1. UVOD

1.1. Horizontalna preglednost, zaustavni put i preglednost

Duž cijele trase potrebno je osigurati dovoljnu dužinu preglednosti,vidljivosti koja

odgovara dužini zaustavljanja pred nepomičnom zaprekom, zaustavni put.

Zaustavni put (Lz) je put koji vozilo prijeđe od trenutka kad vozač uoči nepomičnu

zapreku na cesti do trenutka zaustavljanja vozila kočenjem. Duljina zaustavnog puta iznosi:

L z= V3,6

⋅tr+∫v1

vV

( f Tmax+Z+0 ,01⋅s )⋅gdV

pri čemu je:

V [km /h ] - mjerodavna brzina [km /h ]

V1[km /h ] - 0

tr [s ] – vrijeme reagiranja (2 sekunde)

Z [m /s ] - otpor zraka

s [ % ] - uzdužni nagib ceste

Zaustavna preglednost (Pz) je dužina preglednosti ili zaustavnog puta pred

preprekom gdje se vozilo treba sigurno zaustaviti. Preglednost treba biti osigurana u

horizontalnom i vertikalnom smislu za oba smjera vožnje. Vrijednosti zaustavne preglednosti

Pz ovise o mjerodavnoj brzini V i uzdužnom nagibu s. Zaustavne preglednosti za s = 0%

predočene su u tablici.

V [km /h ] 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120

Pz [m ] 25 35 50 70 90

(80)

120

(100

)

150

(120)

190

(150

)

230

(170)

280

(200)

Dužina preglednosti za pretjecanje je najmanja dužina preglednosti koja je potrebna

da vozilo obavi pretjecanje sporijeg vozila. Razlika u brzini vozila je 15 km/h. Vrijednost

pretjecajne preglednosti na dvosmjernom kolniku (P0) i jednosmjernom kolniku (P1) date su u

tablici.

Vr [km /h ] 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120

P0 [m ] 200 260 320 380 430 490 540 600 650 700

P1 [m ] - - - 210 240 270 290 320 350 380

1.2. Osiguranje preglednosti u zavojima

Osiguranje preglednosti izvodi se tako da se najprije izračunaju potrebne dužine

preglednosti prema računskoj brzini. Potrebna preglednost osigurava se primjerenim

proširivanjem usjeka ili izradbom zida na unutarnjoj strani odnosno uklanjanjem zapreke koja

sprečava preglednost. Dakle, ako preglednost nije osigurana, potrebno je obaviti otvaranje

zavoja proširenjem unutarnje strane, krčenjem rastinja, rušenjem ograda, potrebnim iskopom,

izradom zida i sl.

Slika 1. Osiguranje preglednosti dodatnim iskopom Δl.

2. ELEMENTI SIGURNOSTI CESTOVNOG PROMETA PRI SMANJENOJ OSVIJETLJENOSTI OKOLINE

2.1. Osnovni pojmovi vezani za uočavanje prepreka

Pojmovi koji su vezani za elemente vida a koje je neophodno u analizi obuhvatiti su:

adaptacija oka, kontrast (luminacija), vidno polje i zasljepljivanje.

Adaptacija oka je proces prilagođavanja oka na razne kontraste vidnog polja (svjetlo,

tama). Adaptacija oka na svjetlo traje od 0.5 do 2 minute dok adaptacija oka na tamu može

potrajati i do 30 minuta što svakako zavisi od osobe za koju se vrši provjera kao i jačine i

načina promjene kontrasta.

Kontrast je subjektivni osjećaj razlike luminacije - sjajnosti dva područja vidnog

polja primjećenih istodobno ili uzastopno.

Luminacija svjetleće površine u posmatranom pravcu je omjer između svjetlosne

jačine kojom površina zrači u tom pravcu i projekcije površine na ravninu okomitu na taj

pravac. Luminacija (sjajnost) površine ne smije se upoređivati sa njenom osvjetljenošću zbog

toga što pojedini predmeti različito reflektuju svjetlost prerna oku (taman i svjetao predmet na

cesti iako su obasjani istim izvororn svjetlosti različito “odgovaraju prerna oku s obzirom na

njihovu rnogućnost uočavanja). Veliku ulogu prilikom uočavanja predmeta na cesti ima ugao

osvjetljenja predmeta bilo da je u uslovima dana ili noći. Takođe mogućnost uočavanja nekog

predmeta na cesti u mnogorne zavisi od stanja podloge ceste kao i kontrasta između predmeta

i njegove pozadine. Prilikom kretanja pješaka po cesti pored elemenata koji su analizirani za

vozača uočavanje siluete posebno u noćnim uslovima kretanja u mnogome će zavisiti od

koeficijenta refleksije odjeće. Zato je preporučivo za kretanje pješaka u noćnim uslovima da

posjeduju odjeću ili dio odjeće koji ima izraženiji koeficijent refleksije. U noćnim uslovima

kada imamo mokru podlogu ceste gubi se u velikoj mjeri reflektivnost ceste u pravcu smjera

gledanja vozača. Kretanje pješaka duž ceste je sigurnije kada se oni kreću tako da im vozila

dolaze u susret jer mogućnost njihovog uočavanja je mnogo lakša (reflekcija lica) a posebno

mogućnost uočavanja od strane pješaka vozila koja mu dolaze u susret i njegovo

pravovremeno sklanjanje sa ceste, jer nesumnjivo je mnogo lakše uočiti pješaku kretanje

vozila nego vozaču kretanje pješaka po cesti.

Pod vidnim poljem podrazumjeva se cjelokupan prostor koji se nalazi pred našim

okom, odnosno prostor u kojem primjećujemo predmete i pojave u okolini tačke fiksiranja

pogleda. Vidno polje se može izražavati u odnosu na vertikalu i u odnosu na horizontalu

preglednosti. Najoštrije vidno polje je do 30° oko taëke fiksacije, polje čitanja je od 6° do 10°

udaljeno od tačke fiksacije. Širina vidnog polja se sužava sa povećanjem brzine kretanja

vozila ali ne progresivno nego funkcionalno jer sa povećanjem brzine vozač mora dalje

fiksirati prostiranje ceste (pri brzini kretanja vozila od 25 km/h širina vidnog poija iznosi

100°, pri brzini od 50 km/h iznosi 75°, pri brzini od 70 km/h iznosi 65° dok pri brzini od 100

krn/h iznosi 40°). Širina vidnog polja čovjeka u procesu mirovanja iznosi od 160° do 180° po

horiznotali a po vertikali širina vidnog polja iznosi oko 115°.

2.2. Vidno polje vozača kao važan element u sudskim vjetačenjima

Pod vidnim poljem općnito podrazumijevamo cjelokupni prostor koji se nalazi pred

našim očima. Sposobnost zahvaćanja okoline u vidnom polju zapravo je granica do koje još

primjećujemo predmete i pojave izvan tačke fiksacije.

Ukupno vidno polje sastoji se od horizontalnog i vertikalnog vidnog polja.

Smatra se da najoštrije vidno polje leži do 3° od tačke fiksacije, odnosno od simetrale.

Od 3° do 6° je veoma dobro, od 6° do 10° dobro, a od 10° do 20° zadovoljavajuće vidno

polje. Od 20° naviše naziva se perifernim vidnim poljem.

Vidno polje od 6° do 10° jest polje čitanja. Prometne znakove i druge oznake potrebno

je postaviti najdalje do 20° od tačke fiksacije.

Predmeti u perifernom vidnom polju vide se bez jasnih detalja i boja. Širina vidnog

polja mijenja se zavisno od brzine kretanja vozila, tako da se vidno polje sužava.

Širina vidnog polja anatomski se ne smanjuje s povečanjem brzine kretanja vozila,

nego se ono funkcionalno sužuje zato to vozač mora dalje od sebe fiksirati cestu. Tako,

npr.,pri brzini kretanja vozila od 25 km/h širina vidnog polja iznosi 100°, pri brzini od 50

km/h iznosi 75°, pri brzini 70 km/h iznosi 65°, pri brzini od 100 km/h iznosi 40° i pri brzini

od 140 km/h iznosi 30°. Širina vidnog poija u mirovanju kreće se izmedu 160 i 180°

horizontalno, a vertikalno oko 115°.

U oštrom vidnom polju vozač vidi sve detalje na predmetu: oblik, boju predmeta,

materijal od kojega je predmet izrađen, procjenjuje brzinu, pravac i smjer kretanja predmeta

koji se kreću. Te sposobnosti oštroga vidnog polja smanjuju se kako se predmet udaljuje od

simetrale vidnog polja.

Ograničenošću oštroga vidnog polja na svega 6° vidno je polje u velikom nesrazmjeru

s obvezama vozača, koje zahtijevaju uočavanje predmeta u cijelom vidnom polju sa strane

vozila i iza vozila. Manevri vozila u gustim prometnim tokovima tržae potpunu prostornu

vizualnu prisutnost čovjeka. Vanjski i unutarnji retrovizori i pokreti moraju omoguiti da vidno

polje oka iznosi 360°. Kako svako shvačanje vizualnog podražaja vezujemo za oštro vidno

polje, postoji potreba i obveza vozača da sve predmete dovede u oštro vidno polje. To je

moguće postići pokretima tijela, pokretima glave i pokretima oka.

U pokretu oka nalaze se tri odvojene radnje:

a) Prebacivanje pogleda na drugi predmet. Za pokret do 20° vrijeme skoka iznosi 0,10

sekundi, a za više od 20° vrijeme je skoka 0,15 sekundi.

b) Fiksiranje predmeta prosječno traje 0,15 sekundi i zavisi od pogreške pri

zaustavljanju pogleda na nekom predmetu.

c) Binokularna koordinacija jest proces usklađivanja pogleda dva oka na isti predmet i

akomodacija leće oka.

Opće vrijeme opažanja iznosi između 0,50 i 1,16 sekunde. Za prenošenje pogleda s

kolnika ispred vozila na instrument-tablu, čitanje određenog indeksa te ponovno skretanje

vida na cestu, potrebno je vrijeme između 1,5 i 1,9 sekunde.

Slika 2. Područje oštroga vidnog polja (gusto crtkano) i područje dobroga vidnog polja

(rjeđe crtkano) kod:

a) jednog mladića, b) jednoga starijeg čovjeka.

Kvaliteta zapažanja, tj. njegova brzina i tačnost, zavisi od vještine i iskustva vozača.

Psihički proces pravilnog zapažanja zavisi od sposobnosti zapažanja prostora i vremena. Radi

orijentacije u tablici navedene su udaljenosti za vidljivost nekih objekata.

Objekt zapažanja Udaljenost (m) Objekt zapažanja Udaljenost (m)

Pojedine osobe 2000 Glava,ramena i boja

odjeće

300

Stupovi uz cestu,obris

čovjeka

1000 Lice, dlanovi, ruke 200

Kapa na glavi, okir

prozora

400 Oči, nos, prsti čovjeka 60

Uvjeti koji o1akšavaju zapažanja objekata na cesti vrlo su važni. Zato bi ograničenje

vidljivosti zbog opreme vozila i karoserije trebalo biti što manje. Zadnjih se godina puno toga

promijenilo u korist uvjeta vidljivosti. Vjetrobranska stakla imaju veću površinu, a i

ograničenja vidljivosti zbog opreme, karoserije, krova i maske znatno su manja. Večina vozila

ima regulirana sjedala za pomjeranje naprijed i natrag, ali, naža1ost, za promjenu visine

položaja očiju vozača postoji vrlo mala mogućnost.

Na slici 3. prikazani su tipićni uvjeti vidljivosti pri prosječnom usmjeravanju očiju

vozača u osobnom automobilu. Bočna vidljivost za vozača veoma je važna, a pogotovu na

raskrsnicama. Vidljivost pozadi dobiva se s pomoću sistema ogledala unutar i izvan vozila, jer

ona omogućuju bolju preglednost i viđenje. U večine je osobnih vozila vidljivost pozadi

zadovo1javajuća, to se ne može kazati za teretna vozila. Pogotovu su iz1oženi opasnosti

vozači na motociklima i biciklima, jer potpuno gube vidljivost pozadi, a često i ravnotežu kad

gledaju straga pri skretanju na raskrsnicama.

Visina je očiju vozača u osobnim automobilima promjenljiva, a kreće se u ovim

granicama: kod dužih osobnih automobila izmedu 124 i 138 cm, kod kraćih osobnih

automobila izmedu 115 i 134 cm, kod sportskih automobila izmedu 103 i 116 cm.

Slika 3.

Dobra preglednost iz automobila omogućuje vozaču brzo i kvalitetno primanje

informacija iz makrookoline. Vozač prima informacije o situaciji ispred automobila kroz

prednje staklo, iza automobila preko lijevog i desnoga vanjskog ogledala i unutarnjeg, boćno

kroz boćne otvore kabine (prozori lijevih i desnih vrata).

Struktura aktivnosti vozača u primanju vizualnih informacija prikazana je u tablici:

Na sljedećim slikama možemo vidjeti koja je preglednost iz osobnog vozila i

mogućnost uočavanja.

Slika 4.

Slika 5.

Kvaliteta i osjetljivost vidnog polja bitno se mijenjaju pod različitim uvjetima

osvijetljenosti i vidljivosti.

2.3. Vidljivost zapreka na cesti

Pod pojmom vidljivosti ili, tačnije, daljinom vidljivosti, razumijeva se ono najveće

udaljenje na kojemu se, pri određenim vremenskim uvjetima, normalnim vidom mogu

razlikovati pojedini predmeti. Razlika izmedu daljine najudaljenijeg jasno vidljivog objekta i

daljih zamućenih objekata naziva se zonom nesigurne vidljivosti.

Vidljivost izražavamo metrima za one objekte koji su jasno uočljivi na udaljenju

manjem od 1 km, a u kilometrima za one objekte koji su jasno uočljivi na udaljenju jednakom

ili većem od 1 km. U meteorološkim stanicama vidljivost se procjenjuje vizualno ili

mjerenjem instrumentima.

Zapreke, odnosno objekti na cesti mogu se uočiti samo ako postoje kontrasti između

jasnoče promatranog objekta i pozadine. Ako su kontrasti izraženiji, objekti se bolje vide. Pri

smanjivanju kontrasta, sve teže se opažaju objekti, jer se sve manje razlikuju, i najzad,

prestaju da se vide u trenutku kada se po osvijetljenosti i boji stapaju s pozadinom.

Pri određivanju daljine vidljivosti treba imati na umu još sljedeće okolnosti:

a) razlika u osvijetljenosti predmeta i pozadine može biti toliko mala da se predmet

vidi samo u obliku slabe mrlje. U tom slučaju udaljenost do njega naziva se daljinom

uočavanja objekta — predmeta (silueta objekta);

b) ako je razlika u osvijetljenosti takva da se može raspoznati karakter objekta, onda se

odgovarajuća udaljenost do njega naziva daljinom raspoznavanja objekta;

c) ako se objekt potpuno sliva s pozadinom i prestaje da se vidi, onda se u tom s1učaju

udaljenost do njega naziva daljinom isčezavanja objekta.

U svakom od tih s1učajeva daljina vidljivosti bit će različita: najveća će biti daljina

isčezavanja, a najmanja daljina raspoznavanja objekta. Sva ta određivanja daljine vidljivosti

imaju veliko značenje pri razmatranju sigurnosti prometa.

B1iještanje nelagodnost ili smanjenje sposobnosti viđenja (zasljepljivanje), ili

istodobno i jedno i drugo, uslijed prejakih luminancija (sjajnosti) ili kontrasta u vidnom polju.

Općenito je djelovanje b1iještanja to jače što je:

— veća luminancija izvora zab1ještenja,

— veća prividna ve1ičina izvora zab1ještenja,

— manja luminancija pozadine izvora zab1ještenja i

— izvor zab1ještenja bliže pravcu gledanja.

Pri promatranju oči će se prilagoditi nekom stepenu adaptacije La koji je približino

jednak prosječnoj luminanciji vidnog polja. Tom stepenu adaptacije odgovara najmanja

razlika luminancije ΔLmin i kontrastna osjetljivost La/Lmin.

Uslijed zasljepljivanja smanjuje se ne samo kontrasna osjetljivost već i oštrina i brzina

vida.

U praktičnim prilikama zasljepljivanje nastupa u ova dva slučaja:

1. Vidno polje ima ravnomjernu luminanciju, tj. luminancije neke prepreke na

prometnici L1 i pozadine L2 su jednake (L1 = L2).

2. Vidno polje ima neravnomjernu luminanciju i luminancija predmeta, tj. prepreke na

prometnici veća je od luminancije pozadine (L1 > L2).

Najvažniji zadatak za analizu nezgoda po noći jest određivanje vidljivosti, tj. je li

vozač mogao primijetiti prepreku na cesti (drugo vozilo, pješaka ili s1ično). Jačina

horizontalnog osvjetljivanja od ulične rasvjete ne može imati odlučujuću ulogu u opažanju

zapreke.

Da bi se zapreka opazila na vrijeme, određuje se trenutna granična razlika jačine

sjajnosti ΔLg, koja se pojavljuje u nervnim vlaknima ljudskog oka, na mjestima gdje se

pojavljuje slika jačine sjajnosti ΔL. Posljednju ocjenu određuje i stvarna granična vrijednost

ΔLg, na koju utjeće i svjetlosna tehnika. Tako postoje slučajevi kada bez ulične rasvjete

postoji bolja preglednost prometa. Potrebno je analizom ustanoviti je li vozač uopće bio

sposoban da primijeti ili prepozna prepreku. U1ična rasvjeta djeluje odozgo prema dolje, dok

reflektori automobila djeluju prib1ižno horizontalno. Stoga oko ne može zapaziti sve

pojedinosti, jer se smanjuje njegova diferencijska sposobnost. Razlika jačine sjajnosti što

zapreka ili okolina odražava projicira se s očne 1eće na mrežnicu i tako se omogućuje

opažanje i prepoznavanje zapreke.

Vozač svoju pažnju usmjeruje u više pravaca, vozačko staklo kroz koje se gleda

apsorbira svjetlo, te zbog vibracija vozila, kao i zbog brzine, na raspolaganju nam je manje

vremena za opažanje. Stoga se samo jedan dio rezultata dobivenih u laboratoriju može uzeti u

obzir.

Pripadajuu graničnu vrijednost kontrasta određujemo izrazom:

Iz tog izraza možemo vidjeti: ako je razlika stvarne jačine sjajnosti veća od granične

vrijednosti, onda je C pozitivan i predmet je vidljiv, tj. upadljiv. Ako je vrijednost C = 0,

predmet tek počinje da bude prepoznatljiv, ali još nije upadljiv. U s1učaju da je stvarna jačina

sjajnosti manja od granične vrijednosti, onda je C negativan, pa zapreku ne možemo

primijetiti, jer nije upadijiva.

Kada vozač s vozilom prođe pored vozila koje dolazi iz suprotnog smjera i koje ga je

zaslijepilo, upast će u >>tamnu rupu<<.

U slučaju kada se povećava brzina, smanjuje se daljina prepoznavanja i povećava

granična vrijednost Lg. Mjerenjem je utvrđeno da je daljina opažanja nepredviđene zapreke

četiri puta veća od daljine opažanja očekivane zapreke.

Za jedno sigurno opažanje objekta kontrast zapažanja ima vrijednost C0 praksi se

uzima vrijednost 10.

Vizualne mogućnosti opažanja objekata u sumraku ili mraku ovise o jačini i

intenzitetu svjetla.

Rasprostranjenost viđenja zavisi od veličine i značenja koje zahtijeva neko

objašnjenje. Vidni ugao β rezultira prema geometrijskom izrazu:

S=cotβ*b

Gdje je:

S — razmak između promatrača i objekta na putu, [m],

b — veličina objekta, [cm].

2.4. Daljina vidijivosti pri oborenom svjetlu

Oboreno svjetlo neće zasljepljivati ako u optičkoj osovini reflektora na udaljenosti od

25 m intenzitet osvijetljenosti nije veći od 0,7 lx u slučaju asimetrično oborenog svjetla, a u

s1učaju simetrično oborenog svjetla od 1,0 lx. Vrijednost 0,7 lx pri asimetričnom oborenom

svjetlu može biti i veća u podrućju 15° desno od sredine reflektora.

Time se postiže izbjegavanje zaslijepljenosti pri oborenom svjetlu, ali to ne znači da

neće biti osigurana jačina svjetlosti mjerena na kolniku u iznosu od 1 lx, i to na daljinu od 40

m, to je propisano za jačinu osvijetljenosti od oborenog svjetla.

Prilikom nezgode, mogućnost raspoznavanja predmeta, npr. pješaka, zaustavljenog

vozila ili sl., moramo u svakom slučaju posebno ispitati, jer vidljivost neće zavisiti od

apsolutne jačine svjetlosti nego od kontrasta u odnosu na okolinu.

Mogućnost raspoznavanja razmjerno malih tamnih zapreka teoretski zavisi od razlike

gustoće sjajnosti:

ΔL = E (q1 – q2)

gdje je:

E — intenzitet osvijetljenosti zapreke,

q1 — koeficijent luminancije zapreke (pješaka, vozila ili sl.).

q2 — koeficijent luminancije pozadine.

Da bi se zapreka mogla uočiti, koeficijent luminancije treba da je veći od nule.

Međusobno djelovanje ulične osvijetljenosti i osvijetljenosti od vozila isto tako može izazvati

smetnje, npr. da primijetimo pješaka u tamnom odijelu, jer se on ne razlikuje u dovoljnoj

mjeri od pozadine.

Osvijetljenost i uvjeti vidljivosti u sumraku zavise od položaja Sunca, tj. astronomski

su uvjetovani.

Za ocjenjivanje vidljivosti nije svejedno u kojem pravcu svijeta (strane) leži

prometnica ili promatrač stoji. Naime, zapadna strana navečer a istočna ujutro — još pred

kraj, odnosno pred početak sumraka — znatno su svjetlije nego nasuprot njima ležeći pol.

Poboljšanje vidljivosti može biti i uslijed utjecaja kontrasta. Neosvijetljeno vozilo na

nekoj ravnoj tucaničkoj cesti boljc se primjećjue nego na tamnoj asfaltnoj cesti.

Osobe i objekti nasuprot vedrom nebu također su pri kraju sumraka prepoznatljivije u

siluetama. Jedna u tamno obučena osoba ispred neke ograde na udaljenosti od samo nekoliko

metara — teško se prepoznaje. Na utjecaj kontrasta utjeće i to ide li neka cesta uzbrdo ili

nizbrdo.

Postoji ovisnost između normalne vidljivosti i koeficijenta prigušenosti tmurne

atmosfere. Ako je poznata normalna vidljivost, dobiva se vidljivost >>x<< jednog određenog

cilja prema ovom izrazu:

gdje je:

Sv— normalna vidijivost,

C0 — raspo1oivi kontrast na rnjestu zapreke (izmedu zapreke i pozadine),

Cp — potrebni kontrast na rnjestu promatraëa za prepoznavanje.

Na taj način možemo izračunati daljinu viđenja jednog objekta s raz1ičitim stepenima

reflektiranosti po danu za tri normalne daljine vidljivosti.

Ako je promatrani objekt tako malen da cesta kao pozadina dolazi u obzir, onda je

utjecaj stupnja reflektiranosti ceste i cilja na daljinu vidljivosti znatno veći. Tu nastupaju

komplicirane ovisnosti.

2.5. Analiza vidijivosti pri prometnoj nezgodi

Prilikom noćne vožnje treba voziti takvom brzinom da daljina kočenja bude u okviru

daljine vidljivosti na cesti. U sudskim analizama stručnjak treba ispitati jeli do sudara došlo

zbog toga što se vozač nije kretao takvom brzinom da bi mogao zaustaviti vozilo do granice

vidljivosti. Pri ispitivanju vidljivosti treba ispitati kolika je bila razlika gustoće osvijetljenosti

zapreke u odnosu na pozadinu i kakva je diferencijska granična vrijednost oka vozača.

Umjesto laboratorijskog mjerenja vida vozača mogu se koristiti prosječne vrijednosti

određene na osnovi odgovarajućih mjerenja, jer vozači pod1iježu redovnim 1iječničkim

pregledima.

Ispitivanje vidljivosti obavlja se na osnovu dijagrama na slici:

Slika 6.

Primjera radi, osoba u tamnom odijelu stoji 15 m ispred vozila, uz rub ceste, 1,5 m od

sredine ceste. Stupanj je refleksije oko 0,1, a visina reflektora 0,7 m. Tamno-svijetla granica

je 15 m dalje i niža je za 15 cm, dakle visina je 0,55 m.

2.5.1 Duljina vidljivosti vozača u funkciji zamazanosti stakala farova vozila u nočnoj vožnji

Prljava stakla farova vozila u noćnoj vožnji imaju velik utjecaj na sigurnost prometa.

Manja ko1ičina svjetla koja prođe kroz zaprljana stakla dje1omićno povećava zasljepljenje

vozača iz suprotnog smjera, jer dolazi do pogrešnog raspršivanja svjetlosnog fluksa.

Zaprljanost se mjeri na vozilima u prometu nakon 30 minuta vožnje.

Slika 7. Elementi usporedbe za ocjenu reflektirajućih traka na ravnom dijelu ceste i u

zavoju.

Prema rezultatima pokusnih vožnji na vlažnim kolnicima uočava se da pri zaprljanosti

stakala od 20% još uvijek vozač ne primjećuje smanjenje intenziteta osvijetljenosti. Kada je

zaprljanost stakala veća od 50%, vozač primjećuje smanjenje intenziteta osvijetljenosti. U

pravilu, pri većoj zaprljanosti od 50% vozač mora očistiti stakla na vozilu.

S povećanjem stepena zapr1janosti smanjuje se daljina rasvijetljenosti za krivulju

istog intenziteta osvijetljenosti.

U tablici navedene su udaljenosti rasvijetljenosti desnog ruba kolnika za različite

stepene zaprljanosti stakala farova.

Stepen zaprljanosti stakala

farova (%)

Udaljenost (m)

0

20

100

93

40

60

80

90

85

68

54

25

Dužine intenziteta osvijetljenosti za sredinu voznog traka vozila iz drugog smjera

prikazane su u tablici.

Intezitet osvijetljenosti EL

(lx)

Udaljenost (m)

0,1

0,2

0,5

1,0

69

35

15

-

S povećanjem zaprljanosti smanjuje se vidokrug, tj. preglednost osvijetljenog dijela

kolnika, i to na vlažnim kolnicima. Ako vozača zab1ještava promet iz suprotnog smjera,

njegov se vidokrug jo više smanjuje. Za kritičnu udaljenost pred mimoilaženjem dvaju vozila

uzima se oko 50 m.

2.5.2. Upravljanje reflektorima motornog vozila u noćnoj vožnji

Kad se noću susreću na cesti vozila iz suprotnog smjera, najbolje je da vozač gleda uz

desni rub ceste što ga asimetrini farovi osvjetljavaju na većoj udaljenosti nego sredinu ceste.

Tako će vozač brže opaziti pješake, bicikliste i zaprege.

Savremeni halogeni farovi znatno poboljšavaju vidljivost uz desni rub prometnice. Na

slici je dat prikaz asimetričnih kratkih i dugih svjetala.

Slika 8. Asimetrična kratka i duga svjetla.

Veliko ili dugo svjetlo upotrebljava se za osvjetljavanje ceste, a kombinirano s

oborenim svjetlom i za signalizaciju noću. Svjetlosni je snop bijele boje, vodoravan, a pri

ravnomjernom opterećenju vozila na ravnoj podlozi ne smije biti kraći od 100 m.

Uk1jućivanjem tog svjetla na kontrolnoj p1oči u vozačkoj kabini mora se automatski upaliti

plava kontrolna žarulja.

Vozač ne smije voziti s upaljenim velikim svjetlima na cesti koja je tako osvijetljena

da može jasno uočiti druge sudionike u prometu ili vozilo na udaljenosti najmanje 200 m na

otvorenoj cesti, odnosno najmanje 100 m u naselju.

Snop oborenog (srednjeg ili kratkog) svjetla nagnut je prema zemlji, tako da pri

ravnomjernom opterećenju vozila na ravnoj podlozi ne smije biti duži od 40 do 80 m.

Kretanje s uključenim svjetlima treba obavljati i u drugim uvjetima smanjene

vidljivosti, kao što su magla, jaka kiša, oblačanost, mećava i sl.

Poseban je problem kretanje u osvijet1jenim i neosvijetljenim tunelima, kada se s

dnevnog svjetla većom brzinom ulazi u tunel, gdje se često ču1o vida vozača ne uspijeva

prilagoditi na slabiju svjetlost ili tamu sve do izlaza iz tunela. Opasnosti koje proizlaze iz

takva kretanja velike su.

Svjetlosni snop dugih svjetala osvjetljava cestu ispred vozila na oko 100 m. Vozač na

toj dužini ne može identificirati zapreku na cesti zbog relativno male visine svjetlosnog snopa,

pa pojedine zapreke može opaziti na znatno manjoj dužini. Tamne je objekte općenito teže

identificirati noću.

Pri kretanju noću vozač ne može opaziti opasnost i reagirati u vremenu od jedne

sekunde.

Zakašnjenje u reagiranju višestruko se povećava:

— s povećanjem brzine kretanja budući da se sposobnost uočavanja smanjuje pri

svakom povećanju brzine kretanja od približno 18 km/h za oko 10 m,

— sa smanjenjem sposobnosti uočavanja, zavisno od godina starosti, tako što se nakon

približno 20 godina života, svakih 13 godina, količina potrebne svjetlosti da bi se uočio neki

predmet udvostrućuje,

— zbog akomodiranja čula vida na percipiranje od onoga što je ispred vozila na

daleko i od jače svjetlosti na slabiju svjetlost,

— zbog praćenja prometnih znakova i oznaka, ostalih sudionika u prometu,

povremenog očitavanja instrumenata, praćenja indikatora i sl.

Istraživanja su pokazala da vozači koji očekuju raziog za zaustavljanje mogu

pravodobno reagirati i zaustaviti vozilo pred iznenadnom pojavom tamnih tijela pri brzini do

70 kmlh, pa se preporućuje da se noću ne kreću brzinom većom od 55 km/h s uključenim

oborenim svjetlima i na suhom kolniku.

G1ano je pravilo noćne vožnje da brzina kretanja treba biti onolika koliko to dopušta

vidljivost. Vidljivost s oborenim svjetlima mnogo je slabija nego što misli većina vozača.