1

Ugovori se prema svojim bitnim značajkama mogu podijeliti u različite skupine.

→ Ugovori mogu biti jednostrani i dvostrani.

Jednostrani su ugovori takvi gdje na jednoj strani imamo vjerovnika, a na drugoj dužnika.

Dvostrani obvezni ugovori gdje se i jedna i druga strana pojavljuju u ulozi vjerovnika i

dužnika.

→ Ugovori mogu biti formalni i neformalni.

Formalni ugovori su ugovori sklopljeni u određenoj formi bilo da je forma određena zakonom

ili pak mogu biti utvrđeni voljom stranaka, svi drugi ugovori su neformalni.

→ Ugovori mogu biti naplativi i besplatni.

Naplativi ugovori su oni kod kojih postoji činidba jedne strane i protučinidba druge strane.

Besplatni ugovori su oni kod kojih nema protučinidbe druge strane (ugovor o darovanju)

→ Ugovori mogu biti glavni i sporedni ugovori:

Glavni ugovor je onaj kojim se uređuje jedna glavna obveza, a na njega se može nadovezati

niz sporednih ugovora sa sporednim obvezama, npr. Zajam može pratiti ugovor o zalogu i

slično.

→ Ugovori mogu biti predugovori i glavni ugovor.

Predugovor je ugovor kojim se stranke obvezuju da će kasnije sklopiti glavni ugovor. Propisi

o formi glavnog ugovora važe i za predugovor, ako je propisana forma uvjet pravovaljanosti

ugovora.

Predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora.

UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU

Ugovorom o trgovinskom zastupanju obvezuje se zastupnik da se stalno brine da treće osobe

sklapaju ugovore s njegovim nalogodavateljem i da u tom smisli posreduje između njih i

nalogodavatelja, te da nakon dobivenog ovlaštenja sklapa ugovore s trećim osobama u ime i

za račun nalogodavatelja, a ovaj se obvezuje da mu za svaki sklopljeni ugovor isplati

određenu naknadu, odnosno proviziju.

Nalogodavatelj može imati na istom području za istu vrstu posla više zastupnika, ali zastupnik

ne može bez pristanka nalogodavatelja preuzeti obvezu da na istom području i za istu vrstu

posla radi za drugog nalogodavatelja.

Ugovor o trgovinskom zastupanju mora biti sklopljen u pismenoj formi. Zastupnik može

zaključivati ugovore u ime i za račun svoga nalogodavatelja, ako je za to od njega dobio

posebno ili generalno ovlaštenje.

Posebno ovlaštenje ili ovlast daje mu ovlast za skpalanje određenog posla ili određene vrste

posla, dok mu opće ovlaštenje daje pravo da poduzima sve pravne poslove koji ulaze u

djelokrug redovitog poslovanja.

Kada je ugovor sklopljen posredovanjem zastupnika onda suugovaratelj nalogodavatelja

može pravovaljano činiti zastupniku izjave koje se tiču nedostataka predmeta ugovora, a i

druge izjave u vezi s tim ugovorom radi očuvanja ili vršenja prava iz ugovora.

Zastupnik je ovlašten da radi očuvanja prava svog nalogodavatelja čini potrebne izjave,

njegovu suugovaratelju, a u cilju zaštite interesa nalogodavatelja zahtjeva poduzimanje

potrebnih mjera osiguranja.

2

OBVEZE ZASTUPNIKA I ODGOVORNOST

Zastupnik je dužan brinuti se o interesima nalogodavatelja i u svim poslovima koje poduzima

postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika, držati se uputa koje mu je dao nalogodavatelj,

te davati nalogodavatelju sve potrebne obavijesti o tržišnoj situaciji, naročito one koje su

značajne za svaki pojedini posao.

Zastupnik je dužan sudjelovati po naputcima nalogodavatelja pri sklapanja poslova i to do

njihovog postupnog okončanja. Dužan je čuvati poslovnu tajnu svog nalogodavatelja za koje

je doznao u svezi s povjerenim mu poslom. Nakon prestanka ugovora o trgovinskom

zastupanju vratiti nalogodavatelju sve stvari koje mu je ovaj predao na uporabu za vrijeme

trajanja ugovora. Zastupnik odgovara ako poslovne tajne svog nalogodavatelja za koje je

doznao u vezi s povjerenim poslom iskoristiti ili drugome otkrije i poslije prestanka ugovora o

trgovinskom zastupanju. Za ispunjenje obveza iz ugovora za čije je sklapanje posjedovao ili

koje je po ovlaštenju sklopio u ime nalogodavatelja samo ako za to posebno pismeno jamčio.

OBVEZE NALOGODAVATELJA

1) Staviti na raspolaganje potreban materijal, odnosno određenu dokumentaciju kada je to

potrebno za obavljanje njegovih poslova.

2) Obavijestiti zastupnika bez odlaganja da li prihvaća ili odbacuje zaključenje ugovora

pripremljenog od strane zastupnika. Nalogodavatelj može po svojoj volji prihvatiti ili

odbaciti sklapanje ugovora kojeg je pripremio zastupnik, ali ga je o tome dužan

obavijestiti.

3) Obavijestiti zastupnika bez odgađanja o potrebi da se opseg posla sklopljenim ugovorom

posredovanjem svede na manju mjeru.

4) Isplatiti zastupniku naknadu za ugovore sklopljene njegovim posredovanjem, Ako između

stranaka nije drugačije ugovoreno pravo na naknadu stječe zastupnik kad ugovor bude

izvršen.

UGOVOR O LEASINGU (eng. To leasezakup, najam)

To je ugovor modernog trgovačkog prava.

Predmet ugovora o leasingu je korištenje tuđih pokretnih, rijeđe nepokretnih stvari, redovito

visoke vrijednosti i visoke tehonologije. Vijek trajanja opreme u tehničkom smislu redovito

mora biti duži od trajanja ugovora o leasingu. Često se ugovara obvezatna zamjena opreme

ako se tijekom trajanja ugovora znatno usavrši oprema odn. tehonologija.

Poslovna praksa i moderno zakonodavstvo poznaju različite sadržaje prava i obveze, kao i

broj sudionika leasing odnosa.

Zbog toga mi kad govorimo o leasingu moramo poći od temeljnih podjela leasing

konstrukcija kako bi smo mogli utvrditi zajedničke elemente.

Imamo više vrsta leasinga (podjela leasinga), a to su:

1) Operativni leasing,

2) Financijski leasing,

I druga podjela je na :

1) Izravni leasing,

2) Neizravni leasing.

OPERATIVNI LEASING

Takav je ugovor o leasingu koje stranke mogu otkazati u svako vrijeme, pa je trajanje ugovora

redovito uvijek kraće od gospodarskog vijeća trajanja predmeta ugovora. Zbog toga je i

3

leasing naknada, ukupno uzevši, manja od vrijednosti predmeta ugovora, pa davatelj leasinga

ne miže iz leasing ugovora amortizirazi svoje investicijske troškove (not ful pay out contact).

Stoga je operativni leasing ugovor o djelomičnoj amortizaciji. Davatelj leasinga snosi sav

rizik zastarjelosti i gubitka predmeta ugovora, plaća osiguranje, takse, te praktično leasing

naknadom može naknaditi samo dio sovje investicije.

FINANCIJSKI LEASING

Takav je ugovor kojim stranke utvrđuju najmanji rok korištenja predmeta ugovora u kojem ni

jedna stranka ne može otkazati ugovor. Trajanje ugovora redovito se ugovara tako da ono

odgovara redovitom gospodarskom iskorištavanju predmeta ugovora (amortizacija). Ukupan

iznos ugovorene leasing naknade koju plaća korisnik veći je od nabavne cijene predmeta

ugovora pa davatelj «amortizira» svoje investicijske troškove. Pri financijskom leasingu

korisnik leasinga snosi sve troškove i rizike vezane za preuzimanje i korištenje predmeta

ugovora.

IZRAVNI LEASING (ili PROIZVODNI LEASING ili LEASING U ŠIREM SMISLU)

Izravni leasing je takav leasing ugovor u kojem sudjeluju samo dvije stranke. Davatelj

leasinga može biti trgovac isporučitelj ili proizvođač predmeta ugovora i primatelj odnosno

korisnik leasinga, pri čemu proizvođač obično preuzima i obvezu servisiranja i isporuke

rezervnih dijelova.

NEIZRAVNI LEASING (ili LEASIN U UŽEM SMISLU)

Neizravni leasing je takav leasing u kojemu sudjeluju barem tri subjekta:

1) Proizvođač ili osporučitelj predmeta ugovora,

2) Davtelj leasinga (obično je to leasing društvo),

3) Primatelj leasinga

Davatelj leasinga kupuje predmet ugovora od proizvođača i daje ga u leasing primatelju gdje

se pojavljuje i kao financijer posla. Često se leasing odnosu, priključuje i neka samostalna

financijska organizacija, ako već sama nije davatelj leasinga koja u tom slučaju kupuje od

davatelja leasinga tražbine što ih on ima prema primatelju leasinga, te na taj način obavlja

diskont cijelog ili djelomičnog iznosa leasing pristojbe.

DEFINICIJA LEASINGA

Ugovor o leasingu je takav ugovor pri kojem se davatelj leasinga obvezuje financirati predmet

ugovora tako da ga izradi sam ili ga kupi ili dade izraditi kod trećeg sve po naredbi primatelja

korisnika leasinga i predati mu ga na korištenje a on će plaćanjem Leasing naknade u cijelosti

ili djelomično naknaditi investicijske troškove davatelja stim da nakon isteka ugovorenog

roka primatelj ima pravo otkupiti predmet ugovora (opcija kupnje), vratiti predmet ugovora

odn. Nastaviti s njegovom uporabom.

TIMESHARING

Timesharing je ugovor o davanju turističkog objekta na vremensko korištenje. Davatelj se

obvezuje predati na korištenje turistički objekt i održavati ga, a korisnik, tj nositelj prava

korištenja je ovlašten primljeni objekt rabiti, upotrebljavati u skladu sa njegovom namjenom

određeni broj godina u određenom razdoblju tijekom godine, vratiti ga i cijeli iznos zakupnine

platiti unaprijed.

4

Timeshare je vremenska jedinica mjerena gotovo uvijek u tjednima, rezervirana u nekom

ljetovalištu stalno, ili za razdoblje od nekoliko godina. Ugovor se sklapanja za posebnu sobu,

apartman, stvari na dvije etaže, vilu za određeni tjedan ili tjedne korištenja svake godine.

UGOVOR O LICENCI

Ugovorom o licenci obvezuje se davatelj licence ustupiti stjecatelju licence u cijelosti

ili djelomično pravo iskorištavanja izuma, tehničkog znanja i iskustva, žiga, uzorka ili

modela, a stjecatelj licence se obvezuje da će mu za to platiti određenu naknadu,

Predmet ugovora o licenci sukladno našem zakonu može biti:

→ Izum odn. Pronalazak

→ tehničko znanje i iskustvo (know-how),

→ industrijski uzorak i model, te

→ robni i uslužni žig.

Izum, (pronalazak) je rješenje određenog tehničkog problema, a rezultat je stvaralačkog rada

koji je tehnički izvediv i može se primijeniti u industriji ili drugoj djelatnosti. Radi zaštite

izumiteljevih prava izum se štiti ishođenjem patenta kod državnog zavoda za patente.

Patent je isprava koju izdaje ovlašteni organ kojima se potvrđuju izumiteljeva prava. Ako

nositelj patenta ne iskorištava osobno patentirani izum, može pravo iskorištavanja u cijelosti

ili djelomično prenijeti na drugog ugovorom o licenci. Nositelj patenta ima isključivo pravo

iskorištavanja zaštićenog izuma što znači da ima pravo isključiti svakog trećeg koji bi

iskorištavao patent bez dozvole.

Znanje i iskustvo «know-how» u užem smislu je primijenjeno tehničko znanje te metode i

podaci potrebni za praktično ostvarenje i primjenu tehnike koja služi u industrijske svrhe.

Danas se pojam «know-how» ne ograničava na području tehnike nego se rabi za cjelokupno

znanje i iskustvo potrebno za suvremeno poslovanje.

(BILJ: Znanje i iskustvo je skup tehničkih i tehnoloških znanja, iskustava i vještina koji se

primjenjuju u industrijskoj i ostaloj proizvodnji. Postoji znanje i iskustvo u užem i širem

smislu))

Tehničko unapređenje je tehničko rješenje ostvareno racionalnijom primjenom poznatih

tehničkih sredstava i tehnoloških postupaka kojima se postiže povećanje proizvodnosti rada,

poboljšanje kakvoće proizvoda, ušteda materijala, energije i slično. Tehničko unapređenje ne

sadrži novo rješenje i po tome se razlikuje od izuma.

Uzorak je takva dvodiomenzialna tvorevina, slika ili crtež što može poslužiti kao podložak i

prenijeti se na industrijski ili obrtnički proizvod.

Model je trodiomenzijalna tvorevina odn. Tijelo koja je industrijski ili obrtnički proizvod ili

se na takav proizvod može prenijeti. Model je zaštićen patentom.

Žig je znak koji se može grafički prikazati i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda i

usluga jednog sudionika u gospodarskom prometu od proizvoda i usluga drugog sudionika u

tom prometu. Žigom se štite znakovi posebice riječi, brojke i slova, grafički prikaz,

konbinacije boja, trodiomanzijalni oblici:

1. Zaštita oznake zemljopisnog podrijetla i

5

2. Oznake izvornosti proizvoda i usluga.

Pod zemljopisnim podrijetlom podrazumijeva se naziv mjesta u užem smislu, (likalitet),

Pod oznakom izvornosti podrazumijeva se mjesto podrijetla proizvoda ili usluga određene

kakvoće ili svojstva koje je nastalo isključivo pod utjecajem proizvodnih i ljudskih činitelja

zemljopisnog okružja i prema postupku koji se u cijelosti idvija u mjestu podrijetla.

Žig je zaštićen patentom.

OBLICI UGOVORA O LICENCI

Ugovor o licenci zbog svoje česte primjene i opsega materije koju uređuje pojavljuje se u više

oblika. Za nas su važni slijedeće oblici licence:

1. isključiva i neisključiva licenca,

2. Ograničena i neograničena licenca,

3. Podlicenca

Isključiva licenca postoji onda kada stjecatelj licence stječe isključivo pravo iskorištavanja

predmeta licence, što mora biti izričito ugovoreno. Isključiva licenca predviđena je kao

iznimka i mora biti izričito ugovorena, jer se bez posebnog dogovara ugovorom o licenci

isključiva licenca ne prenosi. Zakonodavac je propisao da pri isključivoj licenci davatelj

licence ne može ni u kom obliku sam iskorištavati predmet licence, niti njegove pojedine

dijelove, niti to povjeriti nekome drugom u granicama prostornoga važenja licence.

Neisključivom se licencom predmet ugovora o licenci može dati trećima i dr. na korištenje.

Ako u ugovoru nije navedeno o kakvoj se licenci radi, smatra se uvijek da se radi o

neisključivoj licenci.

Ogranićena i neogranićena licenca. Temeljno je pravilo našeg HR prava da je licenca

prostorno ograničena na cijelo državno područje, ako ugovorom o licenci nije prostorno

ograničeno pravo iskorištavanja predmeta licence.

Podlicenca je ugovor kojim stjecatelj licence može pravo iskorištavanja licence ustupiti

drugome pri čemu se u našem zakonu o obveznim odnosima razlikuju isključiva i neisključiva

licenca. Prema RH stjecatelj isključive licence može, ako ništa drugo nije ugovoreno, sklopiti

s primateljem licence ugovor o podlicenci. Stjecatelj neisključive licence nema pravo

iskorištavanja predmeta licence ustupiti trećemu, ali se mogućnost davanja u podlicencu može

s davateljem licence izričito ugovoriti ili dogovoriti.

Obveze davatelja licence:

→ u određenom roku predati stjecatelju licence predmet licence i svu tehničku

dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licence

→ dati stjecatelju licence sve naputke koji su potrebni za iskorištavanje predmeta licence

→ jamčiti stjecatelju licence tehničku izvodivost i tehničku upotrebljivost predmeta licence

→ jamčiti da pravo iskorištavanja predmeta ugovora pripada njemu

Obveze stjecatelja licence su:

→ Platiti davatelju licence ugovorenu naknadu u vrijeme i na način utvrđen ugovorom,

→ Iskorištavati predmet licence na ugovoreni način u ugovorenom opsegu i u ugovorenim

granicama,

6

→ Čuvati predmet licence u tajnosti i onda kada se ne radi o patentnom izumu, nego o

nepatentiranom izumu ili tehničkom znanju i iskustvu,

→ Čuvanje poslovne tajne ima posebno značenje kada je riječ o nepatentiranim pronalascima

i «know-how», jer takav predmet ugovora o licenci nije zakonski zaštićen na temelju

registriranog patenta,

→ Obveza je obilježiti robu oznakom iz koje se vidi da se radi i licenci,

→ Kada se naknada određuje ovisno o opsegu iskorištavanja predmeta licence podnositi

izvješća o opsegu iskorištavanja predmeta licence i obračunati naknadu svake godine, ako

ugovorom nije određen kraći rok.

UGOVOR O USKLADIŠTENJU

Ugovor o uskladištenju obvezuje se skladištar primiti i čuvati određenu robu i poduzimati

potrebne ili ugovorene mjere radi njezina očuvanja u određenom stanju, te je predati na

zahtjev ostavodavatelja ili druge ovlaštene osobe, a ostavodavatelj se obvezuje da će mu za to

plati određenu naknadu. Pri predaji robe ostavodavatelj je dužan dati sve potrebne obavijesti o

njoj i izjaviti kolika je njezina vrijednost.

OBVEZE SKLADIŠTARA

Skladištar je dužan:

→ upozoriti ostavodavatelja na mane, prirodna svojstva robe ili na neispravnu ambalažu

uslijed čega može doći do štete na robi, čim je navedene nedostatke opazio ili morao

opaziti.

→ Upozoriti ostavodavatelja u slučaju da se na robi događaju takve neotklonjive promjene

zbog kojih postoji opasnost da se roba pokvari ili propadne i da, ako to u njegovom pozivu

ne bi mogao na vrijeme učiniti ostavodavatelj proda robu bez odlaganja na najpogodniji

način,

→ Poduzeti radnje radi očuvanja prava ostavodavatelja prema prijevozniku koji mu je predao

robu za račun ostavodavatelja u oštećenom ili manjkavom stanju,

→ Osigurati robu primljenu na čuvanje, ako je to ugovoreno,

→ Dozvoliti ovlaštenoj osobi da pregleda robu i da uzima uzorke te robe.

→ Primljene zamjenjive stvari čuvati odvojeno od stvari iste vrste i iste kakvoće.

→ Izdati skladišnicu za robu primljenu na uskladištenje ako to od njega zahtjeva

ostavodavatelj, odnosno potvrdu o prijamu robe na čuvanje ako ostavodavatelj ne zahtjeva

izdavanje skladišnice.

ODGOVORNOST SKLADIŠTARA

Skladištar odgovara za štete na robi primljenoj na skladištenje po objektivnom načelu, Za

štete neće odgovarati ako dokaže da je šteta prouzročena usred okolnosti koje se nisu mogle

predvidjeti, niti izbjeći, niti otkloniti. Neće odgovarati ako dokaže da je šteta nastala krivnjom

ostavodavatelja, manama ili prirodnim svojstvima robe ili neispravnom ambalažom.

PRAVA SKLADIŠTARA

→ skladištar ima pravo na naknadu za čuvanje stvari,

→ pravo na naknadu troškova koji su bili potrebni za čuvanje robe,

→ založno pravo na robi za svoja potraživanja iz ugovora o skladištenju i ostala potraživanja

nastala u svezi s čuvanjem robe.

7

SKLADIŠNICA

Skladišnica je vrijednosni papir.

Skladišnica se sastoji iz dva dijela:

1.Priznanive,

2.Založnice.

Skladišnica je jedinstveni papir koji se kao takav može prenositi, ali se pod određenim

zakonskim uvjetima njegovi dijelovi mogu odvajati jedan od drugog i odvojeno prenositi.

Priznanica i založnica moraju se pozivati jedna na drugu kako ne bi došlo do zamjene jedne

priznanice sa nekom drugom založnicom.

Priznanica i založnica kao jedinstven papir sadrže:

→ naziv, odnosno ime i zanimanje ostavodavatelja,

→ njegovo sjedište, odnosno prebivalište,

→ naziv i sjedište skladištara

→ datum i broj skladišnice,

→ mjesto gdje se skladište nalazi,

→ vrstu, prirodu i količinu robe, podatke o tome do kojeg je iznosa roba osigurana, kao i

→ ostale podatke potrebne za raspoznavanje robe i određivanje njezine vrijednosti.

Skladišnica mora imati potpis skladištara. Imatelj skladišnice ima pravo zahtjevati da mu se

preda roba označena u njoj. On može raspolagati robom označenom u skladišnici. Skladišnica

je vrijednosni papir, pa se ona i njezini dijelovi mogu prenositi indosamentom.

Prilikom svakom prijenosa na njima mora biti ubilježen datum. Na zahtjevu osobe na koju je

prenijeta priznanica ili založnica, prijenos na nju upisati će se u registar skladišta, gdje će se

ubilježiti i njegovo sjedište ili prebivalište.

Ostavodavatelj može zahtijevati da skladištar podijeli robu na određene dijelove i da mu se

svaki dio izda posebnu skladišnicu.

Ako je već dobio skladišnicu za cijelu količinu robe on može zahtijevati da skladištar podijeli

robu na određene dijelove i da mu u zamjenu za skladišnicu koju je dobio izda posebne

skladišnice za svaki pojedini dio.

PRAVO IMATELJA PRIZNANICE I PRAVO IMATELJA ZALOŽNICE

Prijenos priznanice bez založnice daje primatelju pravo zahtjevati da mu se preda roba samo

ako isplati imatelju založnice ili položi skladištaru za imatelja založnice iznos koji treba biti

isplaćen na dan dospjelosti potraživanja.

Imatelj priznanice bez založnice može zahtijevati da se roba proda, ako se postignutom

cijenom može isplatiti iznos na koji ima pravo imatelj založnice, s tim da se ostvareni višak

preda njemu.Kada je riječ o zamjenjivim stvarima imatelj priznanice bez založnice može

zahtjevati da mu skladištar preda jedan dio robe pod uvjetom da položi skladištaru za račun

imatelja založnice odgovarajući iznos u novcu.

Prijenos založnice bez priznanice daje osobi na koju je prenijeta založnica pravo zaloga na

robi. Prilikom prvog prijenosa na založnici moraju biti ubilježeni:

→ naziv, odnosno ime i zanimanje vjerovnika,

→ njegovo poslovno sjedište, odnosno prebivalište,

→ iznos njegovog potraživanja računajući i kamate i datum dospjeća.

Prvi primatelj založnice dužan je bez odlaganja prijaviti skladištaru da je na njega izvršen

prijenos založnice, a skladištar je dužan upisati taj prijenos u svoj registar i na samoj založnici

ubilježiti da je taj prijenos izvršen. Bez obavljanja ovih radnji založnica se ne može dalje

prenositi indosamentom, ali može cesijom.

Založnica koja ne bi sadržavala iznos potraživanja založnog vjerovnika obvezuje u korist

založnog vjerovnika cjelokupnu vrijednost stvari navedenoj u njoj.

8

Imatelj založnice bez priznanice kojom ne bude isplaćeno u roku potraživanje osigurano

založnicom dužan je pod prijetnjom gubitka prava zahtijevati isplatu od prenosioca, te podići

protest sukladno zakonu o mjenici.

Imatelj koji je podigao protest može po proteku osam dana od dospjelosti potraživanja

zahtijevati prodaju založene robe, a isto pravo pripada i prenositelju koji je isplatio imatelju

založnice potraživanje osigurano založnicom. Od iznosa postignutim prodajom izdvaja se

potreban iznos za podmirenje troškova prodaje, potraživanje skladištara iz ugovora o

skladištenju i ostalih njegovih potraživanja nastalih u svezi s ostavljenom robom, zatim se

isplaćuje osigurano potraživanje imatelja založnice, a ostatak pripada imatelju priznanice.

Ako imatelj založnice nije mogao u potpunosti podmiriti svoja potraživanja javnom prodajom

založene robe, on ima pravo nepodmireni dio potraživanja naplatiti od osoba koje su prenosile

založnicu, a to su regresni dužnici.

Ovaj zahtjev mora biti podignut u roku koji određuje zakon o mjenici, za zahtjev prema

indosamentima i taj rok počinje teći od dana kad je izvršena prodaja robe. Imatelj založnice

gubi pravo zahtijevati isplatu od prenositelja ako ne bude zahtjevao prodaju robe najdulje u

roku od mjesec dana od protesta.

UGOVOR O ZAKUPU

Ugovor o zakupu zakupodavatelj se obvezuje predati određenu stvar zakupoprimatelju na

uporabu, a on se obvezuje da će mu za to platiti određenu zakupninu i nakon prestanka

zakupa vratiti zakupljenu stvar.

Bitni sastojci ugovora o zakupu su:

→ predmet ugovora,

→ zakupnina,

→ vrijeme trajanja ugovora

OBVEZE ZAKUPODAVATELJA

Glavne obveze zakupodavatelja su:

predaja stvari,

→ održavanje stvari,

→ odgovornost za materijalne i pravne nedostatke.

PREDAJA STVARI- zakupodavatelj je dužan predati zakupoprimatelju zakupljenu stvar u

ispravnom stanju zajedno sa njenim pripadcima. Stvar je u ispravnom stanju ako odgovara

stanju koje je utvrđeno ugovorom, a ako takvih odredbi u ugovoru nema stvar mora biti u

takvom stanju da može poslužiti za uporabu radi koje je ugovor skločjen.

ODRŽAVANJE STVARI-cijelo vrijeme trajanja zakupa zakupodavatelj je dužan održavati

stvar cijeli vrijeme, što podrazumijeva obavljanje potrebnih prepravaka. Od popravaka

razlikujemo izmjenu stvari, npr. Prezidavanje. Tijekom trajanja zakupa zakupodavatelj ne

možebez pristanka zakupoprimatelja činiti izmjene na zakupljenoj stvari, ako bi izmjene

ometale uporabu stvari.

ODGOVORNOST ZA NEDOSTATKE-

ODGOVORNOS ZA MATERIJALNE NEDOSTATKE-zakupodavatelj odgovara

zakupoprimatelju za sve nedostatke stvari. Ne uzimaju se u obzir nedostaci manjeg značaja.

Zakupodavatelj odgovara za svojstva ili odlike koje izričito ili prešutno ugovorio. Ako je

zakupodavatelj za nedostatke stvari znao, i s nakanom propustio o njima obavijestiti

zakupoprimatelja, tada on za nedostatke odgovara čak i onda ako su nedostaci ostali

zakupoprimatelju nepoznati zbog njegove grube nepažnje. Radi se o pojačanoj objektivnoj

9

odgovornosti zakupodavatelja i ona je utvrđena stoga što je zakupodavatelj svojom izričitom

tvrdnjom da nema nikakvih nedostataka zapravo prevario zakupoprimatelja i idvratio

zakupoprimatelja da pri sklapanju ugovora uporabi pozornost koju bi inače upotrijebio da nije

bilo izričite izjave zakupodavatelja.

Zakon o obveznim odnosima utvrđuje u slijedeća tri slučaja kad nije moguće isključiti

odgovornost zakupodavatelja, odnosno naredna tri slučaja uvijek odgovara zakupodavatelj, a

to su:

1. Ako je zakupodavatelj znao za nedostatke i namjerno propustio obavijestiti

zakupoprimatelja,

2. ako je nedostatak takav da onemogućava normalnu uporabu stvari.

3. Ako je odredbu o isključenju odgovornosti zakupodavatelja nametnuo služeći se

monopolskim položajem na tržištu.

ODGOVORNOST ZA PRAVNE NEDOSTATKE

Zakupodavatelj odgovara zakupoprimatelju i za pravne nedostatke stvari koje se očituju na taj

način da na stvari danoj u zakup uopće ne postoji pravo zakupodavatelja, po nekom trećem

pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupodavatelja na uporabu stvari.

OBVEZE ZAKUPOPRIMATELJA

Temeljne obveze zakupoprimatelja jesu, uporaba stvari prema ugovoru, odnosno namjeni

same stvari-plaćanje zakupnine i vraćanje stvari nakon prestanka zakupa.

1. Uporaba stvari prema ugovoru ili njezinoj namjeni,

2. Potpuna uporaba i uživanje stvari normalna je i redovita pojava,

3. Zakupoprimatelj može rabiti stvar samo onako kako je određeno ugovorom ili

namjenom stvari i pri tome se mora ponašati kao dobar gospodarstvenik, odnosno

pravi domaćin,

4. Plaćanje zakupnine uporaba zakupljenje stvari svrha je ugovora o zakupu- Zakupnina

je naknada za uporabu i korištenje zakupljene stvari. Zakupoprimatelj plaća zakupninu

u rokovima određenim ugovorom. Može zakonom, možem običajem mjesta u kojem

je stvar predana zakupoprimatelju.

Potraživanje zakupnine zastarijeva za 3 godine, čl. 375. Zakona o obveznim odnosima, a

samo zastarijevanje počinje teći prvog kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati njezino

plaćanje. Vraćanje zakupljene stvari je bitan sastojak ugovora o zakupu. Vraćanje neoštećene

stvari nakon prestanka zakupa. Za istrošene stvari za habanje se ne odgovara, ali ako su se

dogodile bilo kakve promjene na stvari zakupoprimatelj je dužan vratiti stvar u prvobitno

stanje.

PODZAKUP

Podzakup je ugovor kojim zakupoprimatelj prenosi na drugog (podzakupoprimatelja) svoje

pravo upotrebe i uživanja od zakupodavatelja zakupljene stvari. Mogućnost sklapanja

ugovora o podzakupu zapravo je ovlast zakupoprimatelja da raspolaže tuđom stvari s pravom

prenošenja na drugog onih ovlasti koje mu pripadaju na temelju ugovora o zakupu.

UGOVOR O PRIJEVOZU STVARI

Sve vrste ugovora regulira Zakon o obveznim odnosima. Zakon o obveznim odnosima

određuje i ugovor o prijevozu. U tim se člancima daju opća pravila karakteristićna za sve

grane prometa dok su posebnim zakonima propisana pravila za pojedine vrste prijevoza.

10

U zakonu o bveznim odnsosima nalazimo pravila o prijevozu stvari, prijevozu putnika i

prijevozu prtljage.. Te odredbe sadrže i posebni zakoni. Međunarodni je prijevoz uređen

međunarodnim posebnim konvencijama.

PRIJEVOZ STVARI ŽELJEZNICOM

Ugovorom o prijevozu stvai željeznicom prijevoznik se obvezuje da će stvar prevesti do

odredišnoga kolodvora i predati je primatelju, a pošiljatelj se obvezuje platiti prevozninu.

Ugovor je sklopljen kad prijevoznik primi na prijevoz stvar s tovarnim listom. Primitak stvari

potvrđuje se stavljanjem datuma i žiga otpremnog kolodvora na tovarni list. Potvrda primitka

na tovarnom listu je dokaz da je sklopljen ugovor o prijevozu.

Na primjerku tovarnog lista koji se predaje pošiljatelju prijevoznik je dužan potvrditi dan, a za

lako pokvarljivu robu i životinje sat primitka na prijevoz.

Odnosi uređeni zakonom mogu se ugovorom i drugačije odrediti ako to zakonom nije

zabranjeno. Opći su uvjeti prijevoza određeni tarifon koja se mora javno objaviti na

uobičajeni način.

TOVARNI LIST

U željeznočkom prijevozu je obvezan tovarni list!

Pošiljatelj je dužan za svaku pošiljku predati prijevozniku na njegovome obrascu tovarni list.

Tovarni list sadrži podatke koji su propisani zakonom. Za svaku se pošiljku predaje poseban

tovarni list osim za pošiljke koje su zbog njihovih dimenzija tovare na više kolova ili ako se

drugačije ugovori.

Pošiljatelj odgovara za točnost podataka i izjava što ih on unese u tovarni list i za točnost

podataka i izjava koje na njegov zahtjev unese prijevoznik.

Pošiljalac i prijevoznik mogu se dogovoriti da će prijevoznik izdati tovarni list po naredbi ili

na donostitelja (prenosivi tovarni list) koji je vrijednostni papir.

PRIJEVOZ STVARI CESTOM

Prijevoz stvari cestom uređen je različitim konvencijama. Ugovorom o prijevozu stvari

prijevoznik se obvezuje da stvar preveze u odredišno mjesto i da u tome mijestu preda

primatelju ili drugoj ovlaštenoj osobi koju primatelj odredi,a pošiljatelj se obvezuje da

prijevozniku isplati ugovorenu prijevozninu.

Prijevoznik je dužan prevesti stvar vozilom koje je ugovoreno ili koje ima ugovorena

svojstva. Ako vozilo nije određeno prijevoznik je dužan stvar prevesti vozilpm koje osigurava

uredno i pravodobno izvršenje ugovora. Količina stvari što se predaje na prijevoz određuje se

brojem komada, težinom ili obujmom.

Pošiljatelj je dužan slati prijevozniku upute za čuvanje i rukkovanje stvarima ako se radi o

prijevozu stvari koji nije uobičajeni ako to prijevoznik zahtjeva.

Pošiljatelj je odgovoran za štetu koja nastaje osobama , vozilu ili drugim stvarima

djelovanjem svojstva stvari koje se predaje na prijevoz ako prijevozniku ta svojstva nisu bila

niti morala biti poznata. Prijevoznik je dužan ostaviti vozilo na utovarno mjesto ugovorenog

dana i sata i o tome obavjestiti pošiljatelja ili osobu koja se odredi.

Ugovor se mora obaviti u primjerenom roku ako ugovorom nije što drugačije utvrđeno. Ako

se stvar ne utovari u vozilo u ugovorenome roku krivnjom pošiljatelja prijevoznik mora

zadržati vozilo na utovarnom mjestu najviše još polovicu ugovorenog vremena za utovar tzv.

Dodatno utovarno vrijeme.

Ukoliko stvar ne bude ugovorena ni nakon isteka toga vremena prijevoznik može odustati od

ugovora i zahtjevati naknadu štete.

TOVARNI LIST U CESTOVNOM PROMETU

Tovarni lit se izdaje ako to zahtjevaju prijevoznik ili pošiljatelj. Izdavanjem tovarnog lista

prijevoznik potvrđuje da je sklopljen ugovor o prijevozu i da je stvar primljena na prijevoz.

11

Nepostojanje i neispravnost ili gubitak tovarnog lista u cestovnom prometu nemaju utjecaja

na postojanje ugovora.

Tovarni se list izdaje u tri primjerka:

→ Prvi se predaje pošiljatelju

→ Drugi prati stvar

→ Treći ostaje kod prijevoznika

Sva tri primjerka potpisuje prijevoznik i pošiljatelj. Pošiljatelj odgovara za štetu koja nastane

zbog netočnih i nepotpunih podataka koje sam unese u tovarni list ili koje na njegov zahtjev

unese prijevoznik.

Pošiljatelj je dužan dati prijevozniku sve podatke te priložiti uz tovarni list i staviti na

raspolaganje prijevozniku sve isprave koje su potrebne za sprovedbu carnskih te drugih

radnji.

Odgovoran je za štetu koja bi mogkla nastati zbog nedostajajnja , netočnosti li neispravnosti

tih podataka.

UGOVOR O PRIJEVOZU STVARI

Ugovor o prijevozu stvari prijevoznik se obvezuje prevesti u određeno mjesto neku robu ili

neku stvar, a putnik ili pošiljatelj se obvezuje za obavljeni prijevoz platiti određenu naknadu.

Zajedničke odredbe svih ugovora su:

-subjekti ugovora o prijevozu jesu prijevoznik, brodar, transporter i pošiljatelj kod ugovora o

prijevozu stvari, odnosno prijevoznik i putnik kod ugovora o prijevozu osoba.

Prijevoznik je fizička i pravna osoba koja se bavi prijevozom kao svojim redovitim

poslovanjem, ali i svaka druga osoba koja na temelju ugovora o prijevozu obavlja prijevoz

stvari uz naknadu. Visina naknade za prijevoz određuje se po pravilu tarifom i drugim aktom i

ne može se veća utvrditi. Ugovor o prijevozu stvari obvezuje se prijevoznik pošiljatelju ili

drugoj osobi da će stvar prevesti do mjesta koje je ugovoreno i tamo ih predati primatelju, a

pošiljatelj se obvezuje za to platiti određenu naknadu.

ODNOS IZMEĐU PRIJEVOZNIKA I POŠILJATELJA

Koje su obveze pošiljatelja stvari?

1. Obveza propisanog pakiranja stvari-pošiljatelj je obvezan zapakirati stvari na propisan

ili uobičajen način kako se ne bi ugrožavala sigurnost ljudi i dobara i kako ne bi

nastala materijalna šteta.

2. Prijevoznik je dužan upozoriti pošiljatelja na nedostatke pakiranja koje se mogu

opaziti, jer inače ne odgovara za oštećenje pošiljke zbog nepropisnog pakiranja,

3. Prijevoznik ne smije primiti pošiljku ako su nedostaci pakiranja takvi da ugrožavaju

sigurnost osoba ili dobara. Ako zbog nedostataka u pakiranju nastane šteta drugim

osobama i njihovim stvarima koje se nalaze kod prijevoznika za štetu odgovara

prijevoznik.

Koja je druga obveza pošiljatelja?

1. Obveza izvješćivanja o podacima koje se odnose na pošiljku. Pošiljatelj mora izvijestiti

prijevoznika o vrsti pošiljke, njezinom sadržaju i količini, priopćiti mu kada pošiljka treba biti

preuzeta, ime i adresu primatelja pošiljke, i sve druge podatke koji su relevantni za

prijevoznika da bez ikakvih smetnji odgađanja može ispuniti svoje obveze.

12

-ako se radi i prijevozu novaca i dragocjenosti on mora na to upozoriti prijevoznika i naznačiti

vrijednost pošiljke.

-obveza izvješćivanja postoji i kad se prevoze opasne stvari, npr. Dinamit, ili stvari za koje je

potrebno osigurati posebne uvjete (banane, jagode). Ako zbog propuštanja izvješća ili davanja

lažnih podataka prijevozniku nastane šteta pošiljatelj je dužan naknaditi.

2.Obveza plaćanja naknade i troškova u vezi s prijevozom-pošiljatelj je obvezan isplatiti

prijevozniku naknadu za prijevoz i troškove u vezi s prijevozom.

OBVEZE PRIJEVOZNIKA

Prva je obveza, obveza prijevoza stvari:

1. temeljna je obveza prijevoznika da uredno na ugovoreni način i ugovorenim putem

obavi prijevoz i stvar preda naznačenoj osobi. Ako nije ugovoreno kojim putem treba

obaviti prijevoz, prijevoznik mora odabrati ona put koji najviše odgovara interesima

pošiljateljima,

2. Obveza izdavanja tovarnog lista, teretnice ili potvrde o primitku stvar na prijevoz.

TOVARNI LIS-je prijevozna isprava u željezničkom, cestovnom i zračnom prometu,

kojom prijevoznik potvrđuje da je primio na prijevoz određenu količinu robe. Za

prijevoz stvar morem izdaje se teretnica ili «konosman»,

3. Sadržaj tovarnog lista-tovarni list ima osam bitnih elemenata:

- mjesto i nadnevak sastavljanja,

- naznaka odredišnog kolodvora koji mora odgovarati imeniku željezničkog

kolodvora,

- imena i prezimena ili nazivi primatelja, te njihove adrese,

- naznaka vrste i težine stvari,

- imena i prezimena ili naziv pošiljatelja, te njegov potpis koji moće biti

zamijenjen posebnim pečatom,

- žig otpremnog kolodvora,

- iznos prijevoznih i ostalih troškova,

- popis isprava koje se prilažu uz tovarni list, npr. dostavnica.

TERETNICA-KONOSMAN

Teretnica, odnosno konosman je isprava koja se izdaje u pomorskom prijevozu kojom

prijevoznik, odnosno brodar potvrđuje d je stvar primio na prijevoz i da će ih predati na

odredištu zakonitom imatelju isprave. Pomorskim zakonikom utvrđeni su bitni sastojici

teretnice, odnosno konosmana:

1. naziv i sjedište tvrtke ili ime i prebivalište brodara koji izdaje konosman,

2. Ime i ostale podatke o identitetu brodara,

3. Naziv tvrtke ili ime i prezime krcatelja broda,

4. Naziv i sjedište tvrtke ili ime i prebivalište primatelja ili oznaku po naredbi ili na

donositelja,

5. Ime luke odredišta ili podatak o mjestu ili vremenu gdje će se odrediti luka odredišta,

6. Količina tereta prema broju komada, težini, obujmu ili drugoj jedinici mjere, već

prema vrsti tereta,

13

7. Vrstu tereta o oznake koje su na njemu nalaze,

8. Stanje tereta ili omota prema vanjskom izgledu,

9. Mjesto, datum ukrcaja tereta o izdvajanje teretnice,

10. Teretnicu izdaje brodar i potpisuje osobno ili preko punomoćnika, odnosno agenta.

Teretnica može sadržavati i ostale podatke i izdaje se prema unaprijed utvrđenik

formularima. Teretnica ima trostruko značenje:

1. Njome se potvrđuje da postoji ugovor o prijevozu,

2. Ona služi kao dokaz da je brodar primio teret na prijvoz,

3. Njome se utvrđuje pravni odnos prema primatelju stvari.

Raspolagati teretnicom znači raspolagati robom na koju ona glasi, a prenositi se može

cesijom, na ime i može biti indosamentom-po naredbi, i predajom na donositelja.

Teretnica je vrijednosni papir-pa tko raspolaže teretnicom, raspolaže i robom na tržištu

i u prijevozu.

Slijedeća je obveza izvješćivanja pošiljatelja i postupanja prema nalozima. Prijevoznik

mora izvijestiti pošiljatelja o svim okolnostima koje bi utjecale na prijevoz i postupiti po

uputama što ih od njega dobije.

Odgovornost prijevoznika za gubitak i oštećenje pošiljke:

-tijekom prijevoza stvar se može zagubiti ili oštetiti, opće pravilo prijevoza da prijevoznik

odgovara za gubitak ili oštećenje pošiljek od trenutka preuzimanja do njezine predaje.

Prijevoznik se oslobađa te odgovornosti ako dokaže da su gubitak ili oštećenje nastali zbog:

1. Radnje ovlaštene osobe, a to su pošiljatelj ili primatelj,

2. Svojstva same pošiljke, npr. voće,

3. Uzorka koji se nisu mogli predvidjeti, niti ukloniti, npr. više sile.

Prema tome odgovornost je prijevoznika objektivna, pto znači da odgovara ne samo onda

kada je kriv. U određenim uvjetima može se isključiti.

14

Vrijednosni papir je pisana isprava kojom se njezin izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu

upisanu na toj ispravi njezinom zakonitom imatelju.

Bitne značajke vrijednosnih papira su:

1. To je pismena isprava koja mora imati bitne sastoje propisane zakonom,

2. pisanu formu moraju imati i sve prave radnje koje se poduzimaju u svezi s papirom

(ustupanje, indosament, akcept, aval i slično).

3. Pravo iz papira ne nastaje ako isprava nije sastavljena, potpisana i predana njezinom

korisniku.

4. Pravo iz papira i isprava su tijesno povezani. Kaže se da je pravo utjelovljeno u

papiru. Pravo se ne može prenijeti na drugoga, ako se na njega ne prenese papir, niti se

pravo može ostvariti, ako se ne posjeduje papir.

5. Potraživanje iz papira vezano je za sam papir i pripada njegovom zakonitom imatelju,

6. Papir je prezentacijska isprava bez obzira je li to označeno na papiru ili ne,

7. Imatelj papira može svoje pravo ostvariti samo podnošenjem papira,

Vrijednosni papiri su:

→ mjenice,

→ ček

→ skladišnica,

→ teretnica u prometnom prijevozu,

→ prenosivi tovarni list u cestovnom željezničkom i zračnom prometu,

→ dionica

→ obveznica

→ blagajnički zapis

→ certifikat

Vrijednosni papiri mogu glasiti na ime, po naredbi i na donositelja.

Zakon je propisao da vrijednosni papiri moraju sadržavati bitne sastojke.

Bitni sastojci vrijednosnih papira:

a) Naznaka vrste vrijednosnog papira,

b) Tvrtka, odnosno naziv i sjedište, odnosno ime i prebivalište izdvavatelja

vrijednosnog papira,

c) Tvrtka, odnosno naziv ili ime osobe na koju, odnosno po čijoj naredbi

vrijednosni papir glasi ili naznaku da papir glasi na donositelja,

d) Točno naznačena obveza izdavatelja koja proizlazi iz vrijednosnog papira,

e) Mjesto i datum izdavanja vrijednosnog papira, a za one koja se izdaju u seriji i

njihov serijski broj,

f) Potpis izdavatelja vrijednosnog papira, odnosno faksimil potpisa izdavatelja

vrijednosnog papira koji se izdaju u seriji,

Papiri koji nemaju sve ove bitne sastojke nisu vrijednosni papiri.

MJENICA (ins cogensprisilna norma)

Mjenično je pravo skup pravnih propisa kojima se uređuju pravni odnosi nastali iz mjenice,

njenih potrepština i radnji sudionika u mjenično pravnim poslovima.

15

Mjenica je vrijednosni papir po naredbi kojim njezin izdavatelj (trasant) izdaje

bezuvjetni nalog drugoj osobi (trasatu) da korisniku isprave (remitentu) isplat i određenu

svotu novca, odnosno sam izdavatelj se obvezuje izvršiti isplatu. Nastala je u 13. stoljeću u

Italiji radi sigurnosti posla. Danas mjenica ima značenje kreditnoga sredstva pa se zato kaže

da mjenicu izdaje onaj tko nema novca, a ček onaj tko ga ima.

OBILJEŽJA MJENIČNO PRAVNIH POSLOVA

1. pisani oblik,

Mjenica se uvijek izdaje u pisanom obliku. Obično se izdaje na mjeničnom blanketu, ali

vrijedi i na ostalom materijalu,

2. Apstraktnost mjeničnog posla

Mjenica se izdaje u svezi s temeljnim pravnim poslom, npr. prodavatelj prodaje kupcu robu

na kredit uz mjenicu,

3. Solidarnost mjeničnih obveza

Svi potpisnici mjenice odgovaraju solidarno imatelju mjenice. Imatelj mjenice ima prava

prema svima.

TEMELJNE VRSTE MJENICA

1.Trasirana ILI TRATA,

2.Vlastita mjenica.

Trasirana mjenica je mjenica u kojoj izdavatelj trasant mjenice poziva drugu osobu trasata da

imatelju mjenice remitentu isplati određenu svotu novca.

Vlastita mjenica je ona u kojoj se izdavatelj trasant obvezuje da će određenu svotu platiti

imatelju mjenice remitetntu. Tu nema poziva trasatu na akseptiranje i plaćanje mjenice kao pri

trasiranoj mjenici. Izdavatelj trasant vlastite mjenice odgovara onako kao što odgovara

akceptant trasirane mjenice.

BITNI SASTOJCI TRASIRANE MJENICE

Zakon o mjenici utvrđuje da trasirana mjenica mora imati osam bitnih elemenata:

1. Oznaku da je mjenica napisana u samom slogu isprave na jeziku na kojem je ona

sastavljena,

2. Bezuvjetan naputak da se plati određena svota novca,

3. Ime onoga koji treba platiti (trasat),

4. Oznaka dospjelosti,

5. Mjesto gdje treba obaviti plaćanje,

6. Ime onoga kome ili po čijoj naredbi se mora platiti (remitent),

7. Oznaka dana i mjesta izdavanja mjenice,

8. Potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant)

Bianco mjenica je takva mjenica koja nema sve bitne sastojke Takva isprava postaje

mjenicom onda kada se prema sporazumu stranaka naknadno ispune bitni sastojci (buduća

mjenica.)

MJENIČNE RADNJE

radnje u mjeničnom prometu sastoje se uglavnom u potpisivanju mjenice!!! Svaki valjani

potpis na mjenici znači određenu obvezu. Potpisivanje se u načelu obavlja u vlastito ime.

Mjenicom se može obvezati svaka osoba koja se prema propisima građanskog ili trgovačkog

prava može ugovorom obvezati.

Potpisivanje se može obaviti i po zastupniku. Mjenicu može potpisati zastupnik u ime

zastupanoga.

16

IZDAVANJE MJENICE

Trasant izdaje mjenicu i potpisuje mjenicu. Trasant svojim potpisom postaje prvi dužnik i

odgovara da će mjenica biti akceptirana i isplaćena. On odgovara za isplatu mjenice i onda

ako u jenici stavi klauzulu da ne odgovara za akspet. Trasant se može osloboditi za akspet, ali

svaka odredba kojom se oslobađa za isplatu smatra se kao da nije napisana.

INDOSAMENT

Svaka mjenica i onda kada nije izričito trasirana po naredbi može se prenijeti indosamentom.

Od toga pravila izuzima se recta - mjenica, tj. mjenica u kojoj je trasant zabranio prijenos

indosamentom naznakom klauzule «ne po naredbi». Recta mjenica može se prenjeti samo

cesijom.

Razlika između prijenosa indosamentom i prijenosa cesijom je u tome što se pri cesiji mogu

novom vjerovniku staviti svi prigovori koji su se mogli staviti prijašnjem vjerovniku prema

pravilima građanskog prava, a pri prijenosu indosamentom ne mogu se staviti nikakvi

prigovori, osim ako je imatelj mjenice svjesno postupio na dužnikovu štetu.

Glede oblika indosamenta mjenica se indosira tako da dosadašnji imatelj mjenice-indosament

određuje pisanom izjavom na mjenici da se mjenična svota plati drugoj osobi novom

vjerovniku (indosatoru) i tu izjavu potpiše.

Dosadašnji imatelj mjenice indosiranjem od mjeničnog vjerovnika postaje mjeničnim

dužnikom.

Indosament se obično obavlja na poleđini, ali vrijedi i ako je napisan na prednjoj strani. Ako

nema mjesta na mjenici za mjenicu se veže poseban list koji se zove alanž.

Indosamentom se prenose sva prava koja proistječu iz mjenice. Indosament mora biti

bezuvjetan.

Tko prvi može indosirati mjenicu?

Zakonitim imateljem mjenice smtra se onaj tko drži mjenicu i dokaže svoje pravo

neprekinutim redom indosamentata.

Prvi je indosant remitent. Primjenom indosamenata moguće je neograničeno cirkuliranje

mjenice u prometu. Svaki puni indosament povećava sigurnost naplate, jer svaki potpisnik

odgovara mjeničnom vjerovniku, odnosno svim svojim slijednicima da će i mjenica biti

akceptirana i isplaćena.

AKCEPTIRANJE MJENICE

Akcept je trasatova izjava uz potpis na mjenici o prihvaćanju trasantova poziva da plati

mjeničnu svotu. Time on postaje akceptant i osoba na koju se obraćaju imatelji mjenice.

Akcept mora biti bez uvjeta, ali se može ograničiti na jedan dio mjenične svote. Svako drugo

u akceptu sadržano odstupanje od sastojaka mjenice smatra se odbijanjem skcepta.

Imatelj trasirane mjenice kao i onaj koji je samo drži može sve do dospjelosti podnijeti na

akceptiranje trasatu u mjestu njegova prebivališta. Trasat može i zaboraviti da se mjenica

podnese na akceptiranje, osim:

→ Kad je posrijedi trasirana mjenica plativa kod treće osobe, ili

→ U mjestu različitom od mjesta u kojem trasat prebiva ili,

→ Kad je posrijedi trasirana mjenica na određeno vrijeme po viđenju.

Akcep mora biti bez uvjeta. Akceptom se trasat obvezuje mjenicu platiti prilikom njenoga

dospjeća.

AVAL

Aval je mjenično jamstvo kojim se može osigurati isplata mjenične stope u cjelini ili jednim

dijelom. Avalist je redovito treća osoba, ali može biti i koji od potpisnika mjenice. Jamstvo se

na mjenici daje pismenim izrazom «per aval», «kao jamac». Dostatan je i sam potpis na

17

prednjoj strani mjenice. Dajući izjavu o jamcu avalist treba izjavit6i za koga jamči, ako se ne

vidi iz mjenice za koga je dat aval prema Zakonu vrijedi jamstvo za trasanta. Avalist

odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči.

DOSPJELOST

Pod dospjelošću mjenice podrazumijeva se u mjenici naznačeno vrijeme kada se mjenica ima

isplatiti, tj., kad mjenični iznos dospijeva za naplatu. Mjenica dospijeva onako kako je to u

njoj naznačeno, a može biti:

→ Mjenica po viđenju - određivanje roka dospjelosti mjenice po viđenju znači da se mjenica

može prenositi na naplatu prema prosudbi imatelja mjenice, Mjenica po viđenju dospijeva

čim se podnese na isplatu.

→ Mjenica na određeno vrijeme po viđenju - određivanje toga roka znači da se mjenica ima

naplatiti u određenom roku, nakon podnošenja, odnosno prezentacije mjenice na akcept,

tj., viđenje, Takav rok se obično označava izrazom za mjesec, dva, pet dana po viđenju

platite, Rok dospjelosti te mjenice računa se dodavanjem utvrđenog vremena označenog u

mjenici danom kada je akceptirana,

→ Mjenica na određeno vrijeme od dana izdavanja - ta mjenica dospijeva istekom

naznačenog vremena od datuma izdanja ili od viđenja,

→ Mjenica na određeni dan – dospjeva na određeni dan

PROTEST MJENICE

Ne akceptira li trasat mjenicu ili ne datira akcept mjenice koja dospijeva na određeno vrijeme

po viđenju ili ne isplati mjenicu, ili ako samo djelomično akceptira i isplati mjenicu to se

mora utvrditi javnom ispravom.

Da bi se ona dobila mora se podignuti protest. Protest se podiže pri protestnom tijelu

ovlaštenom zakonom kojem mjesno mjerodavnom za osobu protiv koje se podiže protest. Naš

zakon o javnom bilježništvu propisuje da su javni bilježnici ovlašteni za protestiranje

mjenica, čekova i ostalih vrijednosnih papira. Javni bilježnici vode protestne upisnike. Uz

zahtjev za sprovođenje protestnog postupka protestnom tijelu se dostavljaju mjenica i

potrebni pdoaci.

Protestno tijelo, odnosno javni bilježnik poziva trasata da akceptira odnosno plati mjenicu, a

ako on to ne učini javni bilježnik utvrđuje odbijanje akcepta, odnosno plaćanje i o tome

imatelju mjenice daje javnu ispravu.

Svrha protesta sastoji se u tome da imatelju mjenice stekne pravo regresa od regresnih

obveznika.

Postoje rokovi podizanja protesta.

Protest mora sadržavati:

1. Prijepis protestirane mjenice,

2. Ime ili tvrtku prema čijem se zahtjevu i protiv koje osobe se podiže protest,

3. Potvrdu da tražena osoba nije ispunila činidbu koja se na temelju mjenice od nje

zahtjeva,

4. Mjesto, dan, mjesec, godinu, sat kao i mjesto gdje je poduzet ili bezuspješno poduzet

protestni postupak,

5. Registarski broj protesta, potpis i pečat protestnog tijela.

NOTIFIKACIJA

O odbijanju akceptiranja ili isplate imatelj mjenice mora izvijestiti svog indosanta i trasanta u

roku četiri radna dana nakon protesta ili nakon dana podnošenja mjenice, ako je bio

oslobođen od podizanja protesta. To se zove notifikacija.

18

Kada je indosament primio obavijest on mora u roku od dva dana izvijestiti svojeg

indosamenta i tako redom. Propust pravodobne notifikacije nema za posljedicu gubitak

mjeničnih prava za onoga tko je propustio pravodobno notificirati, ali on odgovara za štetu

koja nastane zbog njegova propusta i to do visine mjenične svote.

REGRES

Regres je pravo imatelja mjenice da od trasanta, indosamenta i ostalih regresnih obveznika

zahtjeva isplatu mjeničnog duga kad trasat odbije akcept ili isplatu mjenice ili kad je zbog

stečaja prestala sigurnost redovite naplate. Da bi sačuvao pravo na regres imatelj mjenice

mora obaviti protest.

Regres može biti prije dospijeća mjenice:

1. Ako je akceptiranje odbijeno,

2. Ako je otvoren stečaj nad trasantom imovinom ili je trasat postao nesposoban za

isplatu.

3. Ako je otvoren stečaj nad imovinom trasanta koji je zabranio podnošenje mjenicu na

akcept. Regres nakon dospijeća mjenice, ako nije isplaćeno u cijelosti ili djelomično,

4. Regreni zahtjev može imatelju mjenice postaviti bilo pojedinačno protiv kojeg

regresnog obveznika akceptanta, trasanta, indosamenta ili avalista ili pak protiv svih,

jer su svi solidarni obveznici,

5. Imatelju mjenice ima pravo zahtjevati od onoga protiv koga ostvaruje regres:

6. Svotu za koju mjenica nije akceptirana ili plaćena i kamate, ako su bile u mjenici

određene,

7. Zateznu kamatu obračunatu u skladu sa potpisom kojim se uređuje visina stope

zatezne kamate,

8. Troškove protesta, poslanih izvješća i ostale troškove.

Ako se regres traži prije dospjelosti od mjenične svote odbija se eskont po stopi koju

određuje NBH, a koja vrijedi na dan regresa.

MJENIČNA INTERVENCIJA

Mjenična intervencija je akceptiranje ili isplata mjenice od strane intervenjenta.

Trasant, indosament ili avalist mogu u mjenici naznačiti osobu koja će prema potrebi

akceptirati ili platiti. Intervenirati može netko i prema vlastitoj inicijativi, tj. Osoba koja nije

mjenično pravni obveznik.

Kada intervenjent akceptira mjenicu odgovara prema imatelju mjenice i prema

indosamentima koji dolaze za dužnikom za koga je intervenirao onako kako odgovara taj

dužnik. Kada plati stječe ona prava koja proizlaze iz mjenice protiv onoga za koga je platio i

protiv onih koji su njemu mjenično pravno obvezni.

AMORTIZACIJA

Onaj kome je nestala mjenica može mjerovanome sudu u mjestu plaćanja predložiti

pokretanje postupka amortizacije, tj. Sudskog postupka oko poništenja mjenice.

U prijedlogu se mora iznijeti:

→ glavnu sadržaj nastale mjenice,

→ učiniti vjerovatnim da je predlagatelj imao mjenicu ili da mu na temelju nje pripada neko

pravo.

Ako sud nađe da su podaci dostatni, dovoljni izdat će se oglas da onaj kod koga se nalazi

mjenica, pokaže mjenicu sudu u roku od 60 dana jer će sud nakon proteka roka mjenicu

proglasiti poništenom, on se objavljuje u «NN».

19

Ako se mjenica u naznačenom roku ne podnese, onda sud takvu mjenicu oglašva

amortiziranom i o tome izvješćuje akceptanta, odnosno trasanta neakceptirane mjenice ili

trasanta koji je zaboravio podnošenje mjenice na akcept, stavljajući im do znanja da mjeničnu

svotu može platiti predlagaču amortizacije.

Svrha amortizacije je da na temelju odluke o amortizaciji predlagatelj može protiv akceptanta

ostvariti mjenična prava kao da ima neamortiziranu mjenicu.

ČEKOVNO PRAVO

Čekovno pravo je skup pravnik propisa kojima se uređuje pravni odnos u čekovnom prometu,

bitni sastojci čeka i radnje sudionika u čekovno pravnim poslovima.

Ček je vrijednosni papir kojim izdavatelj trasant nalaže trasatu da iz njegova pokrića isplati

zakonitom imatelju čeka određenu svotu novca.

RAZLIKE IZMEĐU ČEKA I MJENICE

Pri čeku se javljaju iste potrepštine i radnje kao i kod mjenice, pa je funkciju čeka najlakše

shvatiti, ako se uoče razlike između mjenice i čeka. Po mjeničnom pravu trasat može biti

načelno svaka osoba iako je to u praksi redovito bankarska institucija.

1. U trenutku izdavanja čeka trasant mora imati pokriće kod trasata u novcu ili

novčanom kreditu, a mjenica može biti trasirana i na onu osobu kod koje trasant uopće

nema pokriće ili ga nema u tom trenutku izdavanja mjenice,

2. U našem pravu nije potrebno akceptiranje čeka, jer je nužno pokriće kod trasata. Kod

mjenice podnošenje na akcept je uvjet isplate kako bi imatelj mjenice mogao ostvariti

regresno pravo.

3. ček se može i opozvati, a izdana mjenica ne može,

4. Kod vlastite mjenice trasant i trasat su ista osoba, a kod čeka to moraju biti različite

osobe,

5. Mjenica se može indosirati i na trasata, a indosiranje čeka na trasata vrijedi samo kao

priznanica o isplati,

6. Trasirana mjenica ima osam bitnih sastojaka, a ček ima 6 bitnih sastojaka. Na čeku

nije nužna oznaka remitenta, a na mjenicu jest, pa se ček može izdati i na donositelja,

tj. Na neodređenog imatelja čeka,

7. Ček je sam po sebi vrijednosni papir po vriđenju, pa nije potrebno određivati rok

dospijeća, a na mjenici se taj rok uvijek mora označiti.

Prema tom temeljna je razlika između mjenice i čeka je u tome što ček služi kao instrument

plaćanja i prema svojoj prirodi je platežno sredstvo, a mjenica ponajprije ima ulogu kreditnog

sredstva.

BITNI ELEMENTI ČEKA (BITNE POTREPŠTINE ČEKA)

Ček mora imati 6 bitnih elemenata:

1. Naznaku da je ček napisan u tekstu isprave, a ako je isprava izdana na stranom jeziku

izraz koji na tom jeziku odgovara pojmu čeka,

2. Bezuvjetni naputak da se plati određena svota novca iz trasantova pokrića,

3. Ime trasata,

4. Mjesto plaćanja

5. Mjesto i dan izdavanja,

6. Potpis trasanta.

20

Za valjanost čeka nije potrebna naznaka remitenta, ni rok dospijeća, što proistječe iz prirode

čeka.

Ček je po pravilu vrijednosni papir na donositelja, pa oznaku remitenta nije nužna, a kako se

uvijek plaća po viđenju nema ni potrebe da se dospijeće označava kao potrepština čeka.

IZDAVANJE ČEKA

Ček se smije trasirati samo na onu osobu trasata kod koje trasant ima pokriće kojim može

raspolagati na temelju sporazuma s trasatom.

Budući da nema akcepta, trasant odgovara za isplatu.

Svaka odredba kojom bi se trasant nastojao osloboditi odgovornosti za isplatu smatra se da

nije ni napisano. Trasant koji izda ček bez pokrića dužan je imatelju čeka naknaditi štetu, a

osim toga kažnjava se i novčano.

VRSTE ČEKA

Dvije su temeljne podjele čekova:

1. Prema načinu određivanja korisnika (način izdavanja čeka)

Prema načinu na koji trasant određuje korisnika, odnosno imatelja razlikujemo ček na ime, na

donositelja i ček po naredbi.

2. Prema obliku i namjeni čeka

Podjela čeka s obzirom na namjenu i oblik u domaćem i međunarodnom pravu i prometu

razvilo se više vrsta čekova, kako u pogledu namjene, tako i u pogledu oblika. Svaki od njih

sadrži sva obilježja i potrepštine čeka, ali i posebna obilježja prema načinu, namjeni i slično.

→ Imamo gotovinski ili isplatni ček. To je ček koji trasant nalaže trasatu isplatu remitentu

određenu svotu novca, takvim čekom podižu građani i pravne osobe gotov novac sa svojih

računa.

→ Obračunski (virmanski) ček, odnosno prijenosni ček kojim trasant daje banci nalog da na

teret njegova računa svotu naznačenu u čeku prijenosom doznači u korist računa korisnika

čeka. Tako izdan obračunski ček opozivom spomenute klauzule se može postati

gotovinskim čekom.

→ Barirani (precrtani) ček što ga imatelj može naplatiti samo putem banke obračunom, a ne

u gotovome novcu, prema svojoj funkciji to je obračunski ček, ali se od njega i ostalih

čekova razlikuje po tome što su na njegovoj prednjoj strani diagonalno povućene dvije

usporedne crte. Precrtavanje može biti opće i posebno. Opće precrtavanje imamo onda

kad nije ništa napisano ili stoji banka. Imatelj takvog čeka može naplatiti od trasata u bilo

kojoj banci. Posebno precrtavanje imamo onda kada među usporednih crta naznačeno ime

banke, pri tome se naplata može izvršiti samo u toj banci kada crte nisu usporedbe.

→ Bankovni, odnos cilkularni ček izdaje banka i trasira ga na sebe, ili korespodente, ako

banka rasira ček na sebe ona je pritom i trasant i trasat, a korisnik je bančin komitent koji

u banci ima pokriće.

→ Putnički ček posebna je vrsta čeka u međunarodnom platnom prometu, sadrži sastojke

kreditnog pisma i novčanice. Takve čekove izdaju ovlaštene banke, okrugli su iznosi i

prodaju ih korisnicima, vrijede 3 mjeseca od dana kada kupac potpiše ček, kao trasant.

→ Postoji ograničeni i neograničeni, tj. Limitirani i nelimitirani čekovi. Na limitiranom čeku

banka unaprijed određuje gornju granicu limit do kojeg se smije kretati svota te granice.

Nelimitirani čekovi ne sadrže takvo ograničenje, a banka odgovara za isplatu do visine

pokrića, što ga trasant ima u trenutku podnošenja čeka na isplatu.

21

PRIJENOS ČEKA

Ček se prenosi na tri načina, ovisno o načinu na koji je određen njegov korisnik:

1. Jednostavnom predajom prenosi se ček koji glasi na donositelja,

2. Indosamentom se prenosi ček na ime i ček po naredbi. Kako je ček vrijednosni papir

po naredbi, kada i glasi na ime prenosi se kao da je izdan po naredbi indosamentom,

3. Cesijom se prenosi ček ako je zabranjen prijenost čeka idosamentom. Ako je trasat

stavio na ček klauzulu «ne po naredbi» to je rekta ček i ček se ne može prenijeti

običnom cesijom, tj. Općim instrumentom obveznoga prava

PLAČANJE ILI ISPLATA ČEKA

Čekovnu svotu isplaćuje u čeku naznačeni trasat pa ček valja njemu podnijti na isplatu. Ako

trasat odbije isplatiti ček to se mora utvrditi protestom nakon čega čekovni vjerovnik stječe

pravo obratiti se trasantu i ostalim čekovnim dužnicima.

Trasatova obveza za isplatu čeka vezana je za njegov odnos sa trasantom koji kod njega ima

svoje pokriće. Ček se isplaćuje zakonitom imatelju čeka. Ček se za razliku od mjenice

redovito isplaćuje u cjelosti. Isplatom čeka presatje obveza trasanta, indosanta i avalista.

22

ISPITNA PITANJA

3. Pojam države i prava ?

4. Elementi i funkcije države ?

5. Oblici vlasti ?

6. Državno uređenje?

7. Pravna norma dijelovi ?

8. Podjela pravnih normi?

9. Tumačenje prava?

10. Vremensko važenje pravnih normi?

11. Sustav prava?

12. Pravni izvori?

13. Uzance i običaji?

14. Opći uvjeti poslovanja?

15. Pravne praznine i njihovo popunjavanje?

16. Pravni subjekti?

17. Pravna i poslovna sposobnost fizičkih osoba?

18. Zastupanje?

19. Punomoćnik i prokurist?

20. Pravni posao?

21. uvjet i rok u pravnom poslu?

22. Subjekti trgovačkog prava općenito?

23. Trgovac pojedinac?

24. Značajke subjekta?

25. Tvrtka, sjedište i predmet poslovanja?

26. J.T.D.?

27. Komaditno društvo?

28. Tajno društvo?

29. Pojam i osnovanje d.d.?

30. Pravni odnosi između društva i dioničara?

31. Pojam i vrste dionica?

32. Ustroj d.d.?

33. Pojam i osnovanje d.o.o. ?

34. Pravni odnosi između društva i članova?

35. Organi društva?

36. Povezana društva?

37. Preoblikovanje društva?

38. Pojam i načela sudskog, odnosno trgovačkog registra?

39. Subjekti, predmeti i vrste upisa u sudski, odnosno trgovački registar?

40. Pojam, značajke i vrste obveznih odnosa?

41. Ponuda i prihvat podnude?

42. Pretpostavke odgovornosti za štetu?

43. Subjekti odgovornosti za štetu?

44. Šteta?

45. Štetne radnje?

46. Protupravnost štetne radnje?

47. Krivnja, umišljaj, obična i gruba nepažnja?

48. Slučaj i viša sila?

49. Ugovor o prodaji?

50. Obveze prodavatelja?

23

51. Obveze kupca?

52. Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke?

53. Garancija za ispravno funkcioniranje stvari?

54. Ugovor o posredovanju?

55. Obveze ugovornih strana?

56. Pojam i vrste ugovora o trgovačkom zastupanju?

57. Obveze ugovornih strana?

58. Pojam i vrste ugovora o komisiji?

59. Obveze ugovornih strana?

60. Pojam i vrste ugovora o otpremi (špedicija)?

61. Obveze ugovornih strana?

62. Pojam i vrste ugovora o skladištenju?

63. Obveze ugovornih strana?

64. Skladišnica i skladišni list?

65. Pojam i vrste ugovora o građenju?

66. Obveze ugovornih strana?

67. Pojam ugovora o licenci?

68. Obveze ugovornih strana?

69. Ugovor o leasingu?

70. Vrste ugovora o leasingu

71. Obveze ugovornih strana?

72. Time sharing?

73. Pojam i vrste ugovora o zajmu?

74. Obveze ugovornih strana?

75. Pojam i vrste ugovora o prijevozu stvari?

76. Željeznički tovarni list?

77. Teretnica i pomorski tovarni list?

78. Pojam i vrste ugovora o prijevozu stvari cestom?

79. Obveze ugovornih strana?

80. Odgovornost cestovnog prijevoznika?

81. Pojam i vrste ugovora po turističkim uslugama?

82. Obveze ugovornih strana?

83. Pojam, vrste i predmet bankarskih poslova?

84. Ugovori o kreditu?

85. Akreditiv?

86. Dokumentarni robni akreditiv?

87. Bankovna garancija?

88. pasivni bankarski poslovi?

89. Pojam i vrste vrijednosnih papira?

90. Pojam, nastanak i pravna priroda mjenice?

91. Vrste mjenice?

92. Elementi mjenice?

93. Mjenične radnje?

94. Pojam i vrste čeka?

95. Sličnosti i razlike mjenice i čeka?

96. Čekovne radnje?