava na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu koje do stupanja na snagu ovog zakona nije postalo vlasništvo druge osobe, danom stupanja na snagu ovog zakona pretvaraju se u pravo vlasništva njihovog dosadašnjeg nosioca odnosno njegovog pravnog sljednika, ako te stvari mogu biti predmet prava vlasništva.

• Dilema ??? :

Da li se navedeni član odnosi i na poljoprivredno zemljište ranijih društveno-pravnih lica KOJA SU PRIVATIZACIJOM POSTALA NOSIOCI PRAVA UPRAVLJANJA ILI RASPOLAGANJA

Odgovore treba potražiti i u propisima Zakona o privatizaciji i Zakona o poljoprivrednom zemljištu, kao posebnih zakona

Dilema ??? :Da li se navedeni član odnosi i na poljoprivredno zemljište ranijih

društveno-pravnih lica KOJA SU PRIVATIZACIJOM POSTALA NOSIOCI PRAVA UPRAVLJANJA ILI RASPOLAGANJA

(2) Za upise prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na

stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu, koji su

provedeni u zemljišnim knjigama do dana stupanja na snagu ovog

zakona, smatra se da su upisi prava vlasništva, ako društveno

vlasništvo nije pretvoreno u vlasništvo druge osobe, koja je ovlaštena

ishoditi uknjižbu svoga prava.

(3) Pravo upravljanja ili korištenja ili raspolaganja na stvari u

društvenom odnosno državnom vlasništvu postalo je pretvorbom

vlasništvo pravnog sljednika dotadašnjega nosioca prava

upravljanja odnosno korištenja ili raspolaganja na toj stvari, ako je

stvar podobna biti predmetom prava vlasništva, osim ako je po

nekom pravnom osnovu postalo vlasništvo druge osobe a posebnim

zakonom nije određeno drugačije.

(4) Odredbe ovog zakona o pretvorbi prava upravljanja, korištenja

ili raspolaganja stvarima u društvenom odnosno državnom

vlasništvu primjenjuju se i na pravne sljedbenike nosioca tih prava.

Rješenje iz čl. 324.ZSP RS – izmijenjen član

(1) Ako posebnim zakonom nije drugačije propisano, pravo upravljanja, korišćenja ili raspolaganja kao osnovno pravo na stvarima u društvenoj, odnosno državnoj svojini, koje do stupanja na snagu ovog zakona nisu postala svojina drugog lica, pretvara se u pravo svojine njegovog dosadašnjeg nosioca ili njegovog pravnog sljednika, ako te stvari mogu biti predmet svojine.

(2) Nosilac prava upravljanja, korišćenja ili raspolaganja na nepokretnostima u društvenoj, odnosno državnoj svojini iz stava 1. ovog člana je pravno lice čiji je kapital 100% u svojini Republike Srpske.

(3) Pravo upravljanja, korišćenja ili raspolaganja na nepokretnostima u društvenoj, odnosno državnoj svojini, koje do stupanja na snagu ovog zakona nisu postale svojina drugog lica, pretvara se u pravo svojine jedinice lokalne samouprave na čijoj se teritoriji nalazi ta nepokretnost, ako je nosilac tog prava prestao da postoji i nema pravnog sljednika

2.3. Odredba čl. 146. Zakona o poloprivrednom zemljištu

• Društveno-pravna i pravna lica koja na dan stupanja na snagu ovog Zakona

koriste poljoprivredno zemljište nastavljaju koristiti to zemljište do njihove

pretvorbe u privredna društva kojima je poznat vlasnik.

• Pravnim licima, koja su na dan stupanja na snagu ovog Zakona imala pravo

korištenja poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu, to pravo

prestaje: danom isteka roka određenog ugovorom o davanju na korištenje tog

zemljišta i danom donošenja odluke o davanju u zakup tog zemljišta, odnosno

danom otuđenja tog zemljišta.

• Pravno lice nastalo pretvorbom društveno-pravnog lica iz stava 2. ovog člana

dužno je o tome obavijestiti Federalno ministarstvo u roku od 30 dana od

dana obavljene pretvorbe, a radi uređivanja odnosa u vezi sa daljnjim

korištenjem poljoprivrednog zemljišta prema odredbama ovog Zakona.

• Ukoliko pravno lice nastalo pretvorbom društveno-pravnog lica ne postupi u

skladu sa st. 2. i 3. ovog člana, smatra se da protupravno koristi

poljoprivredno zemljište.

• Pravna lica iz stava 2. ovog člana dužna su u roku od 30 dana od dana

prestanka prava korištenja poljoprivredno zemljište u državnom vlasništvu

prenijeti na upravljanje Federalnom ministarstvu, odnosno zakupoprimcu,

koncesionaru ili kupcu.

2.4. Struktura nositelja vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem

• Prema podacima iz Strategije gospodarenja

poljoprivrednim zemljištem u FBiH ( usvojene

2011.godine) u strukturi nositelja vlasništva nad

poljoprivrednim zemljištem u Federaciji BiH odnos

površina privatnog vlasništva prema površinama u

državnom vlasništvu je gotovo dvostruko viši, odnosno

67,35% površina poljoprivrednog zemljišta je u privatnom,

a 32,65% u državnom vlasništvu.

• U privatnom vlasništvu je u Tuzlanskom (93,17%), potom

Srednjobosanskom (90,91%), te Posavskom kantonu

(88,80%).

• Najveći udio poljoprivrednih površina u državnom

vlasništvu je u Zapadno-hercegovačkom (63,58%), zatim u

Hercegovačko-neretvanskom (39,83%) te Sarajevskom

kantonu (34,69%).

2.4. Upravljanje poljoprivrednim zemljištem u

vlasništvu države PremaZakona o poljoprivrednom zemljištu („Sl. novine F

BiH“, broj 52/09) poljoprivrednim zemljištem čiji je vlasnik

država, prema općim propisima o raspolaganju nekretninama

raspolaže Federacija.

Član 2.

Poljoprivredno zemljište je prirodno bogatstvo i dobro od

općeg interesa za Federaciju i Bosnu i Hercegovinu, uživa

posebnu zaštitu, koristi se za poljoprivrednu proizvodnju i ne

može se koristiti u druge svrhe, osim u slučajevima i pod

uvjetima utvrđenim ovim Zakonom.

Član 10.

Poslovi upravljanja, zaštite, uređenja i racionalnog korištenja

poljoprivrednog zemljišta su poslovi od općeg interesa za

Bosnu i Hercegovinu, Federaciju, kantone i gradske-

općinske organe uprave nadležne za poslove poljoprivrede (u

daljnjem tekstu: općina).

...............• Zakonom je propisano da se poljoprivredno zemljište u

vlasništvu države može staviti u promet u obliku zakupa,

koncesije i zamjene, ali isključivo radi primarne

poljoprivredne proizvodnje.

• U iznimnim slučajevima, kada Parlament Federacije BiH

utvrdi opći interes, poljoprivredno zemljište u vlasništvu

države može se prodavati.

• Zakon propisuje postupke, mjerila i kriterije za pojedine

oblike prometa poljoprivrednog zemljišta, a sve s ciljem

zašite, namjenskog korištenja i privođenja zapuštenog

poljoprivrednog zemljišta poljoprivrednoj proizvodnji.

• Član 100. Promet državnim poljoprivrednim zemljištem može se vršiti samo u cilju obavljanja poljoprivredne djelatnosti, osim u slučajevima propisanim ovim Zakonom. Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države može ići u prodaju samo u izuzetnim slučajevima kada Parlament Federacije Bosne i Hercegovine utvrdi opći interes za prodaju državnog zemljišta

............... Član 105. • Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države i

privatne zemljišne parcele mogu se dati u zakup

fizičkim i pravnim licima u cilju vršenja

poljoprivredne proizvodnje, a koja su registrirana

za poljoprivrednu djelatnost zajedno sa objektima

koji im pripadaju, opremom i višegodišnjim zasadima.

• Za zakupne odnose se, prema ovom Zakonu,

primjenju i odredbe Zakona o obaveznim

odnosima ako ovim Zakonom nije drugačije uređeno.

• Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države dato u zakup ne može se dati u podzakup.

2.5. Odluka o raspisivanju javnog poziva za zakup poljoprivrednog zemljišta

• Odluku o raspisivanju javnog poziva za zakup

poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države i odluku o

izboru najpovoljnije ponude, donosi općina uz suglasnost

resornog kantonalnog ministarstva na čijem se području

zemljište nalazi.

• Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države,ovisno od

vrste korištenja, daje se u zakup na rok od 25 godina za

podizanje nasada voćnjaka, vinograda i rasadnika,

odnosno do 10 godina za drugo poljoprivredno korištenje

• Općina donosi Program gospodarenja za zemljište u

vlasništvu države za svoje područje uz suglasnost

resornog kantonalnog ministarstva, a on sadrži podatke o

dosadašnjem korištenju poljoprivrednog zemljišta u

vlasništvu države, površine određene za povrat imovine,

površine odrenene za koncesiju i površine odrenene za

zakup.

Primjer javnog poziva za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta

Na osnovu člana 108. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Službene novineFederacije Bosne i Hercegovine“, broj:52/09 ), Programa gospodarenjapoljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu na području općine ......... broj:............... od ..........god. („Službeni glasnik Općine ..........“ broj: ........) , OdlukeOpćinskog vijeća o davanju saglasnosti za raspisivanje javnog poziva za zakuppoljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području općine ......... broj:.............od .............(„Službeni glasnik Općine ..........“ broj: .......), i saglasnostiMinistarstva za poljoprivredu,šumarstvo i vodoprivredu ..... Kantona broj:................... od ........ godine Načelnik općine .......... raspisuje

JAVNI POZIV

za zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na području općine

................

I PREDMET POZIVA

Predmet javnog poziva je zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države na

području općine Visoko i to poljoprivredno zemljište u slijedećim katastarskim

općinama : K.O. ............ prema popisu katastarskih čestica u Prilogu 1. koji je

sastavni dio ovog Javnog poziva.

...............II ROK NA KOJI SE POLJOPRIVREDNO ZEMLJIŠTE DAJE U ZAKUP Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države na području općine ............. , iz tačke I ovog Javnog poziva daje se u zakup u svrhu obavljanja poljoprivredne proizvodnje sa slijedećim rokom:

- Urbano područje 1 godina - uz mogućnost produžavanja ugovora o zakupu (bez podizanja zasada voća)

- Izvan urbano područje

10 godina –ratarska stočarska proizvodnja,pčelarstvo

12 godina uzgoj jagodičastog i bobičastog voća

25 godina podizanje zasada voća i rasadnika uz projekat ili biznis plan

Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države dato u zakup, ne može se davati u podzakup.

.......................

...............• III PRAVO UČEŠĆA NA JAVNOM POZIVU

Pravo učešća na javnom pozivu imaju sva fizička i pravna lica koja

se bave poljoprivrednom proizvodnjom, a imaju prebivalište ili

sjedište na području općine ............ i da su upisana u Registar

poljoprivrednih gazdinstava i Registar klijenata.

Učesnici Javnog poziva podnose pismenu ponudu za zakup

poljoprivrednog zemljišta.

IV KRITERIJI ZA UČESTVOVANJE NA JAVNOM POZIVU I

POSTUPAK PRIJAVE

V UTVRĐIVANJE PRAVA PRVENSTVA I BODOVANJE

VI ROK ZA PODNOŠENJE PRIJAVA

2.6. Koncesije na poljoprivrednom zemljištu

• Vlada kantona odlučuje o dodjeli koncesije na poljoprivrednom zemljištu na prijedlog kantonalnog ministarstva, a na osnovu javnog konkursa ili prikupljanjem javnih ponuda.

• Koncesija za korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države dodijelit će se domaćem ili stranom pravnom licu čija ponuda bude proglašena najpovoljnijom.

• Koncesionar je obavezan zemljište koristiti u skladu sa Zakonom o koncesijama i ugovorenom namjenom te očuvati i povećati njegov kapacitet proizvodnje, sistematizirati i zaštititi na osnovama odgovarajućih projekata ................

...............• Samo u sljedeća tri slučaja dodijelit će se koncesija na

poljoprivrednom zemljištu:

1. od 25 do 50 godina za podizanje višegodišnjih nasada voćnjaka, vinograda i rasadnika, stočarske proizvodnje, uključujući ribarstvo, lov i ribolov, kao i pašnjake;

2. od 10 do 20 godina za drugo poljoprivredno iskorištavanje;

3. do 10 godina za rekreaciju, sport, turizam i ugostiteljstvo.

Ako se pojave izuzetne okolnosti koje zahtijevaju ulaganja za koje je potreban duži vremenski period, ugovoreni rok se može produžiti, ali ne može biti duži od 50 godina.

Vlada FBiH svojom odlukom određuje pojedine kategorije poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države za koje se ne može dati koncesija.

Poljoprivredno zemljište u vlasništvu države za čije je korištenje data

koncesija ne može se davati u zakup ili potkoncesiju.

2.5.1. Sadržj Ugovora o koncesijiUgovor o koncesiji obavezno sadrži odredbe i podatke o:

klasi, veličini i kulturi poljoprivrednog zemljišta, vremenu

trajanja koncesije, načinu i uvjetima korištenja zemljišta,

obliku, visini, te načinu i rokovima plaćanja naknade za

koncesiju, mogućnostima i razlozima otkaza ugovora ili

jednostranog raskida ugovora, dozvoli postavljanja

privredno-proizvodnih objekata, pomoćnih uređaja i objekata

za korištenje zemljišta, ako su u skladu sa propisima o

prostornom uređenju i građenju, te njihovoj pripadnosti po isteku koncesije, zaloga i hipoteke.

Koncesionar je obavezan uz ugovor o koncesiji priložiti

privredno-proizvodni program (privredni program) koji čini njegov sastavni dio.

Prava i obaveze korisnika koncesije mogu se prenijeti na

fizičko lice u prvom nasljednom redu, uz uvjet da se bavi poljoprivrednom proizvodnjom do isteka roka koncesije. .......

...............• Tekst pripremljenog ugovora o zakupu i odluke o davanju koncesija

na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države dostavlja se prije njegovog potpisivanja na prethodno mišljenje kantonalnom pravobraniteljstvu u roku od 15 dana od dana donošenja odluke o odabiru najpovoljnije ponude.

• Kantonalno pravobraniteljstvo dužno je dati svoje mišljenje na akte iz stava 1. ovog člana u roku od 15 dana od datuma prijema.

• Ako kantonalno pravobraniteljstvo ne dostavi svoje mišljenje na akte iz stava 1. ovog člana u roku od 15 dana od dana njihovog prijema, smatrat će se da je ugovor pravno valjano sačinjen i da nije zaključen na štetu općine, kantona, Federacije, odnosno države Bosne i Hercegovine.

• Primjerak ugovora o zakupu i o koncesiji na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države dostavlja se kantonalnom i Federalnom ministarstvu finansija.

3. Nastanak i razvoj poljoprivrednih zadruga u BiH• Zakon o privrednim i gospodarskim zadrugama iz 1873. (austrijski zakon -

primjenjivao se na prostoru BiH od 1878 - jedan od najstarijih evropskih zadružnih zakona - Prva poljoprivredna zadruga osnovana je 1904 godine u selu Tolisa kod Orašja (Posavina). Početkom Prvog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini bilo je 207 zemljoradničkih kreditnih zadruga i 6 mljekarskih zadruga);

• Zakon o privrednim zadrugama donesen 1937. u vrijeme Kraljevine Jugoslavije - zadržao je načela i sadržajni okvir austrijskog zakona iz 1873. godine. Zadrugu je moglo osnovati najmanje deset fizičkih osoba, zadrugari su unosili novčana sredstva u obliku uloga za početak rada zadruge, dio dobiti izdvajali su u rezervni fond iz kojeg su pokrivali gubitak, a skupština je donosila bitne odluke za zadrugu na kojoj je jedan član imao jedan glas, a članovi s većim brojem uloga najviše pet glasova. Državna hipotekarna banka i poštanska štedionica izdvajale su 2 posto svoje dobiti, a državna lutrija 10 posto za fond pomoći zadrugarstvu, a ministar poljoprivrede zbog toga je imao pravo nadzora nad poslovanjem zadruga i zadružnih saveza. (1938 godine na prostoru BiH djelovale 544 zemljoradničke zadruge organizirane u 3 saveza, sa sjedištem u Sarajevu). ...........................

....................• Osnovni Zakon o zadrugama iz 1946. godine - kao opći

zakon vrijedio je za sve vrste zadruga.

• Ovim zakonom napuštaju se izvorna zadružna načela kojima je osnovni cilj povećanje prihoda i smanjenje troškova svih udruženih članova. Zadrugarstvo gubi autonomiju, jer za osnivanje zadruge suglasnost na pravila daju državna tijela. Poseban oblik proizvođačkih i prerađivačkih zadruga bile su seljačke radne zadruge. Odluku o njihovim pravilima donosio je ministar poljorivrede. Članovi seljačke zadruge morali su u zadrugu unijeti svoju zemlju, a mogli su zadržati samo kuću s okućnicom i gospodarskim objektom, koji su bili dostatni za osobne potrebe.

• Osnovni Zakono o poljoprivrednim zadrugama iz 1949. -uređuje samo poljoprivredno zadrugarstvo. Regulira kolhozni tip zadruge i još jače institucionalizira seljačku radnu zadrugu. Istinskog zadrugarstva nije bilo.

..............................

.................• Uredba o poljoprivrednim zadrugama iz 1953. -prethodni

zakon prestaje važiti.

• Uredbom se reguliraju samo poljoprivredne zadruge.

• Prestale su seljačke radne zadruge i udruživanje u zadruge postalo je dobrovoljno

• Zadrugu su mogli osnovati deset punoljetnih seljaka, a svaki radnik i službenik koji je stupio u radni odnos u zadrugu, stjecao je pravo na članstvo. Zadruge su se mogle baviti poljoprivrednom proizvodnjom i drugim pratećim djelatnostima dok su obrt, industrija i ostali pogoni izdvojeni u privredna poduzeća, radnje i ostale pogone.

• Zadružna imovina se po prvi put definirala kao društveno vlasništvo kojim upravlja zadruga. Postaje temelj na kojem izrastaju poljoprivredno industrijski kombinati (kooperacije)

........................

...................• Osnovni Zakon o poljoprivrednim zadrugama iz 1965. - određuje

zadruge kao radne organizacije poljoprivrede i prehrambene industrije koje organiziraju poslovnu suradnju sa seljacima (kooperacija), opskrbljuju ih sredstvima za proizvodnju, te štedno kreditnim poslovanjem.

• Članstvo u zadruzi je dobrovoljno, a njezini članovi su zaposleni radnici i službenici, te seljaci koji sa zadrugom ostvaruju poslovnu suradnju. Tijela upravljanja zadruge su zadružni savjet, upravni odbor, direktor.

• Dakle, zadruge se izjednačavaju s ostalim društvenim poduzećima i nestaju zadružna načela po kojima se zadruge razlikuju od ostalih privrednih subjekata.

• Zakon o udruživanju poljoprivrednika iz 1973. godine -omogućava seljacima da se udružuju i s organizacijama udruženog rada u poljoprivredi i prehrambenoj industriji, na osnovu ugovorene kooperacije, kao prethodnica novim proizvodnim odnosima reguliranim Zakonom o udruženom radu iz 1976.

• Zakon o udruživanju poljoprivrednika iz 1978. godine umjesto zadrugarstva i pojma zadrugara primjenjuje pojam udruženi poljoprivrednik. ............................

................• Zakon o zadrugama iz 1990. - Zadruga dobrovoljna organizacija

zadrugara koji zajedničkim poslovanjem ostvaruju svoje privredne interese i unaprjeđuju svoj društveno-ekonomski položaj, koji upravljaju zadrugom po načelu jedan član jedan glas, osim kada zadrugar unese više uloga zbog potreba kapitala i u tom slučaju ima više glasova, ali najviše deset.

• Skupština je najviše tijelo upravljanja zadrugom koju čine svi zadrugari. Ostala tijela zadruge su direktor koji vodi poslovanje zadruge, upravni odbor koji provodi odluke skupštine i daje smjernice direktoru i nadzorni odbor koji nadzire poslovanje zadruge.

• Zadružnu imovinu su činili udjeli zadrugara, sredstva ostvarena poslovanjem zadruge, kao i sredstva koja je zadruga stekla na drugi način. Dobit koju bi zadruga ostvarila svojim poslovanjem raspoređivala se na dio koji pripada zadrugarima i dio koji se ulaže u fondove. Mjerilo za raspodjelu dobiti je obim poslovanja u zadruzi za svakog zadrugara. U pravnom prometu zadruga je odgovarala za svoje obveze cijelom svojom imovinom dok su zadrugari odgovarali za obveze zadruge u skladu sa statutom, ali uglavnom se radilo o ograničenoj odgovornosti.

• Krajem 1991 godine u BiH ukupno je bilo registrovano 751 zadruga.

2.1. Poljoprivredne zadruge u BiH nakon 1995.godine

• ZAKON O ZADRUGAMA F BiH („Sl. novine FBiH, br. 28/97)

• ZAKON O ZEMLJORADNIČKIM ZADRUGAMA ("Sl. glasnik

RS", br. 18/99)

• ZAKON O POLJOPRIVREDNIM ZADRUGAMA RS ("Sl.

glasnik RS", br. 73/08, 106/09, 78/11)

• OPĆI ZAKON O ZADRUGAMA ("Sl. glasnik BiH", br. 18/03 i

55/06),

Član 97.

Danom donošenja ovog zakona prestaju važiti Zakon o

zemljoradničkim zadrugama Republike Srpske("Službeni

glasnik RS", broj 18/99) i Zakon o zadrugama Federacije BiH

("Službene novine Federacije BiH",broj 28/97).

2.2. Pravni status ranijih zadrugaČlan 90.

• Danom stupanja na snagu ovog zakona postojeće zadruge i zadružni savezi nastavljaju raditi na način i pod uslovima pod kojima su upisani u registar.

• Postojeće zadruge i zadružni savezi dužni su usaglasiti svoju organizaciju, stanje imovine, poslovanje i opće akte s odredbama ovog zakona u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

• Postojeće zadruge i zadružni savezi, koji ne postupe po odredbi stava 2. ovog člana, prestaju s radom i sud će ih poslije provedenog postupka likvidacije brisati iz registra.

2.3.Pitanje ranije stečenih imovinskih prava

Član 94.

• Imovina koju zadruga trenutno koristi, donošenjem ovog

zakona, postaje imovina zadruge.

Član 88.

• Zadruga može koristiti sredstva u državnoj svojini po

raznim osnovama.

• Sredstva u državnoj svojini koja zadruga koristi po raznim

osnovama, zadruga ne može otuđiti niti staviti pod

hipoteku.

Član 48.

• Zadruga koristi sredstva po osnovu uloga zadrugara,

sredstva zadružne svojine, sredstva u državnoj svojini i

sredstva drugih domaćih i stranih fizičkih i pravnih lica.

3.Pravni režim voda i vodnih dobara

• Zakona o vodama ("Sl. novine FBiH", broj 70/06),

• Kantonalni zakoni o vodama - uređuju se pitanja organizacije

i načina obavljanja poslova upravljanja vodama koji su

Zakonom o vodama F BiH preneseni u nadležnost Kantona

• Provedbeni propisi ( npr. Uredba o koncesijama na vodama

i javnom vodnom dobru).

• Najvažniji posebni zakon koji se odnosi na vode i vodno dobro je

Zakon o vodama , ali ga u nekim bitnim elementima (kao što je

npr. status općeg dobra i dobra od općeg interesa ) dopunjuju opće

odredbe Zakona o stvarnim pravima

• U primjeni Zakona o vodama osnovno je pitanje koji je predmet

njegova reguliranja, odnosno polje i granice njegove primjene.

Prema odredbama čl. 1. 1. Ovim zakonom uređuje se način

upravljanja vodama unutar teritorije Federacije Bosne i

Hercegovine

3.1. Pojam i opći pravni status voda i vodnog dobra

• Određivanje pojma i pravnog statusa voda i vodnog dobra od

bitnog je značenja za stjecanje prava na njima, za upravljanje i

raspolaganje vodama i vodnim dobrom.

• Zakon o vodama razlikuje pojam voda od vodnog dobra.

(postoji različitost njihovog statusnog određivanja te

specifičnost u upravljanju i korištenju, a što je sve od bitnog

utjecaja na njihov vlasničkopravni režim kao i na druga

pitanja stvarnopravnog i obveznopravnog reguliranja).

• Član 3. (1) Vode su opšte dobro i kao takve su pod

posebnom zaštitom Bosne i Hercegovine, Federacije, kantona, grada i opštine.

3.2. Vodno dobro – čl.7. ZVVodno dobro, prema ovom zakonu, je skup zemljišnih čestica

koje obuhvata:

1. zemljište na kojem je površinska voda trajno ili povremeno

prisutna i zbog toga se oblikuju posebnihidrološki,

geomorfološki i biološki odnosi, koji odrenuju vodne i od

vode zavisne ekosisteme;

2. osnovno korito tekućih voda, uključujući otoke i obale do

izrazite geomorfološke promjene;

3. priobalni pojas širine 15 metara od granice obale (izrazite

morfološke promjene) za površinske vode I.kategorije

odnosno priobalni pojas širine 5 metara od granice obale

(izrazite morfološke promjene) za površinske vode II.

kategorije;

4. zemljište potopljeno stajaćim vodama, uključujući obalu do

najvišeg zabilježenog vodostaja;

...........5. napuštena riječna korita koje voda povremeno plavi,

močvare i zemljište koje je potopljeno vodom zbog zahvata

u prostoru;

6. uređeni inundacioni pojas;

7. zemljište ispod i pored vodnih objekata iz člana 14. stav 1.

tačka 1. ovog zakona.

(2) Bez obzira na odredbe stava 1. tačke 3. ovog člana, Vlada

FBiH može odrediti drugačiju širinu zemljišta priobalnog

pojasa ako je to potrebno zbog: zaštite voda, zaštite od

štetnog djelovanja voda, omogućavanja opšte upotrebe

voda i djelovanja nadležnih institucija kojima su dodijeljena

javna ovlašćenja prema ovom zakonu.

(3) Vodno dobro može biti u vlasništvu Federacije, kantona,

grada, opštine, pravnog ili fizičkog lica.

(4) U slučaju prodaje zemljišne čestice u vlasništvu pravnog

ili fizičkog lica koja pripada vodnom dobru pravo preče kupnje ima Federacija, kanton, grad odnosno opština.

3.3.Kakav je pravni status voda kao općeg dobra –čl. 4. ZSP

(1) Nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih

prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u

vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na

upotrebi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama,

jezerima i moru, te morska obala (opća dobra).

(3) O općim i javnim dobrima vodi brigu i njima upravlja i za to

odgovara određeni subjekt javnog prava (Federacija, kanton, grad

ili općina) što se određuje posebnim zakonom.

(6) Nisu dio općeg ili javnog dobra već su samostalne

nekretnine one zgrade, građevine ili naprave koje su

izgrađene na općem ili javnom dobru ili ispod njih, a koje su

od njega pravno odvojene koncesijom te su vlasništvo nosioca koncesije dok koncesija traje.

( Okolnost da opća dobra, ne mogu biti predmet prava vlasništva i drugih stvarnih

prava ne sprječava obavezu javne vlasti koja vodi brigu i upravlja takvim dobrima

na način da time upravo osigurava uporabu svih na općem dobru)

3.4.Kakav je pravni status vodnog dobra kao dobra od

općeg interesa

V o d n o d o b r o prema Zakonu o vodama je posebna pravna

cjelina koja označuje zemljište što ga čine korita voda i pojas uz

vodotoke te druge površinske vode za koji važi određeni posebni

pravni režim.

Vodno dobro čine određene zemljišne čestice, dok vode nisu sastavni

dio vodnog dobra.

Prema važećim zakonskim odredbama, dakle, sva zemljišta koja su u

neposrednoj svezi s tekućim i drugim površinskim vodama i uz vodotoke,

jezera, akumulacije i retencije su vodno dobro, pravna kategorija za koju

važi odgovarajući pravni režim prometa i korištenja

Federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi propis o načinuodređivanja granice vodnog dobra, a granicu pojedinačnog vodnog dobra određuje,Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva za površinske vode I.kategorije, a za površinske vode II. kategorije kantonalno ministarstvo nadležno zavode.

3.5. Javno vodno dobro Član 9

(1) Javno vodno dobro čine zemljišne čestice iz

člana 7. stav 1. ovoga zakona, koje su do dana

stupanja na snagu ovoga zakona bile upisane u

zemljišnim knjigama kao javno dobro, državno

vlasništvo ili vlasništvo grada, ili općine, odnosno

koje su na osnovu zakona postale državno

vlasništvo.

(2) Javnim vodnim dobrom smatraju se, sve do

dokaza suprotnog, i one zemljišne čestice iz člana 7.

stav 1.ovoga zakona koje do dana stupanja na

snagu ovog zakona nisu bile upisane u zemljišne

knjige, odnosno koje su upisane u zemljišne knjige, ali niko nije naveden kao njihov vlasnik. .............

.............(3) Javno vodno dobro definisano u stavu 1. ovog člana je

dobro od opšteg interesa i u vlasništvu je:

1. Federacije za sve površinske vode I. kategorije u smislu

ovog zakona;

2. grada i opštine za sve površinske vode II. kategorije u

smislu ovog zakona ako to nije drugačije uređen

posebnim kantonalnim propisom.

(4) Ovlašćenja upravljanja javnim vodnim dobrom vrše

organi vlasti, pravna lica i druge institucije, u obimu i

nanačin propisan ovim zakonom ili drugim aktima

nadležnog organa kojima je preneseno pravo upravljanja

javnim vodnim dobrom.

............... Član 10.(1) Rješenjem federalnog ministra utvrđuje se pripadnost

vodnog dobra javnom vodnom dobru za površinske vode I.

kategorije, prema propisu iz člana 8. stav 1. ovog zakona.

(2) Rješenjem kantonalnog ministra nadležnog za vode

utvrnuje se pripadnost vodnog dobra javnom vodnom dobru

za površinske vode II. kategorije, prema propisu iz člana 8.

stav 1. ovog zakona.

(3) Javno vodno dobro ne može biti predmet prometa, ali

može, pod posebnim uslovima određenim ovim zakonom ili

na zakonu zasnovanom podzakonskom propisu, biti predmet

ograničenog prava korišćenja u formi zakupa.

(4) Federalni ministar donosi propis o načinu i uslovima ograničenog

prava korišćenja javnog vodnog dobra iz stava 3. ovog člana.

U članu 10. dosadašnji stav (4) mijenja se i glasi:

„(4) Javno vodno dobro može bit predmet dodjele koncesije u

skladu sa propisma o koncesijama ."

Dosadašnji stav (4) postaje stav (5).

3.6. Zahvati na vodnom dobru - član 12(1) Na vodnom dobru nije dozvoljeno izvoditi zahvate, osim:

1. gradnje objekata javne infrastrukture (putevi, željez- nice,

mostovi, gasovodi i sl.);

2. gradnje zaštitnih vodnih objekata;

3. zahvata koji se odnose na poboljšanje hidromor- foloških i

bioloških karakteristika površinskih voda;

4. zahvata koji se odnose na zaštitu prirode;

5. gradnje objekata potrebnih za korišćenje voda (objekti za

zahvat i akumuliranje vode) i objekata za osiguranje plovidbe

i zaštitu od utapanja na prirodnim kupalištima;

6. gradnje objekata namijenjenih zaštiti voda od zaganenja;

7. gradnje objekata namijenjenih za potrebe rada državnih

organa, zaštiti i spašavanju ljudi, životinja ili imovine od

prirodnih i drugih nesreća, te sprovonenju zadataka policije.

(2) Zahvati iz stava 1. ovog člana podliježu uslovima propisanim ovim zakonom i propisima o granenju.

3.7. Pravni režim voda i vodnih dobara -zadatak

N.N. iz Sarajeva je vlasnik samostalne ugostiteljske

radnje, koja je locirana pored obale rijeke „Bosne“,

želeći da unaprijedi svoju ugostiteljsku djelatnost,

obratio se načelniku općine sa zahtjevom da mu se

dodijeli ili da kupi dio obalnog pojasa radi izgradnje

zatvorene zimske bašte, te dio bašte radi

postavljanja stolova i terase u ljetnoj sezoni.

Stolovi bi bili postavljeni do samog vodotoka, a želio

bi da dio terase izgradi i na splavu koji bi izgradio i

postavio na samom vodotoku.

Pitanja :

1. Kakav je pravni status obalnog pojasa

2. Ko može biti vlasnik javnog dobra i da li je obalni pojas

javno dobro

3. Ko upravlja i raspolaže javnim dobrom

4. Na koji način će biti odlučeno po zahtjevu N.N.

Relevantni propisi :

1. Zakon o stvarnim pravima F BiH

2. Zakon o vodama F BiH

3. Zakon o vodama Kantona Sarajevo

PITANJA1. Da li i na koji način privredno društvo, koje je

privatizacijom postalo d.o.o. U 100% privatnom vlasništvou može izvršiti pretvorbu prava raspolaganjam upravljanja ili korištenja poljoprivrednog zemljišta , koje je državno vlasništvo, u pravo vlasništva?

2. Na koji način se vrši pretvorba kada je u pitanju poljoprivredno zemljište koje je dato u zakup? Odnosno kako Zakon o stvarnim pravima FBiH tretira dugoročne ugovore o zakupu?

3. Šta se dešava sa parcelama koje su unutar kompleksa vinograda preko 30 godina u faktičkom i mirnom posjedu određene firme, međutim stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara stvarnom stanju?

4. Registar imovine pravnih osoba javnog prava

• Temeljno određenje za evidentiranja nekog imovinskog dobra je svakako vezano za činjenicu vlasništva na ovim dobrima (čl.22).

• Mogući problemi i iskustva : npr. sudbina i pravni režim općenarodne imovine

• Npr. nekretnina je upisana u zemljišne knjige 1947. godine kao općenarodna imovina (bez naznake nositelja prava korištenja). Nema nositelja niti jednog od deriviranih prava iz ranijeg perioda .............

..................• Odredbe člana 1. i 4. Zakona o uknjižbi nekretnina u

društvenom vlasništvu (Službeni list SFRJ br. 12/65, preuzet Uredbom sa zakonskom snagom o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju kao republički zakoni „Službeni list Republike BiH, br 02/92) i Zakon o uknjiženju nekretnina u društvenoj svojini („Službeni list SRBiH“, broj 28/77),

• Ovim Zakonima je bilo propisano da (do donošenja zakona kojim će se regulirati evidencija o nekretninama u društvenom vlasništvu), u zemljišnim knjigama uknjižiti će se nekretnine u društvenom vlasništvu i prava koja pojedine društveno-pravne osobe imaju na te nekretnine (pravo korištenja), uz istodobno naznačenje nosioca tog prava (nosilac prava korištenja), osim ako se radi o nekretninama u općoj upotrebi. ..............

................• Uknjižba prava korištenja na nekretninama u društvenom

vlasništvu prema navedenim odredbama Zakona, vršila se na osnovi pravomoćne odluke suda ili drugog nadležnog organa, kojim se utvrđuje to pravo u korist određene pravne osobe, kao i na osnovi ovjerenog ugovora kad je zakonom bilo određeno da se to pravo može prenijeti takvim ugovorom.

• Isto tako,stavom 2. člana 4. istog Zakona bilo je propisano da , „ako se iz isprave na osnovi koje se uknjižuje nekrenina u društvenom vlasništvu ne može ustanoviti tko je nosilac prava korištenja, uknjižiti će se kao nosilac prava korištenja općina na čijoj se teritoriji nalazi ta nekretnina“.

• Uknjižba u smislu stava 2. istog člana trebala se izvršiti na prijedlog općine u kojem se potvrđuje da na dotičnu nekretninu druga društvena pravna osoba nema pravo korištenja. (čl.4.st.3. Zakona SR BiH iz 1977.) .................

.................• Smatram da formalni propust brisanja uknjižbe upisa

općenarodne imovine na pojedinoj nekretnini i upisa društvenog vlasništva za istu, sa pravom korištenja općine na čijoj se teritoriji nalazi nekretnina, prema spomenutom Zakonu o uknjižbi nekretnina u društvenom vlasništvu (Službeni list br. 12/65), ne može bitno utjecati na mogućnost dokazivanja pravnog sljedništva vlasništva iste nekretnine od strane jedinice lokalne samouprave, pod određenim uvjetima.

• Za utvrđivanje vlasnika nekretnine u ovom slučaju je odlučna činjenica način (pravna osnova) prijenosa iste u općenarodnu imovinu, te da li se radi o imovini za koju bi mogao biti postavljen zahtjev prijašnjeg vlasnika za povrat imovine u vlasništvo.

• Odredba čl. 341.st. 3. Zakona o stvarnim pravima F BiH kojapredviđa da se smatra „da su državno vlasništvo sve stvari izdruštvenoga vlasništva u pogledu kojih nije utvrđeno u čijemsu vlasništvu niti djeluje presumpcija vlasništva iz stava 1.ovoga člana, a nosioca prava vlasništva odredit će se posebnimzakonom

4.1. Uspostava registra imovine pravnih osba javnog prava može :

• pružiti finansijske podatke o javnoj imovini, na osnovi kojih se određuje kreditni rejting središnje države i lokalne uprave

• smanjiti mogućnost neevidentiranosti određenih pojavnih oblika imovine tj. onemogućiti raspolaganje neevidentiranom imovinom za koju u registru ne postoje fizički, financijski ni pravni podaci

• omogućiti jasan nadzor aktivnosti upravljanja državnom imovinom

• potaknuti provođenje/nastavak započetih reformi nacionalnoga državnog računovodstva i njegovo usklađivanje sa međunarodnim preporukama i standardima financijskoga izvještavanja u javnom sektoru i s time u vezi primjenu koncepta nastanka događaj

4.2. NEUSKLAĐENOST I NEDONOŠENJE PROVEDBENIH I DRUGIH PROPISA – PROBLEM PRIMJENE ZSP-a

• Npr. čl.339.ZSP-a “ Pravo korištenja neizgrađenog

građevinskog zemljišta u društvenom,sada u državnom

vlasništvu,koje nije prestalo do donošenja ovog zakona

pretvara se njegovim stupanjem na snagu u pravo

vlasništva dotadašnjeg nosioca tog prava ili njegovog

pravnog sljednika,a upis tog prava smatra se kao upis

prava vlasništva,ako posebnim zakonom Bosne i

Hercegovine ili entiteta nije drugačije uređeno “

Uslovna pretvorba(čl.340) “ Pravo vlasništva i druga prava koja se steknu po odredbama ovog zakona koje se odnose napretvorbu prava upravljanja ili korištenja ili raspolaganja stvarima u društvenom vlasništvu i prava korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu,stečena su pod uslovom da nisu u sukobu s pravima koja na bivšim društvenim stvarima pripadaju drugim licima na temelju propisa o restituciji “

-komentar: nema zakona o restituciji.

HVALA NA PAŽNJI