PREPOZNAVANJE ZNAKOVA U KULTURNOM KRAJOLIKU –

NAUČNI SKUP ZNAKOVI PORED PUTA - ZNAK U ZAŠTIĆENOM PODRUČJU BUDVA, Crna Gora - 2008

prof.dr.sc. Nenad LIPOVAC, dipl.ing.arh. Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Katedra za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu HR 10000 Zagreb, Kačićeva 26 00385 1 463 9444 email: [email protected] [email protected] [email protected]

mr.sc. Biserka DUMBOVIĆ BILUŠIĆ, dipl.ing.arh. Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine Konzervatorski odjel HR 10000 Zagreb, Mesnička 49 00385 1 485 1191 email: [email protected]

PREPOZNAVANJE ZNAKOVA U KULTURNOM KRAJOLIKU –

IKONIČKI KÔD KULTURNOG KRAJOLIKA ŽUMBERAK-SAMOBORSKO GORJE

Ključne riječi:

PROSTOR MJESTO VRIJEME IDENTITET MJESTA KULTURNI OKOLIŠ KULTURNI KRAJOLIK IKONIČKI KÔD ZNAK

Sažetak:

Ovaj rad se bavi odnosom označavanja, oglašavanja, reklamiranja, arhitekture i okolnog prostora, odnosno arhitektonskim oblicima koji preuzimaju ulogu znaka, metafore i simbola u kulturnom krajoliku. Intervencije u ambijentima prepoznatljivog identiteta, uspostavljenog arhitektonskog jezika i vizualnih kodova, zahtijevaju razumijevanje i dekodiranje simbola i znakova stvaranih u Prostoru kroz Vrijeme. Dekodiranje uspostavljenog znakovnog sustava omogućuje, osim spoznavanja njegove komunikacijske razine i nastavak slijeda u Prostoru i Vremenu i na taj način pomaže ui očuvanju identiteta Mjesta. Vizualni kodovi kulturnog krajolika govore u prilog tezi da prostori prepoznatljivog i jasno izraženog identiteta sadrže visoku razinu vlastitih simbola i znakova te da je unošenje reklamnih i komercijalnih poruka suvišno, strano i vrlo osjetljivo, jer tom Prostoru mijenja identitet i značenje, unosi globalizacijske komercijalne elemente, stvara nepotrebnu vizualnu i pojmovnu buku i chaos. Pitanje upućeno planerima, arhitektima i dizajnerima koji trebaju djelovati u područjima jasnog i prepoznatljivog identiteta glasi: kako biti suvremen, a opet sačuvati izvore identiteta tog Mjesta?

Summary:

This paper is trying to deal with the relation between denotation, advertising, architecture and the surrounding Space, or architectural forms that play role of a sign, metaphor or symbol in Cultural Landscape. Interventions within the Space of recognized identity, with established architectural appearance and visual codes demand a great deal of understanding and recognition of symbols and codes that were produced within a Space and Time. Decoding of established sign-system enables, besides cognition of real Time and Space and its communication level, a continuous process within the Place preserving the existing and valuable Elements of Identity. Visual codes of Cultural Landscape undoubtedly send a clear message: strong Place identity stimuli reveals high level of Symbols and Signs, and bringing into that Space some new and strange advertising and commercial elements is very sensible, as they might change the Identity of that Place and create Visual and Conceptual Noise and Chaos. The rising question for Planers, Architects and Designers that are to intervene within Space with valuable and recognizable identity is: How to behave as a contemporary designer and still preserve the Sources of the Place Identity.

mailto:[email protected]




Prof.dr.sc. Lipovac Nenad, Zagreb PREPOZNAVANJE ZNAKOVA U KULTURNOM KRAJOLIKU - Mr.sc. Dumbović Bilušić Biserka, Zagreb IKONIČKI KOD KULTURNOG KRAJOLIKA ŽUMBERAK-SAMOBORSKO GORJE

ZNAKOVI PORED PUTA – znak u zaštićenom području

1. PROSTOR vs MJESTO

Za uređenje bilo kojeg dijela Prostora (Mjesta) potrebno je izraditi odgovarajuću dokumentaciju:

prostorno planersku ili pak arhitektonsku. Sve to je potrebno izraditi u skladu sa važećim zakonima i

propisima, uz poštivanje rezultata dobivenih iz različitih Studija koje su nastale prije ili tijekom izrade

određene prostorno planske dokumentacije. Tijekom izrade potrebne dokumentacije za uređenje nekog

Prostora vrlo često se promatra samo vrlo mali dio tog Prostora, bolje reći ograničeni dio Prostora koji

zovemo Mjesto, bez imalo osjećaja za ono što se događa u preostalom dijelu Prostora, naročito onog

susjednog. Projektiranje određene zgrade, nažalost, najčešće završi na izradi konceptualnih rješenja koja

najbolje mogu zadovoljiti uvjete građevinske parcele na kojoj će se graditi planirana građevina. Sve ostao

ostaje stvar tehnike i poznavanja rada na računalu. Uz pomoć računala vrlo precizno se daju prikazi svih

pročelja novog artefakta u Prostoru, ali vrlo često ti pogledi na zgradu nikada neće biti mogući – iz

jednostavnog razloga: zanemaren je neposredan okoliš – zgrade, stabla, … koji zaklanja pogled.

Da bi se postigao cilj, a to je uklapanje novog artefakta u neki Prostor, a u isto vrijeme i postizavanja

njegove originalnosti i jedinstvenosti, potrebno je da planer, urbanist, arhitekt, dizajner spoznaju važnost

značenja jednog pojma koji se toliko puta spominje u stručnoj i znanstvenoj literaturi, a vrlo rijetko istražuje

i koristi do samog kraja procesa planiranja/projektiranja: GENIUS LOCI. Što je to Genius Loci i kako ga

utvrditi, otkriti u nekom Prostoru?

Da bi mogli uopće govoriti o uspješnosti spoznaje tog fenomena, moramo se pozabaviti sa

istraživanjem i spoznajom još dva pojma koji nam se čine toliko poznatim i jasnim da se prilikom izrade

nekog urbanističkog/prostornog plana ili arhitektonskog/dizajnerskog projekta uopće ne trudimo previše da

ga istražujemo i vrednujemo. To su pojmovi PROSTOR i MJESTO. Što je to Prostor, što je to Mjesto, kada

prostor postaje Mjesto i obrnuto, i što neko Mjesto čini toliko različitim ili sličnom nekom drugom Mjestu

autori ovog rada pokušavaju otkriti, prepoznati i opisati u svojim znanstvenim1 i stručnim radovima kroz

istraživanje one prave planerske metodologije. Prije započinjanja bilo kakvog promišljanja što je to Prostor,

Mjesto, Identitet, … nužno je prihvatiti činjenicu da se Svijet u kojem trenutno boravimo sastoji od više vrsta

okoliša koje možemo perceptualno spoznati i razlikovati. To su prirodni okoliš, kultivirani i izgrađeni okoliš.

Jedan manji zajednički dio kultiviranog i izgrađenog okoliša zovemo još i kulturni okoliš. Koja je osnovna

razlika ovih okoliša, a što im je opet zajedničko u stvaranju pojma Mjesta?

Pod PRIRODNIM OKOLIŠEM smatramo okoliš (dio Prostora) unutar kojeg nema prisutnosti Čovjeka i

njegovog djelovanja, ili je ono svedeno na najmanju moguću mjeru. Procesi koji se odvijaju unutar njega su

isključivo rezultat Prirode i svih prirodnih sastavnica. Spoznavajući vrijednost ovog okoliša Čovjek pokušava

kroz zakonodavne akte zaštiti možda već posljednje oaze Prirodnog okoliša sa svim postojećim vrijednim

obilježjima nazivajući ih različitim imenima: od strogih rezervata, nacionalnih parkova, preko spomenika

prirode sve do zaštićenih svojti, minerala, sigovina i fosila.2

1 Lipovac, N.: Planning as a Function of Preserving the Identity of Place, doktorska disertacija, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu – College of Environmental Design, University of California at Berkeley, 2000. Dumbović Bilušić, B.: Krajolik – kulturno dobro, istraživanje metodologije prepoznavanja , vrednovanja i zaštite kulturnih krajolika u Hrvatskoj, doktorska disertacija u izradi, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 2 Zakon o zaštiti prirode, članak 8 (Narodne Novine 70/05)

Međunarodni naučni skup, Budva 2008. 1



KULTIVIRANI OKOLIŠ predstavlja okoliš u kojem je vidljiva prisutnost Čovjeka, ali u manjoj mjeri.

Naime, unutar tog okoliša Čovjek još uvijek poštuje prirodne zakone, a njegovo djelovanje se svodi na

„srazmjerno kontrolirano“ oblikovanje okoliša za svoje potrebe. Unutar njega se nalaze površine koje Čovjek

uređuje za svoje primarne potrebe: proizvodnja hrane.

IZGRAĐENI OKOLIŠ predstavlja najviši oblik Čovjekovog preoblikovanja okoliša. U ovaj okoliš Čovjek

unosi potpuno nove elemente koji se u prirodi ne mogu pronaći, već su oni nastali kao rezultat njegovog

promišljanja kroz povijest civilizacije, uključujući sve rezultate i proizvode tehnološke revolucije. Unutar

njega nalaze se Čovjekova naselja, u svim svojim oblicima i veličinama.

KULTURNI OKOLIŠ unutar sebe obuhvaća dijelove iz sva tri opisana okoliša: prirodnog, kultiviranog i

izgrađenog okoliša koji sadrže elemente od kulturološke, povijesne i civilizacijske vrijednosti određenog

Prostora, a vezane za postojanje i prisutnost Čovjeka u nekom Prostoru.

Kako je vrlo teško utvrditi jedinstvenu i sveprihvatljivu metodologiju u procesu planiranja koja bi

omogućila zaštitu i očuvanje svih vrijednosti određenog Mjesta, početak svakog istraživanja treba usmjeriti

ka iznalaženju što većeg broja (postojećih i nekad-postojećih) elemenata identiteta iz različitih okoliša unutar

promatranog Mjesta, a koji će se zatim detaljno locirati, opisati i vrednovati. Za cijeli postupak planiranja i

projektiranja nužno je razumijevanje važnosti različitih pogleda na određeni prostor, a sve to sa jedinstvenim

ciljom: provođenje pravilnog čitanja, prepoznavanja i razumijevanja svih vrijednosti koje pomažu u

otkrivanju Identiteta Mjesta i Poistovjećivanja sa Mjestom. Čovjekovo djelovanje i stvaranje unutar

cjelokupnog kultiviranog, (kulturnog) i izgrađenog okoliša ima jednu od najvažnijih uloga u samom procesu

planiranjaje za očuvanje Identiteta Mjesta. Za vrijeme tog procesa, nužno je stvaranje Slike, razumijevanje

Genius Loci (Duha Mjesta), prikupljanja odgovora na pitanja o tome što to čini neko Mjesto toliko

jedinstvenim i različitim od svih drugih Mjesta. Upravo ovaj proces je od posebne važnosti za planere, kao

što je i važno da razumiju i shvate da Mjesto bez ljudi nije uvijek Mjesto, pa čak niti Prostor. Čovjekovo

sudjelovanje u stvaranju Identiteta Mjesta je neosporno i zauzima jednu od najvažnijih stepenica u

cjelokupnom tijeku stvaranja Identiteta Mjesta.

Sve do kraja prošlog stoljeća, evidentiranje postojećih elemenata prirodne i kulturne baštine

(elemenata prirodnog, kultiviranog/kulturnog okoliša), kao i njihovo korištenje u izradi prostornp-planske

dokumentacije u Hrvatskoj većinom se svodilo na njihovo puko nabrajanje i prepisivanje iz prethodnih

planova, bez prethodno provedene provjere na terenu i ponovljenog vrednovanja i mogućeg utjecaja na

sliku (identitet) Mjesta ili Prostora. Prirodna i kulturna baština su spominjane vrlo uopčeno, i to nešto u

pisanom dijelu plana, vrlo malo u kartografskom dijelu plana, a najmanje u odredbama i smjernicama za

provođenje postavki toga Plana, a što je nedvojbeno dovelo do gubitka prepoznatljivosti Mjesta i Prostora

kroz (ovakav) dosadašnji način planiranja i izgradnju prostora. Upravo tu su nastajali glavni i osnovni

problemi u planiranju.

Snažnim pomakom u svjetskim okvirima planiranja i zaštite okoliša te kroz novo uvedeno

zakonodavstvo u Hrvatskoj, stvoreni su osnovni preduvjeti za promjenu dosadašnjeg stanja u samom

procesu planiranju, i to na sreću na bolje. Osim toga, Hrvatska se nalazi pred još jednim velikim izazovom, a

to je privatizacija koju prate i ostale promjene gospodarskog razvitka, kako na cjelokupnom tako i na




pojedinačnom planu. Takove promjene su se već dogodile u velikom dijelu današnjeg razvijenog svijeta i one

postaju sve prisutnije i kod nas. Kao jedna od posljedica uvođenja privatizacije, prostor Hrvatske, kako

neplanski tako i prilikom izrade pojedinih prostorno-planskih dokumenata, troši se još brže bez obzira na

stvarne potrebe nekog naselja, općine ili grada, a sve u cilju snažnog gospodarskog razvitka koji će nas

uvesti u razvijeni svijet i treće tisućljeće. U prostorno-planskoj dokumentaciji istraživanja prirodne i kulturne

baštine svodi se na puko korištenje teksta i nabrajanje iz postojećih Studija. Unatoč nekim vrlo vrijednim

dijelovima (kao npr. evidencija pojedinih elemenata kulturne i prirodne baštine ili kretanje broja stanovništva

i njegova struktura) dosadašnje Studije su većinom završavale samo kao prateći “ukras” određenog

dokumenata prostornog uređenja, kao kruta evidencija da NEŠTO postoji na NEKOM PROSTORU bez stvarne

procijene o važnosti tog NEČEG za TAJ PROSTOR. To je iz razloga što nisu nudile nikakovo stručno i

znanstveno vrednovanje evidentiranih obilježja, te instrumente i načine provedbe zaštite, niti su ukazivale na

međusobnu povezanost sa ostalim obilježjima (prirodnim, kulturnim i fizičkim) toga i susjednog Prostora.

Osim toga, vrlo rijetko se navodilo na koji način se dobiveni rezultati moraju koristiti i kako da oni postanu

temeljni usmjerivač u procesu planiranja. Na žalost, bilo je i slučajeva da se nije uopće istraživalo što se i u

kojoj mjeri evidentira, koliko je određena pojavnost povezana sa sličnom s druge strane granične linije

Mjesta za koji se radi plan i koliko će to biti presudno za određenu razinu planiranja. Upravo u takvim

detaljima se nalaze vrijednosti koje se ne mogu i ne smiju samo tako zanemariti jer nose sliku određenog

Prostora iz određenog Vremena. Te slike predstavljaju neponovljive i jedinstvene elemente identiteta

pojedinog Prostora, odnosno Mjesta.

Evidentiranjem pojedinih prirodnih obilježja određenog prostora i njihovim vrednovanjem bavili su se

biolozi, geolozi, pedolozi i mnogi drugi stručnjaci ali samo unutar svog polja djelovanja. Samo vrlo malo

njihovih rezultata se moglo i htjelo koristiti u području planiranja. Planeri su bili (a nažalost i mnogi još uvijek

jesu) zaokupljeni izradom što “funkcionalnije i prihvatljivije” (za lokalne političare) namjene površina

određenog prostora. Građevna područja su planirana bez obzira na prirodne datosti terena, njegove prirodne

i kulturološke karakteristike i na stvarno mogući rast stanovništva, a najvažniji inicijator za njihovo širenje su

lokalni političari. I zbog toga danas imamo planirana, ili već izvedena građevna područja u neposrednoj

blizini vrijedne prirodne i kulturne baštine što predstavlja direktnu opasnost po identitet toga prostora.

Da bi se sve vrijednosti određenog Prostora sačuvale kao dio naše sveukupne prirodne, povijesne i

kulturne baštine, potrebno je ispraviti do sada uvriježene i najviše korištene metodologije u planiranju.

Dosadašnje planerske osnovne postavke moraju se naći između dva najvažnija zahtjeva koja se postavljaju

pred današnje planere: gospodarski razvoj na jednoj strani te unapređenje i zaštita okoliša uz uvođenje

samoodrživog razvoja određenog kraja na drugoj strani. Iznalaženje pravog puta u procesu planiranja

svakako je vrlo usko povezano i sa važećim zakonodavstvom.3 Stoga je nužno, između ostalog, utvrditi sve

čimbenike iz važećeg zakonodavstva koji imaju ili mogu imati utjecaj na utvrđivanje postupaka u planiranju

te eventualno predložiti postupak za možebitno mijenjanje dijela određenih zakona i ostalih zakonskih akata,

a sve u cilju poboljšanja efektivnosti samog procesa planiranja.

3 Program prostornog uređenja Republike Hrvatske ukazuje na važnost poimanja zemljopisne sveoubuhvatnosti i raznolikosti

svakog pojedinog Prostora ili Mjesta za koje se izrađuje određeni Plan te nužnost uključivanja što većeg broja stanovnika u postupku izrade i konačnog donošenja pojedinog Plana.




I prostor i okoliš su ograničeni i zato je neophodno integralno i sustavno planiranje i gospodarenje

tim prostorom i okolišem. S gledišta održivoga razvitka nameće se nužnost drugačijeg promišljanja i

planiranja, tj. sveobuhvatnoga (integralnoga) pristupa razvitku vezanoga za zaštitu okoliša uz uvažavanje

svih zatečenih vrijednosti prirodnog, kultiviranog i kulturnog krajolika. Zaštita i očuvanje okoliša kao

razvojnoga vrela treba da predstavlja planersku osnovu koja je od neprocjenjive vrijednosti i važnosti za

budućnost svakog kraja, a sve to uz puno sudjelovanje javnosti. Zbog toga u sustav upravljanja prostorom i

okolišem svakako treba uključiti društveni i gospodarski razvitak promatranog područja; svrsishodno

korištenje prirodnih izvora i kulturnoga nasljeđa, zaštitu okoliša te provedbu i kontrolu sustava upravljanja

prostorom i okolišem.

Bogatstvo prirodnoga i krajobraznoga naslijeđa, kao i kulturno-povijesnoga, te dosadašnja svjetska

nastojanja i spoznaje u zaštiti prirodne i kulturne baštine zahtijevaju da s osobitom pozornošću pristupimo

vrednovanju, pa čak i ponovljenom vrednovanju, svega što je važno za prepoznatljivost i očuvanje izvornih ili

naslijeđenih vrijednosti elemenata identiteta određenog Okoliša/Prostora/Mjesta. Očuvanje i skrb za prirodnu

i krajobraznu baštinu, kao i ispravno održavanje i korištenje spomenički vrijednih građevina i sklopova, važno

je ne samo iz razloga očuvanja prirodnog i kulturnoga identiteta, nego i s gledišta svekolikoga razvoja,

poglavito gospodarskoga i turističkoga.

To prikupljanje i čitanje Elemenata Identiteta nekog Prostora treba da pomogne u istraživanju i

razumijevanju MJESTA. Rezultat tog prikupljanja, opisivanja i vrednovanja spomenutih elemenata trebaju

pomoći u shvaćanju kako (različiti) ljudi poimaju i doživljavaju svijet oko sebe i na taj način stvaraju

subjektivni osjećaj o nekom MJESTU. Sveobuhvatna definicija MJESTA predstavlja vrlo kompleksan spoj

prirodnog, kultiviranog i izgrađenog (kuturnog) okoliša koji se manifestira kroz različite fizičke i subjektivne

pojavnosti određenih PROSTORA i LOKACIJA. Mjesta su povezana tokovima ljudi i međusobnoj razmjeni

roba, dobara i informacija. Mjesto ne smijemo shvaćati samo kao odgovor na pitanje Gdje se nešto nalazi,

već i kao lokaciju zajedno sa svim vanjskim i unutarnjim obilježjima svega što se nalazi na toj lokaciji u

određenom vremenu i prostoru, i to kao jedinstveni fenomen.

Da bi se to postiglo, treba promatrati subjektivne i objektivne elementi koji stvaraju Mjesto, kao i

moguće pojavnosti tih elemenata. Fenomenologiju (Identitet) Mjesta treba se pokušati razotkriti, shvatiti,

utvrditi kroz nekoliko osjeta primjerenih čovjeku: vid, sluh, njuh i ponekad dodir. Peti osjet, koji

predstavlja nešto duboko u nama i pomaže u razumijevanju Poistovjećivanja sa Mjestom, je poznat u

stručnoj literaturi kao osjetilna ili mentalna vezanost sa Mjestom. Ukratko, Identitet Mjesta možemo

promatrati i doživjeti kroz slijedeće objektivne i subjektivne odlike:

1. GRANICE OBUHVATA SAGLEDAVANJA (pojam koji pomaže u sagledavanju, razlikovanju i poimanju onoga što je unutar nasuprot svega što je izvan);

2. ZEMLJOPISNE OSOBITOSTI (odlike koje u sebi sadržavaju sve prirodne datosti određenog područja, počevši od geoloških i pedoloških karakteristika terena, reljefa, preko klime do cjelokupne biosfere);

3. UČESTALOST i/ili JEDINSTVENOST ODREĐENE POJAVNOSTI odnosno elemenata identiteta Mjesta

4. SLIJED i/ili IZMJENA KOMPOZICIJE određenih elemenata identiteta 5. UKLOPLJENOST u / sa OKOLIŠEM (pojavnost Mjesta unutar Prostora/krajolika)




6. RAZNOLIKOST * Mjerilo i proporcija * Struktura i strukturiranost * Boja * Kontrast 7. LJUDI (njihovi individualni i socijalni kontakti).

Popisujući, opisujući i vrednujući grupe pojavnih elemenata određenog Mjesta i to iz prirodnog,

kultiviranog i kulturnog okoliša dobivamo vrlo važan i jedinstven temelj za izradu prostorno-planske

dokumentacije na svim razinama i utvrđujući odredbe za provođenje i uređenje dijelova Mjesta za koje se

izrađuje plan. Ti elementi identiteta vezani su za geologiju i aktivnost Zemlje, pedologiju, klimu i reljef sa

pratećim oblicima. U razlikovanju svih ovih Elemenata Identiteta Mjesta pomaže nam jedno od najvažnijih

Čovjekovih osjetila – VID, koji koristimo u spoznavanju svih mogućih datosti određenog Prostora/Mjesta i

stvaranju uvjeta o identifikaciji elemenata ideniteta kroz : strukturu i strukturiranost (tekstura),

raznolikost, mjerilo, jedinstvenost i kontrast (boje i oblika). Temeljni zaključak do sada provedenih

istraživanja i rezultata dobivenih prilikom izrade prostorno planske dokumentacije za različita područja unutar

Republike Hrvatske (prostorni planovi uređenja Općina i Gradova) svodi se na jednostavnu rečenicu:

Mjestom smatramo ograničeni dio Prostora kojemu smo spoznali granice te osnovne odlike koje ga čine

drugačijim od ostalih Mjesta unutar određenog Prostora.

jedinstvenost, kontrast boje i oblika, ….. (Pustinja Blaca i središnji dio otoka Brača)

Kao što je već rečeno, vrlo je teško ustanoviti strogu i jedinstvenu granicu između prirodnog i

kultiviranog okoliša, pošto za mnoge njih iz primarnog okoliša možemo pronaći određene oblike i tragove

pojavnosti u sekundarnom okolišu. Veliki broj elemenata identiteta iz prirodnog okoliša može se promatrati

kroz cjelokupnu povijest Čovjeka i njegovog djelovanja, pa stoga oni postaju dio kulturnog okoliša. Stoga je

vrlo važno provesti detaljnu i iscrpnu analizu oba okoliša sa stalnim vraćanjem na prethodno, a sve u cilju da

se što bolje očitaju, shvate i vrednuju svi postojeći elementi i pojavnosti određenog Mjesta, koji postaju

ujedno i izvor Identiteta.




2. KULTURNI KRAJOLIK ŽUMBERAK – SAMOBORSKO GORJE (Case Study)

Ovaj rad bavi se istraživanjem odnosa označavanja, oglašavanja, reklamiranja, arhitekture i okolnog

prostora, odnosno arhitektonskim oblicima koji preuzimaju ulogu znaka, metafore i simbola u kulturnom

krajoliku. Istražuju se vizualni kodovi kulturnog krajolika (Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje) koji

govore u prilog tezi da prostori prepoznatljivog i jasno izraženog identiteta sadrže razinu vlastitih simbola i

znakova te da je unošenje reklamnih i komercijalnih panoa suvišno i strano ambijentu – mijenja mu identitet

i značenje, unosi globalizacijske komercijalne elemente, stvara nepotrebnu vizualnu i pojmovnu buku.

Vizualni kodovi imaju i veliko estetsko značenje, a djeluju uglavnom na području nesvjesnog. Istraživanje se

temelji na paradigmi da je jezik arhitekture usporediv s promjenjivošću govornog jezika.

2.1. Arhitektonski kôd – ikonički kôd – estetički znak – čitanje znakova

Intervencije u prostorima prepoznatljivog identiteta, uspostavljenog arhitektonskog jezika i vizualnih

kodova, zahtijevaju razumijevanje i dekodiranje simbola i znakova stvaranih u prostoru kroz više stoljetni

razvoj. Prepoznavanje uspostavljenog znakovnog sustava garantira, osim spoznavanja njegove

komunikacijske razine, i nastavak slijeda. Istraživanje kulturno povijesnog ambijenta koje polazi iz

semiološke perspektive i koje vuče inspiraciju iz jezičnog modela, neizbježno se suočava s pitanjem

arbitrarnosti znaka. Riječ je slika stvari; između predmeta i znaka postoji savršena podudarnost. Ime znači

predmet, a predmet je njegovo značenje.4. Prihvativši tezu da semiologija nije samo znanost o sustavu

znakova, već i znanost koja proučava sve kulturne fenomene kao da su i oni sustavi znakova, dolazimo do

istraživanja arhitekture i prostornih struktura kao određenih znakova. Arhitektura, odnosno građevni oblik

shvaćena je prvenstveno u znakovnoj mijeni, promatrana kao jezik, kao slijed sustava znakova u vremenu.

Iako arhitektonski objekti na izgled ne priopćavaju, već samo funkcioniraju, funkcije arhitektonskih objekata

mogu se objasniti i vidom komunikacije. Promatranje njihove funkcije sa stanovišta komunikacije omogućava

da se bolje shvate i definiraju upravo kao primarne funkcije, ali i da se otkriju njihove druge, isto tako bitne

vrste funkcionalnosti, koje su zbog jednostranog promatranja ostale prikrivene.5 Osobina arhitektonskog

znaka da postoji kao materijalna stvarnost, sama po sebi, ima i komunikativnu ili referencijalnu funkciju.

Arhitektonska građevina (npr. sakralna, stambena, fortifikacijska i sl.) može imati različite oblike kad se radi

o pojedinačnoj realizaciji jednog apstraktnog modela koji je kao takav priznat, odnosno enkodiran6.

Arhitektonski znak se artikulira kako bi označio kulturno značenje određene fizičke strukture, on postaje

oznaka sa određenim prostornim značenjem. Kôd je struktura, sustav odnosa izdvojen iz određenog

stanovišta radi pojednostavljenja u odnosu na neku operativnu namjeru. Arhitektonski kôd stvara ikonički

kôd, pri čemu crtež ili daleka slika postaju komunikacija neke moguće funkcije. Semiološki pristup sa svojom

podjelom između same oznake i označenog, denotativna i konotativna značenja omogućuje nam da u

arhitektonskim znacima prepoznamo oznake koje se mogu opisati i poopćavati. Oblici tih oznaka, kôdovi

obrađeni na temelju svoje primjene i postavljeni kao strukturalni modeli određenih komunikacijskih odnosa,

denotativna i konotativna značenja, koja se na temelju spomenutih kôdova daju oznakama - sve to čini

4 Wittgenstein, T.: Tractatus Logico Philosophicus, London, 1961. 5 Schulz, C. N.: Intenzione in architectura, Milano, Lerici 1967, pog. 5 6 Ecco, U.: Kultura, informacija, komunikacija, Beograd, 1973, str. 241. elementi primarne artikulacije arhitektonske građevine su prostorne jedinice choreme (chora grč. prostor, mjesto) čiji su elementi sekundarne artikulacije elementi klasične geometrije.




semiološki svijet u kojem se kreće komunikacijsko značenje arhitekture. Arhitektonska poruka otkriva i

njezinu estetsku funkciju izjednačenjem stupnja znaka komunikacijske i simboličke vrijednosti. Oblici i njihov

poredak, kao i međusobni odnos, simbolični su po sebi jednako kao i ritam pojavljivanja znaka, koji u sebi

nosi obavijest materije. Postavom građevina - znakova u prostoru, uspostavlja se određeni stupanj fizičke i

mentalne komunikacije između promatrača i okoliša, odnosno same građevine. Sustav građevina pomno

razmještenih u prostoru, denotacijom stvara mrežu znakova sa simboličkom vrijednosti oblika, gdje

promjena oblika kroz povijest predstavlja igru oscilacija između fizički stabilnih struktura i događaja, (oblik

oznake koji se može objektivno opisati i promjenjive igre događaja koji im daju nova značenja). Napuštene

srednjovjekovne utrde i stari gradovi locirani na vrhovima brda, oblici koji nemaju više primarnu funkciju;

kapele i raspela na raskrižjima, nekad duboko ukorijenjenih simboličkih i metaforičkih značenja, sada ostaju

na razini forme i znaka. Promjene načina korištenja građevine kroz povijest pokazuju da se primarne i

sekundarne funkcije vremenom na različite načine gube, vraćaju i mijenjaju. Tehnološki napredak, brzina

izmjenjivanja događaja, socijalna pokretljivost i širenje komunikacija češće i dublje mijenjaju njihove kodove.

srednjovjekovni grad Okić smješten na vrhu izdvojenog brijega, dvorac Slavetić i toranj župne crkve

oblici poljodjelske obrade krajolika - kodovi krajolika

Uzme li se u obzir njegov odnos sa susjednim okolišem, antropogeni prostor (kulturni krajolik)

poprima višestruka značenja i oblikuje prostorne znakove. Znakovni poredak omogućuje mentalno kartiranje,

stvaranje slike o prostoru jasno definiranih rubova, čvorišta, prostornih simbola, putova i putanja te dobre




orijentacije7. Znakovi se nužno mijenjaju kada se međusobno kombiniraju i postaju dijelovi veće cjeline, a

odnosi novih jedinica i dijelova cjeline u osnovi su dijalektični. Arhitektonski oblici integrirani su u ambijent s

težnjom da poruka koju je čovjek stvarao tijekom svog povijesnog društvenog života u prostoru bude što

razumljivija i jasnija. Urbanistički (prostorni) znak uključuje arhitektonske znakove, no on je više od njihove

jednostavne jukstapozicije. Njegova priroda je kao i priroda sintagme neraskidivo vezana uz odnose većeg

broja jedinica koje ga određuju, ali koje se tvoreći ga i same mijenjaju.

2.2. Tradicionalni oblici obilježavanja komunikacija (cesta, ulica, trgova)

Iako kultura, u širem smislu, znači komunikaciju, zadržat ćemo se na pojmu komunikacije kao

fizičkom procesu kretanja. Čovjekova potreba za kretanjem i djelovanjem oduvijek je vezana uz

komunikacije. Cestovne komunikacije, kao i čovjekov život, okvir su njegovog postojanja i trajanja, neodvojiv

sadržaj povijesti država, gradova, naselja, ali i samog pojedinca. Čovjek kao pojedinac, bez obzira na status

ili zanimanje, jednak je u odnosu na komunikaciju kojom prolazi. Ceste, putovi, staze, prolazi, gradske ulice i

trgovi, mjesta su i neizbježan okvir svakodnevnog ljudskog života i komunikacije. Svaka životna situacija,

zbivanje, pojava, događaj i promjena izvan zatvorenog ili posebno određenog objekta, odvijaju se na nekim

od navedenih komunikacija. Ceste, ulice, prolazi, ali i poljski i vinogradarski putovi utkani su u životno

svakodnevlje gradova i sela, važan su dio njihovih regulacija i normi, a njihovo se značenje nazire kroz

redovito isticanje prava svakog čovjeka da se njima koristi slobodno i bez ograničenja u svakoj životnoj

situaciji i potrebi. Ulice i trgovi imaju i ulogu reprezentativnih slika naselja; to su prostori koji se brižljivo

uređuju, održavaju i zakonski zaštićuju brojnim zakonima i odredbama.

Veliki cestovni smjerovi, spojevi između država, regija, velikih gradova i naselja, sastavljeni su od

brojnih pojedinačnih odsječaka, koji za užu regiju i naselja unutar nje, predstavljaju komunikaciju potrebnu

za njihovo gospodarstvo i povezanost s ostalim dijelovima prostora. Duž cestovnih smjerova međunarodnog

značenja, kao i onih regionalnih međugradskih obilježja, tijekom povijesti nastajali su različiti artefakti

namijenjeni olakšavanju snalaženju i kretanju kroz prostor, prilagođeni interesima i potrebi putnika.

Znakovlje zamijećeno prigodom putovanja, nastalo slučajno ili s posebnom namjerom da ih uoči i u sjećanju

zadrži svaki putnik koji prođe nekim putnim odsječkom, posebna su obilježja vezana uz komunikacije i

putovanja te su s obzirom na svoj karakter (raspela, kapele, zavjetne kapele i poklonci) od neprijepornog

značenja i za kulturno umjetničku povijest kraja u kojem se nalaze. Znakovi i posebnosti duž

srednjovjekovnih prometnica bili su vezani prije svega uz obilježavanje posjeda; uzduž tih cesta i granične

crte posjeda izvršitelji razgraničenja postavili su znakovlje koje je svojom trajnošću i upadljivošću najduže

ostalo u ljudskom sjećanju. Tako se uz ceste nalaze brojne vrste stabala (kesten, jablan, platana, hrast,

bukva, vrba, šljiva, topola, joha) na kojima se ponekad nalazi oznaka križa, čest početak i završetak granice

posjeda ili znak na raskrižju više putova. Ceste prolaze kraj međa posjeda označenih znakom križa, a ako je

riječ o posjedima u Dalmaciji obilježene su starim gromačama na kojima se također može vidjeti križ.

Posebnu kategoriju znakova kulturno umjetničke vrijednosti čine antički nadgrobni spomenici,

srednjovjekovni stećci i nekropole, a u kontinentalnom dijelu Hrvatske poklonci, raspela i kapele.

7 Lynch, K: Slika jednog grada, Beograd, 1973.




pil, miljokaz, ili stablo pored puta

2.3. Regulatorni pristup u postavljanju i oblikovanju znakovlja i reklama: cehovski znakovi, uredbe i propisi 19. i početka 20. st.

Razvitak manufakturne trgovine u srednjovjekovnim urbanim cjelinama potaknuo je i potrebu za

označavanjem mjesta gdje se nalaze trgovine i radionice. Srednjovjekovni cehovi strogo su regulirali odnose

među svojim članovima, a u cehovskim su se poveljama, osim uređivanja prava i obveza, utvrdili i cehovski

znakovi.8 Ti su se znakovi upotrebljavali i za obilježavanja njihovih radionica. Slikovni izraz oslanjao se na

glavno obilježje djelatnosti; tako su se reklamna obilježja krojačkih radionica oblikovala prema njihovim

znakovima: rastvorene škare, šilo i kruna, postolarske radionice obilježavale su se simbolom čizme, … itd.

Iako postoje malobrojni očuvani primjeri povijesnih cimera, podatke o načinu obilježavanja, oblikovanju i

simbolima nalazimo u očuvanim primjerima cehovskih škrinja i pečata koji sadrže simbole (znakove)

određenog majstorskog ceha: ključ, kalež, znakove čizmarskog, postolarskog, građevinskog ceha, itd.9

Odredbe gradske uprave (statuta) zabilježene u zapisnicima rješavale su sav život u gradu, od higijenskih

potreba, načina građenja i ponašanja, tako i označavanje imena - naziva ulica na pročeljima zgrada.

cimer-znak građevinskog ceha unutar ovalnoga vijenca baroknih voluta i grančica isprepleteni šestar, kutomjer, pila i neki sitniji alati, i suvremeni cimeri ispred raznih ugostiteljskih lokala, Samobor

8 Početni oblik udruživanja obrtnika bile su crkvene bratovštine u kojima su se okupljali građani istog obrta ili istog jezika (pepeljarska bratovština koja je okupljala šumske radnike, mesarska bratovština koja je okupljala mesare). Prvi pismeni tragovi o udruživanju obrtnika u bratovštine pojavljuju se 1670.godine, Počeci udruživanja u cehove datiraju od 1673. godine. Izvor: Cehovska dokumentacija zbirke Ivice Sudnika i Muzeja Samobor 9 Muzej Samobora, cehovska dokumentacija i zbirka




Nakon ukinuća feudalizma u Hrvatskoj 1848. godine i naredbe o ukidanju starih cehova iz 1859.

godine, u najvećim su se gradovima osnivale Trgovačko obrtničke komore koje su upravljale radom i

razvojem obrtnika i trgovaca10. Paralelno s time dolazi i do izrade prvih Regulatornih osnova gradova11 i

osnivanja Povjerenstava za poljepšanje gradova. S druge strane osnivanjem škola, širenjem prosvjetiteljstva

i pismenosti među širim krugom stanovništva mijenja se i dotadašnji pretežno slikovni i simbolički znakovni

način obilježavanja, cimeri i cehovski znakovi ustupaju mjesto natpisima na pločama ili na samim pročeljima

zgrada. U sklopu Građevnog reda12 precizno su bile propisane mogućnosti postavljanja reklama na zgradama

u vidu konzolnih istaka – cimera, ali i natpisnih polja na pročeljima. U okviru arhitektonskog projekta uličnog

pročelja točno se određivao položaj natpisnog polja i njegova dimenzija kao i vrsta natpisa koji je mogao biti

na staklenoj, metalnoj ili drvenoj plohi, a u nekim slučajevima i na samoj zidnoj plohi pročelja. Slikoviti

nazivi: Hotel k gradu Trstu, Apoteka k zlatnom anđelu13, itd.

Reklamni natpisi na pročeljima Trga kralja Tomislava u Samoboru početkom 20. st. te na zgradama uz riječicu Gradnu

2.4. Doba deregulacije – suvremeni pristupi postavljanju znakova i reklama (propisi, pravilnici i uredbe za zaštićene cjeline)

Nasuprot senzibilitetu razvijanom kroz stoljeća koji se sastojao od predodžbe stabilnog izgleda

(ekvilibrij, harmonija) danas prisustvujemo njegovog nestajanja. Grad i njegova arhitektura gube svoje

simbole, a čitljivost prostora, odnosno vizualne kvalitete urbanog ambijenta čije je dijelove ulice, trgove ili

pojedinačne dominantne građevine lako raspoznati i identificirati u slici grada14, gubi svoju ulogu i značenje.

Sadašnja metropolitanska deregulacija, suprotstavljena je svakom pokušaju razvijanja niza novih zakonskih i

regulatornih snaga.15

Za povijesne cjeline koje su zaštićene zakonom16 u okviru izrade konzervatorskih studija za obnove

urbanih ambijenta i obnove pročelja povijesnih građevina izrađuju se uvjeti i smjernice i za postavljanje

10 Zakonom iz 1850. godine trebalo je u Zagrebu, Osijeku i Rijeci osnovati Trgovačko obrtničke komore 11 Prva Regulatorna osnova za grad Zagreb izrađena je 1860. godine, a za Samobor 1864. godine. 12 Građevni red grada Zagreba, 1900. (?) 13 Zgrada arhitekta Franje Gabrića izvedena za ljekarnu K zlatnom anđelu na samoborskom glavnom trgu, svoju ulogu i ime naglašava simboličkim likovima: iznad vijenca u zoni krovišta postavljena su dva krilata ženska poprsja 14 Lynch, K., ibidem 15 Tschumi, B.: Arhitektura i disjunkcija, Zagreb, 2005, str. 223-4. 16 Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (Narodne novine 66/99.)




reklamnih natpisa. Gradovi donose Odluke o Komunalnom redu u okviru kojih se propisuju i standardiziraju

vrste, veličine i oblici natpisa te njihov smještaj i položaj. Za nacionalne parkove i parkove prirode načini

oglašavanja propisuju se Prostornim planom ili Uredbama o unutrašnjem ustrojstvu. Povijesne jezgre i

ambijenti administrativnim se propisima nastoje očuvati od agresivnih načina reklamiranja, kako bi očuvali

svoje referentne građevine i ambijente koji održavaju njihovu osobnost i prepoznatljivost

Unatoč tome, i u takvim se prostorima događaju deregulacije, a reklame su od običnih natpisa na

pročeljima i prozirnih ploča preko neonske rasvjete, dospjele do stanja u kojem cijela pročelja služe kao

reklamni panoi. Osim niza regulatornih akata, bitna snaga je i antireklamni pokret koji bi trebao predstavljati

prijeko potrebnu alternativu unificiranom univerzumu znakova, čiji je temeljni princip: „ako imaš novac

možeš postaviti reklamu�. Pokret kao što je Street Art na umjetnički način redefinira načelo da svatko ima

pravo na reklamu i svatko ima pravo na umjetnički izražaj, a javni prostor grada je idealno mjesto za to.

2.5. Označavanje i reklamiranje u kulturnom krajoliku – analiza stanja (povijesna cjelina grada Samobora i kulturnog krajolika - parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje)

Kulturni krajolik podrazumijeva prostor očuvanog integriteta ispunjenog vlastitim simbolima, bilo da

je riječ o povijesnoj urbanoj cjelini ili o antropogenom ambijentu prirodnih i pejzažnih vrijednosti. Takvi

ambijenti još uvijek ne pate od prevelike doze suvremene shizofrenije gdje se brišu vremenske granice - a

budućnost, sadašnjost i prošlost, jednako kao i samo sjećanje, samo su dio lingvističkog poretka. To su

ambijenti koji čuvaju sjećanja, omogućuju našu percepciju temporalnosti i naviku da vrijeme promatramo i

prikazujemo samo kao linearan pomak od prošlosti preko sadašnjosti do budućnosti.

kulturni krajolik Žumberak - Samoborsko gorje

Shizofrenija predstavlja grešku u simboličkom poretku, slom jezika koji pridonosi slomu temporalnog

poretka. Reklame skrivaju vrijedne građevine te svojim oblikom i veličinom zamijenjuju ih svojim sloganima,

čime se u potpunosti afirmira semiološka definicija reklame koja glasi: „da bi se znalo da je nešto reklama

mora se znati da je to reklama za neki proizvod�. Ona podsjeća na klasičnu skolastičku definiciju znaka po

kojoj je znak NEŠTO što stoji za nešto drugo. Reklama poput Rubelj grill pizza na zabatnom pročelju kuće u

Samoboru stoji već nekoliko godina, te zgrada počinje gubiti svoj primarn arhitektonski oblik i ulogu. Na taj

način stvoren je jedan drugi vizualni objekt kojim se negiraju prostorna obilježja ulice, a nekadašnji jasni




pogled na prostorni simbol i naglasak Samobora - stari grad preusmjerava se na tu reklamu. Snažno

dimenzionirani nosač reklamne ploče koji u sebi nosi svu potrebni elektroinstalaciju postavljen uz rub krova

susjedne prizemne građevine daje potpuno drugu sliku te građevine – umjesto da bude dio uličnog pročelja,

ona gubi svoju osnovnu funkciju i postaje nosač reklame. Zagađenje ovog urbanog prostora izaziva velika

količina znakova – natpisnih i reklamnih ploča postavljenih bez ikakvog reda i promišljanja, osim jednog

temeljnog: naglasak na proizvod ili sadržaj radi kojeg je i postavljena.

Reklamni natpisi na pročelju zgrade Trga kralja Tomislava u Samoboru postavljeni su prema

tradicionalnim obrascima u vidu:

a) natpisnog polja u zoni koja je po arhitektonskoj strukturi pročelja predviđena za natpis na metalnoj ploči

b) konzolne reklame – cimera, koji je reinterpretacija nekadašnjih konzola za svjetiljke

Reklamni natpisi na pročelju zgrade Trga kralja Tomislava u Samoboru

Chaos reklama i informacija - nepoštivanje postojećih arhitektonskih volumena i prirodnog (kultiviranog) okoliša




Nasuprot tome slobodnostojeće informativne ploče u istom urbanom ambijentu trga kralja Tomislava u

Samoboru su neujednačenog dizajna i načina postavljanja, ne poštujući njihovu pravu važnost kao informacije u

tom prostoru. Zagađenje i zasićenje znakovima rezultat je velikog broja poruka koje su koncentrirane na

prostoru raskrižja u povijesnoj jezgri Samobora. Korištenje tradicionalnih materijala i oblika preuzetih iz lokalne

sredine svedeno je na vrlo na neinventivni način jer poruka i oblikovni kôd ne upućuju na povezanost sa

stvarnim prostorom.

2.6. Označavanje u nacionalnim parkovima i parkovima prirode u Hrvatskoj

Na drugoj strani, u drugom prostoru, znakovni kôd tradicijske pučke arhitekture žumberačkog kraja (s

prepoznatljivim elementima i drvorezbarskom ornamentikom) može se naći posvuda u više ili manje uspješnim

ostvarenjima. Nosači natpisnih (reklamnih) ploča variraju između geometrijskih oblika ravno oblikovanih ili visoko

profiliranih stupova, ali i sa drvorezbarskom ornamentikom s motivima koji potječu iz potpuno drugog kulturnog

okruženja.

Reklamni znakovi ugostiteljskih sadržaja u Parku prirode Žumberak

U zaštićenim dijelovima prirode (nacionalnim parkovima i parkovima prirode) način označavanja,

informativne ploče i putokazi definirani su Pravilnicima (Uredbama) o unutrašnjem redu parka. Na taj način

isključena je ili pak ograničena mogućnost postavljanja komercijalnih reklamnih natpisa. Oglašavanje i

označavanje u tim prostorima svodi se u načelu na informativne i natpisne ploče koje u sebi sadržavaju

informaciju o sadržaju i smjeru kretanja prema nekom od važnih elemenata prirodnog identiteta tog

prostora.

Analiza načina obilježavanja u nacionalnim parkovima u Hrvatskoj, kao npr. Plitvice, Brijuni,

Paklenica pokazala je možda nemaštovite i unificirane oblike, ali ipak u korištenju materijala srazmjerno

prihvatljive načine oglašavanja/informiranja. Natpisne ploče s nazivom parka sastoje se od drvenih

poluobrađenih dasaka, dok se za postolja koriste strukture od lokalnog drveta ili kamena, koji kao materijali

promiču povezanost s stvarnim okolišem.




Informativno označavanje u Parku prirode Žumberak

Informativno označavanje u Nacionalnom parku Paklenica

Staza kneževa na Budinjaku, Park prirode Žumberak

U parku prirode Žumberak Samoborsko gorje u arheološkoj zoni Staza kneževa na Budinjaku

napravljen je kvalitativni pomak u odnosu na tradicionalni pristup postavljanja informativnih panoa - na

kreativni su način interpretirani prepoznati kodovi kulturnog krajolika: standardiziranim oblikom i veličinom

ploča koje kao otvorena knjiga objašnjavaju lokalitete na kojima se nalaze.




3. Praktične konzekvencije umjesto zaključka

Ukratko, planer/projektant treba kroz planerski proces, kojim se želi zaštititi i očuvati većina

vrijednosti i identitet nekog Prostora ili Mjesta, u razmatranje i analizu zahvatiti daleko širi prostor od onog

zadanog administrativnim granicama; analizu treba (mora) provesti ne samo po horizontali (Prostoru), već i

po vertikali (Vremenu) i to u oba smjera. U želji da sačuvamo krajolik / okoliš za buduće generacije, uz novi

način življenja, zasigurno moramo težiti planiranju koje će uvoditi novi način korištenja i uređenja zemljišta,

kako onog građevinskog tako i onog susjednog – ostvarenje mogućnosti za samoodrživi razvoj naselja u

suradnji sa postojećim vrijednostima prirodnog, kulturnog i izgrađenog okoliša je zasigurno jedini ispravan

put. Ovo će zasigurno biti moguće samo uz primjereni cjelokupni planerski pristup sa naglašenom željom i

voljom ka zaštiti i očuvanju postojećih vrijednosti.

Poseban problem u zaštićenom ili vrijednom krajoliku predstavljau reklame. Iako one zasigurno

doprinose proračunu jedinice lokalne samouprave i dijelu gospodarske djelatnosti koja se preko te reklame

reklamiraju ipak se one trebaju postavljati s vrlo velikim oprezom uz pridržavanje sljedećih promišljanja i

smjernica:

unošenje reklamnih i komercijalnih panoa suvišno je i strano zaštićenom prostoru (kulturnom krajoliku), mijenja mu identitet i značenje, unosi globalizacijske komercijalne elemente, stvara nepotrebnu vizualnu i pojmovnu buku / chaos;

zaštićena područja – kulturni krajolici nisu mjesta za postavu komercijalnih jumbo plakata, bilboard reklama;

dizajn plakata (ploče, znaka, …) koji će se postaviti u okoliš, moraju u sebi sadržavati i dio okoliša u koji će se postaviti na način da postanu samo element koji objašnjava, a ne element koji je tu samo radi sebe. Oblikovno rješenje treba odgovarati obilježjima i značajkama lokacije i/ili prostora;

dizajn samog simbola ima niz prednosti pred govornim izražajem, stoga se piktogram (slikovni prikazi pojmova) mora moći mnogo brže shvatiti i razumijeti od najkraće riječi. Univerzalni jezik simbola, zbog svoje jednostavnosti i neposrednosti svima razumljiv, shvatljiv i čitljiv, i dalje se razvija;

korištenjem osnovnih elemenata identiteta spomenutih na početku ovog izlaganja: linija, pravac, proporcija, mjerilo, veličina, tekstura, svjetlosna vrijednost i boja „izvučenih� iz lokalnog ambijenta trebali bi nastati određeni odnosi - načela kompozicije i kontrasta. Ova su načela se moraju osjetiti kroz: ponavljanje, harmoniju, stupnjevanje, kontrast, jedinstvo (jednostavnost, proporcija, boja, …), smjenjivanje i ravnotežu dominanti i ujednačenosti (stabilnost, simetrija). Estetska valjanost iznesenih načela kompozicije zasniva se prije svega na psihološkim i sociološkim osnovama;

pitanje koje se postavlja pred planere, arhitekte i dizajnere koji djeluju u područjima jasno izraženog identiteta: da li je moguće biti suvremen, a istovremeno se vratiti izvorima (kulturno-povijesnim i prirodnim korijenima) određenog prostora;

izrada i postava znakova uz obvezno čuvanje identiteta prostora u koji se oni postavljaju, što prije svega znači iznači metodu rješavanja zadataka i problema uzimajući u obzir lokalne značajke;

U času kad je izvedba kompliciranog rješenja bilo kojeg problema tehnički moguća, a traženje bitka problema sve kompliciranije, rješenje može biti vrlo jednostavno - gotovo ništa; (Mies van der Rohe).




Čitanje znakovnog koda kulturnog krajolika Žumberak-Samoborsko gorje u suvremenoj interpretaciji - arheološki lokalitet srednjovjekovne kapele


PREPOZNAVANJE ZNAKOVA U KULTURNOM KRAJOLIKU –

Documents

Transcript of PREPOZNAVANJE ZNAKOVA U KULTURNOM KRAJOLIKU –