Povijest hrvatskoga jezika od 20. st.

1. razdoblje: do 1918. g.

PRISJETIMO SE:

Kojem sastavu pripada Hrvatska u ovom razdoblju?

Koje narječje je osnova ilirskog jezika?

1. razdoblje – do 1918. godine

Dominantna je koncepcija hrvatskih vukovaca:osnovica – novoštokavski govoripravopis – fonološki (Piši kako govoriš!)

Iznimka su hrvatski književnici!

Priručnici:Ivan Broz: Hrvatski pravopis (1892.)Tomo Maretić: Gramatika i stilistika hrvatskoga ili

srpskoga književnoga jezika (1899.)Ivan Broz, Franjo Iveković: Riječnik hrvatskoga

jezika (1899.)

2. razdoblje: od 1918. do 1941. g.

PRISJETIMO SE:

Kojem sastavu Hrvatska pripada u ovom razdoblju?

2. razdoblje: od 1918. do 1941. g.

Nastavlja se koncepcija hrvatskih vukovaca – jezični unitarizam:

cilj – jedan i jedinstven jezikpoistovjećivanje hrvatskoga i srpskoga jezikanametanje srpskih riječi i tuđica

Procvat dijalektalne lirike!

3. razdoblje: od 1941. do 1945. g.

PRISJETIMO SE:

Koja država je osnovana u ovom razdoblju?

POKUŠAJTE ODGONETNUTI ŠTO SE KRIJE IZA OVIH RIJEČI:

mirisnicaslikopisbrzoglasmunjovoz

3. razdoblje: od 1941. do 1945. g.

Ukida se unitaristički pristup.

Osnovna koncepcija je purizam – pravilnost i čistoća jezika.

Osnovan je Hrvatski državni ured za jezik.

4. razdoblje: od 1945. do 1990. g.

PRISJETIMO SE:

Kojem sastavu Hrvatska pripada u ovom razdoblju?

Koji je službeni jezik (jezici)?

4. razdoblje: od 1945. do 1990.

Povratak unitarističkih težnji i posrbljavanja hrvatskoga jezika.

1954. g. potpisan je tzv. novosadski dogovor:proglašen zajednički jezik s 2 izgovora – ijekavskim i

ekavskim2 pisma – latinica i ćirilica

MH i MS objavljuju zajednički Pravopis hrvatskosrpskog književnog jezika s pravopisnim rječnikom (1960.)

4. razdoblje: od 1945. do 1990.

Jugoslavenska politika zanemaruje razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika.

17. ožujka 1967. objavljena je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnoga jezika u časopisu Telegram.

1971. jezikoslovci Babić, Finka i Moguš objavljuju Hrvatski pravopis (Londonac) koji je odmah zabranjen.

Iz Deklaracije:

Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga.

U tu svrhu treba izmijeniti formulaciju iz Ustava SFRJ koja bi morala glasiti ovako:»Savezni zakoni i drugi opći akti saveznih organa objavljuju se u autentičnom tekstu

na četiri književna jezika naroda Jugoslavije: srpskom, hrvatskom, slovenskom, makedonskom. U službenom saobraćaju organi federacije obvezno se drže načela ravnopravnosti svih jezika naroda Jugoslavije.«

Adekvatnom formulacijom treba osigurati i prava jezika narodnosti u Jugoslaviji.Dosadašnja ustavna odredba o »srpskohrvatskom odnosno hrvatskosrpskom jeziku«

svojom nepreciznošću omogućuje da se u praksi ta dva usporedna naziva shvate kao sinonimi, a ne kao temelj za ravnopravnost i hrvatskog i srpskog književnog jezika, jednako među sobom, kao i u odnosu prema jezicima ostalih jugoslavenskih naroda. Takva nejasnoća omogućuje da se u primjeni srpski književni jezik silom stvarnosti nameće kao jedinstven jezik za Srbe i Hrvate. Da je stvarnost zaista takva, dokazuju mnogobrojni primjeri, a među njima kao najnoviji nedavni Zaključci pete skupštine Saveza kompozitora Jugoslavije. Ti su zaključci objavljeni usporedno u srpskoj, slovenskoj i makedonskoj verziji kao da hrvatskoga književnoga jezika uopće nema ili kao da je istovjetan sa srpskim književnim jezikom.

5. razdoblje: od 1990. g. do danas

U službenoj su uporabi hrvatski jezik i latinično pismo.

Hrvatska terminologija se uvodi u sva područja života.

Povećan je interes za razlike između hrvatskoga i srpskoga jezika.

Ponovimo:1. razdoblje: do 1918. g.

hrvatski vukovci2. razdoblje: od 1918. do 1941. g.

jezični unitarizam3. razdoblje: od 1941. do 1945. g.

jezični purizam4. razdoblje: od 1945. do 1990. g.

jezični unitarizam – Novosadski dogovor (1954.)

ravnopravnost jezika – Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika (17. ožujka 1967.)

5. razdoblje: od 1945. do 1990. g.hrvatski standardni jezik