Plan Upravljanja Risom u Hrvatskoj (DZZP)
of 56
Transcript of Plan Upravljanja Risom u Hrvatskoj (DZZP)
MINISTARSTVO KULTURE RH DRAVNI ZAVOD ZA ZATITU PRIRODE
Plan upravljanja
RISOMu Hrvatskoj
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Plan upravljanja
RISOMu Hrvatskoj
Lynx lynx
Zagreb 2005.1
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Nakladnici: Ministarstvo kulture, Dravni zavod za zatitu prirode Sjedinila i uredila: Aleksandra Maji-Skrbinek Autori tekstova napisanih prema rezultatima radionica: Boris Firt, Alojzije Frkovi, Tomislav Gomeri, uro Huber, Ivan Kos, Darko Kovai, Josip Kusak, Aleksandra Maji-Skrbinek, Darka Spudi, Mirna Starevi, elimir tahan, Ana trbenac Lektura i korektura: Ivan Jindra Fotografije: Tomislav Gomeri, uro Huber, Alojzije Frkovi, Felix Knauer, Blaenka Kuli, Ana trbenac Oblikovanje i priprema za tisak: Ermego d.o.o. Tisak: Denona d.o.o. Naklada: 1.000 primjeraka
ISBN: 953-7169-07-3CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 502.7:599.742.75>(497.5) 599.742.75:502>(497.5) PLAN upravljanja risom u Hrvatskoj / . - Zagreb : Ministarstvo kulture : Dravni zavod za zatitu prirode, 2005. Bibliografija. ISBN 953-7169-07-3 I. Risovi -- Hrvatska -- Zatita II. Divlja -- Ugroene vrste 450204029
Ova je publikacija pripremljena uz financijsku potporu Veleposlanstva Republike Austrije u Hrvatskoj.
Umnoavanje ove publikacije ili njezinih dijelova u bilo kojem obliku, kao i distribucija, nije doputena bez prethodnog pismenog odobrenja nakladnika.
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Plan upravljanja risom u Hrvatskoj rezultat je zajednikog rada strunjaka i predstavnika sljedeih ustanova/organizacija/skupina:Biotehnika fakulteta, Univerza v Ljubljani, Slovenija Geography Department, Memorial University of Newfoundland, St. Johns, Kanada Hrvatski lovaki savez Hrvatske ume, Zagreb, Hrvatska Hrvatske ume, Uprava uma Podrunica Delnice Hrvatske ume, Uprava uma Podrunica Gospi, umarija Graac Hrvatske ume, Uprava uma Podrunica Gospi, umarija Korenica Ministarstvo kulture, Uprava za zatitu prirode Ministarstvo obrane Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodnog gospodarstva, Uprava za umarstvo, Uprava za lovstvo, Uprava za veterinarstvo Ministarstvo turizma Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva Park prirode Velebit Povjerenstvo za praenje populacija velikih zvijeri Primorsko-goranska upanija, Upravni odjel za gospodarski razvoj, Rijeka, Prirodoslovno-matematiki fakultet Sveuilita u Zagrebu umarski fakultet Sveuilita u Zagrebu ume Herceg-Bosne, Mostar, Bosna i Hercegovina Veterinarski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Zavod za biologiju, Zavod za gozdove, Ljubljana, Slovenija Zelena akcija
Zahvaljujemo svim sudionicima radionica: Bukovi-oi, Branka Cvrtila, eljko aleta, Marko Firt, Boris Frkovi, Alojzije Gomeri, Tomislav Grubei, Marijan Huber, uro Iviek, Branko Jaki, Zrinko Kos, Ivan Kovai, Darko Kuli, Blaenka Kusak, Josip Lipovac, Branko Maji-Skrbinek, Aleksandra Markovinovi, Ivica Milainovi, Mladen Modruan, Miroslav Muni, Jagoda Potonik, Hubert Radi, Ivana Sagner-Bajgot, Zorica Skrbinek, Toma Soldo, Vlado Spudi, Darka Stania, Cvetko Starevi, Mirna tahan, eljko tefan, Andrea trbenac Ana Uarevi, Tomislav Zec, Davor
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
SadrajPredgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 Saetak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 Metodologija izrade plana upravljanja Upravljanje populacijama divljih ivotinja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Naini ukljuivanja javnosti u donoenje odluka . . . . . . . . . . . . . . . 9 Kljuni koraci u izradi plana upravljanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Korak I. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 Korak II . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Korak III . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 Korak IV . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13 Temelji za stvaranje plana upravljanja risom . . . . . . . . . . . . . . 14 Povijesni prikaz . . . . . . . . . . . . . . . . 14 Autohtona populacija . . . . . . . . . . . 14 Reintroducirana populacija: naseljavanje, smrtnost, trend i istraivanja (1974. - 2000.) . . . . . . 15 Propisi i dokumenti . . . . . . . . . . . . . 20 Meunarodni propisi koji ureuju problematiku zatite euroazijskog risa 20 Domai propisi i dokumenti koji ureuju problematiku zatite risa . . 22 Propisi iz podruja zatite prirode . . 22 Ostali propisi . . . . . . . . . . . . . . . . 23 Dokumenti zatite prirode . . . . . . . 23
Biologija euroazijskog risa . . . . . . . 27 Brojnost i rasprostranjenost risa. . . 30 Stanite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Kapacitet stanita . . . . . . . . . . . . . . . 30 Procjena stanja i brojnosti risa u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Utjecaj ovjeka i suparnikih vrsta 34 Izravni utjecaj ovjeka na risa . . . . 34 Utjecaji na plijen risa . . . . . . . . . . . . 34 Plan upravljanja risom. . . . . . . . . . 36 1. Cilj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 2. Poeljni i mogui kapacitet. . . . . 36 3. Zoniranje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 4. Aktivnosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37 Istraivanje i praenje. . . . . . . . . . . 37 Zahvati u populaciju plijena. . . . . . 40 Zahvati u populaciju risa . . . . . . . . 40 Stanite . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 tete na domaim ivotinjama . . . . 42 Sustavno praenje stajalita javnosti . . 43 Podizanje javne svijesti. . . . . . . . . . 43 5. Provedba Plana. . . . . . . . . . . . . . . 44 Suradnja svih interesnih skupina u upravljanju . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Povjerenstvo za praenje populacija velikih zvijeri. . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Mjerodavna ministarstva . . . . . . . . 45 Dravni zavod za zatitu prirode . . 45 Inspekcijske i lovouvarske slube . . 45 6. Revizija Plana . . . . . . . . . . . . . . . . 46 7. Financiranje Plana . . . . . . . . . . . . 46 Literatura. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Dodatak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
Preporuke za akcijski plan zatite euroazijskog risa (Lynx lynx) u Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Predgovor
Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja u kojima ive sve tri velike zvijeri: ris, vuk i medvjed. Naalost, ris je jedina vrsta ija je izvorna populacija istrijebljena iz Hrvatske. Posljedica je to tadanjeg neodgovornog ponaanja ovjeka prema prirodi. Naime, prisutnost risa uvijek je bila u sukobu s interesima ovjeka pa je zato i istrijebljen u najveem dijelu Europe. Reintrodukcijom risova u Sloveniju, poetkom 70-ih godina prolog stoljea, ris se spontanim prijelazom granice ponovno vratio u Hrvatsku. Ova populacija risa se i danas zadrala u Hrvatskoj, to pokazuje da se stupanj svijesti o potrebi zatite prirode ipak poveao. Svaka vrsta ima svoje mjesto u prirodi i nuna je za odravanje prirodne ravnotee. Gubitak bilo koje vrste za prirodu dugorono znai i gubitak za ovjeka. esto naglaavamo da se Hrvatska odlikuje ouvanom prirodom. Osnovni cilj zatite prirode je ouvati to bogatstvo i ne dopustiti nestanak ijedne vrste. Pa ak i kada se radi o tzv. problematinim vrstama. Kako bi se ris i ostale velike zvijeri ouvale, prijeko je potrebna suradnja svih interesnih skupina i zajedniki dogovor o tome kako ouvati odreenu vrstu, a da se svi mogui sukobi smanje na najmanju moguu mjeru. Jedino tako moemo osigurati zatitu risa u praksi, a ne samo na papiru. To je bila nit vodilja izrade prvog plana upravljanja jednom velikom zvijeri u Hrvatskoj, odnosno Plana upravljanja risom. Prvi put predstavnici razliitih interesnih skupina; od lovaca i stoara do udruga za zatitu prirode, odluili su razgovarati kako bi unato oprenim stajalitima, usuglaujui ih, izradili ovaj Plan. U tome je kao voditeljica radionica svesrdno pomogla Aleksandra Maji-Skrbinek, poslijediplomska studentica prof. Alistair Batha s Memorijalnog Sveuilita u Newfoundlandu. Isti pristup primijenjen je i u izradi Plana upravljanja vukom u Hrvatskoj. Plan upravljanja risom je slubeno prihvaen odlukom ministra kulture od 7. prosinca 2004.
Slijedei korak je provedba ovog Plana, koja je mogua jedino uz nastavak zapoete suradnje izmeu strunjaka i predstavnika svih interesnih skupina, jer zatita prirode i ouvanje rijetkih vrsta vie nije obveza uskog kruga ljudi, ve sviju nas.
5
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Saetak
Cilj je ovoga plana upravljanja risom trostruk. Ponajprije hoe osigurati dugoroan opstanak populacije risa u Hrvatskoj. Zatim rijeiti ili ublaiti sukobe risa i ljudi. Konano, tree, uskladiti planirane akcije sa slinima u dravama s kojima dijelimo populaciju risa, u prvom redu sa Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom. Za podruja u kojima ris stalno ivi u Hrvatskoj trebalo bi ustrajati na prosjenoj gustoi populacije risa od jedne jedinke na 100 km2, to bi znailo da je poeljna veliina matine populacije negdje izmeu 75 i 100 jedinki. Osim podruja stalne prisutnosti risa, odreena su i podruja gdje boravi povremeno i podruja na kojima ga nema. Predlae se da zoniranje upravljanja risom ne bude ovisno o sadanjoj prisutnosti populacije, nego da se njime upravlja u skladu s ovim planom upravljanja, osim u posebno zatienim podrujima sa stroim reimom zatite (nacionalni parkovi, strogi i posebni rezervati), gdje su sve vrste ivih organizama trajnom zatitom izuzete od moguih zahvata u njihove populacije. Aktivnosti predloene planom upravljanja obuhvaaju podruja istraivanja i praenja populacije (prikupljanje tijela mrtvih risova, telemetrijsko praenje obiljeenih jedinki i praenje populacije plijena), zahvate u populaciju risa, ukljuujui nekonzumirajue iskoritavanje populacije, zahvate u populaciju risova plijena. Osim toga, navedene su i aktivnosti kojima je svrha ouvanje i unaprjeivanje stanita risa, rjeavanje problema moguih teta od risa na domaim ivotinjama, zatim praenje miljenja javnosti o risu i upravljanju populacijom te podizanje javne svijesti ciljanim informativnim i edukativnim kampanjama. U provedbi Plana upravljanja posebno je znaajna meusobna suradnja svih interesnih skupina, kao i njihova suradnja s mjerodavnim ministarstvima i Povjerenstvom za praenje populacija velikih zvijeri te drugim dravnim slubama, meu kojima posebno mjesto zauzimaju inspekcijske i lovouvarske slube. Plan upravljanja treba proi postupak prve revizije najvie dvije godine nakon donoenja, a poslije prema potrebi. Postupak revizije provode predstavnici svih interesnih skupina na isti nain na koji su plan i donijeli (na radionicama).
6
7
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Uvod
Velike su zvijeri, poput risa, vuka i medvjeda, na vrhu hranidbenih lanaca kopnenih ekolokih sustava i vana su sastavnica bioloke raznolikosti. No, upravo zbog te uloge u ekolokim sustavima esto izravno konkuriraju ovjeku. Posebice kad je rije o njihovoj prehrambenoj osnovi, koja je istovremeno i predmet ovjekova gospodarskog iskoritavanja u svrhu prehrane, lova ili drugih interesa. Stoga su te vrste izrazito ugroene pa njihova prisutnost svjedoi o vrijednosti i ouvanosti bioloke raznolikosti pojedine zemlje. Posljedice negativnog djelovanja ovjeka najbolje se mogu vidjeti u dravama zapadne Europe, gdje su te vrste gotovo potpuno istrijebljene. Shvaajui znaenje ouvanja bioloke raznolikosti, te zemlje danas ulau mnogo truda i novca u programe njihove reintrodukcije. U Hrvatskoj, pak, jo ive velike zvijeri i neupitno je da i u budunosti treba osigurati njihov opstanak na ovom podruju. To je bitno ne samo za ouvanje bioloke raznolikosti Hrvatske ve i Europe i svijeta. Zbog spomenutog odnosa s ovjekom, ouvanje velikih zvijeri ide u red najsloenijih problema zatite prirode. Jedan je od koraka u njegovu rjeavanju izrada planova upravljanja koji su svojevrsne upute o tome to treba konkretno poduzeti kako bi se dugorono osiguralo ouvanje populacije velikih zvijeri uza to skladniji suivot s ljudima. Time podrazumijevamo ouvanje tzv. populacije sposobne za opstanak, odnosno populacije kojoj kvantitativne i kvalitativne vrijednosti omoguuju trajno samoodranje u uvjetima kada je izloena prirodnim i ovjekovim utjecajima. Kako priroda ne poznaje meudravne granice, populacije risa sposobne za opstanak najee su rasprostranjene na podruju nekoliko drava. Stoga smo upravljanje risom u Hrvatskoj nastojali sagledati u kontekstu meunarodne, odnosno regionalne suradnje, naglaavajui potrebu da ovaj plan upravljanja bude u suglasnosti s postojeim ili buduim planovima u susjednim dravama Sloveniji i Bosni i Hercegovini. Plan upravljanja je izraen u okvirima postojeeg zakonodavstva, posebice u skladu s meunarodnim obvezama Republike Hrvatske kao potpisnice ili stranke veine meunarodnih ugovora iz podruja zatite prirode. Plan upravljanja risom nastao je kao rezultat bliske, interdisciplinarne suradnje niza zainteresiranih strunjaka iz Hrvatske, odnosno predstavnika razliitih interesnih skupina te strunjaka iz susjedne Slovenije i Bosne i Hercegovine i prvi je takav dokument u Hrvatskoj. U planiranju rada na planu upravljanja naelno su slijeene usmene upute prof. dr. sc. Alistaira Batha (Memorial University of St. Johns, Kanada). Plan je izraen na zajednikim radionicama na kojima su usuglaena naela upravljanja risom u Hrvatskoj. Radionice je vodila Aleksandra Maji-Skrbinek. Strunjaci su izraujui Plan upravljanja zastupali ponajprije svoja osobna stajalita. Plan je organiziran u tri glavne cjeline. Prva cjelina govori o metodologiji njegova nastanka. Zbog odreenih inovacija u nainu izrade plana upravljanja, ocijenili smo potrebnim, a nadamo se i korisnim, o tome podrobnije pisati. Sljedea, druga cjelina nudi saeti pregled temelja za izradu
7
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Slika 1. Euroazijski ris (Lynx lynx). (B. Kuli)
plana upravljanja, kao to su, na primjer, opis relevantnih propisa i dokumenata, opis biologije euroazijskog risa, njegova brojnost i rasprostranjenost u Hrvatskoj i slino. Konano, treu cjelinu ini sam plan upravljanja koji sadri potrebne i uvjetno potrebne akcije kojima treba osigurati postizanje njegova cilja, kao i naine kako te akcije treba provoditi.
8
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Metodologija izrade plana upravljanjaUpravljanje populacijama divljih ivotinjaJedna od brojnih suvremenih definicija upravljanja populacijama divljih ivotinja kae da je upravljanje divljim ivotinjama dinamian, objektivan i prema odreenom cilju usmjeren proces koji djeluje unutar okolia s kulturolokom, gospodarskom, politikom i ekolokom sastavnicom. Kulturoloka sastavnica ukljuuje tradicije, religije, vrijednosti i filozofije ire javnosti, odreenih javnosti (interesnih skupina) i donositelja odluka (mjerodavne dravne institucije) (DECKER i sur., 2001b). Iako je ekoloka sastavnica tradicionalno bila naglaenija od drutvenih, danas je jasno da upravljanje divljim ivotinjama, kao aktivnost koja se zasniva na ljudskim vrijednostima i poglavito nastoji upravljati interakcijama izmeu ljudi i divljih ivotinja, mora sadravati i sve drutvene sastavnice. Prema DECKERU i sur. (2001b), kulturoloka sastavnica obino najjae utjee na stvaranje ciljeva u upravljanju populacijama divljih ivotinja, a drutvene su vrijednosti, sadrane u tim ciljevima, osnovni pokretai. Podruje ljudske dimenzije u upravljanju divljim ivotinjama nastoji istraiti kako ljudi vrjednuju divlje ivotinje, kako ele da se njima upravlja, kako na njih utjeu, ali i kako te ivotinje i naini upravljanja njima utjeu na ljude (DECKER i sur., 2001a). U demokratskom drutvu odgovorne dravne institucije upravljaju divljim ivotinjama u ime birakog tijela. Donositelji odluka u tome sve ee primjenjuju sloene kombinacije biolokih i sociolokih metoda. S ljudskoga se stajalita sukob izmeu ljudi i divljih ivotinja moe ocijeniti rijeenim samo kada interesne skupine ukljuene u nj dre da je rijeen (DECKER i Chase, 2001). Jedan od naina rjeavanja problema u upravljanju divljim ivotinjama, a koji se sve ee primjenjuje, izravno je ukljuivanje javnosti i interesnih skupina u donoenje odluka.
Naini ukljuivanja javnosti u donoenje odlukaUkljuivanje javnosti u donoenje odluka je proces kojim se stajalita svih zainteresiranih strana integriraju u donoenja odluke (PRAXIS, 1998). Odabir je naina ukljuivanja javnosti danas jedan od najveih izazova s kojima se susreu donositelji odluka na podruju upravljanja populacijama divljih ivotinja (DECKER i Chase, 2001). Tablica 1 prikazuje razliite naine ukljuivanja javnosti.
9
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Tablica 1. Ljestvica naina ukljuivanja javnosti uvjeravanje je najnia razina ukljuivanja javnosti, a samostalno odluivanje najvia (prihvaeno iz PRAXIS, 1998). Zajedniko planiranje odabrano je za izradu ovog plana upravljanja risom.
Stupnjevi ukljuivanja javnosti Uvjeravanje
Opis Primjena razliitih tehnika za ukljuivanje javnosti, u pokuajima da se gledita javnosti promijene, ali bez ikakva podizanja oekivanja javnosti da e sudjelovati u procesima planiranja. Uporaba distribucije informacija i openitih uputa kako bi se stvorila javna svijest o programima i pitanjima. Dravna distribucija informacija o stanju planiranja odreenog programa o kojem drava ima utvreno miljenje i istovremeni zahtjev za povratnom informacijom o stajalitu javnosti prema tome. Formalni dijalog izmeu drave i javnosti, zasnovan na obostrano prihvaenim i prvotno utvrenim ciljevima. Zajedniko donoenje odluka. Predstavnici javnosti, ukljueni u dravna povjerenstva, u njima ravnopravno glasuju. Pitanja o kojima se odluuje moraju biti zemljopisno odreena i razumljiva predstavnicima javnosti. Prijenos odgovornosti, koje su obino vezane uz dravne agencije, na javnost ili na drugu razinu dravnog aparata koja posjeduje potrebnu strunost. Javnost neposredno provodi cijeli proces planiranja.
Izobrazba
Povratno informiranje
Konzultacija
Zajedniko planiranje
Prijenos odgovornosti Samostalno odluivanje
Istina, neki od predstavljenih naina ukljuivanja javnosti (uvjeravanje i izobrazba) podrazumijevaju protok informacija samo u jednom smjeru dok bi ukljuivanje javnosti trebalo sadravati komuniciranje u oba smjera, a krajnji cilj bi trebao biti donoenje kvalitetnijih odluka odreene dravne agencije, odnosno cijele drave. Prednosti ukljuivanja javnosti (PRAXIS, 1998): poboljanje vrijednosti donesenih oduka, poboljanje djelotvornosti upravljanja, uteda novca i vremena, olakana provedba planova, izbjegavanje veih sukoba, odravanje vjerodostojnosti i legitimnosti, poboljanje strunosti u upravljanju, razvitak mogunosti za zajedniki rad, razvitak strunosti i domiljatosti javnosti, vie suglasnosti. Za potrebe stvaranja plana upravljanja risom u Hrvatskoj izabrana je razmjerno visoka razina ukljuivanja javnosti. Zajedniko planiranje ukljuuje zajedniko donoenje odluka, a katkada i zajedniko provoenje akcija. Ukljuivanje javnosti je provedeno u nizu moderiranih radnih
10
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
sastanaka radionica, na kojima su predstavnici razliitih interesnih skupina i predstavnici mjerodavnog ministarstva (tadanje Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja) bili ravnopravni sudionici. Nain rada radionica i steena iskustva ukratko su opisani u poglavlju C. Kljuni koraci u izradi plana upravljanja, a primjer izvjetaja s jedne radionice nalazi se u Dodatku. Osobito valja naglasiti da je jedan od glavnih preduvjeta takva naina rada postojanje volje mjerodavne dravne institucije za ukljuivanje javnosti.
Kljuni koraci u izradi plana upravljanjaKorak IOdabir moderatora radionica. Osoba odabrana za moderatora radionica trebala bi predstavljatisamostalnu, neutralnu stranu, s kojom se svi sudionici radionica osjeaju ugodno. Moderator mora biti fleksibilan i mora se s jednakom panjom posvetiti svim sudionicima u procesu.
Identifikacija interesnih skupina. Cijeli postupak mora stalno biti otvoren za sve zainteresiranestrane. Prije poetka rada treba uloiti odreeni napor da bi se sve eventualno zainteresirane strane obavijestile o namjeri poinjanja procesa ukljuivanja javnosti u donoenje odluka. Sudionici radionica moraju biti voljni izraziti svoje interese, sluati ostale i raspravljati o naelima, a ne o stajalitima.
Slika 2. Rad na jednoj radionici za Plan upravljanja risom (26. veljae 2002.)(. Huber)
Na izradi plana upravljanja risom sudjelovali su, osim predstavnika mjerodavnog ministarstva, i predstavnici biveg Ministarstva poljoprivrede i umarstva, Ministarstva turizma, Ministarstva obrane, Direkcije Hrvatskih uma, pojedinih umarskih uprava, odnosno umarija, Hrvatskoga lovakog saveza, Veterinarskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Biotehnikog fakulteta (Ljubljana, Slovenija), Zavoda za ume (Ljubljana, Slovenija), uma Herceg-Bosne (Mostar, BiH), Prirodoslovnomatematikog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zelene akcije i drugi zainteresirani pojedinci.
11
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Odabir lokacije. Radionice treba odravati na neutralnom mjestu (npr. mjesna portska dvorana, mjesna kola, mjesni drutveni prostori i sl.), na kojem e se svi sudionici osjeati dovoljno sigurno pri izraavanju svojih gledita. U ovom planu upravljanja, zbog nedostatka novca, preporueni kriteriji su potovani samo na prvoj radionici koja je odrana u mjesnom hotelu u Graacu. Idue radionice su odravane u prostorijama mjerodavnog ministarstva, to je moda utjecalo na kvalitetu sudjelovanja javnosti u procesu.
Korak IIPrva radionica poela je postavljanjem pitanja: Jesu li prisutne sve zainteresirane strane? Naime, predstavnici razliitih interesnih skupina i planeri procesa lake e mogue zainteresirane strane prepoznati zajedno, nego planeri sami. Zatim, kako bi se osigurala uspjena rasprava, odreena su pravila rasprave: kako bi se izbjegli dugi monolozi, vrijeme je govorniku bilo ogranieno u pravilu na 30 sekundi, s tim da se iznosila samo po jedna ideja odjednom; sve ideje su pisane na etvrtastim karticama koje su zatim izloene na velikim panoima kako bi se s lakoom mogao pratiti tijek rasprave; pitanja u vezi s idejama i komentari ideja pisani su na ovalnim karticama druge boje, dodatno oznaeni crvenom strelicom i izloeni uz etvrtastu karticu na koju se odnose; konano, najvanija poruka koja je ponovljena na poetku svake radionice bila je: Ako govorimo da dok mislimo ne, idemo ususret veim problemima. Nakon utvrivanja pravila rasprave slijedila je vjeba probijanja leda, u kojoj sudionici izraavaju svoja oekivanja od procesa. Jednostavna izjava Znam zato sam ovdje ponuena im je u tu svrhu. Sljedea vana vjeba omoguila je moderatoru da istrai spektar kljunih pitanja i na tome dalje planira budue radionice. Od sudionika je bilo zatraeno da razmisle o razlozima protiv i razlozima za risa u Hrvatskoj. Nabrojeni razlozi su zatim razvrstani i teme, poput bioloke raznolikosti, identificirane.
Korak IIIFormulirati zajedniku viziju i osnovne vrijednosti. Sudionici su, nasumce podijeljeni u skupine od po tri do pet osoba, zamoljeni da oblikuju i izraze svoju viziju Hrvatske za trideset godina, s naglaskom na ulogu risa u njoj, i to prvo crteom, a zatim jednom reenicom. Identifikacija prednosti i zapreka za postizanje vizije. Jo u skupinama, sudionici su zatim pokuali prepoznati zapreke, ali isto tako i prednosti za postizanje vizija utvrenih u prethodnoj vjebi. Ta vjeba omoguuje identifikaciju tema i pitanja koje treba uzeti u obzir pri izradi plana upravljanja. Tako identificirane teme su zatim razvrstane po prioritetima, i to na tri skupine visoki, srednji i niski prioritet.
12
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Oblikovanje ciljeva. Kad su teme identificirane i razvrstane po prioritetima, treba u odnosu spram njih oblikovati specifine ciljeve. Ti su ciljevi osnovna naela plana upravljanja. Identifikacija naina rada na pojedinanim pitanjima koja proizlaze iz ciljeva. U ovoj fazi formulirane su akcije, kao naini kako e se rjeavati pojedina pitanja. Pri tome je primijenjen SMART pristup (engl. smart = pametan). Naime svaka od akcija mora biti tono odreena (Specific), mjerljiva (Measurable), dostina (Attainable), realna (Realistic) i vremenski odreena (Timed). Za svaku akciju su zatim odreeni zadaci, a za to su upotrebljena sljedea pitanja: to je zadatak? to je eljeni krajnji rezultat? Tko bi bio odgovoran? Koliko bi to stajalo? Gdje se moe dobiti novac? to bi bio prvi logian korak? Na koje bi se postojee projekte i procese utjecalo?
Korak IVPojedinani predstavnici razliitih interesnih skupina i mjerodavnoga ministarstva zadueni su zatim napisati odreene dijelove za tiskanu inaicu plana upravljanja. Te tekstove potom opetovano ureuje cijela radna skupina, i to pomou raunala i multimedijskog projektora. Konano, treba rei da je takav slijed izrade plana razmjerno spor. No stvaranje planova upravljanja u kojemu sudjeluje samo ua skupina strunjaka, iako na prvi pogled ekonominije, esto ukljuuje zanemarivanje stajalita razliitih interesnih skupina, a to gotovo sigurno rezultira planom upravljanja to ga sve interesne skupine nee prihvatiti pa e mu provedba biti ograniena ili ak nikakva. Ipak, sam proces ukljuivanja javnosti u izradu plana upravljanja ne moe zajamiti uspjeh jer on u velikoj mjeri ovisi o volji svih sudionika/interesnih skupina da problem rijee. Vjerodostojnost odluka donesenih tijekom procesa ukljuivanja javnosti u izradu plana upravljanja treba neprekidno provjeravati sa irom javnosti, i to istraivanjem javnoga mnijenja u statistiki reprezentativnom uzorku javnosti.
13
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Temelji za stvaranje plana upravljanja risomPovijesni prikazAutohtona populacijaU prolosti je ris ivio na gotovo cijelom prostoru europskog kontinenta. S tretmanom tetne i nezatiene zvijeri bio je iroko lovljen i zatiran. Lien svake zatite, do danas je opstao samo u Karpatima i na krajnjem jugoistoku Dinarida, gdje mu prijeti opasnost od istrjebljenja. Posljednji primjerci izvornih risova ulovljeni su u Sloveniji (KOS, 1928) i Srbiji 1908., Bosni i Hercegovini 1911., Crnoj Gori 1913. i u Bugarskoj 1935. U Hrvatskoj ris se najdue zadrao u Gorskom kotaru i na Velebitu. Jedan od posljednjih risova u masivu Risnjaka, na podruju dananjeg Nacionalnog parka Risnjak, uhvaen je u gvoa 1854. (Hirc, 1898). Dri se da je posljednji ris u Hrvatskoj ulovljen u stupicu u umama oko Tra, Gorski kotar, 1903. godine (KORITNIK, 1974). Jedini nalaz ostataka risa iz pretpovijesnog razdoblja u Hrvatskoj potjee iz pilje Velika peina na Ravnoj gori, u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Nalaz gornjeg lijevog onjaka prvi je determinirao MALEZ (1986), a revizijom potvrdio GUVICA (1996). Stratigrafski poloaj zuba upuuje na starost od oko 10 000 godina, dakle kraj zadnjega ledenog doba.
Slika 3. Koa odstrijeljenog risa(. Huber)
14
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Slika 4. Podruje na kojem je vien prvi ris u Hrvatskoj gorska livada Lazac, NP Risnjak (A. Frkovi)
Slika 5. Prvi odstrijeljeni ris u Hrvatskoj (lov. Snjenik, Gorski kotar, 1978) (A. Frkovi)
O diluvijalnom risu na susjednom slovenskom podruju ne zna se mnogo, a slino je i u veem podruju Europe. Najstariji poznati dokaz o risu na podruju Slovenije see u vrijeme sojenica na Ljubljanskom barju (4000 godina pr. Kr.). Godine 1875. na junom rubu Barja, blizu Iga, s kostima drugih ivotinja iskopali su i dobro sauvanu lijevu donju eljust risa, to se dri najstarijim poznatim dokazom prisutnosti risa na podruju Slovenije (KOS, 1928).
Reintroducirana populacija: naseljavanje, smrtnost, trend i istraivanja (1974. 2000.)Isputanjem triju obitelji risova, tri mujaka i tri enke, slovakog porijekla, iz karantene u Koevskom (Slovenija) 2. oujka 1973. ova je krupna zvijer spontanim premjetanjem nakon gotovo jednog stoljea ponovno pristigla u Hrvatsku. Prvi odrasli primjerak promatran je na gorskoj livadi Lazac u Nacionalnom parku Risnjak (Slika 4) 16. lipnja 1974., a od tada se redovito prikupljaju podaci o tijeku naseljavanja te o odstrjeljenim i na druge naine usmrenim risovima (FRKOVI, 1998). injenici da su za reintrodukciju uporabljene ivotinje iz slovakih Karpata jo uvijek prigovaraju lovci, a zbog uvjerenja da je autohtoni ris bio znatno manji i da nije hvatao krupnu divlja. Prvi dokazni primjerak novonaseljenog risa u Hrvatskoj odstrijeljen je u Gorskom kotaru, u lovitu Snjenik, lokalitet Kaljevac, (Slika 5) 27. rujna 1978. Bila je to dvije godine stara enka, teka (bez utrobe) 16 kg. Godinu dana kasnije, neutvrenog datuma 1979., uz dva risa odstrijeljena u Gorskom kotaru (lok. kurina) i Hrvatskom primorju (Kriie), jedan je ris odstrijeljen u umberku, u umskom predjelu Blaevo brdo, Zagrebaka upanija.
15
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
S abarskog dijela Gorskog kotara risovi se postupno ire prema jugoistoku. Godine 1975. i 1976. naselili su cijeli Gorski kotar (125 000 ha) i vei dio Hrvatskog primorja, te su stali praviti prve osjetljivije redukcijske zahvate na populacijama parnoprstaa (srna, divokoza, novonaseljeni muflon u Grobinini). Krajem sedamdesetih prisutnost risova zabiljeena je u Velikoj Kapeli, 1980. u Vinodolskoj kotlini i Riikom bilu, 1981. u Javornici, drenikom kraju i Mikovici (Otoac), a 1983. na podruju Sjevernog Velebita. Usporedo s time raste i zatiranje. Tako je godine 1980. na podruju opina Vrbovsko, Ravna Gora, Crikvenica, Bribir i Brod na Kupi odstrijeljeno pet risova, 1981. devet (od kojih i prva tri risa u ogulinskom kraju i sjeverozapadnoj Lici) i 1982. 11 risova. Da bi se sprijeilo daljnje nekontrolirano usmrivanje, Republiki zavod za zatitu prirode godine 1982., temeljem Zakona o zatiti prirode, donosi odluku o posebnoj zatiti risa (MIKULI, 1982). Odstrjel risa je od tada pa do 1998. godine bio doputen temeljem odobrenih odstrjelnih kvota (posebnih doputenja) spomenutoga zavoda, odnosno od 1993., njegova pravnog sljednika, Dravne uprave za zatitu prirode i okolia. Odobravanje odstrjela temeljilo se na odredbi Zakona o zatiti prirode iz 1976., koja je doputala zahvat nad zatienim vrstama iskljuivo u svrhu znanstvenih istraivanja. Naime, smatralo se da e se tako pribaviti znanstvene informacije o ovoj vrsti. S druge strane, nastojalo se u odreenoj mjeri smanjiti pritisak lovaca upravljaa lovitima, koji su mislili da e ris znatno utjecati na brojno stanje divljai, posebno srna, u njihovim lovitima. Zato je Zavod osnovao Komisiju za praenje populacije risa, u koju je uz domae strunjake bio ukljuen i Janez op, provoditelj projekta naseljavanja risa u slovenske ume uz lijevu obalu rijeke Kupe. Jedna od podloga za odobrenje odstrjelnih kvota bila je anketa. Anketa je sadravala pitanja koja su, uz identifikaciju pravne osobe koja odgovara, nastojala utvrditi brojno stanje risa, njegov utjecaj na plijen, kao i zahtjeve za zahvat u populaciju risa. Ta je anketa redovito dostavljana umskim gospodarstvima, odnosno opinskim lokalnim savezima za koje se pretpostavljalo da na svojim terenima imaju risa. Komisija se sastajala dva puta godinje, uoi odobravanja zahvata i analize primljenih anketnih listova te poslije zimske lovne sezone, odnosno rokova do kada se smjelo odstrijeliti risa u okviru dogovorene kvote. Doputeni zahvat je varirao izmeu 7 i 14 primjeraka, a esto nije proveden. U ostvarenje zahvata uraunavani su i sluajno pronaeni stradali risovi, kao i primjerci koji su bili odstrijeljeni izvan zadanih vremenskih, prostornih i drugih okvira. Vei dio odstrijeljenih risova bio je dostavljen na analizu Veterinarskom institutu u Zagrebu ili Veterinarskom zavodu Rijeka. U Veterinarskom institutu u Zagrebu ukupno je analizirano 46 risova (KOVAI i suradnici, 2002).
Slika 6. Odluka o posebnoj zatiti risa od 6. svibnja 1982.
16
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Sveukupno je u razdoblju od 1978. do 2000. (23 godine) u Hrvatskoj odstrijeljeno ili na druge naine usmreno 211 risova (Tablica 2). Najvei broj dokumentiranih risova usmren je u Primorskogoranskoj upaniji 135, slijede Liko-senjska upanija sa 56 i Karlovaka sa 11 usmrenih risova. Tri su risa usmrena u Zadarskoj upaniji, po dva u Istarskoj i Zagrebakoj, te po jedan u Vukovarskosrijemskoj i Splitsko-dalmatinskoj upaniji. Godinji mortalitet kretao se od 1 do 17 risova, sa srednjom vrijednou od 9,2 risova godinje (FRKOVI, 2001).Tablica 2. Smrtnost risova po upanijama (prema FRKOVI, 2001)
upanija Primorsko-goranska Liko-senjska Karlovaka Zadarska Istarska Zagrebaka Vukovarsko- srijemska Splitsko- dalmatinska Ukupno
Povrina (ha) 253.800 (kopneni dio) 374.600 331.100 -
Broj odlovljenih risova 135 56 11 3 2 2 1 1 211
Udio od ukupne smrtnosti risova (%) 64 27 5 1 1 1 0,5 0,5 100
Stupanjem na snagu Odluke o posebnoj zatiti risa (1982) daleko najvei broj risova usmren je u posebnim dozvolama doputenom terminu lova, od 1. odnosno 15. studenog do 28. veljae. No, unato tome, u razdoblju od 1982. do 1998. odstrjeljeno je izvan doputenih kvota 58 risova. Osim odstrjela, koji su zaredali u prvih pet godina (1978. 1982.), te u razdoblju od donoenja Odluke o zatiti risa, risovi usmreni izvan doputenog termina lovidbe odnosili su se poglavito na primjerke stradale u prometu, na zatrovanim mekama ili uhvaene u stupice, ulovljene u naseljima ili tik uz njih, te stradale od nepoznatih uzroka (Slika 7).
Slika 7. Prikaz ukupne smrtnosti i odobrenih odstrjelnih kvota risova u Hrvatskoj
17
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Prema dobi ukupno je usmreno 147 (70%) risova starijih od jedne godine i 63 (30%) risa mlaa od jedne godine. Za jednoga dob nije utvrena. Od ukupnog broja ulovljenih risova, 83 (39%) su bila mukog spola i 105 (50%) enskog. Za 23 (11%) ulovljena risa spol nije utvren. U pogledu mase ulovljenih risova najvie (n=103, 49%) ih je bilo od 10 do 20 kg, a ukupna prosjena masa je iznosila 16,3 kg. Risovi su stradavali na razliite naine i od razliitih sredstava (Slika 8 i 9) Daleko ispred ostalih prednjai odstrjel, kojim je ulovljeno 157 (74%) risova, a na druge su naine uklonjena 54 (26%) risa. Risove se odstrjeljivalo pojedinanim (103, 72%) i skupnim lovom (44, 28%). Najuspjeniji pojedinani nain lova pripisuje se sluajnom susretu lovaca u lovu potraice na druge vrste divljai. Tako je od ukupno 157 ulovljenih risova ulovljeno 78 (50%) risova. Na drugo mjesto sa 31 (20%) odstrijeljenih risova dolaze skupni lovovi, najee prigonom i brakadom, te konano lov doekom na visokoj eki uz mamac ili hranilite, kojim je nainom usmreno 19 (12%) risova. Na druge naine lova odstrjelom otpada 9 (4%) risova.
Slika 8. Sredstva i naini stradavanja risova (prema FRKOVI, 2001.)
Kao drugi naini mortaliteta risova vode se promet, gvoa, otrov i ostalo. Od prometnih sredstava stradalo je 17 (8%) risova, od ega u sudaru s automobilom 13 i od vlaka etiri risa. U gvoa (stupice) je uhvaeno 10 risova, a na zatrovanim mekama smrt su nala dva risa. Od ostalih naina stradanja jedan je ris stradao na protupjeakoj mini, jedan je naen utopljen u moru, a jedno mladune je uhvaeno ivo. Na podruju Snjenika zabiljeen je i sluaj kada je zazidana iva enka. S nepoznatim uzrokom uginua registrirano je 10 risova. U dva primjerka risa, ubijena u samom naselju (Kuelj, dolina Kupe, 6. svibnja 1984. i Potkilavac, Grobniko polje, 29. sijenja 1994), nalazi za bjesnou bili su pozitivni (Slika 10). Za risa iz Kuelja to je naknadno opovrgnuto (KARLOVI i sur., 1984). Za potrebe istraivanja proirenosti leptospiroze u divljai u razdoblju od 1985. do 1998. iz Gorskog kotara je poslano 46 uzoraka krvi usmrenih risova, od kojih su samo u jednom uzorku dokazana protutijela (KOVAI i sur., 2002). Moe se rei da je reintroducirana populacija risa imala pozitivan trend, u smislu porasta broja jedinki i u smislu svog irenja u prostoru, od pojave prvih jedinki u Hrvatskoj sve do sredine 1980-ih. Tada
18
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
je, ini se, populacija stagnirala na svom vrhuncu, a u 1990-im pala joj je brojnost, pa je stabilizirana na sadanjoj, nioj razini. Od povratka risa u Hrvatsku mrtvi su risovi pregledavani na bjesnou, a dio njih i na leptospire (KOVAI i sur., 2002). Od 1999. svi prikupljeni mrtvi risovi se podrobno pregledavaju: morfometrijski, zdravstveno, na sadraj hrane u probavnom traktu i genetiki. Od 16. prosinca 2001. obiljeen je radioodailjaem i prvi ris u Hrvatskoj (enka Bela u dobi od 8 mjeseci), i to kraj Bijele Vodice uz granicu NP Risnjak, a u lipnju 2002. utvren je njegov poloaj u Sloveniji u podruju Kueljske stijene. Iako je rije o reintroduciranoj populaciji, koja je zbog same te injenice i prijeporna, do sada jo nije bilo istraivanja na podruju ljudske dimenzije u upravljanju tom populacijom, kako u Hrvatskoj, tako i u susjednim dravama s kojima je dijelimo.
Slika 9. Uzroci smrtnosti risova (prema FRKOVI, 2001.)
Slika 10. Novinska vijest o bijesnom risu na Grobnikom polju
19
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Propisi i dokumentiMeunarodni propisi koji reguliraju problematiku zatite risa Konvencija o biolokoj raznolikosti (N. N.- Meunarodni ugovori br. 6/96) Konvenciju o zatiti europskih divljih vrsta i prirodnih stanita (Bernska konvencija) (N. N.- Meunarodni ugovori br. 3/5/00) Konvencija o meunarodnoj trgovini ugroenim vrstama divlje faune i flore (CITES) (N. N.- Meunarodni ugovori br. 12/99) Direktiva o zatiti prirodnih stanita i divlje faune i flore (Habitat Directive) (br. 92/43/ EEC) Regulativa Europske zajednice o zatiti vrsta divlje faune i flore reguliranjem trgovine (br. 338/97 od 9. prosinca 1996.) Republika Hrvatska potpisnica je svih relevantnih meunarodnih propisa s podruja zatite prirode, te se i na taj nain pridruila meunarodnoj zajednici u zatiti prirode na globalnoj razini. Jedan je od tih propisa Konvencija o biolokoj raznolikosti koju je naa zemlja potvrdila u travnju 1996. (N. N.- Meunarodni ugovori br. 6/96) i time se obvezala ouvati i unaprijediti postojee bioloke raznolikosti, te odrivo koritenje njezinih komponenti. Konvenciju o zatiti europskih divljih vrsta i prirodnih stanita (Bernska konvencija) Republika Hrvatska potvrdila je 2000., a njome se utvruju sve mjere koje europske zemlje moraju poduzimati za zatitu divljih vrsta navedenih u Dodacima, te za zatitu njihovih stanita. Ris (Lynx lynx) je na Dodatku III. Bernske konvencije kao zatiena vrsta ijom populacijom je doputeno upravljati uz nadzor i propisane mjere zatite. S obzirom na status, u Hrvatskoj se ris tretira kao vrsta iz Dodatka II. Konvencije, odnosno strogo zatiena vrsta koju je zabranjeno iskoritavati, uznemirivati te ugroavati njezino stanite. Kako bi se osigurala zatita stanita risa, stranke Konvencije obvezne su ukljuiti podruja njihova rasprostranjenja u ekoloku mreu Podruja od posebne vanosti za zatitu (Areas of Special Conservation Interest ASCI), odnosno u tzv. Smaragdnu mreu. U takvim je podrujima obvezno poduzimati mjere zatite i primijeniti naine upravljanja iji je cilj ouvanje njihovih prirodnih vrijednosti. Iznimno, Bernska konvencija doputa odstupanje od navedenih odredbi, i to ako nema drugog zadovoljavajueg rjeenja i ako iznimka nee biti kobna za opstanak dotine populacije. Takva se doputenja daju samo ako je to opravdano radi zatite flore i faune; radi sprjeavanja ozbiljnih teta na usjevima, stoci, umama, ribnjacima, vodi i drugim oblicima vlasnitva; u interesu javnog zdravlja i sigurnosti, zrane sigurnosti ili drugih prevladavajuih javnih interesa te u svrhu istraivanja i izobrazbe, ponovnoga naseljavanja (repopulacije), ponovnog unoenja (reintrodukcije) te nunog razmnoavanja. Nadalje, iznimke se doputaju samo uz uvjete otrog nadzora, na selektivnoj osnovi i uz ogranieno uzimanje, dranje i ostalo razborito iskoritavanje nekih vrsta divljih ivotinja u malim koliinama. U tim sluajevima stranka je duna podrobno izvjetavati Stalni odbor Konvencije o uinjenim iznimkama. Bernska konvencija je
20
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
prihvatila Akcijski plan zatite risa (Lynx lynx) u Europi, to ga je pripremila Europska inicijativa za velike zvijeri (LCIE), u kojem su sadrane i preporuke za akcijski plan zatite risa (Lynx lynx) u Hrvatskoj. Republika Hrvatska potpisnica je Konvencije o meunarodnoj trgovini ugroenim vrstama divlje faune i flore (CITES) (N. N.- Meunarodni ugovori br. 12/99) koja obvezuje zemlje stranke na nadzor meunarodne trgovine ugroenim vrstama sustavom izdavanja uvoznih i izvoznih doputenja i uvjerenja. Ris je kao vrsta na Dodatku II. CITES-a, to znai da vrsta nije ugroena meunarodnom trgovinom, ali moe postati ne bude li nadzirana. Direktiva o zatiti prirodnih stanita i divlje flore i faune br. 92/43/EEC jedan je od temeljnih propisa koji ureuje zatitu prirode u dravama Europske unije. lanice Europske unije obvezne su odredbe ove direktive ugraditi u svoje zakonodavstvo, a usklaivanje zakonodavstva s ovom direktivom obveza je i Republike Hrvatske vezana uz proces pristupanja Europskoj uniji. Ris je uvrten u Dodatak II. direktive koji obuhvaa biljne i ivotinjske vrste od interesa za Europsku zajednicu i ije ouvanje zahtijeva proglaenje Posebnih podruja ouvanja (Special Areas of Conservation SAC) kao dijela ekoloke mree Natura 2000 (uz iznimku finske populacije), ali ne kao prioritetna vrsta. Takoer se nalazi i u Dodataku IV. koji obuhvaa ivotinjske i biljne vrste od interesa Europske zajednice s potrebom stroge zatite. Regulativa Europske zajednice o zatiti vrsta divlje faune i flore ureivanjem trgovine br. 338/97 od 9. prosinca 1996. regulira trgovinu zatienim ivotinjskim i biljnim vrstama u Europskoj uniji, odnosno ini zakonsku osnovu za provedbu CITES konvencije na podruju Europske unije. Ris je uvrten u Dodatak A ove regulative, koji obuhvaa vrste koje su ugroene, izumrle ili rijetke tako da bi bilo koja razina meunarodne trgovine ugrozila njihov opstanak. Kao potpisnica navedenih propisa, naa zemlja obvezala se poduzimati sve primjerene i potrebne pravne i administrativne mjere, na dravnoj i meunarodnoj razini, kako bi osigurala zatitu risa i njegova prirodnog stanita, odnosno kako bi osigurala stabilnu populaciju koja je ujedno i genetski spremnik i potencijalni izvor njezina naseljavanja u druge europske zemlje iz kojih je nestala. Problematika zatite risa i u susjednoj je Sloveniji slina kao u naoj zemlji. Naime, vrsta je zatiena Zakonom o zatiti prirode te nije doputen legalan odstrjel pojedinih primjeraka, to se ponekad doputalo u izvanrednim situacijama zbog tete na stoci i na osnovi odobrenja povjerenstva Ministarstva okolia i Ministarstva poljoprivrede i umarstva. Republika Slovenija, kao stranka Bernske konvencije, ima mogunosti upravljanja ovom vrstom, naravno do odreene razine i uz odgovarajui nadzor i propisane mjere zatite, te razmatra mogunost odobravanja odstrjela po nekoliko primjeraka godinje, a radi smanjivanja ilegalnog lova i boljeg uvida u stanje populacije. U Bosni i Hercegovini postoje dva reima zatite risa. U Republici Srpskoj Zakon o lovu iz 1994. tretirao je risa kao zatienu divlja. Sadanji zakon ga uope ne spominje, a oekuje se novi u kojem bi ris trebao imati status divljai koja je trajno zatiena. U Federaciji BiH u pripremi je novi Zakon o lovu prema kojem e biti odreen status risa, vjerojatno takoer kao trajno zatiene divljai (SOLDO, 2001).
21
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
S obzirom na to da je populacija risa rasprostranjena i na podrujima Republike Slovenije i Bosne i Hercegovine, obje drave izrazile su spremnost za suradnju s Hrvatskom u buduim planovima upravljanja risom i zatitom njegove populacije.
Domai propisi i dokumenti koji reguliraju problematiku zatite risa Ris je 1982. prvotno zatien Odlukom o posebnoj zatiti risa (N. N. br. 22/82), temeljenoj na Zakonu o zatiti prirode iz 1976. Zakon o zatiti prirode (N. N. br. 30/94, br. 162/03) Pravilnik o zatiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia) (N. N. br. 31/95) Pravilnik o visini naknade tete prouzroene nedoputenom radnjom na zatienim ivotinjskim vrstama (N. N. br. 84/96) Zakon o lovu (N.N. br. 10/94, 29/99, 14/01) Zakon o dobrobiti ivotinja (N. N. br. 19/99) Strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske NSAP (N. N. br. 81/99).
Propisi iz podruja zatite prirodeS obzirom na to da je ris (Lynx lynx), koji je nekada bio iroko rasprostranjen, u mnogim zemljama Europe, pa tako i u Hrvatskoj, istrijebljen nerazumnim lovom u 18. i 19. stoljeu te ponovno unesen krajem 20. stoljea, postojei zakonski propisi u naoj zemlji tretiraju ga kao zatienu vrstu. Tonije, temeljem odredbi Pravilnika o zatiti pojedinih vrsta sisavaca (Mammalia), ris (Lynx lynx) je zatiena vrsta to znai da je zabranjeno svako ometanje, uznemirivanje ivotinja u njezinu prirodnom ivotu i slobodnom razvoju, prikrivanje, prodaja, kupnja i otuivanje ili pribavljanje na drugi nain zatiene ivotinje, kao i prepariranje. Takoer je zabranjeno zatiene vrste izvoziti, iznositi te uvoziti iz inozemstva. Iznimno je to doputeno, ali samo za znanstveno-istraivake svrhe, uz prethodno pribavljeno doputenje Ministarstva zatite okolia i prostornog ureenja. Temeljem Pravilnika o visini naknade tete poinjene nad zatienom vrstom kazna za ubijenog risa iznosi 35.000,00 kn. U listopadu 2003. donesen je novi Zakon o zatiti prirode, u koji su ugraene sve obveze Republike Hrvatske prema meunarodnim ugovorima ija je stranka ili potpisnica. U tom zakonu predviene su dvije kategorije zatienih vrsta, po uzoru na Bernsku konvenciju. Ovaj zakon razlikuje strogo zatiene vrste, iji je reim zatite jednak reimu zatite vrsta prema Zakonu iz 1994., uz mogunost iznimnih zahvata pod uvjetima i na nain kako to definira Bernska konvencija. Drugoj kategoriji pripadaju zatiene vrste, tj. one vrste koje se mogu iskoritavati prema odreenim mjerama zatite, odnosno pod nadzorom (toj kategoriji primjerice pripada divlja). Dravni zavod za zatitu prirode sada provodi reviziju vrsta i odgovarajuu kategorizaciju.
22
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Zakon kae da Republika Hrvatska promie i potie znanstvena istraivanja u podruju zatite prirode. Za istraivanje zatienih vrsta ivotinja valja ishoditi doputenje nadlenog Ministarstva. Zakonom je takoer propisano da je prilikom izrade planova gospodarenja prirodnim dobrima potrebno ishoditi uvjete zatite prirode od mjerodavnoga tijela dravne uprave. Ti uvjeti se utvruju na temelju strunih podloga koje izrauje Dravni zavod za zatitu prirode. Ako nain ili opseg iskoritavanja prirodnih dobara neposredno ugroava povoljno stanje neke vrste ili staninog tipa, ministar ga moe ograniiti ili privremeno obustaviti dok traje ugroenost, uz suglasnost ministra ovlatenog za gospodarenje prirodnim dobrom koje se iskoritava. U sluaju takvih ogranienja, vlasnici i ovlatenici imaju pravo na naknadu razmjernu umanjenom prihodu. Visina naknade se utvruje sporazumno. I naposljetku, po uzoru na odgovarajue propise Europske unije, utvruju se ekoloki znaajna podruja, koja ukljuuju i stanita vrsta koje su ugroene na dravnoj ili europskoj razini. Zatita tih podruja osigurava se provedbom propisanih mjera i uvjeta zatite prirode.
Ostali propisiOd domaih propisa koji ureuju problematiku zatite ivotinja treba spomenuti i Zakon o lovu i Zakon o dobrobiti ivotinja za iju je provedbu ovlateno Ministarstvo poljoprivrede, umarstva i vodnog gospodarstva. Zakon o lovu ureuje uzgoj, zatitu, lov i koritenje divljai i njezinih dijelova. Lovnogospodarske osnove (LGO) planski su akt kojim se podrobno ureuje gospodarenje divljai i lovitem za odreeno razdoblje, u skladu s mogunosti biotopa te brojnosti i stanjem populacije divljai koja se uzgaja. Sadraj, nain izrade i postupak donoenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljai i programa zatite divljai na povrinama izvan lovita propisani su odgovarajuim pravilnicima. Spomenuti akti sadre odredbe koje se odnose na: a) utvrivanje brojnog stanja ivotinjskih vrsta, b) prikaz vrsta i broja divljai i ivotinjskih vrsta, c) brigu o ivotinjskim vrstama, d) brigu o (ostalim, op. a.) ivotinjskim vrstama to obuhvaa mjere koje osiguravaju njihov ivot. Struna sluba za provedbu LGO-a prati stanje predatora i ostalih ivotinjskih vrsta te provodi preventivne higijensko-zdravstvene mjere u lovitu radi zdravstvene zatite divljai i drugih ivotinjskih vrsta. Zakonom je propisano da lovnogospodarska osnova i program zatite divljai moraju biti, izmeu ostalog, i u skladu s potvrenim meunarodnim ugovorima iz podruja lova, zatite prirode i prirodnih stanita divljai te s odredbama Zakona o zatiti prirode.Slika 11. Nacionalna strategija i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti je temeljni dokument zatite prirode.
23
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Zakon o dobrobiti ivotinja ureuje dobrobit ivotinja glede dranja, smjetaja, hranidbe, zatite i odnosa prema ivotinjama. Izmeu ostalog, njime se ureuje i usmrivanje ivotinja te zatita divljih ivotinja u prirodi. Tako je npr. za postupak usmrivanja ivotinja propisano kada i na koji nain se moe provesti te tko moe usmrtiti ivotinju (samo veterinar ili struno osposobljen veterinarski tehniar pod nadzorom veterinara). Hvatanje divljih ivotinja u prirodi i njihovo usmrivanje takoer nije doputeno, osim ako je to iznimno opravdano znanstvenim istraivanjima i radi pomaganja odreenoj populaciji.
Dokumenti zatite prirodeHrvatski dravni sabor u lipnju je 1999. donio Strategiju i akcijski plan zatite bioloke i krajobrazne raznolikosti Republike Hrvatske - NSAP u kojoj je, izmeu ostalog, navedena obveza izrade akcijskih planova za zatitu ugroenih vrsta. Definirana je potreba izrade akcijskog plana zatite i plana upravljanja risom u Hrvatskoj. Stoga je, temeljem zakljuaka sa sastanka Povjerenstva za praenje populacije velikih zvijeri, Zavod za biologiju Veterinarskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu pokrenuo projekt pod nazivom Plan gospodarenja risom u Hrvatskoj koji je financiralo bive Ministarstvo zatite okolia i prostornog ureenja.
Dijelovi stanita koji su pod zakonskom zatitomNa podruju rasprostranjenosti risa, odnosno na podruju Primorsko-goranske, Liko-senjske, Zadarske, Zagrebake i Karlovake upanije, nalaze se etiri zatiena dijela prirode u kategoriji nacionalnog parka (kategorija u kojoj je zabranjena gospodarska uporaba prirodnih dobara, osim turistiko-rekreacijskih djelatnosti u smislu posjeivanja i razgledavanja) i tri u kategoriji parka prirode (kategorija u kojoj su doputene radnje i djelatnosti kojima se ne ugroavaju bitne znaajke i uloge tog prostora), (Slika 12)
Slika 12. Karta zatienih podruja u Hrvatskoj (Dravni zavod za zatitu prirode, 2004.)
24
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Tablica 3. Nacionalni parkovi i parkovi prirode na podruju rasprostranjenosti risa
Ime Nacionalni park Risnjak Nacionalni park Plitvika jezera Nacionalni park Paklenica Nacionalni park Sjeverni Velebit Park prirode Uka Park prirode Velebit Park prirode umberak - Samoborsko gorje
Povrina (km2) 64 295 102 109 146 2.000 333
Godina proglaenja 1953. 1949. 1949. 1999. 1999. 1981. 1999.
Preporuke za akcijski plan zatite euroazijskog risa (Lynx lynx) u HrvatskojEuropska inicijativa za velike zvijeri (Large Carnivore Initiative for Europe) osnovana je 1995. s ciljem rjeavanja problematike zatite velikih zvijeri, odnosno ouvanja populacija velikih zvijeri (smei medvjed, vuk, rusomak (deronja), euroazijski ris i iberijski ris) u suivotu s ljudima. Ta je skupina pripremila akcijske planove zatite velikih zvijeri koji su od Vijea Europe, na sastanku Stalnog odbora Bernske konvencije u studenom 2000., i prihvaeni. Jedan je od tih akcijskih planova i Akcijski plan za euroazijskog risa u Europi. Vijee Europe u Preporuci broj 74 (2000) pouruje dravne vlasti da u nacionalne planove upravljanja ovom vrstom uvrste i preporuke Akcijskog plana zatite risa (Lynx lynx) u Europi. Za Hrvatsku su navedene sljedee akcijske toke: 4.1.1. Bernska konvencija prihvaa Akcijski plan zatite euroazijskog risa (Lynx lynx) u Europi. 4.1.2. Osnivanje nacionalnog povjerenstva za upravljanje risom koje e donijeti nacionalni akcijski plan za risa u skladu s Akcijskim planom zatite euroazijskog risa (Lynx lynx) u Europi. Prekogranino upravljanje je osigurano. 4.1.3. Ris je zatien zakonom. Lov se doputa samo ako ne prijeti dugotrajnom opstanku populacije i ako je takvo iskoritavanje populacije u skladu s ciljevima istaknutim u akcijskom planu. 4.2.1. Risa bi trebalo strogo zakonski zatititi i zakon bi trebalo provoditi. 4.2.2. Trebalo bi identificirati stanje populacije risa i uspostaviti program nadzora (monitoring). 4.2.4. Kako bi se osigurala potpora javnosti ouvanju risa, trebalo bi pokrenuti kampanje njezina informiranja.Slika 13. Akcijski plan za euroazijskog risa u Europi sadri preporuke za Hrvatsku
25
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
4.2.5. Sposobnost za opstanak populacije trebala bi se poveati mjerama koje doputaju uspostavu metapopulacije sposobne za opstanak (smanjiti utjecaj uzroka ugroenosti i ogranienja populacije, proiriti podruje ili gustou populacije, izvriti reintrodukciju vrste itd.). 4.2.6. Potrebno je analizirati genetsko stanje populacije (stupanj krianja meu srodnicima unutar populacije, heterozigotnost, veze s drugim europskim populacijama) kako bi se odredila potreba i strategija obnavljanja genetske zalihe populacije. 4.3.2. Trebalo bi uspostaviti koridore koji bi povezivali stanita subpopulacija risa koje predstavljaju potencijalne metapopulacije ove vrste sposobne za opstanak. Ti koridori se odravaju ili ponovno uspostavljaju kad je god to potrebno za opstanak subpopulacije i razmjenu genetskog materijala meu subpopulacijama. 4.3.3. Opskrba risa hranom trebala bi biti osigurana odgovarajuim gospodarenjem i ouvanjem vrsta koje su njegov glavni plijen. Potrebe i utjecaj risa na plijen treba ugraditi u lovno gospodarenje domaim populacijama parnoprstaa. 4.4.1. U podrujima u kojima ivi ris trebalo bi testirati i primijeniti naine gospodarenja stokom i zatitne mjere koje bi sprijeile napade risa na ovce, koze ili poludivlje sobove. 4.4.2. Vlasnicima stoke trebalo bi nadoknaditi ekonomski gubitak zbog napada risa na stoku. Trebalo bi osigurati takav kompenzacijski sustav koji bi promicao suivot uzgajivaa stoke i risa, a ne jednostavnu naknadu gubitka vlasnicima. 4.4.3. Trebalo bi utvrditi pravila kojima bi bilo odreeno pod kojim uvjetima i na koji nain mogu biti uklonjeni prekomjerni gubici na stoci uzrokovani od risa. 4.4.4. Prilikom utvrivanja naina lovnog gospodarenja lokalnim populacijama parnoprstaa trebalo bi uzeti u obzir utjecaj risa na populacije svoga prirodnog plijena. 4.4.5. Lovno iskoritavanje populacije risa sposobne za opstanak moe se dopustiti ako to populacija podnosi. 4.5.1. Trebalo bi pokrenuti kampanje informiranja i izobrazbe ire javnosti o aspektima ouvanja i upravljanja risom. 4.5.2. Trebalo bi potaknuti izradu podrobnih nastavnih programa za specifine interesne skupine, kao to su lovci ili vlasnici stoke. 4.5.3. U planiranje i provedbu akcijskih planova za risa trebalo bi ukljuiti lokalno stanovnitvo. To bi se moglo osigurati osnivanjem tijela koje bi ukljuivalo sve lokalne interesne skupine. 4.5.4. U odluivanje o upravljanju i ouvanju risa trebalo bi trajno ukljuiti lokalno stanovnitvo (primjerice, preko odbora za upravljanje). 4.6.1. Trebalo bi uskladiti primijenjena istraivanja europskog risa i osigurati razmjenu metoda, ideja i rezultata. 4.6.2. Izmeu drava koje dijele istu populaciju risa trebalo bi uspostaviti, testirati, primijeniti i uskladiti nacionalne i lokalne sustave nadzora (monitoring). 4.6.3. Radi boljeg razumijevanja sukoba izmeu ovjeka i risa trebalo bi pokrenuti istraivake projekte s ljudskom dimenzijom. 4.6.4. to se tie ponovnog uspostavljanja populacije risa sposobne za opstanak, trebalo bi
26
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
unaprijediti istraivanja o minimalnoj veliini takve populacije, genetskom statusu, dinamici (meta)populacija i zahtjevima stanita. 4.6.5. Dugotrajni istraivaki projekti trebali bi istraivati utjecaj risa na populacije svoga prirodnog plijena u usporedbi s utjecajem ovjeka na iste populacije. 4.6.6. Primjenjivi i usklaeni projekti trebali bi testirati metode zatite stoke od napada risa.
Biologija euroazijskog risa (Lynx lynx)Na svijetu su poznate etiri vrste risova koji pripadaju rodu Lynx. Po sistematici make (Felidae), svrstane su u podred makolikih zvijeri (Feloidea), a one idu u red zvijeri (Carnivora). Dvije vrste risova ive na podruju Sjeverne Amerike, a to su kanadski ris (Lynx canadensis) i crvenodlaki ris (Lynx rufus). Na europskom kontinentu ive druge dvije vrste, i to iberijski ris (Lynx pardinus), s podruja Pirenejskog poluotoka, i euroazijski ris (Lynx lynx). Euroazijski ris povijesno je bio rasprostranjen po cijeloj Europi i velikom dijelu Azije. Populacije su bile neprekinute do 19. stoljea kada su im posljednja utoita postajali planinski lanci, poput Alpa, Apenina, Karpata i Dinarida. Pretpostavka da je rije o nekoliko podvrsta risova do danas nije znanstveno potvrena. Unutar nominalne podvrste spominju se i podvrste, kao to je to L. lynx balcanica (BURECH, 1941) i L. lynx carpathica. MIRI (1978) opisuje na jugu Balkana podvrstu L. lynx martioni koju odlikuju manje dimenzije lubanje, sitnija graa tijela i razlike u obojenosti krzna. Podvrsta nije priznata kao valjana nego se dri dijelom populacije nominalne podvrste (HEMMER, 1993). Euroazijski ris je vei od ostalih vrsta risova, prosjena masa odraslih mujaka je 21 kg, dok su enke neto lake te im masa iznosi 18 kg. Duina tijela im je 0,8 do 1,3 m, dok je kratak rep dug od 15
Slika 14. Rasprostranjenost risa u Europi (prema ELOIS)
27
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
do 20 cm i na vrhu pokriven crnom dlakom. Ramena visina iznosi do 60 cm. U usporedbi s drugim risovima imaju relativno duge noge i velike ape, to upuuje na dobru prilagodbu za kretanje po snijegu te mu tijekom zime naraste gua dlaka na apama. Tijelo je pokriveno gustim crvenkastosivim krznom na kojem su vie ili manje uoljive pjege. Na vrhu iljastih uiju raste pramen crnih dlaka dugakih do 4 cm. Glava je tipino maja, okruglasta s kratkom njukom i snanim eljustima. Sa strana glave rastu mu zalisci dlake koji ine glavu naizgled veom. Osjetne dlake na njuci duge su do 8 cm. U zubalu ima 28 zuba 3P, 1I, 2PM, 1M; 3P, 1I, 2PM, 1M. Onjaci i kutnjaci su jaki s otrim rubovima. Na prednjim nogama imaju pet, a na stranjima etiri prsta s otrim pandama koje mogu uvui to omoguuje tie kretanje. Risovi se pare od sredine veljae do kraja oujka, ali parenje moe poeti ve u sijenju i trajati i dijelomSlika 15. Vanjski izgled Euroazijskog risa Lynx lynx(. Huber)
travnja (HEMMER, 1993). Iznimno, poznati su i sluajevi parenja tijekom kasnog ljeta i poetkom jeseni (SCHAUENBERG, 1969. u Hemmer, 1993). Uglavnom
samotne ivotinje, risovi se tada nalaze na mjestima parenja. enke su spolno zrele nakon 20 do 24 mjeseca ivota, a mujaci nakon 30 mjeseci ivota, odnosno nakon tree zime (HEMMER, 1993). Gravidnost traje u prosjeku 73 dana, od 65 do 74. Veliina okota varira od 1 do 5 mladih, najee 2 (3). Mladi su u trenutku okoenja teki 250 do 360 grama (muki 250 360 g; enke 250 300 g) (STEHLIK, 1980). Omjer spolova je 1:1. Progledaju izmeu 7 i 17 dana. Sisaju do pet mjeseci, a tvrdu hranu poinju uzimati kad napune 35 do 40 dana starosti. Potpuno trajno zubalo imaju s otprilike 8 10 mjeseci (HEMMER, 1993). Tada se, poetkom slijedee sezone parenja, odvajaju od majke i naputaju njezin teritorij. Ako izgube majku u posljednjim mjesecima prije raspada porodine skupine, mladi risovi nisu sposobni za opstanak, smrtnost je velika i tada esto prilaze naseljima (OP, 1988). Smrtnost mladih i inae je velika te najee njih najmanje 50% ne doivi zrelost. ivotni vijek euroazijskog risa u prirodi iznosi 12 do 15 godina, a u zarobljenitvu i vie od 20.Slika 16. enka risa s mladunetom (. Huber)
28
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Ris je teritorijalna vrsta. Veliina teritorija ovisi o koliini plijena i gustoi populacije i znatno se razlikuje kod mujaka i enki. Ovisno o tome, poznati raspon je od 10 km2 do nekoliko stotina km2 pa sve do preko 1000 km2 na godinjoj razini (SUNDE i sur., 2000). U vicarskoj su BREITENMOSER i suradnici (2001) metodom telemetrijskog praenja nali da je na podruju ustaljene populacije teritorij mujaka velik od 71 do 209 km2 (prosjeno 159 km2), a enki od 45 - 210 km2 (prosjeno 106 km2). U jednom teritoriju mujaka mogue je nai do tri teritorija enki. Preklapanje teritorija odraslih ivotinja manja su, najee, od 10% (8,9% meu enkama i 6,1% meu mujacima). Utvrena je velika vjernost vlastitom teritoriju u vie uzastopnih godina (81 12% preklapanja meu godinama). Dnevno kretanje iznosi prosjeno od 3 do 30 km. ivotinje teritorij brane vie oznaavanjem izluevinama mirisnih lijezda, urinom i struganjem nego izravnim sukobom sa susjedima. ivotinje se ne koriste cijelim teritorijem podjednako. Due se zadravaju na podrujima s vie plijena koja naputaju kada se mogunost lova smanji. Ponekad poduzimaju duge izlete izvan svog teritorija. Risovi su najaktivniji u jutarnjim i veernjim satima dok se danju i nou uglavnom odmaraju. Glavna su im hrana parnoprstai i vei glodavci. Zimi ee love krupni plijen jer ga je tada lake uloviti. Sposobni su uloviti plijen tri do etiri puta vei od njih samih. Kad ulove plijen, u sljedea dva do sedam dana, ovisno o njegovoj veliini, obino mu se vraaju, sve dok ga ne pojedu. Podaci iz Norveke (BIRKELAND i MYRBERGET, 1980) pokazuju da je zastupljenost pojedinih vrsta plijena sljedea: 31% sobovi, 19% zeevi, 17% srne, 10% ptice, 4% mali glodavci, 4% ovce, 4% jeleni drugih vrsta. Ta se zastupljenost mijenja tijekom godine: za ljetnih mjeseci jeleni ine 20 do 50% prehrane, a za zimskih 50 do 73%. U vicarskoj (JOBIN i sur., 2000) je zastupljenost plijena drugaija i iznosi: 70% srne, 21% divokoze, 6% lisice, 2% zeevi (u podruju istraivanja gustoa populacije srna je 6 - 9 jedinki/km2, a divokoza 1,2 - 1,9 jedinka/km2). To pokazuje ovisnost udjela vrsta u stanitu s plijenom. U Hrvatskoj i Sloveniji se na osnovi 37 pretraenih uzoraka moe zakljuiti da su srne i jeleni zastupljeni u prehrani risa s 80%, to je gotovo jedina hrana mujaka, a ostaci jo osam jedenih ivotinjskih vrsta pronaeni su u elucima i izmetu samo enki i neodraslih primjeraka (RAJKOVI i sur., 2000). Zastupljenost pojedinih vrsta risjega plijena po podacima iz eke (ERVENY i BUFKA, 1996) je sljedea: 82% srne (53% odrasle enke, 34% mlade ivotinje, 13% odrasli mujaci), 6% mufloni, 4% domaa ovca, 4% jeleni (75% mlade ivotinje, 20% odrasle enke, 5% odrasli mujaci), 3% divlje svinje. Risovi pojedu 1 do 2,5 kg mesa na dan (BREITENMOSER i sur., 2000). Na masi cijelog plijena to iznosi 3,3 kg na dan, mjereno kao prosjeno smanjivanje mase ostatka trupa plijena nakon svakog nonog obroka. Osim gubitaka na istjecanju tekuina, suenju i konzumaciji od drugih ivotinja, to ukljuuje konzumaciju od strane risa: miinog tkiva, masti, te svih unutarnjih organa, osim probavnog trakta. Jedna porodica risova (majka s prosjeno dva mladuneta) treba i do 4,4 kg plijena na dan. Risovi prevale 3 do 30 km/dan, a zauzimaju ivotni prostor od 100 do 1800 km2 (BREITENMOSER i sur., 1993.)
29
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Brojnost i rasprostranjenost risaStaniteOpe vjerovanje da ris nastanjuje samo umska podruja tek je djelomino tono (BREITENMOSER i sur., 2000). Tako u sredinjoj Aziji ivi na otvorenim i rijetko umovitim podrujima, ukljuujui polupustinje i podruja iznad linije rasta drvea. Na sjeveru Europe i Azije moe ga se nai i u tundri. Ipak, u Europi uglavnom ivi u razliitim bjelogorinim, mjeovitim i crnogorinim umama.Slika 17. Nacionalni park Risnjak tipino stanite risa(A. trbenac)
U Hrvatskoj se sadanjim stanitem risa smatraju umovita brdsko-planinska podruja Dinarida, od hrvatsko-slovenske granice na sjeverozapadu do hrvatsko-bosanskohercegovake na jugoistoku. U ostalim umovitim dijelovima Hrvatske ris nije stalno prisutan, iako bi mogli zadovoljavati njegove potrebe. Bitna znaajka stanita risa je raspoloivost plijena, a u tome su srna i jelen najvanije vrste. Osim hrane, ris od stanita zahtijeva mogunost zaklona za dnevni odmor i posebno zaklona za odgoj mladih. Izglede opstanka bitno odreuju: koliina raspoloivog plijena, cjelovitost stanita, veliina smrtnosti izazvana od ovjeka, i to od moguega legalnog i ilegalnog lova, te stradavanje od prometa i na druge naine.
Kapacitet stanitaKapacitet stanita za istog mesodera kao to je ris neposredno je ovisan o raspoloivosti plijena. Prehrambenu osnovu za risa u Hrvatskoj ine poglavito srna i jelen. Za procjenu o tome koja koliina plijena moe zadovoljiti koju veliinu populacije polazi se od dnevnih potreba pojedinog risa za mesom. Za prosjenog risa to iznosi oko 1,75 (1 2,5) kg mesa, ili plijen veliine jedne srne tjedno, odnosno oko 50 srna godinje. Osim biomase plijena, bitna je i uspjenost reprodukcije tog plijena. Prema raspoloivim podacima, utjecaj risa na populaciju plijena
30
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
uglavnom se kree od 2 do 15% od proljetne brojnosti populacije, a lokalno moe dostii ak do 40%. U Europi postoji vrlo malo studija o opem utjecaju risa na plijen. U hipotetskom modelu s gustoom od jednog risa na 100 km2 treba raunati da ris ubije 0,56 srna po km2 godinje ako su mu srna i jelen jedina hrana. Istraivanja u Hrvatskoj i Sloveniji su pokazala da je zastupljenost srne i jelena u hrani risa 80% (Rajkovi i sur., 2000), pa se moe raunati na potrebu od 0,45 srna ili jelena po km2 godinje. Za predvidive potrebe drugih predatora (u prvom redu vuka) i za lovni zahvat gustoa populacije srna i jelena trebala bi biti iznad pet po km2. Napominjemo da je danas u podruju rasprostranjenja risa u Hrvatskoj gustoa srna znatno ispod toga broja, kao to je i gustoa populacije risa znatno nia od jednog na 100 km2.
Slika 18. Divlji su parnoprstai kao srna ili jelen najei plijen risa (T. Gomeri)
Procjena stanja i brojnosti risa u HrvatskojZa procjenu mogue brojnosti risa primijenili smo dvije metode.
a) Procjena lokalnih strunjakaZa podruje od 8840 km2 je iskazano da ima 113 risova (prva radionica u Graacu), a s korekcijom za cijelo podruje od 9374 km2 proizlazi veliina populacije od 130 risova.
b) Procjena na osnovi podataka o raspoloivom plijenuPosredovanjem strunog osoblja Ministarstva poljoprivrede i umarstva, Hrvatskih uma i Primorsko-goranske upanije prikupljeni su podaci iz 50 lovita ukupne povrine 5526 km2 o procijenjenom brojnom stanju i o odstrjelu svih vrsta parnoprstaa (srna, jelen, divlja svinja, jelen lopatar, muflon i divokoza) (Tablica 4). Proizlazi da na toj povrini od 5526 km2 ivi 9359 parnoprstaa, odnosno 1,69 po km2. Zanimljivo je da je u prethodnom prikupljanju istovrsnih podataka (prva radionica u Graacu) za podruje od 8840 km2 dobivena brojka od ukupno 3668 jedinki parnoprstaa ili 0,42 na km2. Dakle, u ponovljenom prikupljanju podataka dobivena je etiri (4) puta vea gustoa parnoprstaa, te su za dalje raunanje rabljeni novi podaci.
31
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Tablica 4. Zbirni podaci o plijenu risa u 50 lovita ukupne povrine 5525,7 km2
Vrsta Divokoza Divlja svinja Jelen Jelen lopatar Muflon Srna Ukupno/prosjek
N 299 2436 1983 59 302 4280 9359b
Km2 iskazano 1267 5509 4537 122 422 5368
Udio LPP 0.14 0.46 0.55 0.25 0.44 0.39 0.37c
N/ km2 isk. 0.24 0.44 0.44 0.48 0.72 0.80 0.52c
N/ km2 LPPa 1.69 0.96 0.79 1.93 1.63 2.04 2.07c
Odstrjel N 12 607 255 3 30 429 1336b
Odtrjel /km2 isk.povrine 0.01 0.11 0.06 0.02 0.07 0.08 0.06c
Odstrjel /km2 LPP 0.07 0.24 0.10 0.10 0.16 0.20 0.15c
a LPP lovno produktivna povrina; b Ukupno; c Prosjek
Na osnovi podataka o smrtnosti i o opaanju risa u Hrvatskoj (FRKOVI, 1998, 2001) uinjena je GIS karta (Slika 19) iz koje proizlazi da je ris stalno prisutan na 9374 km2, a povremeno na jo 7374 km2 (Tablica 5). Budui da se podaci o povremenom rasprostranjenju zasnivaju samo na pojedinanim rijetkim podacima u duljem razdoblju, za dalje proraune kapaciteta uzimana je samo povrina od 9374 km2 gdje se smatra stalno prisutnim, a gdje je i stanje s plijenom povoljnije. Za risa nije bilo mogue odvojeno raunati produktivnu povrinu, pa su i za sva lovita u dalji raun uzimane ukupne, a ne lovno produktivne povrine.
Slika 19. Karta rasprostranjenosti risa u Hrvatskoj
Tablica 5: Povrina podruja u kojem ivi ris
Rasprostranjenost risa Nema ga Povremeno prisutan Prisutan Ukupno
Povrina (km2) 36573 7374 9374 53321
32
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Uz proraun da su srne i jeleni glavni parnoprstai u prehrani risa u Hrvatskoj i da je njihov udio u prehrani 80% (RAJKOVI i sur., 2000), a da plijen veliine prosjene srne ili jelena jedan ris jede tjedan dana, potrebna su prosjeno 42 parnoprstaa te veliine po risu godinje (80% od 52 tjedna). Na danoj povrini iskazan je broj od 4280 srna i 1983 jelena. Korekcija za cijelo podruje risa u Hrvatskoj od 9374 km2 uinjena je mnoenjem sa 1,7. Oekivani priplod od 35% dao bi godinje 1840 srna i 496 jelena. Pretpostavljeno je da je udio krivolova srna podjednak udjelu legalnog lova, a da je krivolov jelena zanemariv. Sve dalje kalkulacije prikazane su u Tablici 6.Tablica 6. Srna i jelen kao plijen risa u lovitima (80% udjela u prehrani)
Srna Broj ivotinja (N) Matini fond1 Priplod2 Odstrjel Prirast (Priplod minus odstrjel) Ostatak nakon krivolova Ostatak nakon vuka (pojeo 25% srna i 75% jelena) Kapacitet za risa (42 srne ili jelena/ god./risa) Kalkulacija po biomasi (kg) Biomasa svih parnoprstaa Prirast biomase (40%) Odstrjel legalni Odstrjel ilegalni Prirast nakon odstrjela Kapacitet za risa (1,75 kg/dan) i vuka (3 kg/dan) zajedno u prosjeku 2,4 kg/dan = 876 kg/god1 2
Jelen Iskaz za 5526 km2 1983 496 255 241 241 60 1 Svi parnoprstai Procjena za 374km2 3371 842 434 409 409 102 2
Iskaz za 5526 km2 4280 1498 429 1069 640 480 11
Procjena za 9374 km2 7276 2547 729 1818 1089 817 19
Za 5526 km2 306,930 122,772 44,982 44,982 32,808 37
Za 9374 km2 521,781 208,712 76,469 76,469 55,774 64
Broj divljai na poetku lovne godine Ukupni broj roene mladunadi u reproduktivnoj godini.
Proizlazi da prehrambena baza omoguuje ivot dvadesetak risova ili ezdesetak (64) risova i vukova zajedno na podruju rasprostranjenja risa u Hrvatskoj (9374 km2).
c) Procjena sudionika radioniceOstaje mogunost da je broj srna i jelena u stanitu risa i nakon ponovljenog prikupljanja podataka podcijenjen. To bi bila jedina mogunost da se dobije vei kapacitet stanita za risa. Kada bi zbog takve pogreke prikazani podaci bili samo polovica (50%) stvarne populacije srna i jelena, tada bi najoptimistinija procjena brojnosti za risa bila u Hrvatskoj reda veliine od najvie 60 jedinki, odnosno sadanja populacija ne bi mogla biti iznad tog broja. Uz brojnost izraunanu na osnovi iskazanog raspoloivog plijena, gustoa populacije naeg risa je 0,22 risova na 100 km2, a uz optimistiku procjenu sudionika radionice i teoretskih, dvostruko vie plijena, mogla bi biti do 0,64 risa na 100 km2.
33
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Utjecaj ovjeka i suparnikih vrstaIzravni utjecaj ovjeka na risaPoznati mortalitet risa uzrokovan razliitim aktivnostima ovjeka iznosi prosjeno 10 jedinki godinje (raspon 1 do 17). Stvarni mortalitet je vjerojatno vei, ali nema pouzdana naina procjene. Mogui nezabiljeeni mortalitet je na podruju Like, gdje nije bilo sustavnog dojavljivanja, kao i na cijelom podruju rasprostanjenja risa u Hrvatskoj nakon 1998. godine, tj. od kada vie nisu doputene odstrjelne kvote, pa je svaki ulov bio ilegalan.
Slika 20. Usmreni ris (. Huber)
Utjecaji na plijen risaNajvanije suparnike vrste za plijen risa u naim su stanitima ovjek i vuk. ovjek utjee na populacije parnoprstaa legalnim i ilegalnim odstrjelom. Ilegalni odstrjel je vrlo razliit, ovisno o podruju Hrvatske, a ponegdje bitno nadilazi legalni lov. Tomu znatno pridonosi nedovoljna djelotvornost odgovarajuih inspekcijskih slubi koje su ovlatene za sankcioniranja ilegalnog lova. Ni planirani legalni odstrjel, kao ni drugi aspekti gospodarenja u lovitima takoer ne vode dovoljno rauna o prisutnosti predatora. Vuk je, kao i ris, velika zvijer i isti mesoder. Trea i najvea zvijer, medvjed, za razliku od njih, preko 90% svojih prehrambenih potreba zadovoljava biljnom hranom i samo je u manjem dijelu suparnika vrsta. Medvjed ponekad naie na usmreni i dijelom pojedeni plijen risa ili vuka, pa ga otme tim predatorima (otima). Kako za risa, tako i za vuka, nije poznata stvarna veliina populacije u Hrvatskoj. Procjene na osnovi iskazanih lokalnih brojeva daju raspon od 130 do 170 jedinki vukova. Sve vrste parnoprstaa koje jede ris, jede i vuk, a preklapanje je najvee kod srne. Selektivni pritisak na te srne je ipak razliit; dok vuk ponajvie hvata sporije, ris je uspjeniji u hvatanju manje
34
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
opreznih, a i vuk i ris lake savladavaju slabije jedinke. Vuku je, meutim, jednako dostupan i vei plijen meu divljim parnoprstaima, poput jelena i divlje svinje, a osim toga zadovoljava i znatan dio svojih prehrambenih potreba domaim parnoprstaima (ovca, koza, govedo) i neparnoprstaima (magarac, konj).
Slika 21. ovjek... (A. Frkovi)
Slika 22. ... i vuk su najvaniji suparnici za plijen risa(A. Frkovi)
35
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Plan upravljanja risom1. CiljCilj plana upravljanja risom je dugorono osigurati opstanak populacije te velike zvijeri koja je kvalitativno i kvantitativno sposobna za opstanak, uz to skladniji suivot s ljudima. No, da bi se tome primjerene akcije mogle planirati, potrebno je ponajprije znati ime raspolaemo. Pod tim podrazumijevamo poznavanje biologije, naina prehrane i ponaanja risa te utvrivanje brojnosti i rasprostranjenosti njegove populacije, populacije njegova prirodnog plijena kao i kakvou njihovih stanita. Takoer je potrebno utvrditi intenzitet ovjekova utjecaja na populacije risa i plijena. S druge strane treba sagledati potrebe stanovnitva koje ivi na ovom podruju, kao i openito stajalita svih interesnih skupina; zatitara, umara, lovaca, znanstvenika, nevladinih udruga i ire javnosti. Tek je na tim osnovama mogue identificirati konkretne aktivnosti za postizanje djelotvorne zatite. Pritom je vano istaknuti da je u tu svrhu potrebna suglasnost svih interesnih skupina jer se jedino tako moe osigurati provedba tih aktivnosti u praksi. Budui da je dinaridska populacije risa koja je sposobna za opstanak rasprostranjena na podruju nekoliko drava, upravljanje risom u Hrvatskoj planirano je u suradnji sa susjednim dravama, Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom.
2. Poeljni i mogui kapacitetU zemljama Europe gdje ivi ris gustoa se kree od 0,8 na 100 km2 u Sloveniji, oko 1,2 u vicarskoj, pa i do 6 u Poljskoj. Gustoa srna je od 8 do 10 po km2. U gustoi od 1,2 ris u vicarskoj pojede 54 srne/divokoze po 100 km2 godinje. Za podruja u kojima ivi ris cilj bi trebao biti prosjena gustoa populacije risa od jedne jedinke na 100 km2. Za to bi mu trebalo omoguiti oko 42 jedinke plijena (32 srne i 10 jelena) na 100 km2 godinje. Danas u Hrvatskoj na 9374 km2 ima, na osnovi prikupljenih podataka, mogunost hranjenja sa samo 10 jedinki plijena na 100 km2 godinje. To znai da bi za dosezanje poeljnog kapaciteta stanita za risa bilo potrebno oko etiri puta poveati gustou srna i jelena. Podruje obitavanja euroazijskog risa u Hrvatskoj od oko 9000 km2 moglo bi teoretski, bez utjecaja ovjeka, podravati populaciju od oko 200 risova. Kako danas nemamo pouzdane podatke o veliini populacije risa u Hrvatskoj, a isto tako ni o njegovoj prehrambenoj bazi (potrebna dodatna istraivanja prehrane risa, bolje procjene brojnosti parnoprstaa kao glavnog plijena, bolja procjena utjecaja vuka i medvjeda na prehranu risa), mogue je poeljnu veliinu matine populacije postaviti negdje izmeu 75 i 100 jedinki. Na podruju prisutnosti risa nalazi se vie zatienih podruja u kategorijama nacionalnog parka i parka prirode. Ta podruja trebaju tvoriti osnovu prostora namijenjenog populaciji risa. Osim toga, granina podruja prema Sloveniji i prema
36
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Bosni i Hercegovini moraju uvjetima stanita i stanjem populacije osigurati vezu prema dijelovima populacije risa u tim zemljama, kao to je reeno i u Zakonu o Sporazumu o pograninoj suradnji i prometu Republike Hrvatske i Republike Slovenije (N.N. Meunarodni ugovori, br. 15 / 1997).
3. ZoniranjeStvarne i aktualne zone na osnovi utvrenog rasprostranjenja risa u Hrvatskoj su: 1. Stalna prisutnost na 9374 km2 2. Povremena prisutnost na 7374 km2 3. Nije prisutan na 36 573 km2 kopnenog dijela Hrvatske Predlae se da zoniranje upravljanja risom ne bude ovisno o sadanjoj prisutnosti populacije, ve da se njime upravlja u skladu s ovim planom upravljanja, osim u posebno zatienim prirodnim podrujima sa stroim reimom zatite (nacionalni parkovi, strogi i posebni rezervati), gdje su sve vrste ivih organizama trajnom zatitom izuzete od moguih zahvata u njihove populacije.
4. AktivnostiIstraivanje i praenjePlan upravljanja risom zasniva se na poznavanju populacije risa i imbenika koji odreuju stanje njegove populacije. U tu svrhu potrebno je uspostaviti nacionalni sustav praenja (monitoring) populacije risa, u sklopu kojeg e se sustavno provoditi znanstvena istraivanja i praenje stanja, dinamike i ekologije populacije risa, kao i zastupljenosti njegova prirodnoga plijena te utjecaja ovjeka i suparnikih vrsta. U prikupljanju takvih podataka nuna je i obvezna suradnja razliitih interesnih skupina, to je ve umnogome i postignuto prilikom prikupljanja podataka za izradu ovog plana upravljanja. Metode rada, materijal za istraivanja i oekivani rezultati bi bili sljedei: Prikupljanje tijela mrtvih risova Pripadnici svih interesnih skupina i drugi mogui nalaznici trebaju o svakom mrtvom risu (stradalom na bilo koji nain) obavijestiti mjerodavnuSlika 23. Otisak apa risa u snijegu (T. Gomeri)
znanstvenu instituciju. To je Zavod za biologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu (Heinzelova 55, 10000 Zagreb, tel.: 01-2390141, faks: 01-2441390, email: [email protected]). Tijelo treba sauvati cijelo. Po
37
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Slika 24. Sekcija usmrenog risa (. Huber)
mogunosti staviti u hladnjak, a prema dogovoru u zamrziva. Tijelo mrtvog risa bit e upotrijebljeno za uzimanje svih morfolokih parametara, uvanje uzoraka (kostur, organi, tjelesne tekuine), analizu sadraja probavnog trakta. Iz toga e se prikupljati podaci o standardnim morfolokim obiljejima, genetikom ustrojstvu, zdravstvenom stanju (kondicija, invadiranost nametnicima, izloenost zaraznim bolestima, poput bjesnoe i drugih). Telemetrijsko praenje obiljeenih jedinki Risovi e biti ivi hvatani u posebne klopke, kemijski imobilizirani, a nakon mjerenja i uzimanja uzoraka obiljeeni ogrlicama s radioodailjaem i putani na mjestu hvatanja. Obiljeeni risovi bit e praeni pomou prijemnika i prijenosne usmjerene antene. Tako e se neposredno dobivati podaci o njihovu kretanju i aktivnosti, a posredno o veliini i izboru ivotnog prostora, uporabi tog prostora i ritmu aktivnosti. Posebno e se dobiti uvid u uestalost, uspjenost hvatanja i vrstama plijena te o nainu i stupnju iskoritavanja toga plijena. Nadalje, doi e se do spoznaja o socijalnim odnosima unutar vrste, kompleksu reprodukcije (spolna zrelost, uestalost raanja, veliina legla, preivljavanje mladih), zdravlju, uzrocima smrtnosti i trajanju ivota. Kao to je reeno, prvi ris u Hrvatskoj ve je obiljeen za telemetrijsko praenje od 16. prosinca 2001.Slika 25: Uzorci prikupljeni analizom usmrenog risa (. Huber)
38
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Slika 26. Obiljeavanje risa ogrlicom s radioodailjaem(. Huber)
Slika 27. Ris obiljeen ogrlicom na podruju nacionalnog parka Risnjak (T. Gomeri)
Usklaivanje metodologije praenja s meunarodnim standardima Meunarodni standardi praenja populacije risa ponajprije su navedeni u Akcijskim tokama Europske inicijative za velike zvijeri, kao dijelu Bernske konvencije. Nadalje, postoje slini meunarodni dogovori o praenju populacije risa u podruju Alpa, baltikih drava i Karpata. Najpodrobnije se prati populacija risa u Alpama, i to u okviru projekta SCALP. Slian projekt treba razviti i za podruje Dinarida, u prvom redu izmeu Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Praenje populacija plijena Kvantitativno i kvalitativno stanje populacije plijena pratit e se na temelju: podataka o odstrjelu i otpadu, procjena lokalnih lovoovlatenika i ovlatenih javnih ustanova u zatienim podrujima, procjena brojnosti oznaavanjem, praenja znakova prisutnosti i primjene drugih moguih metoda.
39
P
L
A
N
U
P
R
A
V
L
J
A
N
J
A
R
I
S
O
M
U
H
R
V
A
T
S
K
O
J
Uporaba Geografskog informacijskog sustava Svi podaci bit e kartirani preko Geografskog informacijskog sustava (GIS), to e omoguiti njihovu prostornu i vremensku interpretaciju, a s obzirom na prirodna obiljeja stanita, ljudske utjecaje u tom stanitu i njihove meusobne odnose (npr. raspored plijena, mjesta predacije, jazbine, mjesta odmaranja i mjesta stradavanja risova). Akcijski plan: Uspostava nacionalnog sustava praenja (monitoring) populacije risa i usklaivanje tog sustava s meunarodnim standardima.
Zahvati u populaciju plijena i risaJedan je od osnovnih koraka u upravljanju risom usklaivanje gospodarenja divljai u lovitima s ouvanjem risa. Stoga je prilikom izrade lovnogospodarskih osnova potrebno uraunati risa kao prirodnog imbenika u lovitu te s tim uskladiti komercijalni interes i zatitu prirode u gospodarenju lovi
