373

Prikazi i kritike

Vic postaje predmet etnoloskogodnosno folkloristickoga istrazivanjazbog ovih razloga: 1. Vice vi se pri-pov:ijedaju, oni kruze od usta dousta. 2. Pripovijedanje vica pretpo-stavlja drustvenost, ljudsko medu-sobno druzenje. 3. Kao i sve ostalenarodne price, vic je anoniman. Nit-ko ne zna kada je neki vic nastao,kako se siri. Vic nema autora. 4.Vic djeluje sarno ako ga auditorijjos nije cuo. Pa ipak motivi vicevavrlo su stari (vidi uvod ovoga pri-kaza). 5. Etnologija i folkloristikaistrazuju ono sto se ponavlja i stoje tipsko. Tipski likovi i tipicnesituacije znacajka su vica (rastre-seni profesor, sudac i tuzeni, na-rednik i vojnik, razliaiti regionalnitipovi, vieevi u restoranu, u prvojbracnoj noN, preZivjeli na osamlje-nom otoku, novopridosli kod svetogPetra na nebu i s1.). 6. Kao i sviostali oblici usmene knjizevnosti, vicpodlijeze zakonima oblikovanja va-rijanata. Vicevi se ponavljaju u va-rijantama svakoga novog pripovi-jedanja u svakoj novoj sredini. Ato, po autorovu miSljenju, dokazujeda se radi 0 tradicijskim narodnimpricama. Sa stajaliSta etnologije od-nosno folkloristike, smatra autor,potrebno je istraziti s jedile stranevic kao oblik pripovijedanja, a sdruge strane potrebno je ispitatinjegovu ulogu u komunikacijskomprocesu.

Ova knjiga Lutza R6hr.icha yrloje iscrpna i vrlo dobro sistematizi-rana, Nakon poglavlja koje samovdje pokusala rezimirati, i u ko-jima se utvrduju pretpostavke is-trazivanja, dolazi analiza viceva:tehnika vica i jezika vica, komicnikonflikti s logikom, sa stvarnoseu,s moralom i drustvenim redom. tie-lesni i psihicki defekti. socijalni,religijski i politicki konflikti, etni-cki vie, vic u slikama. Posebno isti-cern iscrpnu bibliografiju uz svakopoglavlje, koja moze dobro doei sva-kom budueem istraZivacu vieeva.

Ova je knjiga ujedno i zabavnostivo jer za svaku temu kojom sebavi daje odmah konkretne primje-re, a to su dobri i dobro ispricani,odnosno napisani vicevi: Lutz R6h-

rich - strucnjak izmjenjuje se sLutzom R6hrichom dobrim pripovje-dacem viceva. Ipak knjiga ostajeUPDaVO ono sto je 'autor i zelio: onanije antologija viceva ni kompendijrazlicitih teorija 0 vicu. Knjiga jeuvod u kompletnu problematiku vic akoja zadire u podrucja nekoliko zna-nosti: filozofske estetike, psihologije,znanosti 0 knjizevnosti i fokloristike.

Citajuei ovu knjigu sa stajaliStanase folklorne grade i aktualne si-tuacije u nasoj folklor,istici, postav-Ijam pitanje: a sto je s nasim istra-zivanjem vica? Zaokupljeni folklo-rnom tradicijskom gradom, koje josuvijek ima u izobilju i koja jos nijeistrazena na odgovarajuci nacin, vicsmatramo manje znacajnim i vrije-dnim. A ipak on zivi u nas, moglibismo reei, u velikim kolicinama.Vic reagira promptno na svakidas-nje dogadaje u ljudskim grupama ina opea drustvena zbivanja u nas.Sluzi se motivima tradicijskoga fol-klora i svjetskim repertoarom vice-va. Iz usmenoga pripovij.edanja pre-lazi u medije, ,iz medija se vraeanatrag u usmeno pripovijedanje.Koliko li tema za folkloristicko ietnolosko istraZivanje!

Dunja Rihtman-Augustin

Olinko Delorko, Zanemareno blago, 0hrvatskoj narodnoj poeziji, Nakladni za-vod Matice hrvatske, Zagreb 1979, 396str.

Pred nama je knjiga koja sadrZitrideset i sest Delorkovih radova spodrucja usmenog pjesnistva. Rado-ve je autor objavljivao u raznimnasim periodickim publikacijama urazdoblju od godine 1954. do godine1971. Radovi su u knJizi poredanikronologijsld, prema godini objavlji-vanja.

Knjiga zapocinje tekstom 0 kazi-vacici Matiji Seselji, a Delorko nataj naCin, pomalo simbolicki, veena samom pocetku ukazuje na zna-cenje kazivaca koji nose u sebi bla-go nase narodne poezije, koji kazujutu poeziju na svoj, osobit naCin, ne

374

Narodna umJetnost XVII

kao obicni automati, nego kao pjes-nici stvaraoci. Delorko zanosno i svelikim priznanjem pise 0 umjetni-ckoj dozivljajnoj snazi naseg puka(Umjetnicka dozivljajna snaga na-seg puka mjerena poezijom koju jeon stvorio, parotio i prenosio, str.275. i d.). Upozorava na izvanrednoprofinjene metafore, na bitno, pre-cizno izrazavanje, i to ne sarno ukratkim lirskim pjesmama nego iu baladama ,i romancama, pa i u ·ep-skim pjesmama. Neobicni, konden-zirani, atraktivni poceci pojedinihtradicijskih pjesama, cudna zatvo-renost nekih' radova, punih svako-jakih nagadanja - sve to, kako ka-ze Delorko, pokazuje da nas »pri-prosti puk" nije, sto se tice kvali-tete pjesnicke grade, prihvaeao stose tice kvalitete pjesnicke grade,prihvaeao sto bilo, vee da je hiosposoban, dakako u granicama poe-tike tekstova koje je njegovao, dadozivi i najveea pjesnicka ostvare-nja.

Povezivanje i preplitanje usmenei pismene knjizevnosti u proslosti isadasnjosti veoma j.e izrazeno u ci-jeloj knjizi. Narodna poezija, kazeDelorko, sluzi se svojom posebnompoetikom (Snaga pjesnickog izrazai nasa narodna poezija, str. 79 i d,),koja ne poznaje slozenih dubina um-jetne, ali koja i pokrai svega togazna i iznam valjane rijeci, kad jeuspjela, i za najzamrsenija ljudskastanja. Uz to, ona je i neobicnosmiona u obradi pojedinih motiva.Ne boji se ni najstrasnijih medunjima. tako da je ni u tome umjetnane natkriljuje. Sve je u toj knjizev-nosti jednostavno, Ijudsko, ovoze-maljsko. U njenim najboljim ostva-renjima ljudska stvarnost, zivotnapraksa i obicna ljudska logika bezikakve su spekulativnosti. Medutim,pise Delorko, jos se odabtiru i hvaleone tvorevine nasega folklornogpjesniStva koje spadaju u tip pje-sarna koje su se pisale u umjetni-ckoj poeziji do Baudelairea, dakle,potpnno jasne i pri prvom citan.iu(Moderna poezija i nas pjesnickifolklor str. 101. i d. U njima vrlomalo ostaje citaocu za njegovo do-punjavanje, dok nas pjesnicki fol-

klor dobro poznaje i onu drugu, mo-derniju vrstu pjesama.

Delorko posebno skrece paznjuna pjesnicke fragmente tako svoj-stvene modernom umjetnickom pje-snistvu, modernom senzibilitetu uop-ceo U tekstu Draz pjesnickih fra-gmenata, (str. 33. i d.) Delorko -pjesnik govori 0 senzibilitetu u na-rednoj poeziji koji je veoma suge-stivan cak i onda kada je izrazenfragmentu. Neke su pjesme, naiz-gled samostalne cjeline, zapravoulomci veCih cjelina, ali cesto suupravo takvi ulomci posebno uspje-Ie pjesnicke realizacije. Delorko ni-je ostao neosjetljiv za sva ona skra-civanja tekstova koja nisu bila sa-rno plod zaboravljanja nego cestoi kreativnoga zaboravljanja koje jestvorilo nove cjeline, nov smisao.Ponekad se upravo u toj nedovrse-nosti krije nova draz i cini te frag-mente posebno bliskima i privlacni-ma modernom poimanju poezije il110dernom senzibilitetu.

Isticanje estetskih vrijednosti na-rodne poezije stalno je prisutno uDelorkovoj knjizi. I kada prikazujedruge radove (0 nekim prilozima unajnovijoj Toschijevoj knjizi, str.67. i d.), estetsko mjerilo je bitno.

Veliku vaznost obraea Delorkojeziku narodne poezije (Autenticnostrijeci u narodnoj knjizevnosti, str.89. i d.). Kao sto je svako umjetni-cko djelo potpuno autonomno, takoje i uspjela narodna pjesma auto-nomna, a snaga joj je u jeziku. Nit-ko nema pravo da taj jezik popra-vlja i dotjeruje, kaze Delorko. »Tko bise od nas pomirio na primjer s timeda likovne radove primitivaca netkopokusa popravljati i dotjerivati pre-rna pravilima perspektive i ana to-mije?!« (str. 93). Nazamjenljivostpojedinih rijeQi najzornije se mozedozivjeti u neposrednom dodiru skazivacima narodnih pjesama. De-lorkova iskustva u radu s njima go-vore (dakako, rijec je 0 izvrsnimkazivacima) kako je neko pjesnickostanje nemoguee oblikovati bolje odnjih. Ovdje moramo upozoriti i navarijante koje su, kako kaze Delo-rko, za proucavaca narodne poezije

375

Prikazi i kritike

najveee bogatstvo (Varijante - na-josebujnija strana narodne poezije,str. 119. i d.). Otkrivanje varijanataprtisutno je u gotovo svim primjeri-ma citiranih pjesama u knjizi. Zapojedine pjesme Delorko tvrdi dabi bio nepotpun neki opcenitiji sudo njima da se temeljio sarno naMaticinoj iIi kojoj drugoj varijantinasega repre2lentativnog zbornika(Grada naseg pjesnickog folklora injezino poznavanje, str. 41. i d.).

Valja spomenuti da je Delorkona vise mjesta u knjizi, a posebnou tekstu Nekoliko misli 0 nasoj na-rodnoj poeziji (str. 163. i d.) skrenuopaznju na nedovoljnu obavijeste-nost i neprimjereno vrednovan.ienase usmene poezije. Nije cudno stodanas usmena poezija nije ni onakopoznata ni onako cijenjena kako za-sluzuje da bude, istice Delorko. Pre-cesto se u razgovorima 0 njoj uzimau obzir veoma malen broj njezinihpriloga, i to veeinom iz jedne zbir-ke, Vukove, koja i pored svoje ve-like i umjetnicke i kulturnopovije-sne vrijednosti ne moze nikako bitijedini izvor zanimanja za tako ve-liku i raznoliku gradu kakvu cininasa usmena lirska poezija. U knjizi5e nalazi i prilog posveeen Vuku(Vuk Stefanovic Karadzic, pjesma-rica 1814-1815,) knjiga prva, str. 353.i d.), u kojemu Delorko govori kri-ticki 0 autenticnosti njegovih zapisa.Dakako da je nasa narodna poeziia,pise Delorko, obradivala i herojskemomente, i to vrlo uspjelo, ali nijesarno njih, niU su oni jedino njezi-no umjetnicko ostvarenje.

Delorko svo.iim radovima i svo-jom istrazivackom djelatnoseu na-stoji predociti usmene pjesme pro-teklih stoljeca kao pojavu zivotnesvak!idasnjice, bez idealizacije. Pjes-nicka grada 0 kojoj govori i kojucitira u svim radovima uglavnom jegrada koju je autor sam prikupliaona terenu .i pri tom se uvijek drZaonacela da objavljuj,e pjesme tocnoonako kako ih je CUO,bez ispravakai uljepsavanja. Njegove usporedbesa slikarstvom, glazbom i pisanompoezijom posebno su uspjele, takoda je steta sto su ostale sarno narazini k!onstatacije, skrivene u po-

jedinim radovima, a nisu se uspjelevinuti i do samostalnih eseja kojibi jos v,ise obogatili knjigu.

Posljednji tekst u knjizi Dozi-vljaj smrti u jednoj pjesmi pisanei u jednoj pjesmi usmene hrvatskepoezije, (str. 371. i d.) pokusaj je us-pjele interpretacije Simiceve pjesmeUkop druga i usmene pjesme iz Hr-vatskog zagorja OJ ti tozni clovek.

Osim izrazito umjetnicke, pjes-nicke intuicije, Delorko posjeduje idrugi, posve artisticki smisao zastu, Nije slucajno sto se u knjizi navise mjesta spominju Luka Perko-""ie i A. B. Simie, izraziti stilisti uhrvatskoj knjizevnosti, koje Delor-ko osobito cijeni.

Dodajmo na kraju, umjesto zak-Ijucka, da smo tamo gdje su nasiistrazivaci predocili vrijednosti naseusmene knjizevnosti suvremenimpristupom, neoptereeenim u velikojmjeri tradieionalizmom proteklogstoljeea, dobi1i vrijedne studije,zbirke, prikaze koj:i nam Omogueujuda shvatimo i zavolimo to »zanema-reno blago«.

Delorko jest takav istrazivac.

Tanja Perie-Polonijo

Heroic Epic and Saga. An Introductionto the World's Great Folk Epics, Editedby Felix J. Oinas. Indiana UniversityPress, Bloomington & London 1978, 373str.

Ova zbirka raspmva 0 epskompjesniStvu kroz stoljeea sastavljenaje trudom Felixa Oinasa. U njoj susabrana predavan.ia 0 epici koja suodrZana na Sveucilistu »Indiana« odgod. 1972. do 1975, dopunjena s josnekoliko tekstova drugih strucnjakaza ta pitanja.

Knjiga obuhvaca uvod R. M.Dorsona i ovih petnaest rasprava:Homerova epika i usmeno pjesni-stvo (Wm. F. Hansen), Mezopotamij-sko epsko pjesnistvo (J. M. Renger),Sanskritska epika (B. A. van No-oten), Iranska epika (W. L. Hana-way, Jr.), Beowulf: kontekstualniuvod u njegov sadriiaj i postupke