PERIODIZACIJA HRVATSKOG KNJIEVNOG JEZIKA

Dalibor Brozovi (1978.g.): Hrvatski jezik, njegovo mjesto unutar junoslavenskih i

drugih slavenskih jezika, njegove povijesne mijene kao jezika hrvatske knjievnosti u:

Hrvatska knjievnost u europskom kontekstu

Brozovi povijest hrvatske knjievnosti dijeli na dva velika razdoblja:

o predstandardno (9. - druge polovice 18. stoljea)

dijeli se na 3 razdoblja

o standardno (druga polovica 18. stoljea - 20. stoljea

dijeli se na 3 razdoblja

Predstandardno razdoblje

1) razdoblje: 9. stoljee - kraj 15. stoljea

1. faza: 9. stoljee - polovica 12. stoljea

akavsko-hrvatskocrkvenoslavenski amalgam (hrvatska redakcija staroslavenskog

jezika)

amalgam jedini je pismeni hrvatski jezik

prve potvrde hrvatskih imena na latinskom jeziku

glagoljica je jedino pismo

latinicom se pie samo latinski

nema hrvatskog jezika

2. faza: polovica 12. stoljea - kraj 13. stoljea

stie irilica vlastita hrvatska irilica (bosanica)

o dananja srednja i juna Dalmacija i otoci, Dubrovnik, zapadna Hercegovina,

Bosna, Slavonija

javlja se samo akavski knjievni jezik (hrvatski)

o sjeverno dalmatinsko primorje i Istra

akavtina sa smanjenim udjelom hrvatskocrkvenoslavenskih elemenata (prostor

uporabe glagoljice)

tokavtina i juna akavtina s jakim utjecajem sjevernoakavsko-

hrvatskocrvenoslavenskog amalgama (prostor uporabe irilice)

3. faza: 14. stoljee - kraj 15. stoljea

pojavljuje se latinica Zadar (Red i zakon sestara dominikanki)

o iri se u sve hrvatske krajeve

prije 14. stoljea na latinskom su zapisana hrvatska imena (osobna i zemljopisna)

ili citirane rijei u inojezinim, uglavnom latinskim tekstovima

glagoljica se seli u samostane, izolirana je

o postupno dobiva pokrajinsko znaenje i gubi svoje znaenje

o gospodarska i politika mo latinice

dvije posljedice:

o glagoljica gubi priliku da postane opehrvatsko pismo

o akavsko-hrvatskocrvenoslavenski amalgam nee postati hrvatski standardni

jezik

povezanost izmeu jezika i pisma na kojem se pie

rijeen problem akavsko-hrvatskocrvenoslavenskog amalgama kao budueg

hrvatskog standardnog jezika

latinica postala dominantno pismo zato to se u hrvatskim zemljama ve

upotrebljavala za latinski i talijanski jezik

koegzistiraju tri pisma, ali latinica se MORA uiti zbog latinskog jezika, a hrvatski se

MOE pisati na sva tri pisma

2) razdoblje: 16. stoljee

nastanak i razvoj pokrajinskih knjievnosti

problemi:

o izbor izmeu akavskog i tokavskog pismenog jezika

o izbor izmeu latinice i zapadne irilice

o 1512. godine javlja se prvi kajkavski tekst

nastaju dva teritorijalna kompleksa:

o sjeverozapadni (kajkavsko-sjevernoakavski)

glagoljica postaje rubno pismo (samo crkvena uporaba)

kajkavski se pie na latinici

o jugoistoni (tokavsko-junoakavski)

izbor narjeja za temelj pisanom jeziku (tokavski ili akavski)

izbor pisma - latinica ili zapadna irilica (nije rijeeno)

u oba pitanja vlada ravnotea

3) razdoblje: 17. stoljee - prva polovica 18. stoljea

jugoistoni kompleks (tokavsko-junoakavski)

o izbor pisma latinica (bosanskohercegovaki franjevci)

o izbor narjeja tokavtina (akavtina se vie ne javlja kao pisani jezik sve

do poetka 20. stoljea Vladimir Nazor)

o novi problemi:

ikavtina ili ijekavtina (nije rijeeno)

koji tip tokavske osnovice u pismenom jeziku? (rijeeno)

o bosanski novotokavski razgovorni i pismeni jezik

o nenovotokavski govori gube bitku

o Biblija Bartola Kaia - ijekavska tokavtina (uzor bosanski novotokavski

razgovorni jezik)

o franjevci tee prema ikavtini

sjeverozapadni kompleks (kajkavsko-sjevernoakavski)

o latinina i glagoljika pismenost

o glagoljika hrvatskocrvenoslavenska pismenost

o kajkavski knjievni jezik postaje polifunkcionalan

o kajkavsko-akavska (hibridna) pismenost ozaljskoga kruga (zrinsko-

frankopansko-vitezovievskog tipa)

4) razdoblje: druga polovica 18. stoljea do hrvatskog narodnog preporoda

jugoistoni kompleks (tokavsko-junoakavski)

o novotokavski pismeni jezik u procesu standardizacije, bez jedinstvene grafije

o dvije latinine grafije:

dalmatinska

slavonska

o ikavtina ili ijekavtina? tezulja naginje u korist ijekavtine (nije rijeeno)

o tri slabe toke:

(orto)grafijska neujednaenost - nije rijeeno

pitanje novotokavske deklinacije - nije rijeeno

akavizam ili takavizam? rijeeno u korist takavizma

o akavci unose u jezik takavizme (obrnuto nikada)

o kajakavci i akavci osvru se na tokavsku pismenost (obrnuto nikada)

o novotokavski pismeni jezik prvi hrvatski iznadregionalni pismeni jezik

nakon hrvatskocrkvenoslavenskog jezika

sjevernozapadni kompleks (kajkavsko-sjevernoakavski)

o kajkavski pismeni jezik u procesu standardizacije, grafija prilino sreena,

gramatika norma takoer, integracija hibridnog jezika, utjecaj jugoistonog

kompleksa sa slavonske strane

o bosanske novotarije Slavonija Zagreb

5) razdoblje: Hrvatski narodni preporod kraj 19. stoljea

naputanje kajkavskog knjievnog jezika

unificiranje grafije u doba Hrvatskog narodnog preporoda (rijeeno) Ljudevit Gaj

uklonjeno ikavsko-ijekavsko dvojstvo u korist ijekavskog

novi problemi:

o morfoloki ili fonoloki pravopis? rijeeno u korist fonolokog pravopisa

o starija ili novotokavska deklinacija? rijeeno u korist novotokavske

deklinacije

6) razdoblje: 20. stoljee

konsolidacija standarda

raanje novoakavske i novokajkavske dijalektalne beletristike

JEZICI, PISMA I NAJVANIJI SPOMENICI HRVATSKOG SREDNJOVJEKOVLJA

hrvatska srednjovjekovna kultura:

o tri pisma: glagoljica (od 11. stoljea)

irilica (od 12. stoljea)

latinica (od 14. stoljea)

o tri jezika: hrvatska redakcija staroslavenskog jezika (u liturgiji)

akavsko-crkvenoslavenski amalgami (u knjievnosti)

akavski knjievni jezik (u pravu)

glagoljski tekstovi iz 11. stoljea (poetak)

1508. g. prestanak rada senjske glagoljske tiskare (zavretak)

1561. g. Broziev brevijar kraj prirodnog razvoja hrvatske redakcije staroslavenskog

jezika

Hrvatski jezik u latinskim tekstovima

Krstionica kneza Vieslava (8./9. st., Nin)

o hrvatsko ime: Vieslav (Vvissasclavo)

o mjesto uvanja: Split, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika

Natpis kneza Trpimira (9. st., Riinice kod Solina)

o hrvatsko ime: Trpimir (Trepimero)

o mjesto uvanja: Split, Arheoloki muzej

Natpis kneza Branimira (9. st., opot kraj Benkovaca)

o hrvatsko ime: Branimir (Branimiro)

o najstariji spomen hrvatskog imena na kamenu (...dux croatorum)

o mjesto uvanja: Split, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika

Natpis kneza Branimira (888. g., Mu Gornji kod Splita)

o hrvatsko ime: Branimir (Branimiri)

o mjesto uvanja: Zagreb, Arheoloki muzej

Natpis kneza Muncimira (895. g., Uzdolje kraj Knina)

o hrvatsko ime: Muncimir (Muncimyr)

o mjesto uvanja: Split, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika

Natpis kralja Drislava (10. st., Kapitul kod Knina)

o hrvatsko ime: Drislav (Dirzisclv)

o zapisano hrvatsko ime (...dux hroatorvm)

o mjesto uvanja: Split, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika

Nadgrobni natpis kraljice Jelene (976. g., Solin)

o hrvatsko ime: Jelena, Mihovil, Stjepan

o mjesto uvanja: Split, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika

Natpis upana Godeaja (11. st., crkva sv. Kria u Ninu)

o hrvatsko ime: Godeaj (Godeai)

o mjesto uvanja: Zadar, Arheoloki muzej

Hrvatski glagoljini tekstovi

Kloev glagolja (11. st., pergamena)

o vjerojatno najstariji glagoljini tekst s hrvatskih prostora, nazvan prema gorfu

Parisu Clozu

o Zrinski i Frankopani su ga uvali na Krku, mislili su da je autor teksta sveti Jeronim

(okovali su knjigu u zlato i srebro)

o jezik: kanonski staroslavenski

Valunska ploa (11. st., Valunu na Cresu)

o glagoljini tekst: tha sin vnuk juna

o latinski tekst: techa et filis eius / bratohna et iunna nepus eius

o 2 jezika i 2 pisma: hrvatska redakcija staroslavenskog (glagoljica) i latinski (latinica)

Plominski natpis (11. st., Plomin)

o tekst: se e pisl s

Krki natpis (11. st., Krk)

o tekst: se zida maj opat i radon rugota dobroslav

o hrvatska imena: Maj, Radonja, Rugota i Dobroslav

o jezik: hrvatska redakcija staroslavenskog

Beki listii (11./12. st., pergamena)

o najstariji spomenik hrvatske liturgijske knjievnosti na hrvatskostaroslavenskom

jeziku

Jurandvorski ulomci (11./12. st., Jurandvor na Krku)

o ime kralja Zvonimira

o mjesto uvanja: Zagreb, Hrvatski povijesni muzej

o tzv. druga Baanska ploa

Plastovski ulomak (11./12. st., Plastovo kraj Skradina)

o glagoljina i irilina slova

o tekst: ne moe se rekonstruirati

o mjesto uvanja: Split, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika

Supetarski ulomak (11./12. st., Sveti Petar u umi)

o glagoljina slova: ikov

o irilina slova: amen

o mjesto uvanja: Pazin, Gradski muzej

Humski grafit (12. st., Hum)

o tekst: kovaa martina e sv (=30) e vzeta ino oe edna

Baanska ploa (1100. g., Jurandvor na Krku)

o darovnica kralja Zvonimira

o tekst: 13 redaka i 100 rijei

o mjesto uvanja: Zagreb, HAZU

Senjska ploa (12. st., Senj)

o tekst: v ime otca i sina i svetoga duha

o hrv. redakcija stsl.

Grdoselski ulomak (12. st., Grdosel u Istri)

o spominje se pop Golob

Vinodolski zakon (1288. g., sauvan prijepis iz 16. st.)

o najstariji hrvatski zakon

o drugi po starini u Slavena (starija je Ruska pravda)

o narjeje: akavsko

o mjesto uvanja: Zagreb, NSK

Istarski razvod (1275.-1395., prijepis iz 16. st.)

o razvod utvrivanje granica ophodom po terenu

o izvorno pisan: latinskim, njemakim i hrvatskim jezikom

o sauvan samo hrvatski prijepis

o pismo: kurzivna glagoljica

o mjesto uvanja: Zagreb, NSK

o na najstilogeniji pravni tekst

o temelj parcelacije nakon 2. svj. rata

Prvi vrbniki bervijar (13./14. st., Vrbnik)

o najstariji cjeloviti hrvatski glagoljini pisani brevijar

Vatikanski Misal Illirico 4 (14. st.)

o najstariji cjeloviti hrvatski glagoljini pisani misal

Hrvatski rilirini tekstovi

Povaljski prag (oko 1184. .g, Povlja na Brau)

o najstariji hrvatski irilini natpis

o mjesto uvanja: Split, Muzej hrvatskih arheolokih spomenika

Povaljska listina (prijepis iz 1250. g., Povlja na Brau)

o najstarija hrvatska irilina isprava

o jezik: hrvatskostaroslavenski

o mjesto uvanja: Puia na Brau, upni ured

Poljiki statut (prijepis iz 15./16. st., Poljica)

o najstariji hrvatski irilini statut

o narjeje: akavsko-tokavsko

o mjesto uvanja: Zagreb, Arhiv HAZU

Hrvatski latinini tekstovi

o Red i zakon sestara dominikanki u Zadru (1345. g., Zadar)

o najstariji sauvani datirani latinini tekst na hrvatskom jeziku

o mjesto uvanja: Zagreb, Samostan franjevaca treoredaca na Ksaveru

o ibenska molitva (14.st.)

o najstariji hrvatski latinini pjesniki tekst

o narjeje: akavsko

o mjesto uvanja: ibenik, Samostan svetog Frane

o Korulanski lekcionar (14.st.)

o jedan od najstarijih hrvatskih latininih tekstova

o mjesto uvanja: Be, sterreichische Nationalbibliothek

o Cantilena pro sabatho (14. st.)

o jedan od najstarijih hrvatskih latininih tekstova

o Laszlo Hadrovi pronaao

o mjesto uvanja: Nacionalna knjinica Szchnyi, Budimpeta

o ia svetih otaca (kraj 15. st., Rab)

o jedan od najstarijih hrvatskih latininih tekstova

o mjesto uvanja: Zagreb, Arhiv HAZU

o Prvi vatikanski hrvatski molitvenik (o. 1400. g.)

o najstariji spomenik dubrovake knjievnosti na hrvatskom jeziku

TISKARSTVO U HRVATSKOJ

hrvatske inkunabule (knjige tiskane do 1500. godine 9 knjiga)

o 6 glagoljinih

o 3 latinine

o nijedna rilina

Glagoljine inkunabule

1) Misal po zakonu rimskog dvora (22.2.1483. g., mjesto tiska nepoznato)

2) Brevijar po zakonu rimskoga dvora (1491. g., mjesto tiska Kosinj?)

3) Ispovid (1492. g., mjesto tiska nepoznato)

4) Baromiev brevijar (1493. g., mjesto tiska Venecija sigurno)

5) Senjski misal (1494. g., mjesto tiska Senj)

6) Spovid opena (1496. g., mjesto tiska Senj)

o jedina hrvatska neliturgijska tiskana glagoljina inkunabula

Latinine inkunabule

1) Molitvenik (o. 1490. g., mjesto tiska nepoznato, pripada dubrovakom jezinom

tipu)

2) Oficij (o. 1490. g., mjesto tiska nepoznato)

3) Lekcionar Bernardina Splianina (1495. g., mjesto tiska Venecija)

o najstarija darirana tiskana latinska inkunabula

zanimljivosti:

o Nikola Modruki: Posmrtni govor kardinalu Petru Riariju (1474. g., Rim)

prva tiskana knjiga hrvatskog autora

o Juraj igori: Elegarium et carminum libri tres (1477. g., Venecija)

prva tiskana pjesnika zbirka hrvatskog autora

Senjska glagoljaka tiskara

o djelovala je od 1494. g. do 1508. g.

o objavila je 7 naslova (od toga 2 inkunabule):

1) Senjski misal (1494. g.)

2) Spovid opena (1496. g.)

3) Narunik plebanuev (1507. g.)

4) Metrija od dobra umrtija (1507. ili 1508. g.)

5) Tranzit svetoga Jerolima (1508. g.)

6) Mirakuli slavne deve Marije (1508. g.)

7) Senjski korizmenjak (1508. g.)

o Bla Baromi voditelj senjske glagoljake tiskare

o Grgur Senjanin tiskar

o Jakov Blaiolovi, Silvestar Bedrii, Pero Jakovi prevoditelji

Rijeka glagoljaka tiskara

o djelovala je od 1530. do 1531. g.

o objavila je 6 naslova:

1) Psaltir (1530. g.) poetnica, molitve

2) Oficij rimski (1530. g.) molitvenik

3) Misal hrvacki (1531. g.) najopsenije djelo otisnuto u rijekoj tiskari

4) Knjiice Krsta (1531. g.) ritual

5) Knjiice od itija rimskih arhijerejov i cesarov (1531. g.) povijesno djelo

6) Od bitija redovnikoga knjiice (1531. g.)

o posljednje Koiievo djelo; govori o tome kakav redovnik treba biti

o modruki biskup imun Koii Benja voditelj rijeke glagoljake tisakre

o nastojao je popraviti jezik hrvatskih glagoljakih knjiga (predgovor djelu Knjiice od

itja rimskih arhijerejov i cesarov, tzv. Pismo Tomi Nigru, trogirskom biskupu)

tiskarstvo u Veneciji (glagoljake knjige)

1) Bukvar (1527. g.) najstarija hrvatska glagoljina poetnica

2) Misal Pavla Modruanina (1528. g.)

3) Broziev brevijar (1561. g.) zavrila hrvatska redakcija staroslavenskog

iriline tiskane knjige

o Dubrovaki molitvenik (1512. g., Venecija)

o Petnaest molitava svete Brigite (1512. g., Venecija)

najstarije hrvatske iriline knjige

jezik: tokavskoijekavski dubrovakog kraja

tiskarstvo u sredinjoj Hrvatskoj

o putujua tiskara Ivana Manlijusa u Nedeliu i Varadinu

o Ivan Pergoi: Decretum (Nedelie, 1574. g.)

najstarija kajakavska tiskana knjiga

o Antun Vramec: Kronika (1578. g., Ljubljana)

Postilla (1586. g., Varadin)

HRVATSKA PROTESTANTSKA TISKARA

mjesto tiskanja:

o Urach kod Tbingena

o Regensburg (samo jedna knjiga iz 1568. g.)

tiskara Hansa Ungnada

razdoblje tiskanja: od 1561. do 1565. g.

28 tiskanih knjiga: 14 glagoljini knjiga

8 irilinih knjiga

6 latininih knjiga

najznaajnije djelo: Prvi del Novoga testamenta (1562. g.)

Drugi del Novoga tetamenta (1563. g.)

preveli Bibliju na jezik protestantizma (u 16. st.)

prireivai: Antun Dalmatin

Stipan Konzul Istranin

namjera - prevesti Sveto pismo na jezik prihvatljiv akavcima, tokavcima i kajkavcima

jezik (hibridni): akavski s elementima tokavskog, crkvenoslavenskog i slovenskog jezika

ostala djela:

1) Razgovaranje meju papistu i jednim luteranom (1555. g.) polemika

o prva hrvatska protestantska knjiga

2) Tabla za dicu (1561. g.) poetnica

3) Postilla (1562. g.) propovijedi

4) Proroci (1564. g.) Starozavjetna knjiga

ISTONOSLAVENIZACIJA HRVATSKIH LITURGIJSKIH TISKANIH KNJIGA

17. i 18. stoljee

provoditelji: Rafael Levakovi

Matej Karaman

Matej Sovi

Ivan Patri

Misal rimskij (1631. g., Rim)

o priredio Rafael Levakovi

o poetak istonoslavenizacije hrvatskoglagoljakih tekstova

uvedene ukrajinske i bjeloruske jezine crte

Rim eli da se za sve katolike Slavene oblikuje zajedniki slavenski liturgijski jezik

AKAVSKI KNJIEVNI JEZIK

16. stoljee procvat i vrhunac akavtine

svi dubrovaki pisci imaju dosta akavizama

splitski krug Marko Maruli: Judita (1521.) splitska akavtina

hvarski krug Hektorovi, Benetovi, Luci

zadarski krug Zorani, Karnaruti, Barakovi

sredinom 18. stoljea akavtina nestaje iz knjievnosti

TOKAVSKI KNJIEVNI JEZIK

A) Dubrovnik i okolica

o Arnold von Harff (Nijemac, 25 godina) hodoasti u Palestinu i svraa u Dubrovnik

gdje trai smjetaj i ostaje u Dubrovniku (1496. 1499. g.)

u Dubrovniku zapisuje rijei koje uje njemakom grafijom: mu, ena, ipati,

ovjek, drijevo, svia, ovdi (ukupno 56 rijei)

ikavizam izumire i zamjenjuje ga ijekavizam

o 16. stoljee pojava june ijekavske tokavtine u dubrovakim knjievnim

tekstovima

pojava Ranjinina zbornika: iko Meneti, Dore Dri

ostali: Marin Dri, Mavro Vetranovi, Dinko Ranjina, Dominko Zlatari

o 17. stoljee vrhunac dubrovake knjievnosti

autori: Ivan Gunduli, Junije Palmoti, Ivan Buni Vui

o pitanje starog dubrovakog jezika dvije teorije:

akavski, naknadno tokaviziran

tokavski s dosta akavskih elemenata

B) Bosna

o 17. stoljee djeluje u knjievnosti protureformacije

bosanski pisci svoj jezik zovu: slovinski, iliriki, bosanski, rjee hrvatski

najpopularniji bosanski pisac puna dva stoljea: Matija Divkovi

Divkovi pie starotokavskim, istonobosanskim dijalektom, ijekavsko-

ikavskim govorom

jekavsko-ikavski piu: Pavao Posilovi, Ivan Bandulavi, Stjepan Matijevi,

Ivan Ani

franjevci kljuna uloga u formiranju standardnog jezika

franjevaka pisana praksa zajednika dalmatinsko-bosansko-slavonska

o 18. stoljee u djelima bosansko-hercegovakih pisaca prevladao je ikavski

tokavski govor, to je ve bio knjievnim jezikom srednje Dalmacije (Grabovac,

Kai) i Slavonije (Kanili, Relkovi)

C) Dalmacija

o Grabovac, Kai obraaju se obinom puku, kome mora biti blizak taj jezik

o Dubrovani obraaju se obrazovanim ljudima

o Filip Grabovac: Cvit razgovora naroda i jezika ilirikoga aliti rvackoga (1747.

g.)m

izravno se obraa selu

o Andrija Kai Mioi: Razgovor ugodni naroda slovinskog (1756. g.)

prvi narodni brevijar

najutjecajnija knjiga 18. stoljea u oblikovanju hrvatskog jezinog standarda

najizdavanija knjiga stare hrvatske knjievnosti

D) Slavonija

o uzimaju kao jezinu osnovicu slavonske govore, ali imaju uzore u izgraenom

dubrovakom i bosanskom knjievnom jeziku

o Antun Kanili: Kamen pravi smutnje velike (1780. g.) - uzoran jezik i stil

E) Dodatak

o Ivan Bandulavi: Pitole i evanelja (1613. g.)

tokavska ikavica; za one krajeve gdje se nije glagoljalo

o Bartol Kai: Ritual rimski (1640. g.)

bosanska tokavtina, za iste krajeve

o u liturgiji i u propovijedanju proirio se tokavski kao opi jezik Hrvata

KAJKAVSKI KNJIEVNI JEZIK

16. stoljee poetak kajkavske knjievnosti

o temelji - srednji vijek (Petrisov zbornik, Koluniev zbornik, Vinodolski zbornik,

Tkonski zbornik)

o tiskane knjige:

Pergoi: Decretum (1574. g.)

Vramec: Kronika (1578. g.); Postilla (1586. g.)

o kajkavski tekstovi nisu odraz govora nego urbane kajkavtine

o Vramec unosi akavske, tokavske i slavenske jezine crte

17. stoljee Nikola Krajaevi, Juraj Habdeli, Boltiar Milovec

o Habdeli u svoj rjenik unosi rijei zagorske (sjeverozapadne kajkavtine),

majdake (majdak = osoba iz okolice Jastrebarskog, jugozapadna kajkavtina),

solarske (akavtina), tukavske (tuka = tu - s naveskom ka, to)

o tremini:

slovenski = kajkavski

kranjski = slovenski

horvatski = akavski (kasnije kajkavski, od 19. stoljea)

18. stoljee Franjo Sunik, Andrija Jambrei, Juraj Mulih, tefan Fuek

o Juraj Mulih prvi kajkavac koji pie knjige slavonskom tokavtinom

predvia tokavski kao temelj standardnog jezika

HIBRIDNI KNJIEVNI JEZIK

hibridnim jezikom piu:

o popovi glagoljai (Petrisov zbornik i dr.)

o hrvatski protestanti: S. K. Istanin, A. Dalmatin, J. Cvei

piu tronarjeno

jezik zovu: openi, sadanji, razumni hrvatski jezik

ele zajedniki knjievni jezik za sve Hrvate, a tek onda za druge narode

drugi predstavnici:

o Nikola Dei, Franjo Glavini, Pavao Ritter Vitezovi, Juraj Zrinski, Juraj

Kriani

tronarjenost potiu:

o Petar Zrinski, Katarina-Ana Frankopan Zrinska, Fran Krsto Frankopan

vani leksikograf Ivan Belostenec: Gazophylacium (nastao prije 1675. g., tiskan 1740.

g.)

o djeluje na Zrinskoga da stvori knjievni jezik na tronarjenoj osnovici

drugi leksikograf Pavao Ritter Vitezovi: Lexicon latino-illyricum (rukopis, 1698.-

1708. g.)

hibridni knjievni jezik traje od 15. stoljea do poetka 18. stoljea; namjerno, svjesno

oblikovan

jezik ozaljskoga kruga termin profesora Josipa Vonine

POVIJEST HRVATSKIH GRAMATIKA

Sanda Ham (2006.g.): Povijest hrvatskih gramatika

stare hrvatske gramatike: 1604. - 1836.

prva gramatika hrvatskog jezika: Kaieva (1604.)

druga gramatika hrvatskog jezika: Della Bellina (1728.)

1604. - 1728. - gramatike stranih jezika pisane na hrvatskom jeziku

1728. - 1836. - 17 gramatika hrvatskog jezika

o 33 izdanja: 9 kajkavskih, 24 tokavskih

1) Jakov Mikalja: Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za nauiti latinski jezik

(Loreto, 1649.)

o prva gramatika talijanskog jezika pisana hrvatskim jezikom

o dio rjenika Blago jezika slovinskoga

o jekavsko-ikavska tokavica sa akavskim elementima

o Mikalja - profesor dubrovake isusovake gimnazije

2) Juraj Kriani: Gramatino izkazanje ob ruskom jeziku (Tobolsk, 1665.)

o opeslavenska gramatika s primjerima iz svih slavenskih jezika

o hrvatski jezik (rekonstrukcija) - na nj se upozorava

o Milan Mogu - rekonstruirao hrvatsku gramatiku (1985.)

o jezik ozaljskoga kruga (akavsko-kajkavsko-tokavski)

3) Tomo Babi: Prima grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accomodata

(Venecija, 1712.)

o gramatika latinskog jezika pisana hrvatskim jezikom

o ikavsko-jekavska tokavica

o namijenjena onima koji samo poznaju hrvatski jezik

o tumai temeljne gramatine pojmove u obliku dijaloga izmeu uitelja i uenika

4) Lovro itovi Ljubuak: Grammatica latino-illyrica (Venecija, 1713.)

o gramatika latinskog jezika pisana hrvatskim jezikom

o ikavsko-jekavska tokavtina

1. dio: deklinacije i konjugacije

2. dio: sintaksa za poetnike

3. dio: sintaksa za napredne

o stvara hrvatske termine:

pade ka

N imenujui

G poraajui

D dajui

A osvaui

V zovui

ablativ odnosujui

Zajednika obiljeja starih gramatika

pisane latinskim, talijanskim ili njemakim jezikom + dvojezine (+ hrvatski)

Starevieva gramatika (1812.) - prva jednojezina hrvatska gramatika

potpuni jezini prirunici - sadre i slovopis, razgovore, pojmovne rjenike

jekavko-ikavske ili ikavsko-jekavske

3 naglaska (akut, gravis, cikumfleks) - Starevieva gramatika prva opisuje 4 naglaska

razdioba imenica prema nastavcima u G jd. (latinski model)

nejednak broj padea u jd. i mn. - Brlieva gramatika (1833.) - prva ima 7 padea u oba

broja

mnoinski padei - nesinkretizirani nastavci

normiranje ablativa - osim Starevieve i Brlieve gramatike

nerazlikovanje odreenih i neodreenih pridjeva - osim Brlieve gramatike

normiranje konjuktiva, optativa i potencijala (latinski model)

nebiljeenje dvojine

PREGLED GRAMATIKA

1) Bartol Kai: Institutionum linguae Illyricae libri duo (Rim, 1604.)

o prijevod: Osnove (pravila) ilirskog jezika u dvije knjige

o prva gramatika hrvatskog jezika (pisana na latinskom jeziku)

o nastala poticajem isusovakog reda

o sluila misionarima koji dolaze u dananju jugoistonu Europu

o tokavsko-akavski ikavski knjievni jezik

o gramatika pravila hrvatskog jezika prema latinskom modelu

o sastoji se od dvije knjige:

1. knjiga: glasovi, slova, naglasci, slog i rije, lan, dijalekt, reenica i ime,

sklonidba imenica, zamjenica, brojeva i pridjeva

2. knjiga: glagoli, prijedlozi, veznici, uzvici, kratka sintaksa

o 3 naglaska:

oti ili akut

teki ili gravis

zavinuti ili cirkumfleks

o 7 padea u jednini (NG DAVAI), 8 padea u mnoini (NG DAVAIL)

o imenice - tri vrste prema nastavcima G jednine (tu tradiciju prekidaju vukovske

gramatike od 1899. do 1979. razlikujui imenice prema rodu)

2) Ardelio Della Bella: Istruzioni grammaticali della lingua illirica (Venecija, 1728.)

o prijevod: Gramatike pouke o ilirskome jeziku

o dio rjenika: Dizionario italiano, latino, illirico

o jekavska tokavtina (Dubrovnik, Bosna, akavski elementi)

o pisana talijanskim jezikom namijenjena misionarima u uenju hrvatskog jezika

o slovopis, naglasak, sklonidba, sprezanje, nepromjenjive rijei, sintaksa

o u svemu slijedi Kaia

o talijanski isusovci (vei dio ivota proveo u Splitu i Dubrovniku)

3) Bla Tadijanovi: Svata po malo iliti kratko sloenje imenah i riih u ilirski i

njemaki jezik (Magdeburg, 1761.)

o prva slavonska gramatika hrvatskog jezika

o namijenjena Slavoncima u pruskome zarobljenitvu (sedmogodinji rat 1756.-1763.)

u uenju njemakog jezika, ali i uenju hrvatskog jezika

o slavonska ikavska (posavska) tokavtina

o sadri malu hrvatsku i njemaku gramatiku i hrvatsko-njemaki rjenik

o 1. dio - promjenjive rijei

o 2. dio - konverzacijske vjebe

4) Matija Antun Relkovi: Nova slavonska i nimaka gramatika (Zagreb, 1767.)

o namijenjena Slavoncima u uenju njemakog i Nijemcima u uenju hrvatskog

(slavonskog)

o opsena gramatika (grafija, glasovi, morfologija, sintaksa, tematski hrvatsko-

njemaki rjenik, dvadeset razgovora na "slavonskom" i njemakom jeziku)

o dobre strane: neka grafijska rjeenja, opis kategorije ivosti, morfologija imenica,

uporaba zamjenica, naglasci

4) Marijan Lanosovi: Neue Einleitung zur slavonischen Sprache (Osijek, 1778.)

o prijevod: Novi uvod u slavonski jezik

o namjenjena Nijemcima u uenju hrvatskoga

o zanimljivi fonemski parovi (berem perem, bie pie...)

5) Josip Jurin: Grammatica Illyricae juventuti latino-italoque sermone instruendae

accomodata. Slovkinja slavnoj slovinskoj mladosti dijakim, ilirikim i talijanskim

izgovorom napravljena. (Venecija, 1793.)

o tri dijela:

prvi dio: latinska gramatika pisana hrvatskim jezikom

drugi dio: trojezini latinsko-talijansko-hrvatski rjenik i trojezini pojmovni

rjenik

trei dio: hrvatska gramatika na talijanskom jeziku Osservazioni sopra i casi

nomi, pronomi, preposizioni della lingua illirica, detta slava

o naelno tokavsko ikavska gramatika, ali s jekavizmima

o veliki utjecaj Della Belline gramatike

6) Josip Volti: Grammatica Illirica (Be, 1803.)

o u okviru rjenika trojezinog hrvatsko-talijansko-njemakog: "Rioslovnika"

o gramatika kratka, samo morfologija i sintaksa, nije izvorna

7) Franjo Marija Appendini: Grammatica della lingua Illirica (Dubrovnik, 1808.)

o druga gramatika koju je napisao nehrvat Talijan, dubrovaki profesor

o sluila strancima za uenje hrvatskog jezika (pisana talijanskim jezikom, a hrvatski je

jezik u kontrastivnom odnosu prema talijanskom jeziku)

o naredba guvernera ilirskih provincija Marmonta: u osnovnoj koli nastava na

hrvatskom jeziku, u srednjim kolama nastava na francuskom ili talijanskom jeziku

o gramatika za primorski dio Hrvatske

8) ime Starevi: Nova rioslovica ilirika (Trst, 1812.)

Nova rioslovica iliriko-franceska (Trst, 1812.)

o prva gramatika hrvatskog jezika pisana iskljuivo hrvatskim jezikom

o jezik: ikavska tokavica

o razlika u odnosu na ranije gramatike polemine naravi

o stvara hrvatsko nazivlje:

padanje pade

prigibanje imenska vrsta

ime samostavno imenica

ime pridavno pridjev

zaime zamjenica

brojori broj

vrimenori glagol

pririak prilog

pridstavak prijedlog

veznik veznik

meumetak uzvik

o gramatika za kontinentalni dio Hrvatske

9) Ignjat Alojzije Brli: Grammatik der illyrschen Sprache (Ofen, 1833.)

o prva gramatika sa istim brojem padea u jednini i mnoini

o prva gramatika morfoloki se razlikuje sklonidba odreenih i neodreenih oblika

pridjeva

o vukovski uzor: L (sedmi pade) i I (esti pade)

KAJKAVSKE GRAMATIKE

1) Antun Rajsp: Nemska gramatika oder Anfangsgrunde... (Be, 1772.)

2) Ivan Vitkovi: Grunde der kroatischen Sprache zum Nutzen der deutschen Jugend

verfasst (Zagreb, 1779.), rukopis?

3) Ignacij Szentmartony: Einleintung zur kroatischen Sprachlehre fr Deutsche

(Varadin, 1783.)

ostali kajkavski autori: Franz Kornig (1790.), Josip Ernest Matijevi (1810.), Josip

urkoveki (1826.), Ignaz Kristijanovi (1837.)

POVIJEST HRVATSKIH RJENIKA

1) Pietro Lupis Valentiano: Opera nuova che insegna a parlare la lingua schiavonesca

(Ancona, 1527.)

o prvi hrvatski tiskani rjenik, ali nesamostalan; tiskan u okviru druge knjige

o talijansko-hrvatski rjenik i hrvatsko-talijanski rjenik

o vie talijansko-hrvatski konverzacijski prirunik, nego rjenik

o mali rjenik (sadri 196 natuknica i 328 rijei)

o namijenjen talijanskim trgovcima koji su poslovno dolazili na nau obalu (pomorski

promet Ancona-Senj)

hrvatsko leksiko blago javlja se jo u viejezinim tiskanim rjenicima:

1) eki:

Sigismund Gelenius (Prag, 1537.)

Matou Beneovski (Prag, 1587.)

2) hrvatski aneksni rjenici:

Bartol urevi (Antwerpen, 1544.)

Ivan Perui (Nedelie, 1574.)

ime Budini (Rim, 1582.)

Juraj Dalmatin (Wittenberg, 1584.)

3) njemaki: Jeronim Megiser (Graz, 1592.)

2) Faust Vrani: Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (Venecija, 1595,)

o prijevod: Rjenik pet najuglednijih europskih jezika: latinskog, talijanskog, njemakog, hrvatskog, i maarskog

o prvi na samostalno tiskani rjenik

o latinsko-talijansko-njemako-hrvatsko-maarski rjenik

o ima 5 stupaca; sadri 5800 hrv. rijei (veina akavizama, ali ima i tokavizama)

o Vrani je prvo izraivao latinsko-talijansko-njemaki rjenik, zatim hrvatsko-

maarski rjenik onda ih spojio u jednu cjelinu

o rjenik sadri popis rijei to su ih Maari usvojili od Hrvata (prvi sustavniji pokuaj

etimolokog razmatranja leksikog blaga)

o graa: akavska, ali i tokavska, samo djelomice kajkavska

o Vrani se bavio i fizikom (izumio je padobran)

o

3) Petr Loderecker: Dictionarium septem diversarum linguarum, videlicet Latine,

Italice, Dalmatice, Bohemice, Polonice, Germanice et Ungarice (Prag, 1605.)

o 2 dijela:

1. dio: sedmojezini rjenik s latinskim kao polaznim jezikom (latinsko-

talijansko-hrvatsko- eko-poljsko-njemako-maarski rjenik)

2. dio: est obratnih dvojezinih rjenika u kojima su polazni jezici talijanski,

hrvatski, eki, poljski, njemaki i maarski jezik, a latinski je drugi jezik

hrvatsko - latinski rjenik (ima 60 str.)

nesamostalno leksikografsko djelo

prvi rjenik s hrvatskim kao polazinim jezikom, ali je nesamostalan

obino se to prvenstveno vee uz Mikaljin rjenik

o Loderecker je bio benediktinac, eh

4) Jakov Mikalja: Blago jezika slovinskoga (Loreto, 1649.; Ancona, 1651.)

o donosi tokavske i akavske rijei

o rjeniku dodana gramatika

o jezini prirunik katolikim misionarima

o djelovao je kao ilirski misionar u Loretu

o rjenik dovrava u Anconi

o prvi samostalni rjenik s hrvatskom natuknikom stranom

o hrvatsko-talijansko-latinski rjenik

o 25 000 hrvatskih natuknica

o sadri prikaz pravopisa na latinsko i hrvatskom jeziku i gramatiku talijanskog jezika

(pisana na hrvatskom jeziku)

5) Juraj Habdeli: Dictionar ili rei slovenske (Graz, 1670.)

o kolski rjenik namijenjen uenicima

o prvi hrvatski kajkavski rjenik (slovenski = hrvatski kajkavski knjievni jezik)

o hrvatsko-latinski rjenik

o 10 000 natuknica

o aci ue latinski prevodei s hrvatskog jezika

o unosio akavske i tokavske rijei

o dri da su male razlike meu hrvatskim narjejima (lehko - lahko, osem - osam...)

o naveo samo dvije bitne razlike: jat i poluglas

6) Ardelio Della Bella: Dizionario italiano, latino, illirico (Venecija, 1728.)

o jedan od najboljih hrvatskih stranih rjenika

o talijansko-latinsko-hrvatski rjenik

o graa od dubrovakih i dalmatinskih pisaca (preteito dubrovakih)

o donosi tokavske (jekavske), ali i akavske rijei

o donosi rijei iz ivih govora

o vie od 30 000 talijanskih natuknica, u indeksu oko 18 000 rijei

o velik Della Bellin prinos u stvaranju hrvatskog pravnog, matematikog i fizikalnog

nazivlja

o skupio ili izumio mnotvo bogoslovnih termina

o dobra strana rjenika: rjenikim blagom starih akavskih pisaca moe se obogatiti i

knjievni jezik graen na jekavsko-tokavskoj narjenoj osnovici

7) Ivan Belostenec: Gazophylacium, seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium

o latinsko-hrvatski dio

Gazophylacium Illyrico-Latinum (Zagreb, 1740.)

o hrvatsko-latinski dio

o Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica rijei

o veliki latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski rjenik

o rjenik hibridnoga knjievnog jezika

o uporaba kontaktnih sinonima

o rukopis leao u pavlinskom samostanu u Lepoglavi punih 65 godina

o 2000 str. velikog formata

o latinskih rijei vie od 40 000, a hrvatskih jo vie

o rukopis za tisak priredili pavlini Matija Muar i Jerolim Orlovi (ne zna se

pouzdano to su rjeniku dodali)

o najvie vremena proveo u samostanu Svetice nedaleko od Ozlja (prihvatio nacrt o

hibridnom knjievnom jeziku)

o natukniki slog ine kajkavske rijei

o graa iz june Hrvatske i Slavonije

o potaknuo stvaranje strunih terminologija:

scientia umenje, znanost, znanje

philologia - ljubav govorenja, ali nauka

ius - pravda, zakon, pravica

geometria - kopnomerje, metrija zemlje merenja

medicina - vratvo, znanost vratva

theologia - bogoslovstvo, znanost Bojeh stvarih i Sv. Pisma

philosophia - ljubav mudrosti, mudroznanost

8) Andrija Jambrei-Franjo Sunik: Lexicon latinum interpretatione Illyrica,

Germanica et Hungarica locuples (Zagreb, 1742.)

o zapoeo Jambrei, zavrio Sunik

o latinsko-hrvatsko-njemako-maarski rjenik

o hrvatski (kajkavski) rjeniki fond; unose i tokavske i akavske rijei

o mnogo sinonima

o osnovna zamisao: leksikografska obrada jezika naroda koji tada ive u istoj dravnoj

zajednici (hrvatski, njemaki, maarski)

o prikaz razlika meu narjejima potpuniji i u odnosu na tradiciju

refleks jata: vera, vira, viera (razlika u odnosu na Belostenca i Della Bellu)

9) Joakim Stulli: Lexicon Latino-Italico-Illyricum (Budim, 1801.)

Rjeosloje ilirsko (slovinsko)-italiansko-latinsko (Dubrovnik, 1806.)

Vocabulario Italiano-Illirico-Latino (Dubrovnik, 1810.)

o najopsenije djelo starije hrvatske leksikografije i jedno od najopsenijih djela u

ukupnoj leksikografskoj tradiciji

o svaki dio objavljen u 2 knjige

o drugi dio (Rjeosloje) sadri 80 000 rijei, fraza i uzreica

o graa: prevladavaju pisci iz Dubrovnika

o prevladavaju tokavske rijei, ali ima i kajkavskih i akavskih

o drao da postoji 1 slavenski jezik

o unosi eke, poljske, slovenske, staroslavenske, ruske i rusko-slavenske rijei

10) Josip Volti: Rioslovnik (vocabolario-Wterbuch) ilirikoga, italijanskoga i

nimakoga jezika s jednom pritpostavljenom gramatikom ili pismenostvom (Be,

1803.)

o rjenik sastavio za potrebe baruna Franje Marije Stefano-Carnee

o hrvatsko-njemako-talijanski rjenik

o graa: iz svih naih narjeja

o rijei donosi u 3 oblika (lik, lek, ljek)

o donosi samo glavna znaenja rijei

11) Ivan Maurani-Jakov Uarevi: Deutsch-illirisches Wrterbuch (Zagreb, 1842.)

o prijevod: Njemako-ilirski slovar

o njemako-hrvatski rjenik

o prvi moderni, znalaki sastavljen i opsean rjenik hrvatskog jezika 19. st.

o rjenik namijenjen Nijemcima, ali i Hrvatima

o Maurani unosi rijei iz akavskog govora (sablast, spuva, razizemlje)

o tvorba kovanica po uzoru iz neslavenskih jezika (crvolik, dalekovid, grboslovlje,

izliku, kiobran, lutkar, mjenica, opaska, pilana, sitnozor, sladoled)

RUKOPISNI RJENICI

1) Nicolo Roccabonella: Liber de Simplicibus (Zadar, 14.- 15. st.)

o prijevod: Knjiga o jednostavnostima tj. ljekovitim biljkama

o prvi hrvatski rukopisni, viejezini, terminoloki i slikovni rjenik

o latinsko-grko-arapsko-njemako-hrvatski imenik bilja

o od 458 naziva biljaka, 369 ( 80 % ) ima hrv. inaica (330 hrvatskih termina)

2) Arnold von Harff (kraj 15. st., objavljen tek u 18. st.)

o putopis u Svetu zemlju

o na putu do Izraela prolazio kroz Dubrovnik i zabiljeio 56 hrvatskih rijei, povezanih

u sintagme i reenice

3) Bartol Kai: Hrvatsko-talijanski rjenik (1599.)

o pronaao ga Vladimir Horvat u knjinici Male brae u Dubrovniku (anonimni rukopis

194), rekonstruirao, transliterirao i transkribirao i objavio 1999. u Kranskoj

sadanjosti

o sadri hrvatsko-latinski konverzacijski prirunik iz 1595.

o najstariji rukopisni rjenik u kojem je hrvatski polazini jezik

o dopune za uenje hrvatskog jezika uz svoju gramatiku

o posluilo u izradi Mikaljina rjenika

o objavljen

4) Nepoznati autot: Talijansko-hrvatski rjenik (1606.)

o uva se u knjinici Bodleiana u Oxfordu

5) fra Ljudevit Lali: Blago jezika slovinskog ili slovnik (kraj 17. st.)

o rukopis se uva u knjinici franjevakoga samostana u Omiu

o pronaao ga je fra Andrija Niki (1999.)

o latinsko-talijansko-hrvatski rjenik (raspored obrnuti od Mikaljina)

6) Ivan Tanzlinger Zanotti: Rjenik bez naslovnice (1699.)

o talijansko-hrvatsko-latinski rjenik

o govor sjeverne Dalmacije, dalmatinski, tokavski i akavski pisci

o stariji rjenici, ali i kajkavski rjenik

o zastupa trojezinu (hibridni jezik; trag protestantskih pisaca) koncepciju hrvatskog

standardnog jezika

o nije objavljen

7) Pavao Ritter Vitezovi: Lexicon Latino-Illyricum (1700.-1709.)

o sastoji se od dva dijela:

hrvatsko-latinski rjenik izgubljen

latinsko-hrvatski rjenik objavljen 2000. g.

o unosio sva tri narjeja

o hrvatski jezik valja oistiti od suvinih stranih rijei

o hrvatske rijei biljee se jednografemskim slovopisom (odluno djeluje na Gajevu

konanu reformu latinice iz 1835.)

8) Adam Patai: Dictionarium latino-illyriucm et germanicum (1772.-1779.)

o prirunici, leksikon kolskoj mladei

o latinsko-hrvatsko-njemaki rjenik

o pisan kajkavskim narjejem zagrebake sredine

o uzimao i tokavske rijei

o enciklopedijski rjenik (pojmovi o Bogu i ovjeku, politiki, vojni i knjievni

pojmovi, gospodarstvo i tehnika)

o zanimljiv u oblikovanju kajkavskog nazivlja

o nije objavljen

9) Josip Jurin: Calepinus trium linguarum (1765.-1773.)

o sastoji se od dva dijela:

latinsko-hrvatsko-talijanski rjenik

talijansko-latinsko-hrvatski rjenik

o autor uzima rijei iz govora ibenika i okolice (osnova je tokavsko-akavski ikavski

govor)

o nije objavljen

10) Matija Petar Katani: Pravoslovnik (Etymologicon Illyricum; prva etvrtina 19. st.)

o nedovreni etimologijski rjenik

o dvoren do rijei svemogu

o obrauje oko 53 000 rijei

o nije objavljen

POVIJEST HRVATSKE LATININE GRAFIJE

Tomo Mareti: Istorija hrvatskoga pravopisa latinskijem slovima (Zagreb, 1889.)

o latinica dolazila Hrvatima iz dva smjera:

jug latinski i talijanski jezik

sjever maarski jezik

o biljei se na 22 naina

o biljei se na 22 naina

o biljei se na 18 naina

o biljei se na 18 naina

o biljei se na 15 naina

o j biljei se na 10 naina

o biljei se na 9 naina

Poeci grafijske reforme

poeci grafijskog sreivanja: Maruli (1521.) i Hektorovi (1568.)

Hektorovievi prijedlozi:

o c

o ch, chi

o gl, gli

o gn, gni

o c, sc

o x

odbacivanje udvojenih grafema

1) ime Budini: Summa nauka krstjanskoga (Rim, 1583.)

o prvi pokuaj reforme latinske grafije primjenom dijakritika

o prvi uvodi nadredne znakove

o podredni znakovi postoje i prije Budinia

o novi znakovi:

c

kao i gore ima kao sedmicu bez crtice po sredini

o uzor: eko husitsko pismo

2) Rafael Levakovi: Azbukividnjak (Rim, 1629.)

o dodavao dijakritike glagoljinim i irilinim slovima, kasnije i latininim

o predlae:

c cz

c

ch

c

c, sc

X

sh

3) Rajmundo Damanji: Nauk za dobro pisati latinskijem slovima rijei jezika

slovinskoga (Venecija, 1639.)

o prvi slovopisni prirunik hrvatskog jezika

o predlae:

c z

c

dz

j y

z

ch

gh

gl

gn

c

o prihvaena rjeenja: c, c z i dr.

o htio je razlikovati duge i kratke slogove

o komplicirana rjeenja, nema ireg odjeka

4) Bartol Kai: Ritual rimski (Rim, 1640.)

o predgovor reforma latinske grafije

o misao grafemi moraju biti jednozani

o vokali (slova glasovita) 1 znak

o konsonanti (slova neglasovita) 1 znak ili skupina znakova

o uvodi znakove v (u)/ k (c) za foneme v / k

5) Nikola Krajaevi: Molitvene knjiice (Poun, 1640.)

o predlae: gy, ly, ny, cs (prema maarskom)

6) Pavao Ritter Vitezovi: Kronika (Zagreb, 1696.)

o predlae:

ly (sliveno: ljubav)

lj lj (nesliveno: solju)

ny (sliveno: njega)

nj nj (nesliveno: kuhinja)

7) Pavao Ritter Vitezovi: Plorantis Croatiae saecula duo (1703.)

o predgovor: svaki glas mora se biljeiti uvijek istim i jednim znakom

o u predgovoru govori o raspravi De orthographia (izgubljena; nije sauvana)

o grafiji s dijakriticima

o prvi predloio dosljedan mnografemski sistem na bazi dijakritika

o prvi predlae ista ortografska rjeenja za hrvatski sjever i jug

o predlae:

n s tildom gore

o Pavao Ritter Vitezovi: Lexicon latio-illyricum (rukopis) uvodi:

d (s crtom iznad)

d g (s kvaicom iznad poput )

o meki glasovi imaju apostrof

o tvrdi glasovi imaju podredni znak

8) Andrija Jambrei: Manductio ad croaticam orthographiam (Zagreb, 1732.)

o Predlae grafiju s dijaktiricima

1. Pravopisna komisija (kraj 18. st.)

- Josip 2. predlae unifikaciju i pojednostavljivanje hrv. grafije

- lanovi: Mandi (predsj.), Krmpoti, Lanosovi (svi Slavonci) + Stulli (jedini iz Du)

- Stulli brani dubrovaki, Slavonci ele slavonski pravopis slavonski pobjeuje

2. Pravopisna komisija (Zadar, 1820.)

predsjednik Appendini

ukinuti razlike izmeu dalmatinske i dubrovake grafije

prihvaeno:

o c c

o

o ch

o s s

o

o x

Slavonija i grafijska rjeenja

1) Jerolim Lipovi: Duu uvajue pohoenje (Peta, 1750.)

o predlae:

ch

cs

gj

d cx

ss

x

lj

nj

o Slavonci prihvaaju Lipovievu grafiju

2) Emerik Pavi: Nadodanja glavni dogaaja Razgovoru ugodnomu (1768.)

o sloio stihovana pravopisna pravila

o sredinje znaenje slavonskog pravopisa krajem 18. st.

3) Stjepan Vilov

Dubrovnik

poetkom 18. st. osniva se Slavenska akademija

svrha bavljenje jezinim pitanjima

Gajeva grafijska reforma

Ljudevit Gaj: Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja (Budim, 1830)

o odbacuje digrame, uvodi dijakritike

, d, g, l, , ,

Ljudevit Gaj: Pavopisa, Danica (Zagreb, 1835.)

o , , , tj', dj', gj', lj', nj' (nema: , , d) j s crticom iznad!!!

o od 1838. se pojavljuje j s tokom

o od 1848. uvodi se u Slovenaca, dobiva ime gajica

uro Danii i Akademijin rjenik

Danii prvi urednik Akademijina rjenika

uvodi znakove: , g', , g sa crticom iznad!!!

usvojen samo grafem

Pero Budmani i Akademijin rjenik

Budmani trei urednik Akademijinog rjenika

uvodi znak za dubrovaki d nije prihvaeno

Pisanje jata

Ignjat A. Brli: Grammatik der illyrischen Sprache (1833.)

o predlae za sve reflekse znak y

Vjekoslav Babuki: Osnova slovnice slavjanske nareja ilirskoga (1836.)

o predlae za sve reflekse znak

Pavopisi 18. stoljea

1) Manuductio ad croaticas dictiones debite scribendas (Zagreb, 1745.)

o pravopis hrvatskog sjevera (kajkavsko narjeje)

o predlae grafiju bez dijakritika

2) Kratki navuk za pravopisanje horvatsko (Budim, 1779.)

o pisan hrvatskim i njemakim jezikom

o namijenje kolama sjeverozapadne Hrvatske

o prvi put se javljaju termini: period, samoglasnik, skupglasnik

o na hrvatskom jeziku prva pravopisna kodifikacija kajkavskog knjievnog jezika

o morfonoloki pravopis

3) Antun Mandi: Uputjenje k slavonskomu pravopisanju (Budim, 1779.)

o prvi normativni kolski pravopis za Slavoniju

o kodifikacija slavonskog pravopisa

4) Napuenje vu horvatsko pravopisanje (Budim, 1780.)

o proireno izdanje Kratkog navuka za pravopisanje horvatsko (iz 1779.)