PREVENTVN MGN MLDE IN 1840241 JN LPNJ . GODINA I BROJ · 2018-06-20 · PREVENTVN MGN MLDE IN...

PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE ISSN 1840-2461 JUNI | LIPANJ 2018. GODINA XI BROJ 42.

Autorica fotografije: Harisa Dautović Rođena sam 29. juna 1996. godine u Gračanici. Studentica sam treće godine na Filozofskom fakultetu u Tuzli, Odsjek za žurnalistiku. Na fotografiji se vide mladost, vedrina, sreća, ljepota i snaga.

SummertimeAnd the living is easy

PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE ISSN 1840-2461 JUNI | LIPANJ 2018. GODINA XI BROJ 42.

Urednički tim: Tarik Kovač, Jasmila Talić-Kujundžić Redakcija: Nejra Ahmetović, Nejla Bajrović, Jovana Đurić, Ammar Grabić, Adin Hujdur, Lejla Ibrulj, Amina Jusić, Matija Krivošić, Barbara Kustura, Adna Lagumdžija, Emina Sarajlić, Ela Vrana, Dino Živojević Gostujuće dopisnice: Azra Halilović, Bratislava Terzić, Berina Isaković Naslovnica: Harisa Dautović Ilustracije i fotografije: Berina Isaković, Nedžma Zahirović, Instagram: amandarachdoodles, NARKO-NE arhiva, starecat.com, last-copy internet Lektorice: Aldijana Bihorac-Mujičić, Maja Sijerčić Projekt-koordinatorica: Andrea Mijatović Projekt-asistentica: Azra Halilović Izdavač: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE Za izdavača: Amir Hasanović Dizajn i DTP: Selma Mutapčić PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE ISSN 1840-2461 JUNI | LIPANJ 2018. GODINA XI BROJ 42.

Disclaimer: Preventeen promovira rodno korektan/senzitivan jezik. U sadržajima/tekstovima u kojima se koristi samo jedan rod, a iz konteksta je jasno da se odnosi na oba roda, razlog korištenja jednog roda je ustupak radi lakše čitljivosti teksta. Preventeen promovira slobodno izražavanje i razvijanje kritičkog mišljenja kod mladih. Stavovi autora tekstova ne odražavaju nužno stavove uredništva ili izdavača.KONTAKTIRAJTE NAS: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, Josipa Vancaša 21/1, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel/fax: +387 (0)33 223-285 e-mail: [email protected] www.prevencija.ba Facebook: Časopis "Preventeen"

Impresum & Sadržaj

2

Navlakuša ................................................................................................3 Jasmila Talić-Kujundžić, MA psihologije Tarik Kovač, BA inžinjer građevinarstva

National Geographic - Dreams do come true ...............4 Barbara Kustura, studentica ekonomije, Zenica

Moderno ropstvo (human trafficking) ................................8 Ela Vrana, učenica medicinske škole, Goražde

Moulage, vještina stara pet stoljeća ...................................12 Nejra Ahmetović, učenica ekonomske škole, Sarajevo

Još nisi instalirao Closenger, šta čekaš? ..........................15 Ammar Grabić, učenik gimnazije, Gradačac

Opušten, a učinkovit školski sistem ...................................19 Ammar Grabić, učenik gimnazije, Gradačac

Bullet Journal ......................................................................................22 Jovana Đurić, diplomirani psiholog, Doboj

Razgovoruša u Titinoj bašči ..................................................... 28 Adna Lagumdžija, studentica IT akademije, Sarajevo Lejla Ibrulj, studentica hemije, Sarajevo

Nemoguće je ne voljeti Vincenta ..........................................32 Jasmila Talić-Kujundžić, MA psihologije, Sarajevo

Priča o tome kako su nastale tepihopraonice .............37 Bratislava Terzić, diplomirana žurnalistkinja, Kakanj

Pjesme .......................................................................................41 Adin Hujdur, Sarajevo

Grafiti - vandalizam ili umjetnost ...........................42 Berina Isaković, Zenica

Strip ............................................................................................ 45 Emina Sarajlić, studentica anglistike, Vareš

Oči ................................................................................................46 Nejla Bajrović, studentica orijentalne filologije i turskog jezika i književnosti, Goražde

Viktor Frankl - Nečujan vapaj za smislom ........47 Jovana Đurić, diplomirani psiholog, Doboj

Lajk. Dokaz pravog prijateljstva ...............................50 Amina Jusić, učenica gimnazije, Breza

Egomanija ................................................................................ 51 Dino Živojević, student elektrotehnike, Sarajevo

Je li OK ako nije OK? ........................................................ 54 Emina Sarajlić, studentica anglistike, Vareš

Slavenska mitska pozornica - drugi dio............ 58 Matija Krivošić, učenik gimnazije, Vareš

Iz naše mahale .....................................................................61 Azra Halilović, Preventeen projekt-asistentica, Tešanj

PREVENTEEN 42 MAJ SVIBANJ 2018

Navlakuša

2018 MAJ SVIBANJ 42 PREVENTEEN 3

NavlakušaDošlo je ljeto, i život je lakši. Malo škol-skih plodova do morskih plodova. Malo uma punog rojeva misli do talasa koji za-pljuskuju obalu, ili do lelujanja vjetra kroz planinske krošnje. Malo trčanja po pije-sku, sjedenja u hladu, smijanja, radovanja, spoznavanja, i malo čitanja – Preventeena. Šta vam nudimo u našem broju ljetne lah-koće? Malo slavenske mitologije iz Vareša, što će vam biti poseban užitak čitati ako ste čitali prvi dio u našem prošlom proljet-nom Springteen broju. Očekuje vas i pro-mišljanje o svjetskim dešavanjima i pre-pucavanjima egomanijaka. Očekuje vas nečujan vapaj za smislom u tekstu o ute-meljitelju terapije smislom, Viktoru Fran-klu. Dobit ćete i ideje kako planirati i or-ganizirati vrijeme na kreativan način – što vam posebno može dobro doći nakon ljet-nog raspusta i nakon odmora – za nared-ne radne pobjede. Moći ćete čitati i o na-učnim istraživanjima, ost va rivanju snova i o potrebi za saznavanjem šta se nalazi pod svakim kamenom u moru nasuprot želje za morskim odmorom. Zanimljivo će vam biti čitati i razgovor sa mladim antropolo-gom koji je došao u našu zemlju sa pozi-tivnim ciljevima, naročito zato što će vas podsjetiti zašto je posebno društvo u ko-jem se ljudi oslanjaju jedni na druge, piju kafu i jedu ćevape . A o jednoj morbid-noj vrsti umjetnosti moći ćete čitati kroz razgovor s mladim Borisom koji realistično predstavlja rane i povrede, što je ustvari vještina stara pet stoljeća, zvana moulage. U našoj rubrici Kreativa imat ćete prili-ku senzibilizirati i senzitivizirati čula svoje

Jasmila Talić-Kujundžić, MA psihologije Tarik Kovač, BA inžinjer građevinarstva

duše kroz poeziju, ali i kroz jedan neobičan prozni rad koji se bavi netipičnom temom: praonicom tepiha. Kakve ulične škraboti-ne možemo vidjeti na zidovima Mostara, Sarajeva i Zenice, vidjet ćete i kroz neko-liko fotografija grafita i sprejom oslikanih humorističnih natpisa. Uživat ćete i u stri-pu koji smo pripremili za vas: ko je pas, a ko mačka, zapitat ćete se. Imat ćete priliku čitati i o lajku, dokazu pravog prijateljstva. Zainteresirat će vas i bh. društvena mreža Closenger kada pročitate razgovor sa Eni-zom, mladićem iz Gradačca. Naš dopisnik Ammar je pored ovog razgovora pripre-mio za vas i svoj prikaz studijske posjete Vänersborgu u Švedskoj. Malo će biti teže čitati vam o human traffickingu, trgovini ljudima, ali je veoma važno da to učinite da biste saznali sve potrebne informaci-je o tome kako prepoznati žrtve trgovine ljudima i kako izbjeći da to ne postanete. U rubrici Cooltura moći ćete čitati o fasci-nantnom animiranom filmu koji je oslikalo 125 umjetnika i umjetnica, i saznat ćete za-što je nemoguće ne voljeti slikara Vincen-ta van Gogha. Na naslovnici naše ljetne lahkoće može-te vidjeti fotografiju Harise Dautović iz Gra-čanice, studentice žurnalistike u Tuzli, koju smo odabrali na našem stalnom konkursu za naslovnicu. Ona nam poručuje da se na fotografiji vide mladost, vedrina, sreća, lje-pota i snaga. Mi se nadamo i želimo vam da tu snagu i ljepotu doživite u ljetnim danima koji su ispred vas, ali i da kroz naše tekstove uplovite u svijet ljepote življenja – zato što: Summertime, and the living is easy...

Štreberska

4 PREVENTEEN 42 MAJ SVIBANJ 2018

ŠtreberskaSvjesni bitnosti dobro i kvalitetno popu-njenog CV-a, mladi odlučuju "nadograđiva-ti" svoja znanja kroz hobije, istraživački rad, vannastavne aktivnosti i volonterski anga-žman. "Knjiški" (po meni i savršen) primjer navedenoga je mlada Travničanka Adla Ka-hrić (24), s trenutačnom adresom stanova-nja u Sarajevu. Iako je kroz gotovo čitav ži-vot bila vođena umjetnošću, osjećala je lju-bav i prema znanosti i, kada je došao tre-nutak za upis na fakultet, odlučila je upisati Genetiku na Odsjeku za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu. Sredi-nom prošle godine odlučuje aplicirati na natječaj za istraživače National Geographica i njeni snovi polako postaju stvarnost. Međutim, velika nepravda bi bila preskoči-ti priču o Adlinom trudu koji ju je doveo do ostvarenja snova, spomenuti više od 30 istraživačkih radova koje je napisala, njenu umjetničku stranu, umijeće sviranja trom-bona i još mnoge zanimljivosti.

Kako je došlo do angažmana od strane National Geographica?S obzirom na to da se bavim marinskom biologijom, bila sam učesnica i organiza-torica međunarodnih konferencija i radio-nica, izdala sam više od 30 naučno istra-

National Geographic - Dreams do come true

živačkih radova i osjećala sam da sam ste kla određeno iskustvo. National Geographic objavljuje konkurse na svojoj in-ternet stranici i oni su javno dostupni. U tome sam vidjela ostvarenje svojih snova, smatrala sam da trebam pokušati, da ne-mam šta izgubiti i odlučila sam aplicira-ti. Kada sam nakon nekoliko mjeseci do-bila odgovor, sve mi je izgledalo nestvar-no, nisam vjerovala. Roditeljima sam pr-vima rekla i oni su bili šokirani i trebalo nam je malo vremena da povjerujemo u sve to. Smatram da je ovo samo dokaz da su i naši ljudi priznati u svijetu, da se naše znanje cijeni bez obzira na to šta mi mi-slili. Ugovor je stupio na snagu početkom januara ove godine i traje do kraja godine. Bitno je napomenuti da, kada se jednom uđe u ovakvu organizaciju, ovakvu institu-ciju kakva je National Geographic, čovjek je podstaknut da u tom zvanju i ostane.

Kada i kako se rodila ljubav prema bio logiji?Ljubav prema biologiji i nauci općenito počela je od malih nogu. Uvijek mi je bilo bitno da moj dan bude ispunjen aktivno-stima koje će me educirati. Kao dijete vo-ljela sam čitati, uvijek sam nalazila nove stvari koje su me fascinirale i samim time sam ušla i zaljubila se u svijet nauke. Odu-vijek sam voljela i umjetnost, tako da sam kroz djetinjstvo razvijala i tu drugu stranu, ali kada je došao trenutak upisa na fakul-tet, shvatila sam da je živi svijet i istraži-vanje tog svijeta ono što me zanima i što će mi kroz život pružati zadovoljstvo. Sma-tram da je bitno studirati i raditi ono što volimo jer će to biti veliki dio našeg života.

Barbara Kustura, studentica ekonomije, Zenica

Štreberska

5

Štreberska

2018 MAJ SVIBANJ 42 PREVENTEEN

Adla Kahrić - Istraživanje Neumskog zaljeva

Štreberska

6 PREVENTEEN 42 MAJ SVIBANJ 2018

Možeš li sada u životu i radu povezati svoju znanstvenu i umjetničku stranu?Itekako ih mogu povezati i to mi je jako bitno. Kada je u pitanju sprovođenje ra-znih projekata, edukacija i sličnoga, imam jako inovativne ideje. U svojim radovima istražujem uglavnom marinski akvatorij Bosne i Hercegovine. Isto tako, kroz nauč-ne ilustracije pokušavam što bolje pred-staviti kako anatomske, tako i morfološke karakteristike organizama kojima se ba-vim. Trenutno, to su raže.

Koja je tvoja najdraža životinja? Što mi-sliš o zoološkim vrtovima?Mačka, koju imam i kao kućnog ljubimca. Međutim, ono čime se ja primarno bavim su raže. Smatram da su zoološki vrtovi po-zitivna stvar, ukoliko su životni uslovi za ži-votinje zadovoljavajući. Oni mogu biti veli-ka atrakcija za turiste i voljela bih da ima-mo jedan razvijeni zoološki vrt u kojem bi bile i morske životinje. Nažalost, nisam si-gurna koliko bi to bilo izvodivo jer su za to potrebna enormna novčana sredstva.

Što za tebe predstavlja istraživanje mo-rske dubine?Kada se čovjek počne baviti istraživanjem morskih dubina, shvatiš da je to – to. To je jedna druga dimenzija svijeta, nešto što mi na kopnu baš i ne možemo shvati-ti. Teško je za istražiti, a ponekada djelu-je nedokučivo, budući da to nije naše pri-rodno stanište. Na kraju, čovjek se jedno-stavno zaljubi u taj dio prirode. Kada prvi put zaroniš u dubinu, počneš istraživati dno, more nikad više ne gledaš istim oči-ma. Odjednom more ne predstavlja mje-sto na koje ćeš doći i odmoriti, sada te za-nima šta se pod kojim kamenom nalazi.

Jesi li imala nekoga za vrijeme školova-nja tko je posebno utjecao na tebe?Naravno! Za vrijeme studija, prof. dr. Su-vad Lelo, profesor na PMF-u, koji je ujed-no bio i moj mentor na dodiplomskom

studiju. Mnogo mi je pomagao i smatram da je on taj koji me je naučio kako biti od koristi i za zajednicu i za državu. Kada su u pitanju laboratorijska istraživanja, veliku pomoć sam imala od prof. dr. Hajrudina Beširovića i prof. dr. Nihada Fejzića, pro-fesora s Veterinarskog fakulteta u Saraje-vu, koji su u potpunosti podržali moj rad. Uz profesore, moram reći da su mi najveća podrška bili roditelji koji su mi dali slobo-du da istražujem ono što me zanima i po-držali me u svim mojim odlukama.

Koliko su ljudi u BiH upoznati s tvojim područjem istraživanja, s ražama?Smatram da nisu dovoljno upoznati, ali nadam se i vjerujem da će se ovo s vre-menom ispromovirati. Za Noć istraživa-ča smo donijeli raže iz Neuma. Prvo ljudi nisu vjerovali da su to prave raže, a onda kada su vidjeli da su prave, nisu vjerova-li da su iz Neuma. Ljudima je teško povje-rovati da se one nalaze tamo gdje se mi kupamo. Budući da su one životinje s vi-sokim stepenom kamuflacije, kada osjete ljudsko prisustvo u vodi, povlače se du-blje i sakrivaju se. U priobalnom području teško se susresti s marinskim životinjama, međutim, kada detaljnije analiziramo plit-ka staništa našeg mora, možemo pronaći razne rakove, morske konjice, sipe i slič-ne životinje. Neum je poprilično specifi-čan kada je u pitanju dno. Nije dubok više od 30-ak metara, a na dnu preovladavaju mulj i pijesak, što ražama odgovara. Nema puno velikih brodova, poprilično je mirno i upravo zbog toga tu možemo naći zani-mljive životinjske primjerke.

Što te čeka u budućnosti kada je u pita-nju rad za National Geographic?Prije svega, čeka me velika odgovornost. Cilj je nastaviti s ovakvim istraživanjima koja je bitno ispromovirati i doći do novih ot-krića. Radim s timom koji broji pet-šest lju-di, a većina njih su naši stručnjaci iz BiH i skupa ćemo raditi na istraživanjima pod

Štreberska


Adla Kahrić - Terenska istraživanja Neumskog zaljeva

Štreberska

8

Štreberska


vodom i u laboratoriji na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Od National Geographica smo dobili odriješe-ne ruke, vodimo istraživanje na način koji nama odgovara i mogućnost da stupimo u kontakte sa stručnjacima. Nadamo se da će se snimiti i dokumentarni film, ali to sve ovisi od kadrova koje ćemo uspjeti snimi-ti. Svi rezultati koje dobijemo istraživanjem bit će objavljeni u časopisima kojima će svi zainteresirani imati pristup.

Imaš li pored svih obveza slobodnog vremena i što voliš raditi u slobodno vrijeme?Slobodnog vremena, nažalost, imam malo. Hobijem bih mogla smatrati sviranje trom-bona. Isto tako volim putovanja, budući da mi se ona često poklapaju s poslom. Kada odem u drugi grad, volim istraživati znamenitosti, upoznavati tradicije, kuhinju i slično. Jedno od posebnijih mjesta koja sam posjetila je Malta koja je jako neo-bična i posebna. U budućnosti bih voljela posjetiti Bali i Machu Picchu, upoznati tra-diciju Japana i posjetiti sva svjetska čuda.

Moderno ropstvo (human trafficking)

Adl

a K

ahri

ć

Ela Vrana, učenica

medicinske škole,

Goražde

Dok surfamo internetom ili čitamo novine, pred nas iskaču raznovrsni oglasi u kojima se nude prilike mladima za brzu zaradu, rad u inostranstvu ili, jednostavno, bijeg u bo-lju budućnost. Enormno visoke plaće, ide-alni uvjeti rada, i to često samo sa završe-nim srednjim školovanjem, privlače mnoge mlade da okušaju sreću i prihvate posao u nekoj od stranih zemalja. A mnogi upra-vo to i čine, iako nemaju dovoljno saznanja o agencijama za koje žele raditi. Nažalost, ovakve kampanje, nerijetko, mogu posluži-ti kao paravan za trgovinu ljudima. Trgovi-na ljudima (human trafficking) je jedan od najbrže rastućih problema današnjice, pri-likom kojih se žene, djeca i muškarci izlažu raznovrsnim oblicima zlostavljanja, iskori-štavanja, izrabljivanja, s ciljem da određe-ni pojedinci ili grupe postignu korist kršeći osnovna ljudska prava. Jednostavno rečeno, to je savremeni oblik robovanja koji pogađa gotovo sve zemlje svijeta.

Štreberska

9

Štreberska


telji, rodbina ili poznanici. Jedan od nači-na vrbovanja je i preko društvenih mreža na kojima, koristeći se lažnim identitetima, mame svoje žrtve. Neki od trgovaca ljudi-ma nastoje uspostaviti ljubavne veze sa svojim žrtvama, te ih na taj način uvode u svijet trgovine ljudima. Također, žrtva može biti prodata trgovcima ljudima od strane svoje porodice, a dosta često i oteta.

Ko su trgovci ljudima i kako vrebaju svoje žrtve?Trgovci ljudima su najčešće dobro uve-zane organizacije ili pojedinci koji radi ostvarivanja materijalnih i drugih dobi-ti, na prevaru zarobljavaju svoje žrtve, a potom se prema njima odnose kao pre-ma svome vlasništvu, te smatraju da mogu sa svojim vlasništvom činiti šta god žele. Najčešći način na koji oni djeluju jeste da žrtvama ponude idealne uvjete života, rada i školovanja u stranoj, žrtvi nepozna-toj sredini. I to čine najčešće preko ogla-sa u novinama ili na društvenim mreža-ma. Oni su uljudni i poslovno nastrojeni, ne izazivaju nikakvu sumnju kod žrtvi. Me-đutim, dolaskom na odredište njihovo po-našanje se drastično mijenja. Postaju na-silni i uz ucjene i manipulaciju žrtvama, dobijaju prevlast nad njima. Trgovci ljudi-ma mogu biti i nama bliske osobe, prija-

Sest

re, fi

lm k

oji g

ovor

i o s

urov

oj r

ealn

osti

u n

ašem

sus

jeds

tvu

Oblici iskorištavanja žrtava trgovi-ne ljudimaOblici eksploatacije (iskorištavanja) žrtava trgovine ljudima su mnogobroj-ni, a oni najčešće zastupljeni su:� seksualna eksploatacija (dječija

prostitucija, rad u javnim kućama), � ekonomska eksploatacija (prisilan

rad: u fabrikama, privatnim radioni-cama, na privatnim posjedima),

� prosjačenje (svakodnevno prisutno u našem društvu, pri čemu pojedi-ni roditelji svoju djecu koriste kao izvor zarade, te ih dobrovoljno pre-daju trgovcima ljudima),

� korištenje djece u trgovini drogama, � odstranjivanje i prodaja ljudskih

organa, � eksploatacija u sportu,� djeca vojnici (danas često prisutna

pojava, pri čemu se maloljetna lica koriste u svrhe ratovanja),

� prisilni brakovi.

Kakvo je stanje u Bosni i Hercegovini?Od ukupnog broja 49 žrtava trgovine lju-dima u 2014. godini, 12 je punoljetnih (11 žena i jedan muškarac), a 37 maloljetnih (24 ženske i 13 muških žrtava). Maloljetnih ženskih žrtava je 24: šest seksualno isko-rištavanih, 14 iskorištavanih radi prosjače-

Štreberska

10

Štreberska


obratiti se u najbližu policijsku stanicu. Na području naše i susjednih zemalja postoje mnoge organizacije koje pružaju podršku i zaštitu žrtvama trgovine ljudima.

Kako ne postati žrtva trgovine ljudima?Najbolja prevencija jeste svakako izbjega-vanje kontakata s nepoznatim osobama ili s osobama sumnjivog identiteta, sumnji-ve prošlosti. Na društvenim mrežama ne treba stupati u kontakte s osobama koje ne poznajemo ili onima koji se kriju iza lažnih nicknamea. Bilo koje oblike rada i školovanja u ino-stranstvu koje smatramo sumnjivima, po-trebno je izbjegavati ili, prije poduzimanja bilo kakve mjere, dobro provjeriti. Ukoliko, ipak, odlučimo biti dio nekog pu-tovanja, od vođe puta potrebno je uze-ti sve podatke, njegov kontakt dati našim bližnjima, a u toku samog putovanja pam-titi rutu puta koju smo prešli. Ne treba davati lične dokumente osobama koje nisu za to ovlaštene. Potrebno je da imamo kopije svih doku-menata, a ukoliko želimo raditi u stranoj državi, potrebno je naučiti osnove jezika, te redovno održavati kontakte sa svojom porodicom.

Film koji govori o surovoj realnosti u našem susjedstvu Film Sestre je potresna priča o žrtvama tr-govine ljudima kojom su autori željeli podići svijest o ovom problemu. Priča prati sestre, Katarinu i Mariju, koje, nezadovoljne životom u njihovom rodnom mjestu, odluče prihvatiti sezonski posao u Italiji, iako nemaju dovoljno saznanja o agenciji niti organizatoru samog putova-nja. Putovanje je počelo idilično − s gru-pom djevojaka slične starosne dobi upu-tile su se u Italiju. Međutim, njihovo puto-vanje je zaustavljeno u obližnjem mjestu, pred bordelom Firenca.

nja, četiri prodate radi prisilnog sklapanja braka i naknadnog prosjačenja. Samo jed-na osoba je punoljetna žrtva prosjačenja, dok je maloljetnih žrtava prosjačenja 13. (Izvještaj Trgovina ljudima u Bosni i Hercegovini, Ministarstvo sigurnosti Bosne i Hercegovine)

Kako prepoznati žrtve trgovine ljudima?Žrtve trgovine ljudima najčešće su pretr-pjele fizičko, psihičko i seksualno zlostav-ljanje. One ne moraju uvijek biti u zato-čeništvu, u okovima. Često je njihovo mje-sto rada ulica. Takve osobe su najčešće oskudnije obučene od ostalih osoba u či-jem se društvu nalaze. Na svome tijelu imaju tetovaže koje upu-ćuju na pripadanja određenoj organizaciji ili pojedincu. Najčešće ne govore ili govore vrlo malo o sebi, jer su od svojih zlostav-ljača dobile stroge upute kako se trebaju ponašati. A na tijelu imaju modrice ili dru-ge tragove kažnjavanja.Zlostavljač svoje žrtve najčešće kontroli-ra opojnim sredstvima (alkohol, droge), ucjenjivanjem, izolacijom (žrtvama oduzi-ma njihove lične dokumente, pasoše, lične karte), te prijetnjama njihovim članovima porodice.Ovo što svakodnevno viđamo jesu djeca koja svoje vrijeme, umjesto da provode u školskim klupama, na toplom i sigurnom, provode na ulicama, u prosjačenju. Oko 80 % djece koja žive i rade na ulicama Sarajeva jesu upravo djeca romske nacio-nalnosti. Ona su najčešće oskudno obu-čena, i takva dočekuju i zime, njihova hi-gijena je na vrlo niskom nivou, a u razgo-voru s njima ne mogu se dobiti konkretni odgovori.

Šta učiniti ako prepoznamo žrtvu trgo-vine ljudima?Ukoliko smo žrtva ili u našoj okolini pre-poznamo naznake da bi neka osoba mogla biti žrtva trgovine ljudima, onda je najbolje

Štreberska

11

Štreberska


Dolaskom u bordel (javnu kuću), vođa puta pred njih postavlja niz zahtjeva koje one moraju ispuniti da bi mu se iskupile jer, ipak, on njima pomaže da napuste svoj rodni kraj i otputuju u Italiju. I, nesvjesne situacije u kojoj su se našle, one postaju dio lanca trgovine ljudima.Film s potresnim scenama prožet je ele-mentima istinitih događaja koji su se de-šavali u nama susjednoj Srbiji. Radi zaštite žrtvi, detalji o mjestu događa-nja i imena su izmijenjeni. Trgovina ljudima je opasnost savremenog vremena, a na nama je da je prepoznamo i pokušamo pomoći žrtvama. Žrtvama trgovine ljudima trebamo pružiti adekvatnu emocionalnu, duševnu, moral-nu podršku kako bi uspjele savladati po-

teškoće, te kako bi prebrodile situaciju u kojoj su se našle. Doista, opravak nakon ovakvog događaja je dugotrajan, ali nije nemoguć; uz podršku i saradnju cijele za-jednice vrlo je lako ostvarljiv.Još jedan od naših zadataka je da svakod-nevno nastojimo podići svijest o trgovini ljudima, trebamo pokazati žrtvama da nisu same, te da uz našu podršku mogu prevla-dati bilo koju situaciju. Svjetski dan borbe protiv trgovine ljudima obilježava se 30. jula, a Evropski dan borbe protiv trgovine ljudima obilježava se 18. oktobra.Kao izvor informacija za pisanje ovog tek-sta poslužila mi je internetska stranica Crvenog križa/krsta, te volontiranje u ovoj organizaciji.

Time OutTime Out


Ljubitelji horor ili akcionih filmova vrlo dobro poznaju osjećaj kada se na ekranu

odjednom pojavi glavni lik prepun ogrebotina, posje-kotina i drugih povreda, a

sve to izgleda toliko realno da se zapitamo da li je glu-mac/glumica zaista povri-jeđen/povrijeđena, kako su postigli taj efekt, a nekada čak i ko stoji iza toga. Već je poznato da je sve što mo-žemo vidjeti na ekranu po-stignuto koristeći šminku, te posebnu tehniku njene pri-mjene. Naziv umjetnosti re-alističnog prikazivanja po-vreda, moulage, potječe iz

Moulage, vještina stara pet stoljeća

Nejra Ahmetović, učenica ekonomske škole, Sarajevo

Bor

is Jo

vano

vić

Time OutTime Out


Francuske, a mnogi tu teh-niku nazivaju morbidnom umjetnošću. Zadatak moulagea je prilično jednosta-van, što realističnije prika-zati određenu povredu. Želeći saznati nešto više o ovoj temi, razgovarala sam sa Borisom Jovanovićem (16), učenikom Srednje škole grafičkih teh nologija, dizajna i multimedije, te certi-ficiranim šminkerom.

Kao osobi koja je stalno u potrazi za novim hobi-jima zanima me koliko je potrebno vremena da se nauče realistično prika-zivati povrede, koliko je to zahtjevan posao?

doći za Noć vještica, na ra-znim festivalima, ali i kao vid zabave i rekreacije.

Početak pravljenja povre-de više liči na neku ku-linarsku emisiju, boje za hranu, želatin, pa čak i brašno. Koji je najzani-mljiviji i najkreativniji ma - terijal koji si koristio za improvizaciju? Može li se kečap koristiti kao krv, ljuti ili blagi?Mnogo je hrane uključeno u proces šminkanja povreda, pa čak i prikazivanja stanja gdje se bljedilo u licu pri-kazuje brašnom. A najzani-mljivija stvar koju sam kori-stio za improvizaciju je bila definitivno bijela plastična

Meni nije trebalo puno vre-mena, već nakon dvije edu-kacije sam bio prilično dobar. Dodatno mi je još pomogao YouTube, kao i razni članci na internetu. Zahtjevan posao jeste, ali kao i sve ostalo, nije nemoguć. Samo je bitno da ste kreativ-ni i snalažljivi.

Osim za potrebe prak-se medicinskih radni-ka ili za snimanje filmo-va, za šta se još reali-stično prikazi vanje po - vreda može koristiti?Osim takmičenja i pokaznih vježbi iz prve pomoći, zna-nje stečeno iz oblasti rea-lističnog prikazivanja po-vreda svakako može dobro

Proc

es š

min

kanj

a

Bor

is; o

peko

tina

treć

eg s

tepe

na

Time OutTime Out


Bor

is; o

tvor

eni l

om

kašika kao kost za simula-ciju otvorenog prijeloma. Što se kečapa tiče, nisam siguran da li bi nijansa od-govarala, ali što da ne, mi-slim da je zaista svejedno koji će se materijal koristiti. Najvažnije je biti snalažljiv.

Prije nego što sam poče-la istraživati o ovoj temi, a pomalo i sama šminka-ti, mislila sam da se ljepi-lo za tapete koristi samo za tapete, a ne i za imi-taciju kože na kojoj će se šminkati povrede. Koliko je ono sigurno?Ljepilo za tapete nisam još koristio, međutim, znam da

se u kombinaciji sa pude-rom odgovarajuće nijanse savršeno stapa sa kožom i daje efekt druge kože, lako ga je oblikovati te šminka-ti na njemu, mnogo lakše nego na pravoj koži, a i u potpunosti je siguran. Ono što je meni, svakako, dobro došlo kao zamjena jeste obično školsko bijelo ljepi-lo. Nije toksično, ne ostavlja posljedice na koži, a finalni produkt izgleda odlično.

Koju povredu je najlakše, a koju najteže simulirati i zašto?Meni je lično najlakše simu-lirati lomove, ne treba mno-

go šminke, a ni vještine. Po-trebno je malo mase, najče-šće napravljene od brašna i vazelina, boje i, u zavisno-sti od vrste loma, nečega što će predstavljati kost. A najzahtjevnije su mi ampu-tacije, jer oko njih ima do-sta posla, za njih je potreb-no mnogo šminke, a i vre-mena. Prsti se u potpunosti "zalijepe" za šaku koristeći masu, te se cijela šaka pre-krije koristeći mnogo boje.

Mogu li se ovim "talen-tom" zaraditi masne pare u filmskoj industriji i po-stoji li mogućnost da se profesionalno počneš ba -vi ti realističnim prikazom povreda?Nemam tačnu informaciju o tome, ali mislim da ova vještina definitivno može donijeti veliku zaradu, po-gotovo ako se radi o horor filmovima. U mojoj situaciji i okruženju u kojem se na-lazim nisam siguran kakve mi se mogućnosti pružaju, ali sam uvjeren da ću ove godine za Noć vještica ima-ti najbolji kostim.

Da li ti se ikada desilo da "smućkaš" nešto pre-realistično, kako je raja reagovala?Da! Jednom sam objavio sliku otvorenog loma na Instagram storyju. Samo ću reći da mi je inboks bio pre-pun poruka zabrinutih dru-gova i drugarica.

Time OutTime Out


Ammar Grabić, učenik gimnazije, Gradačac

Još nisi instalirao Closenger, šta čekaš?

Svi smo čuli za Facebook, Instagram, Twitter, Snapchat i na mnogima smo i mi prisutni, ali sigurno ni-ste čuli za najnoviju bosan-skohercegovačku društve-nu mrežu, koja je počela raditi iz Gradačca. To je Closenger, dobro zapamtite jer

će se uskoro i sigurno da-leko čuti o njima. To je oz-biljna ekipa koja uporno i marljivo radi na promociji i širenju ove društvene mre-že, a Preventeen ih je po-sjetio i prenosimo vam pri-ču koju smo čuli od Eniza Vukovića (23), mog sugra-

đanina, bivšeg gimnazijal-ca i idejnog tvorca Closengera. On je vlastitim snaga-ma i učenjem uspio postići veoma visok nivo znanja u oblasti informacionih teh-nologija.

Otkuda ideja za Closen-ger? Kako je sve počelo i kome je namijenjena?To je počelo sve prije tri go-dine. Asmir i ja smo krenu-li da radimo nešto drugo, po njegovoj preporuci. Nije to bio Closenger, već dru-gi projekt - Messenger, sa funkcijom direktno za sla-nje i primanje poruka i po-

Time OutTime Out


ziva, nešto kao Viber. Na tome smo radili godinu, go-dinu i po, ali su se dešavale nepredviđene stvari i morali smo odustati od toga. Krenuli smo u novi podu-hvat i počeli raditi socijal-nu mrežu koja je imala ka-rakteristiku nearby, odno-sno da nas preko lokacije poveže sa novim ljudima, tako je jedna stvar povlači-la drugu i evo nas sada tu gdje jesmo. Sedmog decembra prošle godine se mogla preuzeti aplikacija, pa je to praktič-

no i zvanični datum počet-ka rada naše mreže u svi-jetu. Namijenjena je svim dob-nim skupinama. Što se tiče socijalnih mreža najviše su u fokusu osobe koji su u dobnoj granici od 14 do 20 godina. To je zato što su oni najče-šći korisnici novih tehnolo-gija i smartphonea, tako da i Closenger čini uglavnom ta dobna skupina. Ali mre-ža ničim nije ograničena po tom pitanju i svi su dobro došli.

Velika šansa za ovu mrežu je trenutna kriza kroz koju prolazi Facebook, zbog cu-renja podataka i velikih problema do kojih su ti propusti doveli. Ovo je prilika za domaće snage da dođu do izražaja.

Otkud to da iz male zajed-nice pokrenete projekt ko-ji ima globalni karakter? Projekti IT industrije, koji su direktno povezani sa inter-netom, automatski su i glo-balnog karaktera, tako da za njega nije bitna sredina iz kojeg potječe. Bitno je da

Eniz

Vuk

ović

Time OutTime Out


imaš kvalitetan projekt, do-sta sredstava i dobar mar-keting. Naša mreža je tehnički per-fektna, a u nekim elemen-tima prevazilazi i poznate društvene mreže, dok je u dizajnerskom pogledu do-bra i tu bi se moglo još po-raditi. Kako naći nešto novo što druge mreže nemaju, to mi sada pokušavamo postići novim kvalitetima koje smo pripremili. Mi jesmo global-ni projekt, lahko je do nas doći, npr. putem platforme Google ili App Storea, ali su problem ljudski resursi. Za sve ovo treba imati mno-go dobrih programera i nov-ca da sve to finansiraš. Mi smo ograničeni tim i to je jedna od prepreka za brže postizanje svjetskog nivoa.

Ko čini vašu ekipu?Glavni programeri su: moja malenkost - Eniz Vuković i Asmir Mehić, a osim nas u ekipi su još: Raif Ahme-tagić, Elvir Nezić, Mustafa Duraković i Senad Vuković. Meni je mentor bio Asmir. Asmir je svoje obrazovanje stekao u Izraelu i puno toga je prenio na mene. Ja sam završio edukaciju u drugom razredu gimnazije, mnogo toga sam naučio i dosta toga samostalno počeo ra-diti. Mi smo dokaz da se puno toga može postići i s formal-nim i neformalnim obra zo - vanjem, a u oba slučaja

je potrebno uložiti mnogo rada i truda.

Jeste li imali podršku od lokalne sredine?Ne. Čak i naši sugrađani nisu skinuli aplikaciju, koja je besplatna. Mi trenutno pokrivamo Bosnu i Herce-govinu, Hrvatsku, Srbiju i Crnu Goru. I naročito imamo pro-blem kod mobilnih ure-đaja, koji su tehničke pri-rode, aplikacija zauzima 37 MB, tj. korisnici ne-maju dovoljno memori-je, pa moraju nešto obri - sati na svom telefonu, ili to njihova verzija sistema ne podržava.

Kako ste zadovoljni re ak - cijama? Kakve su kriti - ke? U biti nismo naišli na neke negativne kritike i uglav-nom su to pozitivne reak-cije. Sama ocjena na Play Storeu to i dokazuje. Ima-mo izuzetno visoku ocjenu, a to je 4,7 od mogućih 5. Sve više od 4,0 je vrhunska ocjena. Dok ocjene drugih poznatih mreža i aplikacija, poput Facebooka, Snapchata, Instagrama i Messengera se kreću 4-4,3. Imamo od-lične kritike i na App Storeu, a ocjena je 5,0. Ocjenu daju korisnici i to je jedini pravi pokazatelj na koji se može-mo osloniti. Mi trenutno imamo 32 702 osobe koje su preuzele aplikaciju. Oni su preuze-

li, ali ne mora značiti da su oni aktivni. Očekujemo da ćemo za dva mjeseca dosti-ći 50 000 preuzimanja.

Koji je vaš način promo-cija i ko vam pomaže u tome?U principu mi sve što radi-mo, radimo iz vlastitih re-sursa. Nemamo nikakvu do-datnu marketinšku agenci-ju, ni profesionalnu sarad-nju sa nekim medijskim ku-ćama. Svu promociju koju radimo, radimo isključivo vlastitim resursima na način da se ili mi obraćamo direktno ne-kome ko nas može promo-visati, ili se taj neko obraća nama, između ostalog kao što se obratio i vaš list, pa će napisati članak i, u neku ruku, doprinijeti promociji Closengera. Promovišemo se putem ve-ćine medija danas poznatih u BiH, kako pisanih, tako i elektronskih i sa svima smo imali nekakvih kontakata. Svakodnevno radimo na ne-koj promociji, između osta-log tu su: FTV, Face TV, Voice of America, Hayat, Slobodna Evropa, BH info desk itd. Iz toga ima neki efekt, ljudi čuju za tebe pa budu znati-željni i instaliraju aplikaciju. Najviše ulažemo tamo gdje imamo najviše koristi, a to su druge društvene mreža, kao što su Youtube i Instagram, a i sami korisnici su naša najbolja promocija. Oni koji dođu na Closenger

Time OutTime Out


vide i svidi im se ono šta nudimo te to i preporuče svom prijatelju, tako se taj pozitivni niz širi dalje.

Šta biste poručili mladi-ma, ako smatraju da su u nečemu talentirani, ka-ko to da na najbolji način ispolje?Poruka mladima jeste da vjeruju u sebe i u svo-je snove, da ne čekaju da im neko to drugi sa strane ostvari, nego da se maksi-malno zalažu i da se trude učiti i izvan nastavnog pro-cesa, te da će se taj rad i zalaganje vremenom sigur-no isplatiti. Da se usavršavaju, usavrša-vaju, usavršavaju, prestanka učenja nema, jer je cijeli ži-vot učenje.

Šta i kako dalje?Naši planovi su veliki i ni-smo nimalo skromni, jer samo tako možemo uspje-ti. Planiramo da firma bude svjetskog nivoa, te da po

mogućnosti ostane u Bosni i Hercegovini i da potenci-jalne investitore uvedemo u firmu. Da dokapitalizacija ne pre-lazi 50 posto bosanskog vla-sništva kako bi ostala bo-sanska, jer je kompletna pa-met bosanska. Trebalo bi da što više mla-dih ljudi, inžinjera, pro-gramera završe u ovoj fir-mi kako bi bilo više radnih mjesta, koji će biti izuzetno dobro plaćeni. Imat će korist oni, a imat će korist i lokalna zajedni-ca, jer će se plaćati porezi i doprinosi. Firma treba ostvariti veliku dobit, kao i sve druge firme ovog tipa i ta velika dobit lokalnoj zajednici donosi puno, jer po poreznom ras-poredu veliki dio poreza na dobit se vraća općini i tako bi budžet općine bio jako povećan. Kada bi prihod bio veliki onda bi svi imali koristi.

� Closenger je bosanskohercegovačka društvena mreža sa unikatnom mogućnosti prikupljanja i prikazivanja objava oko vas.

� Možete gledati najpopularnije objave i pratiti osobe koje smatrate zanimljivim.

� Kreirajte objave sa tekstom, web poveznicom, sa slikama ili video-snimcima.

� Objave su vidljive svima oko vas ili samo osobama koje vas prate.� Komentarišite tuđe objave ili pričajte jedan na jedan u privatnom

chatu.

Zato nam nije jasna toli-ka inertnost i nezaintere-siranost lokalne zajednice, ne samo naše uprave, na-čelnik, nego i ostalih pri-vrednih subjekata, udruže-nja privrednika, građana, te naročito omladine. Jer kori-steći besplatno aplikaciju stvara se profit našoj firmi, ali ona dio svog profita vra-ća državi i lokalnoj zajedni-ci kroz poreze i doprinose. Zato, dragi moji, ne čekajte ni trenutak, instalirajte Closenger, našu domaću druš-tvenu mrežu, na taj način podržite ove mlade ljude i ovaj projekt. Vidjet ćete da ni u čemu ne zaostajemo za velikim društvenim mre-žama i da u tehničkom as-pektu može parirati svjet-skom tržištu. Mi im želimo sve najbolje i nadamo se i želimo da se njihovi snovi i planovi ispune.

Preuzmite besplatno Closenger

Time OutTime Out


Opušten, a učinkovit školski sistem

Ammar Grabić, učenik gimnazije, Gradačac

ga. Kažem u uzvratnoj posjeti, jer su u no-vembru prošle godine oni bili kod nas u Gradačcu.Poletjeli smo iz suncem obasjane Tuzle i sletjeli u hladni grad Göteborg. Srdačno su nas dočekali i odvezli smo se u 100 ki-lometara udaljeni grad Vänersborg, koji je bio cilj naše posjete. Bili smo smješteni u omladinskom kampu na obali trećeg po veličini jezera u Evropi − Vänern. Smještaj i prijem su bili itekako dobri, ali nas je izne-nadila klima, hladnoća i mrtvilo prirode, jer kod njih proljeće još nije ni na vidiku. Bili smo smješteni u srcu prirode i prava je šteta što smo bili u vrijeme kada priro-da ne može pokazati sve svoje čari. Bunga-lovi, kako su nam to predstavili, su ustva-ri sasvim komotni ambijenti za stanovanje, koji pružaju sve mogućnosti potrebne za život, pri čemu se vodilo računa i o naj-manjem detalju. Pošto je jezero bilo svega dvije minute udaljeno od našeg smještaja, nakon napornog dana koristili smo priliku da odemo tamo i prepustimo se prirodi i meditaciji. Uz zalazak sunca i šum valova, zajednički smo rezimirali prethodni dan i svodili utiske. Ozbiljnost projekta bila je na visokom ni-vou i to se moglo vidjeti iz samog protoko-la, jer je svaki trenutak našeg boravka bio pomno isplaniran.Prvog dana boravka bili smo u njiho-voj školi, Birger Sjöberggymnasiet, koja je ogromna za naše prilike, i iako srednje opremljena za švedske uslove, za nas je to bio svemirski centar. Sa naše tačke gledi-U

hem

ijsko

j lab

orat

oriji

Zahvaljujući entuzijazmu naših profesora i njihovih kolega iz Švedske, naših korijena, došlo je do saradnje i ostvarivanja inter-nacionalnog projekta razmjene učenika. U pratnji svojih profesora, po desetak učeni-ka je boravilo u Švedskoj, odnosno Bosni i Hercegovini. Tako je na red došla i moja škola, Gimnazija Mustafa Novalić, i mi smo od 15. 04. do 22. 04. bili u uzvratnoj posje-ti kod naših vršnjaka iz grada Vänersbor-

Time OutTime Out


šta to bi bila srednja škola, tipa gimnazije, ali više usmjerena, pa tako imamo odsje-ke za zanate, prirodne i društvene nauke. Učenici se sami opredjeljuju za pojedine smjerove. U poređenju s našim školskim sistemom, puno je opušteniji pristup nastavi i škol-skim obavezama. Bitno je biti fizički tu, a najbitniji im je ispit na kraju godine − ma-tura za svaki predmet, a u toku godine ne-maju nikakvih provjera. Ono što sam još zapazio je da nemaju zvo-na za početak i kraj časa, učenici sami po svom nahođenju odlučuju kad će doći ili napustiti čas. U školi se njeguje ravnopravnost u svakom pogledu, i u pogledu spolova, a i u pogle-du odnosa učenik − profesor, pa tako svi koriste zajedničke prostorije i nema od-vojenih muških, odnosno ženskih toaleta, niti posebnih toaleta za profesore.

U š

koli

Što se tiče kantine, svi imaju besplatan, kvalitetan kuhani obrok i to isti za sve, i za učenike i profesore. Rekao bih da profesori nisu toliki autoriteti kao kod nas, nego su više kao mentori, odnosno kao stručnjaci koji im pomažu da savladavaju pojedine grane nauke. Drugi dan smo imali praktičnu nastavu za-jedno s našim domaćinima i oduševljen sam njihovom opremom i mogućnosti-ma za obrazovanje. U laboratoriji hemije smo dobili pravu opremu neophodnu za eksperimente: mantile, rukavice i naočale, jer je njihova uzrečica: Zdravlje je na prvom mjestu! Tu smo malo eksperimentirali, pa smo u kabinetu fizike napravili nekoliko ogle-da, bili u automehaničarskoj radionici, ka-binetu biologije, njemačkog jezika itd. Za svaki predmet su nam isplanirali aktivno-sti koje bi trebale trajati 70 minuta, koli-

Time OutTime Out


ko kod njih traje jedan čas, međutim sve te zadatke mi smo završavali izuzetno brzo, tako da smo imali prostora da istražuje-mo i dodatno, puno više nego što su oni isplanirali. Trećeg dana, kada je bio sportski dan, mada nismo neki sportski talenti, rasturili smo naše domaćine! Nije da se hvalim, ali bili smo odlični. Mada je bilo disciplina s kojima se prvi put srećemo, kao što su badminton, hokej na travi, nije nam smetalo da budemo bolji od naših domaćina, a posebno smo bili superiorni u odbojci i fudbalu. Iako je sve bilo pokriveno protokolom,

imali smo i dosta slobodnog vremena. Tako smo, osim grada u kojem smo bili smješteni, obišli i Göteborg, veliki dio nje-govih kulturno-historijskih znamenitosti. Tu me je posebno dojmio obilazak grada Paddan brodom.Vrijedno je spomenuti da smo bili na ba-zenima, u sauni, a svakako je bilo vremena i za shopping, ali to ipak nije bilo za nas, jer su cijene astronomski visoke za naše uslove. Sve u svemu, bio je to jedan izuzetno lijep doživljaj, nezaboravan, zbog toga što sam upoznao novu kulturu, nove ljude i bogati-ji sam za nova iskustva.

Göt

ebor

g

Time OutTime Out


Jovana Đurić, diplomirani psiholog, Doboj

Bullet Journal

Za sve ljubitelje pisanja, planiranja, krea-tivnosti ili jednostavnosti, donosim vam Bullet Journal (ili skraćeno BuJo). Budući da ne postoji adekvatan prevod, najbolji sino-nim je planer. Sad se možda pitate zašto je čitav jedan članak posvećen rokovniku – e pa, dragi moji, ovo nije običan rokovnik. Ovo je istovremeno i rokovnik, i planer, i dnev-nik, i stvar u koju možete da unosite apso-lutno sve što vam padne na pamet. Prije nego što pređemo na praktične stva-ri, za sve je odgovoran Ryder Carroll, čovjek koji je godinama razvijao svoju ideju da bi je na kraju, 2013. godine, podijelio sa čita-vim svijetom. Želio je stvoriti jednostavan i efikasan sistem koji će unaprijediti sva-kodnevno funkcionisanje. Nakon dvadese-tak godina, i komentara prijateljice koja mu je rekla: Moraš ovo podijeliti sa svijetom! − to je i ostvario; njegovu ideju sada koriste mnogi, i na taj način šire svoju kreativnost.

Šta Bullet Journal čini posebnim? Vi! Bullet Journal nije već pripremljen ro-kovnik koji trebate samo ispunjavati, on je prazan, i svu magiju stvarate upravo vi. To podrazumijeva kako ćete ga dekorisati, šta ćete bilježiti u njega, koliko često, ko-jim simbolima, i sva druga pravila. To zna-či da, za male pare, vi možete imati jedin-stveni, lični rokovnik koji simboliše vas i vaše potrebe.

Pored toga, BuJo na neki način predstavlja vaš rast i razvoj, tako da se kasnije, ukoli-ko čuvate ovakve stvari, možete podsjetiti koliko toga ste postigli i kako ste se pro-mijenili.

Šta su osnovne stvari koje unosite? Za početak su vam neophodne olovka i prazna sveska. Ukoliko već imate rokovnik za ovu godinu (kao ja), možete iskoristiti i njega, jer možete iskoristiti ove ideje da ga unaprijedite i prilagodite sebi. Sve što unosite u vaš BuJo bi trebalo da bude što jednostavnije, kako ne biste više vremena provodili planirajući nego zapra-vo sprovodeći svoje ideje. Zatim slijede: 1. Legenda – prije nego što počnete bilo šta u vašem BuJo-u, neophodno je odre-diti simbole koji će predstavljati različite kategorije.

Ne

tako

pra

ktič

na le

gend

a

Time OutTime Out


Iako ih možete uraditi na različite načine (sitni crteži, u boji i slično), najbolje je ko-ristiti one jednostavnije kako vam to posli-je ne bi oduzimalo previše vremena. Na primjer:� bilješke� događaji� zadaci* ili ! za važne stvari.2. Sadržaj (Index) – na prvih nekoliko stra-nica napravite jednostavnu tabelu preko čitavog lista u koju ćete unositi broj stra-nice i ime stranice (ili više njih), i ono šta je na njima. Naravno, da bi ovo funkcionisalo, morate i obilježiti stranice u vašem BuJo-u, a neki modeli već imaju odštampane i brojeve stranica i sadržaj. Na primjer:

Broj stranice Sadržaj

1 − 4 Sadržaj

5 Legenda

6 − 7 Godišnji pregled

3. Godišnji pregled (The Future Log) – ovdje unosite kalendar za čitavu godinu, i u nje-ga možete zabilježiti događaje za koje zna-te da će se desiti. Dosta ljudi unosi samo prvih šest ili čak tri mjeseca, jer dosta brzo popune BuJo.

Međutim, ukoliko ne planirate unositi pre-više toga, sasvim je realno da će vam stati čitava godina u samo jedan.4. Mjesečni pregled (The Monthly Log) – dio za određeni, aktuelni mjesec. Tu unosi-te događaje koji treba da se dese, mjeseč-ne ciljeve, i sve ono što želite pratiti. Vaše mjesečne preglede u koje spadaju i naredni možete raditi tematski, recimo za svaki mjesec odredite temu (na slikama su to srca, kaktusi, vatromet i drugo).

Dne

vne

ček

liste

Mje

sečn

i pre

gled

(pre

uzet

o od

am

anda

rach

dood

les)

5. Dnevni unos (The Daily Log) – ovo može da bude i u vidu sedmice, kako većina to i radi, ali to zavisi od potreba. Osobe koje imaju više aktivnosti možda trebaju čitavu stranicu da bi sve to zapisale. Ukoliko ra-dite kao Pregled sedmice, tada ostavljate prostor da se za svaki dan unesu aktivno-sti, zadaci, bilješke i slično.

Sedm

ični

pre

gled

(pre

uzet

o od

am

anda

rach

dood

les)

Time OutTime Out


Šta sve možete unositi u vaš BuJo? Postoje dva tipa stranica koje možete uno-siti. Prvo su stranice koje morate unositi za svaki mjesec, a drugo su stranice u koje možete unositi podatke tokom čitave godi-ne. U većini slučajeva oba ova tipa može-te pretvoriti u jedan ili drugi, koji vam više odgovara. Evo nekoliko primjera: 1. Stranica sa idejama – ona je više ovaj drugi tip, jer je praktičniji i nećete mora-ti razmišljati u kom mjesecu vam je ne-što palo na pamet, a sada želite detaljnije da razradite vašu ideju. Ukoliko ste kreativ-niji, možete ostaviti nekoliko stranica i tu unositi ideje koje biste nekada voljeli rea-lizovati: napisati rad ili knjigu o nekoj temi, naslikati sliku/crtež sa određenom tema-tikom, osmisliti program koji će vršiti neku radnju i mnoge druge ideje. 2. Lista sa filmovima ili serijama – ispišite filmove koje želite pogledati, ili serije koje pratite, kao i do koje ste epizode ili sezo-ne došli.3. Na isti način možete uvesti stranicu gdje ćete bilježiti koje knjige želite pročitati ili ste pročitali. Ova stranica vas može dodat-no motivisati ako imate godišnji cilj koliko knjiga želite pročitati,

4. Ukoliko često putujete, možete izdvojiti nekoliko stranica da zabilježite vaša puto-vanja – to podrazumijeva plan puta, even-tualno slike, ili uspomene kao što su karte koje možete nalijepiti na ove stranice.5. Stranica sa uspomenama – slično kao i prethodna stranica, ukoliko volite čuva-ti sitnice, ova stranica (ili više njih) može poslužiti da zapišete uspomene nekog po-sebnog dana, da zalijepite razglednice, če-stitke, karte sa koncerta ili fotografije. 6. Ukoliko vodite računa o ishrani, snu, tre-ningu, ili nekoj drugoj aktivnosti, možete i njih unositi i pratiti ih. Jednostavno unesete aktivnost, dane u mjesecu, i svaki dan bilje-žite da li ste obavezu ispunili ili ne. U zavi-snosti od aktivnosti, ovo možete pratiti na mjesečnom ili na godišnjem nivou. Recimo, ja učim francuski jezik i napravila sam po-sebnu stranicu za ovu aktivnost na godiš-

2018

. Boo

k C

halle

nge

Fren

ch tr

acke

r

Time OutTime Out


njem nivou, ali za treninge pravim posebne tabele na mjesečnom nivou.7. Vaše mjesečne ili godišnje ciljeve mo-žete pratiti i prilagođavati ih kako biste ih lakše ostvarili.8. Budžet – ukoliko ste osoba koja prati mje-sečne prihode i potrošnju, ova stranica je idealna za vas. Dosta ljudi ovo prati na mje-sečnom nivou, ali moguće je i na godišnjem, u zavisnosti od toga kako vam je lakše.

9. Možete pratiti svoje raspoloženje svakoga dana. Ovo može biti važno za djevojke; na taj način možete da upratite emocije prije ili tokom vašeg mjesečnog ciklusa, kojeg ta-kođe možete pratiti u vašem dnevniku.

Ras

polo

ženj

e (p

reuz

eto

od a

man

dara

chdo

odle

s)

Hab

it tr

acke

r (p

reuz

eto

od a

man

dara

chdo

odle

s)B

udže

t (pr

euze

to o

d am

anda

rach

dood

les)

10. Vaše jutarnje/večernje rutine. 11. Bezbroj drugih mogućnosti koje vas in-spirišu i koje želite unositi u vaš BuJo. Takođe, ukoliko primijetite da neku strani-cu ne koristite, možete je uvijek sljedećeg mjeseca izbaciti.

Time OutTime Out


bite baš taj stiker na kojem je bio zapisan važan podatak. Takođe, probudiće vašu kreativnost za koju ste mislili da je možda ni nemate, ali kada vidite druge ljude koji prave od svo-jih dnevnika čuda, uskoro ćete se i sami naći u vrtlogu ideja koje želite primijeniti. Bićete uvijek organizovani, znati kada ra-zličite obaveze dolaze na red, šta treba da uradite, koje ciljeve želite ostvariti, tjeraće vas da budete aktivni. Jednostavno, zabav-ljaćete se. Ne dozvolite da se stvari zakomplikuju. Re-cimo, moja legenda – simboli koje kori-stim − je u različitim bojama, ali sam shva-tila da mi to nije mnogo praktično, i da ću

Doo

dles

(pre

uzet

o od

am

anda

rach

dood

les)

Cit

ati (

preu

zeto

od

aman

dara

chdo

odle

s)

Šta vam je potrebno od materijala? U zavisnosti od toga koliko ste kreativni, možete iskoristiti više ili manje materijala. Olovke (svih tipova i svih boja), flomaste-re, markere, pa čak i vodene boje ukoliko je papir dovoljno debeo, ukrasne selotejp trake, stikere, obilježivače, spajalice i sve što vam padne na pamet.

Iskoristite vaš BuJo kao nešto što će biti pozitivno i olakšavajućeJedna od najvažnijih stvari jeste to da ćete otkriti da ste sposobni da crtate. Da, tako je. Lično nisam vješta sa olovkom, ali prateći druge umjetnike, shvatila sam da za moćan običan naslov nije potrebno puno vještine. Sitni crteži, škrabotine (doodles), su efek-tni i jako simpatični, tako da će svakako doprinijeti lijepom izgledu vašeg dnevnika. Druga prednost jeste to što ćete sve ono što inače bilježite na deset različitih mje-sta konačno imati u jednoj organizovanoj svesci, te nećete morati pratiti da ne izgu-

Time OutTime Out


Idej

e za

nas

love

(pre

uzet

o od

am

anda

rach

dood

les)

u svom sljedećem BuJo-u koristiti jedno-stavnije simbole. Naravno, nekom drugom bi to možda bilo praktično i zabavno. Budući da bilo koja prazna sveska može postati vaš BuJo, prilagodite je sebi i svo-jim potrebama, ne morate da imate strani-ce koje svi drugi imaju, naročito ako vam ne trebaju, iskoristite ga da se zabavite i da budete organizovaniji. Ne zaboravite – previše vremena provede-no detaljno planirajući aktivnosti spada u vid prokrastinacije (odlaganje obaveza), tako da nemojte dozvoliti da vam unoše-

nje informacija u vaš dnevnik uzima više vremena od samog sprovođenja aktivno-sti. Ostvarite svoje ciljeve u pametno raspore-đenom vremenu!

* Inspiraciju možete potražiti na nekoj od stranica:

http://bulletjournal.com/ https://www.youtube.com/user/Seven-teenMagazine https://www.instagram.com/amandarachdoodles/?hl=en

Time OutTime Out


Adna Lagumdžija, studentica IT akademije, Sarajevo

Razgovoruša u Titinoj bašči

Bio je to jedan od sunčanih, proljetnih pe-taka kada smo, kao i većina Sarajlija i Sa-rajki, sjedile negdje u gradu i ispijale kaficu, uz ugodan razgovor sa jednim "strancem". Vodio se tu jedan neuobičajen razgovor, pa će u duhu toga ovo biti i jedan neobičan tekst, bez pravila, sa dozom naše realnosti koja nas često "lupi" po glavi kada je priča neko ko je došao "preko grane". Prvo što mi naumpade, što dođe kao neki hladan tuš, jeste da stranci za ovo zemlju, našu domovinu, pokušavaju učiniti mnogo više nego mi sami.

Zašto je to tako? Valjda nam je takav men-talitet, da je slađa gorka kafa uz trač parti-ju i zrak sunca, nego samostalno zarađen cener investiran u znanje i budućnost.

Koliko je nas spremno studirati i radi-ti da bismo otišli, samoinicijativno, u drugu državu u svrhu istraživanja, ko-je btw nije samo za dobru ocjenu, za do-bru zabavu, već za sticanje novih znanja i doprinos toj državi? Tristan Koper (24) iz Middelburga (Nizo-zemska), student je antropologije i jedan je od tih "stranaca" koji dolaze u našu ze-mlju kako bi učinili nešto za nju, za ljude koji tu žive i da bi nas uopće razumjeli i upoznali. On je zajedno sa svojom kolegicom, Ju-licke van Doorn (23), stupio u kontakt sa izozemskom organizacijom PAX (mir), koja djeluje u Srebrenici. Ova organizacija okuplja ljude koji imaju hrabrosti da se bore za mir. Njihov cilj je graditi pravična i miroljubiva društva širom svijeta. Njihova zajednička ideja je bila da dođu u Sarajevo, u kojem će živjeti nekoliko mje-seci da bi upoznali što više ljudi i da bi čuli što više o našoj prošlosti, ali i stanju u na-šoj državi i postratnom društvu. Međutim, poznajući našu domovinu, tu im se putevi nakratko razilaze, Julicke svoje istraživanje nastavlja u Republici Srpskoj, a Tristan u Federaciji, nakon čega će sve

Lejla Ibrulj, studentica hemije, Sarajevo

Time OutTime Out


objediniti u jedinstven prikaz trenutnog stanja naše države i integralno istraživanje predstaviti nizozemskoj vladi. Hint: cilj njihovog istraživanja je, kako smo napisale, da čuju što više o našoj prošlo-sti, o stanju naše države, društva i cijelog sistema, poslije rata. Ali, glavni sudionici tog istraživanja su ljudi koji ovdje žive, koji nose tu historiju i nje-

ne posljedice na svojim ramenima, omla-dina koja je, ni kriva, ni dužna, uhvaćena u tu kolotečinu lošeg i koja nosi teški gene-racijski prefiks ratna.

GDJE SU ONI, A GDJE SMO MI?

Tristane, da ovo ne bi bila još jedna od onih priča, možeš li nam napraviti pa-ralelu između Nizozemske i BiH?

Tri

stan

Kop

er

Time OutTime Out


Što se tiče kulturoloških razlika, Holanđa-ni/ke su veoma neovisni, individualni, žive bez pretjeranog dodira s porodicom, pa čak i za praznike. Veoma smo globalizira-ni; koristimo njemački, engleski i francuski jezik, dok je holandski praktično najmanje korišten. Historija baš i nema nekog utje-caja na nas. Najbliži rat u našoj historiji je bio Drugi svjetski rat, a to je bilo toliko davno da bi imalo bilo kakvog utjecaja, dok vi u Bosni i Hercegovini imate deset različitih perspek-tiva o tome što se desilo i još se tome daje veliki značaj. Pored toga, religija ima veliki utjecaj na vas, što, recimo, kod nas nije slučaj. Npr. od 80 studenata i studentica na mom od-sjeku, samo troje je religiozno.

Šta znači biti depresivan u Nizozemskoj?Ono što je interesantno kod nas jeste da je dosta omladine depresivno. Iz mog lič-nog iskustva znam da je problem usamlje-nost i težak život. Sada, ne mislim težak u smislu neimašti-ne, već nam je to nekako životni stil. Veoma smo, pa možda i previše, optereće-ni planiranjem života unaprijed, općenito. Sve je dogovoreno po dvije sedmice una-prijed i doslovno nemamo vremena ni za prijatelje.

Okej, da li i dalje imaš isto mišljenje na-kon što si proveo nekoliko mjeseci u Sa-rajevu? Da. Po mom iskustvu, vaše je društvo mno-go više socijalizirano, otvoreno za druge ljude i mnogo više računate jedni na dru-ge.

Da li se ovdje osjećaš opuštenije nego u Nizozemskoj?Pa i ovdje definitivno imam dosta obaveza zbog svog istraživanja, ali ove vaše prijatelj-ske kafe su spas. Sada, iz ove perspektive ne smatram gubljenjem vremena ispijanje

te kafe svakodnevno, jer mi prija druženje s prijateljima koje sam stekao ovdje.

***Čini nam se da ne postoji pravo objašnje-nje za izraze "rahatluk" i "merak", ali oči-gledno postoji osjećaj koji je nemoguće ne primijetiti.

Smatraš li da je holandski način života dosadan, rekle bismo da niste sponta-ni nimalo?Pa, možemo biti spontani, ali mnogo više volimo biti efektni, tj. radit ćemo šest dana, a sedmi ćemo uživati do maksimuma i bez granica.

A bez granica bi značilo šta?Općepoznato je da je u Nizozemskoj de-kriminalizirano mnogo toga, pa tako i npr. upotreba marihuane ili gljiva. Nekako je trava najzastupljenija, ali i te lude gljive. To je način na koji se većina omladine tamo opušta.

***Napravit ćemo kratki brejk i kao prave Preventeenke posavjetovati vas da ne konzu-mirate ništa od čega ćete izgubiti dodir sa stvarnošću, jer ma koliko život u našoj ze-mljici bio težak i stresan, jedna kafa dnev-no ipak je zdravija od narkotika.

Vratimo se zdravoj prirodi i društvu. Šta je još interesantno za Nizozemsku što bi ti izdvojio?Veoma smo liberalni. U Nizozemskoj su pri-sutne 103 nacionalnosti i sasvim normal-no funkcioniramo kao društvo, ali posto-je stvari kojih se Holanđani/ke plaše zbog određenih dešavanja u svijetu, koja su i vama poznata. Krivci za taj strah su medi-ji, ali i neobrazovani ljudi koji su fokusira-ni samo na lošu stranu. Slično je i kod vas.

Nešto što nam nije zajedničko jeste po-štivanje osnovnih ljudskih prava. Uzmi-mo za primjer LGBT populaciju, koliko

Time OutTime Out


ste vi kao društvo otvoreni kad je riječ o tome?Kao što znate, Nizozemska je među prvi-ma legalizirala istospolne brakove. Postoje ljudi, pretežno kršćani, koji to osporavaju, ali budući da je moguće blagosloviti istos-polni brak i u protestantskoj crkvi, sve je manje onih koji su protiv toga. Navest ću jedan primjer: gej par su pretukli pripad-nici neke etničke skupine, koji su iskoristili vjeru kao pozadinu. Tada se i vlast digla na noge. Političari su išli po gradu, od jedne institucije do druge, držeći se za ruke, s tim da nisu bili gej, da bi pružili podršku i da bi dokazali da je LGBT populacija prihvaćena.

Da konkretiziramo ovaj razbacani in-tervju. Nakon tvojih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini, šta je to što bi ti ponio sa sobom u Nizozemsku?Pa, sigurno vašu opuštenost, relaksiranost i društvenost. Onda, ćevape sigurno. A budu-ći da sam antropolog i veoma sam zainte-resiran za kulturu, kafa i sav pribor za kafu je nešto što definitivno nosim sa sobom.

A da mi tebi onda nađemo ženu ovdje, pa se udaj za papire?Zašto da ne! Mogao bih biti s Bosankom. Ona u miraz neka ponese kafu i ćevape, a ja ću gljive. Ha-ha

Sada kada smo se ispričali i ispreskakali stotinu tema, reci nam šta bi ti promije-nio da imaš vlast na jedan dan?Pa, sigurno ignoranciju kod ljudi! Volio bih da se ljudi bolje poznaju, da su zainteresi-rani jedni za druge. Mnogo ljudi vjeruje u stereotipe. Npr. Srbi i Bošnjaci ovdje se ne poznaju toliko. U Republici Srpskoj Srbi če-sto misle da ih se krivi za sve, da se uvijek moraju pravdati, dok u Federaciji Bošnjaci često smatraju da su Srbi protiv njih. Činje-nica je da se ljudi ne poznaju i da su to obični ljudi, kako ovdje, tako i u Nizozem-skoj, ili bilo gdje drugo. Problem je stanje uma kod ljudi i te silne predrasude, a jed-

nostavno bi trebali prihvatiti svaku kulturu i uvidjeti da je svaka divna na svoj način.

Dolazimo do poente vašeg dolaska ov-dje i cilja vašeg istraživanja. A to je?Nadamo se da će holandska vlada podrža-ti naše istraživanje budući da mnogo ulažu u razne projekte i da će to naše istraživa-nje imati utjecaja i van našeg akademskog djelovanja. Julicke i ja smo željeli upoznati ljude ovdje, saznati zašto su konstantno u konfliktu, zašto se mrze i zašto je došlo do te kultu-rološke traume. Zaista bismo htjeli dopri-nijeti životu i odnosu između ljudi u BiH, stoga mislimo na globalnom planu, a dje-lujemo lokalno.

***Znamo da život u Bosni i Hercegovini nije lagan, stresan je, nervira nas svaka sitni-ca, vlast, obrazovni sistem, zdravstvo i još mnogo toga, ali na kraju dana poenta je da niste sami. I Holanđani/ke se isto tako osjećaju. Žica koja nas je povezala jeste ta kafa u Titi, jednog sunčanog proljet-nog petka, kada smo skontali da je raha-tluk nešto neprocjenjivo i da ne proizlazi iz materijalnog, već duhovnog.

Cooltura


CoolturaNemoguće je ne voljeti Vincenta

Jasmila Talić-Kujundžić, MA psihologije, Sarajevo

Zlaćani, titravi, iskrivljeni pri - zori – svijet su u oku Vin-centa. Plavičasti sjaj, polja žita, kafić Terrace u zvjezda-noj noći, suncokreti, jedan ludak koji je sebi otkinuo uho, poštar, doktor, seoska luda, dobavljač boja i pa-leta, Margaret, travka i crne vrane, i toliko toga što samo rijetkima privuče pažnju. Nježna duša upija, inten-zivira i prenosi dalje. Vin-cent nam je prenio svo-ju senzibilnost kroz svoje slike. Svi su čuli za slikara van Gogha. Prva asocijaci-ja im je: To je onaj riđokosi, bio je lud, siromašan i usamljen. A danas se njegove slike prodaju u milionskim ciframa, konzumeristički se oslikavaju na magnetićima, torbama, cipelama, svemu

što dođe pod mašinerijsku ruku. Ipak, i u toj ludačkoj frci i trci, nastao je jedan fascinantan film, kao tribute umjetniku koji je u samo deset godina koliko je sli-kao uradio preko 2 100 dje-la, od čega preko 800 slika na platnu. Animirani film Loving Vincent otišla sam pogledati u kino, ne očekujući mno-go, tek onako. Od same naj-avne špice bilo je jasno da ono što slijedi nije ništa ti-pično, i da je ovo vrsta fil-ma koju nikad dotad nismo mogli vidjeti. Uslijedila je eksplozija boja, pokretnih slika, dinamičnih pokreta kistom, ali nadasve osjeća-ja da gledate stvarne lju-de. Film je prvo snimljen pa je onda 125 umjetnika i

umjetnica slikalo kadar po kadar filma, tačnije 65 000 kadrova, u kojima su pred-stavili oko 120 najpoznatijih van Goghovih slika, slikanih istim stilom kao što su bile njegove slike. Film je napi-sala Dorota Kobiela i reži-rala ga zajedno sa svojim mužem Hughom Welchma-nom. Dorota je rekla da je ideja o filmu nastala ne-posredno prije njenog 30. rođendana, kad se osjeća-la kao da ne zna šta će da-lje sa svojim životom. Sma-tra da je nevjerovatno da je to dovelo do ovakvog fil-ma. Vincent je održao dalje snove ovog para. Slobod-no mogu reći da je i mene, koja koračam krajem svo-jih dvadesetih godina, ovaj film jako dirnuo, pokrenuo, zatitrao po žicama duše, naveo na propitivanja. Tako je van Gogh, u svojoj 28. go-dini, nakon što je bio i pro-testantski misionar, osta-vio sve to, i krenuo putem umjetnosti koja ga je zaro-bila narednih deset godina do njegove smrti. Njegova smrt je misterija koja zao-kuplja ovaj film: da li je u

CoolturaCooltura


Vincent van Gogh, Autoportret 1889.

CoolturaCooltura


Proc

es s

likan

ja z

a an

imir

ani fi

lm L

ovin

g Vi

ncen

t

pitanju suicid revolverom u trbuh nakon kojeg je umi-rao dva dana ili je neko drugi pucao u njega. Mi-sterija je obilježena jednim Vincentovim pismom koje je on napisao svom bra-tu Theu. On je tokom živo-ta napisao preko 800 pisa-ma. Ove silne cifre nisu ne-važne. Govore o predanosti, intenzitetu duše koja slika i piše, kao i nevjerovatno-sti jednog ovakvog filma. Budući da je napisao toliko pisama, bio je u direktnom dodiru s poštarom koji ih je prenosio, Josephom Ro-ulinom. Film prati Josepho-vog sina Armanda, kojeg je on zadužio da odnese jed-no pismo preostalo na-kon Vincentove smrti, na-mijenjeno njegovom bra-tu Theu. Armand nevoljko pristaje, i tako se i gledaoci osjećaju na početku filma: Ok, došli smo da vidimo o čemu je riječ. Ok, Armand ide odnijeti pismo, ali ni ne sluti da će od osjećaja nevoljkosti i lijenosti doći do fascinacije, detektivskog istraživanja, propitivanja svakog detalja Vincentovog života. Ni ne slutimo mi, gledaoci, da će nas film toliko uvući u sebe svojim postimpresionističkim li-kovnim izražajem da ćemo nevoljko napustiti kinodvo-ranu. Armand prvo dolazi u Pariz, gdje od dobavljača boja saznaje da je Theo ta-kođer umro prije šest mje-seci, vjerovatno od tuge za bratom, jer su bili toli-

Proc

es s

likan

ja z

a an

imir

ani fi

lm L

ovin

g Vi

ncen

tPr

oces

slik

anja

za

anim

iran

i film

Lov

ing

Vinc

ent

CoolturaCooltura


Žitn

o po

lje s

vra

nam

a,Zv

jezd

ano

nebo

Zvje

zdan

a no

ć zn

ad r

ijeke

Rho

ne

ko bliski. Dobija preporuku da ode do doktora Gacheta koji je liječio Vincenta. Ar-mand dolazi na mjesto na kojem je Vincent proveo posljednje dane: Auvers-sur-Oise. Doktora nema, pa je Armand primoran prove-sti tu nekoliko dana dok ga dočeka. U tih nekoliko dana razgovara sa svima koji su bili u dodiru s Vincentom; koji su u filmu ustvari liko-vi s Vincentovih slika; i sve više počinje sumnjati da je Vincent ubijen. Film u ne-kim dijelovima odstupa od intenzivnih boja, pa su tako prisutni i crno-bijeli kadro-vi, kad se likovi prisjećaju trenutaka s Vincentom. Ar-mand prolazi kroz mnoge unutrašnje promjene i od nezainteresiranog mladi-ća postaje radoznali istra-živač koji se stapa s emo-cijama Vincenta, tegoba-ma koje je prolazio, s nje-govom osobenošću, tihom i ozbiljnom naravi, preosjet-ljivošću. Te promjene dola-ze do te mjere da on upad-ne u tuču nakon što lokalni mladići ismijavaju jednog riđokosog seoskog ludaka, koji ga nesvjesno pod-sjeti na Vincenta. Armand dolazi konačno do dokto-ra Gacheta i predaje mu pismo, koje doktor obeća-va predati Theovoj udovi-ci. Gachet je ustvari želio biti slikar i poznato je da je preslikavao mnoge Vin-centove slike i da su zai-sta samo istinski pozna-vatelji van Goghovih djela

Cooltura


mogli razdvojiti original od kopije. Armand se, obavivši svoj posao, vraća kući, ocu Josephu, i oni noću sjede i gledaju u odsjaj zvijezda na rijeci i otvaraju pismo zahvalnosti Theove udovi-ce, za posljednje Vincen-tovo pismo Theu. Uz njeno pismo, zakačeno je i jed-no Vincentovo, i Armand čita dijelove: U životu slikara smrt možda nije najteža stvar. Za sebe izjavljujem da ne znam ništa o tome. Ali prizor zvijezda uvijek me natjera da sanjam. Zašto, kažem sebi, da svjetlosti na svodu budu nepristupačne za nas? Možda možemo umrijeti da odemo do zvijezda. Da mirno umremo od starosti, bilo bi da idemo pješke. Za trenutak ću ići u krevet jer je kasno, i

želim vam dobru noć i sreću. Sa rukovanjem. Your, Loving Vincent. Ovaj melanholični poetski prikaz ljubi vas u srce i traži od vas da se zapitate posto-ji li nešto što je izvan i iznad samog života? Iznad smr-ti? Da li je smrt nježna trav-ka koja se njiše, jato vrana koje leti u daljinu tmurnog neba? Da li je ona cvjetić u bradi poštara, titraj u oku jedne žene? Da li je smrt stalno prisutna, a kao takva, toliko vas pogađa da tražite ljepotu u svakom trenutku? Vincentova ljubav prema ži-votu bila je tolika da je pre-vazišla samu sebe, u stoti-nama pisama i hiljadama slika koje su se rojile jed-na za drugom, kistom, bo-jom, pokretima, slovima, mi-

Jeda

n fr

ame

iz fi

lma

slima. Ljubav stotina slika-ra i slikarki prema jednom slikaru prevazišla je ljuba-vi svih filmova u historiji dosad, godinama slikajući okvire i kadrove. Nisu dobili Oscar, a kao bili su blizu. Pa šta? Šta su nagrade ionako? Šta je današnja industrija? Današnje milionske proda-je slika Vincentu sada ništa ne znače. On nije za to ni slikao. Slikao je za dušu, za ljubav umjetnosti. Za mene je film Loving Vincent ne-prevaziđeno remek-djelo, i nije mu potrebna nagrada, njemu je dovoljna nagrada niz titraja u dušama, i ba-rem jedno pitanje koje je i Dorota sebi postavila kad je shvatila da će praviti ovakav film: Šta ću dalje sa svojim životom? A ja ću dodati: A da ima smisao?

KreativaKreativa


Bratislava Terzić, diplomirana žurnalistkinja, Kakanj

Priča o tome kako su nastale tepihopraonice

Velike i radišne porodice bi na svojim nji-vama u proljeće obrađivale zemlju, sija-le sve ono što može da nikne iz zemlje, u uslovima naše klime. Domaćice su sadile cvijeće u svojim ba-štama, ali su sadile i kućne cvjetove. Poslije duge zime otvarale bi prozo-re svojih kuća, puštale da je obasjavaju sunčevi cvjetići. Tim sunčevim cvjetićima dodavale su boje: bijelu, žutu, zelenu, ne-kada i roza. Ne postoji nijedan cvijet koji može zami-jeniti taj osjećaj, kada u sobama procva-tu cvjetovi valjka, koji liče na tapete, ali su mnogo ljepši od tapeta. Hanume su uvijek govorile da je kafa slađa uz cvje-tove od kreča, tek tada se osjeti početak godine. Kada je sve uglancano i mirišlja-vo, a dan postaje duži, pa se više vre-mena provodi vani, a navečer se uživa u kućnoj livadi. Važan i neizostavan predmet naših, pa skoro hobitskih kuća su ćilimi i perzijski tepisi, s resama, bez resa, ručno čvoro-vani tepisi, u bojama ugodnim oku, dre-čavim, a opet skladnim, umjetničkim te-

pisima, koji imaju svoju praktičnu ulogu, a to je da povežu na određen način, sve elemente u prostoru i da naprave har-moničnu cjelinu. Žene u proljeće, kada crtaju cvijeće na zidovima svojih kuća, obavezno peru i tepihe. Najčešće, svi do-nesu svoje tepihe u kuću koja ima najve-ću betonsku avliju da bi se sve veličine tepiha mogle oprati na njoj. Dok jedna hanuma pere svoje tepihe, u međuvre-menu ostale žene razgovaraju, piju kafu, nekad se pogleda i u šolju, pa se proriče sudbina, nekad se zapjeva koja sevdalin-ka, neke heklaju, neke tkaju goblene. Pod planinom, voda koja izvire nije bila topla u proljeće, ta voda nikada nije to-pla, ali hanume su morale biti otporne na nju, jer drugu nisu imale. Pranje tepi-ha je teško, jedan se može oprati s pje-smom, a već drugi se pere s bolovima, zabole kosti i koljena, čak i kod najmla-đih djevojaka. Kad se peru tepisi, godine za umor više nisu važne. Jedina žena koja je sve svo-je tepihe mogla oprati s pjesmom, bila je Zuhra. Ostale hanume su joj se divi-le. Zuhra je uživala da radi, jer za nju rad nije bio nešto što mora, već nešto što želi, nešto što je ispunjava. Zato je Zuhra svima uvijek pomagala pra-ti tepihe, kada bi proljeće došlo u naše krajeve. Nikada poslije pranja svojih tepi-ha nije odlazila kući, kao što su to radi-le druge hanume, Zuhra nije to mogla da uradi, jer ona voli da pomogne. Zuhra bi samo zahtijevala dobar kabaš sapun, jer

Kreativa


Kreativasu oni najbolji za pranje tepiha i njihov blistavi sjaj, a četku je imala, jako do-bru. Njezin bratić joj je poslao iz Londo-na, gdje je studirao. Kažu da je na sreću, kada se najmanje nadao, dobio stipendi-ju i otišao da osvoji svijet. Ali proširio je on o svojoj tetki priču u Londonu, moja tetka za jedan dan može oprati pedeset tepiha i više, držeći četku u rukama, baš tu kojom Zuhra danas riba tepihe. I ona se hvalila po selu, ne, zato što je dobio stipendiju za studiranje u Londo-nu, skromna je Zuhra, već zbog toga što je se sjetio. Kada je njoj poštar donio pa-ket, kreativno zapakovan, s velikom crve-nom mašnom, Zuhra je dva dana plaka-la od sreće.Kosa prekrivena maramom do pola, sje-dokosa sa crnim tankim šnalicama na glavi, koje nisu baš čvrste, pa začas ot-puste pramen šiške, koji Zuhra iznova skloni tom šnalicom, pa nekada i sapu-njikavim rukama ponovo podigne pra-men šiške tom šnalicom, a taj pramen opet padne po čelu, crna široka majica kratkih rukava, i duga suknja, čije rubove uzme, okrene ih jednom u krug, kao kad cijediš tek opranu majicu, pa taj donji dio zadjene oko struka, kao da bi mogla da se osloni na koljena. Poprskala bi taj te-pih ledenom vodom, zatim bi pustila da se natapa još pola sata, pustila bi da se sve nečistoće probude iz njegove dubi-ne, one gdje usisivač nije bio dovoljno snažan, da izvuče i očisti. Zatim bi ga natapala vrelom vodom, a onda u lavoru ostavila malo vrele vode, ako na nekim mjestima ova prolivena nije dostigla, onda bi ispred sebe stavila kabaš sapun, a u desnoj ruci ribaću čet-ku, čas bi sapunjala, čas bi ribala. Kako bi Zuhra ribala tepih, tako bi se sunce sve više divilo tom sjaju i slalo do njih svoje zrake, da vide da li su u nekoj

rodbinskoj vezi sa tepisnim zrakama. Iz godine u godinu bi tako radila, jedino što bi se uvijek tome protivio njen sin. Majko, govorio bi, da li si ti normalna? Ne misleći da je povrijedi, već da joj do-kaže kolika je ludost što toliko radi. Ja znam da ti cijeniš komšiluk, da im že-liš pomoći, ali oslabit ćeš, šta ćemo onda mi kad nam se razboliš? Da li su ti tepisi vrijedni tvoga zdravlja, odgovori mi, maj-čice moja? Prišao bi joj i stavio glavu u krilo kako bi ga mogla dirati po njegovoj gustoj crnoj kosi. Sretan što je još zdrava. Zuhra bi mu tiho govorila: I one meni pomognu, Džemila mi nekad oplijevi luk, znaš da ja nemam strpljenja čupkati travkicu po travkicu, kad odemo tetki, pomuze mi kravu. Obaveza je to veća, nego oprati tepih. Dženan, tako joj je se zvao sin, je raz-mišljao i shvatio je da je majka u pravu. Usluga za uslugu, ne mora biti nužna, ali poštovanje za poštovanje ipak treba po-stojati u bilo kojoj zajednici. Dženan je komercijalista, ima kombi od firme, zato rijetko koristi golf. Jednog proljeća, kada je zima prošla, sve zacvrkutalo i probeharalo, odlučio je da ga odvuče u servis, kod svog prijatelja s kojim je zajedno išao u srednju školu, a prijatelj Hamdo ode u automehaničare, obojici cijeli dan prođe u autu, ili pored auta. Hamdo je poslovao, bio je istaknuti majstor, uvijek bi znao naći kvar i popra-viti ga. Taj dan su popili jaku crnu kafu, za koju se samo može pretpostaviti da je Dženanu dala ovu sjajnu ideju. Auto je imalo problema sa uljem, vodom, gume su bile slabo zategnute, pa ih je Hamdo učvrstio. Ono čemu je se Hamdo čudio bila je njegova boja. Ja sam mislio

KreativaKreativa


Autorica: Nedžma Zahirović

KreativaKreativa

Kreativa


da ti imaš bijelog golfa, a ne smeđeg. Od mene gratis pranje auta, prijatelju. Oluja u autopraonici! Hamdo je pustio do kra-ja prskalicu, jer, kako je rekao, potrebno mu je dobro tuširanje, zatim na auto je počeo padati neki roza pjenušavi snijeg, a onda iznenada su se pojavile okrugla-ste četke. Tim četkama se mogla podesiti brzina. Što brže su radile, to se bolje ribalo i uklanjalo sve nečistoće s auta. Dženan je malo stajao pored i posmatrao pokret četki, dok ih je posmatrao, sinula mu je-dana sijalična, strujna, svjetlosna, geni-jalna ideja. Pomislio je da se četkama iz autopraonice mogu ribati ćilimi i tepisi. Slučajnost ili sudbina, ali je odmah tu ideju saopćio Hamdi. Hamdo koji je uvijek volio da se šali i ek-sperimentiše, pozva svoju ženu i reče joj to. Žena zabezeknuta kaže - pokušajte, meni će biti draže sjediti, nego prati te-pih. Donesoše ga, natopiše ga vodom, roza snijeg opet zapada, četkasta čudnovata mašina se upali, uzbuđena što vidi nešto drugo u opticaju. Zna ona da je namijenjena za još nešto, ne samo za limene robote. Krenu da se igra, tepih ih je pomalo škakljao, smijale su se drugačije, jer je bio predmet druga-čiji, ribale su najbrže što su mogle. Zaista neviđen prizor, poslije ispiranja, sunce je opet poslalo svoje zrake, da vide u čemu je sada stvar. Tepih kao nov. Hamdo se od srca nasmijao i kazao: Dženane, uvijek si domišljat bio. Kako uz malo više razmišljanja, osim onog standardnog, mogu se postići sjaj-na nova, naizgled bezazlena otkrića. Dženan je žurnim korakom otišao kući. U selu se zatim pročulo da neki stroj pere tepihe, svi su željeli da se uvjere, da

li je to istina. Zuhra je nekim hanumama vraćala usluge iz poštovanja, a pomaga-la bi nekim hanumama koje bi se našle na istom mjestu za pranje tepiha, iako je nisu zadužile ni sa čime, jer je bila dobra žena. Iako je u selu bila poznata kao naj-vrednija žena, opet je bez obzira na bo-love, jer kako je Zuhra išla u poznije go-dine, nju su boljeli zglobovi, na koje je noću stavljala obloge od šljivovice rakije, ipak svima pomagala i u drugim seoskim poslovima. Zuhra je uživala da je hvale što je toli-ko otporna i jaka. S godinama Zuhra svoj nam nije htjela staviti pod noge, htjela je da se dokazuje da još može, zato je za nju otkriće praonica tepiha bilo olak-šanje.Suosjećanje sina s majkom je važno. Li-jepo je kad sin brine o svojoj majci, kad joj ubere buket cvijeća, ili je zagrli željan one iskrenosti, koju zaista samo majka može pružiti svojim zagrljajem, koji ga je podstakao na ovu ideju da bi joj olakšao život, a i ostalim hanumama. Olakšao je, Zuhra sada voli sjediti u svo-joj bašti, slaba, teško pokretna, jednom joj se zanesvijestilo, kažu da je anemič-na. Nije to baš od samih tepisona, ali iz godi-ne u godinu, svega se nakupilo. Hamdo je baš lijepo poslovao. Kada bi mu spomenuli njegovu autopraonicu, on bi naglasio da je to i praonica tepiha. Donosili bi mu tepihe, sa sela, iz grada, niko njih nije volio, a ni mogao da riba, osim Zuhre, a nikad se neće znati da li ih je i ona voljela ribati, ili je ribala iz nekih svojih tvrdoglavih razloga.Neko vrijeme je Hamdo bio jedini i glavni, a sada na svakom ćošku imamo barem po jednu praonicu tepiha, koja je uvijek puna tepisona.

KreativaKreativa

Kreativa


Adin Hujdur, Sarajevo

****Lagano se probija prašina svjetla

Kroz kapije ti duše kaplje studena magla, poslije prvog kriktaja pijetla

Stavljaš na lice bijeli puder s oblaka, I usnuli mrak tjeraš

napolje iz očiju i kapaka. Sučeljenja svjetla i mraka San i java u vrtlogu zraka

Igraju sjenke na staklu prozora Šaraju svjetlom dalekih obzorja

Sve je poluživo, u pomolu Svjedočiš buđenju jutra u d-molu. Pirka svijet i lupka kroz trepavice Obrisi stupaju i stapaju se u lice

Lice nevine djevojčice.

* * * *U oku joj odsjaj Danice

Zvijezde su zbog nje samice, jadnice

Bježe i skrivaju se u mrak tamniceA osmijeh joj je dijamantanSvjetlo spektra drugog reda,

bijelozlatanNjeni obrazi glatki su odraziStvoreni od vlakna ogledala i

staklaSija, bljesak je koji izbija i prijaSija, bljesak je koji miluje i bijeI sve kod nje igra je svjetlostiPosuđena od vječne božanske

svetostiDođi, odagnaj ovu crninu u meniHodi, osvijetli ovu tminu u meni

Pobijedi mrklu tamu u meniSve što tražim u tebi je, ženi.

KreativaKreativa

Kreativa


Berina Isaković, ZenicaBerina Isaković je 27-godišnja Zeničanka koja vas je za ovaj broj odlučila nasmijati uličnim porukama pored kojih svakodnevno prolazimo ali ih ne zapažamo.

Grafiti - vandalizam ili umjetnost

Grafiti predstavljaju najstariji vid umjetnosti kojom je čovjek ostavljao svoj trag u svijetu. Sjetimo se prvih žvrljotina na zidovima pećina, slikovitih prikaza u egipatskim piramida-ma, hijeroglifa i dr. Oni predstavljaju cijeli svijet iza jedne riječi. Nije teško primijetiti moju fascinaciju tim žvrljotinama na zidovima / klupama / vratima.

KreativaKreativa

Kreativa


"If it takes more than 5 minutes, it’s not graffiti.” - Mint SerfNeki ih smatraju čistim činom vandalizma, a ja pak smatram grafite čistom umjetnošću (sve je bolje od sivih i jednobojnih zidova).Koncizni, jasni, sažeti, počesto humoristični, ponekad brutalni, ironični, ma kakvi bili − uvi-jek pogađaju u sridu.

"Graffiti happens at the intersection of ambition and incompetence: people want to make their mark on the world, but have no other way to do it than li-

terally making a mark on the world.” - Paul Graham

KreativaKreativa

Kreativa


Nedavno sam odlučila napraviti svoju kolekciju zanimljivih grafita. Slikam gdje god šta za-nimljivo spazim. Šetam gradovima, manje prometnim ulicama, gledam svaki detalj i tra-žim bilo kakav natpis, zanimljiv crtež, šalu, kritiku i sl. I uvijek se pronađe nešto zanimljivo.To je smjela umjetnost, natpisom / crtežom iskazati svoje mišljenje, nasmijati slučajnog prolaznika, navesti na razmišljanje, iskazati ljubav − sve to i mnogo više pomoću spreja i kreativnosti. Ne škodi malo umjetnosti u ovim tmurnim vremenima.

KreativaKreativa

Kreativa


Emin

a Sa

rajli

ć, s

tude

ntic

a an

glis

tike

, Var

eš

Kreativa


Nejla Bajrović, studentica orijentalne filologije i turskog jezika i

književnosti, Goražde

OčiU očima drugih si stranac, nepoznanik,Trčiš kroz vrijeme, a da nisi ni svjestan.U očima mnogih si samo prolaznik,Tražiš već odavno izgubljenog sebe.U očima svojim trebaš biti poseban,Ići tamo gdje si i više nego prisutan.

U očima drugih si žena,Nikada dostojna bezveznih principa i pravila.U očima mnogih si obična, ranjiva.Skriveno si hrabra i odvažna.U očima svojim trebaš biti svoja i posebna,Takva si oduvijek, takva si jedino sretna.

U očima drugih si dijete Nježno, milo, bezgrešno. U očima mnogih si savršenstvo Koje su oni vremenom izgubili, Slučajno ili namjerno.

U očima drugih smo sve,Prazni pogledi u očima,Neraspoloženi ponedjeljcima.Držači mobitela na sastancima.U očima drugih smo oči koje posmatraju oči drugih.

Cvekla, yoga i sklekovi



Viktor Frankl - Nečujan vapaj za smislom

Jovana Đurić, diplmirani psiholog, Doboj

Ko je bio Viktor Frankl?Viktor Frankl (1905-1997) bio je neurolog i psihijatar iz Beča (Austrija). Njegovi intere-si za psihologiju se javljaju rano, tako da po završetku srednje škole, on upisuje Me-dicinski fakultet na Bečkom univerzitetu. Specijalizuje se za neurologiju i psihijatriju, s posebnim naglaskom na depresiju i sui-cid. Njegov život je bio ispunjen humano-šću. On je svoja medicinska i psihoterapij-ska znanja iskoristio da pomogne brojnim ljudima: osnovao je program za prevenci-ju suicida među srednjoškolskom popula-cijom, u okviru kojeg su studenti mogli doći na besplatne konsultacije, zatim je radio u bolnici koja je takođe bila usmjerena na rad sa suicidnim ženama, gdje je pomogao više od 3 000 žena. Budući da je i sam bio Jevrej, dok je još mogao, radio je kao lje-kar u bolnici gdje je davao lažne dijagnoze i tako spasio nekolicinu ljudi od zlokobne Aktion T4 (radi se o pokretu nacističke Nje-mačke za eutanaziju bolesnih, nemoćnih, genetski loših ljudi). Tokom daljeg razvoja rata, i sam Frankl, njegova žena i porodi-ca premješteni su u posebne dijelove gra-da ograđene za Jevreje (1942). Ipak, i tada on nastavlja svoj rad i pridružuje se medicin-skom timu koji je bio zadužen da dočekuje

nove članove da bi im pomogli da prevazi-đu prvobitni šok i tugu. Krajem 1944. godi-ne, on i njegova žena bivaju premješteni u Aušvic, a odatle ih razdvajaju i šalju u razli-čite kampove. Provodi nekoliko mjeseci sa ostalim zatvorenicima, radeći teške fizičke poslove. Poslije toga premješten je u još je-dan kamp, gdje je radio kao ljekar do aprila 1945. godine, kada su ih Amerikanci oslobo-dili. Svi članovi njegove porodice, osim nje-gove sestre i njega, umrli su u logorima.



Nastanak ideja o smislu životaNjegovo životno djelo nastalo je u najgo-rim trenucima njegovog života. I tokom svog zarobljeništva, Frankl je nastavio ra-diti svoj posao. Pronalazio je ostatke pa-pira, omota od cigareta i slične stvari na kojima je zapisivao svoja opažanja drugih ljudi, i generalno života i privikavanje na život u logoru. Radeći – sačuvao je svoj ra-zum. Tada je uvidio važnost smisla za sva-ku osobu, i da je svaka osoba upravo vo-đena ovim nagonom – da pronađe svoj smisao. Frankl je razvio svoj psihoterapij-ski, humanistički pristup u prevazilaženju traume. On je smatrao da i u najgorim, dehumanizovanim situacijama, život ima značenje, tako da i one loše emocije imaju svoje značenje u pronalaženju smisla ži-vota pojedinca. Frankl razvija svoje tera-pije: logoterapiju i egzistencijalnu analizu, i nastavlja da objavljuje knjige i svoju di-sertaciju iz filozofije. Dobija brojne nagra-de i postaje počasni profesor univerziteta širom svijeta, na kojima drži predavanja i seminare. Umire 2. septembra 1997. godi-

ne, ostavljajući iza sebe drugu ženu, kćer-ku, unuke i praunuku.

Nečujan vapaj za smislomKnjiga Nečujan vapaj za smislom jedna je od 39 knjiga koje je Frankl objavio tokom svog života. Ona je specifična jer sadrži i fi-lozofske rasprave, ali i psihoterapijske me-tode kojima se služio da bi pomagao svo-jim klijentima. Ona predstavlja dio njegovog rada i objašnjava osnovna načela logotera-pije i tehnika koje koristi. Frankl objašnja-va osnovne principe svoje teorije kroz ana-lizu dvadesetog vijeka i naznačava važnost smisla i osjećanja korisnosti za opstanak samog društva. Franklove glavne filozofske i psihološke pretpostavke, na kojima se za-sniva njegova terapija, jesu:

1. Život ima smisla u svim okolnostima – to predstavlja pojam smisao života;

2. Ljudi imaju volju za smislom – volja za smislom;

3. Ljudi imaju slobodu u svim okolnostima aktivirati svoju volju za smislom i pronaći ga – sloboda volje.

Njegova ideja je da se čovjek sastoji od tijela, psihe (uma) i duha. Ukoliko čovjek iskusi bolest – na tjelesnom ili psihološ-kom nivou, duh ostaje zdrav i teži ka izlje-čenju, i fokus je da se otkloni blokada koja sprečava da se dođe do zdravog dijela čo-vjeka. Frankl također daje načine na koje možemo doći do pronalaženja sopstvenog smisla, a to su:

1. Kreativnost - da damo svijetu nešto kroz lično izražavanje, koristeći sopstvene talente;

2. Iskustvo – suprotno od kreativnosti, primanje od svijeta: kroz prirodu, kulturu, odnose i interakciju s drugima i okolinom;V

ikto

r Fr

ankl




3. Promjena stava – onda kada ne možemo promijeniti neku situaciju ili okolnosti, ono što možemo da uradimo jeste da promijenimo lični stav prema tom stanju, a to je često i način pronalaženja smisla.

Paradoksna intencijaJedan od pojmova koje Frankl objašnjava u ovoj knjizi je upravo i paradoksna intenci-ja – to je tehnika koja je dio njegove logo-terapije, a njene osnovne principe može-te možda primijeniti i vi. Osnova ove teh-nike se sastoji u paradoksu koji se često spominje i u Marfijevom zakonu. Primjera radi, vjerujem da smo svi mi kada smo bili mali željeli da dočekamo Djeda Mraza ili Zubić Vilu budni, i tada bismo se svim si-lama trudili da ostanemo budni, a u roku od nekoliko minuta bismo se zatekli u naj-dubljim snovima. Ova tehnika koristi ovaj paradoks da bi po-mogla ljudima sa opsesivnim mislima (na-ročito je efikasna kod opsesivno-kompul-zivnog poremećaja), ili nesanicom. Frankl je radio sa ženom koja je imala nesanicu i primijenio je ovu tehniku tako što joj je zabranio da te noći spava. Rekao je da će se takmičiti u tome ko će duže ostati bu-dan, i da će je obilaziti na svakih sat vre-mena. Već tokom prvog obilaska, žena koja danima nije mogla spavati, spavala je bez ikakvih problema. Koristio je ovu tehniku i sa osobama koje su imale drhtavicu, i tada bi im govorio da se trude da se što više tresu, nakon čega bi oni pokušavali i pokušavali, dok im se ruke na kraju ne bi u potpunosti umirile. Takođe i kod opsesivno–kompulzivnog po-remećaja, pri čemu bi naređivao klijenti-ma koji imaju potrebu za stalnim pranjem ruku da non-stop peru ruke – što bi klijen-tima vremenom počelo dosađivati i sme-tati, te bi njihovi poremećaji nestali.

Nažalost, rijetko ovu tehniku možemo pri-mijeniti sami, odnosno najveći dio neu-spješnosti donosi upravo naše znanje o tome kako ova tehnika radi, međutim, ako istinski vjerujemo da nećemo zaspati, tada tehnika i može da djeluje, ali kao i u magiji, potrebno je istinsko vjerovanje.

Šta možemo naučiti od Viktora FranklaBez obzira na to da li neke od ovih tehni-ka možemo zaista upotrijebiti, Viktor Frankl je zaista osoba kojoj se svako od nas treba diviti. Njegova volja za životom, istrajnost i ljubav prema onome što radi treba da nam budu inspiracija za ono što i sami radimo, i zaista u njegovom slučaju jesu primjer da nas ono što volimo spašava. Da, svima se dešavaju ružne stvari, to je sastavni dio ži-vota, ali čak i tada, kada je najcrnje – naš život ima smisla. Dat nam je sa razlogom i trebamo ga iskoristiti. Ukoliko ne znamo šta je taj razlog, onda je naš zadatak da ga pro-nađemo, promijenimo, prilagodimo – da bi-smo zaista ispunili svoj život.

* Logoterapija = liječenje smi-slom. Fokus je na budućnost pojedinca, vjerovanje da ma-njak svrhe i smisla uzrokuje pa-tologiju, dok zdravi dijelovi tra-že izlječenje koje se postiže tra-ženjem njegovog smisla, te je time fokusirana na budućnost pojedinca.* Egzistencijalna analiza pred-stavlja dio logoterapije, odno-sno tehniku, da bi pojedinac zajedno sa psihoterapeutom otkrio svoj smisao.

Online savjetovalište za mlade, roditelje

i ostale osobe u potrebi

Nešto kontam...Nešto kontam...


Lajk. Dokaz pravog prijateljstva

Znate onaj osjećaj kada vas izda osoba za koju ste mislili da vam je prijatelj? Kada vam samo tako, iz čista mira, uradi najgoru stvar na svijetu? Sve je počelo njenim (zo-vimo je Đavoljim Djetetom, jer to ta bez-dušna persona i jeste) nedovoljnim anga-žmanom u razvijanju i napredovanju na-šeg prijateljstva. Naime, Đavolje Dijete je iz nekog razloga mislilo da je okej odjed-nom samo lajkati moje tagove na smiješ-nim slikama i statusima po Fejsu i Instagramu bez komentara. Već tada sam znala

da mi nismo kao prije, iako sam se nadala da to nije istina.Moje sumnje su potvrđene kada dotična nije lajkala niti komentirala moju novu objavu na Instagramu. Uvjeravala sam sebe da to nije onako kako izgleda i da samo, možda, nije vidjela sliku. Postoji i šansa da su joj ukrali mobitel. No, moje jadno srce se slomilo na milion komadića kada sam vidjela njen lajk na slici osobe koju ne podnosim. Još gore, nije me ozna-čila na Osobe čija imena počinju na ova slova dva puta, a tu je bilo prvo slovo mog imena. Kako može biti tako arogantna? Sabrala sam se, duboko udahnula i na-zvala je na Viber kako bih raščistila ovaj očigledan problem. Moj poziv bijaše odbi-jen uz poruku: Ne mogu sada pričati, na kafi sam sa Tijanom. (a. k. a. osoba koju ne podnosim). Sljedeće što vidim jeste story moje, sada bivše, prijateljice na kojem je slika Tijane i nje uz #beba i #loveher. U tom trenutku dolazi još jedna poruka od Đavoljeg Djete-ta: Javit ću ti se večeras, trebamo se ispričati! Pusa.Odgovorila sam joj na sasvim zreo i jasan način: Ispričaj se sa Tijanom Ć. Naravno, onako bezobrazna kao što i jeste, napisala mi je da se ponašam smiješno. Da? Pa ti si fake i svi znaju da fotošopiraš slike!To joj je totalno pokazalo da se ne treba kačiti sa mnom. Nije zaslužila više pratiti moje objave. Blokirana je na svakoj platformi i time za-vršava naše prijateljstvo.

Amina Jusić, učenica gimnazije, Breza



Dino Živojević, student elektrotehnike, Sarajevo

Egomanija

Knjiga Gađan, djelo Midha-ta Ajanovića, filmskog au-tora, filmologa, karikaturi-ste, književnika i publiciste, napisana je 1997. godine, te predstavlja neku vrstu na-učnofantastičnog romana koji kroz vrijeme prati živo-te članova obiteljske loze koja vuče korijene iz bo-sanskohercegovačkog sela Čadovina. Vremenski obim romana se proteže od prije Drugog svjetskog rata, preko po-sljednjeg rata u Bosni, pa sve do fiktivnog nuklear-nog rata nekad u buduć-nosti. Težište romana, na svu sre-ću, nije stavljeno na spo-menute ratove, nego iz mi-kroperspektive glavnih ju-naka opisuje djelovanje i razmišljanje običnog čo-vjeka u raznim životnim si-tuacijama. Najvažniji detalj koji se

proteže kroz cijelu priču jeste neobična pojava da kada se neko od članova spomenute loze, koju pri-ča prati, naljuti, od silnog bijesa kojim su darovani, s neba počne padati veliko kamenje koje uništava sve pred sobom. U nemogućnosti da je objasni, narod je tu poja-vu pripisao natprirodnoj pojavi koju je zbog svog djelovanja nazvao Gađan, po čemu je knjiga i dobi-la ime. Posebno interesantan je dio iz knjige koji kaže kako nakon svih ratova kroz koje je čovječanstvo prošlo, došlo je do zatišja. Ali kako rat predstavlja od-ličan način da jedni narodi pokazuju nadmoć i superi-ornost u odnosu na druge, da bi to u nekoj formi na-stavili raditi, počeli su igra-ti fudbal. Tako su se mase

počele skupljati po stadio-nima, navijati svako za svo-je i likovati nad porazima onih drugih. Na taj način se svjetski rat lagano zamijenio svjetskim prvenstvom. Zadrži se bit, samo se pro-mijeni forma. Elem, svrha kolumne nije elaborat Gađana, pa ga možemo od-mah staviti na stranu.Kako je zamjena svjetskih ratova svjetskim prven-stvima u fudbalu mogu-ća samo u naučnofanta-stičnim romanima, u ovom malo realnijem svijetu po-red sportskih takmičenja gajimo i kulturu ratovanja, jer, bilo bi šteta odusta-ti od nečega što nas kao vrstu obilježava od samog postanka. Elem, u osnovi i jednog i drugog stoji pokazivanje mišića i hrana za ego veli-kih vladara, ili igrača. Tako je sasvim logično za-pitati se šta bi bilo da je Trump bio Ronaldo, pa da u polufinalu Lige prvaka s ruba šesnaesterca škarica-ma poša lje loptu u sami ćošak protivničkog gola, pa pobjedonosno potrči pre-ma tribini na kojoj sjede oni najljući navijači njego-



vog tima, skine dres, po-kaže mišiće i ponosno se krevelji, dok masa u deliri-jumu slavi njegov lik i dje-lo, a saigrači se kače oko njegovog vrata. U nekoliko minuta nahrani tako ego veličine Kipa slo-bode, te nakon utakmice svi mirni odu kući na spa-vanje, oni protivnički navi-jači u malo tužnijoj atmos-feri, ali svi zdravi i čitavi. Umjesto toga, Trump šalje nosače aviona, bacače ra-keta, te vodi bitke na zele-nim površinama širom svi-jeta, samo ovaj put projek-tilima umjesto loptama. S tim što Amerika igra is-ključivo gostujuće utakmi-ce. Domaći stadioni su re-zervirani za publiku, koja, eto, utakmice gleda samo preko ekrana. Pa Trump povede svoj tim, naredi raketne napa-de s ruba zračnog prosto-ra neke države na Bliskom istoku, pa pobjedonosno trči, što na preskonferen-ciju, što na Twitter, slaviti svoj lik i djelo. Za razliku od Ronalda, koji je ipak na prvoj liniji fronta svog tima, Trump u ovom slučaju više liči na trene-ra koji s klupe, ili tastature, naređuje napade, ali s jed-nakim ponosom. Rusija i Amerika tako od-mjeravaju snage godina-

ma, i na raznim mjestima Bliskog istoka i svijeta. Uvijek na strani, i uvijek sa sigurne distance. Dokle god je pokazivanje snage moguće izvoditi iz ureda daleko od epicentra dešavanja, veliki vladari će živjeti u svojoj punoj slavi. Klaunovi u ulogama dr-žavnih predsjednika koji više liče na mobilni reality show kreiraju struje svjetskih dešavanja, dije-le svijet u oprečne tabore koji samo čekaju iskru kao pred svaki svjetski rat. Pljuju jedni drugima u lica preko žrtava u nekoj trećoj zemlji, kao dva grubijana u školskom dvorištu koji se takmiče koji će prebiti više štrebera. I tako u krug, na TV-u slike naslaganih beživotnih ti-jela civila, djece i, s druge strane, ušminkanih lica za govornicama punih oprav-danja i umjetnog morala, kao da to što rade ide u korist bilo kome osim nji-ma samima. A mi, nijemi posmatrači, kao da smo izgubili em-patiju, pa možemo gledati patnju i smrt jednako kao reklamu za obaveznu ste-rilizaciju pasa, jednako za-brinuti. Jer očito je empatija po-smatrača obrnuto propor-cionalna količini stradalih,

pa tako u nemogućnosti da se personaliziraju žrtve kojih ima na hiljade, gubi-mo svaki osjećaj ljudskosti. Pa uzimamo strane, navija-mo za Ameriku, Rusiju, Tur-sku, Francusku, Njemačku, Iran, Izrael... Eto, baš kao da je utakmica u pitanju.Da nekom srećom živimo u svijetu koji, eto, postoji samo u naučnofantastič-nim romanima, u kojem je moguće svjetski rat zamije-niti svjetskim prvenstvom u fudbalu, a da je Trump Ronaldo, raspravljalo bi se ko je brži, bolji, dinamičniji. Izašao bi Trump u derbiju protiv Putina i gađao gol iz puke sujete, prizivajući de-lirijum mase koja skandira njegovo ime. Punio bi se ego ispraznih glava na puno bezbolni-ji način, a mi, ostali, bismo podjednako mogli navijati kao i sada. Na hiljade sirijske djece bi po prašnjavim tereni-ma ganjalo krpenu loptu u dresovima, što Trumpa, što Putina, svađali se i tukli koji je ove sezone postigao više golova, te koji je bolji kandidat za Zlatnu loptu, umjesto što liježu u gro-bove u uzrastu koji je re-zerviran za ganjanje krpe-ne lopte. Al’ jebiga, za to bi ipak bio potreban neki talent.



Emin

a Sa

rajli

ć, s

tude

ntic

a an

glis

tike

, Var

eš



Emina Sarajlić, studentica anglistike,

Vareš

Je li OK ako nije OK?

Apsolutno sam svjesna da svaka generaci-ja nosi svoje standarde i svoje norme koje ovi koji su odrastali po starom planu i programu nikako ne mogu razumjeti. Svejedno se pitam da li je to što ja ne mogu da ra-zumijem, da li je i mene uhvatilo to ludilo prelaza u novo stoljeće i u neko novo doba u koje se baš sasvim ne uklapam, pa je to razlog, ili je razlog što zaista nije definisa-no što je krajem 2010-ih u redu a što nikako nije u redu. Vidite, ja sam odrastala s prelaza jednog na drugi milenijum. Socijalne poruke, moda i etika nisu možda imale tako nasilan preo-kret kao što je to bio slučaj npr. ludih osam-desetih, ali su se svejedno poprilično pa-sivno-agresivno šuljale među nas priče o modernizmu, o cifri 2000 koja sa sobom nosi sve ono što je historija potiskivala: jed-nakost. Vjerska, spolna, rasna, koja god želiš da bude. Objeručke smo prihvatali da su se promjene dešavale unazad 100 ili 200 godi-na i uzdizali u oblake sve što nam je poma-galo na tom putu. Jednakost je značila tole-rantnu koegzistenciju sa svim našim različi-tostima. Biti jednak u moru šarenila. Prihva-tati, pa možda čak i prisvajati osobine ovo-ga drugog i nalaziti humora u svemu tome. Danas se to naziva krađom identiteta ili ismijavanjem. U svijetu u kojem se tvrdi da imaš apsolutnu slobodu govora i izražava-nja se to pravilo implicira samo ako to što

izražavaš i kažeš nije uvredljivo, ali šta da-nas nije uvredljivo? Samo ako je neka oso-bina koju već nema neka određena skupina ljudi? Da li to znači da je uvredljivo upozna-vati tuđu kulturu i običaje, ukoliko ne mo-žemo opravdati nekim višim i značajnijim razlozima te naše nove spoznaje? Surfala sam Instagram profil Paole Mayfi-eld (iz TV emisije 90 Day Fiancé); radi se o djevojci latino pozadine, koja je udata i živi u SAD-u, i za Halloween se obukla kao Indi-janka. Kada sam naletjela na tu sliku, misli-la sam kako je taj kostim zaista divan, kako joj pristaje, i kako je domišljat, no ubrzo sam otvorila komentare i ugledala sve silne izjave stotina hiljada ljudi koji govore kako nije u redu da krade običaje ljudi kojima ne pripada. I najednom sam se osjećala loše, prvobitno zato što sam impulsivno pozi-tivno reagirala na tu sliku, a zatim zato što sam shvatila da moja percepcija nije pro-mijenjena na osnovu toga što sam ja uvi-djela da kostim nije pristojan, nego zato što me je većina ubijedila da nije pristojan, a treće zato jer sam se kao mala sa prijatelji-ma igrala Indijanaca, zabijala pero u kosu i blatom izvlačila ratničke boje po licu. Zapi-tala sam se na sekund, da li će moja djeca moći da se igraju Indijanaca u svoje doba, ili će propustiti to ludo iskustvo zato jer više neće biti socijalno prihvatljivo opona-šati Indijance ako i sam nisi jedan od njih.Na fakultetu smo skoro čitali Robinzona Krusoa, jednu od mojih najdražih knjiga iz osnovne škole, te su mnogi od nas imali za-datak da za ocjenu pišu esej na tu knjigu. Moja tema je bila Fantazije Srednje Klase u Robinzonu Krusou. Danima, sedmicama, mjesecima sam tražila po internetu hipote-ze i kritičke osvrte kojima bih dokazala da je onaj divni avanturista Robinzon, kojeg je desetogodišnja Emina čitala sa takvim sja-



jem u očima, zapravo sebični kapitalistič-ni robovlasnik, gladan novca i tamnopute radne snage. Predala sam zadatak, i polo-žila ga, i nisam sebi nikada oprostila. Za-što? Zato što sam natjerana da tako mislim. Naravno da u godini 2018. nije prihvatljivo da napišeš štivo u kojem će bijelac sresti crnca i naučiti ga svoj jezik i tjerati da radi za njega, ali moramo shvatiti da roman nije napisan u godini 2018. Danijel Defo nije imao lošu namjeru kada je pisao Robinzo-na Krusoa, štaviše, i sa stavovima koji su u sebi imali tračak kolonijalnih tendencija, je svejedno bio ispred ljudi svoga vremena. Za njegovo vrijeme, ovaj roman je bio revoluci-onarno djelo. Za naše, ovaj roman je uvred-ljiv. Da li to umanjuje vrijednost Danijelo-vog pisanja, ili mogućnost čovjeka moder-nog doba da rasuđuje sve okolnosti? Da li smo zapravo mi ponekad uvredljivi s onime što nas vrijeđa? Zapela sam jedno vrijeme bila za crno-bijele filmove i za fatalne žene koje su zaustavljale auto pokazujući nogu do koljena. Nekada se to smatralo samo-pouzdanjem, danas je to upredmećivanje ženskoga tijela. Ako se osjećamo dovoljno dobro u svojoj koži da želimo to iskoristi-ti u svoju svrhu, jesmo li mi nezahvalni ili je apsolutno suprotno? Zapela sam skoro i za stare klasične sapunice: Očajne kućanice, Seks i grad. Preglédala sam iznova i

iznova sve epizode serijala i filmove i bila oduševljena time kako su žene predstavlje-ne snažno i samopouzdano, držeći na ple-ćima i porodični život, i poslovnu sredinu i pažnju društva, a još uvijek nalazeći vreme-na za odlazak u salon, za piće, za hobije. Za-tim sam imala par dana YouTube ludila na kojem sam preglédala Boldly i moderni fe-minizam. Preglédala sam klipove žena koje pale kosu upaljačima, hodaju u toplesu i farbaju dlake pod pazuhom da dokažu da imaju pravo da ne budu stereotipno žensko kakvo muškarci očekuju. Najednom, posta-lo je uvredljivo željeti imati dugu kosu, no-siti odijelo, imati karijeru i ostvariti se kao majka. Prije svega, postalo je uvredljivo biti u braku sa muškarcem, koji se sve više i više gledaju kao izvor zabave i način reproduk-cije radije nego životni partneri u pravom smislu te riječi. Zapitala sam se da li će ri-ječi dama i supruga za 20 ili 30 godina uop-šte postojati, ili će to biti manje selektiv-ne grupe u jednom velikom svijetu u ko-jem svi izgledamo isto; polugolo, raščupano i izbušeno, a to da li je neko muško ili žen-sko možeš saznati jedino po rodnom listu, ako se uopšte budu i koristili izrazi "muš-ko" i "žensko". Naravno da ne smatram da ne trebaš da spališ kosu ako zaista želiš to da uradiš, ali smatram da čitavih 80 posto djevojaka koje to rade, rade iz revolta i že-

Scen

a iz

film

a Se

ks i

grad



lje da budu dio nekog pokreta radije nego što to zaista žele da urade. Lično sam žena koja se ne drži baš bontona, ne nosa štikle i nema dugu kosu, ali u isti mah nemam ni-kakvu potrebu da stavljam farbu za kosu ig-dje sem na tjeme glave niti da eksponiram svoje tijelo kojim nisam baš najzadovoljni-ja, ne zbog društvenih normi – nego zbog toga što ja nisam dovoljno radila na njemu da bih željela da ga eksponiram, i osjećam se kao da nisam dio niti jedne od ovih sku-pina, i zbog toga se nekada osjećam loše što nemam neke od tih potreba. Osjećam se loše što sam dosljedna sebi i što ne-mam potrebu da se poklonim u potpunosti nekoj skupini, samo da mogu konačno do-biti tu prokletu etiketu. Gledajući baš posljednji film Seks i grad iz 2010. godine sam se grohotom smijala iz sveg glasa na scene žene sa nikabom koja zavlači pomfrit pod veo da bi mogla da ga jede, te na muškarce u Abu Dabiju koji su Samanthi zvali policiju zato jer se ljubila sa tipom na plaži. Poslije toga sam vidje-la da taj film ima 4/10 recenzije na IMDB-u, neke od najnižih recenzija koje sam vi-djela, i istražujući sam uvidjela da su sve negativne recenzije napisane u posljednje dvije-tri godine o tome koliko je uvredljiv za islamski svijet. I, ponovno, shvatila sam da sam se osjećala loše zbog nečega zbog čega se nisam osjećala loše samo 15 minu-ta ranije. I, ponovo, nisam se osjećala loše jer sam mislila da je to loše, nego zbog toga kako bi me drugi ljudi percipirali da su mo-gli da me vide kako se smijem na takve šale. Shvatila sam da se taj film u vremenu u kojem govorimo nikada ne bi desio, i da je pogled na to koliko daleko možemo ići na šale vezane za islam drastično promi-jenjen unazad deset godina, imigrant-skom krizom i pokušajima Evrope i svi-jeta da budu senzitivniji po tom pitanju. Ali, da li je zaista toliko loše tražiti humora u svemu? Da li je zaista toliko loše biti opu-šten u svemu? Da li danas djeca po selima

u mjesecu Ramazanu sjede na podu u dža-miji poslije posljednjeg večernjeg namaza i igraju igrica onako kako smo to mi radili kada smo bili mali? Ili se boje da će neko reći da ih nije strah Svevišnjeg. A nas? Je li nas to nije bilo strah? Jesmo li bili igno-rantni? Ili je jednostavno bila opuštenija atmosfera u džamijama prije deset godina, nego što je to danas? Je li Svevišnji manje tolerantan danas nego što je bio prije de-set godina, ili smo mi sebe ubijedili da je-ste? Riječ gej je nekada označavala pojavu ili osjećaj takve okićene sreće da je malo i patetična. Nekako, nekim spletom okolnosti koje nisam uspjela istražiti, u zadnjih pola vijeka je ta riječ postala naziv za homosek-sualnu populaciju, uglavnom (ali ne isklju-čivo) mušku. Kada šaljivo neko kaže da mu je nešto gej, u većini slučajeva ne misli to mi je nalik na dva zaljubljena muškarca, nego misli da je nešto toliko veselo da je možda malo i jad-no i patetično. Da li ja ne smijem koristiti riječ koja savršeno objašnjava ono što že-lim da izrazim, samo zato jer je homonim novopečenom nazivu neke skupine, koja bi se mogla uvrijediti? Da li je uvredljivo od te skupine što se nije dovoljno edukovala o toj temi prije nego što se počela osjeća-ti uvrijeđeno, ili sam uvredljiva ja, koja ne mogu da koristim riječ gej isključivo iz ra-zloga zato što ja sama nisam gej u seksu-alnom smislu? Da li moram da budem gej, da bih mogla da kažem za nešto da je gej? Je li to znači da je mogućnost korištenja ri-ječi gej privilegija!? Da li idemo društveno u tome smjeru u kojem neće biti prihvatljivo jesti pizzu jer je nacionalno italijansko jelo, u kojem ćemo moći jedino učiti engleski i francuski od stranih jezika – jer drugi nisu internacionalni, u kojem nećemo moći ple-sati Užičko ako nismo Srbi? Da li će u na-rednih 20 godina doći do još jednog preo-kreta, ili ćemo u pokušaju da konstantno očuvamo nečije osjećaje i krhke ličnosti doći do tačke u kojoj nećemo moći ni crpi-ti inspiraciju od drugih ljudi a da ne bude



tenzija? Da li ćemo se moći našaliti na ra-čun neke grupe kojoj ne pripadamo, i da to ostane na tome da je šala, a ne atak na tu skupinu? Je li zaista loše podijeliti s drugi-ma ono što nam je smiješno? Da li treba-mo da sebe mrzimo zato što smo se osje-ćali tako? U svijetu u kojemu tvrdimo da napreduje-mo ideologijama, nazadujemo u tome da prihvatamo različitost. Kao društvu nam očigledno fali sadržaja, čim po cijele dane ne radimo ništa drugo nego gledamo što sve možemo nazvati uvredljivim.

Defanzivan stav je ponekad zaista produkt nečega što je zaista diralo preduboko u neku seharu koju ne želimo da otvaramo, ali ponekad nemamo tu seharu, i defanzi-van stav zauzimamo jer očajno želimo da ju imamo. Sljedeći put kada vas neko pita da li misli-te da je nešto OK, zapitajte se da li stvarno stojite iza odgovora koji ste dali, ili ste ga dali samo iz straha da nije isti kao kod ve-ćine. Je li OK ako nije OK, ili nije OK zato jer su vam rekli da nije?

Zapis o zemljiZapis o zemlji


Matija Krivošić, učenik gimnazije, Vareš

Slavenska mitska pozornica - drugi dio

Legenda se bliži kraju, ali ne i njenom postojanju. Uzbudljiva i napeta radnja, peripetije, činjenice o sva-kodnevnom životu poveza-ne s mitologijom samo je dio onoga što slijedi u na-stavku. Naime, pripovijeda se o sa-svim običnoj ljubavnoj pri-či, nalik na Romea i Juliju, (skoro ne rekoh poput ka-kve klišeizirane sapunice, ili Ljubav je na selu na malo nekonvencionalan način). S jedne strane njeni likovi su ekspresivno naglašeni-ji i idealizirani, da ka ko, li-kovi su slavenski bogovi i božice, a s druge, možemo se poistovjetiti sa njihovim apsurdima i povezati sa standardnim životom nas smrtnika. Drugi dio koji mi je ispričao Toni Petković, publicist vareških legendi slavenske mitologije, zao-kupio je moju pažnju. Sto-

ga, duboko uronite u svo-je naslonjače, zamislite da ste pogledali uvodnu špicu Televisa Presenta i zavirite u intimu slavenskih bogo-va i božica.Tokom jesenskih dana, u svome zlatnom gradu Varešu i zlatnim palačama, mitski bog Perun na vrhu planine vlada nebeskim i podnebeskim dijelom. Ta neopisiva moćna sila, uobličena u veliku muškarčinu koja ima bakrenu bradu, u ruci drži dva kamena žrvnja, tare ih jedan od drugi i tako stvara gromove kojima gađa sve neposlušne i dovodi ih u red. Sa njim je i njegova žena, božica Mokoš, koja je djeliteljica sudbine. Vladaju tokom ljetnog perioda svojim vremenskim očima, bilo da su davali kiše, bilo da su davali sunce, sve što je potrebno, uspjeli su do

vesti poljoprivrednu proizvodnju do kraja i zato se malo opuštaju. Zaslužili su nakon silnog truda.Međutim, Perunov protivnik, bog podzemnog svijeta - Veles, koji je ujedno bog zime - želi promjenu. Želi da on bude dominan-tan, da pokaže svoje moći i on se prikrada Perunovim dvorima i krade mu ženu Mokoš - prirodi krade ljetno sunce. Krade sudbinu, a ona je ujedno i Majka Zemlja, jer zemlja rađa. Sve nosi u podzemlje. Da tragedija bude za Peruna veća, iako ga tjera gromovima, oni nemaju utjecaja u podzemlju. Njegova žena, Mokoš, ima aferu sa bogom podzemlja - to je jedno neprirodno stanje. Priroda se buni, rijeke se zaleđuju, vegetacija vene, priroda je okovana snijegom; uz Velesa koji sve dodatno zaleđuje da bi se što bolje zaštitio od mogućeg utjecaja boga Peruna. Time je uspio da ljetno vrijeme pretvori u zimsko. Taj preljub traje sve do drugog veljače svake godine. Kada prvi put napukne zimsko vrijeme, Perun gromovima širi te pukotine i

Zapis o zemljiZapis o zemlji


silom vraća svoju ženu ponovno u svoje dvore. Dakako, pregovori traju svega nekoliko dana, ali su ponovno zaljubljen i sretan par. Moguće je da je to dijelom povezano sa poimanjem Valentinova i kad se ponovno zaljubljuju, prvog ožujka božica rađa Perunu blizance, sina Jarila i kći Moranu. Veles se ne slaže s time i prvog ožujka šalje svoje prikrivene moći, krade mu tek rođenog sina - boga Jarila (bog proljeća), i njega odvodi u podzemlje. Ne zna ni tko je, ni čiji je, a Velesa smatra svojim poočimom i odrasta brzo u njegovom podzemnom svijetu.

Dvadeset i četvrtog travnja izlazi iz podzemlja. Sile podzemlja ga ne mogu držati, jer je on bog proljeća, a proljeće je jarovito, snažno, silnu snagu ima, tu vremensku promjenu osjetimo čak i mi ljudi. U proljeće odjednom nas zapljusne val jarosti, snage. Slika boga Jarila se najbolje se očituje kroz narodne uzrečice: u islamskom svijetu je zapamćen kroz zrak, tlo, vodu, (džemre, goveđu zimu). U kršćanstvu postoji uzrečica: Sveta Marina kaže da je prošla zima, a sutradan je sveti Blaž, a on kaže da je laž. Sveti Blaž je u kršćanstvu sinonim za Velesa. Jarilo izlazi iz pod

zemlja i kreće niz rijeku koja razdvaja dva svijeta, Velesov i Perunov svijet. Čuo je da bog Perun ima lijepu djevojku za udaju, ne znajući da mu je to sestra. Dolazi do današnje Kapije na ulazu u Vareš, svi je mi doživljavamo kao običnu riječ, ali to su Vremenska vrata. Klima do kapije je jedna, a od kapije druga, kao i vegetacija i količina padavina i geološka situacija. Dolazi do tog dijela gdje se nalazi Vremenski lomni most. Vrijeme se dakako može slomiti, mada on ne može preko mosta, zato što je na mostu Veles i ne da mu proći.Sa druge strane Perunovih dvora silazi Morana. Njegova sestra javlja se glasom kukavice. Iako u narodu vjerovanje povezuje kukavicu sa nečim lošim - ona najavljuje proljeće. No, ona je tim glasom dokaz svom proscu, uz pomoć vremenskog ključa koji su iskovali Perun i njegovih devet sinova i kovača. Taj ključ braća daju svojoj sestri, baca ga preko lomnog mosta, preko rijeke otključava Vremenska vrata, a mačem probija zmaja. Kršćanska preinaka u Varešu je sveti Mihovil. Dio Velesa je transformiran, a u kršćanstvu je to đavo, odnosno Zmaj. Božica Morana stavlja pred Jarila posebnu postelju, ispod drveta ive kod Kapije, gdje vode ljuPe

run

Zapis o zemlji

Zapis o zemlji


bav. Tim činom su pokazali ljudima i prirodi što treba činiti da bi se nastavio životni ciklus za opstanak. Pošto je i u mitološkom svijetu zabranjen incest, kazna je smrt i Morane i Mokoš. Održava se slavenska mitska svadba. Na toj svadbi učestvuju svi, i Morana i Jarilo. Jarilo baca jabuku i poslije tim činom potiče plodnost prirode. Tokom svadbe na kojoj su svi uzvanici, čitavo kraljevstvo je doživjelo procvat. Međutim, Jarilo tokom svadbe počinje gledati u druge žene, a Morana se ljuti. Ona ima strašnije oružje od Peruna, ima okruglu munju i kaže svojoj braći da ubiju Jarila i to čine. Čini se grubo, međutim radi se o tome da je trebalo skloniti proljeće, jer ne bi bilo dobro kad bi proljeće trajalo samo za prirodu. To je ona koja budi želje, njeno ime se ne smije izgovoriti jer je mora smrt i zato nemamo izravno njen toponim na području Vareša, ali imamo lokalitet, gdje spaja - Budoželje. Njegovim ubijanjem i ona sama kao odraz zime

Mok

oš (p

lani

na B

ogoš

)

i prelijepe djevojke transformira se u vješticu, rugobu. Oboje ih sahranjuju u dva humka do iduće godine. Mjesto njihovog sahranjivanja su Mali i Veliki hum. Nastaje ljeto, ponovno dominira Perun i žena Mokoš. Dvadeset četvrtog listopada, na Dmitrov dan, ponavlja se čitava priča.

***I tako, svake iduće godine ova fascinantna i idilična legenda upliće svoje glavne akte-re u prirodu i njen tijek. Priča koja ostavlja bez daha, zasigurno, jer ovo je dio histori-je naših predaka koju su krojili na osnovu tradicije i politeističkog vjerovanja. Suočio sam se s kompleksnošću onoga što je či-nilo Slavene i s opravdanjem mogu reći da se ova legenda može poistovjetiti s onima iz rimske ili grčke mitologije - nama možda bliže, nego slavenske. Cijenimo, prije sve-ga našu daleku historiju da bismo još više poštovali i u potpunosti razumjeli današ-nje religije i običaje.

Iz naše mahale


Iz naše mahale

Pripreme za IKS u punom jeku...Druga pripremna radionica održana je s liderima i liderkama projek-

ta Interkulturalne kreativne sedmice/tjedni u NARKONEu 5. maja, a tema okupljanja bila je kako i ove godine promovirati projekt no-

voj mladoj snazi koja će svojim djelovanjem napraviti promjene u svom gradu i time učiniti svoj, ali i dječiji raspust bogatijim za nove avanture.

Na sastanku su, zajedno s koordinatoricom projekta s. Magdalenom Schildknecht, planirali kako i kada će obavijestiti srednjoškolce i srednjoškolke o početku projekta, o tome kako postati volonter/volonterka, odnosno kako i kada mogu početi volontirati. Lideri i liderke su rasporedili zadatke i punom parom rade da bi uspješno realizirali pripremne aktivnosti koje im slijede da bi i sama realizacija projekta mogla početi. Smi-slili su nekoliko ideja za ovogodišnji moto, koji će ih pratiti kroz cijeli pro-jekt i povezivati dva grada. Koji moto su odabrali otkrit će nam na početku realizacije projekta. Društvo i ove go-dine u realizaciji projektnih aktivnosti pravit će im ekipa studenata i studen-tica iz Švicarske koji će svoje znanje, iskustva i kreativnost primijeniti u Va-rešu i Novom Travniku.

Darujmo im vrijeme umjesto novacNakon edukacija koje su održane tokom februara i marta, za volontere i volonterke ovog projekta kreiran je drugi set edukacija koje je vodilo stručno osoblje, a koje su se pokazale kao potrebne u njihovom radu. Tokom maja održana je edukacija o psihodrami koju je vodila dipl. psih. Tihana Majstorović, Sistemsko-porodična i Integrativna psihoterapija s mr. sci. Đanom Lončaricom, Grupna analiza sa mr. med. sc. dr. Azrom Arnautović i Realitetna terapija s psihologinjom i psihoterapeutkinjom Nerminom Vehabović-Rudež. Ono što je još bitno spomenuti za mlade uključene u ovaj projekt jeste i njihov doprinos prevenciji ovisnosti i nesebično ulaganje svog slobodnog vreme-na u druženje s djecom. U maju su volonteri i volonterke s djecom posjetili Escape Room centar u Sarajevu, gdje su timski rješavali za-gonetke te su, pored toga što su se odlično zabavili, razvijali i kognitivne vještine i krea-tivnost. Ni sportskih aktivnosti nije manjkalo pa su u Centru za edukaciju, sport i rekreaciju Safet Zajko igrali badminton, odbojku i druge aktivnosti koje doprinose njihovom zdravlju. Kroz svoj volonterski angažman, od decembra 2017. godine poklonili su 1053 sata svog slo-bodnog vremena za ukupno 948 djece kroz radionice, druženje i igru, a i dalje nastavljaju poklanjati kroz aktivnosti koje realiziraju.

IKS

Eduk

ativ

ni r

ad sa

dje

com

u r

izku

Azra Halilović, Preventeen projekt-asistentica, Tešanj

Iz naše mahale


Iz naše mahale

Zdrav na kvadratMladi u Bosni i Hercegovini su pasivni! Rečenica koju često čujemo u medijima, oko nas. Da to nije baš tako pokazali su nam mladi iz Breze koji su, nakon završene KULT-ove obuke Uči, misli i djeluj (UMiD), skupa s ekipom iz Maglaja napisali i realizirali projekt Zdrav na kvadrat. Na ovaj način mladi su prošli proces pisanja i upravljanja projektnim prijedlogom, uz punu odgovornost za njegovu sprovedbu, dok su Institut za razvoj mladih KULT i NARKONE pratili i podržavali mlade u njihovoj realizaciji. Aktivnosti su realizirane u Maglaju u periodu od 27. do 29. aprila i Brezi, u periodu od 3. do 6. maja 2018. godi-ne, a obuhvatale su radionice o prevenciji ovisnosti i info štand na trgovima za sve zainteresirane da bi se mogli više informirati o ovoj tematici i važnosti prevencije ovisnosti i promociji zdravlja. Također, ovi mladi su organizirali i uličnu trku u Brezi, u kojoj je učestvovalo više od 60 djece i mladih, a u orga-nizaciji im je pomogao i Lokalni tim iz Breze, koji djeluje pri Asocijaciji srednjoškolaca u BiH. Mladi su itekako aktivni, dajte im priliku i napravit će još mnoštvo sličnih akcija.

Stariji brat, starija sestraVolonteri i volonterke nastavljaju se družiti sa svojom mlađom braćom i sestrama, te su u proteklom pe-riodu odlučili individualna druženja obogatiti učešćem u grupnim aktivnostima u kojima su imali priliku zajedno posjetiti i Svrzinu kuću, Žutu tabiju, te Centar za edukaciju, sport i rekreaciju Safet Zajko. U Svrzinoj kući upoznali su se sa načinom života tradicionalne bogate muslimanske porodice koja je u njoj ži-vjela, te su svoje putovanje nastavili na mjesto sa kojeg će posmatrati ljepote grada Sarajeva, Žutu tabiju – gdje su uz piknik uživali u pogledu i međusobno se družili i razmjenjivali doživljaje i iskustva sa pret-hodnih radionica. U Centru za edukaciju, sport i rekreaciju Safet Zajko okušali su se u glumačkim vodama, osmišljavali su uloge da bi u skorije vrijeme snimili film koji će im biti podsjetnik na zajednička druženja. Tokom maja održan je i drugi ciklus edukativnih radionica za volontere i volonterke o vršnjačkom nasilju, tehnikama učenja i pamćenja, utjecaju porodice i društva na adolescenta i stilove roditeljstva. Cilj edukativnih radionica bio je da svi volonteri i volonterke projekta dobiju dodatna saznanja o temama koje se odnose na trenutnu problematiku u radu s djecom i mladima, a koje su usko povezane s njihovim volonterskim angažmanom, ali i s njihovim budućim profesionalnim rastom i razvojem.

Posje

ta Ž

utoj

tabi

ji

Iz naše mahale


Iz naše mahaleD

jeca

i m

ladi

koj

i su

učes

tvov

ali u

pr

ojek

tu Z

drav

na

kvad

rat

Ozvaničena RIPPO saradnjaU okviru RIPPO mreže (Razvoj i profesionalizacija prevencije ovisnosti) 11. aprila u Hotelu Sarajevo pot-pisan je sporazum o saradnji između članica mreže s ciljem integriranja oblasti prevencije ovisnosti u političke, zdravstvene, sigurnosne i omladinske programe u Bosni i Hercegovini. Potpisnice sporazuma o saradnji su: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKONE iz Sarajeva, Javna ustanova Terapijska zajedni-ca Kampus Kantona Sarajevo, Institut za razvoj mladih KULT iz Sarajeva, Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II iz Sarajeva, Javna zdravstvena ustanova Dom zdravlja iz Doboja, Omladinski klub Pod istim suncem iz Jablanice i Udruženje Centar za edukaciju mladih iz Travnika. Mreža će kontinuirano ra-diti na usavršavanju stručnjaka/stručnjakinja u ovoj oblasti, te na razvoju i realizaciji inovativnih pristu-pa i održivih programa da bi odgovorila na sve izraženiji problem ovisnosti kod djece i mladih. Krajnji cilj Mreže RIPPO jeste uspostavljanje stručnog centra za prevenciju ovisnosti s ciljem unapređenja zdrav-lja, sprečavanja razvoja ovisnosti, te ranog prepoznavanja rizika od ovisnosti.

Čla

novi

i čl

anic

e R

IPPO

mre

že

Draga naša čitateljice i dragi naš čitaoče,

Ukoliko voliš pisati, crtati, fotografirati, praviti stripove i

imaš zanimljive i kreativne ideje bilo koje vrste, a koje želiš

predstaviti u tvom i našem magazinu Preventeen, koji se

distribuira širom Bosne i Hercegovine, možeš nas upratiti

ili nam se javiti s idejom na našu Facebook stranicu Časopis

“Preventeen“ ili e-mail [email protected].

Javi ovo ekipi!

Želimo “pogurati“ kreativnost mladih, pa ćemo najzanimljivije

ideje, koje budu u skladu sa konceptom magazina i određenog

broja, i objaviti.

Ukoliko tvoj rad ne objavimo u tekućem broju, zadržavamo

pravo da ga objavimo u nekom od narednih brojeva. Svi radovi

koji pristignu na našu adresu, e-mail ili Facebook stranicu, bit

će objavljeni ili korišteni isključivo u Preventeenu.

Za svoje radove nećeš dobiti nikakav keš, ali će tvoji tekstovi,

fotografije, crteži, stripovi i slične ideje obići cijelu Bosnu i

Hercegovinu, ali i šire izvan granica.

Želimo ti ugodno i odmorno ljeto,

Tvoja redakcija i uredništvo

PREVENTVN MGN MLDE IN 1840241 JN LPNJ . GODINA I BROJ · 2018-06-20 · PREVENTVN MGN MLDE IN...

Documents

Transcript of PREVENTVN MGN MLDE IN 1840241 JN LPNJ . GODINA I BROJ · 2018-06-20 · PREVENTVN MGN MLDE IN...