1

PRIJEDLOG

Na osnovu člana 22 Statuta Brčko distrikta Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst (Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, broj 2/10), Skupština Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, na ______ sjednici održanoj __________, u s v a j a

ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU BRČKO DISTRIKTA BOSNE I

HERCEGOVINE

DIO PRVI

OPĆE ODREDBE

POGLAVLJE I.

OSNOVNA NAČELA

Član 1 (Predmet i primjena ovog zakona)

Ovim zakonom propisuju se pravila postupka na osnovu kojih Osnovni sud Brčko

distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Apelacioni sud Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) raspravljaju i odlučuju u građanskopravnim sporovima, ako posebnim zakonom nije drugačije propisano.

Član 2

(Pristup sudu i primjena materijalnog prava)

(1) U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u

postupku. (2) Sud ne može odbiti da odlučuje o zahtjevu za koji je nadležan. (3) Sud u postupku primjenjuje materijalno pravo po vlastitoj ocjeni i nije vezan za

navode stranaka u pogledu primjene materijalnog prava.

2

Član 3

(Dispozicija stranaka)

(1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u toku postupka. (2) Sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prinudnim

propisima.

Član 4

(Karakter rasprave pred sudom)

Sud odlučuje o tužbenom zahtjevu, po pravilu, na osnovu usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja.

Član 5 (Načelo kontradiktornosti)

(1) Svaka stranka ima pravo da se izjasni o prijedlozima i zahtjevima protivne

stranke. (2) Izuzetno, kad je to ovim zakonom propisano, sud je ovlašten da odluči o

zahtjevu o kome protivnoj stranci nije data mogućnost da se izjasni.

Član 6

(Jezik i pismo)

Parnični postupak vodi se na jednom od jezika u službenoj upotrebi u Bosni i Hercegovini, a službena pisma su latinica i ćirilica.

Član 7

(Raspravno načelo)

(1) Stranke su dužne da iznesu sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da

izvode dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. (2) Sud razmatra i utvrđuje samo činjenice koje su stranke iznijele i određuje

izvođenje samo onih dokaza koje su stranke predložile, ako zakonom nije drugačije propisano.

(3) Sud je ovlašten da utvrdi i činjenice koje stranke nisu iznijele i da naloži izvođenje dokaza koje stranke nisu predložile, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (član 3 stav 2).

3

Član 8

(Ocjena dokaza)

(1) Koje činjenice uzima kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza.

(2) Sud savjesno i brižljivo cijeni svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno.

Član 9

(Načelo savjesnosti)

Stranke su dužne da pred sudom govore istinu i da savjesno koriste prava koja su im priznata ovim zakonom.

Član 10

(Suđenje u razumnom roku, načelo ekonomičnosti i zabrane zloupotrebe procesnih prava)

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u

razumnom roku. (2) Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova

i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 11

(Načelo efikasnosti postupka)

(1) Prvostepeni postupak se, po pravilu, sastoji od dva ročišta i to jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

(2) U složenijim parnicama i u rješavanju imovinskih sporova Osnovni sud može odrediti da pripremno ročište može trajati više dana, ali najduže 30 dana, od dana otvaranja pripremnog ročišta.

Član 12 (Prethodno pitanje)

(1) Kad odluka suda zavisi od rješavanja prethodnog pitanja koje se odnosi na to

da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

4

(2) Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravno dejstvo samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

(3) U parničnom postupku sud je, u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinioca, vezan za pravosnažnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.

Član 13

(Sastav suda)

(1) U prvostepenom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka

sudi sudija pojedinac. (2) U drugostepenom postupku i u postupku odlučivanja po reviziji sudi vijeće od

trojice sudija.

Član 14 (Način preduzimanja procesnih radnji)

Stranke preduzimaju parnične radnje pismeno izvan ročišta ili usmeno na ročištu,

ako za pojedine radnje nije zakonom određen poseban oblik u kojem se mogu preduzeti.

POGLAVLJE II.

NADLEŽNOST SUDA

Odjeljak A. Zajedničke odredbe

Član 15 (Ocjena nadležnosti suda)

(1) Osnovni sud po prijemu tužbe ocjenjuje da li je nadležan. (2) Prilikom ocjenjivanja nadležnosti, Osnovni sud uzima u obzir navode u tužbi i

činjenice koje su sudu poznate. (3) Ako se u toku postupka promijene okolnosti na kojima je zasnovana njegova

nadležnost, Osnovni sud ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud.

Član 16

(Apsolutna nenadležnost)

(1) Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi da li rješavanje

spora spada u sudsku nadležnost.

5

(2) Kada sud u toku postupka, do pravosnažnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud, nego neki drugi organ vlasti, oglašava se nenadležnim, ukida radnje sprovedene u postupku i odbacuje tužbu.

(3) Kada sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Bosni i Hercegovini, po službenoj dužnosti oglašava se nenadležnim, ukida provedene radnje u postupku i odbacuje tužbu.

Član 17 (Obustavljanje parničnog postupka)

(1) Do donošenja odluke o glavnoj stvari Osnovni sud rješenjem obustavlja

parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo sprovesti po pravilima vanparničnog postupka.

(2) Postupak se po pravosnažnosti rješenja nastavlja po pravilima vanparničnog postupka.

(3) Radnje koje je sproveo Osnovni sud u parničnom postupku, kao što su: uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo i odluke koje je donio, nisu bez važnosti zato što su preduzete u parničnom postupku.

Član 18 (Ocjena mjesne nenadležnosti)

(1) Osnovni sud se može povodom prigovora tuženog oglasiti mjesno

nenadležnim ako je prigovor podnesen najkasnije u odgovoru na tužbu. (2) Osnovni sud se može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim

samo kad postoji isključiva mjesna nadležnost nekog drugog suda, ali najkasnije do podnošenja odgovora na tužbu.

Član 19 (Negativni sukob nadležnosti)

(1) Ako Osnovni sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom smatra da je

nadležan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, dostavlja, u roku od tri dana, predmet sudu koji treba da riješi ovaj sukob nadležnosti, osim ako nađe da mu je predmet ustupljen usljed očigledne omaške, a trebalo je da bude ustupljen nekom drugom sudu, u kom slučaju predmet ustupa drugom sudu i o tome obavještava sud koji mu je predmet ustupio.

(2) Kad je povodom žalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se oglasio mjesno nenadležnim odluku donio sud nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti, za tu odluku vezan je u pogledu nadležnosti i sud kome je predmet ustupljen, ako je taj sud, koji je odluku donio, nadležan za rješavanje sukoba nadležnosti između tih sudova.

6

Odjeljak B. Nadležnost sudova u sporovima s međunarodnim elementom

Član 20 (Nadležnost u sporu s međunarodnim elementom)

(1) U pogledu nadležnosti sudova u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine (u

daljem tekstu: Distrikt) u postupcima u kojima je stranka stranac koji uživa pravo imuniteta u Bosni i Hercegovini, strana država ili međunarodna organizacija, važe pravila međunarodnog prava.

(2) U slučaju sumnje o postojanju i obimu prava imuniteta objašnjenje daje Pravosudna komisija u saradnji sa Ministarstvom spoljnih poslova Bosne i Hercegovine.

Član 21 (Nadležnost Osnovnog suda u sporu s međunarodnim elementom)

(1) Osnovni sud nadležan je za suđenje kad je njegova nadležnost u sporu s

međunarodnim elementom izričito propisana zakonom Bosne i Hercegovine ili zakonom Distrikta ili međunarodnim ugovorom.

(2) Ako u zakonu ili u međunarodnom ugovoru nema izričite odredbe o nadležnosti Osnovnog suda za određenu vrstu sporova, Osnovni sud nadležan je za suđenje u toj vrsti sporova i kad njegova nadležnost proizilazi iz odredaba ovog zakona o mjesnoj nadležnosti.

Odjeljak C. Stvarna nadležnost

Član 22 (Stvarna nadležnost i posljedice stvarne nenadležnosti)

(1) U parničnom postupku Osnovni sud ima opću stvarnu nadležnost. (2) Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi na svoju stvarnu

nadležnost. (3) Kad sud u toku postupka utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u

Distriktu, već drugi sud u Bosni i Hercegovini, rješenjem se oglašava nenadležnim i nakon pravosnažnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud bez odlaganja, a najkasnije u roku od 3 dana, ustupa predmet nadležnom sudu.

Odjeljak D. Mjesna nadležnost

Član 23 (Opća mjesna nadležnost)

Osnovni sud je nadležan za suđenje:

7

a) ako tuženi ima prebivalište ili boravište na području Distrikta, b) u sporovima protiv pravnog lica ako se sjedište pravnog lica nalazi na području

Distrikta, c) u sporovima protiv stanovnika Distrikta, koji stalno živi u inostranstvu, gdje je

upućen na službu ili na rad od organa Distrikta ili pravnog lica, ako je njegovo posljednje prebivalište bilo na području Distrikta.

Član 24 (Izberiva mjesna nadležnost u sporu za naknadu štete)

(1) Za suđenje u sporu o vanugovornoj odgovornosti za štetu, pored suda opće

mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja izvršena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila.

(2) Ako je šteta nastala usljed smrti ili teške tjelesne povrede, nadležan je pored suda iz stava 1 ovog člana i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

(3) Odredbe stavova 1 i 2 ovog člana primjenjuju se i u sporovima protiv društva za osiguranje radi naknade štete trećem licu na osnovu propisa o neposrednoj odgovornosti društva za osiguranje, a odredba stava 1 ovog člana i u sporovima o regresnom zahtjevu po osnovu naknade štete protiv regresnog dužnika.

Član 25

(Izberiva mjesna nadležnost u sporu radi zaštite prava na osnovu jemstva proizvođača)

Za suđenje u sporu za zaštitu prava na osnovu pismenog jemstva protiv proizvođača

koji je dao jemstvo nadležan je, osim suda opće mjesne nadležnosti za tuženog, i sud opće mjesne nadležnosti za prodavca koji je prilikom prodaje stvari uručio kupcu pismeno jemstvo proizvođača.

Član 26

(Izberiva mjesna nadležnost u sporu radi zaštite prava potrošača)

Za suđenje u sporu za zaštitu prava potrošača, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području potrošač ima prebivalište, odnosno boravište.

Član 27 (Izberiva mjesna nadležnost u sporu za zakonsko izdržavanje)

Za suđenje u sporu za zakonsko izdržavanje, ako je tužilac lice koje traži izdržavanje,

nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

8

Član 28 (Izberiva mjesna nadležnost u bračnom sporu)

Za suđenje u sporu radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništenja

braka ili razvoda braka (bračni sporovi), nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području su bračni partneri imali posljednje zajedničko prebivalište.

Član 29 (Izberiva mjesna nadležnost u sporu radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva

ili majčinstva)

U sporu radi utvrđivanja ili osporavanja očinstva ili majčinstva, ako je tužilac dijete, nadležan je pored suda opće mjesne nadležnosti i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište.

Član 30

(Izberiva mjesta nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravnog lica)

Za suđenje u sporu protiv pravnog lica koje ima poslovnu jedinicu van svog sjedišta,

ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, pored suda opće mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na čijem području se nalazi poslovna jedinica.

Član 31

(Izberiva mjesna nadležnost u sporu iz nasljednopravnih odnosa)

Dok ostavinski postupak nije pravosnažno završen, za suđenje u sporu iz nasljednopravnog odnosa, kao i u sporu o potraživanju povjerioca prema ostaviocu, pored suda opće mjesne nadležnosti mjesno je nadležan i sud na čijem području se sprovodi ostavinski postupak.

Član 32 (Izberiva mjesna nadležnost po mjestu plaćanja)

Za suđenje u sporu imaoca mjenice ili čeka protiv potpisnika nadležan je, pored suda

opće mjesne nadležnosti, i sud mjesta plaćanja.

9

Član 33

(Izberiva mjesna nadležnost u sporu radi smetanja posjeda na pokretnoj stvari)

Za spor zbog smetanja posjeda na pokretnoj stvar nadležan je, pored suda opće

mjesne nadležnosti, i sud na čijem se području dogodilo smetanje.

Član 34 (Isključiva mjesna nadležnost u sporu o nepokretnosti)

(1) Za suđenje u sporu o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima na

nepokretnosti, u sporu zbog smetanja posjeda na nepokretnosti, kao i u sporu iz zakupnog ili najamnog odnosa na nepokretnosti ili iz ugovora o korištenju stana ili poslovne prostorije, isključivo je nadležan sud na čijem se području nalazi nepokretnost.

(2) Ako nepokretnost leži na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.

Član 35

(Isključiva mjesna nadležnost u sporu o avionu i brodu)

Za suđenje u sporu o pravu svojine i o drugim stvarnim pravima na avionu, pomorskom brodu i brodu unutrašnje plovidbe, kao i u sporu iz zakupnog odnosa na avionu i brodu, nadležan je Osnovni sud ako vodi upisnik u koji je avion, odnosno brod upisan.

Član 36 (Isključiva mjesna nadležnost u sporu radi smetanja posjeda na avionu i

brodu)

Za suđenje u sporu zbog smetanja posjeda na brodu, odnosno avionu iz člana 35 ovog zakona nadležan je Osnovni sud ako vodi upisnik u koji je brod, odnosno avion upisan i ako se na njegovom području dogodilo smetanje.

Član 37

(Isključiva mjesna nadležnost u sporu u izvršnom i stečajnom postupku)

Za suđenje u sporu koji nastane u toku i povodom sudskog ili administrativnog izvršnog postupka, odnosno u toku i povodom stečajnog postupka, mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji sprovodi izvršni, odnosno stečajni postupak, odnosno sud na čijem se području sprovodi administrativno izvršenje.

10

Član 38 (Supsidijarna nadležnost za suparničare)

Ako je jednom tužbom tuženo više lica u svojstvu materijalnih suparničara (član 167

stav 1 tačka a), a za njih ne postoji mjesna nadležnost istog suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženih.

Član 39 (Sporazum o mjesnoj nadležnosti)

(1) Ako zakonom nije propisana isključiva mjesna nadležnost nekog suda,

stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi Osnovni sud koji nije mjesno nadležan, pod uslovom da je stvarno nadležan.

(2) Ako je zakonom propisano da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva ili više sudova u Bosni i Hercegovini, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stepenu sudi Osnovni sud kao stvarno nadležan sud.

(3) Ovaj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen, ako su ga potpisale sve stranke i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji proističu iz određenog pravnog odnosa.

(4) Ispravu o sporazumu tužilac mora priložiti uz tužbu. (5) Ako tužba nije podnesena sudu na koji upućuje sporazum o mjesnoj

nadležnosti tuženi može zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu. (6) Zahtjev iz prethodnog stava tuženi može podnijeti najkasnije u odgovoru na

tužbu, uz prilaganje isprave o sporazumu.

POGLAVLJE III.

STRANKE I NJIHOVI ZAKONSKI ZASTUPNICI

Član 40 (Stranka u postupku)

(1) Stranka u postupku može biti svako fizičko i pravno lice. (2) Posebnim propisima može se propisati ko osim fizičkih i pravnih lica može

biti stranka u postupku. (3) Osnovni sud može, izuzetno, s pravnim dejstvom u određenoj parnici,

priznati svojstvo stranke i onom obliku udruživanja koji nema stranačku sposobnost u smislu odredaba stavova 1 i 2 ovog člana, ako utvrdi da, s obzirom na predmet spora, u suštini ispunjava bitne uslove za sticanje stranačke sposobnosti, a naročito ako raspolaže imovinom na kojoj se može sprovesti izvršenje.

(4) Protiv rješenja iz stava 3 ovog člana, kojim se priznaje svojstvo stranke u parnici, nije dopuštena posebna žalba.

11

Član 41 (Parnična sposobnost)

(1) Stranka koja je potpuno poslovno sposobna može sama obavljati radnje u

postupku (parnična sposobnost). (2) Punoljetno lice kome je djelimično ograničena poslovna sposobnost parnično

je sposobno u granicama svoje poslovne sposobnosti. (3) Maloljetnik koji nije stekao potpunu poslovnu sposobnost parnično je

sposoban u granicama u kojima mu se priznaje poslovna sposobnost.

Član 42

(Zakonski zastupnik)

(1) Stranku koja nema parničnu sposobnost zastupa njen zakonski zastupnik. (2) Zakonski zastupnik određuje se zakonom ili aktom nadležnog organa

Distrikta donesenim na osnovu zakona. (3) Sud do pravosnažnosti odluke, po službenoj dužnosti, pazi može li lice, koje se

pojavljuje kao stranka, biti stranka u postupku i da li je parnično sposobna, zastupa li parnično nesposobnu stranku njen zakonski zastupnik i ima li zakonski zastupnik posebna ovlaštenja kada su ona potrebna.

Član 43 (Ovlaštenja zakonskog zastupnika)

(1) Zakonski zastupnik može u ime stranke, preduzimati sve radnje u postupku,

ali ako je za podnošenje ili povlačenje tužbe, za priznanje odnosno za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje nagodbe ili za preduzimanje drugih radnji u postupku u posebnim propisima određeno da zastupnik mora imati posebna ovlaštenja, on može te radnje preduzimati samo ako ima takva ovlaštenja.

(2) Lice koja se pojavljuje kao zakonski zastupnik dužno je da na zahtjev suda dokaže da je zakonski zastupnik.

(3) Kad je za preduzimanje određenih radnji u postupku potrebno posebno ovlaštenje, zakonski zastupnik je dužan da dokaže da ima takvo ovlaštenje.

(4) Kad sud ustanovi da zakonski zastupnik lica pod starateljstvom ne pokazuje potrebnu pažnju u zastupanju, obavještava o tome organ starateljstva.

(5) Ako bi zbog propuštanja zakonskog zastupnika mogla nastati šteta za lice pod starateljstvom, sud zastaje s postupkom i predlaže da se odredi drugi zakonski zastupnik.

Član 44 (Postupanje u slučaju postojanja nedostataka koji se tiču stranačke i parnične

sposobnosti, te zastupanja)

(1) Kad sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao stranka ne može biti stranka u postupku, a taj se nedostatak može otkloniti, poziva tužioca da izvrši potrebne ispravke u

12

tužbi ili preduzima druge mjere da bi se postupak mogao nastaviti s licem koje može biti stranka u postupku.

(2) Isto tako, kad sud utvrdi da stranka nema zakonskog zastupnika ili da zakonski zastupnik nema posebna ovlaštenja kad su ona potrebna, zatražit će da nadležni organ starateljstva postavi staratelja parnično nesposobnom licu, odnosno poziva zakonskog zastupnika da pribavi posebna ovlaštenja ili preduzima druge mjere koje su potrebne da bi parnično nesposobna stranka bila pravilno zastupana.

(3) Sud određuje stranci rok za otklanjanje nedostataka iz stavova 1 i 2 ovog člana, a dok se ne otklone ti nedostaci, mogu se u postupku preduzimati samo one radnje zbog čijeg bi odlaganja mogle da nastanu štetne posljedice za stranku.

(4) Ako se nedostaci iz stavova 1 i 2 ovog člana ne mogu otkloniti ili ako određeni rok bezuspješno protekne, sud rješenjem ukida radnje sprovedene u postupku ako su zahvaćene tim nedostacima i odbacuje tužbu ako su nedostaci takve prirode da sprečavaju dalje vođenje parnice.

(5) Protiv rješenja kojim se naređuju mjere za otklanjanje nedostataka nije dopuštena žalba.

Član 45 (Postavljanje privremenog zastupnika)

(1) Ako se u toku postupka pred Osnovnim sudom pokaže da bi redovan

postupak oko postavljanja zakonskog zastupnika tuženom trajao dugo, tako da bi zbog toga mogle nastati štetne posljedice za jednu ili obje stranke, sud tuženom postavlja privremenog zastupnika.

(2) Pod uslovom iz stava 1 ovog člana Osnovni sud postavlja tuženom privremenog zastupnika naročito u slučajevima:

a) ako tuženi nije parnično sposoban, a nema zakonskog zastupnika, b) ako postoje protivni interesi tuženog i njegovog zakonskog zastupnika, c) ako obje stranke imaju istog zakonskog zastupnika, d) ako je boravište tuženog nepoznato, a tuženi nema punomoćnika, e) ako se tuženi ili njegov zakonski zastupnik, koji nemaju punomoćnika u Distriktu, nalaze u inostranstvu, a dostavljanje se nije moglo izvršiti. (3) O postavljanju privremenog zastupnika Osnovni sud bez odlaganja

obavještava organ starateljstva, kao i stranke kad je to moguće. (4) Ako se tokom postupka nakon podnošenja tužbe i u odnosu na tužioca ostvare

razlozi zbog kojih je prema odredbama stava 1 i stava 2 ovog člana tuženom moguće postaviti privremenog zastupnika, Osnovni sud privremenog zastupnika postavlja i tužiocu.

Član 46 (Prava i obaveze privremenog zastupnika)

(1) Privremeni zastupnik u postupku za koji je postavljen ima sva prava i

dužnosti zakonskog zastupnika. (2) Ta prava i dužnosti privremeni zastupnik obavlja sve dok se parnična stranka

ili njen punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja.

13

Član 47

(Objavljivanje oglasa)

(1) Ako je privremeni zastupnik postavljen nekoj od parničnih stranaka iz razloga navedenih u članu 45 stavu 2 tački d) i tački e) ovog zakona, Osnovni sud u roku od osam dana izdaje oglas koji se objavljuje u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“, u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“ i na oglasnoj tabli suda.

(2) Oglas iz stava 1 ovog člana sadrži: naziv suda koji je postavio privremenog zastupnika, zakonski osnov, ime i prezime parnične stranke kojoj se postavlja zastupnik, predmet spora, ime i prezime zastupnika i njegovo zanimanje i boravište, kao i upozorenje da će zastupnik zastupati parničnu stranku u postupku sve dok se parnična stranka ili njen punomoćnik ne pojavi pred sudom, odnosno dok organ starateljstva ne obavijesti sud da je postavio staratelja.

Član 48 (Ocjena parnične sposobnosti)

Parnična sposobnost u Distriktu procjenjuje se po zakonima Distrikta.

POGLAVLJE IV.

PUNOMOĆNICI

Član 49 (Način preduzimanja radnji u postupku)

(1) Stranka može preduzimati radnje u postupku lično ili preko punomoćnika. (2) Stranka koju zastupa punomoćnik može uvijek doći pred sud i davati izjave

pored svog punomoćnika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vještake može ispitivati samo preko punomoćnika, ako je on prisutan na glavnoj raspravi.

Član 50

(Punomoćnik u postupku) (1) Punomoćnik može biti advokat, advokatsko društvo, ili advokat Kancelarije za

pravnu pomoć kao i, za pravno lice zaposleni kod tog pravnog lica, a za fizičko lice bračni, odnosno vanbračni partner stranke ili srodnik stranke po krvi po pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u pobočnoj liniji do četvrtog stepena zaključno ili srodnik po tazbini zaključno do drugog stepena.

14

(2) Ako u parnici o imovinskopravnom zahtjevu vrijednost predmeta spora prelazi iznos od 50.000,00 KM, punomoćnik pravnog lica može biti samo lice koje ima položen pravosudni ispit.

(3) Ako sud utvrdi da punomoćnik koji je advokat ne obavlja svoju dužnost u skladu sa zakonom o advokaturi, sud o tome obavještava nadležnu advokatsku komoru i, ako je to moguće, stranku koju advokat zastupa.

Član 51 (Dejstvo radnji punomoćnika)

Radnje u postupku koje punomoćnik preduzima u granicama punomoći, imaju isto

pravno dejstvo kao da ih je preduzela sama stranka.

Član 52 (Posljedice opoziva radnje punomoćnika)

(1) Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svog punomoćnika na ročištu na

kome je ta izjava data. (2) Ako je punomoćnik priznao neku činjenicu na ročištu na kojem stranka nije

bila prisutna ili je neku činjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud cijeni obje izjave prema članu 248 stavu 2 ovog zakona.

Član 53

(Obim punomoći)

Stranka može ovlastiti punomoćnika da preduzima samo određene radnje ili da preduzima sve radnje u postupku.

Član 54 (Obim punomoći advokata)

Ako je stranka izdala advokatu punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila

ovlaštenja u punomoći, advokat je na osnovu takve punomoći, ovlašten da:

a) obavlja sve radnje u postupku, a posebno da podnese tužbu, povuče tužbu, da odgovor na tužbu, prizna tužbeni zahtjev ili se odrekne tužbenog zahtjeva, zaključi nagodbu, podnese pravni lijek i odrekne se ili odustane od njega, te zahtijeva izdavanje mjere obezbjeđenja, b) stavlja prijedlog za izvršenje ili obezbjeđenje i preduzima potrebne radnje u postupku povodom takvog zahtjeva, c) od protivne stranke primi dosuđene troškove, d) pismeno ovlasti drugog advokata na preduzimanje samo pojedinih radnji u postupku, osim zastupanja na glavnoj raspravi.

15

Član 55 (Zamjena advokata)

Advokata kome je stranka izdala punomoć može, uz izričito ovlaštenje stranke, zamijeniti drugi advokat, a pred Osnovnim sudom stručni saradnik i advokatski pripravnik koji su kod njega zaposleni.

Član 56

(Obim punomoći punomoćnika koji nije advokat)

Ako stranka u punomoći nije pobliže odredila ovlaštenja punomoćnika, punomoćnik koji nije advokat može, na osnovu takve punomoći, obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, za priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, za zaključenje sudske nagodbe, za odricanje ili odustanak od pravnog lijeka i prenošenje punomoći na drugo lice, te za podnošenje vanrednih pravnih lijekova.

Član 57 (Izdavanje punomoći)

(1) Stranka izdaje punomoć pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik. (2) Stranka koja nije pismena ili nije u stanju da se potpiše stavlja na pismenu

punomoć umjesto potpisa otisak kažiprsta, a ako se u tom slučaju, punomoć izdaje licu koje nije advokat, potrebno je prisustvo dvojice svjedoka koji se potpisuju na punomoć.

(3) Ako posumnja u istinitost pismene punomoći, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerena punomoć.

(4) Protiv rješenja iz stava 3 ovog člana nije dozvoljena žalba.

Član 58 (Legitimisanje punomoćnika i posljedice nepostojanja ovlaštenja za

zastupanje)

(1) Punomoćnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoć. (2) Sud može dozvoliti da radnje u postupku za stranku privremeno obavi lice

koje nije podnijelo punomoć, ali istovremeno naređuje tom licu da naknadno u određenom roku podnese punomoć ili odobrenje stranke za izvršenje parničnih radnji.

(3) Dok ne protekne rok za podnošenje punomoći, sud odgađa donošenje odluke, a ako taj rok bezuspješno protekne, sud nastavlja postupak i ne uzima u obzir radnje koje je obavilo lice bez punomoći.

(4) Sud je dužan da, do pravosnažnosti odluke, pazi da li je lice koje se pojavljuje kao punomoćnik ovlašteno za zastupanje.

(5) Ako sud utvrdi da lice koje se pojavljuje kao punomoćnik nije ovlašteno za zastupanje, ukida parnične radnje koje je to lice preduzelo, ako te radnje nije stranka naknadno odobrila.

16

Član 59

(Opoziv i otkaz punomoći)

(1) Stranka može punomoć opozvati u svako vrijeme, a punomoćnik je može u svako vrijeme otkazati.

(2) Opozivanje, odnosno otkaz punomoći mora se saopštiti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik.

(3) Opozivanje, odnosno otkaz punomoći važi za protivnu stranku od trenutka kad joj je saopšten.

(4) Poslije otkaza punomoći, punomoćnik je dužan još 30 dana da vrši radnje za lice koje mu je izdalo punomoć, ako je potrebno da od njega otkloni kakvu štetu koja bi u to vrijeme mogla nastati.

Član 60 (Prestanak punomoći)

(1) Punomoć prestaje smrću fizičkog lica, proglašenjem za umrlog ili gubitkom

poslovne sposobnosti, odnosno smrću njegovog zakonskog zastupnika, proglašenjem za umrlog, gubitkom poslovne sposobnosti ili razrješenjem dužnosti.

(2) Ako je punomoćniku fizičkog lica dato ovlaštenje da može preduzimati sve radnje u postupku, a stranka, odnosno njen zakonski zastupnik umre ili postane poslovno nesposoban ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti, punomoćnik je ovlašten preduzimati radnje u postupku koje ne trpe odgađanje.

Član 61

(Prestanak punomoći pravnog lica)

(1) Prestankom pravnog lica prestaje i punomoć koju je ono izdalo. (2) U slučaju stečaja ili likvidacije, punomoć koju je izdao stečajni, odnosno

likvidacioni dužnik, prestaje kad prema važećim propisima nastupe pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka, odnosno likvidacije.

(3) Izuzetno od odredaba stavova 1 i 2 ovog člana, punomoćnik je dužan da još trideset dana vrši radnje u postupku ako je potrebno da od stranke otkloni štetu. POGLAVLJE V. JEZIK U POSTUPKU

Član 62

(Jezik u postupku)

Pozivi, odluke i druga sudska pismena upućuju se stranci i drugim učesnicima u postupku na jednom od jezika iz člana 6 ovog zakona.

17

Član 63

(Upotreba jezika u postupku)

Stranka i drugi učesnik u postupku pri učestvovanju u postupku upotrebljava jedan od jezika iz člana 6 ovog zakona.

Član 64

(Prevođenje radnji u postupku)

(1) Stranka i umješač koji ne poznaju nijedan od jezika iz člana 6 ovog zakona, obezbjeđuju o svom trošku usmeno i pismeno prevođenje procesnih radnji koje preduzimaju, kao i druga usmena i pismena prevođenja za svoje potrebe.

(2) Stranka i umješač dužni su obezbijediti i prevođenje koje se odnosi na izvođenje dokaza koje su predložili.

(3) Prevođenje vrše tumači.

POGLAVLJE VI. VRIJEDNOST SPORA

Član 65 (Vrijednost spora)

(1) Tužilac je dužan u tužbi označiti vrijednost predmeta spora. (2) Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog

zahtjeva. (3) Kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju se u obzir pri

određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev.

Član 66

(Vrijednost spora kod budućih davanja)

Ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbiru, ali najviše do iznosa koji odgovara zbiru davanja za vrijeme od pet godina.

Član 67

(Vrijednost spora kod više zahtjeva)

(1) Ako jedna tužba protiv istog tuženog obuhvata više zahtjeva koji se zasnivaju na istom činjeničnom i pravnom osnovu, vrijednost se određuje po zbiru vrijednosti svih zahtjeva.

18

(2) Ako zahtjevi u tužbi proizilaze iz raznih osnova, ili su istaknuti protiv više tuženih, vrijednost se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Član 68 (Vrijednost spora kod najamnog ili zakupnog odnosa)

Kad se spor vodi o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, ili iz odnosa korištenja

stana, odnosno poslovne prostorije, vrijednost se računa prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno zakupnini, osim ako je riječ o najamnom ili zakupnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme.

Član 69 (Vrijednost spora kod obezbjeđenja)

Ako se tužbom zahtijeva samo davanje obezbjeđenja za izvjesno potraživanje ili

ustanovljenje založnog prava, vrijednost predmeta spora određuje se prema iznosu potraživanja koje treba obezbijediti, ali ako predmet zaloga ima manju vrijednost od potraživanja koje treba obezbijediti, kao vrijednost predmeta spora uzima se vrijednost predmeta zaloga.

Član 70 (Određivanje vrijednosti spora)

(1) Ako se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, ali tužilac u tužbi navede

da pristaje da umjesto ispunjenja tog zahtjeva primi određeni novčani iznos, kao vrijednost predmeta spora uzima se taj iznos.

(2) U drugim slučajevima, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužilac naznačio u tužbi.

(3) Ako je u slučaju iz stava 2 ovog člana tužilac suviše visoko ili suviše nisko naznačio vrijednost predmeta spora, sud najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi, prije početka rasprave o glavnoj stvari, brzo i na pogodan način provjerava tačnost naznačene vrijednosti, te rješenjem određuje vrijednost predmeta spora.

(4) Protiv rješenja iz stava 3 ovog člana, nije dozvoljena posebna žalba.

Član 71

(Utvrđivanje vrijednosti spora)

Ako novčani iznos nije izražen u konvertibilnim markama, već u drugoj valuti, vrijednost predmeta spora se utvrđuje u konvertibilnim markama, po srednjem kursu odnosne valute, koji je utvrdila Centralna banka Bosne i Hercegovine u vrijeme podnošenja tužbe.

19

POGLAVLJE VII. PODNESCI

Član 72 (Način dostave i sadržaj podneska)

(1) Tužba, odgovor na tužbu, protivtužba, odgovor na protivtužbu, pravni lijekovi

i druge izjave, prijedlozi i saopštenja, koji se daju van rasprave, podnose se pismeno (podnesci).

(2) Uslov pismene forme ispunjava i podnesak upućen telegramom, telefaksom ili elektronskom poštom, ovakav podnesak se smatra potpisanim, ako je u njima označen pošiljalac.

(3) Podnesak mora biti razumljiv i mora sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njim moglo postupiti, a naročito treba da sadrži: označenje suda, prezime, očevo ime i ime fizičkog lica, odnosno naziv pravnog lica, prebivalište ili boravište, odnosno sjedište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju, predmet spora, sadržaj izjave i potpis podnosioca.

(4) Ako izjava sadrži kakav zahtjev, stranka mora u podnesku da navede činjenice i dokaze na kojima zasniva svoj zahtjev.

(5) Podnesak koji se dostavlja elektronskom poštom mora biti ovjeren kvalifikovanim elektronskim potpisom.

(6) Podnesak s prilozima koji se dostavlja protivnoj stranci predaje se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Član 73 (Postupanje s ispravama koje se prilažu uz podnesak)

(1) Isprave koje se prilažu uz podnesak podnose se u izvorniku, prepisu ili

fotokopiji. (2) Ako stranka priloži ispravu u izvorniku, sud takvu ispravu zadržava, a

protivnoj stranci dozvoljava da je razgleda. (3) Kad prestane potreba da se isprava iz stava 2 ovog člana drži u spisu

predmeta, vraća se podnosiocu na njegov zahtjev, ali sud može tražiti od podnosioca da u spis priloži prepis ili fotokopiju isprave.

(4) Ako je isprava priložena u prepisu ili fotokopiji, sud na zahtjev protivne stranke, poziva podnosioca da podnese sudu ispravu u izvorniku, a protivnoj stranci dozvoljava da je pregleda i određuje rok u kojem se isprava ima predati, odnosno pregledati.

(5) Protiv tih rješenja nije dozvoljena žalba.

Član 74 (Postupanje sa nerazumljivim i nepotpunim podneskom)

(1) Ako je podnesak nerazumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po

njemu moglo postupiti, sud podnosiocu vraća podnesak, radi ispravke ili dopune uz navode

20

šta treba ispraviti ili dopuniti i određuje rok za ispravku ili dopunu podneska, koji ne može biti duži od osam dana.

(2) Ako podnesak vezan za rok bude ispravljen, odnosno dopunjen i predat sudu u roku određenom za dopunu ili ispravku, smatra se da je podnesen sudu onog dana kad je prvi put bio podnesen.

(3) Smatra se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke, odnosno dopune, odbacuje se.

(4) Ako podnesak ili prilozi nisu podneseni u dovoljnom broju primjeraka, sud poziva podnosioca da ih u određenom roku podnese, a ako podnosilac ne postupi po tom nalogu, sud podnesak odbacuje.

POGLAVLJE VIII.

ROKOVI I ROČIŠTA

Odjeljak A. Rokovi

Član 75 (Određivanje i produženje roka)

(1) Ako rok nije određen zakonom, određuje ga sud s obzirom na okolnosti

slučaja. (2) Rok koji sud odredi izuzetno se može produžiti na prijedlog zainteresovanog

lica ako za to postoje opravdani razlozi. (3) Prijedlog za produženje roka mora se podnijeti prije proteka roka čije se

produženje traži. (4) Protiv rješenja o produženju roka nije dozvoljena žalba.

Član 76 (Računanje roka)

(1) Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine. (2) Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je izvršeno

dostavljanje ili saopštenje, odnosno dan u koji pada događaj od kad treba računati trajanje roka, već se za početak roka uzima prvi naredni dan.

(3) Rokovi određeni na mjesece, odnosno na godine završavaju se protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpočeo, a ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca.

(4) Ako posljednji dan roka pada na državni praznik ili u nedjelju ili u neki drugi dan kad sud ne radi, rok ističe protekom prvog narednog radnog dana.

21

Član 77 (Način računanja roka)

(1) Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku ako je prije

nego što rok istekne predat nadležnom sudu. (2) Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafskim

putem, dan predaje pošti smatra se kao dan predaje sudu kome je upućen, a ako je podnesak upućen telefaksom, danom predaje smatra se dan prijema telefaksa u sud.

(3) Ako je podnesak upućen elektronskom poštom, kao vrijeme predaje sudu smatra se vrijeme koje je naznačeno na verifikaciji kvalifikovanog elektronskog potpisa.

(4) Ako je podnesak upućen telegrafski, a ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, smatra se da je dat u roku ako uredan podnesak naknadno bude predat sudu ili bude upućen sudu preporučenom pošiljkom u roku od tri dana od dana predaje telegrama pošti.

(5) Za lica koja se nalaze u vojnoj službi u Oružanim snagama Bosne i Hercegovine, dan predaje podneska vojnoj jedinici, odnosno vojnim ustanovama smatra se kao dan predaje sudu.

(6) Odredba stava 5 ovog člana odnosi se i na ostala lica koja se nalaze u službi u vojnim jedinicama, odnosno vojnim ustanovama ili štabovima Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, u mjestima u kojima ne postoji redovna pošta.

(7) Za lica lišena slobode dan predaje podneska upravi zatvora, odnosno ustanove za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija smatra se kao dan predaje sudu.

(8) Ako je podnesak koji je vezan za rok predat ili upućen nenadležnom sudu prije isteka roka, a stigne nadležnom sudu poslije isteka roka, smatra se da je na vrijeme podnesen.

(9) Odredbe stavova od 1 do 7 ovog člana primjenjuju se i na rok u kome se po posebnim propisima mora podići tužba, kao i na rok zastarjelosti potraživanja ili nekog drugog prava.

Odjeljak B. Ročišta

Član 78

(Određivanje i održavanje ročišta)

(1) Ročište određuje sud kad je to zakonom propisano. (2) Sud na ročište poziva stranke i ostala lica čije prisustvo smatra potrebnim. (3) U pozivu sud naznačava mjesto, prostoriju i vrijeme održavanja ročišta, te

navodi stranke i predmet spora. (4) Sud u pozivu naročito upozorava stranke i ostale učesnike u postupku na

zakonske posljedice izostanka sa ročišta. (5) Ročište se, po pravilu, održava u sudskoj zgradi. (6) Sud može odlučiti da se ročište održi van sudske zgrade kad nađe da je to

nužno ili da će se na taj način uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka.

22

(7) Protiv rješenja iz stava 6 ovog člana nije dozvoljena žalba.

Odjeljak C. Povrat u prijašnje stanje

Član 79 (Uslovi za povrat u prijašnje stanje)

(1) Ako stranka propusti ročište ili rok za preduzimanje neke radnje u postupku i

usljed toga izgubi pravo na preduzimanje te radnje, sud toj stranci na njen prijedlog dozvoljava da naknadno izvrši tu radnju (povrat u prijašnje stanje) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti, niti izbjeći.

(2) Kad se dozvoli povrat u prijašnje stanje, parnica se vraća u ono stanje u kome se nalazila prije propuštanja i ukidaju se sve odluke koje je sud zbog propuštanja donio.

Član 80

(Rokovi za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje)

(1) Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod koga je trebalo izvršiti propuštenu radnju.

(2) Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, računajući od dana kad je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, od dana kad je za to saznala.

(3) Poslije proteka 60 dana od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.

(4) Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propuštanja roka, predlagač je dužan da istovremeno s podnošenjem prijedloga izvrši i propuštenu radnju.

Član 81 (Nedozvoljenost povrata u prijašnje stanje)

(1) Ne može se zahtijevati povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za

stavljanje prijedloga da se dozvoli povrat u prijašnje stanje, ili ako je propušteno ročište određeno povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje.

(2) Povrat u prijašnje stanje nije dozvoljen ako se propuštanje stranke može pripisati povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek.

Član 82 (Rok za odlučivanje suda)

Sud odmah odlučuje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje i nastavlja postupak.

23

Član 83

(Odluka suda povodom prijedloga za povrat u prijašnje stanje)

(1) Neblagovremene ili nedozvoljene prijedloge za povrat u prijašnje stanje sud odbacuje rješenjem.

(2) Po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje sud zakazuje ročište, osim ako su činjenice na kojima se prijedlog zasniva općepoznate.

(3) Ako stranka koja je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje ne dođe na ročište zakazano povodom prijedloga, a uredno je obaviještena, smatra se da je prijedlog povučen.

Član 84 (Žalba na rješenje o povratu u prijašnje stanje)

(1) Protiv rješenja kojim se usvaja prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dozvoljena žalba, osim ako je usvojen neblagovremen ili nedozvoljen prijedlog.

(2) Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje žalba je dozvoljena.

POGLAVLJE IX.

ZAPISNICI

Član 85

(Snimanje ročišta)

Pripremno ročište i glavna rasprava snimaju se tonski.

Član 86

(Sadržaj snimka)

Snimak mora da sadrži: naziv i sastav suda, mjesto gdje se obavlja radnja, dan i sat kad se obavlja radnja, naznaku predmeta spora i imena prisutnih stranaka, odnosno trećih lica i njihovih zakonskih zastupnika, odnosno punomoćnika, je li glavna rasprava javna ili je javnost isključena, izjave stranaka, njihove prijedloge, dokaze koje su predložile, dokaze koji su izvedeni, iskaze svjedoka i vještaka, te odluke suda donesene na ročištu, odnosno, nakon zaključenja glavne rasprave.

Član 87

(Reprodukovanje snimka)

Na zahtjev saslušanog lica snimak se odmah reprodukuje.

24

Član 88

(Prepis snimka)

(1) Sudija može odrediti da se tonski snimak u cjelini ili djelimično prepiše.

(2) Sudija pregleda i ovjerava prepis i priključuje ga spisu.

Član 89

(Čuvanje tonskog zapisa)

Tonski zapis se čuva u odgovarajućoj memoriji suda.

Član 90

(Zapisnik o vijećanju i glasanju)

(1) O vijećanju i glasanju u postupku pred Apelacionim sudom sastavlja se

poseban zapisnik. (2) Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tok glasanja i odluku koja je donesena. (3) Odvojena mišljenja priključuju se zapisniku o vijećanju i glasanju ako nisu

unesena u sam zapisnik. (4) Zapisnik potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar. (5) Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvara se u poseban omot. (6) Zapisnik o vijećanju i glasanju može razgledati samo vijeće Apelacionog suda

kad rješava o vanrednim pravnim lijekovima i u tom slučaju zapisnik se ponovo zatvara u poseban omot i na omotu se naznačava da je zapisnik razgledan.

(7) Bilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća.

POGLAVLJE X.

DOSTAVA PISMENA

Odjeljak A . Način dostave pismena

Član 91

(Način dostave)

(1) Pismena se dostavljaju, u pravilu, poštom, a mogu se dostavljati i preko ovlaštenog pravnog lica registrovanog za obavljanje poslova dostavljanja ili preko ovlaštenog službenog lica suda ili neposredno u sudu.

25

(2) Lice koje vrši dostavljanje dužno je na zahtjev lica kojem se dostavljanje vrši dokazati svojstvo lica ovlaštenog za dostavljanje.

(3) Lica koja dostavljač zatekne na mjestu na kojem treba da izvrši dostavljanje dužna su da na njegov zahtjev pruže podatke o svom identitetu, u protivnom neće izvršiti dostavljanje.

(4) Sudska policija Distrikta dužna je da na zahtjev suda pomogne prilikom obavljanja poslova dostavljanja.

Član 92

(Dostavljanje organima Distrikta, pravnom licu i Ombudsmenu)

(1) Dostavljanje organima Distrikta i pravnim licima obavlja se predajom

pismena licu ovlaštenom za primanje pismena ili radniku koji se zatekne u kancelariji, odnosno poslovnoj prostoriji.

(2) Dostavljanje pravnom licu može se izvršiti i preko njegove poslovne jedinice, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice.

(3) Kad pismeno treba dostaviti Ombudsmenu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ombudsmen), dostavljanje se obavlja predajom pismena njegovoj pisarnici, odnosno službi za primanje pismena, a danom dostave smatra se dan predaje pismena pisarnici, odnosno ovlaštenoj službi.

(4) Dostavljanje prema odredbama stavova 1 i 2 ovog člana obavlja se i kad su stranke, navedene u tom stavu, za svog punomoćnika odredile lice koje je njihov radnik.

Član 93 (Dostavljanje preko komande, odnosno starješine)

Radnicima policije, radnicima kopnenog, riječnog i vazdušnog saobraćaja poziv se

dostavlja preko njihove komande, odnosno neposrednog starješine, a prema potrebi, mogu im se na taj način dostavljati i ostala pismena.

Član 94

(Dostavljanje u inostranstvu ili strancima s pravom imuniteta)

(1) Kad dostavljanje treba izvršiti licima ili ustanovama u inostranstvu ili strancima koji uživaju pravo imuniteta, dostavljanje se vrši diplomatskim putem, ako u međunarodnom ugovoru ili u ovom zakonu nije šta drugo određeno.

(2) Ako se dostavljanje pismena ima izvršiti državljanima Bosne i Hercegovine u inostranstvu, to se može učiniti preko nadležnog konzularnog, odnosno diplomatskog predstavništva Bosne i Hercegovine u toj državi, odnosno preko organa uprave nadležnog za inostrane poslove Bosne i Hercegovine, ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

26

Član 95 (Dostavljanje pravnom licu sa sjedištem u inostranstvu)

Dostavljanje pravnom licu koje ima sjedište u inostranstvu, može se obaviti i preko

njegovog zastupništva, odnosno predstavništva u Bosni i Hercegovini ili Distriktu.

Član 96 (Dostavljanje licima lišenim slobode)

Licima lišenim slobode dostavljanje se vrši preko uprave zatvora, odnosno uprave

ustanove za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija.

Član 97

(Dostavljanje preko zakonskog zastupnika, odnosno punomoćnika)

(1) Kad stranka ima zakonskog zastupnika, odnosno punomoćnika, dostavljanje se vrši zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku, ako u ovom zakonu nije šta drugo propisano.

(2) Ako stranka ima više zakonskih zastupnika, odnosno punomoćnika, dovoljno je dostavljanje izvršiti jednom od njih.

Član 98 (Dostavljanje advokatu)

Dostavljanje advokatu kao punomoćniku može se izvršiti i predajom pismena licu

koje je zaposleno u njegovoj advokatskoj kancelariji.

Član 99 (Vrijeme i mjesto dostave)

(1) Dostavljanje se obavlja radnim danom i to danju, u stanu ili na radnom

mjestu lica kome se dostavljanje ima izvršiti ili u Osnovnom sudu kad se to lice tamo zatekne.

(2) Dostavljanje se može izvršiti i u drugo vrijeme i na drugom mjestu, po pristanku lica kome se dostavljanje treba izvršiti ili na osnovu posebne odluke suda koju je dostavljač dužan na zahtjev pokazati.

(3) Odredba da se dostavljanje obavlja samo radnim danom ne važi za dostavljanje poštom.

Član 100

(Dužnost prijema i pristanak za prijem)

(1) Ako se lice kome se pismeno ima dostaviti ne zatekne u svom stanu, dostavljanje se vrši predajom pismena nekome od njegovih punoljetnih članova

27

domaćinstva, koji je dužan da primi pismeno, a ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno se predaje susjedu, ako on na to pristane.

(2) Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu lica kome se pismeno treba dostaviti, a to se lice tu ne zatekne, dostavljanje se može obaviti licu koje na istom mjestu radi, ako ono pristane da primi pismeno.

(3) Predaja pismena drugom licu nije dopuštena ako ono učestvuje u parnici kao protivnik licu kome se dostavljanje ima obaviti.

Član 101

(Lična dostava)

(1) Tužba, vanredni pravni lijek, presuda i rješenje protiv kojih je dopuštena posebna žalba dostavlja se lično stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku, odnosno punomoćniku.

(2) Ostala pismena dostavljaju se lično kad je to ovim zakonom izričito propisano ili kad sud smatra da je zbog priloženih isprava u originalu ili iz kojeg drugog razloga potrebna veća opreznost.

(3) Ako se lice kome se pismeno mora lično dostaviti ne zatekne tamo gdje se dostavljanje mora obaviti, dostavljač će se obavijestiti kad bi i na kom mjestu mogao to lice zateći i ostaviti mu kod jednog od lica navedenih u članu 100 stavovima 1 i 2 ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu, odnosno na svome radnom mjestu, a ako i nakon toga dostavljač ne zatekne lice kojem se pismeno ima dostaviti, postupa prema članu 100 ovog zakona i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

(4) Ako pismena iz stavova 1 i 2 ovog člana treba dostaviti organima Distrikta i pravnim licima, dostavljanje se obavlja prema članu 92 ovog zakona.

Član 102 (Postupanje kada je lice odsutno)

Ako se utvrdi da je lice kome se pismeno treba dostaviti odsutno i da mu lica

navedena u članu 100 stavovi 1 i 2 ovog zakona ne mogu pismeno na vrijeme predati, pismeno se vraća sudu uz naznaku gdje se odsutni nalazi.

Odjeljak B. Odbijanje prijema pismena

Član 103

(Odbijanje prijema pismena)

(1) Kad lice kome je pismeno upućeno, odnosno punoljetni član njegovog domaćinstva, odnosno ovlašteno lice ili radnik organa Distrikta ili pravnog lica odbije da primi pismeno, dostavljač pismeno ostavlja u prostoriji gdje se dostavljanje vrši ili ga pribija (lijepi) na vrata te prostorije.

(2) Na dostavnici bilježi dan, sat i razlog odbijanja prijema, kao i mjesto gdje je pismeno ostavljeno i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

28

Odjeljak C. Promjena adrese

Član 104 (Promjena adrese)

(1) Ako stranka ili njen zakonski zastupnik u toku postupka ili prije isteka roka od šest mjeseci nakon pravosnažnog okončanja postupka promijene adresu na koju se dostava obavlja, dužni su o tome odmah obavijestiti sud.

(2) Ako protiv pravosnažne odluke, unutar roka iz stava 1 ovog člana, bude izjavljena revizija, taj rok produžava se sve dok ne istekne šest mjeseci od dostave stranci odluke povodom revizije kojom se revizija odbacuje ili odbija ili pobijana odluka preinačava.

(3) Ako je protiv pravosnažne odluke, unutar roka iz stava 1 ovog člana, podnesen prijedlog za ponavljanje postupka, taj rok produžava se do isteka roka od šest mjeseci nakon pravosnažnosti prvostepene odluke u tom postupku protiv koje nije izjavljena žalba, odnosno do isteka roka od šest mjeseci od dostave stranci odluke o žalbi kojom se postupak za ponavljanje postupka pravosnažno završava.

(4) Ako povodom vanrednog pravnog lijeka pravosnažna odluka bude ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, smatra se da rok iz stava 1 ovog člana nije ni počeo teći.

(5) Ako stranka ili njen zastupnik ne obavijeste odmah sud o promjeni adrese, sud određuje da se dalje dostave u parnici obavljaju objavljivanjem pismena na oglasnoj tabli suda, sve dok stranka ili njen zastupnik ne obavijeste sud o svojoj novoj adresi.

(6) Dostava iz stava 5 ovog člana smatra se obavljenom nakon proteka 15 dana od dana objavljivanja pismena na oglasnoj tabli suda.

(7) Kad punomoćnik za primanje pismena do isteka rokova iz stavova od 1 do 3 ovog člana promijeni svoju adresu, a o tome ne obavijesti sud, sud stranci na njen trošak imenuje punomoćnika za primanje pismena preko koga obavlja sve dostave, dok ne primi obavijest stranke o postavljanju novog punomoćnika.

Odjeljak D. Punomoćnik za primanje pismena

Član 105 (Postavljenje punomoćnika za prijem pismena)

(1) Stranku ili njenog zakonskog zastupnika koji se nalaze u inostranstvu, a

nemaju punomoćnika u Distriktu, sud poziva da u primjerenom roku postave punomoćnika za primanje pismena u Distriktu.

(2) Ako stranka ili njen zakonski zastupnik ne postave takvog punomoćnika, sud stranci na njen trošak postavlja privremenog zastupnika ovlaštenog za primanje pismena i o tome obavještava stranku, odnosno njenog zakonskog zastupnika.

29

Član 106 (Zajednički punomoćnik za primanje pismena)

(1) Ako više lica zajednički tuže, a nemaju zajedničkog zakonskog zastupnika

odnosno punomoćnika, sud ih može pozvati da u određenom roku imenuju zajedničkog punomoćnika za primanje pismena, a istovremeno ih obavještava koga od njih smatra zajedničkim punomoćnikom za primanje pismena ako oni sami ne imenuju takvog punomoćnika.

(2) Odredba stava 1 ovog člana primjenjuje se i kad je više lica tuženo kao jedinstveni suparničari. Odjeljak E. Utvrđivanje adrese

Član 107 (Utvrđivanje adrese)

Ako stranka ne može sama saznati adresu lica kome pismeno treba dostaviti, sud

nastoji od nadležnog organa Distrikta ili na drugi način dobiti potrebne podatke.

Odjeljak F. Dostavnica

Član 108 (Potvrda o obavljenom dostavljanju)

(1) Potvrdu o obavljenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primalac i

dostavljač, a primalac na dostavnici slovima sam upisuje dan prijema. (2) Ako je primalac nepismen ili nije u stanju da se potpiše, dostavljač ispisuje

njegovo ime i prezime i slovima dan prijema, te stavlja napomenu zašto primalac nije stavio svoj potpis.

(3) Ako primalac odbije potpisati dostavnicu, dostavljač to zabilježi na dostavnici i ispisuje slovima dan predaje i time se smatra da je dostavljanje izvršeno.

(4) Ako je dostavljanje izvršeno prema članu 101 stavu 3 ovog zakona, dostavljač to naznačava na dostavnici, kao i dan i sat kada je dostava pokušana i mjesto gdje je ostavljena pismena obavijest.

(5) Kad je prema odredbama ovog zakona pismeno predato drugom licu, a ne onom kome se pismeno trebalo dostaviti, na dostavnici dostavljač naznačava odnos ta dva lica.

(6) Ako je na dostavnici netačno ili nečitko naznačen datum dostave ili je dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i na drugi način.

30

POGLAVLJE XI.

PREGLEDANJE I PREPISIVANJE SPISA

Član 109 (Pregledanje i prepisivanje spisa)

(1) Stranke imaju pravo pregledati i prepisivati spise parnice u kojoj učestvuju. (2) Ostalim licima koja imaju opravdan interes može se dopustiti pregledanje i

prepisivanje pojedinih spisa. (3) Kad je postupak u toku, dozvolu za pregledanje i prepisivanje spisa daje

sudija koji vodi postupak, a kad je postupak završen, dozvolu daje predsjednik suda, odnosno radnik u sudu koga odredi predsjednik suda.

POGLAVLJE XII.

ISKLJUČENJE I IZUZEĆE

Član 110 (Razlozi za isključenje i izuzeće)

(1) Sudija ne može vršiti sudijsku dužnost (isključenje):

a) ako je sam stranka, zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke, ako je sa strankom u odnosu saovlaštenika, saobveznika ili regresnog dužnika, ili ako je u istom predmetu saslušan kao svjedok ili vještak, b) ako mu je stranka ili zakonski zastupnik ili punomoćnik stranke srodnik po krvi u pravoj liniji, a u pobočnoj liniji do četvrtog stepena, ili mu je bračni, odnosno vanbračni partner srodnik po tazbini do drugog stepena, bez obzira da li su brak, odnosno vanbračna zajednica prestali ili ne, c) ako je staratelj, usvojitelj ili usvojenik stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili ako između njega i stranke, njenog zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke postoji zajedničko domaćinstvo, d) ako između sudije i stranke teče neka druga parnica, e) ako je u istom predmetu učestvovao u postupku medijacije, ili u zaključenju sudske nagodbe koje se pobijaju u parnici, ili je donio odluku koja se pobija, ili je zastupao stranku kao advokat, f) ako je u stečajnom postupku učestvovao u donošenju odluke povodom koje je došlo do spora.

(2) Sudija može da bude izuzet ako postoje okolnosti koje dovode u sumnju

njegovu nepristrasnost (izuzeće), kao što je bliski odnos sa nekom od stranaka ili postoje bilo koji drugi razlozi koji mogu dovesti u pitanje njegovu nepristrasnost.

31

Član 111 (Zahtjev za isključenje i izuzeće)

(1) Stranka podnosi zahtjev za isključenje, odnosno izuzeće sudije čim sazna da

postoji koji od razloga za isključenje, odnosno izuzeće, a najkasnije do završetka rasprave, a ako nije bilo rasprave, do donošenja odluke.

(2) Stranka može u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek, poimenično navesti sudiju koji ne bi mogao učestvovati u donošenju odluke zbog razloga iz člana 110 ovog zakona.

(3) U zahtjevu se mora navesti zakonski razlog zbog kojeg se traži isključenje i izuzeće, okolnosti iz kojih proizilazi da je prijedlog blagovremeno podnesen i činjenice na kojima se zasniva postojanje razloga za isključenje ili izuzeće.

(4) Stranka može tražiti isključenje ili izuzeće samo poimenično određenog sudije koji u predmetu postupa.

Član 112

(Odbacivanje zahtjeva za isključenje ili izuzeće)

(1) Neblagovremen, nepotpun i nedopušten zahtjev za isključenje ili izuzeće, odbacuje sudija ili vijeće pred kojim se postupak vodi.

(2) Nije dopušten zahtjev za isključenje ili izuzeće: a) kojim se uopćeno traži isključenje ili izuzeće svih sudija sudova u Distriktu ili svih sudija koji bi mogli da učestvuju u nekom postupku, b) o kome je već odlučeno, c) u kome nije obrazložen zakonski razlog zbog kojeg se isključenje ili izuzeće traži, d) ako stranka zahtijeva isključenje, odnosno izuzeće sudije koji ne postupa u tom predmetu, e) ako stranka zahtijeva isključenje, odnosno izuzeće predsjednika suda, izuzev kada postupa u tom predmetu.

(3) Ako je zahtjev iz stava 1 ovog člana podnesen na ročištu, sudija ga odbacuje i

nastavlja ročište. (4) Protiv rješenja iz stava 1 ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Član 113 (Odlučivanje o zahtjevu za isključenje ili izuzeće)

(1) O zahtjevu za isključenje ili izuzeće sudije odlučuje predsjednik suda. (2) Ako stranka traži isključenje ili izuzeće predsjednika Osnovnog suda, odluku

o isključenju ili izuzeću donosi predsjednik Apelacionog suda. (3) O zahtjevu za isključenje ili izuzeće predsjednika Apelacionog suda, odlučuje

opća sjednica Apelacionog suda. (4) Prije donošenja rješenja o isključenju ili izuzeću, od sudije čije se isključenje

ili izuzeće traži pribavlja se izjava, a po potrebi obavljaju se i druge izviđajne radnje.

32

(5) Protiv rješenja kojim se usvaja zahtjev za isključenje ili izuzeće nije dozvoljena žalba, a protiv rješenja kojim se zahtjev odbija nije dozvoljena posebna žalba.

Član 114

(Postupanje sudije u slučaju postojanja razloga za isključenje odnosno izuzeće)

(1) Kad sudija sazna da postoji neki od razloga za isključenje iz člana 110 stava 1

ovog zakona, ili čim sazna da je podnesen zahtjev za njegovo isključenje, dužan je prekinuti svaki rad na tom predmetu i o razlozima za isključenje odmah obavijestiti stranke i predsjednika suda, koji odlučuje o isključenju.

(2) Do donošenja rješenja o zahtjevu za isključenje sudija preduzima samo one radnje za koje postoji opasnost od odlaganja.

(3) Kada sudija sazna da je podnesen zahtjev za njegovo izuzeće, ili čim sazna da postoji neki od razloga za njegovo izuzeće iz člana 110 stava 2 ovog zakona, dužan je odmah o tome obavijestiti predsjednika suda, a postupak nastavlja bez odlaganja do donošenja odluke o izuzeću.

(4) Ako se radi o izuzeću predsjednika suda, on određuje sebi zamjenika iz reda sudija tog suda.

Član 115

(Posljedice isključenja i izuzeća)

(1) Ako zahtjev za isključenje bude usvojen, sud ukida sve radnje koje je preduzeo isključeni sudija.

(2) Ako zahtjev za izuzeće bude usvojen, sud ukida radnje koje su bile preduzete poslije podnošenja zahtjeva, izuzev ako se stranke ne saglase da se preduzete radnje ne ukidaju.

(3) U slučaju podnošenja zahtjeva za isključenje ili izuzeće u toku rasprave pred Apelacionim sudom, primjenjuju se odredbe stavova 1 i 2 ovog člana.

Član 116 (Isključenje, odnosno izuzeće zapisničara)

(1) Odredbe ovog zakona o isključenju, odnosno izuzeću sudija primjenjuju se na

odgovarajući način i na zapisničare. (2) O isključenju, odnosno izuzeću zapisničara odlučuje postupajući sudija,

odnosno vijeće Apelacionog suda.

33

POGLAVLJE XIII.

TROŠKOVI POSTUPKA

Odjeljak A. Parnični troškovi

Član 117 (Parnični troškovi)

(1) Parnične troškove sačinjavaju izdaci učinjeni u toku ili povodom postupka. (2) Parnični troškovi obuhvataju i nagradu za rad advokata i drugih lica kojima

zakon priznaje pravo na nagradu.

Član 118 (Prethodno podmirivanje troškova)

Svaka stranka prethodno sama snosi troškove koje je prouzrokovala svojim

radnjama.

Član 119 (Predujam za izvođenje dokaza)

(1) Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je da po nalogu suda unaprijed

položi iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati povodom izvođenja dokaza. (2) Kad izvođenje dokaza predlože obje stranke, sud određuje da iznos potreban

za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove. (3) Sud odustaje od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova

ne bude položen u roku koji sud odredi. (4) Izuzetno od odredbe stava 3 ovog člana, ako sud po službenoj dužnosti odredi

izvođenje dokaza radi utvrđivanja činjenica u vezi sa primjenom odredbe člana 3 stava 2 ovog zakona, a stranke ne polože određeni iznos, predujam troškova za izvođenje dokaza isplaćuje se iz sredstava suda.

Član 120 (Naknada troškova prema uspjehu u parnici)

(1) Stranka koja u cjelini izgubi parnicu dužna je da protivnoj stranci naknadi

troškove. (2) Ako stranka djelimično uspije u parnici, sud može s obzirom na postignuti

uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj srazmjeran dio troškova.

34

(3) Sud može odlučiti da jedna stranka naknadi sve troškove koje je druga stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u srazmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi.

(4) Prema rezultatu dokazivanja sud odlučuje da li će troškove iz odredbe člana 119 stava 4 ovog zakona snositi jedna ili obje stranke ili će ti troškovi pasti na teret troškova suda.

Član 121

(Odmjeravanje troškova)

(1) Pri odlučivanju koji će se troškovi nadoknaditi stranci sud uzima u obzir samo one troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice, a o tome koji su troškovi bili potrebni, kao i o visini troškova, sud odlučuje cijeneći brižljivo sve okolnosti.

(2) Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili za druge troškove, ovi troškovi odmjeravaju se po toj tarifi.

Član 122 (Princip krivice i slučaja)

Stranka je dužna da nezavisno od ishoda parnice naknadi protivnoj stranci troškove

koje je prouzrokovala svojom krivicom ili slučajem koji se njoj dogodio.

Član 123

(Naknada u slučaju nepostojanja povoda za spor)

Ako nije bilo povoda za podnošenje tužbe, zbog toga što je tuženi već priznao svoju obavezu i bio je spreman ispuniti, ili zbog drugih razloga, tužilac je obavezan naknaditi tuženom parnične troškove.

Član 124 (Naknada troškova u slučaju povlačenja tužbe i odustanka od pravnog lijeka)

(1) Tužilac koji povuče tužbu dužan je da protivnoj stranci naknadi parnične troškove, osim ako je povlačenje tužbe uslijedilo poslije ispunjenja zahtjeva od strane tuženog.

(2) Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je da protivnoj stranci naknadi troškove nastale povodom pravnog lijeka.

Član 125 (Troškovi kod sudske nagodbe)

(1) Svaka stranka snosi svoje troškove ako je parnica završena sudskom

nagodbom, a u nagodbi nije drugačije ugovoreno.

35

(2) Troškovi sudske nagodbe koja je pokušana, ali nije uspjela ulaze u parnične troškove.

Član 126

(Troškovi u izlučnoj parnici)

Ako u izlučnoj parnici bude usvojen tužbeni zahtjev za izlučenje stvari, a sud utvrdi da je tuženi kao povjerilac u izvršnom postupku imao opravdanih razloga da smatra da ne postoje prava trećih lica na tim stvarima, određuje da svaka stranka snosi svoje troškove.

Član 127 (Troškovi suparničara)

(1) Suparničari snose troškove na jednake dijelove. (2) Ako postoji znatna razlika u pogledu njihovog udjela u predmetu spora, sud

prema srazmjeri tog udjela određuje koliki dio troškova je obavezan naknaditi svaki od suparničara.

(3) Suparničari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene protivnoj strani.

(4) Za troškove prouzrokovane posebnim parničnim radnjama pojedinih suparničara ostali suparničari ne odgovaraju.

Član 128 (Troškovi Ombudsmena)

Ako Ombudsmen učestvuje u postupku kao stranka ima pravo na naknadu troškova

po odredbama ovog zakona, ali ne i pravo na nagradu.

Član 129 (Troškovi Pravobranilaštva)

Odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke koje zastupa Pravobranilaštvo

Distrikta i u tom slučaju troškovi postupka obuhvataju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade advokatu.

Član 130 (Zahtjev za naknadu i odluka suda)

(1) O naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke bez

raspravljanja. (2) Stranka je dužna da u zahtjevu opredijeljeno navede troškove za koje traži

naknadu. (3) Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna da podnese najkasnije do

završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako se radi o donošenju

36

odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna da zahtjev za naknadu troškova podnese u prijedlogu o kome sud treba da odluči.

(4) O zahtjevu za naknadu troškova sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom.

(5) U toku postupka sud posebnim rješenjem odlučuje o naknadi troškova samo kad pravo na naknadu troškova ne zavisi od odluke o glavnoj stvari.

(6) U slučaju iz odredbe člana 124 ovog zakona, ako povlačenje tužbe ili odustanak od pravnog lijeka nije izvršen na raspravi, zahtjev za naknadu troškova može se podnijeti u roku od 15 dana po prijemu obavještenja o odustanku, odnosno povlačenju tužbe.

Član 131 (Troškovi u povodu pravnog lijeka)

(1) Kad sud odbaci ili odbije pravni lijek, odlučuje i o troškovima nastalim u

postupku povodom tog pravnog lijeka. (2) Kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu

odluku i odbaci tužbu, odlučuje o troškovima cijelog postupka. (3) Kad se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na

ponovno suđenje, o troškovima postupka povodom pravnog lijeka odlučuje se u konačnoj odluci.

(4) Sud može postupiti po odredbi stava 3 ovog člana i kad odluku protiv koje je podnesen pravni lijek samo djelimično ukine.

Član 132 (Pobijanje odluke o troškovima)

Odluka o troškovima sadržana u presudi može se pobijati samo žalbom protiv

rješenja ako se istovremeno ne pobija i odluka o glavnoj stvari.

Odjeljak B. Troškovi u postupku za obezbjeđenje dokaza

Član 133 (Troškovi kod obezbjeđenja dokaza)

(1) Troškove postupka za obezbjeđenje dokaza snosi stranka koja je podnijela

prijedlog za obezbjeđenja dokaza. (2) Stranka je dužna da naknadi i troškove protivnoj stranci, odnosno

postavljenom privremenom zastupniku. (3) Ove troškove stranka može naknadno ostvarivati kao dio parničnih troškova,

prema uspjehu u parnici.

37

Odjeljak C. Oslobađanje od plaćanja troškova postupka

Član 134

(Uslovi za oslobađanje i obim oslobađanja)

(1) Osnovni sud oslobađa plaćanja troškova postupka stranku koja prema svom općem imovnom stanju nije u mogućnosti da snosi te troškove bez štete za nužno izdržavanje svoje i svoje porodice.

(2) Oslobađanje od plaćanja troškova postupka obuhvata oslobađanje od plaćanja taksa i oslobađanje od polaganja predujma za troškove svjedoka, vještaka, uviđaja, prevođenja i sudskih oglasa.

(3) Osnovni sud može osloboditi stranku od plaćanja svih troškova ili jednog dijela troškova postupka.

Član 135 (Ocjena okolnosti za oslobađanje)

Prilikom donošenja odluke o oslobađanju od plaćanja troškova postupka Osnovni

sud brižljivo cijeni sve okolnosti, a naročito uzima u obzir vrijednost predmeta spora, broj lica koja stranka izdržava i prihode koje imaju stranka i članovi njene porodice.

Član 136 (Odlučivanje o prijedlogu za oslobađanje)

(1) Odluku o oslobađanju od plaćanja troškova postupka donosi Osnovni sud na

prijedlog stranke. (2) Stranka je dužna da uz prijedlog podnese dokaze o imovnom stanju. (3) Kad je to potrebno, Osnovni sud može po službenoj dužnosti pribaviti

potrebne podatke i obavještenja o imovnom stanju stranke koja traži oslobađanje, a može o tome saslušati i protivnu stranku.

(4) Protiv rješenja Osnovnog suda kojim se usvaja prijedlog stranke za oslobođenje plaćanja troškova postupka nije dozvoljena žalba.

Član 137 (Isplata predujma)

Predujam za troškove od čijeg je plaćanja stranka oslobođena, isplaćuju se iz

sredstava suda.

Član 138

(Ukidanje i posljedice ukidanja rješenja o oslobađanju)

(1) Rješenje o oslobađanju od plaćanja troškova postupka Osnovni sud može u toku postupka ukinuti ako utvrdi da je stranka u stanju da snosi troškove postupka.

38

(2) U slučaju iz stava 1 ovog člana sud odlučuje da li će stranka potpuno ili djelimično naknaditi i one troškove i takse od kojih je ranije bila oslobođena.

(3) Prvenstveno se imaju naknaditi iznosi isplaćeni iz sredstava suda.

Član 139

(Konačno snošenje troškova)

(1) Takse i troškovi isplaćeni iz sredstava suda, čine dio parničnih troškova.

(2) O naknadi tih troškova od strane protivnika stranke koja je oslobođena od plaćanja troškova postupka Osnovni sud odlučuje po odredbama o naknadi troškova.

(3) Takse i troškove isplaćene iz sredstava suda naplaćuje po službenoj dužnosti Osnovni sud od stranke koja je dužna da naknadi ove troškove.

(4) Ako je protivnik stranke koja je oslobođena od plaćanja troškova postupka odlukom Osnovnog suda obavezan da naknadi parnične troškove, a utvrdi se da on nije u stanju da te troškove plati, sud može naknadno odrediti da troškove iz stava 1 ovog člana plati u cjelini ili djelimično stranka koja je oslobođena od plaćanja troškova postupka iz onoga što joj je dosuđeno, a time se ne dira u pravo te stranke da za ono što je platila traži naknadu od protivnika. POGLAVLJE XIV. NEPOŠTOVANJE SUDA

Član 140

(Nepoštovanje suda)

Sud u toku postupka kažnjava novčanom kaznom do 5.000,00 KM stranku, zakonskog zastupnika, punomoćnika ili umješača koji su svojim parničnim radnjama teže zloupotrijebili prava priznata ovim zakonom.

Član 141 (Kazna za vrijeđanje suda, stranke ili drugog učesnika u postupku)

(1) Novčanom kaznom do 5.000,00 KM sud kažnjava lice koje u podnesku

vrijeđa sud, stranku ili drugog učesnika u postupku.

(2) Ako lice koje učestvuje u postupku ili lice koje je kao slušalac prisutno raspravi vrijeđa sud ili druge učesnike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, sud ga opominje, a ako opomena bude bezuspješna, sud opomenuto lice udaljava iz sudnice ili kažnjava novčanom kaznom do 5.000,00 KM, a može ga i udaljiti i kazniti novčanom kaznom.

(3) Ako stranka bude udaljena iz sudnice, ročište se održava i bez njenog prisustva.

(4) Ako iz sudnice bude udaljen punomoćnik, sud na zahtjev stranke odgađa ročište, a ako stranka nije prisutna na ročištu, sud uvijek odgađa ročište i obavještava stranku da je njen punomoćnik udaljen sa ročišta zbog narušavanja reda.

39

(5) Kad sud kazni novčanom kaznom ili udalji iz sudnice advokata, stručnog saradnika ili advokatskog pripravnika kao punomoćnika, obavještava o tome advokatsku komoru.

Član 142 (Kažnjavanje punomoćnika za prijem pismena)

(1) Sud novčanom kaznom do 5.000,00 KM kažnjava punomoćnika za primanje

pismena koji protivno članu 104 stavu 7 ovog zakona ne obavijesti sud o promjeni adrese.

(2) Sud na zahtjev stranke naređuje punomoćniku za primanje pismena da naknadi troškove koje je prouzrokovao neopravdanim nedostavljanjem obavještenja o promjeni adrese.

Član 143

(Kažnjavanje lica koje odbije da primi ili ometa dostavljanje pismena)

(1) Sud kažnjava novčanom kaznom do 5.000,00 KM lice koje neosnovano odbije da primi pismeno, te lice koje na neki drugi način ometa dostavljanje pismena, svjesno onemogućavajući ili otežavajući primjenu odredaba ovog zakona o dostavljanju.

(2) Sud na zahtjev stranke naređuje licu iz odredbe stava 1 ovog člana da naknadi troškove koje je svojim ponašanjem opisanim u odredbi stavu 1 ovog člana prouzrokovalo.

Član 144 (Kažnjavanje svjedoka)

(1) Ako svjedok koji je uredno pozvan ne dođe, a izostanak ne opravda, ili se bez

odobrenja ili opravdanog razloga, udalji s mjesta gdje treba da bude saslušan, sud naređuje da se prinudno dovede i naknadi troškove dovođenja i kažnjava ga novčanom kaznom do 5.000,00 KM.

(2) Ako svjedok dođe i nakon što je upozoren na posljedice uskrati svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje, a sud ocijeni da su razlozi uskraćivanja neopravdani, kažnjava ga novčanom kaznom do 5.000,00 KM.

(3) Sud na zahtjev stranke naređuje svjedoku da naknadi troškove koje je prouzrokovao svojim neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da svjedoči.

(4) Ako svjedok naknadno opravda svoj izostanak, sud opoziva svoje rješenje o kazni, a može svjedoka sasvim ili djelimično osloboditi od naknade troškova.

(5) Sud može opozvati svoje rješenje o kazni i kad svjedok naknadno pristane da svjedoči.

40

Član 145 (Kažnjavanje vještaka i tumača)

(1) Sud novčanom kaznom do 5.000,00 KM kažnjava vještaka koji ne dostavi

nalaz i mišljenje u ostavljenom roku ili ako ne dođe na ročište iako je uredno pozvan, a izostanak ne opravda.

(2) Sud novčanom kaznom iz odredbe stava 1 ovog člana kažnjava vještaka koji bez opravdanog razloga odbije da vještači.

(3) Sud na zahtjev stranke naređuje vještaku da naknadi troškove koje je prouzrokovao svojim neopravdanim nedostavljanjem nalaza i mišljenja, neopravdanim izostankom, odnosno neopravdanim odbijanjem da vještači.

(4) Rješenje o kazni sud može opozvati pod uslovima iz člana 144 stavova 4 i 5 ovog zakona.

(5) Odredbe ovog člana shodno se primjenjuju i na tumače.

Član 146 (Izvršnost rješenja o kažnjavanju)

(1) Žalba protiv rješenja iz člana 140, člana 141, člana 142 stava 1, člana 144 stava

1 i člana 145 stava 1 ovog zakona ne odlaže izvršenje rješenja.

(2) Žalba protiv rješenja iz člana 144 stava 2 i člana 145 stava 2 ne zadržava izvršenje rješenja, osim ako se u toj žalbi pobija i odluka suda kojom nisu usvojeni razlozi svjedoka za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedino pitanje, odnosno razlozi vještaka za uskraćivanje vještačenja.

POGLAVLJE XV.

PRAVNA POMOĆ

Član 147 (Pravna pomoć sudovima u Bosni i Hercegovini)

(1) Osnovni sud dužan je u parničnom postupku pružati pravnu pomoć svim

sudovima u Bosni i Hercegovini.

(2) Ako Osnovni sud nije nadležan da izvrši radnju za koju je zamoljen, ustupa molbu nadležnom sudu, odnosno drugom organu vlasti i o tome obavještava sud od koga je primio molbu, a ako mu nadležni sud, odnosno organ vlasti nije poznat, vraća molbu sudu koji je podnio molbu.

41

Član 148 (Pravna pomoć inostranim sudovima)

(1) Osnovni sud ukazuje pravnu pomoć inostranim sudovima u slučajevima

predviđenim međunarodnim ugovorom, kao i kad postoji uzajamnost u ukazivanju pravne pomoći.

(2) U slučaju sumnje o postojanju uzajamnosti, objašnjenje daje Pravosudna komisija, odnosno Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine.

(3) Osnovni sud uskraćuje pravnu pomoć inostranom sudu ako se traži izvršenje radnje koja je protivna javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Distrikta.

(4) Odredba člana 147 stava 2 ovog zakona važi i za postupanje s molbom inostranog suda.

Član 149

(Način pružanja pravne pomoći)

(1) Osnovni sud ukazuje pravnu pomoć inostranim sudovima na način predviđen u zakonu Distrikta.

(2) Radnja koja je predmet molbe inostranog suda može se izvršiti i na način koji zahtijeva inostrani sud, ako takav postupak nije protivan javnom poretku Bosne i Hercegovine, odnosno Distrikta.

Član 150 (Sadržaj molbe za pravnu pomoć)

Ako međunarodnim ugovorom nije šta drugo određeno, Osnovni sud uzima u

postupak molbe za pravnu pomoć inostranih sudova samo ako su molba i prilozi sastavljeni na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Distriktu, ili ako je priložen ovjereni prevod na tom jeziku.

Član 151 (Dostavljanje molbe inostranim sudovima i sadržaj molbe)

(1) Ako međunarodnim ugovorom nije šta drugo određeno, molbe sudova iz

Distrikta za pravnu pomoć dostavljaju se inostranim sudovima diplomatskim putem preko organa uprave nadležnog za inostrane poslove Bosne i Hercegovine.

(2) Molbe i prilozi moraju biti sastavljeni na jeziku koji je u službenoj upotrebi u Distriktu ili uz njih mora biti priložen njihov ovjereni prevod na tom jeziku.

42

DIO DRUGI

TOK PARNIČNOG POSTUPKA

POGLAVLJE XVI.

POSTUPAK PRED OSNOVNIM SUDOM Odjeljak A. Tužba

Član 152 (Sadržaj tužbe)

(1) Parnični postupak pokreće se tužbom.

(2) Tužba mora da sadrži:

a) određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih potraživanja (tužbeni zahtjev),

b) činjenice na kojima tužilac zasniva tužbeni zahtjev,

c) dokaze kojima se utvrđuju te činjenice,

d) naznačenje vrijednosti spora i

e) druge podatke koje, u skladu s članom 72 ovog zakona mora imati svaki podnesak.

(3) Ako je tužilac u tužbi naveo pravni osnov, sud nije vezan za njega.

Član 153 (Tužba za utvrđenje)

(1) Tužilac može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje, odnosno

nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, povredu prava ličnosti, ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave.

(2) Takva tužba se može podnijeti kad je to posebnim propisima propisano ili kad tužilac ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje nekog prava ili pravnog odnosa, povredu prava ličnosti ili istinitost, odnosno neistinitost neke isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz tog odnosa.

(3) Tužba za utvrđenje može se podnijeti radi utvrđivanja postojanja, odnosno nepostojanja činjenice, ako je to propisano posebnim zakonom ili drugim propisom.

43

(4) Tužba za utvrđenje povrede prava ličnosti može se podnijeti bez obzira da li je postavljen zahtjev za naknadu štete ili drugi zahtjev, u skladu s posebnim zakonom.

(5) Ako odluka o sporu zavisi od toga postoji li ili ne postoji neki pravni odnos koji je tokom parnice postao sporan, tužilac može pored postojećeg zahtjeva istaći i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji, odnosno da ne postoji, ako je sud nadležan za takav zahtjev.

(6) Isticanje zahtjeva prema odredbi stava 5 ovog člana ne smatra se preinačenjem tužbe.

Član 154 (Isticanje više zahtjeva u jednoj tužbi)

(1) U jednoj tužbi tužilac može istaći više zahtjeva protiv istog tuženog kad su svi

zahtjevi povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom.

(2) Ako zahtjevi nisu povezani istim činjeničnim i pravnim osnovom, oni se mogu istaći u jednoj tužbi protiv istog tuženog samo kad je Osnovni sud stvarno nadležan za svaki od tih zahtjeva i kada je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka, a sud ocijeni da isticanje takvih tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi doprinosi ekonomičnosti postupka.

(3) Ako sud, u slučaju iz stava 2 ovog člana, ocijeni da isticanje više tužbenih zahtjeva u jednoj tužbi ne doprinosi ekonomičnosti postupka, najkasnije na pripremnom ročištu donosi rješenje o razdvajanju postupka.

(4) Tužilac može u jednoj tužbi istaći dva ili više tužbenih zahtjeva koji su u međusobnoj vezi i tražiti da sud usvoji slijedeći od tih zahtjeva, ako nađe da onaj koji je u tužbi istaknut ispred njega nije osnovan.

(5) Zahtjevi se mogu, prema stavu 4 ovog člana, istaći u jednoj tužbi samo ako je sud stvarno nadležan za svaki od istaknutih zahtjeva i ako je za sve zahtjeve određena ista vrsta postupka.

Član 155 (Preinačenje tužbe)

(1) Preinačenje tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili

isticanja drugog zahtjeva uz postojeći.

(2) Ako tužilac preinačava tužbu zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, tako da iz iste činjenične osnove zahtijeva drugi predmet ili novčanu sumu, tuženi se takvom preinačenju ne može protiviti.

(3) Tužba nije preinačena ako je tužilac promijenio pravni osnov tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.

44

Član 156 (Uslovi za preinačenje tužbe)

(1) Tužilac može preinačiti tužbu najkasnije do zaključenja pripremnog ročišta ili

do početka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.

(2) Nakon održavanja pripremnog ročišta, a najkasnije do zaključenja glavne rasprave, Osnovni sud može dozvoliti preinačenje tužbe samo ako ocijeni da preinačenje nije usmjereno na odugovlačenje postupka i ako tuženi pristane na preinačenje.

(3) Smatra se da postoji pristanak tuženog na preinačenje tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinačenju.

(4) Sud, u slučaju iz stava 2 ovog člana, dozvoljava preinačenje tužbe i kada se tuženi protivi preinačenju, ako su ispunjeni sljedeći uslovi:

a) tužilac bez svoje krivice nije mogao tužbu preinačiti ranije,

b) tuženi je u mogućnosti da raspravlja o preinačenoj tužbi bez odlaganja glavne rasprave.

(5) Protiv rješenja kojim se usvaja ili odbija preinačenje tužbe nije dozvoljena posebna žalba.

Član 157 (Subjektivno preinačenje)

(1) Tužilac može, do zaključenja glavne rasprave, tužbu preinačiti tako da

umjesto prvobitno tuženog tuži drugo lice.

(2) Za preinačenje tužbe prema stavu 1 ovog člana potreban je pristanak lica koje treba da stupi u parnicu umjesto prvobitnog tuženog, a ako se prvobitno tuženi već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i njegov pristanak.

(3) Lice koje stupa u parnicu umjesto tuženog mora primiti parnicu u onom stanju u kome se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.

Član 158

(Povlačenje tužbe)

(1) Tužilac može povući tužbu bez pristanka tuženog prije nego što tužba bude dostavljena tuženom.

(2) Tužba se može povući i nakon dostavljanja tuženom, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženi na to pristane.

(3) Ako se tuženi u roku od osam dana od dana obavještenja o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatra se da je pristao na povlačenje.

45

(4) Tužba se, uz izričit pristanak tuženog, može povući i nakon zaključenja glavne rasprave, do pravosnažnosti odluke kojom se postupak pred Osnovnim sudom završava, a u tom slučaju tuženi svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj saglasnosti za povlačenje tužbe.

(5) Ako u slučaju iz stava 4 ovog člana dođe do povlačenja tužbe prije nego što je Osnovni sud donio odluku, odnosno prije nego što je ona u povodu žalbe dostavljena Apelacionom sudu, Osnovni sud rješenjem utvrđuje da je tužba povučena, odnosno rješenjem utvrđuje da je tužba povučena i da je presuda bez pravnog dejstva i istim rješenjem Osnovni sud odlučuje i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka.

(6) Ako dođe do povlačenja tužbe pred Osnovnim sudom nakon donošenja prvostepene odluke, dok je postupak u povodu žalbe u toku pred Apelacionim sudom, Osnovni sud odmah obavještava Apelacioni sud da je tužba povučena.

(7) Ako do povlačenja tužbe dođe nakon što je predmet dostavljen Apelacionom sudu, Apelacioni sud, ako prije toga nije odlučio u povodu žalbe, rješenjem utvrđuje da je presuda bez pravnog dejstva i da je tužba povučena i istim rješenjem odlučuje i o zahtjevu tuženog za naknadu troškova postupka.

(8) Podnesak kojim se u slučaju iz stava 4 ovog člana povlači tužba podnosi se Osnovnom sudu koji može, ako ocijeni da je to potrebno, održati ročište sa strankama radi provjere da li su ispunjeni uslovi za povlačenje tužbe.

(9) Tužilac može svoju tužbu povući i na raspravi pred Apelacionim sudom.

(10) Povučena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovno podnijeti.

Član 159 (Postojanje parnice)

(1) Parnica počinje da teče dostavljanjem tužbe tuženom.

(2) U pogledu zahtjeva koji je stranka postavila tokom postupka, parnica počinje da teče od trenutka kad je o tom zahtjevu obaviještena protivna stranka.

(3) Dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud tužbu odbacuje.

(4) Ako među istim strankama već teče druga parnica o istom zahtjevu pred sudom u Bosni i Hercegovini, stranke su dužne da o tome obavijeste sud.

(5) Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li već teče druga parnica o istom zahtjevu među istim strankama pred sudom u Bosni i Hercegovini.

Član 160 (Otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica)

(1) Ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava

da se parnica među istim strankama dovrši.

46

(2) Lice koje je pribavilo stvar ili pravo o kojem teče parnica može stupiti u parnicu umjesto tužioca, odnosno tuženog, samo ako na to pristanu obje stranke.

Član 161 (Rješavanje spornog pravnog pitanja)

Ako u postupku pred Osnovnim sudom u većem broju predmeta postoji potreba da

se zauzme stav o spornom pravnom pitanju koje je od značaja za odlučivanje o predmetu postupka pred Osnovnim sudom, Osnovni sud po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke, zahtjevom pokreće postupak pred Apelacionim sudom radi rješavanja spornog pravnog pitanja i zastaje s postupkom dok se ne okonča postupak pred Apelacionim sudom.

Član 162

(Zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja)

(1) Zahtjev iz člana 161 ovog zakona treba da sadrži kratak prikaz utvrđenog stanja stvari u konkretnoj pravnoj stvari, navode stranaka o spornom pravnom pitanju i razloge zbog kojih se Osnovni sud obraća sa zahtjevom za rješavanje spornog pravnog pitanja, a uz zahtjev prilaže i sopstveno tumačenje spornog pravnog pitanja.

(2) Zahtjev iz stava 1 ovog člana ne dostavlja se strankama na izjašnjavanje.

(3) Ako stranka predloži pokretanje postupka za rješavanje spornog pravnog pitanja, a protivna stranka nije bila u mogućnosti izjasniti se o prijedlogu, sud dostavlja prijedlog protivnoj stranci na izjašnjenje u roku od osam dana od dana dostavljanja prijedloga.

(4) Osnovni sud je dužan uz zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja dostaviti predmet Apelacionom sudu.

Član 163

(Odbacivanje zahtjeva)

(1) Apelacioni sud odbacuje nepotpun ili nedozvoljen zahtjev za rješavanje spornog pravnog pitanja.

(2) Zahtjev iz stava 1 ovog člana je nedozvoljen, ako je o takvom zahtjevu Apelacioni sud već donio odluku.

Član 164

(Postupanje Apelacionog suda)

(1) Apelacioni sud rješava sporno pravno pitanje po pravilima postupka za usvajanje pravnih stavova.

(2) Apelacioni sud odbit će riješiti sporno pravno pitanje ako ono nije od značaja za odlučivanje u većem broju predmeta u postupku pred Osnovnim sudom.

47

(3) Apelacioni sud dužan je riješiti sporno pravno pitanje u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva.

Član 165

(Odluka povodom zahtjeva)

(1) U odluci povodom zahtjeva za rješavanje spornog pravnog pitanja, Apelacioni sud iznosi razloge kojima obrazlaže zauzeto pravno shvatanje.

(2) Odluka iz stava 1 ovog člana dostavlja se Osnovnom sudu i objavljuje na internet stranici Apelacionog suda ili na drugi pogodan način.

Član 166

(Dejstvo odluke o spornom pravnom pitanju)

Ako je Apelacioni sud riješio sporno pravno pitanje, stranke u postupku u kome se

postavlja isto sporno pravno pitanje, nemaju pravo tražiti njegovo rješavanje u parnici koja je u toku.

POGLAVLJE XVII.

SUPARNIČARI

Član 167

(Suparničartsvo)

(1) Više lica mogu jednom tužbom tužiti, odnosno biti tuženi (suparničari):

a) ako su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obaveze proističu iz istog činjeničnog i pravnog osnova (materijalni suparničari),

b) ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obaveze iste vrste koje se zasnivaju na bitno istovrsnom činjeničnom i pravnom osnovu, te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost suda za svaki zahtjev i za svakog tuženog (formalni suparničari),

c) ako je to drugim zakonom propisano.

(2) Do zaključenja pripremnog ročišta, može pod uslovima iz stava 1 ovog člana, uz tužioca pristupiti novi tužilac, ili tužba može biti proširena na novog tuženog s njegovim pristankom.

(3) Nakon što se tuženi upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegovog pristanka ne može uz tužioca pristupiti novi tužilac.

48

(4) Lice koje pristupa tužbi, odnosno na koje se tužba proširuje, mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi kad ono u nju stupa.

Član 168 (Zakonsko suparničarstvo)

Lice koje u cjelini ili djelimično traži stvar ili pravo o kojem između drugih lica već

teče parnica, može pred sudom pred kojim ta parnica teče tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravosnažno ne završi.

Član 169 (Pravni položaj i dejstvo radnji suparničara)

Svaki suparničar je u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja ne

koriste niti štete drugim suparničarima.

Član 170 (Jedinstveni suparničari)

Ako se po zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak

način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari) smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju dejstvo parničnih radnji koje su preduzeli drugi suparničari proteže se i na one koji te radnje nisu preduzeli.

Član 171

(Pravni položaj jedinstvenih suparničara)

Ako rokovi za izvršenje određene parnične radnje za pojedine jedinstvene suparničare ističu u razno vrijeme, tu parničnu radnju može svaki suparničar preduzeti sve dok i za jednog od njih još teče rok za preduzimanje te radnje.

Član 172 (Ovlaštenja suparničara)

Svaki suparničar ima pravo da podnosi prijedloge koji se tiču toka parnice.

49

POGLAVLJE XVIII.

UČESTVOVANJE TREĆIH LICA U PARNICI

Član 173

(Umješač u parnici)

(1) Lice koje ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim licima jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci.

(2) Umješač može stupiti u parnicu u toku cijelog postupka sve do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, te u toku postupka nastavljenog izjavljivanjem vanrednog pravnog lijeka.

(3) Izjavu o stupanju u parnicu umješač može dati na ročištu ili pismenim podneskom.

(4) Podnesak umješača dostavlja se objema parničnim strankama, a ako je izjava umješača data na ročištu, prepis tog dijela zapisnika dostavlja se samo onoj stranci koja je sa ročišta izostala.

Član 174

(Dozvoljenost učestvovanja umješača)

(1) Svaka stranka može osporiti umješaču pravo da učestvuje u postupku i predložiti da se umješač odbije.

(2) Do pravosnažnosti rješenja kojim se odbija učešće umješača, umješač može učestvovati u postupku i njegove parnične radnje ne mogu se isključiti.

(3) Protiv odluke Osnovnog suda kojom se usvaja učestvovanje umješača nije dozvoljena posebna žalba.

Član 175

(Ovlaštenja umješača)

(1) Umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku

kad se umiješa u parnicu i u daljem toku parnice on je ovlašten da stavlja prijedloge i da preduzima sve ostale parnične radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla da preduzme stranka kojoj se pridružio.

(2) Ako je umješač stupio u parnicu do pravosnažnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je da podnese i vanredni pravni lijek.

(3) Ako umješač podnese pravni lijek, primjerak njegovog podneska dostavlja se i stranci kojoj se pridružio.

(4) Pravni lijek je dozvoljen ukoliko mu se stranka izričito ne usprotivi.

(5) Parnične radnje umješača imaju za stranku kojoj se pridružio pravno dejstvo ako nisu u suprotnosti sa radnjama stranke.

50

(6) Nakon pristanka svih parničnih stranaka, umješač može stupiti u parnicu kao stranka umjesto stranke kojoj se pridružio.

Član 176

(Intervencijsko dejstvo presude)

(1) U parnici između stranke i umješača koji joj se pridružio, umješač ne može osporavati utvrđeno činjenično stanje, kao i pravne kvalifikacije sadržane u obrazloženju pravosnažne presude (intervencijsko dejstvo presude).

(2) Izuzetno od stava 1 ovog člana, stranka koja je bila umješač ima pravo istaći prigovor da je stranka iz ranije parnice kojoj se pridružio kao umješač, pogrešno vodila prethodnu parnicu ili da je sud propustio dostaviti joj pozive, podneske ili odluke.

(3) Osnovni sud može usvojiti prigovor iz stava 2 ovog člana samo ako stranka iz stava 1 ovog člana, koja je bila umješač dokaže da:

a) u vrijeme stupanja u prethodnu parnicu nije blagovremeno bila obaviještena o parnici koja je prethodno vođena i time bila spriječena preduzimati radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda te parnice,

b) stranka iz parnice kojoj se pridružio kao umješač, namjerno ili iz grube nepažnje, propustila je preduzimati parnične radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda prethodne parnice, a za mogućnost njihovog preduzimanja, ranije umješač nije znao ili nije mogao znati,

c) stranka iz prethodne parnice svojim parničnim radnjama spriječila je da nastupi dejstvo radnji njenog umješača.

(4) Ako stranka iz stava 1 ovog člana koja je bila umješač, uspije s prigovorom iz stava 2 ovog člana, Osnovni sud će dozvoliti da stranke ponovo raspravljaju o činjeničnim i pravnim pitanjima o kojima je raspravljano u prethodnoj parnici.

Član 177

(Obavještenje trećeg lica o parnici)

(1) Ako tužilac ili tuženi treba da obavijeste treće lice o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovalo određeno građanskopravno djelovanje, oni mogu, sve dok se parnica pravosnažno ne dovrši, to učiniti podneskom putem Osnovnog suda, u kojem će navesti razlog obavještenja i u kakvom se stanju nalazi parnica.

(2) Stranka koja je treće lice obavijestila o parnici ne može zbog toga tražiti prekid otpočete parnice, produženje rokova, odgodu ili odlaganje ročišta.

(3) Odredbe člana 176 ovog zakona na odgovarajući način se primjenjuju i na treće lice koje je obaviješteno o otpočetoj parnici.

51

POGLAVLJE XIX.

PREKID, ZASTOJ I OBUSTAVA POSTUPKA

Član 178

(Prekid postupka po sili zakona)

Postupak se prekida:

a) kad stranka umre ili izgubi parničnu sposobnost,

b) kad zakonski zastupnik stranke umre ili prestane njegovo ovlaštenje za zastupanje,

c) kad stranka koja je pravno lice prestane postojati, odnosno kad nadležni organ pravosnažno odluči o zabrani rada,

d) kad nastupe pravne posljedice otvaranja likvidacionog ili stečajnog postupka,

e) kad zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu,

f) kad je to drugim zakonom propisano.

Član 179 (Određivanje prekida postupka)

(1) Osim slučajeva posebno propisanih u ovom zakonu, prekid postupka Osnovni

sud će odrediti:

a) ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju,

b) ako se stranka nalazi na području koje je zbog vanrednih događaja kao što su poplave i slično, odsječeno od suda.

(2) Osnovni sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije nego što bude donesena odluka u krivičnom postupku.

Član 180

(Posljedice prekida postupka)

(1) Za vrijeme trajanja prekida postupka prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji.

(2) Za vrijeme trajanja prekida postupka sud ne može preduzimati nikakve radnje u postupku.

52

(3) Parnične radnje koje je jedna stranka preduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakvo pravno dejstvo, a njihovo dejstvo počinje tek pošto postupak bude nastavljen.

Član 181

(Nastavljanje prekinutog postupka)

(1) Postupak koji je prekinut iz razloga navedenih u članu 178 tačkama od a) do d) ovog zakona nastavlja se kad nasljednik ili staratelj zaostavštine, novi zakonski zastupnik, stečajni upravnik ili likvidacioni upravnik, ili pravni sljedbenici pravnog lica preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne stranke pozove da to učine.

(2) Ako je Osnovni sud prekinuo postupak iz razloga navedenih u članu 179 stavu 1 tački a) i stavu 2 ovog zakona, postupak se nastavlja kad se pravosnažno završi postupak pred sudom ili drugim nadležnim organom ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka na njegov završetak.

(3) U svim ostalim slučajevima prekinuti postupak nastavlja se na prijedlog stranke čim prestanu razlozi prekida.

(4) Rokovi koji su zbog prekida postupka prestali da teku počinju za zainteresovanu stranku teći u cjelini iznova od dana kad joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

(5) Stranci koja nije stavila prijedlog za nastavljanje postupka, rješenje o nastavljanju postupka dostavlja se prema odredbama člana 101 ovog zakona.

Član 182

(Dejstvo i dozvoljenost žalbe na odluku o prekidu postupka)

(1) Žalba protiv rješenja kojim se utvrđuje (član 178) ili određuje (član 179) prekid postupka ne zadržava izvršenje rješenja.

(2) Ako je Osnovni sud na ročištu odbio prijedlog za prekid postupka i odlučio da se postupak odmah nastavi, protiv tog rješenja nije dozvoljena posebna žalba.

Član 183

(Zastoj postupka)

(1) Sud zastaje s postupkom kada je to propisano zakonom.

(2) Rješenjem o zastoju postupka, sud određuje vrijeme trajanja zastoja.

(3) Protiv rješenja o zastoju postupka nije dozvoljena posebna žalba.

(4) Sud nastavlja postupak po službenoj dužnosti, čim prestanu razlozi koji su izazvali zastoj postupka.

53

(5) Kada sud zastane s postupkom, može preduzimati samo one radnje za koje postoji opasnost od odgađanja.

(6) Zastoj postupka ne utiče na rokove za preduzimanje parničnih radnji.

Član 184

(Obustava postupka)

(1) Postupak se obustavlja kada umre ili prestane postojati stranka u postupku o pravima koja ne prelaze na njene nasljednike, odnosno pravne sljedbenike.

(2) U slučajevima iz stava 1 ovog člana, Osnovni sud rješenje o obustavi postupka dostavlja protivnoj stranci, te nasljednicima, odnosno pravnim sljedbenicima stranke nakon što oni budu utvrđeni.

(3) Sud nasljednicima umrle stranke, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, postavlja privremenog zastupnika kojem dostavlja rješenje o obustavi postupka, ako ocijeni da bi ostavinski postupak mogao duže trajati.

(4) Rješenje o obustavi postupka doneseno iz razloga što je pravno lice prestalo postojati dostavlja se protivnoj stranci i njenom pravnom sljedbeniku nakon što on bude utvrđen, a ako pravno lice nema pravnog sljedbenika, sud, na prijedlog protivne stranke ili po službenoj dužnosti, rješenje o obustavi postupka dostavlja Pravobranilaštvu Distrikta.

(5) Rješenjem o obustavi postupka sud odlučuje da svaka stranka snosi svoje troškove u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o obustavi.

(6) Na postupak o obustavi, na odgovarajući način, primjenjuju se odredbe ovog zakona o prekidu postupka.

POGLAVLJE XX. PRIPREMANJE GLAVNE RASPRAVE

Odjeljak A. Opće odredbe

Član 185

(Pripreme za glavnu raspravu)

(1) Osnovni sud odmah nakon prijema tužbe vrši pripreme za glavnu raspravu.

(2) Pripreme za glavnu raspravu obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

Član 186

(Ovlaštenja stranaka u toku pripremanja glavne rasprave)

U toku pripremanja glavne rasprave stranke mogu upućivati podneske u kojima će navesti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

54

Član 187 (Ovlaštenja suda tokom priprema glavne rasprave)

(1) Osnovni sud u toku pripremanja glavne rasprave donosi odluke o upravljanju

postupkom u skladu s odredbama ovog zakona.

(2) Protiv rješenja iz stava 1 ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Član 188 (Donošenje presude i zaključenje nagodbe u toku pripremanja glavne

rasprave)

Osnovni sud može u toku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na osnovu priznanja, presudu na osnovu odricanja i presudu zbog propuštanja, te primiti na zapisnik nagodbu stranaka. Odjeljak B. Prethodno ispitivanje i dostavljanje tužbe

Član 189 (Prethodno ispitivanje tužbe)

Kad utvrdi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane članom 152

ovog zakona (nepotpuna tužba), ili da postoje nedostaci koji se tiču sposobnosti tužioca ili tuženog da budu stranke u parnici, ili nedostaci u pogledu zakonskog zastupanja stranke, ili nedostaci koji se odnose na ovlaštenje zastupnika da pokrene parnicu kad je takvo ovlaštenje potrebno, Osnovni sud, radi otklanjanja tih nedostataka preduzima potrebne radnje propisane članovima 44 i 74 ovog zakona.

Član 190 (Odbacivanje tužbe i oglašavanje nenadležnim)

(1) Nakon prethodnog ispitivanja tužbe Osnovni sud donosi rješenje kojim se tužba

odbacuje ako utvrdi:

a) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost,

b) da je tužba podnesena neblagovremeno, ako je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe,

c) da o istom zahtjevu već teče parnica, d) da je stvar pravosnažno presuđena, e) da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba, f) da se tužilac pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva, g) da ne postoji pravni interes tužioca za podnošenje tužbe za utvrđenje ili

55

h) da tužilac u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz člana 189 ovog zakona.

(2) Osnovni sud donosi rješenje kojim se oglašava nenadležnim i predmet ustupa

drugom sudu, ako utvrdi da nije mjesno nadležan ili da nije stvarno nadležan da rješava o tužbenom zahtjevu.

Član 191 (Pretpostavke za postupanje)

Ako smatra da nema dovoljno činjenica za donošenje odluke o pitanju koje se

postavilo u toku prethodnog ispitivanja tužbe, Osnovni sud će o tom pitanju odluku donijeti naknadno, čim bude raspolagao s dovoljno činjenica.

Član 192 (Dostava tužbe na odgovor)

Tužba s prilozima dostavlja se tuženom na odgovor u roku od 30 dana računajući od

dana prijema tužbe u Osnovnom sudu.

Odjeljak C. Odgovor na tužbu

Član 193 (Odgovor na tužbu)

(1) Nakon prijema tužbe s prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti Osnovnom sudu pismeni odgovor na tužbu.

(2) Prilikom dostavljanja tužbe tuženom, sud poučava tuženog o obavezi iz stava 1 ovog člana, o tome šta treba da sadrži odgovor na tužbu i upozorava ga o posljedicama nedostavljanja odgovora na tužbu u određenom roku.

Član 194 (Sadržaj odgovora na tužbu)

(1) U odgovoru na tužbu tuženi ističe moguće procesne prigovore i izjašnjava se

da li priznaje ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navodi i druge podatke koje, u skladu s članom 72 ovog zakona, mora imati svaki podnesak.

(2) Ako tuženi osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora da sadrži i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, činjenice na kojima tuženi zasniva svoje navode i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

56

Član 195

(Upuštanje tuženog u raspravu o glavnoj stvari)

Kad je u ovom zakonu propisano da stranka može staviti određeni prigovor ili prijedlog ili preduzeti kakvu drugu parničnu radnju dok se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, takav prigovor, odnosno prijedlog može se staviti dok Osnovni sud ne primi odgovor na tužbu.

Član 196 (Postupanje s nerazumljivim ili nepotpunim odgovorom na tužbu)

(1) Kad utvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, Osnovni sud radi

otklanjanja tih nedostataka postupa u skladu sa članom 74. ovog zakona. (2) Ukoliko odgovor na tužbu bude odbačen ili povučen u skladu sa članom 74.

stav (3) ovog zakona, smatra se da tuženi nije odgovorio na tužbu.

Član 197

(Protivtužba i odgovor na protivtužbu)

(1) Tuženi može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu, podnijeti protivtužbu, ako je zahtjev protivtužbe u vezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protivtužbom traži utvrđenje nekog prava ili pravnog odnosa o čijem postojanju ili nepostojanju zavisi u cjelini ili djelimično odluka o tužbenom zahtjevu.

(2) Nakon održavanja pripremnog ročišta, protivtužba se može podnijeti samo ako tužilac na to pristane i ako Osnovni sud ocijeni da podnošenje protivtužbe nije usmjereno na odugovlačenje postupka.

(3) Protivtužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protivtužbe stvarno nadležan drugi sud.

(4) Odredbe ovog zakona o tužbi i odgovoru na tužbu na odgovarajući način se primjenjuju i na protivtužbu i odgovor na protivtužbu, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.

Odjeljak D. Pripremno ročište

Član 198

(Zakazivanje pripremnog ročišta)

(1) Nakon prijema odgovora na tužbu, odnosno odgovora na protivtužbu, Osnovni sud zakazuje pripremno ročište.

(2) Ako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, a tužilac u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud zakazuje pripremno ročište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.

57

(3) Pripremno ročište održava se, po pravilu, najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema u sudu pismenog odgovora na tužbu, odnosno od dana proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu, ili ako je tuženi podnio protivtužbu u roku od 30 dana od dana prijema odgovora na protivtužbu.

Član 199 (Održavanje pripremnog ročišta)

Održavanje pripremnog ročišta je obavezno, osim u slučajevima u kojima Osnovni

sud, nakon ispitivanja tužbe i odgovora na tužbu, utvrdi da među strankama nema spornih činjenica ili da zbog jednostavnosti spora održavanje pripremnog ročišta nije potrebno.

Član 200 (Poziv za pripremno ročište)

U pozivu za pripremno ročište Osnovni sud upozorava stranke o posljedicama

izostanka s pripremnog ročišta, kao i o tome da su dužne najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti u toku postupka, te na pripremno ročište donijeti sve isprave i predmete koje žele upotrijebiti kao dokaz.

Član 201 (Tok pripremnog ročišta)

(1) Pripremno ročište počinje tako što tužilac ukratko izlaže tužbu, a zatim tuženi

ukratko izlaže odgovor na tužbu.

(2) Kad je potrebno, Osnovni sud će zatražiti od stranaka razjašnjenje u vezi s njihovim navodima ili prijedlozima.

Član 202 (Upozorenje neukoj stranci)

Ako stranka ili njen zakonski zastupnik nije u stanju jasno i određeno izjasniti se o

predmetu raspravljanja, a nema punomoćnika, Osnovni sud će upozoriti na potrebu da angažuje punomoćnika.

Član 203

(Raspravljanje i odlučivanje o pitanjima koje se odnose na smetnje za dalji tok postupka)

(1) Nakon izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravlja se o pitanjima koja se odnose na smetnje za dalji tok postupka, a o tim pitanjima mogu se na pripremnom ročištu izvoditi dokazi kad je to potrebno.

58

(2) Osnovni sud, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, postupa u skladu s članom 190 ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije propisano.

(3) Ako sud ne usvoji prigovor da postoji koja od smetnji za vođenje postupka, odluku o prigovoru donosi zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

(4) Protiv odluke iz stava 3 ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Član 204 (Raspravljanje o prijedlozima i činjenicama)

U daljem toku pripremnog ročišta raspravlja se o prijedlozima stranaka i činjeničnim

navodima kojima stranke obrazlažu svoje prijedloge.

Član 205 (Upravljanje postupkom)

(1) Osnovni sud prema rezultatima raspravljanja na pripremnom ročištu

odlučuje o čemu će se raspravljati i koji će se dokazi izvesti na glavnoj raspravi.

(2) Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud odbija i u rješenju naznačava razlog odbijanja.

(3) Protiv rješenja iz stava 2 ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

(4) Sud nije u daljem toku parnice vezan za svoja ranija rješenja iz ovog člana.

Član 206 (Spajanje i razdvajanje postupka)

(1) Ako pred Osnovnim sudom teče više parnica između istih lica ili u kojim je

isto lice protivnik raznih tužilaca ili raznih tuženih, sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, rješenjem spojiti sve te parnice radi zajedničkog raspravljanja, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi, a za sve spojene parnice sud donosi zajedničku presudu.

(2) Osnovni sud može, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti, odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima iz iste tužbe, te nakon završetka odvojenog raspravljanja donosi posebne odluke o tim zahtjevima.

(3) Rješenja iz stavova 1 i 2 ovog člana mogu se, po pravilu, donijeti najkasnije na pripremnom ročištu ili do početka glavne rasprave, ako pripremno ročište nije održano.

(4) Protiv rješenja iz stavova 1 i 2 ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

59

Član 207 (Posljedice izostanka s pripremnog ročišta)

(1) Ako na pripremno ročište ne dođe tužilac, a bio je uredno obaviješten,

smatrat će se da je tužba povučena, osim ako tuženi ne zahtijeva da se ročište održi.

(2) Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obaviješten tuženi, ročište će se održati bez njegovog prisustva, a sud će pročitati ili ukratko izložiti bitne navode iz odgovora na tužbu.

Član 208 (Ovlaštenja suda na pripremnom ročištu)

Na pripremnom ročištu Osnovni sud ima u pogledu upravljanja postupkom sva

ovlaštenja koja ima i na glavnoj raspravi. Odjeljak E. Medijacija i sudska nagodba

Član 209 (Predlaganje medijacije)

(1) Najkasnije na pripremnom ročištu, Osnovni sud može, ukoliko ocijeni da je to

svrsishodno, s obzirom na prirodu spora i druge okolnosti, predložiti strankama da spor riješe u postupku medijacije, kako je propisano posebnim zakonom.

(2) Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zaključenja glavne rasprave.

Član 210

(Sudska nagodba)

(1) Stranke mogu zaključiti nagodbu o predmetu spora do njegovog pravosnažnog okončanja (sudska nagodba).

(2) Ako je sudska nagodba zaključenja nakon donošenja prvostepene presude, Osnovni sud će donijeti rješenje kojim će utvrditi da je prvostepena presuda bez dejstva.

Član 211 (Uloga suda u nagodbi)

(1) Osnovni sud, na način koji ne ugrožava njegovu nepristrasnost, na

pripremnom ročištu, kao i u toku cijelog postupka, nastoji da stranke zaključe sudsku nagodbu.

60

(2) U cilju doprinosa nagodbi sud može, kada ocijeni da je to osnovano, strankama predložiti kako da se nagode, vodeći računa o željama stranaka, prirodi spora, odnosima među strankama i drugim okolnostima.

Član 212 (Sadržaj i dozvoljenost nagodbe)

(1) Sudska nagodba može se odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov

dio.

(2) Pred sudom se ne može zaključiti nagodba u pogledu zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati (član 3 stav 2).

(3) Kada sud donese rješenje kojim ne dozvoljava nagodbu stranaka, zastaje s postupkom dok to rješenje ne postane pravosnažno.

Član 213 (Zaključenje nagodbe)

(1) Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik.

(2) Nagodba je zaključena kad stranke potpišu zapisnik.

(3) Nagodba sadrži i sporazum o troškovima, a ako stranke ne postignu sporazum o troškovima, mogu se dogovoriti da odluku o troškovima donese sud.

(4) Sud strankama dostavlja ovjeren prepis pismeno izrađene sudske nagodbe u roku od 30 dana od dana zaključenja nagodbe.

Član 214 (Dejstvo nagodbe)

Sudska nagodba ima snagu izvršnog naslova.

Član 215 (Pobijanje nagodbe)

(1) Sudska nagodba može se pobijati samo tužbom.

(2) Sudska nagodba može se pobijati ako je zaključena u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.

(3) Tužba iz stava 1 ovog člana može se podnijeti u roku od jedne godine od dana saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od tri godine od dana zaključenja sudske nagodbe.

(4) Ako sudska nagodba bude poništena, postupak se nastavlja kao da sudska nagodba nije ni bila zaključena.

61

Član 216

(Postojanje sudske nagodbe)

Sud u toku cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li se vodi parnica o predmetu o kojem je ranije zaključena sudska nagodba, pa ako utvrdi da se radi o takvoj parnici, odbacuje tužbu.

Odjeljak F. Zakazivanje ročišta za glavnu raspravu

Član 217

(Određivanje glavne rasprave)

(1) Na pripremnom ročištu Osnovni sud rješenjem određuje:

a) dan i sat održavanja glavne rasprave, b) pitanja o kojima će se raspravljati na glavnoj raspravi, c) dokaze koji će se izvesti na glavnoj raspravi, d) lica koja će biti pozvana na glavnu raspravu. (2) Glavna rasprava se, po pravilu, održava najkasnije u roku od 30 dana od dana

održavanja pripremnog ročišta. (3) Sud može odrediti da se glavna rasprava održi odmah nakon pripremnog

ročišta. (4) Ako sud procijeni da će glavna rasprava trajati duže od jednog dana, ročište će

biti zakazano za onoliko dana uzastopno koliko je neophodno da se rasprava održi u kontinuitetu.

Član 218 (Pozivanje na glavnu raspravu stranke koja je prisutna na pripremnom

ročištu)

Sa sadržajem rješenja iz stava 1 člana 217 ovog zakona upoznaje se prisutna stranka, te joj se ne dostavlja rješenje, niti poziv za glavnu raspravu, a Osnovni sud je upozorava i o posljedicama izostanka s ročišta za glavnu raspravu.

Član 219 (Pozivanje na glavnu raspravu stranke koja nije bila prisutna na pripremnom

ročištu, svjedoka i vještaka)

(1) Osnovni sud na ročište za glavnu raspravu poziva stranke koje nisu bile prisutne na pripremnom ročištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom ročištu odlučio pozvati.

(2) U pozivu za glavnu raspravu, sud upozorava pozvane o posljedicama izostanka s ročišta.

62

(3) Stranci koja nije bila prisutna na pripremnom ročištu uz poziv za glavnu raspravu, dostavlja se ovjeren prepis rješenja iz stava 1 člana 217 ovog zakona.

POGLAVLJE XXI.

GLAVNA RASPRAVA

Odjeljak A. Tok glavne rasprave

Član 220 (Otvaranje glavne rasprave i posljedice izostanka stranaka)

(1) Osnovni sud otvara glavnu raspravu i objavljuje predmet raspravljanja.

(2) Nakon toga, sud utvrđuje da li su došla sva pozvana lica, pa ako nisu, provjerava da li su odsutna lica uredno pozvana i imaju li opravdan razlog za izostanak.

(3) Ako tužilac bez opravdanog razloga ne dođe na ročište za glavnu raspravu, a bio je uredno pozvan, smatrat će se da je povukao tužbu, osim ako se tuženi na tom ročištu upusti u raspravljanje.

(4) Ako na ročište za glavnu raspravu bez opravdanog razloga ne dođe tuženi, a bio je uredno pozvan, rasprava će se održati bez njegovog prisustva.

Član 221

(Procesne smetnje za održavanje)

(1) Osnovni sud prvo, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, utvrđuje postoje li procesne smetnje za dalje postupanje i postupa u skladu s odredbama člana 193 ovog zakona, ako odredbama ovog zakona nije drugačije propisano.

(2) Ako sud ne usvoji prigovor iz stava 1 ovog člana, bez obzira da li je o njemu raspravljano odvojeno od glavne stvari ili zajedno sa njom, odluku o prigovoru donijet će zajedno s odlukom o glavnoj stvari.

(3) Protiv rješenja kojim se odbijaju prigovori stranaka iz stava 1 ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Član 222 (Redoslijed odvijanja glavne rasprave)

(1) Glavna rasprava odvija se sljedećim redom:

63

a) tužilac ukratko izlaže sva bitna pitanja iz tužbe, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava,

b) tuženi ukratko izlaže odgovor na tužbu, uključujući izvođenje dokaza čitanjem isprava i daje odgovor na bitne navode tužioca iz tačke a) ovog stava,

c) ako je stavljen prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušavaju se stranke, i to prvo tužilac, a zatim tuženi,

d) saslušavaju se svjedoci, i to prvo svjedoci tužioca, a zatim svjedoci tuženog, e) izvode se ostali dokazi, uključujući i vještačenje, f) nakon izvođenja svih dokaza, obje stranke, počevši od tužioca, imaju pravo da

se obrate Osnovnom sudu završnim izlaganjem, kojim se rezimiraju pravni i činjenični aspekti predmeta,

g) sud može dopustiti tužiocu da se ukratko izjasni na završno izlaganje tuženog, h) ako je tužiocu dopušteno da se izjasni na završno izlaganje tuženog i tuženi će

imati pravo da se ukratko izjasni na konačne navode tužioca.

(2) Izuzetno, sud može odrediti redoslijed odvijanja glavne rasprave drugačiji od redoslijeda predviđenog u stavu 1 ovog člana.

Član 223

(Obaveze suda u toku glavne rasprave)

(1) Osnovni sud vodi računa da se glavna rasprava odvija na pravilan način, bez nepotrebnih odlaganja, te da se raspravlja samo o pitanjima bitnim za donošenje odluke.

(2) Sud u toku glavne rasprave brine o održavanju reda u sudnici i o dostojanstvu suda.

(3) Sud kažnjava lica koja narušavaju red u sudnici ili vrijeđaju dostojanstvo suda i drugih učesnika u postupku u skladu s odredbama ovog zakona o nepoštovanju suda.

Član 224 (Načelo usmenosti i neposrednosti)

Postupak na glavnoj raspravi odvija se usmeno, a dokazi se izvode neposredno pred

sudom, ukoliko nije drugačije propisano ovim zakonom.

Član 225 (Obaveze stranaka na glavnoj raspravi)

(1) Stranka treba u izlaganjima iznijeti činjenice potrebne za obrazloženje svojih

prijedloga, ponuditi dokaze potrebne za utvrđivanje svojih navoda, te se izjasniti o navodima i ponuđenim dokazima protivne stranke.

(2) Stranke mogu tokom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako učine vjerovatnim da ih bez svoje krivice nisu bili u mogućnosti iznijeti, odnosno predložiti na pripremnom ročištu.

64

Član 226

(Pravo stranaka na glavnoj raspravi)

Stranke mogu iznijeti i svoja pravna shvatanja koja se odnose na predmet spora.

Član 227 (Redoslijed ispitivanja stranaka)

(1) Prilikom izvođenja dokaza saslušanjem stranaka, stranku prvo ispituje njen

punomoćnik, a nakon toga suprotna stranka.

(2) Ako stranka koja se saslušava nema punomoćnika, najprije je ispituje Osnovni sud.

Član 228

(Redoslijed ispitivanja svjedoka i vještaka)

(1) Stranke ispituju svjedoke i vještake. (2) Osnovni sud prvo daje riječ stranci koja je predložila svjedoka ili vještaka,

zatim suprotnoj strani, a zatim, ukoliko je potrebno, ponovo stranci koja ih je predložila.

Član 229 (Pravo suda da postavlja pitanja)

Osnovni sud može postavljati pitanja strankama, svjedocima ili vještacima u svakoj

fazi saslušanja.

Član 230 (Ovlaštenja suda prilikom rukovođenja raspravom)

(1) Osnovni sud odbija sprovođenje procesnih radnji koje nisu bitne za postupak.

(2) Sud neće dozvoliti postavljanje pitanja u kojima je sadržano kako na njih treba odgovoriti.

(3) Sud neće dozvoliti pitanja koja su nebitna za predmet i pitanja na koja je već dovoljno odgovoreno.

(4) Na zahtjev stranke, u zapisnik se unose pitanja koja sud nije dopustio.

(5) Sud neće dozvoliti vrijeđanje i uznemiravanje stranaka, svjedoka i vještaka za vrijeme ispitivanja.

65

Član 231

(Prisustvo svjedoka i vještaka u sudnici)

(1) Saslušani svjedoci i vještaci ostaju u sudnici, ako im Osnovni sud to naloži.

(2) Ako stranka to zahtijeva, a svjedok je još uvijek prisutan, sud može odlučiti da svjedoka koji je već saslušan na istom ročištu za glavnu raspravu još jednom pozove na ponovno saslušanje.

Član 232

(Karakter rješenja kojim sud rukovodi parnicom)

(1) Osnovni sud nije vezan za svoje rješenje koje se odnosi na rukovođenje raspravom.

(2) Protiv rješenja koja se odnose na rukovođenje raspravom nije dopuštena posebna žalba.

Član 233

(Zaključenje rasprave)

Nakon što budu okončane sve faze glavne rasprave i predmet bude spreman za presuđenje, Osnovni sud proglašava da je glavna rasprava zaključena.

Odjeljak B. Odlaganje i nastavak ročišta

Član 234

(Odgađanje ročišta)

(1) Osnovni sud može odgoditi zakazano ročište za glavnu raspravu prije

njegovog održavanja, ako utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za njegovo održavanje ili da dokazi čije je izvođenje određeno neće biti pribavljeni do ročišta (odgađanje ročišta).

(2) Sud je dužan, najkasnije osam dana prije održavanja ročišta, provjeriti da li su ispunjeni uslovi iz stava 1 ovog člana.

(3) Kad odgodi ročište, sud o vremenu održavanja novog ročišta odmah obavještava sve pozvane.

66

Član 235

(Odlaganje ročišta)

(1) Osnovni sud može, na prijedlog stranke, odložiti započeto ročište (odlaganje ročišta) samo iz sljedećih razloga:

a) ako bez krivice stranke, koja predlaže odlaganje ročišta, na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, a koji je važan za pravilno donošenje odluke,

b) ako obje stranke predlažu odlaganje radi pokušaja mirnog rješenja spora ili zaključenja sudske nagodbe.

(2) Stranka može samo jednom tražiti odlaganje ročišta iz istog razloga.

(3) Kad se ročište odloži, sud prisutnima odmah saopštava mjesto i vrijeme novog ročišta.

(4) Sud je dužan o mjestu i vremenu novog ročišta obavijestiti stranku koja nije bila prisutna na odloženom ročištu.

Član 236

(Naknadno izvođenje dokaza)

Ako na ročištu nije moguće izvesti neki od dokaza čije je izvođenje određeno, Osnovni sud može odlučiti da se rasprava nastavi, s tim da se naknadno, na novom ročištu, izvede samo taj dokaz i iznesu navodi u vezi s njim.

Član 237 (Održavanje odloženog ročišta)

(1) Na novom ročištu zakazanom nakon odlaganja rasprave, radnje koje su već

sprovedene ponovo se sprovode samo ako se ročište drži pred novim postupajućim sudijom ili ako sud smatra da je to neophodno za pravilno donošenje presude.

(2) Ako se ročište drži pred novim postupajućim sudijom, sud može, uz saglasnost stranaka, odlučiti da se ponovo ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se preslušaju ili pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza.

Član 238

(Pravila odgađanja odnosno odlaganja ročišta)

(1) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi na neodređeno vrijeme.

(2) Ročište za glavnu raspravu ne može se odgoditi duže od 30 dana, osim u slučaju iz člana 252 ovog zakona.

67

(3) Prilikom odgađanja, odnosno odlaganja ročišta Osnovni sud datum održavanja novog ročišta, po pravilu, određuje uz prethodnu konsultaciju sa strankama.

(4) Kada odgodi ili odloži ročište, sud je dužan preduzeti sve radnje koje mu stoje na raspolaganju kako bi se do sljedećeg ročišta otklonili uzroci koji su doveli do odgađanja ili odlaganja, te kako bi se na tom ročištu rasprava mogla zaključiti.

(5) Protiv rješenja suda kojim se odgađa ili odlaže ročište ili rješenja kojim se odbijaju prijedlozi stranaka za odgađanje ili odlaganje ročišta nije dozvoljena posebna žalba.

Član 239 (Nastavak ročišta)

Ako se započeto ročište ne može okončati u toku istog dana, Osnovni sud određuje

nastavak ročišta za sljedeći radni dan (nastavak ročišta).

Član 240 (Shodna primjena na pripremno ročište)

Odredbe članova 234, 235, 238 i 239 ovog zakona na odgovarajući način primjenjuju

se na pripremno ročište. Odjeljak C. Javnost glavne rasprave

Član 241

(Načelo javnosti)

(1) Glavna rasprava je javna.

(2) Raspravi mogu prisustvovati samo punoljetna lica.

(3) Lica koja su prisutna raspravi ne smiju nositi oružje ili opasno oruđe.

(4) Odredba stava 3 ovog člana ne odnosi se na pripadnike policije, ako je nošenje oružja neophodno za vršenje njihove dužnosti.

Član 242 (Isključenje javnosti)

(1) Osnovni sud može isključiti javnost za cijelu glavnu raspravu ili jedan njen dio

ako to zahtijevaju interesi čuvanja službene, poslovne ili lične tajne, zaštita interesa maloljetnika, interesi javnog reda ili razlozi morala.

68

(2) Sud može isključiti javnost i kada se mjerama za održavanje reda predviđenim u ovom zakonu ne bi moglo osigurati nesmetano održavanje rasprave.

Član 243 (Dejstvo isključenja javnosti)

(1) Isključenje javnosti ne odnosi se na stranke, njihove zakonske zastupnike,

punomoćnike i umješače i ombudsmena.

(2) Osnovni sud može dopustiti da glavnoj raspravi na kojoj je javnost isključena budu prisutna pojedina službena lica, kao i naučni i javni radnici, ako je to od interesa za njihovu službu, odnosno naučnu ili javnu djelatnost.

Član 244 (Dužnost čuvanja tajne i karakter rješenja o isključenju)

(1) Osnovni sud upozorava lica koja budu prisutna raspravi na kojoj je javnost

isključena da su dužna kao tajnu čuvati ono što su na raspravi saznala, a što nije već poznato javnosti i upozorava ih na posljedice odavanja tajne.

(2) O isključenju javnosti odlučuje sud rješenjem koje mora biti obrazloženo i javno objavljeno.

(3) Protiv rješenja o isključenju javnosti nije dozvoljena posebna žalba.

Član 245 (Shodna primjena odredbi o javnosti)

Odredbe o javnosti na glavnoj raspravi na odgovarajući način se primjenjuju i na pripremnom ročištu, na ročištu izvan glavne rasprave pred Osnovnim sudom, te na ročištu pred zamoljenim sudom.

POGLAVLJE XXII.

DOKAZI I IZVOĐENJE DOKAZA

Odjeljak A. Opće odredbe

Član 246 (Raspravno načelo i ocjena dokaza)

(1) Svaka stranka dužna je dokazati činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev.

69

(2) Osnovni sud slobodnom ocjenom dokaza utvrđuje činjenice na osnovu kojih donosi odluku.

Član 247 (Izuzetak od raspravnog načela)

(1) Osnovni sud će naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za

donošenje odluke, a koje stranke nisu predložile, ako utvrdi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu člana 3 stava 2 ovog zakona.

(2) Ako stranka ne postupi po nalogu iz stava 1 ovog člana, sud je ovlašten, po službenoj dužnosti, pribaviti i izvesti te dokaze.

Član 248 (Dokazivanje činjenica)

(1) Ne treba dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u toku

parnice.

(2) Ako stranka porekne činjenice koje je priznala, Osnovni sud će ocijeniti da li će te činjenice smatrati priznatim ili osporenim.

(3) Činjenice čije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te činjenice ne postoje, ako zakonom nije šta drugo propisano.

(4) Ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate.

Član 249 (Primjena pravila o teretu dokazivanja)

Ako Osnovni sud na osnovu ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću da

utvrdi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Član 250 (Ocjena suda o visini iznosa, odnosno količini zamjenjivih stvari)

Ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčani iznos ili na

zamjenjive stvari, ali se tačna visina iznosa, odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nesrazmjernim teškoćama, Osnovni sud će o tome odlučiti po svojoj ocjeni.

Član 251

(Način izvođenja dokaza i izuzetak od neposrednosti)

(1) Dokazi se izvode na glavnoj raspravi.

70

(2) Na prijedlog stranke, podnesen najkasnije na pripremnom ročištu, Osnovni sud može odlučiti da se određeni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud) i u tom slučaju, zapisnici o izvedenim dokazima pročitat će se na glavnoj raspravi.

(3) Kada sud donese odluku iz stava 2 ovog člana, u zamolnici za izvođenje dokaza opisat će ukratko predmet spora, izložit će stanje parnice i odredit će koji će se dokazi izvesti, uz naznačenje o kojim okolnostima treba posebno voditi računa.

(4) O ročištu za izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom obavijestit će se stranke.

(5) Sudija zamoljenog suda pri izvođenju dokaza ima sva ovlaštenja koja ima sudija kada se dokazi izvode na glavnoj raspravi.

(6) Protiv rješenja suda kojim se određuje izvođenje dokaza pred zamoljenim sudom nije dozvoljena posebna žalba.

Član 252

(Rok za izvođenje dokaza)

(1) Ako se zbog izuzetnih okolnosti neki dokaz ne može izvesti u rokovima predviđenim ovim zakonom Osnovni sud rješenjem može odrediti duži rok za izvođenje dokaza.

(2) Kad određeni rok protekne, rasprava će se provesti bez obzira na to što određeni dokaz nije izveden.

Član 253

(Pravo strane države)

(1) Ako Osnovnom sudu nije poznato pravo koje važi u stranoj državi, zatražit će obavještenje od Pravosudne komisije, odnosno Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.

(2) Sud može i od stranke zatražiti da podnese javnu ispravu izdatu od nadležnog inostranog organa, kojom se potvrđuje koje pravo važi u stranoj državi.

Odjeljak B. Uviđaj

Član 254 (Uslovi za preduzimanje)

(1) Uviđaj se preduzima kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje

neke okolnosti potrebno neposredno opažanje suda.

(2) Uviđaj se može obavljati i uz učešće vještaka.

71

Član 255

(Razgledanje stvari)

Ako treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod trećeg lica, kod organa vlasti, ili kod pravnog lica kome je povjereno vršenje javnih ovlaštenja, na odgovarajući način primijenit će se odredbe ovog zakona o pribavljanju isprava od ovih organa ili pravnih lica. Odjeljak C. Isprave

Član 256 (Javna isprava)

(1) Isprava koju je u propisanom obliku izdao organ vlasti u granicama svoje

nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdalo pravno ili fizičko lice u vršenju javnih ovlaštenja, koje mu je povjereno zakonom ili propisom zasnovanim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

(2) Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama.

(3) Dozvoljeno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

(4) Ako se posumnja u autentičnost isprave, stranka može zatražiti da sud traži da se o tome izjasni organ, odnosno pravno ili fizičko lice od koga bi trebalo da potiče ta isprava.

Član 257 (Inostrana javna isprava)

Ako međunarodnim ugovorom nije šta drugo određeno, inostrane javne isprave koje

su propisno ovjerene imaju, pod uslovom uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.

Član 258 (Podnošenje isprave)

(1) Stranka je dužna sama da podnese ispravu na koju se poziva za dokaz svojih

navoda.

(2) Uz ispravu sastavljenu na stranom jeziku podnosi se i ovjereni prevod.

(3) Ako se isprava nalazi kod organa vlasti ili lica kome je povjereno vršenje javnog ovlaštenja, a sama stranka ne može izdejstvovati da se isprava preda ili pokaže, Osnovni sud će po prijedlogu stranke narediti tom organu, odnosno licu da ispravu dostave sudu.

72

Član 259

(Pravo stranke da uskrati podnošenje isprave)

(1) Kada se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, Osnovni sud može tu stranku pozvati da podnese ispravu, ostavljajući joj za to određeni rok.

(2) Stranka ne može da uskrati podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je riječ o ispravi koju je po zakonu dužna da preda ili pokaže ili ako se isprava, s obzirom na njen sadržaj, smatra zajedničkom za obje stranke.

(3) U pogledu prava stranke da uskrati podnošenje drugih isprava, shodno se primjenjuju članovi 263 i 264 ovog zakona.

(4) Kad stranka koja je pozvana da podnese ispravu poriče da se isprava kod nje nalazi, mogu se radi utvrđivanja ove činjenice izvoditi dokazi.

(5) Sud, s obzirom na sve okolnosti, cijeni od kakvog je značaja što stranka koja drži ispravu neće da postupi po rješenju suda kojim joj se nalaže da podnese ispravu ili poriče da se isprava kod nje nalazi.

(6) Protiv odluke suda iz stava 1 ovog člana nije dozvoljena posebna žalba.

Član 260

(Dužnost trećeg lica da podnese ispravu)

(1) Osnovni sud može, na prijedlog stranke, narediti trećem licu da podnese ispravu samo kada je ono po zakonu dužno da je pokaže ili podnese, ili kad je riječ o ispravi koja je po svom sadržaju zajednička za to lice i stranku koja se poziva na ispravu.

(2) Prije nego što donese odluku, kojom trećem licu nalaže da podnese ispravu, sud poziva treće lice da se o tome izjasni.

(3) Kada treće lice poriče svoju dužnost da podnese ispravu koja se kod njega nalazi, sud odlučuje da li je treće lice dužno da podnese ispravu.

(4) Kada treće lice poriče da se isprava nalazi kod njega, radi utvrđivanja te činjenice mogu da se izvode dokazi.

(5) Pravosnažno rješenje o dužnosti trećeg lica da podnese ispravu može se izvršiti po pravilima izvršnog postupka, a sud ovo rješenje po službenoj dužnosti dostavlja nadležnom izvršnom sudu radi prinudnog izvršenja.

(6) Treće lice ima pravo na naknadu opravdanih troškova koje je imalo u vezi s podnošenjem isprava.

(7) U slučaju iz stava 6 ovog člana, shodno se primjenjuje član 270 ovog zakona.

Odjeljak D. Svjedoci

Član 261

73

(Dužnost svjedočenja)

(1) Svako lice koje se poziva kao svjedok dužno je odazvati se pozivu, a ako ovim zakonom nije drukčije propisano, dužno je i svjedočiti.

(2) Kao svjedoci mogu se saslušati samo lica koja su sposobna da daju obavještenja o činjenicama koje se dokazuju.

(3) Stranka koja predlaže da se određeno lice sasluša kao svjedok mora prije toga navesti o čemu ono treba da svjedoči i navesti njegovo ime, prezime i boravište.

Član 262 (Dužnost čuvanja službene ili vojne tajne)

Ne može se saslušati kao svjedok lice koje bi svojim iskazom povrijedilo dužnost

čuvanja službene ili vojne tajne, dok ga nadležni organ ne oslobodi te dužnosti.

Član 263 (Uskraćivanje svjedočenja)

(1) Svjedok može uskratiti svjedočenje:

a) o onome što mu je stranka kao svom punomoćniku povjerila, b) o onome o čemu se stranka ili drugo lice svjedoku kao vjerskom ispovjedniku

ispovijedala, c) o činjenicama koje je svjedok saznao kao advokat, ljekar ili u vršenju nekog

drugog poziva ili neke druge djelatnosti, ako postoji obaveza da se kao tajna čuva ono što se saznalo u vršenju tog poziva ili djelatnosti.

(2) Osnovni sud upozorava ova lica da mogu uskratiti davanje iskaza u

slučajevima navedenim u stavu 1 ovog člana.

Član 264 (Uskraćivanje odgovora na pojedina pitanja)

(1) Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja ako bi svojim odgovorom

na ta pitanja izložio opasnosti krivičnog gonjenja sebe ili svoje srodnike po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, a u pobočnoj liniji do trećeg stepena zaključno, svoga bračnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stepena zaključno i onda kad je brak prestao, lice s kojim živi u vanbračnoj zajednici ili njegove srodnike do drugog stepena zaključno, kao i svog staratelja ili štićenika, usvojitelja ili usvojenika.

(2) Osnovni sud upozorava svjedoka da može uskratiti davanje odgovora na postavljeno pitanje.

74

Član 265

(Ocjena suda o opravdanosti uskraćivanja)

(1) Opravdanost razloga za uskraćivanje svjedočenja ili odgovora na pojedina pitanja ocjenjuje Osnovni sud, nakon što se o tome izjasne stranke.

(2) Protiv rješenja suda iz stava 1 ovog člana stranke nemaju pravo na posebnu žalbu.

(3) Svjedok može rješenje iz stava 1 ovog člana pobijati u žalbi protiv rješenja o novčanoj kazni zbog toga što je uskratio svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

Član 266

(Pozivanje svjedoka)

(1) Svjedoci se pozivaju dostavljanjem pismenog poziva u kojem se navodi ime i prezime i ime jednog roditelja pozvanog, vrijeme i mjesto dolaska, predmet u vezi s kojim se poziva i naznaka da se poziva kao svjedok.

(2) Svjedok se u pozivu upozorava na posljedice neopravdanog izostanka predviđene odredbama člana 144 ovog zakona i na pravo na naknadu troškova iz člana 270 ovog zakona.

(3) Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave.

Član 267

(Način saslušanja svjedoka)

(1) Svjedoci se saslušavaju pojedinačno i bez prisustva svjedoka koji će se kasnije saslušavati.

(2) Svjedok je dužan da odgovore daje usmeno.

(3) Svjedok se prethodno opominje da je dužan da govori istinu i da ne smije ništa prešutiti, a nakon toga se upozorava na posljedice davanja lažnog iskaza.

(4) Zatim se svjedok pita za ime i prezime, ime jednog roditelja, zanimanje, boravište, mjesto i datum rođenja (godine života) i njegov odnos sa strankama.

Član 268

(Redoslijed ispitivanja svjedoka)

(1) Poslije općih pitanja, svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a poslije toga suprotna stranka.

(2) Osnovni sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.

(3) Svjedok se uvijek pita otkud mu je poznato ono o čemu svjedoči.

75

Član 269

(Saslušanje preko tumača)

(1) Svjedok koji ne zna jezik na kome se vodi postupak saslušava se preko tumača.

(2) Ako je svjedok gluh, postavljaju mu se pitanja pismeno, a ako je nijem, poziva se da pismeno odgovara, a ako se saslušanje ne može izvršiti na ovaj način, poziva se, kao tumač lice koje se sa svjedokom može sporazumjeti.

(3) Osnovni sud tumača upozorava na dužnost vjernog prenošenja pitanja koja se svjedoku postavljaju i izjava koje svjedok bude davao.

Član 270

(Naknada troškova svjedoka)

(1) Svjedok ima pravo na naknadu putnih troškova i troškova za prehranu i prenoćište, te na naknadu izgubljene zarade, nastalih uslijed njegove obaveze da svjedoči.

(2) Svjedok mora da zahtijeva naknadu odmah nakon saslušanja, inače gubi pravo na nju, a Osnovni sud je dužan da na ovo upozori svjedoka.

(3) U rješenju kojim se odmjeravaju troškovi svjedoka, sud određuje da se određeni iznos isplati iz položenog predujma, a ako predujam nije položen, nalaže stranci da određeni iznos plati svjedoku u roku od osam dana.

(4) Žalba protiv rješenja iz stava 3 ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja.

Odjeljak E. Vještaci

Član 271 (Uslovi za određivanje vještačenja)

Osnovni sud može, na prijedlog stranke, odrediti izvođenje dokaza vještačenjem kad

je radi utvrđivanja ili razjašnjenja određenih činjenica potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Član 272

(Predmet, obim i ličnost vještaka)

(1) Stranka koja predlaže vještačenje dužna je u prijedlogu da naznači predmet i obim vještačenja, kao i da predloži lice koje će izvršiti vještačenje.

(2) Protivna stranka se izjašnjava o predloženom vještačenju, kao i o predmetu i obimu vještačenja.

76

(3) Ako stranke ne postignu sporazum o licu koje bi trebalo da bude određeno za vještaka i predmetu i obimu vještačenja, odluku o tome donosi Osnovni sud.

Član 273

(Način određivanja vještaka)

(1) Vještačenje, u pravilu, obavlja jedan vještak.

(2) Osnovni sud može, na prijedlog stranke, odrediti više vještaka za različite vrste vještačenja.

(3) Vještaci se određuju prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka za određenu vrstu vještačenja.

(4) Složenija vještačenja povjeravaju se prvenstveno stručnim ustanovama kao što su: bolnice, hemijski laboratoriji, fakulteti i slično.

(5) Ako postoje ustanove za određene vrste vještačenja, kao što su vještačenje lažnog novca, rukopisa, daktiloskopsko vještačenje i slično, takva vještačenja povjeravaju se, u pravilu, tim ustanovama.

Član 274

(Rješenje o vještačenju)

Izvođenje dokaza vještačenjem određuje Osnovni sud rješenjem koje sadrži:

a) ime, prezime i zanimanje vještaka,

b) predmet spora,

c) predmet i obim vještačenja, i

d) rok za podnošenje pismenog nalaza i mišljenja.

Član 275

(Pozivanje vještaka)

(1) Vještak se uvijek poziva na ročište za glavnu raspravu.

(2) Prepis rješenja iz člana 274 ovog zakona dostavlja se vještaku, zajedno s pozivom na ročište za glavnu raspravu.

(3) U pozivu Osnovni sud upozorava vještaka da svoje mišljenje mora iznijeti savjesno i u skladu s pravilima nauke i vještine, upozorava ga na posljedice: nedostavljanja nalaza i mišljenja u ostavljenom roku, neopravdanog izostanka s ročišta za glavnu raspravu i obavještava ga o pravu na nagradu i naknadu troškova.

Član 276

(Dužnosti vještaka)

(1) Vještaci su dužni da se odazovu pozivu suda i da iznesu svoj nalaz i mišljenje.

(2) Osnovni sud će vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja iz razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedočenje ili odgovor na pojedino pitanje.

77

(3) Sud može vještaka na njegov zahtjev osloboditi dužnosti vještačenja i iz drugih opravdanih razloga.

(4) Oslobođenje od dužnosti vještačenja može tražiti i ovlašteni radnik organa ili organizacije u kojoj vještak radi.

Član 277

(Izuzeće vještaka)

(1) Vještak će biti izuzet iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudija, ali se, izuzetno, za vještaka može uzeti i lice koje je ranije bilo saslušano kao svjedok.

(2) Stranka je dužna da podnese zahtjev za izuzeće vještaka čim sazna da postoji razlog za izuzeće, a najkasnije prije početka izvođenja dokaza vještačenjem.

(3) U zahtjevu za izuzeće vještaka stranka je dužna da navede okolnosti na kojima zasniva svoj zahtjev za izuzeće.

(4) O zahtjevu za izuzeće odlučuje Osnovni sud.

(5) Protiv rješenja kojim se prihvata zahtjev za izuzeće nije dozvoljena posebna žalba.

(6) Ako je stranka saznala za razlog izuzeća poslije obavljenog vještačenja i prigovara vještačenju iz tog razloga, sud će postupiti kao da je zahtjev za izuzeće stavljen prije obavljenog vještačenja.

Član 278

(Dostava nalaza i usmeno obrazlaganje)

(1) Vještak svoj pismeni nalaz i mišljenje uvijek dostavlja Osnovnom sudu prije ročišta za glavnu raspravu, ukoliko sud ne odluči drugačije.

(2) Vještak mora uvijek da obrazloži na raspravi svoj pismeni nalaz i mišljenje.

Član 279

(Određivanje drugog vještaka)

(1) Ako vještak ne dostavi nalaz i mišljenje u ostavljenom roku, Osnovni sud će, po isteku roka koji strankama ostavi da se o tome pismeno izjasne, odrediti drugog vještaka.

(2) Ako vještak dostavi nalaz i mišljenje koji su nejasni, nepotpuni ili protivrječni sami sebi ili izvedenim dokazima, sud će pozvati vještaka da ih dopuni, odnosno ispravi i odrediti rok za ponovno dostavljanje nalaza i mišljenja.

(3) Ukoliko vještak ni po pozivu suda ne dostavi potpun i razumljiv nalaz i mišljenje, sud će uz prethodno izjašnjenje stranaka, odrediti drugog vještaka.

78

Član 280

(Obaveza suda da dostavi nalaz i mišljenje strankama)

Osnovni sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najkasnije osam dana prije ročišta za glavnu raspravu.

Član 281

(Izostanak vještaka s rasprave)

(1) Ročište za glavnu raspravu održat će se i ako vještak ne pristupi na glavnu raspravu.

(2) Izuzetno od stava 1 ovog člana Osnovni sud može, na prijedlog stranke, odložiti raspravu i zakazati novo ročište na koje će ponovo pozvati vještaka, ako utvrdi da je njegovo prisustvo na raspravi neophodno radi razjašnjenja ili dopune nalaza i mišljenja.

Član 282

(Prava vještaka)

Osnovni sud vještaku dozvoljava da pregleda spis, kao i da postavlja pitanja strankama, svjedocima i drugim vještacima u vezi s predmetom vještačenja.

Član 283

(Dozvoljenost žalbe kod izvođenja dokaza vještačenjem)

Protiv rješenja suda iz članova 272, 274, 276 i 279 ovog zakona nije dozvoljena žalba.

Član 284

(Naknada troškova vještaku)

Vještak ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova za ishranu i prenoćište i troškova vještačenja, kao i pravo na razumnu nagradu za izvršeno vještačenje.

Član 285 (Shodna primjena odredbi o saslušanju svjedoka)

Ako odredbama ovog zakona nije drugačije određeno, na izvođenje dokaza

vještačenjem shodno se primjenjuju odredbe o saslušanju svjedoka.

Član 286 (Shodna primjena na tumače)

Odredbe člana 272 stava 1, člana 273 stava 3, člana 275 stavova 1 i 3, člana 276,

članova 277 i 283 ovog zakona shodno se primjenjuju i na tumače.

79

Odjeljak F. Saslušanje stranaka

Član 287 (Određivanje saslušanja stranaka)

Na prijedlog stranke, Osnovni sud će odrediti izvođenje dokaza saslušanjem

stranaka.

Član 288 (Saslušanje samo jedne stranke)

(1) Osnovni sud će odlučiti da se sasluša samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda.

(2) Sud može odlučiti da se sasluša samo jedna stranka ako se uvjeri da drugoj stranci, odnosno licu koje se ima saslušati za tu stranku, nisu poznate sporne činjenice, ili ako saslušanje te stranke nije moguće.

(3) Ako u toku postupka stranka umre ili ponovno saslušanje stranke nije moguće, ili je otežano iz drugih razloga, sud će preslušati ili pročitati zapisnik s iskazom te stranke.

Član 289

(Saslušanje parnično nesposobne stranke i pravnog lica)

(1) Za stranku koja nema parničnu sposobnost saslušava se njen zakonski zastupnik, a Osnovni sud može odlučiti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika, sasluša sama stranka, ako je njeno saslušanje moguće.

(2) Za pravno lice saslušava se lice koje je zakonom ili općim aktima pravnog lica određeno da ga zastupa.

(3) Ako, kao stranka u sporu, na jednoj strani učestvuje više lica, sud će odlučiti hoće li se saslušati sva ta lica ili samo neki od njih.

Član 290

(Pozivanje stranke)

(1) Poziv na ročište dostavlja se punomoćniku stranke, koji je dužan o tome da obavijesti stranku, odnosno ako stranka nema punomoćnika, stranci ili licu koje se za stranku saslušava.

(2) U pozivu se naznačava da će se na ročištu izvoditi dokaz saslušanjem stranaka i da će stranka koja dođe na ročište biti saslušana u odsustvu druge stranke.

80

Član 291 (Primjena prinudnih mjera)

Ne mogu se primijeniti nikakve prinudne mjere prema stranci koja se nije odazvala

pozivu suda radi saslušanja, niti se stranka može prinuditi na davanje iskaza.

Član 292 (Shodna primjena odredbi o saslušanju svjedoka)

Odredbe o izvođenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjuju se i pri izvođenju

dokaza saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije šta drugo propisano. Odjeljak G. Osiguranje dokaza

Član 293

(Uslovi za osiguranje dokaza)

(1) Ako postoji opravdana bojazan da se dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo kasnije izvođenje biti otežano, može se u toku, a i prije pokretanja parnice, predložiti da se taj dokaz izvede.

(2) Osiguranje dokaza može se tražiti i u toku postupka po prijedlogu za ponavljanje postupka.

Član 294

(Nadležnost za odlučivanje o prijedlogu)

Ako je prijedlog za osiguranje dokaza stavljen u toku parničnog postupka ili kada se osiguranje dokaza traži prije pokretanja postupka, nadležan je Osnovni sud.

Član 295 (Sadržaj prijedloga za osiguranje)

(1) U podnesku kojim traži osiguranje dokaza, predlagač je dužan da navede

činjenice koje se imaju dokazati, dokaze koje treba izvesti i razloge zbog kojih smatra da se kasnije dokaz neće moći izvesti ili da će njegovo izvođenje biti otežano.

(2) U podnesku predlagač treba navesti ime i prezime protivnika, osim ako iz okolnosti proističe da on nije poznat.

Član 296 (Postupak po prijedlogu za osiguranje i odluka o prijedlogu)

(1) Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza Osnovni sud

dostavlja protivniku, ako je poznat, i ostavlja mu odgovarajući rok za odgovor.

81

(2) Izuzetno, ako postoji opasnost za osiguranje dokaza, sud o prijedlogu odlučuje i bez prethodnog izjašnjenja protivnika.

(3) U rješenju kojim se usvaja prijedlog, sud određuje ročište za izvođenje dokaza, navodi činjenice o kojima će se izvoditi dokazi, kao i dokaze koji će se izvesti.

(4) Ako protivniku nije ranije bio dostavljen podnesak u kome je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza, on će mu se dostaviti zajedno s rješenjem suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza.

(5) Protivniku koji je nepoznat, ili je nepoznato njegovo boravište, sud može radi učestvovanja na ročištu za izvođenje dokaza postaviti privremenog zastupnika, a u tom slučaju nije potrebno izdati oglas.

(6) Sud može, u hitnim slučajevima, odrediti da izvođenje dokaza započne i prije nego što se rješenje kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza dostavi protivniku.

(7) Protiv rješenja suda kojim se usvaja prijedlog za osiguranje dokaza, kao i protiv rješenja kojim se odlučuje da izvođenje dokaza započne prije nego što se rješenje dostavi protivniku, nije dozvoljena žalba.

Član 297

(Postupanje s zapisnikom)

(1) Ako su dokazi izvedeni prije nego što je postupak pokrenut, zapisnik o izvođenju dokaza čuvat će se kod suda pred kojim su dokazi izvedeni.

(2) Ako je postupak u toku, a obezbjeđenje dokaza nije izveo sud koji vodi postupak, zapisnik će se dostaviti tom sudu.

POGLAVLJE XXIII. SUDSKE ODLUKE Odjeljak A. Zajedničke odredbe

Član 298

(Način donošenja odluka)

Sud donosi odluke na ročištu ili van ročišta.

Član 299

(Oblik sudskih odluka)

(1) Sud donosi odluke u obliku presude ili rješenja.

(2) O tužbenom zahtjevu sud odlučuje presudom, a u postupku zbog smetanja posjeda rješenjem.

(3) O svim drugim pitanjima sud odlučuje rješenjem.

(4) Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.

82

Odjeljak B. Presuda

Član 300 (Odlučivanje o zahtjevu stranke)

(1) Presudom sud odlučuje o zahtjevu koji se tiče glavne stvari i sporednih

potraživanja.

(2) Ako postoji više zahtjeva, sud će o svim tim zahtjevima odlučiti jednom presudom.

Član 301

(Dospjelost činidbe)

(1) Osnovni sud može da naloži tuženom da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.

(2) Ako sud usvoji zahtjev za izdržavanje, može obavezati tuženog i na činidbe koje nisu dospjele.

(3) Presuda kojom se tuženi obavezuje da preda ili preuzme stvari date u najam ili zakup može se donijeti i prije prestanka tih odnosa.

Član 302 (Alternativno ovlaštenje tuženog)

Ako je tužilac u tužbi tražio da mu se dosudi određena stvar, a istovremeno je u tužbi

ili do zaključenja glavne rasprave izjavio da je voljan umjesto stvari primiti određeni novčani iznos, Osnovni sud će, ako usvoji tužbeni zahtjev, izreći u presudi da se tuženi može osloboditi davanja stvari, ako plati taj novčani iznos.

Član 303 (Rok za izvršenje činidbe)

(1) Kad se stranci u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe, odredit će se i rok u

kome je tu činidbu dužna da izvrši.

(2) Ako posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe je 30 dana, ali za činidbe koje se ne sastoje u novčanom davanju sud može odrediti duži rok.

(3) U mjeničnim i čekovnim sporovima rok za izvršenje činidbe je 15 dana.

(4) Rok za izvršenje činidbe počinje da teče prvog dana nakon dostave prepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje.

83

Član 304 (Presuda na osnovu priznanja)

(1) Ako tuženi do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, Osnovni

sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom usvaja tužbeni zahtjev (presuda na osnovu priznanja).

(2) Sud neće donijeti presudu na osnovu priznanja i kad je udovoljeno potrebnim uslovima, ako nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (član 3 stav 2).

(3) Donošenje presude na osnovu priznanja odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stava 2 ovog člana prije toga pribave obavijesti.

(4) Priznanje tužbenog zahtjeva, na ročištu ili u pismenom podnesku, tuženi može i bez pristanka tužioca opozvati do donošenja presude.

Član 305

(Presuda na osnovu odricanja)

(1) Ako se tužilac do zaključenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, Osnovni sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na osnovu odricanja).

(2) Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženog.

(3) Tužilac može do donošenja presude, na ročištu ili u pisanom podnesku, opozvati odricanje od tužbenog zahtjeva bez pristanka tuženog.

Član 306

(Presuda zbog propuštanja)

(1) Kad tuženi, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužilac predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, Osnovni sud će donijeti presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev očigledno neosnovan.

(2) Tužbeni zahtjev očigledno je neosnovan:

a) ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi,

b) ako su činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev u očiglednoj protivrječnosti s dokazima koje je sam tužilac predložio ili s činjenicama koje su općepoznate.

Član 307

(Posebne pretpostavke za donošenje presude zbog propuštanja)

Presuda zbog propuštanja neće se donijeti:

a) ako tužilac nije uz tužbu dostavio dokaze koji se po svojoj prirodi mogu dostaviti,

b) o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati.

84

Član 308

(Donošenje presude)

Presuda se donosi u ime Brčko distrikta Bosne i Hercegovine.

Član 309

(Pismena izrada i dostavljanje presude)

(1) Presuda se mora pismeno izraditi u roku od 30 dana od dana zaključenja glavne rasprave.

(2) Strankama se dostavlja ovjeren prepis presude.

(3) Ukoliko sudija prekorači rok iz stava 1 ovog člana, dužan je u pismenoj formi izvijestiti predsjednika suda o razlozima prekoračenja.

Član 310

(Izvornik presude)

Izvornik presude potpisuje postupajući sudija Osnovnog suda, odnosno predsjednik

vijeća Apelacionog suda.

Član 311 (Sadržaj presude)

(1) Pismeno izrađena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i pouku o

pravnom lijeku.

(2) Uvod presude sadrži: naznaku da se presuda izriče u ime Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, naziv suda, ime i prezime postupajućeg sudije Osnovnog suda, odnosno članova vijeća Apelacionog suda, ime i prezime i prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika, kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, dan zaključenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomoćnika koji su toj raspravi prisustvovali.

(3) Izreka presude sadrži odluku suda o usvajanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču glavne stvari i sporednih potraživanja, te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.

(4) U obrazloženju sud će izložiti: zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su izveli, koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni, te kako ih je ocijenio.

(5) U obrazloženju, sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o

85

stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka.

(6) U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na osnovu priznanja ili presude na osnovu odricanja, sud iznosi samo razloge koji opravdavaju donošenje takvih presuda.

(7) Pouka o pravnom lijeku sadrži uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka.

Član 312

(Prijedlog za dopunu presude)

(1) Ako je sud propustio da odluči o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima o kojima se mora odlučiti presudom, a koji su već raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od dana prijema presude predložiti sudu da se presuda dopuni.

(2) Neblagovremen ili neosnovan prijedlog za dopunu presude odbacuje, odnosno odbija sud bez održavanja ročišta.

(3) Ako stranka ne predloži donošenje dopunske presude u roku iz stava 1 ovog člana, smatra se da je tužba u tom dijelu povučena.

Član 313

(Dopunska presuda)

Kad sud ocijeni da je prijedlog za dopunu presude osnovan, van ročišta, donosi, u

roku od osam dana, presudu o zahtjevu koji nije riješen (dopunska presuda).

Član 314

(Odnos između prijedloga za dopunu i žalbe na presudu)

(1) Ako je uz prijedlog za dopunu presude podnesena i žalba protiv presude, Osnovni sud će zastati s dostavljanjem te žalbe Apelacionom sudu dok ne donese odluku o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke.

(2) Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, ta žalba zajedno sa žalbom protiv prvostepene presude dostavit će se Apelacionom sudu.

(3) Ako se prvostepena presuda pobija žalbom samo zato što Osnovni sud nije presudom odlučio o svim zahtjevima stranaka koji su predmet parnice, žalba će se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda.

86

Član 315

(Ispravljanje presude)

(1) Pogreške u imenima i brojevima, kao i druge očigledne pogreške u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesaglasnost prepisa presude s izvornikom ispravlja sud u svako doba.

(2) Ispravljanje se vrši posebnim rješenjem i unosi na kraju izvornika, a strankama se dostavlja prepis rješenja.

(3) Ako između izvornika i prepisa presude postoji nesaglasnost u pogledu neke odluke sadržane u izreci presude, strankama će se dostaviti ispravljeni prepis presude s naznakom da se tim prepisom presude zamjenjuje raniji prepis presude i u takvom slučaju rok za izjavljivanje pravnog lijeka u pogledu ispravljenog dijela presude teče od dana dostavljanja ispravljenog prepisa presude.

(4) O ispravljanju presude sud može odlučiti bez saslušanja stranaka.

Član 316

(Pravosnažnost presude)

(1) Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravosnažna.

(2) Sud do pravosnažnosti odluke po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravosnažno presuđena i ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravosnažno odlučeno, odbacit će tužbu.

(3) Ako je u presudi odlučeno o potraživanju koje je tuženi istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja postaje pravosnažna.

Član 317

(Dejstvo presude)

(1) Sud je vezan za svoju presudu čim je otpremljena.

(2) Presuda prema strankama ima dejstvo tek od dana kad im je dostavljena.

Odjeljak C. Rješenje

Član 318

(Rješenja koja se donose na ročištu)

(1) Sva rješenja koja se donose na ročištu objavljuje postupajući sudija, odnosno predsjednik vijeća.

(2) Rješenje koje je na ročištu objavljeno dostavit će se strankama u ovjerenom prepisu samo ako je protiv tog rješenja dozvoljena posebna žalba, ili ako se na osnovu rješenja može odmah tražiti izvršenje ili ako to zahtijeva upravljanje parnicom.

87

(3) Sud je vezan za svoja rješenja ako se ona ne odnose na upravljanje parnicom ili ako ovim zakonom nije šta drugo određeno.

(4) Kad se rješenje ne dostavlja pismeno, ono prema strankama ima dejstvo čim je objavljeno.

Član 319

(Rješenja koja se donose van ročišta)

Rješenja koja sud donosi van ročišta saopštavaju se strankama dostavljanjem ovjerenog prepisa rješenja.

Član 320

(Sadržaj rješenja)

(1) Rješenje mora biti obrazloženo ako se njime odbija prijedlog stranke ili ako se njime rješava o prijedlozima stranaka koji su među sobom u opreci, a može biti obrazloženo i u drugim slučajevima kad je to potrebno.

(2) Pismeni sastav rješenja treba da sadrži uvijek uvod i izreku, a obrazloženje samo ako prema stavu 1 ovog člana rješenje mora biti obrazloženo.

Član 321

(Izvršenje rješenja o kazni)

Rješenja o kaznama izrečenim prema odredbama ovog zakona izvršavaju se po službenoj dužnosti.

Član 322

(Shodna primjena odredbi koje se odnose na presudu)

Odredbe člana 303, članova od 310 do 315 i člana 317 stava 2 ovog zakona shodno se primjenjuju i na rješenja.

POGLAVLJE XXIV.

REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

Odjeljak A. Žalba protiv presude

88

Član 323

(Pravo na žalbu i rok za izjavljivanje žalbe)

(1) Protiv presude donesene u prvom stepenu stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 30 dana od dana prijema prepisa presude, ako u ovom zakonu nije određen drugi rok.

(2) U mjeničnim i čekovnim sporovima rok za izjavljivanje žalbe je 15 dana.

(3) Blagovremeno izjavljena žalba sprečava da presuda postane pravosnažna u dijelu koji se pobija žalbom.

(4) O žalbi protiv presude odlučuje Apelacioni sud.

Član 324

(Odricanje i odustanak od žalbe)

(1) Stranka se može odreći prava na žalbu od trenutka prijema presude.

(2) Do donošenja odluke Apelacionog suda stranka može odustati od već izjavljene žalbe.

(3) Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati.

(4) U slučaju da podnosilac žalbe odustane od izjavljene žalbe sud će rješenjem utvrditi odustanak od žalbe.

Član 325

(Sadržaj žalbe)

Žalba mora da sadrži:

a) označenje presude protiv koje se izjavljuje žalba, b) izjavu da se presuda pobija u cjelini ili u određenom dijelu, c) razlog žalbe i d) potpis podnosioca žalbe.

Član 326

(Nepotpuna žalba i postupanje po nepotpunoj žalbi)

(1) Ako žalba ne sadrži podatke iz člana 325 ovog zakona (nepotpuna žalba), Osnovni sud će rješenjem protiv koga nije dozvoljena žalba pozvati žalioca da u roku od osam dana dopuni ili ispravi žalbu.

(2) Ako žalilac u roku iz stava 1 ovog člana ne postupi po traženju suda, Osnovni sud će rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu.

89

Član 327

(Iznošenje novih činjenica i dokaza i isticanje prigovora u žalbi)

(1) U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalilac pruži dokaze da ih bez svoje krivice nije mogao iznijeti, odnosno predložiti do zaključenja glavne rasprave.

(2) Pozivajući se na nove činjenice, žalilac je dužan navesti dokaze kojima bi se te činjenice utvrdile, a predlažući nove dokaze, dužan je navesti činjenice koje tim dokazima treba utvrditi.

(3) Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred Osnovnim sudom ne mogu se iznositi u žalbi.

(4) Ako su zbog iznošenja novih činjenica i predlaganja novih dokaza prouzrokovani troškovi u postupku povodom žalbe, te troškove će, nezavisno od ishoda spora, snositi ona stranka koja je iznijela nove činjenice, odnosno predložila nove dokaze.

Član 328

(Razlozi zbog kojih se presuda može pobijati)

(1) Presuda se može pobijati: a) zbog povrede odredaba parničnog postupka, b) zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, c) zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

(2) Presuda zbog propuštanja ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

(3) Presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja mogu se pobijati zbog povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju, odnosno o odricanju dana u zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare.

(4) Kada se presuda na osnovu priznanja i presuda na osnovu odricanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju ili odricanju data u bitnoj zabludi ili pod uticajem prinude ili prevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice, te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana volje.

Član 329

(Povreda odredaba parničnog postupka)

(1) Povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u toku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog zakona, a to je bilo od uticaja na donošenje pravilne i zakonite presude.

(2) Povreda odredaba parničnog postupka uvijek je od uticaja na donošenje pravilne i zakonite presude:

a) ako je u donošenju presude učestvovao sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet,

b) ako je odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti,

90

c) ako je Osnovni sud odlučio o tužbenom zahtjevu za koji je stvarno nadležan Apelacioni sud ili neki drugi sud u Bosni i Hercegovini,

d) ako je protivno odredbama ovog zakona Osnovni sud zasnovao svoju odluku na nedozvoljenim raspolaganjima stranaka,

e) ako je Osnovni sud donio presudu bez održavanja glavne rasprave, f) ako je protivno odredbama ovog zakona Osnovni sud donio presudu na osnovu

priznanja, presudu na osnovu odricanja ili presudu zbog propuštanja, g) ako je protivno odredbama ovog zakona Osnovni sud odbio zahtjev stranke da se

u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku, h) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka

u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku, nije bilo naknadno odobreno,

i) ako je odlučeno o zahtjevu o kojem već teče parnica, ili kojeg se tužilac odrekao, ili o kojem je već prije pravosnažno presuđeno, ili o kojem je već zaključena sudska nagodba, ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstvo sudske nagodbe,

j) ako je protivno zakonu bila isključena javnost na glavnoj raspravi, k) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev, l) ako je odlučeno o neblagovremeno podnesenoj tužbi, a zbog toga je tužbu trebalo

odbaciti, m) ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog

ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti. (3) Zbog povrede odredaba parničnog postupka iz stava 2 tačke g) ovog člana

žalbu može izjaviti samo stranka na koju se ti nedostaci odnose.

Član 330

(Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje)

(1) Pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji kad je sud neku odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno kad je nije utvrdio.

(2) Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje postoji i kad na to ukazuju nove činjenice ili novi dokazi.

Član 331 (Pogrešna primjena materijalnog prava)

Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu

materijalnog prava koju je trebalo da primijeni ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

91

Član 332 (Podnošenje žalbe)

Žalba se podnosi Osnovnom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu

stranku.

Član 333

(Odbacivanje žalbe)

(1) Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu odbacuje rješenjem Osnovni sud bez održavanja ročišta.

(2) Žalba je neblagovremena ako je izjavljena poslije isteka zakonskog roka za njeno podnošenje.

(3) Žalba je nedozvoljena ako je žalbu izjavilo lice koje nije ovlašteno za izjavljivanje žalbe, ili lice koje se odreklo prava na žalbu ili ako lice koje je izjavilo žalbu nema pravnog interesa za izjavljivanje žalbe.

Član 334

(Odgovor na žalbu)

(1) Primjerak blagovremene, potpune i dozvoljene žalbe dostavlja Osnovni sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema žalbe.

(2) Protivna stranka može u roku od osam dana od dana prijema žalbe podnijeti Osnovnom sudu odgovor na žalbu.

(3) Primjerak odgovora na žalbu dostavlja Osnovni sud žaliocu odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana prijema odgovora na žalbu.

(4) Neblagovremeno podnesen odgovor na žalbu ne uzima se u razmatranje.

(5) Podnesci primljeni po prijemu odgovora na žalbu ili po isteku roka za odgovor na žalbu ne uzimaju se u razmatranje, osim u slučajevima u kojima sud izričito od stranke zatraži dodatno izjašnjenje.

Član 335

(Dostava spisa i objašnjenja Apelacionom sudu)

(1) Nakon prijema odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu Osnovni sud žalbu i odgovor na žalbu, ako je podnesen, sa svim spisima dostavlja Apelacionom sudu najkasnije u roku od osam dana.

(2) Ako žalilac tvrdi da su u prvostepenom postupku povrijeđene odredbe parničnog postupka, sudija Osnovnog suda će dati objašnjenje povodom navoda žalbe koji se tiču tih povreda, a prema potrebi, provjerit će istinitost tih navoda u žalbi.

92

Član 336 (Sudija izvjestilac)

(1) Kad spis po žalbi stigne Apelacionom sudu određuje se sudija izvjestilac.

(2) Sudija izvjestilac može, po potrebi, od Osnovnog suda da pribavi izvještaj o povredama odredaba parničnog postupka i da zatraži da se radi utvrđivanja tih povreda provedu provjere.

Član 337

(Sjednica vijeća i održavanje rasprave)

(1) Apelacioni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(2) Apelacioni sud će zakazati raspravu kada ocijeni da je radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja potrebno pred Apelacionim sudom utvrditi nove činjenice ili izvesti nove dokaze ili ponovo izvesti već izvedene dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povreda odredaba parničnog postupka u prvostepenom postupku potrebno održati raspravu pred Apelacionim sudom.

(3) Apelacioni sud, u pravilu, održava sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od tri mjeseca nakon što od Osnovnog suda primi spise po žalbi.

(4) Apelacioni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno po žalbi, odnosno, ako je održana rasprava u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 338

(Pozivanje na raspravu i posljedice izostanka stranaka sa rasprave)

(1) Na raspravu se pozivaju stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici, kao i oni svjedoci i vještaci za koje Apelacioni sud odluči da se saslušaju.

(2) Ako sa rasprave izostane žalilac, rasprava se neće održati, a odluka će se donijeti na osnovu navoda žalbe i odgovora na žalbu.

(3) Ako sa rasprave izostane stranka koja nije žalilac sud će raspravljati o žalbi i donijeti odluku.

(4) U pozivu za raspravu stranka će biti upozorena na posljedice nedolaska na raspravu.

Član 339

(Tok rasprave pred Apelacionim sudom)

(1) Rasprava pred Apelacionim sudom počinje kratkim izlaganjem izvjestioca o stanju predmeta, bez iznošenja njegovog mišljenja o osnovanosti žalbe.

(2) Nakon toga, pročitat će se presuda ili dio presude na koji se odnosi žalba, a prema potrebi, i zapisnik o glavnoj raspravi pred Osnovnim sudom.

(3) Zatim će žalilac obrazložiti svoju žalbu, a protivna stranka odgovor na žalbu.

93

Član 340

(Shodna primjena odredbi o glavnoj raspravi)

Ako u članovima od 337 do 339 ovog zakona nije šta drugo određeno, odredbe o

glavnoj raspravi pred Osnovnim sudom na odgovarajući način se primjenjuju i na raspravu pred Apelacionim sudom.

Član 341

(Granice ispitivanja prvostepene presude)

Apelacioni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka iz člana 329 stava 2 tački b), c), h), i), l) i m) ovog zakona.

Član 342 (Vijećanje i glasanje)

(1) Odluke Apelacionog suda donose se poslije vijećanja glasanjem.

(2) U prostoriji u kojoj se vijeća i glasa mogu biti prisutni samo članovi vijeća i zapisničar.

(3) Kad treba donijeti odluku o jednostavnijim pitanjima, vijeće može donijeti odluku i u samom zasjedanju.

(4) Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji.

(5) Predsjednik vijeća se brine da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre.

(6) Za svaku odluku vijeća potrebna je većina glasova.

(7) Članovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi predsjednik vijeća.

(8) Član vijeća koji je pri glasanju o kome ranijem pitanju ostao u manjini ne može se suzdržati od glasanja o pitanju o kojem se ima kasnije odlučiti.

(9) Ako se u vezi s pojedinim pitanjima o kojima se odlučuje glasovi podijele na više različitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit će se pitanja i glasanje će se ponavljati sve dok se ne postigne većina.

(10) Ako se u pogledu visine novčanog iznosa ili količine, glasovi podijele na više od dva mišljenja, ponovo će se raspravljati o razlozima za svako mišljenje, a ako se i nakon toga ne može postići većina, glasovi dati za najveći novčani iznos ili količinu, dodat će se glasovima datim za najbliži manji novčani iznos ili količinu dok se ne postigne većina.

94

Član 343 (Odluke po žalbi)

Apelacioni sud može u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave:

a) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu, b) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu, c) ukinuti prvostepenu presudu i uputiti predmet Osnovnom sudu na ponovno suđenje, d) ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu ili e) preinačiti prvostepenu presudu.

Član 344 (Posljedice zaključenja sudske nagodbe u postupku po žalbi)

Apelacioni sud će rješenjem utvrditi da je prvostepena presuda bez dejstva i da je žalilac odustao od žalbe, ako su stranke u toku postupka po žalbi zaključile sudsku nagodbu.

Član 345

(Odbacivanje žalbe u slučaju da to nije učinio Osnovni sud)

Neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu odbacit će Apelacioni sud rješenjem, ako to nije učinio Osnovni sud.

Član 346 (Odbijanje žalbe kao neosnovane)

Apelacioni sud će presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu

presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

Član 347 (Ukidanje prvostepene presude)

(1) Apelacioni sud će u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave rješenjem

ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti Osnovnom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:

a) ako je protivno odredbama ovog zakona Osnovni sud donio presudu na osnovu priznanja, ili presudu na osnovu odricanja ili presudu zbog propuštanja,

b) ako kojoj stranici nezakonitim postupanjem, a naročito propuštanjem dostavljanja, nije data mogućnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude,

c) ako je sud donio presudu bez održavanja glavne rasprave, d) ako je presudu donio sudija koji je po zakonu morao biti isključen ili izuzet,

95

e) ako je protivno odredbama ovog zakona Osnovni sud odbio zahtjev stranke da se u postupku služi svojim jezikom i pismom i da prati tok postupka na svom jeziku.

(2) Ako Apelacioni sud utvrdi da je u postupku pred Osnovnim sudom odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti, ili o zahtjevu po tužbi koja je podnesena poslije zakonom propisanog roka, ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti, ili o kome već teče parnica, ili o kome je već prije pravosnažno presuđeno, ili koga se tužilac odrekao ili o kome je već zaključeno sudsko poravnanje, ukinut će prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.

(3) Ako Apelacioni sud utvrdi da je u prvostepenom postupku kao tužilac, ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice, odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku, ukoliko vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede, ukinut će prvostepenu presudu i vratiti predmet Osnovnom sudu ili će ukinuti prvostepenu presudu i odbaciti tužbu.

(4) Ako Apelacioni sud utvrdi da je Osnovni sud prvostepenu presudu donio kao stvarno nenadležan sud, ukinut će prvostepenu presudu i predmet vratiti Osnovnom sudu radi ustupanja stvarno nadležnom sudu u Bosni i Hercegovini.

(5) Kad Apelacioni sud ukine presudu Osnovnog suda i vrati predmet istom sudu na ponovno suđenje, može narediti da se nova glavna rasprava ili pripremno ročište održi pred drugim sudijom.

(6) U obrazloženju rješenja kojim se prvostepena presuda ukida treba navesti koje su odredbe parničnog postupka povrijeđene i u čemu se povrede sastoje.

Član 348 (Posljedice prekoračenja tužbenog zahtjeva)

(1) Apelacioni sud će rješenjem ukinuti presudu Osnovnog suda i predmet vratiti

na ponovno suđenje ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o nečem drugom, a ne o onome što je traženo.

(2) Ako utvrdi da je prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, Apelacioni sud će rješenjem ukinuti presudu Osnovnog suda u dijelu u kojem je prekoračen tužbeni zahtjev.

Član 349 (Postupanje po uputama)

Osnovni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja Apelacionog suda, odrediti

pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati, po pravilu, u roku od 30 dana od dana prijema rješenja Apelacionog suda, na kojem će se izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja ga je upozorio Apelacioni sud u svom rješenju.

96

Član 350 (Preinačenje prvostepene presude)

Apelacioni sud će, u sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave, presudom

preinačiti prvostepenu presudu, ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:

a) ako je utvrdio da postoji povreda odredaba parničnog postupka, osim u slučajevima iz člana 347 ovog zakona,

b) ako je u sjednici vijeća drugačijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza već izvedenih pred Osnovnim sudom utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi,

c) ako je nakon održane rasprave, na osnovu novih dokaza ili ponovnog izvođenja već izvedenih dokaza, utvrdio drugačije činjenično stanje nego što je ono u prvostepenoj presudi,

d) ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je Osnovni sud pogrešno primijenio materijalno pravo,

e) ako je Osnovni sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je zasnovana presuda.

Član 351 (Zabrana Reformatio in peius)

Apelacioni sud ne može da preinači presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je

samo ona izjavila žalbu.

Član 352 (Sadržaj obrazloženja odluke Apelacionog suda)

U obrazloženju presude, odnosno rješenja, Apelacioni sud cijeni žalbene navode koji

su od odlučnog značaja.

Član 353 (Dostavljanje odluke Apelacionog suda strankama)

(1) Apelacioni sud vraća sve spise Osnovnom sudu s dovoljnim brojem ovjerenih

prepisa svoje presude, radi dostavljanja strankama i drugim zainteresovanim licima. (2) Osnovni sud dužan je odluku Apelacionog suda dostaviti u roku od osam

dana, računajući od dana prijema spisa.

Član 354 (Dopuna odluke Apelacionog suda)

(1) Ako je Apelacioni sud propustio odlučiti u pogledu svih dijelova presude koji

se žalbom pobijaju, ili ako je propustio donijeti sve odluke koje je odbacujući, odnosno odbijajući ili uvažavajući žalbu, trebalo donijeti, ili ako je propustio odlučiti u pogledu jedne

97

ili više žalbi, žalilac može u roku od 30 dana od dana dostave odluke Apelacionog suda predložiti Apelacionom sudu da svoju odluku dopuni.

(2) Prijedlog za donošenje dopunske odluke ne može se podnijeti zbog toga što Apelacioni sud nije odlučio o svim razlozima zbog kojih je žalba izjavljena ili na koje je bio dužan paziti po službenoj dužnosti.

(3) Prijedlog iz stava 1 ovog člana podnosi se Osnovnom sudu, koji ga je dužan bez odgađanja, zajedno sa spisom proslijediti Apelacionom sudu.

(4) Na postupak u vezi s prijedlogom iz stava 1 ovog člana shodno se primjenjuju članovi od 312 do 314 ovog zakona.

Odjeljak B. Žalba protiv rješenja

Član 355 (Dozvoljenost žalbe protiv rješenja)

(1) Protiv rješenja Osnovnog suda dozvoljena je žalba ako u ovom zakonu nije

propisano da žalba nije dozvoljena.

(2) Ako ovaj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dozvoljena, rješenje Osnovnog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke.

Član 356

(Dejstvo žalbe)

(1) Blagovremeno izjavljena žalba zadržava izvršenje rješenja, ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

(2) Rješenje protiv kojeg nije dozvoljena posebna žalba može se odmah izvršiti.

Član 357 (Odluka po žalbi na rješenje)

Rješavajući o žalbi Apelacioni sud može:

a) odbaciti žalbu kao neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu, b) odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje Osnovnog suda, c) uvažiti žalbu i rješenje preinačiti ili ukinuti, te prema potrebi predmet vratiti na

ponovni postupak.

Član 358 (Shodna primjena odredbi o žalbi na presudu)

U postupku po žalbi protiv rješenja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona koje važe za žalbu protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred Apelacionim sudom.

98

POGLAVLJE XXV.

VANREDNI PRAVNI LIJEKOVI Odjeljak A. Revizija

Član 359

(Blagovremenost i dozvoljenost revizije)

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

(2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 50.000,00 KM, a u privrednim sporovima 100.000,00 KM.

(3) U slučajevima u kojima revizija nije dozvoljena prema odredbi stava 2 ovog člana, stranke mogu izjaviti reviziju protiv drugostepene presude, ako odluka o sporu zavisi od rješenja nekog materijalnopravnog ili procesnopravnog pitanja važnog za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a naročito:

a) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvatanje odlučujući o pojedinim predmetima ili na sjednici odjeljenja, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostepenog suda,

b) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje, ali je odluka drugostepenog suda zasnovana na shvatanju koje nije podudarno s tim shvatanjem,

c) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvatanje i presuda se drugostepenog suda zasniva na tom shvatanju, ali bi, uvažavajući razloge iznesene tokom prethodnog prvostepenog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sistemu, uslovljene novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ili Evropskog suda za ljudska prava, trebalo da se preispita sudska praksa.

(4) U reviziji iz stava 3 ovog člana stranka je obavezna jasno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je izjavila reviziju, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Član 360

(Odlučivanje o reviziji)

O reviziji odlučuje revizijsko vijeće Apelacionog suda sastavljeno od trojice sudija koji nisu učestvovali u odlučivanju po žalbi.

Član 361 (Dejstvo revizije)

Izjavljena revizija ne zadržava izvršenje pravosnažne presude.

99

Član 362 (Razlozi zbog kojih se revizija može izjaviti)

(1) Revizija se može izjaviti:

a) zbog povrede odredaba parničnog postupka iz člana 329 ovog zakona koja je učinjena u postupku pred Apelacionim sudom, b) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, c) zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva, ako je ta povreda učinjena u postupku pred Apelacionim sudom.

(2) Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Član 363 (Granice ispitivanja drugostepene presude)

(1) Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona

pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava.

(2) U povodu revizije iz člana 359 stava 3 ovog zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog kojeg je izjavljena i koje je u njoj jasno naznačeno kao takvo, uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Član 364

(Iznošenje novih činjenica i dokaza u reviziji)

Stranke mogu u reviziji iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede odredaba parničnog postupka koje su učinjene u postupku pred Apelacionim sudom.

Član 365

(Podnošenje revizije)

Revizija se podnosi Osnovnom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

Član 366

(Odbacivanje i odustanak od revizije)

(1) Neblagovremenu ili nepotpunu reviziju odbacuje rješenjem Osnovni sud, bez održavanja ročišta.

(2) U slučaju da je podnosilac revizije odustao od izjavljene revizije, Osnovni sud rješenjem utvrđuje odustanak od revizije.

100

Član 367 (Odgovor na reviziju)

(1) Primjerak blagovremene i potpune revizije Osnovni sud dostavlja protivnoj

stranci.

(2) U roku od osam dana od dana dostavljanja revizije, protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju.

(3) Nakon prijema odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, Osnovni sud dostavlja reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima revizijskom sudu.

(4) Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se žalbenom vijeću Apelacionog suda.

Član 368 (Sjednica vijeća)

O reviziji revizijski sud odlučuje bez rasprave.

Član 369

(Odbacivanje revizije)

(1) Nedozvoljenu reviziju odbacuje revizijski sud rješenjem, kao i neblagovremenu i nepotpunu reviziju, ako to, u granicama svojih ovlaštenja, nije učinio Osnovni sud.

(2) Revizija je nedozvoljena, ako ju je izjavilo lice koje nije ovlašteno za izjavljivanje revizije, ili ako lice koje je izjavilo reviziju nema pravni interes za izjavljivanje revizije ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može izjaviti.

(3) Revizijski sud rješenjem utvrđuje da je podnosilac revizije odustao od podnesene revizije ako je to propustio učiniti Osnovni sud.

(4) Reviziju iz člana 359 stava 3 ovog zakona revizijski sud rješenjem odbacuje kao nedozvoljenu i ako u reviziji ne bude naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se izjavljuje, uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu jasno izloženi razlozi zbog kojih podnosilac smatra da je to pitanje važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

(5) Revizijski sud reviziju iz člana 359 stava 3 ovog zakona odbacuje i ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za obezbjeđenje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

(6) U obrazloženju rješenja iz stavova 4 i 5 ovog člana revizijski sud se poziva samo na odredbe navedenih stavova koje propisuju odbacivanje takve revizije iz razloga navedenih u tim stavovima, a ako ocjeni da bi to bilo svrsishodno, revizijski sud će obrazložiti razloge zbog kojih je donio takvo rješenje.

(7) Ako revizijski sud iz stava 5 ovog člana nađe da samo neko od više istaknutih pravnih pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revizija će se odbaciti samo u pogledu tog pitanja.

101

Član 370 (Odbijanje revizije kao neosnovane)

Revizijski sud će presudom odbiti reviziju kao neosnovanu, ako utvrdi da ne postoje

razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao i razlog na koji pazi po službenoj dužnosti.

Član 371 (Preinačenje i ukidanje drugostepene i prvostepene presude)

(1) Ako utvrdi da postoji povreda odredaba parničnog postupka zbog koje se revizija može izjaviti, osim povreda određenih u stavovima 2 i 3 ovog člana, revizijski sud će s obzirom na prirodu povrede, presudom preinačiti presudu drugostepenog suda, ili rješenjem ukinuti u cjelini, ili djelimično drugostepenu presudu i prvostepenu presudu, ili samo presudu drugostepenog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom sudiji Osnovnog suda, odnosno istom ili drugom žalbenom vijeću Apelacionog suda.

(2) Ako je u postupku pred Osnovnim sudom ili žalbenim vijećem Apelacionog suda odlučeno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti, ili po tužbi koja je podnesena nakon zakonom propisanog roka, ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom propisani postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti, ili o kojem je već prije pravosnažno presuđeno, ili koje se tužilac odrekao ili o kojem je već zaključena sudska nagodba, revizijski sud ukinut će rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu.

(3) Ako je u postupku pred Osnovnim sudom ili žalbenim vijećem Apelacionog suda, kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku u postupku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno vršenje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, revizijski sud će s obzirom na prirodu povrede, postupiti po odredbama stavova 1 i 2 ovog člana.

Član 372 (Usvajanje revizije)

(1) Ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.

(2) Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog povrede pravila postupka činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i da zbog toga nema uslova za preinačenje pobijane presude, rješenjem će usvojiti reviziju, ukinuti u cjelini ili djelimično presudu žalbenog vijeća Apelacionog suda i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom žalbenom vijeću Apelacionog suda.

Član 373 (Posljedice prekoračenja tužbenog zahtjeva)

(1) Ako utvrdi da je drugostepenom, odnosno i prvostepenom presudom

prekoračen tužbeni zahtjev na način da je odlučeno o nečemu drugom, a ne o onome što je traženo, revizijski sud će rješenjem ukinuti samo drugostepenu presudu ili i prvostepenu

102

presudu i predmet vratiti drugostepenom, odnosno prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

(2) Ako utvrdi da je drugostepenom presudom, odnosno i prvostepenom presudom prekoračen tužbeni zahtjev na način da je dosuđeno više od onoga što je traženo, revizijski sud će rješenjem ukinuti presudu drugostepenog suda, odnosno i presudu prvostepenog suda u dijelu kojim je prekoračen tužbeni zahtjev.

Član 374 (Shodna primjena odredbi o žalbi protiv presude)

Ako u članovima od 359 do 373 ovog zakona nije šta drugo propisano, u postupku

povodom revizije shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o žalbi protiv presude, osim odredbi o održavanju rasprave pred drugostepenim sudom.

Član 375 (Revizija protiv rješenja)

(1) Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja žalbenog vijeća Apelacionog suda kojim je postupak pravosnažno završen.

(2) Revizija protiv rješenja iz stava 1 ovog člana nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravosnažne presude.

(3) Revizija je uvijek dozvoljena protiv rješenja žalbenog vijeća Apelacionog suda kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno kojim se potvrđuje rješenje Osnovnog suda o odbacivanju revizije.

(4) U postupku povodom revizije protiv rješenja shodno se primjenjuju odredbe ovog zakona o reviziji protiv presude. Odjeljak B. Ponavljanje postupka

Član 376 (Razlozi zbog kojih se može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka)

(1) Postupak koji je odlukom suda pravosnažno završen može se na prijedlog

stranke ponoviti:

a) ako je pri donošenju odluke učestvovao sudija koji je po zakonu morao biti

isključen ili izuzet,

b) ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije bila data mogućnost da raspravlja pred sudom,

c) ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski

103

zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebna ovlaštenja za vođenje parnice, ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, d) ako se odluka suda zasniva na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je falsifikovana ili u kojoj je ovjeren neistinit sadržaj,

e) ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela sudije, zakonskog zastupnika ili punomoćnika stranke, protivne stranke ili koga trećeg lica,

f) ako stranka stekne mogućnost da upotrijebi pravosnažnu odluku suda koja je ranije između istih stranaka donesena o istom zahtjevu,

g) ako se odluka suda zasniva na drugoj odluci suda ili na odluci nekog drugog organa, a ta odluka bude pravosnažno preinačena, ukinuta, odnosno poništena,

h) ako je naknadno pred nadležnim organom na drugačiji način, pravosnažno, odnosno konačno, riješeno prethodno pitanje (član 12) na kojem je sudska odluka zasnovana,

i) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na osnovu kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te činjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u ranijem postupku.

(2) U slučajevima kada se Pravobranilaštvo Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Pravobranilaštvo) pojavljuje kao stranka u postupku, a u cilju zaštite javnog interesa, Pravobranilaštvo može u takvim slučajevima podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Član 377 (Zahtjev za izmjenu odluke)

(1) Kad Evropski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili osnovnih sloboda zagarantovanih Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnih Protokola uz tu Konvenciju koju je Bosna i Hercegovina ratifikovala, stranka može, u roku od 30 dana od konačnosti presude Evropskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev Osnovnom sudu za izmjenu odluke kojom je to pravo ili osnovna sloboda povrijeđeno.

(2) Postupak iz stava 1 ovog člana provodi se shodno odredbama o ponavljanju postupka.

(3) U ponovljenom postupku Apelacioni sud je dužan poštovati pravno stanovište izraženo u konačnoj presudi Evropskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda osnovnog ljudskog prava i slobode.

104

Član 378 (Uslovi za ponavljanje)

(1) Iz razloga navedenih u članu 376 stavu 1 tačkama od a) do c) ovog zakona ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u ranijem postupku.

(2) Zbog okolnosti navedenih u članu 376 stavu 1 tačkama a), f), g), h) i i) ovog zakona, ponavljanje postupka može se dozvoliti samo ako stranka bez svoje krivice nije mogla te okolnosti iznijeti prije nego što je raniji postupak završen pravosnažnom sudskom odlukom.

Član 379 (Rok za podnošenje prijedloga)

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana i to:

a) u slučaju iz člana 376 stava 1 tačke a) ovog zakona od dana kad je stranka

saznala za taj razlog, b) u slučaju iz člana 376 stava 1 tačke b) ovog zakona od dana kad je odluka dostavljena stranci, c) u slučaju iz člana 376 stava 1 tačke c) ovog zakona, ako je u postupku kao tužilac ili tuženi učestvovalo lice koje ne može biti stranka u postupku i to:

1) od dana kad je odluka dostavljena tom licu, ako stranku koja je pravno lice nije zastupalo ovlašteno lice ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, 2) od dana kad je odluka dostavljena stranci, odnosno njenom zakonskom zastupniku, ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, 3) od dana kad je stranka saznala za taj razlog,

d) u slučajevima iz člana 376 stava 1 tački d) i e) ovog zakona od dana kad je stranka saznala za pravosnažnu presudu u krivičnom postupku, a ako se krivični postupak ne može provesti, onda od dana kad je saznala za obustavu tog postupka ili za okolnosti zbog kojih se postupak ne može pokrenuti, e) u slučajevima iz člana 376 stava 1 tački f), g), h) i i) ovog zakona od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove činjenice, odnosno nova dokazna sredstva.

(2) Ako bi rok određen u stavu 1 ovog člana počeo teći prije nego što je odluka postala pravosnažna, taj rok računat će se od pravosnažnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek, odnosno od dostavljanja odluke žalbenog vijeća Apelacionog suda.

(3) Nakon što protekne rok od pet godina od dana kad je odluka postala pravosnažna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži iz razloga navedenih u članu 376 stavu 1 tačkama b) i c) ovog zakona.

Član 380

(Odlučivanje o prijedlogu)

O prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje sudija pojedinac Apelacionog suda koji nije učestvovao u donošenju drugostepene odluke.

105

Član 381 (Podnošenje i sadržaj prijedloga)

(1) Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek Osnovnom sudu.

(2) U prijedlogu se posebno moraju navesti: zakonski osnov po kome se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizilazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrepljuju navodi predlagača, te učiniti vjerovatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za predlagača biti donesena povoljnija odluka.

Član 382

(Odbacivanje prijedloga i odgovor na prijedlog)

(1) Neblagovremene, nepotpune ili nedozvoljene prijedloge za ponavljanje postupka odbacuje rješenjem Osnovni sud bez održavanja ročišta.

(2) Ako Osnovni sud ne odbaci prijedlog, dostavit će primjerak prijedloga protivnoj stranci, koja ima pravo da u roku od petnaest dana odgovori na prijedlog.

Član 383 (Postupanje s prijedlogom)

Nakon prijema odgovora na prijedlog ili nakon proteka roka za davanje odgovora,

Osnovni sud prijedlog i odgovor na prijedlog, ako je podnesen, sa svim spisima dostavlja Apelacionom sudu najkasnije u roku od osam dana.

Član 384 (Odbacivanje prijedloga)

Neblagovremen, nepotpun ili nedozvoljen prijedlog za ponavljanje postupka odbacuje rješenjem Apelacioni sud, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio Osnovni sud.

Član 385 (Održavanje rasprave)

(1) Apelacioni sud odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka, po pravilu, bez održavanja rasprave.

(2) Ako sud ocijeni da je održavanje rasprave neophodno postupit će u skladu s članovima od 338 do 340 ovog zakona.

Član 386

(Odluke po prijedlogu)

(1) Nakon što Apelacioni sud donese odluku o prijedlogu, Osnovnom sudu vraća sve spise s dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke.

106

(2) Rješenjem kojim se dozvoljava ponavljanje postupka ukida se odluka donijeta u ranijem postupku.

(3) Protiv rješenja Apelacionog suda kojim se usvaja prijedlog za ponavljanje postupka žalba nije dozvoljena.

(4) Žalba protiv rješenja Apelacionog suda kojim se odbacuje ili odbija prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se istom sudu, koji o žalbi odlučuje u vijeću od trojice sudija koji nisu učestvovali u donošenju odluke u ranijem postupku.

Član 387 (Postupanje u ponovljenom postupku)

(1) U ponovnom postupku pred Osnovnim sudom ne može postupati sudija koji je odlučivao u ranijem postupku.

(2) Osnovni sud određuje pripremno ročište odmah po prijemu rješenja Apelacionog suda, a u pravilu najkasnije u roku od osam dana. Odjeljak C. Odnos između prijedloga za ponavljanje postupka i revizije

Član 388

(Postupanje suda u slučaju izjavljene revizije i podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka)

(1) Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se može izjaviti i revizija, smatrat će se da je stranka izjavila reviziju.

(2) Ako stranka izjavi reviziju iz razloga što je u prvostepenom ili drugostepenom postupku odlučeno o zahtjevu o kojem je već prije pravosnažno presuđeno, ili koga se tužilac već odrekao, ili o kojem je sklopljena sudska nagodba i istovremeno ili nakon toga podnesen prijedlog za ponavljanje postupka iz bilo kojeg razloga iz člana 376 ovog zakona, sud će prekinuti postupak povodom prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji.

(3) Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kojeg razloga, osim iz razloga navedenih u stavu 2 ovog člana i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga iz člana 376 stava 1 tački d) i e) ovog zakona, koji su potkrijepljeni pravosnažnom presudom donesenom u krivičnom postupku, sud će prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka.

(4) U svima ostalim slučajevima u kojima je stranka izjavila reviziju i istovremeno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka, sud odlučuje koji će postupak nastaviti, a koji prekinuti, uzimajući u obzir sve okolnosti, a posebno razloge zbog kojih su oba pravna lijeka izjavljena i dokaze, koje su stranke predložile.

107

Član 389 (Prekid postupka po reviziji)

(1) Odredbe člana 388 stavova 1 i 3 ovog zakona primjenjuju se i kad je stranka najprije podnijela prijedlog za ponavljanje postupka, a nakon toga izjavila reviziju.

(2) U svima ostalim slučajevima u kojima stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka i nakon toga izjavi reviziju, Apelacioni sud, po pravilu, prekida postupak po reviziji do završetka postupka povodom prijedloga za ponavljanje postupka, osim ako ustanovi da postoje ozbiljni razlozi da postupi drugačije.

Član 390 (Donošenje rješenja o prekidu)

(1) Rješenje iz člana 388 ovog zakona donosi Osnovni sud ako je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen Osnovnom sudu prije nego što je predmet povodom revizije upućen Apelacionom sudu.

(2) Ako je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen nakon što je predmet povodom revizije upućen Apelacionom sudu, rješenje iz člana 388 ovog zakona donosi revizijsko vijeće Apelacionog suda.

(3) Rješenje iz člana 388 ovog zakona donosi Osnovni sud, osim ako je predmet, u vrijeme kad je revizija dostavljena Osnovnom sudu, povodom prijedloga za ponavljanje postupka upućen Apelacionom sudu radi donošenja odluke, u kojem slučaju rješenje donosi Apelacioni sud.

(4) Protiv rješenja suda iz stavova 1, 2 i 3 ovog člana nije dozvoljena žalba.

D I O T R E Ć I

POSEBNI POSTUPCI

POGLAVLJE XXVI.

POSTUPAK U PARNICAMA IZ PORODIČNIH ODNOSA

Član 391 (Primjena zakona)

Ako u ovoj glavi ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz porodičnih odnosa

primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

108

Član 392 (Pokretanje bračnog spora)

(1) Parnični postupak radi utvrđivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništenja braka ili razvoda braka (bračni sporovi) pokreće se tužbom.

(2) Ako oba bračna partnera zahtijevaju razvod braka, parnični postupak pokreće se sporazumnim prijedlogom za razvod braka.

Član 393 (Postupak mirenja)

(1) Po prijemu tužbe, odnosno sporazumnog prijedloga za razvod braka, ako bračni partneri imaju zajedničku maloljetnu ili usvojenu djecu ili djecu nad kojom je produženo roditeljsko pravo, Osnovni sud će zatražiti od organa starateljstva da pokuša mirenje bračnih partnera i dostavit će mu primjerak tužbe.

(2) Do okončanja ovog postupka sud zastaje s postupkom po tužbi, odnosno zajedničkom prijedlogu.

Član 394

(Zastara pokretanja postupka i prelaz prava na nasljednike)

(1) Pravo na tužbu u bračnom sporu ne zastarijeva, niti je ograničeno drugim rokovima i uslovima, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

(2) Pravo na tužbu za poništenje braka i za razvod braka ne prelazi na nasljednike bračnih partnera, ali nasljednici bračnog partnera koji je podnio tužbu mogu nastaviti već započeti postupak radi utvrđivanja da je postojao osnov za poništenje, odnosno razvod braka istican do trenutka smrti tužioca.

Član 395

(Specijalna punomoć)

Ako tužbu u bračnom sporu podnosi punomoćnik stranke, u punomoći se mora izričito navesti kakvu će tužbu punomoćnik podnijeti i iz kojih razloga.

Član 396 (Javnost postupka)

U postupku u bračnim sporovima isključena je javnost.

Član 397 (Pomirenje bračnih partnera)

Osnovni sud je dužan u toku cijelog postupka nastojati da dođe do pomirenja

bračnih partnera.

109

Član 398 (Presuda zbog propuštanja, na osnovu priznanja i odricanja)

U bračnim sporovima ne može se izreći presuda zbog propuštanja, niti presuda na

osnovu priznanja, odnosno odricanja.

Član 399 (Povlačenje tužbe i sporazumnog prijedloga)

(1) U parnicama za razvod braka tužilac može tužbu povući do zaključenja glavne rasprave bez pristanka tuženog, a s pristankom tuženog dok postupak nije pravosnažno završen.

(2) Sporazumni prijedlog za razvod braka bračni partneri mogu povući dok postupak nije pravosnažno završen.

(3) U slučajevima iz stavova 1 i 2 ovog člana, ako je povlačenje tužbe, odnosno sporazumnog prijedloga za razvod braka uslijedilo nakon donošenja prvostepene presude, Osnovni sud će rješenjem utvrditi da je presuda bez pravnog dejstva i da se postupak obustavlja, a na isti način će sud postupiti i kad je od sporazumnog prijedloga za razvod braka odustao samo jedan od bračnih partnera.

(4) Na način iz stava 3 ovog člana Osnovni sud postupa i u slučaju smrti bračnog partnera, čime se ne dira u pravo nasljednika da nastave postupak u skladu sa ovim zakonom.

(5) U bračnim sporovima odricanje od tužbenog zahtjeva ima isto pravno dejstvo kao i povlačenje tužbe.

Član 400 (Odluka o zaštiti, odgoju i izdržavanju)

Presudom kojom se utvrđuje da brak ne postoji, ili da se brak poništava, ili da se

brak razvodi, Osnovni sud odlučuje i o zaštiti, odgoju i izdržavanju zajedničke djece, kao i o izdržavanju bračnog partnera, ako je on to zahtijevao.

Član 401 (Uloga organa starateljstva)

(1) Ako se u bračnom sporu rješava i o zaštiti, odgoju i izdržavanju djece, organ starateljstva sudjeluje u tom postupku radi zaštite interesa djece.

(2) U postupku iz stava 1 ovog člana organ starateljstva stavlja prijedlog o zaštiti, odgoju i izdržavanju djece, a ovlašten je da u granicama tog prijedloga iznosi i činjenice koje stranke nisu navele i predlaže da se izvedu potrebni dokazi, da ulaže pravna sredstva i preduzima druge parnične radnje.

(3) Sud koji rješava bračni spor obavještava organ starateljstva o postupku radi zaštite, odgoja i izdržavanja djece, poziva ga na sva ročišta i dostavlja mu sve odluke donesene u tom postupku.

110

Član 402 (Privremene mjere)

(1) U toku postupka u bračnim sporovima Osnovni sud može, po službenoj dužnosti, rješenjem odrediti privremene mjere radi davanja izdržavanja zajedničkoj maloljetnoj djeci, kao i za njihov smještaj.

(2) Privremene mjere iz stava 1 ovog člana sud može odrediti i u korist bračnog partnera po njegovom prijedlogu.

(3) Protiv rješenja kojim je određena privremena mjera stranke mogu izjaviti prigovor u roku od tri dana od dana dostave prepisa rješenja.

(4) O prigovoru odlučuje Apelacioni sud u roku od osam dana od dana prijema spisa po prigovoru.

(5) Prigovor protiv rješenja iz stavova 1 i 2 ovog člana ne zadržava izvršenje rješenja.

Član 403 (Razlozi zbog kojih se presuda na osnovu sporazumnog prijedloga može

pobijati)

Presuda kojom se brak razvodi na osnovu sporazumnog prijedloga bračnih partnera može se pobijati zbog povreda odredaba parničnog postupka, zbog toga što je pristanak za razvod braka dat u zabludi ili pod uticajem sile ili prevare, kao i u slučaju ako za donošenje presude nije bilo uslova određenih ovim zakonom.

Član 404

(Dejstvo prijedloga za ponavljanje i prijedloga za povrat u prijašnje stanje)

Ako je pravosnažnom presudom utvrđeno da brak ne postoji, ili da je brak poništen ili da je brak razveden, ne može se povodom prijedloga za ponavljanje postupka, ili prijedloga za povrat u prijašnje stanje izmijeniti pravosnažna presuda u dijelu o prestanku braka, bez obzira da li je koja od stranaka zaključila novi brak.

Član 405 (Pokretanje spora za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva i majčinstva)

(1) Postupak u sporovima za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva i majčinstva pokreće se tužbom.

(2) Stranke u sporu za utvrđivanje očinstva su lica čije se očinstvo utvrđuje, dijete i majka djeteta.

(3) Stranke u sporu o osporavanju očinstva su lice koje se po zakonu smatra ocem djeteta, dijete i majka djeteta.

(4) Kad treće lice osporava očinstvo licu koje je dijete priznalo za svoje, stranke u sporu su lice koje osporava očinstvo, lice čije se očinstvo osporava, dijete i majka djeteta.

111

Član 406

(Suparničarstvo)

(1) Ako tužbom za utvrđivanje, odnosno za osporavanje očinstva nisu kao tužilac ili kao tuženi obuhvaćene sve stranke u sporu, Osnovni sud će pozvati tužioca da dopuni tužbu tako što će navesti i stranku koja tužbom nije obuhvaćena.

(2) Ako tužilac u roku koji je sud odredio ne postupi na način iz stava 1 ovog člana, tužba će se odbaciti.

Član 407

(Priroda suparničarstva)

(1) Stranke koje podnose tužbu radi utvrđivanja, odnosno osporavanja očinstva, odnosno protiv kojih je upravljen tužbeni zahtjev jedinstveni su suparničari.

(2) Ako je tužbu za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva podnijelo ovlašteno lice u zakonskom roku, tužbi se, kao suparničar, može pridružiti i lice kome je istekao rok za podnošenje tužbe.

Član 408

(Zastupanje u postupku)

(1) Ako dijete i roditelj koji po zakonu zastupa dijete zajedno podnose tužbu za utvrđivanje ili osporavanje očinstva, odnosno ako su tuženi istom tužbom, taj će roditelj zastupati dijete i u parnici, ali organ starateljstva može djetetu postaviti posebnog staratelja, ako između djeteta i roditelja u toj parnici postoje protivni interesi.

(2) Ako su dijete i roditelj koji po zakonu zastupa dijete u parnici u protivnim stranačkim ulogama tužioca i tuženog, organ starateljstva postavit će djetetu posebnog staratelja.

Član 409

(Javnost u postupku i donošenje presude zbog propuštanja, na osnovu priznanja i odricanja)

(1) U postupku u sporovima radi utvrđivanja, odnosno osporavanja očinstva i majčinstva isključena je javnost.

(2) U sporovima za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili majčinstva ne može se donijeti presuda zbog propuštanja, niti presuda na osnovu priznanja, odnosno odricanja.

(3) U parnicama za utvrđivanje ili osporavanje očinstva ili majčinstva odricanje od tužbenog zahtjeva ima isto pravno djelovanje kao i povlačenje tužbe.

Član 410

(Privremene mjere)

(1) U postupku za utvrđivanje, odnosno osporavanje očinstva ili majčinstva, Osnovni sud može na prijedlog jedne od stranaka odrediti privremene mjere radi zaštite smještaja i izdržavanja djece.

112

(2) Protiv rješenja kojim je određena privremena mjera stranke mogu izjaviti prigovor u roku od tri dana od dana dostave prepisa rješenja.

(3) O prigovoru odlučuje Apelacioni sud u roku od osam dana od dana prijema spisa po prigovoru.

(4) Prigovor protiv rješenja o privremenoj mjeri ne zadržava izvršenje rješenja.

POGLAVLJE XXVII.

POSTUPAK U PARNICAMA IZ RADNIH ODNOSA

Član 411 (Primjena zakona)

Ako u poglavlju XXVII ne postoje posebne odredbe, u parnicama iz radnih odnosa

primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Član 412 (Hitnost u postupanju)

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a posebno pri određivanju rokova i

ročišta, sud uvijek obraća posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

Član 413 (Privremene mjere)

(1) U toku postupka Osnovni sud može na prijedlog stranaka odrediti privremene

mjere koje se primjenjuju u izvršnom postupku radi sprečavanja nasilnog postupanja ili radi otklanjanja nenadoknadive štete.

(2) Protiv rješenja iz stava 1 ovog člana nije dozvoljen prigovor.

Član 414 (Rok za izvršenje činidbe)

Sud u presudi kojom nalaže izvršenje neke činidbe određuje rok od 15 dana za njeno

izvršenje.

Član 415 (Rok za izjavljivanje žalbe)

Rok za izjavljivanje žalbe na presudu, odnosno rješenje iz radnih odnosa je 15 dana.

113

POGLAVLJE XXVIII.

POSTUPAK U PARNICAMA ZBOG SMETANJA POSJEDA

Član 416 (Primjena zakona)

Ako u poglavlju XXVIII ne postoje posebne odredbe, u parnicama zbog smetanja

posjeda primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Član 417 (Hitnost u postupanju)

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud uvijek

obraća naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja.

Član 418

(Predmet raspravljanja) (1) Raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničava se samo na

raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. (2) Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnom osnovu, savjesnosti

ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

Član 419

(Rokovi i dozvoljenost revizije) (1) Rok za udovoljenje dužnostima koje su naložene strankama sud određuje

prema okolnostima pojedinog slučaja. (2) Rok za izjavljivanje žalbe je 15 dana. (3) U izuzetnim okolnostima sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje

rješenja. (4) Protiv rješenja donesenih u parnicama zbog smetanja posjeda revizija nije

dozvoljena.

Član 420 (Prekluzija prava na prinudno izvršenje)

Tužilac gubi pravo da u izvršnom postupku zahtijeva izvršenje rješenja kojim se

tuženom po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao izvršenje u roku od 60 dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje.

114

POGLAVLJE XXIX.

POSTUPAK U SPOROVIMA MALE VRIJEDNOSTI

Član 421 (Primjena zakona)

Ako u poglavlju XXIX ne postoje posebne odredbe, u postupku u sporovima male

vrijednosti primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

Član 422 (Spor male vrijednosti)

(1) Sporovi male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 5.000,00 KM.

(2) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanje u novcu, a tužilac je u tužbi naveo da pristaje da umjesto udovoljenja određenom zahtjevu primi određeni novčani iznos koji ne prelazi iznos iz stava 1 ovog člana.

(3) Sporovima male vrijednosti smatraju se i sporovi u kojima predmet tužbenog zahtjeva nije novčani iznos, već predaja pokretne stvari čija vrijednost, koju je tužilac u tužbi naveo, ne prelazi iznos iz stava 1 ovog člana.

Član 423

(Izuzetak bez obzira na imovinski cenzus)

Ne smatraju se sporovima male vrijednosti, u smislu odredaba ovog zakona, sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih odnosa i sporovi zbog smetanja posjeda.

Član 424

(Pravo na žalbu) (1) U postupku u sporovima male vrijednosti dozvoljena je posebna žalba samo

protiv rješenja kojim se završava postupak. (2) Ostala rješenja protiv kojih je po ovom zakonu dozvoljena žalba mogu se

pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava. (3) Rješenja iz stava 2 ovog člana ne dostavljaju se strankama, već se objavljuju na

ročištu i unose u pismeni sastav odluke.

Član 425 (Preinačenje tužbe i smanjenje tužbenog zahtjeva u toku postupka)

(1) Ako tužilac preinači tužbeni zahtjev tako da vrijednost predmeta spora prelazi

iznos od 5.000,00 KM, postupak će se dovršiti prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

(2) Ako tužilac do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi iznos od 5.000,00 KM, dalji postupak sprovest će se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.

115

Član 426

(Pravni lijekovi)

(1) Presuda ili rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

(2) U presudi, odnosno rješenju iz stava 1 ovog člana Osnovni sud je dužan navesti razloge iz kojih se može izjaviti žalba.

(3) Protiv prvostepene presude, odnosno rješenja iz stava 1 ovog člana, stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana.

(4) U postupku u sporovima male vrijednosti rok iz člana 303 stava 2 i člana 312 stava 1 ovog zakona je 15 dana.

(5) Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se žalba ne može izjaviti odbacuje se kao nedozvoljena.

(6) Protiv odluke Apelacionog suda kojom je žalba odbačena iz razloga propisanih u stavu 5 nije dozvoljena revizija.

POGLAVLJE XXX.

POSTUPAK PRED ARBITRAŽOM

Član 427 (Arbitraža)

Stranke se mogu sporazumjeti da rješavanje spora povjere arbitraži, osim ako se radi

o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu člana 3 stava 2 ovog zakona.

Član 428 (Ugovor o arbitraži)

(1) Ugovor o arbitraži može se zaključiti kako u pogledu određenog spora, tako i u

pogledu budućih sporova koji mogu proizaći iz određenog pravnog odnosa. (2) Ugovor o arbitraži punovažan je samo ako je zaključen u pismenom obliku i ako

su ga potpisale sve stranke. (3) Ugovor o arbitraži zaključen je u pismenom obliku i kad je zaključen

razmjenom pisama, telegrama, teleksa ili drugih sredstava telekomunikacija koja omogućavaju pismeni dokaz o zaključenom ugovoru.

(4) Ugovor o arbitraži sklopljen je u pismenom obliku i kada je zaključen razmjenom tužbe u kojoj tužilac navodi postojanje tog ugovora i odgovora na tužbu u kome tuženi to ne osporava.

(5) Ugovor o arbitraži može se dokazivati samo ispravama.

116

Član 429 (Punovažnost ugovora)

Ugovor o arbitraži je punovažno zaključen i kad je odredba o nadležnosti arbitraže

sadržana u općim uslovima za zaključenje pravnog posla.

Član 430

(Broj arbitara) (1) Broj arbitara arbitraže mora biti neparan. (2) Ako ugovorom stranaka nije određen broj arbitara, svaka stranka postavlja po

jednog arbitra, a oni biraju predsjednika.

Član 431 (Arbitraža kao procesna smetnja)

(1) Ako su stranke za rješavanje određenog spora ugovorile nadležnost arbitraže, Osnovni sud ako mu je podnesena tužba u istom sporu i među istim strankama, na prigovor tuženog, oglasit će se nenadležnim, ukinuti sprovedene radnje u postupku i odbacit će tužbu.

(2) Prigovor iz stava 1 ovog člana tuženi može staviti najkasnije u odgovoru na tužbu.

Član 432 (Postavljanje arbitra)

(1) Stranku, koja po ugovoru o arbitraži treba da postavi arbitra, može pozvati

protivna stranka da u roku od 15 dana izvrši to postavljenje i da je o tome obavijesti. (2) Poziv u smislu stava 1 ovog člana punovažan je samo ako je stranka koja ga

upućuje postavila svog arbitra i o tome obavijestila protivnu stranku. (3) Kad na osnovu ugovora o arbitraži postavljanje arbitra treba da izvrši treće lice,

svaka stranka može uputiti poziv iz stava 2 ovog člana tom licu. (4) Lice koje je pozvano da postavi arbitra arbitraže vezano je za postavljenje koje

je izvršeno čim je to postavljenje saopćeno protivniku, odnosno jednoj od stranaka.

Član 433

(Postupanje suda)

(1) Ako arbitar arbitraže ne bude na vrijeme postavljen, a iz ugovora ne proizlazi što drugo, arbitra će na prijedlog stranke postaviti sud.

(2) Ako arbitri ne mogu da se slože o izboru predsjednika, a iz ugovora ne proizlazi šta drugo, predsjednika će na prijedlog svakog arbitra ili stranke, postaviti sud.

(3) Za postavljanje arbitra, odnosno predsjednika arbitraže, nadležan je Osnovni sud.

(4) Protiv rješenja Osnovnog suda nije dozvoljena žalba. (5) Stranka koja se ne želi koristiti ovlaštenjem iz stava 1 ili stava 2 ovog člana može

tužbom zahtijevati da Osnovni sud proglasi prestanak važnosti ugovora o arbitraži.

117

Član 434

(Prestanak važnosti arbitraže)

(1) Osim slučaja iz člana 433 ovog zakona, svaka stranka može tužbom zahtijevati da sud proglasi prestanak važnosti ugovora o arbitraži:

a) ako stranke ne mogu da se slože o izboru arbitara koje one zajednički treba da postave, b) ako lice koje je u samom ugovoru o arbitraži postavljeno za arbitra arbitraže neće ili ne može da vrši tu dužnost.

(2) O zahtjevu odlučuje Osnovni sud.

(3) Na ročište za raspravljanje po zahtjevu sud poziva stranke.

Član 435 (Isključenje i izuzeće arbitra)

(1) Arbitar arbitraže dužan je da se izuzme kad postoje razlozi za isključenje ili

izuzeće propisani ovim zakonom. (2) Iz razloga navedenih u stavu 1 ovog člana stranke mogu zahtijevati isključenje

ili izuzeće arbitra arbitraže. (3) Stranka koja je sama ili zajedno sa protivnom strankom postavila arbitra može

zahtijevati njegovo isključenje ili izuzeće samo ako je razlog za isključenje ili izuzeće nastao ili je stranka za njega saznala nakon što je arbitar postavljen.

(4) Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, o isključenju ili izuzeću odlučuje Osnovni sud.

Član 436 (Postupak arbitraže)

Ako se stranke nisu drugačije sporazumjele, arbitri će odrediti postupak pred

arbitražom.

Član 437 (Prinudna sredstva, kazne i izvođenje dokaza)

(1) Prema svjedocima, strankama i drugim licima koja učestvuju u postupku, arbitraža ne može upotrijebiti prinudna sredstva, niti izricati kazne.

(2) Arbitraža može zatražiti od Osnovnog suda da se pred Osnovnim sudom izvedu pojedini dokazi koji se pred arbitražom ne mogu izvesti.

(3) Na postupak za izvođenje dokaza primjenjuju se odredbe ovog zakona o izvođenju dokaza pred Osnovnim sudom.

118

Član 438 (Pravičnost)

Arbitraža može donijeti presudu po pravičnosti, samo ako su joj stranke dale takva

ovlaštenja.

Član 439 (Donošenje presude)

(1) Kada se arbitraža sastoji više od jednog arbitra, presuda se donosi većinom

glasova, ako u ugovoru o arbitraži nije drugačije određeno. (2) Ako se ne može postići potrebna većina glasova, arbitraža je dužna da o tome

obavijesti stranke. (3) Ako se za slučaj iz stava 2 ovog člana stranke nisu drugačije sporazumjele,

svaka od stranaka može tužbom zahtijevati da Osnovni sud izrekne prestanak važenja ugovora o arbitraži.

Član 440

(Sadržaj presude)

(1) Presuda arbitraže mora biti obrazložena, ako stranke nisu što drugo ugovorile. (2) Izvornik presude i sve prepise potpisuju svi arbitri. (3) Presuda važi i kad jedan od arbitara uskrati da je potpiše, ako je presudu

potpisala većina arbitara i na presudi utvrdila to uskraćivanje potpisa. (4) Strankama se dostavljaju prepisi presude preko Osnovnog suda.

Član 441

(Čuvanje presude i potvrde o dostavljanju)

Izvornik presude i potvrde o izvršenom dostavljanju čuvaju se kod Osnovnog suda.

Član 442 (Dejstvo presude)

(1) Presuda arbitraže ima prema strankama snagu pravosnažne presude, ako

ugovorom nije predviđena mogućnost pobijanja presude pred arbitražom višeg stepena. (2) Na zahtjev stranke Osnovni sud stavlja na prepis presude potvrdu o

pravosnažnosti i izvršnosti.

Član 443 (Poništenje presude)

(1) Presuda arbitraže može se poništiti po tužbi stranke.

119

(2) Za rješavanje po tužbi nadležan je Osnovni sud.

Član 444 (Razlozi za poništenje)

Poništenje presude arbitraže može se zahtijevati:

a) ako uopće nije zaključen ugovor o arbitraži ili ako taj ugovor nije punovažan, b) ako je u pogledu sastava arbitraže ili u pogledu odlučivanja povrijeđena neka odredba ovog zakona ili ugovora o arbitraži, c) ako presuda nije obrazložena u smislu člana 440 stava 1 ovog zakona ili ako izvornik i prepisi presude nisu potpisani na način određen u članu 440 stavu 2 ovog zakona, d) ako je arbitraža prekoračila granicu svog zadatka, e) ako je izreka presude nerazumljiva ili je sama sebi proturječna, f) ako je presuda arbitraže u suprotnosti s Ustavom Bosne i Hercegovine i Statutom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine i g) ako postoji koji od razloga za ponavljanje postupka iz člana 376 ovog zakona.

Član 445

(Rok za poništenje)

(1) Tužba za poništenje arbitraže može se podnijeti Osnovnom sudu u roku od trideset 30 dana.

(2) Ako se poništenje presude zahtijeva iz razloga navedenih u članu 444 tačkama od a) do f) ovog zakona, rok za tužbu se računa od dana kada je presuda dostavljena stranci, a ako je stranka za razlog saznala kasnije, rok se računa od dana saznanja.

(3) U pogledu računanja roka kad se poništenje zahtijeva iz razloga navedenog u članu 444 tački g) ovog zakona, shodno se primjenjuje član 379 stavovi 1 i 2 ovog zakona.

(4) Nakon isteka jedne godine od pravosnažnosti presude arbitraže, ne može se zahtijevati poništenje te presude.

Član 446 (Odricanje od primjene zakona)

Stranke se ne mogu sporazumno odreći primjene člana 435 stavova 1, 2 i 3, člana

440 stavova 2, 3 i 4 i članova od 443 do 445 ovog zakona.

POGLAVLJE XXXI. POSTUPAK U PRIVREDNIM SPOROVIMA

Član 447 (Primjena zakona)

Ako u poglavlju XXXI ovog zakona ne postoje posebne odredbe, u parnicama u

privrednim sporovima primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona.

120

Član 448 (Privredni spor)

Pravila o postupku u privrednim sporovima primjenjuju se: a) u sporovima u kojima su stranke Distrikt, preduzeća i druga pravna lica, b) u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu na unutrašnjim vodama, te

u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo (plovidbeni sporovi), osim sporova o prevozu putnika,

c) u sporovima koji proističu iz međusobnih privrednih odnosa vlasnika radnji i drugih pojedinaca koji u obliku registrovanog zanimanja obavljaju neku privrednu djelatnost, odnosno iz međusobnih privrednih odnosa tih lica i pravnih lica iz tačke a) ovog člana,

d) u sporovima između lica iz tačke a) ovog člana i inostranih fizičkih i pravnih lica koja proističu iz njihovih međusobnih privrednih odnosa, te i u takvim međusobnim sporovima inostranih fizičkih ili pravnih lica.

Član 449

(Primjena pravila o postupku u privrednim sporovima)

Pravila o postupku u privrednim sporovima primjenjuju se i kada u sporu uz lica iz člana 448 tačke a) i tačke c) ovog zakona, kao materijalni suparničari učestvuju i druga fizička i pravna lica.

POGLAVLJE XXXII. TUŽBA ZA ZAŠTITU KOLEKTIVNIH PRAVA I INTERESA

Član 450 (Zaštita kolektivnih prava i interesa)

(1) Udruženja, organi, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu

sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrovane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih prava ili interesa građana, mogu (kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izričito propisano i uz uslove propisane tim zakonom) podnijeti tužbu za zaštitu kolektivnih prava i interesa protiv fizičkog ili pravnog lica koje obavljanjem određene djelatnosti ili uopće radom, postupanjem, pa i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takva kolektivna prava i interese.

(2) Interesi iz stava 1 ovog člana mogu biti interesi koji se tiču čovjekove okoline i životne sredine, moralni, etnički, potrošački, antidiskriminacioni i drugi interesi, koji su zakonom zagarantovani i koji moraju biti teže povrijeđeni ili ozbiljno ugroženi djelatnošću, odnosno uopće postupanjem lica protiv kojeg se tužba podnosi.

(3) Odredbe ovog zakona neće se primjenjivati u slučajevima ako je posebnim zakonom postupak povodom tužbe iz stava 1 ovog člana drugačije uređen.

Član 451

(Predmet tužbenog zahtjeva)

(1) Podnosilac tužbe iz člana 450 stava 1 ovog zakona može, ako posebnim zakonom nije drugačije uređeno, zatražiti:

121

a) da se utvrdi da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženog, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava lica koje je tužilac ovlašten da štiti,

b) da se zabrani preduzimanje radnji kojima se povređuju ili ugrožavaju interesi ili prava lica koje je tužilac ovlašten da štiti, uključujući i korištenje određenih ugovornih odredaba ili poslovne prakse,

c) da se tuženom naloži preduzimanje radnji radi otklanjanja nastalih ili mogućih općih štetnih posljedica nedopuštenih postupanja tuženog, uključujući i uspostavljanje prijašnjeg stanja, ili stanja koje će po mogućnosti najviše odgovarati tom stanju, ili stanju u kojem moguća povreda zaštićenih kolektivnih interesa ili prava ne bi mogla da nastupi i

d) da se presuda kojom će biti prihvaćen neki od zahtjeva iz tački a), b) i c) ovog stava objavi na trošak tuženog u medijima.

(2) Postupanje tuženog iz stava 1 tačke a) ovog člana, kojima mogu biti povrijeđeni ili ugroženi interesi i prava lica koje je tužilac ovlašten da štiti, mogu biti i donošenje određenih pravila o uslovima i načinu obavljanja djelatnosti tuženog ili odgovarajuća njegova praksa, izgradnja određenih objekata, propuštanje ugradnje propisanih zaštitnih i drugih uređaja, imisije i tome slično.

Član 452 (Vezanost suda za pravno utvrđenje)

Fizička i pravna lica mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na

pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz člana 450 stava 1 ovog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženog, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava lica koje je tužilac ovlašten da štiti i u tom će slučaju sud biti vezan za pravno utvrđenje u parnici u kojoj će se to lice na njih pozvati.

Član 453

(Umješač u postupku)

(1) U postupku koji je pokrenut tužbom iz člana 450 stava 1 ovog zakona mogu se kao umješači na strani tužioca, ako se on s tim saglasi, umiješati i drugi ovlašteni podnosioci tužbe.

(2) U postupak se mogu umiješati kao umješači i fizička i pravna lica radi zaštite čijih je kolektivnih interesa tužba iz člana 450 stava 1 ovog zakona podnesena.

Član 454 (Nadležnost za odlučivanje)

O tužbi iz člana 450 stava 1 ovog zakona prema odredbama ovog poglavlja u prvom stepenu odlučuje Osnovni sud ako je opće mjesno nadležan za tuženog ili ako je na području Distrikta počinjena radnja kojom se povređuju kolektivni interesi ili prava radi zaštite kojih je ta tužba podnesena, ako posebnim propisom nije drugačije propisano.

122

Član 455 (Dejstvo žalbe i rok za izvršenje činidbi)

U presudi kojom prihvata zahtjeve iz tužbe iz člana 450 stava 1 ovog zakona,

Osnovni sud može odlučiti da žalba ne zadržava izvršenje ili odrediti kraći rok od propisanog za ispunjenje činidbi koje su naložene tuženom.

Član 456 (Mjere obezbjeđenja)

(1) Prije pokretanja ili tokom postupka pokrenutog tužbom iz člana 450 stava 1

ovog zakona Osnovni sud može, na prijedlog tužioca, odrediti mjere obezbjeđenja predviđene Zakonom o izvršnom postupku, ako tužilac učini vjerovatnim:

a) da je tuženi postupao na način kojim je povrijedio ili ozbiljno ugrozio kolektivne interese ili prava čija se zaštita tužbom traži i

b) da je određivanje mjere potrebno radi otklanjanja opasnosti nastupanja nenadoknadive štete ili sprječavanja nasilja.

(2) Sudskom mjerom obezbjeđenja iz stava 1 ovog člana može se zatražiti od suda da privremeno utvrdi pravila po kojima će tuženi u obavljanju svoje djelatnosti postupati, u skladu sa zatraženom izmjenom, odnosno dopunom njegovih pravila ili prakse.

Član 457

(Zaštita prava suprotne stranke)

(1) Fizičko ili pravno lice koje obavlja određenu djelatnost u vezi s kojom lice ovlašteno za podnošenje tužbe iz člana 450 stava 1 ovog zakona tvrdi da se njome povređuju ili ugrožavaju kolektivni interesi ili prava lica koje je taj podnosilac ovlašten da štiti takvom tužbom, ovlašteno je da podnese tužbu kojom će zatražiti da sud utvrdi da određenim postupanjem, pa i propuštanjima, ne povređuje, odnosno da ne ugrožava te kolektivne interese ili prava, odnosno da ih ne povređuje ili ugrožava na nedozvoljen način.

(2) Fizičko ili pravno lice iz stava 1 ovog člana u toj parnici može zatražiti da se licu ovlaštenom za podnošenje tužbe iz člana 450 stava 1 ovog zakona zabrani određeno ponašanje, naročito određeno istupanje u javnosti, naknadu štete, te objavu presude na trošak tuženog u sredstvima javnog informisanja.

(3) Tužbom iz stava 1 ovog člana fizička ili pravna lica iz stava 1 ovog člana mogu obuhvatiti kao tužene i lica koja su ovlaštena da zastupaju ovlašteno lice za podnošenje tužbe iz člana 450 stava 1 ovog zakona ili su članovi njegovih organa, ali može obuhvatiti i njegove bitne članove koji u njegovo ime istupaju u javnosti.

(4) Zahtjevi iz stavova 1, 2 i 3 ovog člana mogu se istaći i protivtužbom u parnici pokrenutoj tužbom iz člana 450 stava 1 ovog zakona.

(5) Fizička ili pravna lica iz stava 1 ovog člana mogu zatražiti da se podnosilac tužbe iz člana 450 stava 1 ovog zakona i lica koja su ovlaštena da ga zastupaju, obavežu na naknadu posebne štete u visini koju će sud utvrditi po slobodnoj ocjeni, ako se pokaže da je tužba iz člana 450 stava 1 ovog zakona bila očito neosnovana i da su vođenjem parnice povodom te tužbe, a naročito njenim praćenjem u sredstvima javnog informisanja teže povrijeđeni ugled i poslovni interesi tog tužioca.

123

D I O Č E T V R T I

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

POGLAVLJE XXXIII.

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 458 (Primjena ovog zakona)

Ako je prije stupanja na snagu ovog zakona započet postupak pred Osnovnim sudom, dalji postupak provest će se prema dosadašnjim propisima.

Član 459

(Posljedice ukidanja prvostepene odluke na primjenu ovog zakona)

Ako nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta prvostepena odluka, dalji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona.

Član 460 (Zakon o medijaciji)

Odredba člana 209 ovog zakona primjenjuje se u skladu s posebnim zakonom kojim

je uređen postupak medijacije.

Član 461 (Rješavanje sukoba zakona s propisima drugih zemalja)

(1) Do stupanja na snagu posebnog zakona sudovi će u parničnom postupku

primjenjivati članove od 46 do 68 i članove od 79 do 101 Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (''Službeni list SFRJ'', broj 43/82 i 72/82).

(2) U odredbama članova navedenih u stavu 1 ovog člana riječi „Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija“ zamjenjuju se riječima „Bosna i Hercegovina“ u odgovarajućem padežu.

Član 462

(Prestanak važenja)

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (''Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i

124

Hercegovine'', brojevi 8/09, 52/10 i 27/14), izuzev u postupcima propisanim u članu 458 ovog zakona.

Član 463

(Stupanje na snagu)

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“.

Broj: __________ Brčko, __. __. 2017. godine

PREDSJEDNIK SKUPŠTINE BRČKO DISTRIKTA BiH

125

O B R A Z L O Ž E NJ E

PRAVNI OSNOV ZA DONOŠENJE PROPISA: Pravni osnov za donošenje Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine je u odredbi člana 22 stava 2 tačke c) Statuta Brčko distrikta Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Brčko distrikta Bosne i Hercegovine“, broj 2/10 – u daljem tekstu Statut) u vezi s odredbom člana 71 stava 2 tačke f) istog akta. Naime, odredbom člana 22 stava 2 tačke c) propisano je da je Skupština Brčko distrikta BiH nadležna za usvajanje zakona Distrikta i njihovih izmjena i dopuna, a odredbom člana 71 stava 2 tačke f), da je Pravosudna komisija odgovorna za pripremu i dostavljanje Skupštini zakona koji se odnose na organizaciju i rad sudstva Distrikta, Kancelarije za pravnu pomoć, Tužilaštva Distrikta i Pravobranilaštva kao i na regulisanje rada advokata i notara u Distriktu. STVARNI RAZLOZI ZA DONOŠENJE PROPISA I NJEGOVI CILJEVI: U Brčko distriktu BiH, trenutno je u primjeni Zakon o parničnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Brčko distrikta BiH“, br. 8/09, 52/10 i 27/14), dakle, zakon koji je usvojen (i počeo se primjenjivati) krajem marta mjeseca 2009. godine, sa neznatnim novelama (izmjenama i dopunama) koje su u zakonski tekst implementirane u toku 2010. i 2014. godine. Taj zakon, normiran je po ugledu na procesne parnične zakone entiteta Bosne i Hercegovine, koji su, u osnovnom tekstu, (međusobno usklađenom), doneseni i stupili na snagu u toku 2003. godine. Međutim, pored neznatnih izmjena i dopuna, koje su oba entitetska Zakona o parničnom postupku pretrpila nakon usvajanja, u toku 2013. godine u Republici Srpskoj, odnosno u toku 2014. godine u Federaciji Bosne i Hercegovine, su usvojene i stupile su na snagu izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku kojima su znatno izmijenjeni (kako suštinski, uvođenjem novih pravnih instituta, tako i formalno – koncepcijski, normiranjem na drugi način već postojećih instituta) osnovni tekstovi Zakona o parničnom postupku iz 2003. godine. Stoga je Pravosudna komisija, u Planu rada za 2016. godinu u dijelu koji se tiče zakonodavne aktivnosti, uvrstila rad na izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, da bi, u oktobru mjesecu Odlukom i formirala radnu grupa za izradu prijedloga ovog zakonskog teksta sa jasnim smjernicama: „Prijedlog Zakona treba uskladiti sa entitetskim zakonima, ako su jednaki, odnosno koristiti bolje rješenje uzimajući u obzir trenutnu normu sa aspekta njene primjene u praksi, uvažavajući specifičnosti pravnog sistema Brčko distrikta BiH“. Nakon izvršene analize potrebne zakonodavne intervencije, radna grupa koja je sačinila prijedlog odlučila je da sačini cijeli zakon, s obzirom da je takav pristup nomotehnički bolje rješenje (oko jedna trećina zakonskog teksta je izmijenjena, odnosno dopunjena), odnosno da se na taj način olakšava primjena ovog zakona prije svega sudijama koje sude na parničnom referatu, tj. primjenjuju ovaj zakon. S druge strane, s obzirom da je sačinjen novi zakon, nezavisno od izmjena i dopuna koje su i entiteti u BiH ugradili, otklonjene su i neke tehničke greške, neki instituti su bolje propisani, neki su izostavljeni, u svakom slučaju, urađena je jedna cjelokupna aktivnost na izradi novog Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH s prevashodnim zadatkom međusobnog usklađivanja sa procesnim parničnim zakonima koji se primjenjuju na ostalim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. Konačno, i ovaj Zakon, jednako kao i svi prethodni procesni parnični zakoni Brčko distrikta BiH, za razliku od pozitivnih zakona u entitetima, koncipiran je po ugledu na Zakon o parničnom postupku SFRJ, na način da su na početku zakona propisane osnovne odredbe i pojedini

126

instituti, a potom tok postupka pred prvostepenim sudom, sudske odluke, redovni i vanredni pravni lijekovi, posebni postupci i na kraju prelazne i završne odredbe, s obzirom da je na taj način zakon pregledniji. OBRAZLOŽENJE VAŽNIJIH PREDLOŽENIH RJEŠENJA S POSEBNIM AKCENTOM NA NOVINE U ODNOSU NA ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU KOJI JE U PRIMJENI: DIO PRVI – OPĆE ODREDBE: I – Osnovna načela: normirana po ugledu na prethodni Zakon o parničnom postupku Brčko distrikta BiH (u daljem tekstu ZPPBDBiH), s tim da je član 2 dopunjen stavom 2 po ugledu na entitete, a radi potpunog poštovanja ustavnog principa na pristup sudu; član 7 dopunjen po ugledu na entitete, radi boljeg definisanja raspravnog načela; član 10 dopunjen stavom 1 po ugledu na entitete, radi jasnije i potpunije inkorporacije u zakonski tekst prava na suđenje u razumnom roku koje proklamuje i Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda; i u članu 13 je izostavljeno postupanje stručnog saradnika, s obzirom da je davanje ovlaštenja stručnom saradniku da u određenim predmetima postupa u svojstvu sudije (samostalno vodi postupak i donosi odluke) u suprotnosti sa Ustavom BiH i Statutom. II – Nadležnost suda: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 16 i članu 22 je, po ugledu na entitete, dužnost suda da vodi računa o apsolutnoj i stvarnoj sudskoj nadležnosti, koje su sada odvojeno normirane, ograničena do pravosnažnosti odluke; po ugledu na entitete dodata je nova vrsta izberive nadležnosti – član 26 Nadležnost u sporovima radi zaštite potrošača, a radi implementacije principa iz Zakona o zaštiti potrošača u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 25/06), koji se također primjenjuje u Distriktu, odnosno radi privilegovanja položaja potrošača davajući mu mogućnost izbora suda pred kojim može ostvarivati svoja prava; član 31 je prilagođen, imajući u vidu da će ubuduće i u Distriktu, notari voditi ostavinske postupke i izostavljen je član koji je propisivao izberivu mjesnu nadležnost u radnim sporovima, jer isti stvara problem koji se u suštini tiče stvarne nadležnosti, odnosno nemogućnosti sudova u Distriktu da radne sporove raspravljaju i rješavaju primjenom entitetskih propisa o radnim odnosima. III – Stranke i njihovi zakonski zastupnici: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBD BiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 42 dužnost suda da pazi na stranačku sposobnost i zastupanje stranke je ograničena do pravosnažnosti odluke, imajući u vidu da o ovoj povredi postupka revizioni sud ne vodi računa po službenoj dužnosti; u članu 45 po ugledu na entitete dodat je stav 4 koji propisuje mogućnost suda da pod istim uslovima, odnosno iz istih razloga kao i za tuženog, u postupku postavi privremenog zastupnika i tužiocu, a radi lakšeg vođenja, odnosno ostvarenja pretpostavki za nastavak parničnog postupka; član 46 je s tim u vezi usklađen također, umjesto „tuženom“ normirano je „parnična stranka“; član 47, po ugledu na entitete dopunjen je stavom 2 propisujući šta oglas treba da sadrži (u suštini tako se u praksi postupalo i do sada); u članu 48 izostavljen stav drugi koji je uređivao procjenu parnične sposobnosti državljana entiteta po entitetskim propisima, s obzirom da sudovi u Distriktu ne mogu primjenjivati entitetske propise.

127

IV – Punomoćnici: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, član 50 je normiran (dopunjen) po ugledu na entitete, ograničen je krug srodnika koji stranku koja je fizičko lice mogu zastupati u parnici, radi lakšeg utvrđenja tog svojstva sudu i ograničeno je zastupanje pravnih lica u sporovima koji prelaze iznos od 50.000,00 KM; član 55 je po ugledu na entitet dopunjen sa „stručni saradnik“, s obzirom da se na taj način omogućava potpuna privremena supstitucija advokata punomoćnika u postupku pred Osnovnim sudom; u članu 58 stav 4 je izmijenjen na način da je ograničena obaveza suda da do pravosnažnosti vodi računa o ovlaštenju punomoćnika za zastupanje, imajući u vidu da o ovoj povredi postupka revizioni sud ne vodi računa po službenoj dužnosti; u članu 59 stav 4 rok je, po ugledu na entitete produžen sa 15 na 30 dana; član 60 i član 61 normirani po ugledu na entitete, prestanak punomoći suštinski kao i do sada, odnosno dodat i postupak likvidacije kao razlog koji utiče na prestanak punomoći, odnosno usklađen rok koji propisuje izuzetak od prestanka punomoći. V – Jezik u postupku, VI – Vrijednost spora, VII – Podnesci: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 72 po ugledu na entitete u stavu 2 je izostavljeno da podnesci moraju sadržavati i JMBG, što je predstavljalo problem u primjeni, imajući u vidu način kako se do ovog podatka dolazilo. VIII – Rokovi i ročišta i IX - Zapisnici : osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 81, po ugledu na entitete dodat je stav 2, čime se otklanja svaka dilema o tome šta predstavlja osnov da bi sud dozvolio povrat u prijašnje stanje; u članu 83 po ugledu na entitete dodat je stav 3, propisujući sankciju za nedolazak na ročište povodom prijedloga za povrat stranke koja je prijedlog podnijela i uredno je obaviještena o održavanju ročišta, analogno sankciji koju zakon propisuje za tužioca koji ne pristupi na pripremno ročište, odnosno glavnu raspravu; član 84 je dopunjen po ugledu na entitete propisujući, kao novinu, mogućnost žalbe na odluku kojom sud usvaja i odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje (kod odbijanja je postojala mogućnost žalbe kroz žalbu na odluku o glavnoj stvari),čime se implementira u zakon pravo na pravni lijek, odnosno na žalbu protiv ove značajne odluke suda u postupku; i u članu 85 usklađeno je snimanje ročište, umjesto „magnetofonski“ stoji „tonski“. X – Dostava pismena i XI – Pregledanje i prepisivanje spisa : osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH (bez obzira na znatne razlike sa entitetima u ovom dijelu, praksa je pokazala da su ove odredbe zakona dobro rješenje za Distrikt), koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, član 91 je dopunjen – usklađen sa entitetima (u suštini tako se i u praksi postupalo) i u članu 100 po ugledu na entitete izostavljen je „kućepazitelj“. XII – Isključenje i izuzeće: ova glava zakona je u potpunosti normirana po ugledu na entitete, prije svega, razdvojeno je isključenje, kao apsolutna prepreka za sudiju da postupa u određenom predmetu, od izuzeća, kao relativna prepreka, odnosno razlog da zbog subjektivnih okolnosti – postojanja sumnje u pristrasnost koja se mora preispitati, a ne po automatizmu, sudija bude izuzet od postupanja, pa su samim tim i u daljem dijelu ova dva postupka razdvojeno determinisana (suštinski isto kao i u dosadašnjem ZPPBDBiH).

128

XIII – Troškovi postupka, XIV – Nepoštovanje suda i XV – Pravna pomoć: u osnovi je zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji je usklađen s obzirom da se radi o zakonu Distrikta. DIO DRUGI – TOK PARNIČNOG POSTUPKA: A – POSTUPAK PRED OSNOVNIM SUDOM XVI – Tužba: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 152 po ugledu na entitete u stavu 2 izostavljena je „osnov za nadležnost suda“ s obzirom na jasnu, Zakonom o sudovima Brčko distrikta BiH, propisanu nadležnost sudova u Distriktu, i odredbe o pravnom osnovu, koji u suštini nije ni bio obavezan element tužbe tako da ga ne treba ni propisivati; u članu 153 koji se odnosi na tužbu za utvrđenje, po ugledu na entitete dodata je i „povreda prava ličnosti“, čime se ovaj Zakon usklađuje sa mogućnošću koju pruža Zakon o zabrani diskriminacije BiH (kada se traži samo utvrđenje diskriminatornog ponašanja, bez naknade štete i drugih oblika satisfakcije); u članu 158 stavovi od 2 do 7 normirani po ugledu na entitete, propisujući mogućnost povlačenja tužbe sve do pravosnažnog okončanja postupka, čime se proširuje dispozicija tužioca i suštinski pospješuje efikasnost i ekonomičnost postupka; dodati su novi članovi od 161 do 165 po ugledu na entitete, samo prilagođeni pravnom sistemu Distrikta, uvođenjem i jasnim pravilima uređenjem novog instituta parničnog postupka „Sporno pravno pitanje“, čija je svrha, prije svega, obezbjeđenje pravne sigurnosti i jednakosti pred sudom, kao osnovnog načela, a potom i ostvarenje u punoj mjeri načela efikasnosti i ekonomičnosti postupka. XVII – Suparničari i XVIII – Učestvovanje trećih lica u parnici: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 167 po ugledu na entitete dodat je stav 3, u cilju obezbjeđenja potpune jednakosti stranaka u postupku (bez pristanka tuženog, isti bi se mogao staviti u neravnopravan položaj u odnosu na novog tužioca, u smislu nastupanja prekluzije isticanja određenih prigovora itd...); u članu 175 dodat je stav 4 po ugledu na entitete, radi se o pitanju koje je usaglašeno na panelima iz građanske oblasti u BiH (a i u dosadašnjoj praksi sudovi u Distriktu su postupali na takav način); cijeli član 176 i stav 3 člana 177 su, po ugledu na entitete dodati u zakon, radi poštovanja načela sigurnosti i efikasnosti, potpunije je regulisan institut „Intervencijsko dejstvo presude“, na način da se, pod izuzetnim okolnostima, daje mogućnost umješaču da u novoj parnici, pobija činjenična i pravna utvrđenja iz pravosnažne presude koja bi inače i na njega imala intervencijsko dejstvo, ako dokaže nesavjesnost stranke na čijoj strani se u prethodnoj parnici umiješao (pomognute stranke). XIX – Prekid, zastoj i obustava postupka – osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPP BDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, novina je normiranje člana 183 „Zastoj“, po ugledu na entitete, čime se u potpunosti definiše prije svega zastoj kod „Rješavanja spornog pravnog pitanja“ – novog instituta u zakonu i člana 184 „Obustavljanje postupka“, po ugledu na entitete, što za cilj ima zakonsko regulisanje postupanja suda u situaciji kada stranka umre ili prestane postojati, a spor se vodi o pravima koja ne prelaze na njene nasljednike, odnosno pravne sljedbenike (npr. pravo na naknadu nematerijalne štete). XX – Pripremanje glavne rasprave: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u

129

Distriktu, u članu 194 stav 2 izostavljeno je da odgovor na tužbu mora sadržavati i „pravni osnov“, analogno obaveznom sadržaju tužbe; u članu 196. po ugledu na entitete dodat je stav 2 kojim je bliže definisana zakonska pretpostavka o nepodnošenju odgovora na tužbu, što je bitno za postojanje uslova za donošenje presude zbog propuštanja; u članu 198 izostavljen stav koji je propisivao da se pripremno ročište održava nakon dogovaranja o njegovom terminu, jer je ova odredba u praksi u suštini neprimjenjiva; u članu 200 umjesto termina „obavijestiti“ korišten termin „upozoriti“; po ugledu na entitete dodat novi član 202 iz razloga izbjegavanja „radikalne“ primjene raspravnog načela i u startu favorizovanja pravno obrazovane i ekonomski jače stranke u postupku na prikladan način - kroz obavezu suda da upozori pravno neuku stranku na potrebu angažovanja punomoćnika; u članu 206 po ugledu na entitete spajanje i razdvajanje parnica je umjesto „uz saglasnost“ stranaka, propisano „na prijedlog“ stranaka ili po službenoj dužnosti, čime se izbjegava u praksi iskazana mogućnost zloupotrebe ovog instituta i u velikoj mjeri ubrzava raspravljanje i odlučivanje odnosno smanjuju troškovi parničenja; član 207 dopunjen u stavu 2 kako bi se u potpunosti normirala praznina u smislu postupanja suda u slučaju da na pripremno ročište ne dođe uredno pozvani tuženi koji je podnio odgovor na tužbu (u praksi je, uglavnom, tako i postupano); u članu 215 po ugledu na entitete dodat stav 4 kojim se na jedinstven način reguliše procesna situacija koja nastaje kada sudska nagodba bude poništena; u članu 218 i 219 umjesto „obavijestiti“ korišten je adekvatniji termin „upozoriti“. XXI – Glavna rasprava: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 222 po ugledu na entitete u stavu 1 tački 2) dopunjena je na način da će i tuženi, analogno tužiocu izvesti dokaze čitanjem isprava (u praksi se tako i postupalo); u članu 235 dodat stav 4 po ugledu na entitete čime je jasnije propisan institut odgađanja ročišta; u članu 237 po ugledu na entitete dodat stav 2, koji radi načela efikasnosti i ekonomičnosti, uz saglasnost stranaka, propisuje izuzetak od stava 1 istog člana – odnosno od načela neposrednosti; član 238 po ugledu na entitete upotpunjen propisivanjem i „odgađanja“ i „odlaganja“. XXII – Dokazi i izvođenje dokaza: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 247 po ugledu na entitete dodat stav 2 koji na jednoobrazan način propisuje postupanje suda u situaciji ako stranka ne postupi po nalogu iz stava 1 istog člana; član 256 po ugledu na entitete dopunjen i „fizičkim licem“ s obzirom da i ono, pored pravnih lica, u određenim situacijama, može imati ovlaštenje za izdavanje javnih isprava; i u članu 288 po ugledu na entitete dodati stavovi 2 i 3, čime se daje mogućnost sudu da, pored izuzetka iz stava 1 ovog člana odredi izvođenje dokaza saslušanjem samo jedne stranke u postupku (koja ima relevantna saznanja za predmet spora) odnosno reguliše jedan način obezbjeđenja dokaza u slučaju da stranka umre ili je njeno ponovno saslušanje otežano iz drugih razloga, dakle, propisuje jedan vid izuzetka od načela neposrednosti. XXIII – Sudske odluke: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu i u članu 303 stav 3 je usklađen, s obzirom da se presuda uvijek dostavlja strankama; u članu 306 izostavljen je stav 3 koji je propisivao da će sud, u situaciji kada je tužbeni zahtjev „očigledno neosnovan“ isti odbiti, jer se pokazao kao neprimjenjiv u praksi, a isto tako je, po ugledu na entitete izostavljen cijeli član koji je propisivao mogućnost, odnosno nemogućnost pravnog lijeka/pravnog sredstva na presudu zbog propuštanja, a iz razloga koji se ogledaju u poštovanju prava na pravni lijek koji uspostavlja Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda; u članu 307 dodata je alineja 1) u cilju pojačanja

130

materijalnopravnih pretpostavki za donošenje presude zbog propuštanja; u članu 311 dodat je stav 6 kako bi u potpunosti bio propisan sadržaj svih dijelova sudske presude i u članu 312 po ugledu na entitete dodat stav 3 koji jasno propisuje karakter dijela tužbenog zahtjeva o kojem sud nije donio odluku, a stranka u tom dijelu nije tražila donošenje dopunske presude. B – POSTUPAK PO PRAVNIM LIJEKOVIMA XXIV – Redovni pravni lijekovi: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 328 po ugledu na entitete dodati su stavovi 2 i 4, kojima se bliže definišu zakonski osnovi pobijanja presude zbog propuštanja, na način da se ista ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (jer prilikom donošenja iste sud nije ni utvrđivao činjenično stanje), odnosno omogućava žaliocu da, pobijajući presudu na osnovu priznanja ili odricanja zbog mana volje, uz žalbu ističe nove činjenice i predlaže nove dokaze koji se tiču tih mana valja (na koji način se jedino i može dokazati osnovanost takve žalbe); član 329 normiran po ugledu na entitete i to na način da su u stavu 2 propisane povrede odredaba postupka koje su uvijek od uticaja na donošenje zakonite i pravilne presude (tzv. „apsolutno bitne povrede odredaba postupka“), na ovaj način se vraća zakonsko rješenje koje je važilo u Zakonu o parničnom postupku BDBiH iz 2000. godine i procesnom parničnom zakonu koji se prije toga primjenjivao), razlog je u svakom slučaju lakši rad, kako sudija tako i lica koja izjave ovaj pravni lijek, a u odnosu na entitete samo je tačka 3) usklađena – radi se o stvarnoj nadležnosti, dok su tačke 12) i 13) novine (po ugledu na enitete) i prate postupanje suda po tužbi – prekluzija zbog isteka roka i obaveznost pokušaja mirnog rješenja spora moraju biti propisani posebnim materijalnopravnim propisom; član 341 je normiran po ugledu na entitete, sa jasnim određenjem, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava, o kojim povredama odredaba parničnog postupka žalbeni sud vodi računa po službenoj dužnosti; član 344 normiran po ugledu na entitete, imajući u vidu da je u prethodnom dijelu zakona propisana mogućnost povlačenja tužbe sve do pravosnažnog okončanja postupka; u članu 347 po ugledu na entitete dopunjeni su stavovi (1) – normiranjem tačke 5) kao povrede odredbe postupka koja se jedino može otkloniti ukidanjem presude prvostepenog suda i vraćanjem predmeta na ponovno suđenje, stav (2) je dopunjen na način da i to što je odlučio „o zahtjevu po tužbi koja je podnesena poslije zakonom propisanog roka, ili ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti“ predstavlja razlog za ukidanje prvostepene presude i odbacivanje tužbe (prati postupanje prvostepenog suda), zatim dodat je i cijeli stav (4) koji je samo usklađen s obzirom da se radi o Zakonu Distrikta (propisuje sankciju u slučaju da je Osnovni sud postupao, a nije stvarno nadležan) i u stavu (5) po ugledu na entitete dodato je „pripremno ročište“ imajući u vidu da se postupak nakon ukidanja prvostepene presude može vratiti i u tu fazu prvostepenog postupka; član 348. je novi član, normiran po ugledu na entitete, propisujući postupanje višeg suda po žalbi u slučaju da je prvostepeni sud prekoračio postavljeni tužbeni zahtjev (u slučaju kada je prvostepeni sud odlučio o nečemu što nije bilo premet tužbenog zahtjeva Apelacioni sud presudu ukida i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje, a u slučaju da je prvostepenom presudom dosuđeno više nego što je tužbenim zahtjevom traženo Apelacioni sud u tom dijelu samo ukida prvostepenu presudu); u članu 350 dodata je tačka 5) po ugledu na entitete, radi se o povredi postupka koja za posljedicu ne mora nužno imati ukidanje prvostepene presude, već se ista može otkloniti i preinačenjem prvostepene presude; u članu 353 po ugledu na entitete dodat je stav (2), cilj je da se postupak učini efikasnijim; član 354 je novi član koji je normiran po ugledu na entitete, a radi popunjavanja praznine koja je postojala u smislu decidnog regulisanja postupanja sudova u slučaju da je Apelacioni sud propustio odlučiti o svim pobijanim dijelovima prvostepene presude, odnosno propustio donijeti neku odluku po žalbi ili odlučiti o jednoj/više izjavljenih žalbi. XXV- Vanredni pravni lijekovi: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji,

131

osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 359 stav 2 je izmijenjen propisujući imovinski cenzus za izjavljivanje revizije koji je viši u odnosu na entitete, imajući u vidu da je i do sada bio viši u odnosu na entitete, te okolnost da je u svim državama nastalim disolucijom SFRJ imovinski cenzus za ovaj vanredni pravni lijek znatno viši u odnosu na cenzus u entitetima BiH, ključni razlog je da se ovdje zaista radi o vanrednom pravnom lijeku, a ne redovnom, da se otkloni svaka mogućnost zloupotrebe (odugovlačenja postupka), te da je istim članom zakona uvedena i tzv. „vanredna revizija“ kao mogućnost preispitivanja pravosnažnih sudskih odluka, stavovima 3 i 4 je po ugledu na entitete (dakle, sada jedinstveno u cijeloj BiH) bliže definisana tzv. „vanredna revizija“, odnosno mogućnost izjavljivanja revizije u situacijama kada revizija nije dozvoljena zbog imovinskog cenzusa, suštinski je tako i do sada postupano od strane Apelacionog suda; u članu 363 iz stava 1 izostavljeno je ono o čemu revizioni sud ne vodi računa po službenoj dužnosti, a dodat stav 2 po ugledu na entitete, kojim je propisano postupanje revizionog suda u slučaju izjavljivanja tzv. „vanredne revizije“; član 366 po ugledu na entitete dopunjen stavom 2 imajući u vidu da Osnovni sud nema ovlaštenje da reviziju odbaci kao nedozvoljenu; u članu 369 dodati stavovi 3, 4 i 5, po ugledu na entitete, kojima se propisuje (jednoobrazno normira) kada je tzv. „vanredna revizija“ nedozvoljena i kako će Apelacioni sud sa istom postupati; član 370 po ugledu na entitete dopunjen na način da revizioni sud, za odbijanje revizije kao neosnovane, osim utvrđenja da nisu osnovani u reviziji istaknuti razlozi, treba da utvrdi i da ne stoje razlozi o kojima vodi računa po službenoj dužnosti (materijalno pravo); u članu 370 po ugledu na entitete dopunjen stav 1 propisujući mogućnost ukidanja, pored drugostepene i prvostepene presude (u cilju efikasnosti suđenja, jer je u situaciji kada povredu ne može otkloniti drugostepeni sud, u pravilu ukidana i prvostepena presuda) i stav 2 prateći povrede odredaba postupka koje su kao novi žalbeni osnovi uvedeni u zakon (a prije toga i u postupanje prvostepenog suda po tužbi); član 372 po ugledu na entitete dopunjen u stavu 2 na način da se predmet nakon usvajanja revizije i vraćanja drugostepenom sudu, može dati na suđenje drugom vijeću Apelacionog suda (razlozi su identični kao i kod ukidanja prvostepene presude); član 373 je novi član, normiran po ugledu na entitete, isti u suštini prati uvođenje nove odredbe kod postupanja žalbenog suda u situaciji da je tužbeni zahtjev kvalitativno ili kvantitativno prekoračen (odlučeno o nečemu drugome, odnosno dosuđeno više nego što je traženo), analogno postupanju žalbenog suda; u članu 376 po ugledu na entitete u stavu 1 tačka a) dopunjena i „isključenjem“, te dodate tačke f), g) i h) kao novi razlozi za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, radi se, u svim slučajevima o bitnim okolnostima koje za posljedicu treba da imaju stavljanje van snage pravosnažne sudske odluke donesene u postupku čije se ponavljanje traži, a dodat je i novi stav 2 koji decidno daje ovlaštenje i Pravobranilaštvu da pod istim uslovima, ako je stranka u postupku, podnosi ovaj vanredni pravni lijek; član 379 u stavu 1 tačka e) dopunjen je, po ugledu na entitet, propisujući rok i za nove zakonske osnove za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka; član 384 je novi član, kojim se popunjava praznina koja je postojala u smislu davanja ovlaštenja Apelacionom sudu da odbaci prijedlog za ponavljanje postupka, ako to u granicama svojih ovlaštenja nije učinio Osnovni sud (do sada je Apelacioni sud mogao donositi samo meritornu odluku o prijedlogu); član 386 u stavu 4 je dopunjen po ugledu na entitete, na način da se žalba može podnijeti i protiv rješenja kojim je prijedlog odbačen, odnosno da o žalbi odlučuje vijeće Apelacionog suda koje nije učestvovalo u donošenju odluke u ranijem postupku. TREĆI DIO – POSEBNI POSTUPCI XXVI – Postupak u parnicama iz porodičnih odnosa: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji

132

primjenjuju samo sudovi u Distriktu i što je usaglašen sa zakonskim rješenjima (i terminima) iz Porodičnog zakona BDBiH, u članu 410 propisujući prigovor kao pravni lijek i rok od tri dana za njegovo izjavljivanje (stav 2), odnosno propisujući u stavu 3 rok u kojem Apelacioni sud odlučuje o prigovoru izjavljenom na rješenje o određivanju privremene mjere, vršeno je usklađivanje sa Zakonom o izvršnom postupku BDBiH u kojem su propisane mjere obezbjeđenja (privremene mjere). XXVII – Postupak u parnicama iz radnih odnosa: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 413 je, radi usklađivanja sa Zakonom o izvršnom postupku, umjesto žalbe propisano da protiv rješenja o privremenoj mjeri nije dozvoljen prigovor. XXVIII - Postupak u parnicama radi smetanja posjeda: u ovaj dio Zakona nije intervenisano, dakle, radi se o normama koje je sadržavao i dosadašnji ZPPBDBiH, a u potpunosti su usklađene sa entitetskim zakonima o parničnom postupku. XXIX – Postupak u sporovima male vrijednosti: osnova je bio zakonski tekst prethodnog ZPPBDBiH, koji, osim što je usklađen s obzirom da se radi o zakonu koji primjenjuju samo sudovi u Distriktu, u članu 422 i 425 po ugledu na entitete imovinski cenzus podignut je sa 3.000,00 KM na 5.000,00 KM. XXX – Postupak pred arbitražom: u ovom dijelu Zakona nije intervenisano, dakle, radi se o normama koje je sadržavao i dosadašnji ZPPBDBiH, a u potpunosti su usklađene sa entitetskim zakonima o parničnom postupku, s tim da je jedino u članu 435 dodato i „isključenje“, s obzirom da je sada u zakonu odvojeno normiran osnov za obligatorno isključenje sudije (arbitra) iz postupanja u predmetu. XXXI - Postupak u privrednim sporovima: ovo je nova glava u odnosu na prethodni ZPP BDBiH, ista je postojala u Zakonu o parničnom postupku Distrikta iz 2000. godine, uvedena je imajući u vidu i razliku za imovinski cenzus za izjavljivanje revizije (koji kao takav postoji i u entitetima BiH), a član 448 je normiran po ugledu na Zakon o parničnom postupku Republike Srpske (odnosno izmjene i dopune tog zakona iz 2009. godine, objavljene u „Službenom glasniku Republike Srpske“, broj 41/09). XXXII – Tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa: ova glava zakona (ovaj institut) je uvedena u zakon po ugledu na entitete BiH, samo je usklađena za Distrikt, razlozi se ogledaju u tome da se omogući određenim udruženjima, tijelima, ustanovama ili drugim organizacijama koje su osnovane u skladu sa zakonom i koje se u skladu sa registrovanom ili propisanom djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih prava i interesa (naročito u sferi diskriminacije, te zaštite potrošača, zaštite životne sredine, malog i srednjeg preduzetništva itd...), da zaštitu pred sudom traže u skladu sa standardima Evropske unije, uz jasno definisanje rada sudova u takvim postupcima (usaglašeno na nivou cijele BiH). DIO ČETVRTI – PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE XXXIII – Prelazne i završne odredbe: radi potpunog otklanjanja mogućnosti povrede u smislu pravila o vremenskom važenju zakona (zabrani retroaktivne primjene propisa) u članu 458 i 459 je regulisano da svi započeti postupci (postupak se pokreće podnošenjem tužbe) se imaju okončati po dosadašnjem propisu, a da je izuzetak od toga jedino u situaciji kada prvostepena presuda nakon stupanja na snagu ovog zakona bude ukinuta i predmet

133

vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje (tada će postupak biti vođen po pravilima ovog – novog zakona); član 460 upućuje na posebni propis – Zakon o postupku medijacije („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 37/04); članu 461 po ugledu na entitete dodat je stav 2 kojim se usklađuju termini iz Zakona o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima (''Službeni list SFRJ'', br. 43/82 i 72/82), koji se ima primjenjivati do donošenja posebnog propisa; član 462 propisuje logični izuzetak od prestanka važenja dosadašnjeg ZPPBDBiH, a član 463 uobičajeni rok stupanja na snagu usvojenog Zakona. POSTUPAK KONSULTACIJA:

Nakon što je sačinjen Nacrt ovog propisa, u skladu sa odredbom člana 9 Odluke o proceduri izrade propisa iz nadležnosti Pravosudne komisije Brčko distrikta BiH (“Službeni glasnik Brčko distrikta BiH”, broj 49/14) proveden je postupak konsultacija sa slijedećim institucijama, organima i licima: Osnovni sud Distrikta, Apelacioni sud Distrikta, Tužilaštvo Distrikta, Pravobranilaštvo Distrikta i Kancelarija za pravnu pomoć Distrikta, Sekretarijat Vlade Brčko distrikta BiH, Odjeljenje za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko distrikta BiH – Pododjeljenje za socijalnu zaštitu/Centar za socijalni rad, advokati u Brčko distriktu BiH – putem advokata Jovana Vuković, Osmana Mulahalilovića, Amera Ramića i Mirka Simića.

U postupku konsultacija dostavljeni su određeni komentari, prijedlozi i sugestije u pogledu sačinjenog nacrta koji su na sastanku radne grupe održanom dana 12.12.2016. godine razmatrani.

Komentari:

1) Komentar sudije Nedeljka Tabakovića

“U nacrtu ZPP Brčko distrikta BiH” u članu 343 treba da se doda novi stav 2 koji glasi:

(2) Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti Osnovnom sudu Brčko distrikta BiH na ponovno odlučivanje samo jednom, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja”.

Razlozi: ujednačavanje na cijeloj teritoriji BiH, lakše zauzimanje stavova i sudske prakse, izrade komentara, bilo bi u skladu sa članom 10 ZPPBDBiH, odnosno dovelo bi do bržeg, efikasnijeg, racionalnijeg i ekonomičnijeg rješavanja sporova.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer Apelacioni sud bi na taj način preuzeo i ulogu prvostepenog suda, pored drugostepene nadležnosti, nadležnosti po vanrednim pravnim lijekovima i ustavne nadležnosti. Osim toga, preuzimanje prvostepene nadležnosti nije izvodljivo i zbog kadrovskih razloga, odnosno zbog broja sudija na parničnom referatu.

134

2) Komentari advokata Amera Ramića

- U članu 54 stavu 2 umjesto ”zahtjev za izvršenje” treba da stoji “prijedlog za izvršenje”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: USVOJILA, jer je zakonski termin: ”Prijedlog za izvršenje” (iz Zakona o izvršnom postupku).

- U članu 54 tačka 3) da se ovlaštenje advokata precizira na način da stoji “od protivne stranke primiti dosuđene troškove parničnog postupka, gotovinski ili putem računa kod poslovnih banaka, bilo da se radi o dobrovoljnoj ili prinudnoj naplati troškova” – razlozi preciziranje i izbjegavanje nedoumice u praksi.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je postojeća norma dovoljno jasna i ne stvara problem u primjeni.

- U članu 121 stav 2 izmijeniti na način da ubuduće glasi: “Nagrada i troškovi advokata i Pravobranilaštva Brčko distrikta BiH, odmjerit će se prema aritmetičkom prosjeku advokatskih tarifa koje se primjenjuju na području Brčko distrikta BiH u skladu s odredbama Naloga Supervizora o usaglašavanju i zamjeni novih entitetskih zakona u Brčko distriktu BiH” – u cilju izjednačavanja svih advokata i Pravobranilaštva u pogledu iznosa troškova i nagrade za preduzete radnje u postupku.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer norma upućuje na Tarifu koja uređuje nagrade i druge troškove advokata, koji se moraju urediti tim aktima (Zakon o advokaturi i advokatske Tarife).

- “Podržavam da se okončanjem pripremnog ročišta nastupi prekluzija predlaganja novih dokaza, ali ne smatram dobrim rješenjem da sa okončanjem pripremnog ročišta nastupa prekluzija isticanja činjenica, prvo iz razloga što je tako nešto praktično nemoguće, a potom iz razloga što stvara mogućnost arbitrarnog postupanja” – ovaj komentar nije razmatran obzirom da predstavlja samo mišljenje (zapažanje).

- “Vezano za način ispitivanja stranaka, svjedoka i vještaka, smatram da bi bilo iznimno važno uzeti kao polaznu osnovu normiranja ove oblasti, pravila o ispitivanju kako su ista bila propisana Zakonom o parničnom postupku Brčko distrikta BiH iz 2000. godine, obzirom da su se ista u praksi pokazala kao znatno jasnija i preciznija, premda je i ova pravila potrebno značajno unaprijediti” – ovaj komentar nije razmatran jer ne ukazuje određeno koju normu i na koji način treba eventualno izmijeniti odnosno dopuniti.

- “Posebno, novi ZPP bi po mom mišljenju trebao jasnije precizirati i dozvoljenost pojedinih vrsta pitanja te se posebno sasvim jasno odrediti i po pitanju dozvoljenosti ili pak zabrane postavljanja sugestivnih i kapricioznih pitanja. Odredba o zabranjenosti “pitanja u kojima je sadržano kako treba odgovoriti”, slabo je primjenjiva u praksi”.

135

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer postojeća norma na adekvatan način uređuje ovo pitanje (član 230 stavovi 1, 2, 3 i 5), samo se treba dosljedno primjenjivati u praksi.

- “Primjedbu upućujem i na to da odredbe o ispitivanju, ponovno, kao i u prošlim zakonima o parničnom postupku, nisu sistematizovane na jednom mjestu, a pojedine odredbe se i bespotrebno ponavljaju” – ovaj komentar radna grupa nije razmatrala jer nije jasno ukazano u čemu se ogleda propust kod sistematizacije i na koji način se predlaže rješenje takvog propusta.

- “Odredba člana 230 stav 4 nema svrhu, obzirom da se suđenja tonski snimaju”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer ova odredba ima značaj u postupcima u kojima nema tonskog snimanja, a vode se shodnom primjenom Zakona o parničnom postupku (vanparnični i izvršni postupak).

- “Predlažem na koncu, da se posebno normira obaveza sudija da prijavljuju krivična djela učinjena u sudnici, što se naročito odnosi na lažna svjedočenja”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer ovakvoj normi nije mjesto u Zakonu koji uređuje parnični postupak (tako i u entitetima BiH), dakle, dovoljna je dužnost suda da upozori svjedoka na posljedice davanja lažnog iskaza (član 267), a eventualnu prijavu u tom smislu mogu nadležnom organu podnijeti svi učesnici u postupku, pa tako i postupajući sudija.

3) Zajednički komentari advokata Mirka Simića, Milenka Simikića, Slavice Ristić, Dragana Oparnice, Gorana Mihajlovića, Teodora Gavrića, Borislava Stojakovića, Alenke Stojaković, Milenka Marjanovića, Miodraga Zeljića, Jovana S. Vukovića, Mirjane Mrđen, Milenka Mihajlovića, Čedomira J. Ostojića, Marka Pisarevića, Borislava Pisarevića i Radeta Lukića

- U nacrtu Zakona o parničnom postupku Brčko distrikta BiH u članu 45 stav 4 mijenja se i glasi: “Ako se tokom postupka nakon podnošenja tužbe u odnosu na jednog ili više tužilaca ostvare razlozi zbog kojih je prema odredbama stava 1 i stava 2 ovog člana tuženom moguće postaviti privremenog zastupnika, Osnovni sud će privremenog zastupnika postaviti i jednom ili više tužilaca, samo u slučaju, kada pored jednog ili više tužilaca kojima je potrebno postaviti privremenog zastupnika, postoji još najmanje jedan tužilac, a tužioci su suparničari u smislu člana 167 stava 1 tačka 1) ovog Zakona”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer uvođenje mogućnosti postavljanja privremenog zastupnika i tužiocu u parnici, po ugledu na entitetske procesne Zakone, jeste ispunjenje pretpostavki za nastavak započetog postupka i njegovo (meritorno) okončanje, pa se ista ne treba uslovljavati postojanjem materijalne ili formalne zajednice suparničara na aktivnoj strani u postupku – na strani tužilaca (ona na taj način nije uslovljena ni na pasivnoj strani - na strani tuženih).

136

- Član 54 stav 1 tačka 3) mijenja se i glasi: “od protivne strane primiti dosuđene troškove, kao i zahtijevati naplatu i naplatiti dosuđene troškove”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je za “zahtijevati naplatu i naplatiti dosuđene troškove” (od protivne strane) advokatu uvijek trebalo posebna punomoć, obzirom da su ti troškovi dosuđeni stranci, a ne punomoćniku i da je na taj način ova materija regulisana u svim procesnim zakonima koji su u primjeni u BiH.

- Član 80 stavovi 2 i 3 mijenjaju se i glase:

“(2) Prijedlog se podnosi u roku od osam dana, računajući od dana kada je prestao razlog koji je prouzrokovao propuštanje, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje, od dana kada je za to saznala, odnosno od dana dostavljanja presude zbog propuštanja”.

(3) Poslije proteka 60 dana od dana propuštanja ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje osim u slučaju ako je ovaj rok protekao prije nego je dostavljena presuda zbog propuštanja, kada se prijedlog može podnijeti u roku od osam dana od dana dostavljanja presude zbog propuštanja”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je novim zakonom, po ugledu na usaglašeno rješenje u entitetima BiH, uvedena žalba kao redovni pravni lijek protiv presude zbog propuštanja, pa se na taj način otklanja mogućnost gubitka pravne zaštite u smislu isteka objektivnog i subjektivnog roka za podnošenje prijedloga za povrat u prijašnje stanje u situaciji kada je donesena presuda zbog propuštanja.

- Član 109 stav 2 mijenja se i glasi: “Ostalim licima koja imaju opravdan interes će se dopustiti pregledanje i prepisivanje pojedinih spisa”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je trenutna odredba ujednačena na nivou BiH, a riječ “može” ustvari znači da će se dozvoliti pregledanje i prepisivanje pojedinih spisa ostalim licima ako za to imaju opravdan interes.

- Član 121 stav 2 mijenja se i glasi: “Ako je propisana tarifa za nagrade advokata ili druge troškove, ovi troškovi odmjerit će se po važećoj tarifi Advokatske Komore kojoj pripada postupajući advokat”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer trenutna norma upućuje na primjenu Advokatske tarife, a koja Tarifa se primjenjuje propisano je Zakonom o advokaturi, odnosno Tarifama koje uređuju ovu materiju.

- Član 175 stav 4 mijenja se i glasi: “Pravni lijek je dozvoljen ukoliko mu se stranka kojoj se pridružio izričito ne usprotivi”.

137

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je iz prethodnih stavova ovog člana jasno da se izričito suprotstavljanje odnosi na stranku kojoj se umješač u postupku pridružio, a ne na suprotnu stranku.

- Mjesnu nadležnost u sporovima iz radnih odnosa (izberivu) normirati po ugledu na važeći ZPP, na način kako je to propisano članom 32 “Ako je u sporu iz radnog odnosa tužilac zaposlen, za suđenje je nadležan, pored suda koji je opće mjesno nadležan za tuženog i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na čijem bi se području rad mogao obavljati, kao i sud na čijem je području zasnovan radni odnos”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je izberiva mjesna nadležnost namjerno izostavljena u sporovima iz radnog odnosa. Naime, to je učinjeno stoga što sudovi u Distriktu, saglasno Nalogu Supervizora za Brčko od 04. 08. 2006. godine, mogu primjenjivati samo propise Distrikta (Zakon o radu BDBiH), a ne i propise entiteta u BiH, primjenom kojih se radni sporovi imaju riješiti kada se rad obavlja ili se trebao obavljati na teritoriji entiteta u BiH, odnosno kada je radni odnos zasnovan na teritoriji jednog od entiteta u BiH. Dakle, u takvim situacijama sudovi u Distriktu ne mogu ni rješavati nastale sporove (kada je radni odnos zasnovan na entitetskim propisima o radu), pa se zbog stvarne nenadležnosti imaju i oglasiti nenadležnim, a propisivanje izberive nadležnosti po ugledu na trenutno važeći ZPP bi bio izričita zakonska prepreka za to.

- “Smatramo da su odredbe člana 13 stav 1, člana 380 i 386 međusobno suprotne i nekonzistentne, te da su sudiji pojedincu Apelacionog suda data neograničena ovlaštenja” – razlozi: prije svega sudija pojedinac koji odlučuje o prijedlogu za ponavljanje postupka, nije upoznat sa tokom prvostepenog postupka, utvrđenim činjenicama i izvedenim dokazima, što je u načelu dobro, ali je potrebno dosta vremena i rada da se upozna sa stanjem spisa kako bi mogao donijeti odluku o prijedlogu, ali mu se onda daje ovlaštenje da ukine pravosnažnu odluku koju je donijelo vijeće od troje sudija Apelacionog suda, tako da se na taj način stvara pravna nesigurnost i mogućnost raznih tumačenja i donošenja odluka shodno shvatanju sudije pojedinca. Smatramo da je u ovom smislu bilo bolje rješenje iz ranijeg ZPP čiji je prečišćeni tekst objavljen u Službenom glasniku BDBiH broj 31/06”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je nadležnost za odlučivanje po prijedlogu za ponavljanje postupka jednoobrazno regulisana na nivou cijele BiH (sudija pojedinac drugostepenog suda koji nije učestvovao u donošenju drugostepene odluke) i odluka po prijedlogu nije meritornog karaktera, već procesnog, za čije donošenje su zakonom taksativno nabrojani osnovi.

- “smatramo da su odredbe stave 2 i 3 člana 167 međusobno suprotne” – razlozi: tuženi se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari odmah nakon što je osporio

138

osnovanost ili visinu tužbenog zahtjev u odgovoru na tužbu, tako da u tom slučaju stav 3 gotovo i da je neprimjenjiv.

(2) Do zaključenja pripremnog ročišta, može pod uslovima iz stave 1 ovog člana uz tužioca pristupiti novi tužilac, ili tužba može biti proširena na novog tuženog sa njegovim pristankom.

(3) Nakon što se tuženi upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, bez njegovog pristanka ne može uz tužioca pristupiti novi tužilac”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer stavovi 2 i 3 člana 167 nisu međusobno suprotni, obzirom da stav 2 propisuje mogućnost i rok za pristupanje novog tužioca, a stav 3 propisuje uslov za to u situaciji kada se tuženi upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, dakle, bliže razrađuje mogućnost pristupanja novog tužioca. Stav 3 ima svoju primjenu, jer se može dogoditi i procesna situacija da se tuženi ne upusti u raspravljanje o glavnoj stvari čak i do zaključenja pripremnog ročišta (npr. ne dostavi odgovor na tužbu, a nisu se stekli uslovi za donošenje presude zbog propuštanja i ne pristupi na pripremno ročište).

- “Posebno je pitanje zastoja parničnog postupka regulisanog članom 183 jer nisu predviđeni razlozi za to imajući u vidu stav 1 koji jasno kaže da će sud zastati sa postupkom kada je to propisano zakonom. Kako ti razlozi nisu predviđeni smatramo da se na mala vrata uvodi institut “mirovanja postupka”, a što je suprotno članu 10 stav 1 koji propisuje da stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku, kao i odredbu člana 283 stav 1 odnosno odredbi člana 235 koje kažu da odlaganje pripremnog ročišta i glavne rasprave ne može biti na neodređeno vrijeme”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je u prijedlogu ovog Zakona propisano da se sa parničnim postupkom zastaje u slučaju pokretanja postupka radi rješavanja spornog pravnog pitanja (članovi od 161 do 166), također, zastati se treba i kada je pokrenuto pitanje ocjene Statutarnosti, tako da razlozi iskazani u komentaru ne stoje.

- “Odredba člana 207 stav 2 je neprecizna i nejasna. Nejasno je da li će sud predložiti i izvođenje dokaza koji su predloženi u odgovoru na tužbu ili neće, tačnije u kom obimu će to učiniti i preuzeti ulogu tuženog. Odredba glasi:

Ako na pripremno ročište ne dođe uredno obavješteni tuženi, ročište će se održati bez njegovog prisustva, a sud će pročitati i ukratko izložiti bitne navode iz odgovora na tužbu”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je ova odredba potpuno jasna i propisuje šta će sud u takvoj procesnoj situaciji učiniti. Dakle, neće preuzeti ulogu tuženog i neće predlagati izvođenje dokaza koje je tuženi predložio u odgovoru na tužbu, već će samo pročitati i ukratko izložiti navode iz odgovora na tužbu. Ova

139

odredba ima svoj smisao u tome da sud ne zanemari materijalnopravne prigovore koje je tuženi istakao u odgovoru na tužbu, odnosno da se dalji tok parnice usmjeri uvažavajući i sadržaj odgovora na tužbu, pogotovo u pogledu materijalnopravnih prigovora o kojima je sud dužan odlučiti i svoju odluku u tom smislu i obrazložiti.

- “Odredba člana 235 stav 4 je nejasna, a koja glasi: Sud može, po službenoj dužnosti odgoditi zakazano ročište samo u slučajevima predviđenim ovim zakonom. Navedeni slučajevi predviđeni ovim zakonom nisu određeni i nisu definisani”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: UVAŽILA i iz nacrta izostavila stav 4 odredbe člana 235.

- “Odredba člana 288 stav 2 je nejasna a koja glasi: Sud može odlučiti da se sasluša samo jedna stranka ako se uvjeri da drugoj stranci, odnosno licu koje se ima saslušati za tu stranku, nisu poznate sporne činjenice, ili ako saslušanje te stranke nije moguće. Kako će se sud uvjeriti da drugoj stranci odnosno licu koje se ima saslušati za tu stranku nisu poznate sporne činjenice, te će ovo najčešće biti razlog za žalbu”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer u pravilu sud određuje izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, a prilikom izvođenja tog dokaza može odlučiti, u skladu sa odredbom člana 288 da sasluša samo jednu stranku. Radi se o jednoobrazno, na nivou cijele BiH uređenom pitanju saslušanja stranaka u parnici, a sud se može uvjeriti da jednoj od stranaka nisu poznate sporne činjenice na osnovu izjave saslušane stranke na ročištu.

- “Smatramo da je spor male vrijednosti, tačnije odrednica da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 5.000,00 KM, prema odredbi člana 422 stav 1 i smatramo da bi trebalo ostati kod ranijeg rješenja, a koje je predviđalo iznos od 3.000,00 KM kao vrijednost tužbenog zahtjeva.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je podizanje cenzusa za sporove male vrijednosti sa 3.000,00 na 5.000,00 KM, urađeno po uzoru na usaglašeno postupanje u entitetima BiH. Dakle, radi jednakosti građana pred zakonom na teritoriji cijele BiH.

- “Ističemo da postupanje Apelacionog suda, kao drugostepenog ili revizionog u postupku odlučivanja i postupanja po žalbi i reviziji nije jasno i precizno definisano, što će dovoditi do različitog postupanja, različitih i suprotnih odluka i pravne nesigurnosti. Ovdje mislimo prije svega na odredbu člana 337 stav 2, člana 347, 348 i 350”.

140

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer ovaj komentar nije obrazložen, a citirane odredbe sadrže jasne norme u pogledu postupanja Apelacionog suda po izjavljenom redovnom pravnom lijeku, odnosno žalbi.

4) Komentari advokata Osmana Mulahalilovića od 09.12.2016. godine

- Primjedbe koje su tiču načina vršenja konsultacija, određenog roka za konsultacije i izrade cijelog teksta Zakona umjesto izmjena i dopuna:

Što se tiče načina vršenja konsultacija – Nacrt je dostavljen advokatima putem advokata Osmana Mulahalilovića, Amera Ramića, Jovana Vukovića i Mirka Simića, jer je radna grupa odlučila da se Nacrt dostavi predstavnicima i jedne i druge advokatske komore BiH. Činjenica da su advokati koji su članovi Komore RS dostavili zajedničke komentare predstavlja dokaz da se na taj način može izvršiti konsultacija sa svim advokatima. Također, Odluka o proceduri izrade propisa iz nadležnosti Pravosudne komisije Brčko distrikta BiH ne predviđa mogućnost objavljivanja Nacrta propisa na internet stranici Pravosudne komisije u postupku konsultacija. U svakom slučaju Pravosudna komisija, odnosno Skupština Brčko distrikta BiH, mogu prije stavljanja na dnevni red ovog Zakona odrediti da se obavi javna rasprava.

Što se tiče roka za konsultacije – isti je određen u skladu sa Odlukom o proceduri izrade propisa iz nadležnosti Pravosudne komisije Brčko distrikta BiH. Članom 9 navedene Odluke određeno je da postupak konsultacija može trajati najmanje pet, a najduže 30 radnih dana. U konkretnom slučaju ostavljen je rok od 10 dana, s tim da su uzeti u obzir svi komentari koji su i naknadno pristigli, pa tako i komentar Zakonodavne kancelarije pri Sekretarijatu Vlade Distrikta od 16.12.2016. godine i komentar advokata Osmana Mulahalilovića koji je pristigao dana 09.02.2017. godine (dva mjeseca po isteku ostavljenog roka za konsultacije). U svakom slučaju Pravosudna komisija, odnosno Skupština Brčko distrikta BiH, mogu prije stavljanja na dnevni red ovog Zakona odrediti da se obavi javna rasprava.

Što se tiče pitanja da li je trebalo raditi cijeli tekst Zakona ili samo izmjene i dopune, na isto je odgovoreno u uvodu ovog obrazloženja. Naime, članom 53 Jedinstvenih pravila za izradu Zakona i propisa Brčko distrikta BiH određeno je da, ako se više od 1/3 članova osnovnog propisa mijenja, odnosno dopunjava, potrebno je pristupiti donošenju novog propisa. U konkretnom slučaju, nakon izvršene analize potrebne zakonodavne intervencije, radna grupa koja je sačinila prijedlog odlučila je da sačini cijeli zakon, s obzirom da je takav pristup nomotehnički bolje rješenje (oko jedna trećina zakonskog teksta je izmijenjena, odnosno dopunjena). Osim toga, poseban razlog je u tome da se na taj način olakša primjena ovog zakona.

- “Član 10 stav 1 – Obrazloženje: Navedena odredba je dobro rješenje, to je novost, obavezuje sud da sudi u razumnom roku, ova odredba je usklađena sa članom 6 Evropske konvencije – suđenje u razumnom roku”.

Ovaj komentar je pozitivan.

141

- “Član 18 stav 2 – Obrazloženje: Radi se o usklađivanju s entitetskim ZPP, mislim da umjesto teksta “do podnošenja odgovora na tužbu” treba da stoji “do okončanja pripremnog ročišta”. Problem bi mogao biti u praksi kod isključive mjesne nadležnosti iz člana 34 ovog Nacrta. Naime, da se ne bi u praksi desilo da Osnovni sud Brčko distrikta BiH mora ići na uviđaj npr. u Neum, jer je nekretnina u Neumu i isključivo je mjesno nadležan sud prema mjestu gdje se nalazi nekretnina. Stoga smatram da treba produljiti mogućnost da se o isključivoj mjesnoj nadležnosti odlučuje do okončanja pripremnog ročišta, a ne samo do podnošenja odgovora na tužbu. Ponavljam istina ovakvo normiranje je i u ZPPFBiH i ZPPRS”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je rok do kojeg se sud po službenoj dužnosti može oglasiti mjesno nenadležnim (zbog isključive mjesne nadležnosti drugog suda u BiH) jednoobrazno normiran u cijeloj BiH. Radi se o normi koja Nacrtom novog Zakona nije mijenjana. Naime, čak i slučaju da spor rješava sud koji nije isključivo mjesno nadležan, radi se o povredi postupka koja nije apsolutnog karaktera, odnosno prepreka za vođenje postupka. Osim toga, navedenom odredbom je propisan samo izuzetak kada se sud i po službenoj dužnosti može oglasiti mjesno nenadležnim (u pravilu sud to može samo po prigovoru stranke), tako da ovaj izuzetak i po mišljenju radne grupe treba biti maksimalno ograničen, kako je to trenutno i predloženo.

- “Član 20, Tekst iz Nacrta ne postoji u ZPP F BiH niti u ZPP RS. Stav 2 člana 20 Navedenog Nacrta treba brisati, jer je nerazuman, imuniteti se reguliraju međunarodnim pravom. Ne može Pravosudna komisija “o obimu prava imuniteta” davati nikakva objašnjenja niti tumačenja. U ZPPFBiH i ZPPRS navedeno je samo da važe pravila međunarodnog prava. Ponavljam, o postojanju i obimu prava imuniteta nikako ne može odlučivati Pravosudna komisija nego se tu primjenjuju pravila međunarodnog prava. Tačno je da ZPP Brčko distrikta BiH ne rješava sukob nadležnosti. Tačno je da ZPP Brčko distrikta BiH ne rješava delegaciju nadležnosti. Tačno je da o sukobu nadležnosti i delegaciji nadležnosti odlučuje neposredno viši zajednički sud, a to je Sud Bosne i Hercegovine. Tačno je da takve odredbe treba propisati Zakon o Sudu BiH. Tačno je da je to u nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH. Predlažem da Pravosudna komisija inicira Parlamentarnoj skupštini BiH izmjene i dopune Zakona o sudu BiH, da se konačno propišu važna pitanja sukoba nadležnosti i delegacije nadležnosti.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je uloga Pravosudne komisije u takvim situacijama koordinacija. Dakle, nakon što se sud obrati Pravosudnoj komisiji sa zahtjevom vezano za postojanje i obim imuniteta, Pravosudna komisija traži objašnjenje od Ministarstva spoljnih poslova BiH i isto prosljeđuje postupajućem sudu. U pogledu sukoba nadležnosti i delegacije, ta pitanja na inicijativu Pravosudne komisije (inicijativa je pokrenuta još prije deset godina) su implementirana u prijedlog Zakona o sudovima BiH.

- “Član 24, u stavu 2 brisati riječ “teške”. Treba propisati izberivu mjesnu nadležnost prema prebivalištu tužitelja za sve vrste povreda i teške i lake. Treba sud “približiti” tužitelju koji je pretrpio povrede, ne treba sud “približavati”

142

tuženima bez obzira da li se radilo o lakim ili teškim tjelesnim povredama. Humano je nekome ko je pretrpio povrede “približiti” sud, a ne da mu se otežava “pristup” sudu pored toga što je zadobio povrede, da mu se otežava pristup sudu da mora ići u sud prema prebivalištu ili sjedištu tuženog. Uostalom, smatram da je to sastavni dio načela iz člana 6 Evropske konvencije, prava na fer suđenje i omogućavanje “olakšanog pristupa” sudu”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je ovo pitanje jednoobrazno uređeno u cijeloj BiH. Naime, pravilo je da je u ovim sporovima pored suda opće mjesne nadležnosti (prebivalište – sjedište tuženog) nadležan i sud na čijem je području štetna radnja izvršena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila (stav 1), a ako je šteta nastala usljed smrti ili teške tjelesne povrede, pored tih sudova (iz stava 1) nadležan je i sud na čijem području tužilac ima prebivalište, odnosno boravište. Na taj način se, i po ocjeni radne grupe, dovoljno izašlo u susret oštećenima u pogledu izberive mjesne nadležnosti u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu.

- “Član 26 Nova odredba, dobro rješenje, cilj je zaštita potrošača, i ovdje se sud “približava” potrošaču, a ne npr. multinacionalnim kompanijama, njihovim sjedištima, sjedištima trgovinskih centara itd.”

Ovaj komentar je pozitivan.

- “Član 27 Predlažem da se zadrži izberiva nadležnost u sporovima radnih odnosa kao u do sada važećoj odredbi člana 32 ZPP Brčko distrikta BiH. Nije mi jasno zašto se sud “udaljava” od radnika, neka sud bude “blizu” radnika, ista izberiva nadležnost je propisana i u ZPPFBiH i ZPPRS”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA iz razloga koji su navedeni kod obrazlaganja zajedničkih komentara advokata iz Brčko distrikta BiH (pod tačkom 3) alineja 7).

5) Komentari advokata Osmana Mulahalilovića od 09.02.2017. godine koji su razmatrani na sastanku radne grupe održanom dana 16.03.2017. godine

- “Član 140, 141, 142. i 143. – propisati kaznu od 100,00 KM do 1.000,00 KM, pošto se predloženim ZPP-om navodno vrši harmonizacija propisa, u entitetskim propisima su novčane kazne od 100,00 KM do 1.000,00 KM. Dakle, i kazne iz navedenih odredaba harmonizirati sa kaznama iz entitetskih procesnih zakona.”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je i dosadašnje zakonsko rješenje propisivalo kaznu do iznosa 5.000,00 KM. Primjena ovih odredbi se nije pokazala kao sporna u praksi.

- “Član 148 u stavu 1 brisati tekst “Pravosudna komisija”. U predloženom nacrtu ZPP-a predviđeno je u odredbi člana 148. Stav (1) da u slučaju sumnje u

143

uzajamnost, obrazloženje daje “Pravosudna komisija odnosno Ministarstvo pravde BiH”. Ne može i Pravosudna komisija i Ministarstvo pravde BiH davati objašnjenje šta će se desiti ako objašnjenja Pravosudne komisije i Ministarstva pravde suprotstavljena, koje će se onda objašnjenje prihvatiti. Predloženo normiranje u navedenoj odredbi bi izazvalo konfuziju, u situaciji kada imamo dva različita objašnjenja. Ključno je da, kada je u pitanju tumačenje međunarodnih ugovora iz člana 148, da objašnjenja daje državno Ministarstvo pravde.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA iz razloga navedenih kao kod komentara člana 20. ovog nacrta. Naime, uloga Pravosudne komisije i u ovoj situaciji je koordinacija. Dakle, nakon što se sud obrati Pravosudnoj komisiji sa zahtjevom vezano za postojanje uzajamnosti u pružanju pravne pomoći, Pravosudna komisija traži objašnjenje od Ministarstva pravde BiH i isto prosljeđuje postupajućem sudu.

- “Član 149 Umjesto “zakonu Distrikta” treba da stoji “domaćem zakonu”. Tako je propisano i u entitetskim propisima. Ako se radi o harmonizaciji propisa treba i ovdje harmonizirati propise”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer sudovi u Distriktu primjenjuju zakone Distrikta u skladu sa Nalogom Supervizora za Brčko od 04.08.2006. godine.

- “Član 181 stav 1 iza riječi “stečajni upravnik” dodati “i likvidacioni upravnik”. Ukoliko bi se drugačije propisalo to bi bilo protivrječno s članom 178 stav 1 tačka 4) ovog nacrta ZPP-a. Jednostavno ove dvije odredbe treba uskladiti. Pored toga, isto zakonsko rješenje je i u entitetskim propisima.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: UVAŽILA.

- “Član 198 dodati još jedan stav – stav 4 Datum održavanja pripremnog ročišta, sud će u pravilu odrediti i uz prethodnu konsultaciju sa strankama. Navedena odredba je propisana u entitetskim propisima, ako se vrši harmonizacija sa entitetskim zakonima, zašto se onda drugačije propisuje nego u entitetima, ista odredba je bila propisana i u važećem ZPP-u Distrikta. Nije jasan motiv brisanja ove odredbe iz važećeg ZPP-a Distrikta odnosno neusklađivanja sa entitetskim propisima. Nedopustivo je da se u tako ozbiljnom zakonu, tako olako brišu pojedine odredbe, da se ne usklađuje sa entitetskim propisima.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer se ova odredba, u suštini, u praksi pokazala kao neprimjenjiva, radi čega je i izostavljena iz nacrta zakona.

144

- “Član 207 brisati tekst: A sud će pročitati ili kratko izložiti bitne navode iz odgovora na tužbu”. Tog teksta nema u entitetskim propisima niti u starom ZPP-u. Ako se radi o harmonizaciji zakona, ne treba propisivati drugačije rješenje u odnosu na entitetske zakone. Pored toga, jedno od temeljnih načela ZPP-a je načelo kontradiktornosti (član 7 ZPP-a). Naime, prema članu 7 stav 1 ovog nacrta, stranka izvodi dokaze kojima utvrđuje činjenice. Ovakvo propisivanje u nacrtu ovog zakona je suprotno članu 7 stav 1, suprotno je temeljnim načelima ovog zakona. To je također suprotno članu 6. Evropske konvencije, pravo na fer suđenje. Postavlja se logično pitanje zašto bi sud izvodio dokaze umjesto stranke koja nije pristupila na ročište. Da li bi sud “navijao za stranku koja nije pristupila na ročište”. Konačno, nedopustivo je, u načelima jedno propisivati a u razradi zakona propisivati suprotnu odredbu. Načela zakona su temelj zakona. U načelima je izražena intencija zakonodavca. Ne može se kroz razradu zakona poništavati niti intencija zakonodavca a niti načela zakona.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA iz razloga navedenih kod zajedničkih komentara advokata (tačka 3) alineja - 11). Dakle, sud se u takvim slučajevima samo ograničava na čitanje i kratko izlaganje navoda iz odgovora na tužbu, bez predlaganja dokaza i “preuzimanja procesne uloge tuženog”. Suština je da sud ne zanemari materijalnopravne prigovore koje je tuženi istakao u odgovoru na tužbu, odnosno da se dalji tok parnice usmjeri uvažavajući i sadržaj odgovora na tužbu, pogotovo u pogledu materijalnopravnih prigovora o kojima je sud dužan odlučiti i svoju odluku u tom smislu i obrazložiti. S obzirom na navedeno, odredba nije kontradiktorna osnovnim načelima procesnog zakona niti najvišim pravnim standardima koje garantuje Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

- “Član 210 stav 2, dodati iza riječi “prvostepena” tekst “presuda”. Nije jasno normiranje kao što je predloženo u nacrtu člana 210. Stav 2. Očito je da je u ovako nejasnom tekstu, radi jasnoće, potrebno iza riječi “prvostepena” dodati riječ “presuda”, da bi pravna norma bila jasna, određena i svima razumljiva. Jezik normiranja mora biti jednostavan, koji ne smije izazivati nikakve nejasnoće, zabune, a osobito nedorečenosti, jer je ovakvo normiranje ove norme nedorečeno”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: UVAŽILA (propust tehničke prirode).

- “Član 215 stav 3 izmijeniti na način da se tužba može podnijeti u roku od 3 mjeseca odnosno 5 godina a ne kako stoji u nacrtu jedne godine odnosno tri godine. Tako je propisano u entitetskim propisima. Ako se radi harmonizacija propisa, treba biti dosljedan.

145

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA jer je prihvaćeno dosadašnje zakonsko rješenje koje je zasnovano na tome da sudska nagodba ima karakter ugovora među strankama (na šta ukazuju i razlozi zbog kojih se može pobijati – mane volje), za čije poništenje Zakon o obligacionim odnosima propisuje subjektivni rok u trajanju od jedne godine, a objektivni rok u trajanju od tri godine.

- “Član 217, 218, 219 stav 1, 220 stav 1, 221, 228, 229, 232, 234, 235, 246, 247, 248, 249, 250, 251 stav 2” – Brisati riječ “Osnovni”. U navedenim odredbama treba da stoji samo “sud” a što treba razumjeti kao Osnovni i Apelacioni sud, jer prema odredbi člana 350 Apelacioni sud može održavati raspravu, pa slijedom toga je logično da u navedenim odredbama treba upotrebljavati termin sud, što bi se odnosilo i na Osnovni sud i na Apelacioni sud.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer navedene odredbe propisuju isključivo postupanje Osnovnog suda (prvostepenog suda) na pripremnom ročištu i na glavnoj raspravi, dok prema odredbi člana 350 Apelacioni sud može održati raspravu (a ne glavnu raspravu), u kom slučaju, saglasno odredbi člana 340 ovog zakona, se na odgovarajući način imaju primijeniti odredbe o održavanju glavne rasprave pred Osnovnim sudom.

- “Član 253 stav 1 brisati tekst “Pravosudne komisije” a umjesto tog teksta propisati tekst “Ministarstva pravde BiH”. Obrazloženje kao kod člana 148. Nadalje, kad su u pitanju strani propisi tumačenje daje Ministarstvo pravde BiH”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: DJELIMIČNO PRIHVATILA na način da umjesto “Pravosudna komisija” “Pravosudna komisija odnosno Ministarstvo pravde BiH”, a iz razloga datih u obrazloženju komentara člana 148..

- “ Član 258, 259, 260, 263, 264, 265, 268, 274, 275, 276, 277, 278, 283, 287, 288, 289, brisati riječ “Osnovni”. Obrazloženje kao kod člana 217- 251 stav 2.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA iz razloga navedenih kod komentara od člana 217 do 251 stav 2.

- “U nacrtu člana 289 brisati stav 3, jer takvo rješenje nije propisano entitetskim zakonima. Ako je cilj harmonizacija procesnih zakona, nužno je uskladiti procesna rješenja iz ove odredbe sa entitetskim zakonima”.

146

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je odredba stava 3 člana 289 preuzeta iz procesnog Zakona koji je trenutno u primjeni. U praksi se nije pokazao problem u njenoj primjeni i ona je u saglasnosti s prethodnim stavovima te odredbe i sa odredbom člana 288 koja proširuje mogućnost suda za donošenje odluke da se sasluša samo jedna stranka u postupku.

- “ Brisati tekst “u toku parničnog postupka”. Navedena odredba je nejasna. Dva puta se pojavljuje tekst koji je sadržinski isti, i tekst “u toku parničnog postupka” i tekst “ako je postupak u toku”. Ovu odredbu precizno normirati.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: UVAŽILA.

- “Član 302, 304, brisati tekst “Osnovni”. Obrazloženje kao kod člana 217-251 stav 2.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer se radi o postupanju Osnovnog suda (vezuje se za tužbu i glavnu raspravu).

- “Član 307 stav 1 tačka 1) loše normirana. U predloženom nacrtu je tekst “ako tužilac uz tužbu nije priložio dokaze koji se po svojoj prirodi mogu dostaviti”. Ovakva formulacija je nejasna. Po važećem ZPP-u postoji jasna formulacija. Formulacija u članu 295 stav 2 tačka 1) “ako je tužbeni zahtjev očigledno protivan činjenicama navedenim u tužbi”. Takve jasne formulacije kod presude zbog propuštanja su i u entitetskim zakonima. Predložena formulacija u nacrtu nije jasna, određena. Faktički se ne može postupati po njoj, bit će izrazito teška sudu za primjenu. Inače se radi o iznimno važnoj normi, jer se dio postupaka završava po takvoj normi radi čega norma zahtjeva preciznu i jasnu formulaciju”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA zaključivši da je odredba dovoljno jasna, a cilj joj je pojačanje materijalnopravnih pretpostavki za donošenje presude zbog propuštanja, na koji način znatan broj parničnih predmeta bude pravosnažno okončan. Dakle, sve dokaze koji se po svojoj prirodi mogu priložiti uz tužbu (prije svega isprave i drugi materijalni dokazi) tužilac je dužan priložiti uz tužbu da bi sud, ako su ispunjeni i drugi zakonski uslovi, donio presudu zbog propuštanja.

- “ Član 309 dodati novi stav “ukoliko sudija prekorači rok iz stava 1 ovog člana, dužan je u pismenoj formi izvijestiti predsjednika suda o razlozima prekoračenja”. Takva formulacija je i u entitetskim propisima. Ovo je samo radi usklađivanja sa entitetskim propisom. Inače, mislim da ovu normu ne treba

147

drastično primjenjivati jer zaista ima iznimno teških predmeta za presuđenje, tolerancija od nekoliko mjeseci za izradu presude ne bi trebala biti niti problem, niti predmet bilo kakvih disciplinskih postupaka. Po mom mišljenju, važno je da se ne radi o drastičnim prekoračenjima izrade presude od godinu i više. Po mom mišljenju, svakako sudija, ako prekorači rok od nekoliko mjeseci za izradu presude, ne bi trebalo da ima ikakve posljedice, posebno ako se radi o pravno i činjenično složenim predmetima. Ovo naprosto zato što je važan kvalitet u izradi presude, a brzina je najmanje bitna. Mislim da zbog rokova za izradu presuda ne treba praviti presije na sudije da presude moraju donijeti u roku od 30 dana.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: UVAŽILA.

- “Član 311 stav 4 nacrta je nepotpun. Ovu odredbu treba harmonizirati sa entitetskim propisima, i propisati kao u entitetima “u obrazloženju sud će izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su izvele, koje od tih činjenica je sud utvrdio, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koji su dokazi izvedeni, te kako ih je ocijenio. Sud će posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora, te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tokom postupka.” Ovakva manjkava odredba predloženog nacrta, u kojoj odredbi se ne navode dokazi koji su izvedeni, u kojoj odredbi se ne navodi zašto ili kako je utvrdio sud određene činjenice, u kojoj odredbi nije navedeno ako je sud utvrdio činjenice dokazivanjem kojim je to dokazima utvrdio. U predloženoj odredbi nije navedena obaveza kod obrazlaganja presude pozivanjem na odredbe materijalnog prava kada sud odlučuje o zahtjevima stranaka, u kojoj odredbi nema obaveze suda prilikom obrazlaganja presude da se po potrebi izjasni o stajalištima stranaka o pravnom osnovu spora, u kojoj odredbi nema obaveze izjašnjavanja suda o prijedlozima i prigovorima koje su stranke dale tokom postupka, a manjkava je odredba. Obrazloženje je jedna od ključnih odredaba prilikom donošenja presude. Uostalom, sudska praksa u entitetima je i pokazala da je nužno u obrazloženju navesti sve što je naprijed navedeno u entitetskim propisima, kada je u pitanju sadržina obrazloženja presude. Ako presuda nema navedene elemente, onda nema fer suđenja iz člana 6 Evropske konvencije”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA i odredba člana 311 stav 4 je normirana po ugledu na entitete, s obzirom da se radi o jasnijoj, odnosno sadržajnijoj odredbi.

- “Član 317 stav 1 brisati riječ otpremljena, zamijeniti sa riječi donesena. Takvo rješenje je propisano i entitetskim propisima. Nedopustiva je takva formulacija da se propiše da je sud vezan presudom tek kad je otpremljena. Šta to znači? Da li to znači da se od dana donošenja do dana otpreme presuda može mijenjati jednom ili više puta? Na takav način se harmonizira propis sa entitetskim.”

148

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je i dosadašnja odredba tako glasila, a nije stvarala problem u primjeni. Ključna razlika u odnosu na entitete se ogleda u drugačijem normiranju postupka donošenja i otpreme sudskih odluka. Naime, u entitetima sud se vezuje za odluku od momenta donošenja, jer nakon zaključenja glavne rasprave obavještava stranke o danu donošenja presude i stranke su dužne same u zgradi suda preuzeti presude od dana donošenja, a i rok za žalbu im teče od toga dana, dok po našem procesnom zakonu sud pismeno izrađuje presudu i dostavlja je strankama, tako da je logično da za istu bude vezan od momenta otpreme presude.

- “Član 329 u stavu 2 dodati tekst “u slijedećim slučajevima”. Ovaj tekst “u slijedećim slučajevima” treba dodati radi jasnoće i preciznosti norme. Ista formulacija je i u entitetskim ZPP.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je odredba dovoljno jasna i precizna.

- “Član 329 stav 2 tačka 4) na kraju teksta dodati u zagradi (član 3 stav 2 ZPP). Ovakva formulacija je nužna radi jasnoće norme. Ista formulacija je propisana i u entitetskim zakonima.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je norma jasna i nije potrebno kod svake povrede odredaba parničnog postupka u zagradi ukazivati i na član zakona kojom je ta povreda propisana.

- “Član 329 stav 6 i 7 brisati riječ “Osnovni”. Isto obrazloženje kao i za član 217 -215 stav 2 nacrta”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer se radi o povredama parničnog postupka koje je Osnovni sud učinio i koje predstavljaju žalbeni osnov za pobijanje prvostepene presude.

- “Član 329 stav 2 tačka 12) dodati u zagradi (član 190 stav 1 tačka 2) ZPP). Ako se ne navede odredba člana 190 stav 1 tačka 2) ostavit će se mogućnost arbitrernog odbacivanja tužbe a da se faktički u slučaju arbitrernog odbacivanja tužbe izgubi pravni osnov za izjavljivanje žalbe na tako donesenu arbitrernu odluku prvostepenog suda. Naime, norma mora biti jasna i precizna. Preciznost se sastoji u tome da ne ostavlja mogućnost nikakve druge odluke nego samo u skladu sa članom 190 stav 1 tačka 2) ZPP-a.”

149

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je norma jasna i nije potrebno kod svake povrede odredaba parničnog postupka u zagradi ukazivati i na član zakona kojom je ta povreda propisana.

- “Član 333 dodati stav “U slučaju da podnosilac žalbe odustane od izjavljene žalbe, prvostepeni sud će rješenjem utvrditi odustanak od žalbe”. Takvo rješenje je i u entitetima, ako se već vrši harmonizacija treba to uskladiti sa entitetskim propisima.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA i u odredbi člana 324 dodala stav 4, a iz odredbe člana 333 stav 3 izostavila dio teksta “ili je odustala od izjavljene žalbe”.

- “Član 335 dodati stav :”Primjerak objašnjenja u povodu navoda žalbe sudija prvostepenog suda dostavit će strankama koje mogu dati svoje izjašnjenje u roku od 8 dana”. Ovu odredbu je nužno propisati da bi bila harmonizirana sa entitetskim procesnim zakonima. Ta norma u entitetskim zakonima je postala standard i proizvod sudske prakse te proizvod normativnog uređivanja utemeljeno na potrebi sudske prakse.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer objašnjenje u povodu navoda žalbe po ocjeni radne grupe treba dostaviti samo drugostepenom sudu, a ne i strankama. Naime, prvostepeni sud je već donio odluku i ne postoji potreba da u povodu žalbe i strankama daje obrazloženje vezano za navode žalbe koji se tiču povreda postupka, već samo višem sudu koji je nadležan da donese odluku po žalbi.

- “Član 336 dodati novi stav: “U slučaju stava 2 ovog člana na odgovarajući način će se primjenjivati odredbe člana 215 stav 3 ovog Zakona”. Obrazloženje kao za član 215 ovog nacrta.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA iz razloga navedenih u prethodnom komentaru.

- “Član 337 dodati novi stav: ”Ako drugostepeni sud ocjeni da bi prvostepenu presudu trebalo ponovo ukinuti, nakon što je ona već jednom bila ukinuta povodom žalbe, dužan je zakazati raspravu osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi na osnovu propuštanja”. Navedena odredba je samo radi harmonizacije. Sa navedenom odredbom se uopće ne slažem. Zašto? Ako drugostepeni sud zakaže raspravu, izvede dokaze, utvrdi drugačije činjenice od prvostepenog suda, drugačije odluči od prvostepenog suda, nakon drugačije ocjene dokaza, nakon drugačije primjene materijalnog prava u odnosu na prvostepeni sud, nakon drugačijeg pravnog

150

stajališta o pravnom osnovu i to sve učini nakon novih dokaza i drugačijeg utvrđenja pred drugostepenim sudom na glavnoj raspravi. Postavlja se pitanje da li se na takav način sve završava pred drugostepenim sudom. Da li se na takav način onemogućava ulaganje djelotvornog pravnog sredstva protiv takve odluke drugostepenog suda u takvim predmetima. Smatram da je jedno od temeljnih načela Evropske konvencije pravo na izjavljivanje djelotvornog pravnog lijeka. Posve je drugačija situacija u entitetima koji imaju Vrhovne sudove, gdje je u nadležnosti Vrhovnih sudova da odlučuju povodom revizija. Dakle, u entitetima sud odluke povodom žalbe i revizije u dva suda, u Brčkom sud odluke povodom žalbe i revizije u jednom sudu. Uostalom, preporuka Vijeća Evrope o pravu na djelotvoran pravni lijek potenciraju na tome da je djelotvoran pravni lijek jedna od ključnih odredaba Evropske konvencije. Tako u preporuci Komiteta ministara (Rec 2004 6) o poboljšanju domaćih pravnih lijekova uvođenje djelotvornog domaćeg pravnog lijeka predstavlja stalnu preokupaciju Vijeća Evrope (deklaracije iz Interlakena, Izmira i Brightona). U Deklaraciji iz Brightona izražena je opredijeljenost država članica, između ostalog, i za razmatranje uvođenja po potrebi i novih domaćih pravnih lijekova”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA iz razloga navedenih u komentaru sudije Nedeljka Tabakovića (komentar broj 1).

- “Član 337 stav 5 dodati dva nova stava: stav (4) “Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu u roku od 45 dana, nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi” i stav (5) “Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno po žalbi, odnosno, ako je održana rasprava u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave”. Obje predložene dopune su radi usklađivanja sa entitetskim propisima. Sa stavom 5 uopće se ne slažem, iz istih razloga kao u obrazloženju člana 309 Naime, najvažnije je da drugostepena presuda bude kvalitetna, da se prije odlučivanja izuči sudska praksa, pravna nauka, a rokovi za donošenje presuda ne smiju biti pritisak na drugostepeni sud da brzo odluči po cijenu kvaliteta”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA u dijelu koji se tiče stava 3 jer je rok od tri mjeseca (koji je propisan i u pozitivnom zakonu) primjereniji za postupanje, a i do sada nije stvarao problem u praksi (imajući u vidu ažurnost Apelacionog suda u žalbenim postupcima, posebno u odnosu na druge drugostepene sudove u Bosni i Hercegovini). U pogledu stava 4 prihvaćen je komentar.

- “Član 344 dodati stav (2) “Prvostepena presuda se povodom žalbe može ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje samo jednom, osim ako se radi o presudi na osnovu priznanja, presudi na osnovu odricanja i presudi zbog propuštanja.” Ovakav stav je radi usklađivanja sa entitetskim propisima. Sa ovim stavom se uopće ne slažem iz istih razloga kao što je navedeno u obrazloženju uz član 337”.

151

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA iz razloga navedenih u komentaru sudije Nedeljka Tabakovića (komentar broj 1).

- “Član 347 u stavu 3 riječi “ukoliko” zamijeniti “ako”. Ovakvo normiranje je preciznije i jasnije.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer se radi riječima koje u ovom kontekstu imaju identično značenje.

- “Član 347 stav 4 u predloženom nacrtu brisati, a umjesto navedenog dodati tekst novog stava: “Ako drugostepeni sud utvrdi da je prvostepenu presudu donio stvarno nenadležan sud, ukinut će prvostepenu presudu i predmet ustupiti stvarno nadležnom sudu”. Mislim da ovakvom formulacijom Apelacioni sud upućuje predmet stvarno nadležnom sudu a ne da to čini Osnovni sud ako se oglasi nenadležnim. Na takav način, ako bi se u ovoj situaciji predmet vrati Osnovnom sudu da Osnovni sud ustupi predmet stvarno nadležnom sudu u BiH to bi značilo da se ponovo otvara prostor za ulaganje žalbe na takvu odluku suda. To bi za posljedicu imalo da se predmet “vrti u krug” u ovakvoj pravnoj situaciji”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer prema zakonu stvarno nenadležnim se može oglasiti samo Osnovni sud, a i Apelacioni sud ima samo mogućnost da ukine prvostepenu presudu i tužbu odbaci (npr. kod apsolutne nenadležnosti) ili da prvostepenu presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, dakle, ne i da ukine prvostepenu presudu i predmet ustupi nadležnom sudu.

Komentari advokata Osmana Mulahalilovića, razmatrani na sastanku radne grupe održanom dana 23.03.2017. godine

- “Član 359 stav 2 brisati iznos od 50.000,00 KM, a umjesto tog iznosa upisati iznos od 30.000,00 KM. U istom stavu brisati 100.000,00 KM, a pisati 50.000,00 KM. U entitetima, nije dopuštena revizija ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Zašto je u predloženom nacrtu ovo neusklađeno sa entitetskim zakonima. Čini se da Pravosudna komisija želi spriječiti ulaganje revizije i na takav način onemogućiti pristup sudu i ograničiti ulaganje revizije iako to nije usklađeno sa entitetskim zakonima. Čini se da i u ovoj odredbi Pravosudna komisija prilagođava sebi zakon, odnosno Osnovnom i Apelacionom sudu, čini se da je intencija da predsjednici sudova kreiraju zakone pa onda sudovi sude na osnovu tako kreiranih zakona. To je nedopustivo.”

152

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA iz razloga navedenih na strani 7. obrazloženja, pasus drugi (kod obrazlaganja novih zakonskih rješenja)

- “Član 359 stav 3 dodati novi stav “Izuzetno Apelacioni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima ako ocjeni da bi za odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima”. Ovu odredbu propisati radi usklađivanja sa entitetskim zakonima.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je prethodna odredba (na koju se u komentaru poziva), zamijenjena novom odredbom (identičnom kao u entitetskim propisima) vezano za vanrednu reviziju koja sadržajno obuhvata prethodno zakonsko rješenje.

- “Član 367 iza stava 3 dodati stav 4 “Primjerak revizije i odgovora na reviziju dostavlja se žalbenom vijeću Apelacionog suda”. Ova odredba je usklađivanje sa entitetskim zakonima. Ova odredba ima za cilj da žalbeno vijeće analizira razloge navedene u reviziji i odgovoru na reviziju. Na takav način bi se utjecalo na ujednačavanje sudske prakse, žalbena vijeća uvijek trebaju imati reviziju i odgovor na reviziju te reviziju i odgovor na reviziju drugostepena vijeća trebaju da analiziraju, a sve s ciljem ujednačavanja sudske prakse. Inače, Apelacioni sud je mali sud pa nema poseban odjel za praćenje sudske prakse. Nije nepoznato da su nekada postojali pri drugostepenim i trećestepenim sudovima odjeli za praćenje sudske prakse. Krajnji cilj je jednakost pred zakonom.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA.

- “Član 369 dodati novi stav: “Revizijski sud će rješenjem utvrditi da je podnosilac revizije odustao od podnesene revizije ako je to propustio učiniti prvostepeni sud”. Dodavanje navedene odredbe ima za cilj usklađivanje sa entitetskim zakonima.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA, na način da je iz stava dva izostavila riječi “ili lice koje je odustalo od revizije”, a dodala stav 3 sa navedenim tekstom.

- “Član 369 u stavu 3 umjesto riječi “jasno” dodati riječ “određeno”. Termin određeno je i u entitetskim propisima, a jezički i logički odgovara ovoj normi daleko više nego riječ jasno”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA.

153

- “Član 369 dodati u stavu 5 “zbog tamo navedenih razloga”. Ukoliko se ne bi dodao ovaj stav, moglo bi se desiti da se proizvoljno odbacuju revizije a tako je propisano i u entitetskim zakonima. U entitetskim zakonima je propisan tekst iza riječi “takve revizije”, propisan tekst “zbog tamo navedenih razloga”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA na način da je dodala tekst “iz razloga navedenih u tim stavovima“.

- Član 369 dodati stav 7 koji glasi: “Ako sud iz stave ___ovog člana nađe da samo neko od više istaknutih pravnih pitanja nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, revizija će se odbaciti samo u pogledu tog pitanja”. Ova odredba je usklađivanje sa entitetskim zakonom, a stvar tehnike u pravnom normiranju kako će se stavovi ovog člana normirati, zato je u prijedlogu ovog stave upisana crta (-).”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA.

- “Član 373 dodati novi stav ili član: “Odluka revizijskog suda dostavlja se prvostepenom sudu putem žalbenog vijeća Apelacionog suda sa dovoljnim brojem ovjerenih prepisa svoje odluke za sud, stranke i druge zainteresovane osobe, a prvostepeni sud je dužan odluku dostaviti strankama u roku osam dana od dana prijema”. Obrazloženje kao uz član 367”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer se način dostavljanja odluka revizionog suda vrši shodnom primjenom odredbe člana 374 odnosno na način kako se odluke Apelacionog suda po žalbi dostavljaju (član 353).

- “Član 376 brisati stav 2 nacrta. Odredba stava 2 u predloženom nacrtu nije propisana entitetskim propisima. Ova odredba čini se da ima za cilj prilagođavanje zakona i Pravobranilaštvu odnosno pravobraniocu kao članu Pravosudne komisije, što je nedopustivo, kao u obrazloženju uz član 359 stav 2 ovog nacrta. Čini se da članovi Pravosudne komisije sebi prilagođavaju zakone i organu na čijem su čelu, nepoštujući pravne standarde, pravne pojmove, pravne institute.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je ovo zakonsko rješenje predviđeno u Zakonu o parničnom postupku Republike Srpske.

154

- “Član 380 na kraju teksta dodati tekst “u prijašnjem postupku”. Ovo je usklađivanje s entitetskim zakonima.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA jer je sadržaj člana dovoljno određen.

- “Član 413 brisati. Ovakve pravne norme nema u entitetskim propisima. Ova pravna norma omogućava ogromne zloupotrebe poslodavca tako da sudovi mogu “presuđivati privremenim mjerama”. Ova odredba je direktno usmjerena na otjerivanje stranih investitora. Ovom normom se poništavaju sve reforme radnog zakonodavstva u reformskoj agendi. Na takav način se dodatno uništava i onako nepostojeći ambijent za privlačenje stranih investitora”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, s obzirom da je ovo zakonsko rješenje usklađeno sa pozitivnim Zakonom o radu Brčko distrikta BiH.

- “U glavi XXXI Postupak u privrednim sporovima, izvršiti poboljšanja a sve radi poboljšanja privrednog ambijenta. Predlažem radi poboljšanja ambijenta:

1. da postupak u privrednim sporovima bude najhitniji,

2. da je rok za žalbu 15 dana,

3. da se postupak mora završiti na pripremnom ročištu, koje se može samo jednom odložiti,

4. da se održava jedno ročište za glavnu raspravu, a u složenim stvarima da se glavna rasprava može odložiti dva ili više puta na način da se ista održava uzastopno nekoliko dana,

5. da sud u roku od osam dana mora zakazati pripremno ročište,

6. da se prvostepeni postupak mora završiti u roku od 6 mjeseci uključujući i složene predmete u kojima su nužna vještačenja,

7. da se drugostepeni postupak mora završiti u roku od 90 dana uključujući i složene predmete u kojima su nužna vještačenja.

Apsolutno je za svaku pohvalu nastojanje Pravosudne komisije da se kao poseban postupak propiše postupak u privrednim sporovima, ali uz gore navedena poboljšanja. Naravno i uz druga poboljšanja. Na takav način uvođenje posebnog postupka u privrednim sporovima se stvara povoljan privredni ambijent za strana ulaganja, privredni rast, otvaranja novih radnih mjesta i tako dalje. Inače, u entitetskim zakonima ovih odredaba nema, što je apsolutno neprihvatljivo. Smatram da od Pravosudne komisije treba da potekne inicijativa da se u entitetskim propisima uvedu naprijed navedena poboljšanja, uključujući i druga poboljšanja, a sve s ciljem stvaranja dobrog poslovnog ambijenta”.

155

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer sadašnja organizacija sudskog sistema u Brčko distriktu BiH ne omogućava dosljednu primjenu predloženog rješenja.

- Član 450 u stavu 2 na početku teksta brisati riječ “prava i”. Ovdje se radi o usklađivanju sa entitetskim propisima.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA.

- “Član 450 brisati stav 3 a umjesto stava 3 dodati stav 3 i 4 koji glase: “stav (3) U parnicama po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa primjenjivat će se ostale odredbe ovog zakona ukoliko ovim članovima i članom od __ pa do ___ ovog zakona ne postoji posebna odredba, i stav (4) Ukoliko nekim posebnim zakonom kojim je propisano pravo na podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa, predviđeno nešto drugo, odredbe ovog člana i člana od __ pa do __ ovog zakona se neće primjenjivati”. Ova dva stava su propisana entitetskim zakonima, a stvar je normativne tehnike kako će se ti stavovi poredati, zato sam naveo crte umjesto članova.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je odredba stava 3 preuzeta iz Zakona o parničnom postupku Republike Srpske i u suštini ima isto dejstvo kao i predloženi stavovi.

- “Član 451 u tački 3 stava 1 iza riječi “posljedica” dodati riječ “nastalim”. U stavu 2 na kraju teksta iza riječi “i misije” brisati riječ “i tome slično”. U normiranju je nedopustivo da se navode neodređeni pojmovi “i tome slično”, “i sl.”, pa na primjer riječi i tako dalje, itd., i tako to.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer je na identičan način propisano i u entitetskim zakonima.

- “Član 426 brisati stavove (5) i (6). Navedene odredbe nisu propisane entitetskim zakonima. Ako bi navedene odredbe ostale, one ostavljaju mogućnost da prvostepeni sud arbitrerno odbacuje žalbe bez ulaska u meritum od strane žalbenog suda. Na takav način bi prvostepeni sud bio u situaciji da onemogućava pristup sudu što je suprotno članu 6 Evropske konvencije”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: ODBILA, jer navedena odredba nije proizvoljna i jasno propisuje kada će se žalba odbaciti kao nedozvoljena (kada je izjavljena zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja).

- “Član 452 na kraju teksta, iza riječi “parnici”, dodati tekst: “u kojoj će se to lice na njih pozvati”. Takvo zakonsko rješenje propisano je i entitetskim zakonima, jer ono pojašnjava pravnu normu.”

156

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA.

- “U nacrtu zakona postoje brojna neusklađivanja sa entitetskim zakonima o parničnom postupku. Posebno su vrlo upitne odredbe predloženog zakona koje, čini se, imaju za cilj prilagođavanje zakona sudovima u Distriktu bez poštivanja pravnih pojmova, pravnih instituta i dostignuća zakonodavne i sudske prakse u entitetima. Čini se da sudovi na takav način sebi prilagođavaju i kreiraju zakone po kojima će suditi nakon usvajanja. Osobito je nedopustivo, ako je to tako, da predlagači zakona računaju sa tim da poslanici neće sa dovoljno pažnje pri usvajanju zakona obratiti pažnju da li je zakon usklađen sa entitetskim zakonima o parničnom postupku.”

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: NEPRIMJEREN KOMENTAR I NE ZASLUŽUJE ANGAŽMAN RADNE GRUPE.

6) Komentari Zakonodavne kancelarije - Kancelarije gradonačelnika od 16.12.2016. godine

- U skladu s članom 88 Jedinstvenih pravila na konsultacije se dostavlja prednacrt propisa, a nakon obavljenih konsultacija priprema se nacrt propisa.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA, mada, suštinski se ne tiče sadržaja nacrta (prednacrta) propisa.

- Naziv propisa se ispisuje bez skraćenica (član 10 stav 3 Jedinstvenih pravila).

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA i tekst zakona uskladila.

- Unutrašnja podjela Zakona nije izvršena u skladu sa jedinstvenim pravilima.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA i tekst zakona uskladila.

- Zakonom se propisuje, a podzakonskim aktom se uređuje ili utvrđuje materija koja je predmet regulisanja propisa. U tom smislu u članu 1 riječi “ovim zakonom se određuje” zamijeniti riječima “Ovaj zakon propisuje”.

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA i tekst zakona uskladila.

- Član ima naziv koji se upisuje ispod brojčane oznake i stavlja u zagradu (član 35 stav 4 Jedinstvenih pravila).

157

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA i tekst zakona uskladila.

- Član se dijeli na stavove, stavovi na tačke, a tačke na alineje i u skladu s tim potrebno je izvršiti pravilno obilježavanje klasifikacionih jedinica (npr. član 45 stav 2, član 152 stav 2, član 156 stav 4, član 167, član 263 i sl.).

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA i tekst zakona uskladila.

- Terminologija koja se koristi u propisu mora biti jasna, dosljedna, precizna i potrebno je u skladu sa tim urediti tekst Zakona i to: 1) glagoli se propisuju i upotrebljavaju u sadašnjem vremenu i u aktivnom obliku (član 49 Jedinstvenih pravila) u tom smislu potrebno je urediti tekst Zakona (npr. član 11 stav 1, član 17 stav 1, član 45 i sl.), 2) U skladu s članom 36 Jedinstvenih pravila predefinisati tekst tako da se odredbe člana, stave, tačke i alineje sastoje od jedne rečenice (npr. član 58 stav 4, član 72 stav 1 i stav 2, član 86, član 105, član 130 stav 2 i sl.) i 3) Izbjegavati korištenje nepreciznih i nejasnih odrednica kao npr. “po pravilu”, “više dana”, “nekog”, “ona”, “odsječeno od suda” i sl. (član 4, član 11, član 12, član 133, član 179 i dr.).

Radna grupa je ovaj prijedlog nakon rasprave: PRIHVATILA i tekst zakona uskladila u dijelu koji se tiče glagola (osim ako se radi o uslovnom postupanju suda) i sadržaja člana, stava i alineje. U pogledu pojmova “po pravilu”, “više dana” i “nekog”, isti imaju smisao u ovom zakonu i ne mogu se izostaviti. Naime, ne može se svaka situacija propisati zakonom i zato je uvijek parnični procesni zakon ostavljao mogućnost sudiji (sudu) da u primjeni, određene situacije može podvoditi pod zakonsku normu. Sadržaj tih normi identičan je i u entitetskim Zakonima o parničnom postupku.

BUDŽETSKE IMPLIKACIJE:

Provođenje ovog zakona neće imati dodatne budžetske implikacije, odnosno ne zahtijeva dodatno zapošljavanje niti nabavku dodatne opreme.

MIŠLJENJA UZ ZAKON:

- Mišljenje Direkcije za finansije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: 02-04.1-1072/17 od 06.12.2017. godine,

- Mišljenje Pravobranilaštva Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj: M-1088/17 od 18.12.2017. godine,

- Obavještenje Odjeljenja za evropske integracije i međunarodnu saradnju Vlade Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, broj predmeta: 02-000332/17, broj akta:18-1172DD-002/17 od 27.12.2017. godine,

- Mišljenje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, broj: 08-02-1-476/2018 od 23.01.2018. godine.

158