Pjesme Vojislav, Silvije

7/24/2019 Pjesme Vojislav, Silvije

1/21

Vojislav Ili-Sivo sumorno nebo

Sivo, sumorno nebo... Sa starih ograda davno

Uveli ladole ve je sumorno spustio vree,

A dole, skrhale vetrom, po zemlji granice lee;

Sve mrana obori jesen, i sve je pusto i tavno,

ez ivota je sve.

!zgleda kao da samrt umornu prirodu stee,

! ona tiho mre...

A po kaljavom drumu, pogruen u smernoj tugi,

Ubogi sprovod se kree. "r#avo, maleno kljuse

$agano taljige vue, a vrat je pruilo dugi %

! ki#a dosadno sipi, i sprovod prolazi tako,

&obono i polako.

U Poznu Jesen

'uj, kako jaue vetar kroz puste poljane na#e,

! guste slojeve magle u vlani valja do(

Sa krikom uzlee gavran i krui nad mojom glavom,

"utno je nebo svo.

)rke okiso konjic i urno u selo grabi,

! ve pred sobom vidim ubog i stari dom*

+a pragu starica stoji i mokru ivinu vabi,

! s repom kosmatim svojim ogroman zeljov s njom%

A vetar sumorno zvidi kroz crna i pusta polja,

! guste slojeve magle u vlani valja do(

Sa krikom uzlee gavran i krui nad mojom glavom,


2/21

"utno je nebo svo.

Vee

umene pruge ve #araju daleki zapad,

-lonuo poiva svet. Sa mirnih dalekih polja

Umorni ratar s pesmom urno se noi#tu sprema,

! samo as po as zajei #arena dola

d #kripe tokova kolskih. /onei vesela stada

ezbrino pastir mlad u zvune dvojnice svira,

A njegov kosmati pas, podviv#i repinu leno,

-oraa upored s njim. -oprena dubokog mira

Uvija polja i ravni. umene pruge se gase

! bledi meseev zrak, svetilo nebeskih dvora,

-roz maglu die se ve 0 i nema, duboka tama

1ovodi bajnu no sa sinjeg neznanog mora.

Sve grli mir i san. &oka#to zaurla samo

Susedov stari pas, il2 pozno do#av#i s rada,

!spree ratar plug i stoku umornu poji,

! 3eram #kripi sve i voda ubore pada.

Zimsko jutro

4utro je. #tar mraz spalio zeleno lisje,


3/21

A tanak i beo sneg pokrio polja i ravni,

! sniski, tr#ani krov. U daljini gube se breze

! krue vidokrug tavni.

U selu vlada mir. 4o# niko ustao nije,

A budan petao ve, ivosno lupnuv#i krilom,

&ozdravlja zimski dan 5 i zvunim remeti glasom

6aj mir u asu milom.

!l7 kadkad samo tek zvidanje jasno se uje

! teak, promuko glas. 6o lovac prolazi selom,

! brze mamei pse, poguren u polje uri,

&okriven koprenom belom.

Svuda je pusto# i mir. +ona se kandila gase 5

A svei, jutarnji dah, prolee doline mirne, 5

! #um se razlee blag, kad svojim studenim krilom

U gole granice dirne.

Zimska Idila

8ima je pokrila snegom doline i polja ravna,

! tavne visoke gore. 9ihori snenog praha

&o pustom viju se polju, i cela priroda uti,

! listak poslednji vene od zimskog studenog daha.

9eselo puckara plamen u skromnoj izbici na#oj,

! maak na banku drema. -roz tamu veeri blede

1ugake i svetle senke po zidu udno se viju,


4/21

A oko ognji#ta sniskog ozebla deica sede.

1eda uzeo lulu i s panjom o dlan je bije,

&a ispod pojasa vadi listove duvana suva,

! kad ih izgnjavi dobro, on onda napuni lulu,

! mirno pu#ei slu#a vetrinu #to poljem duva.

&o ka#to za#kripe selom volujska drvena kola,

! gavran nad njime grakne. 8a tim se razgovor uje.

6o se kom#ija &anta, sigurno iz gore vraa,

&a urno ispree stoku i eljad po kui psuje.

Tibulo

&red hladni 9enusov kip, pod senkom pitome noi

6ibulo, kvirit mlad, zau3en zastade nemo,

! udni gleda#e lik. +a krilu odmora svoga

omula veni grad spokojno, tiho je dremo,

A kviritima stoji mlad,

! s udne statue te sanjive ne svodi oi,

! gleda bajni rad. %

! zora sinu ve, a on je stojao budan;

! snova tavna no raspusti arobne vlasi,

A on je snevao san % i prijekor iz sna ga tre,

-roz burni, celi grad, #to tajni zborahu glasi,

! on je uo sam*

+esretni 6ibulo na#, bogovi neka ga #tite:

n ljubi hladni kam.


5/21

Maskenbal na Rudniku

! kod nas ovamo maskenbal se gradi,

pozvati su stari, pozvati su mladi %

i odbor je sklopljen. ! ve ovih dana

pozvaemo goste i sa drugih strana.

&redsednik odbora o svemu se stara,

jer je on odre3en da predstavlja cara*

imae na grud7ma orden zlatnog runa,

ali mu na glavi nee biti kruna %

nego, mesto krune, akov ili kapa;

odbornici bie gomila satrapa.

-raj njegovih nogu skupie se zveri*

medvedi, majmuni, make i panteri.

/ospo3ice lepe i gospo3e mlade

predstavljae gole nime i najade.

6a i sam e udnik, kad ga smej probudi,

od silnoga smeja da razvali grudi.

8a veselje takvo i za ljubav njinu,

sam naelnik pristo da predstavlja svinju.

4edna lepa gospa, ali dosta stara,

nabavila ruvo od jednog andara.

4edna mudra glava re#i zbrku celu*


6/21

ta nek do3e seljak u svome odelu.

? ? ?

@to to je program, neka svako vidi;

pi#ite nam, Srbi, kako vam se svidi>

Silvije Straimir !ranjevi" Moj dom

4a domovinu imam; tek u srcu je nosim,

! brda joj i dol;

/dje raj da ovaj prostrem, uzalud svijet prosim,

!... gutam svoju bol:

! sve #to po njoj gazi, po mojem srcu ple#e,

+jen rug je i moj rug;

"om otkinu#e biu sve njojzi #to uze#e,

! ne vraaju dug.

4a nosim bo#tvo ovo % ko zapis udotvorni,

-o ia zadnji dah;

! da mi ono pane pod nokat sverazorni,

4a past u utoma.

Ah, ni#ta vi#e nemam; to sve je #to sam spaso,

A spasoh u tom sve,

U emu vijek mi negda vas srean se je glaso

-roz arne, mlade sne:


7/21

-roz poar, koji suklja da opri mi krila,

4a obraz pronijeh njen;

+a svojem srcu grijem ve klonula joj bila

! ljubim njenu sjen.

! kralje iznijeh njene i velike joj bane,

Svih pradjedova prah,

+epogaene gore i #aren%3ulistane

! morske vile dah.

... 4a domovinu imam; tek u grud sam je skrio

! bjeat moram svijet;

U vijencu mojih sanja ve sve je pogazio,

Al7 ovaj nije cvijet.

n vreba, vreba, vreba... a ja je grlim mkom

+a javi i u snu,

! prepla#en se trzam i skrbno pipam rukom*

, je li jo#te tu>:

Slobode koji nema taj o slobodi sanja,

Ah, ponajljep#i san;

! moja edna du#a tom sankom joj se klanja

! pozdravlja joj dan.

U osamnikom kutu ja slu#am trubu njenu

! krunidbeni pir,


8/21

! jedro gdje joj bojno nad #umnu strmi pjenu

U pola mora #ir:

Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more

&osveuje mi grud;

-o zvijezda sam na kojoj tek njeni dusi zbore,

!... lutam kojekud.

6e kad mi jednom s du#om po svemiru se krene,

8aorit u ko grom*

, gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene,

6o moj je, moj je dom:

Zadnji #dam

6a ista nikad nevi3ena usta,

Bto nekada su ivotvorno rekla*

=+ek bude svjetlo:= % to svijetlo bi;

6a ista nikad nevi3ena usta

8anijemila su; krvca, #to je tekla

-roz ile svijeta, smrznu se i susta,

A zemlja bje ko stoer ledeni...

Svjetlono#a se izmorio sijedi

! mra mu se lice.

+iz zlaane mu nekad trepavice

8a suzom samo suzica se ledi.

ez smrtne svijee, bez samrtnog zvona


9/21

"ru bozi, svijetlo, vasiona...

% % % j, zbogom, )ebo: % glasi sa /eje struje,

j, zbogom, /ejo: % pozdrav je od )eba,

A nijemi )atum grdan sanduk kuje

! leden prevjes tke im preko ela.

"ru bozi: 'udno, kako brzo blijede

6e sjeni, #to ih strah i varka sprede

&od Cimalajom il na vodi +ilu,

+a pijesku puste, na limpu gori

-o "oloha il arovnu idilu,

-ad ovjek poe da nebesa tvori,

1a vjeni Sveduh nedoma#an nikad

Sve udno se je smje#kao kadikad.

"ru bozi % ko#to magla vrh puine,

"ru % ko#to sanja u prozorje mre,

"ru % ko#to svijest na smrti gine

! s njome ljudske tlapnje sve:

% % % 6ek tko se ono potrbu#ke svija

+a lednoj kori mramorna vedraca

8a njime smrt se ko lavina vija,

1a snijegom zadnjeg zasiplje mrtvaca,

A on jo# di#e zadnjim dijelkom plua

! jo# se giba zadnjom kapljom krvi;

oanstva gdje su pala umirua,

n ne da da se smrvi:


10/21

9rhunci brda, mora i doline

&od krutim ledom lee izravnana,

A on zar sami grobne sred ti#ine

1a zadnji bude krajem zadnjeg dana>:

! tko je taj, #to ivio je dovijek,

1a vidi konac svjetskim mirijadam>

4e l> og> +e, slabi, posljednji je ovjek,

+a odru svijeta izdi#ui Adam.

! tu je pao: Dile mu se koe,

! savija se zgrenijeh #aka,

A suha rebra uporno se boe %

Ah, zraka: zraka: zraka:

! ne e mrijeti; ne e: ne e: ne e:

+ek mriju bozi, vasioni svemir,

+ek mrije sve, al ljudstvo prkosee

Svoj da7nulo mu nemir.

&a on je tu ko zadnji od 6itana,

-o zadnji svjetlac prometejske vatre,

1a pita, prije nego smrt ga zatre*

8a ega ta nirvana>

untovnik, mrtve #to bogove dira,

! % tuitelj svemira: % %

% % Ah, nekada, #to ne vidje mu oko,

6i bajni luzi % gdje su>:

! tropske palme do neba visoko

! sjajne zvijezde u majskome krijesu


11/21

! brze rijeke % ko da biser tee,

! more silno, jedino i samo,

blaci laki u zoru i vee,

/dje su... kamo>

Slavujak mali, mjeseina bajna

! vrela krvca i milje ivota

! cjelov arki i jo# mnoga tajna,

6ajna i divota:

! radost slatka % ta sve raduje se,

! obijest laka % ta sve obijesno je,

9jekovit blagdan % ta sve miluje se %

-ud je % #to je>:

:

! sve na zemlji, #to se rajem zvalo.

A ovjek svojim stvorio je znojem,

Sagradiv carstvo @denovo palo

trudu samo svojem>:

% % % 6ek vjeni led: ! ile mu se koe,

! savija se zgrenijeh #aka,

A suha rebra uporno se boe,

Ah, zraka: zraka: zraka:

4o# nee mrijeti; ne e: ne e: ne e:


12/21

+ek mriju bozi, vasioni svemir;

U njemu vapi ljudstvo prkosee

! vjenog duha nemir:

1a pita* kud je, #to se rajem zvalo,

A ovjek svojim stvorio je znojem,

Sagradiv carstvo @denovo palo

trudu % samo svojem:

Al gle: s daleka sjevera onamo

+a polutnik se silna santa sklie.

+iz led i snijeg pra#ti amo tamo

! juri sve to blie.

A na njoj udnim odrazom se sije

Sred pustog leda ukoeni krst,

Sa Svetog &etra moda il SoEje

borio ga sverazorni prst.

borio ga pred hiljade davne

Sa gordog visa, s ponosnih kubeta,

! odvlai ga preko puste stravne

+a odar zadnjeg Adama i svijeta.

! zadnjim kretom ruke

n grabi krst, al ile mu se mrznu,

Uz zadnji jecaj samrtnike muke

6ek nemono se trznu,

A usna samo ukoi se nijema

U gorki smije#ak bezna3a i jada;

+a tvrdi led mu mrtva glava pada


13/21

-o pitanje, #to odgovora nema.

6ek gorki gr % ko ocjena boanstva,

+a zadnjoj mrzne usni ovjeanstva.

! prostro se je izda7nuv#i tako


14/21

! skini mu sa vje3a pospanih

4o# onu mrenu tvrdu, zlokobnu,

Bto zastire sad oi njegove:

Spomeni se da ropstvo nemilo,

-o te#ko ono stijenje nadgrobno,

+a le3ima mi tlai bratskijem,

! da nam ljuti na#i krvnici

U utrobama djeci sudi#e:

, smiluj se, silni 4ehova,

&rokuni kletvom krvne silnike

! spasi narod moj, o /ospode:=

% A luda elja: da, al ljudska jest:

1a kunem kletvom krvne silnike.

1a bijem narod, a zbog naroda,

, stvore moj>: A za#to da bih ja

8bog jednog stvora drugi kido stvor>:

/le zapad tamo, istok amo gle37

! sjever ondje i ovuda jug,

A sve sam ovo napunio ja

Divota klicom, svim je mio vijek

! svaije je pravo disati.

A ti trai#, sam da pogazim

U prirodi mi zakon najvei:

Al da je tebi stati onamo,

&oetak gdje je mojem pogledu,

6ad vidio bi, #to je siu#na

6a tvoja ljudska, krvna eljica.


15/21

S visina mojih, ljudski jadnie,

4ednako mal je piramidF rt

-o rov, #to neznan izbaci ga krt,

! bespomona sve je natega: % % %

=+edohvatni su sudi, /ospode,

U kojima se nama pojavlja#,

! zakoni su tvoji vjeiti,

A da bi crv tvoj mali, siu#ni,

Sa stoerima tvojim drmao.

1avnina mrkla pro#lost zastire,

tkako si u svojem @denu

!z zemlje prvog stvora izveo,

Udahnuo mu du#u besmrtnu,

Al to bi mrva s tvoje mrvice.

! od onda smo svi mi smrtnici

-omadi tvoga bia velebnog,

&a sve #to jesmo % sitni, maleni,

Al tvog smo ipak bia estica:

! ovjek eto gord sa rodbinstva

Sa vjeitijem tvojim iskonom,

, /ospode, o silni 4ehova,

&onosit die elo prevedro

! tei tamo gore nad zemlju,

/dje meki, svilni plove oblaci

U zlatnom moru zraka sunanih,

/dje njegova je duha kolijevka.

&a, gospode, o, reci, vjeiti,

4e l7 ljudsko elo za to stvoreno,


16/21

1a u prah pada ropski, kukavno,

! one ruke, u koje si ti

U tajne svijeta postavio klju,

, reci, jesu l7 tako slaba#ne,

1a nijesu vrijedne s tobom, /ospode,

A u ast tvoju, vladu dijeliti>

, klanjam ti se, silni 4ehova,

S visina tvojih sve je jednako

+a ovoj maloj, sitnoj zemljici.

Al kod nas ovdje, s na#eg pogleda,

a# ravan nije piramidF rt

Sa rovinama, #to ih die krt,

! makar da je sve to natega:

9e pomiluj mi, silni 4ehova,

6u ludu, smjelu, ljudsku eljicu;

!zvedi narod moj, o /ospode,

!zvedi ga iz ropstva zlopatna

! ne daj, da ti stvor na oblik tvoj

U prahu lei, elom puzei:=

% &o rijeima te poznam smjelima,

1a ima# krila, koja uzvija

&lamiak sveti, #to sam potako

U srce prvog onog ovjeka,

1ok boljim pojmom grlio sam svijet.

, jadnie, kad prokleh onda rod

! sve, #to smrtna ena ba#tini

d zagrljaja s mu#kim plemenom,


17/21

8aboravih u srdbi pravednoj

1a duh svoj u tom rodu ubijem,

1a utrnem mu onu iskricu,

Bto u grud sam mu svetu metnuo

-o odliku u cijelom stvaranju;

, neokajna moja pogre#ko:

&rikratio sam vijek besmrtni,

Al ostade mu plamen iz neba

-o zapretani ar pod pepelom.

! bude katkad, pa se u srcu

-o zublja arka iskra razbukti,

! ovjek tei gore nad sebe,

/dje meki, svilni plove oblaci

U zlatnom moru traka sunanih,

/dje njegova je duha kolijevka

Al bolno % bolno odmah osjeti

U ovoj svojoj gustoj kaljui,

1a ta mu bara nije tu3a krv,

Al on da nije svojoj hrpi svoj:

! gle % kad tako ve je ukleto %

! prokleto e navijek ostati, %

Smilovat u se tvojoj eljici,

Al jao tebi #to si elio.

! tebi ba#, #to gori# plamenom

d ideala silnih, vjeitih,

6a sjajna vatra crna bit e smrt,

"rijeti ti e#, kada pone# sam

U ideale svoje sumnjati.


18/21

! prosuo se narod pustarom

-o oblaci od guste pra#ine,

-ad zaigraju kolo vjetrovi.

A #ta je ivot % ko i pustara,

A #ta su ljudi % ko i pra#ina,

A nad svim visi krilo udesa

! mota gore, dolje, upored*

! as se pra#ak ljeska o suncu

! preljeva se bojom #arenom,

A as ga eno s blatom smije#ana

! nevi3ena gdje u kaljui.

&red silnim ljudstvom gorio je stup

d crne zemlje pa sve do sunca.

A usred stupa ario se prst

+a ruci silnog boga 4ehove.

=vuda:= % stra#no grmio je glas %

=U obeani rajski Canaan,

-ud tee mlijeko i sla3ani med:=

A narod boji gledao je stup

! #apto* a# ga j7 lijepo vidjeti: %

! sigrao se #ale svakakve.

Al #to se trese gora sinajska

! #to to grmi stra#nom pustarom>

+a hiljade su onaj ule glas.

azumio ga samo genije,

&o drugi put si slu#o osudu*

=! tebi ba#, #to gori# plamenom


19/21




U ideale svoje sumnjati:=

! kad mu % divu % rije gromovna

-o #iljak o#tri srce prosjeknu,

-ad okrenu se svome narodu,

1a na3e tamo nade, okrepe,

Al ono narod, boja odlika,

Sagradio si tele zlaeno

! tele slavi, a ne 4ehovu:

=... prosti, vjeni, silni, svemoni,

U naroda je krivi prorok prav

! narodi su djeca velika,

Bto lako im je kupit igrake:

prosti im, o silni, svemoni,

!zvedi narod moj, o /ospode:=

+asmije#io se silni 4ehova,

Al ima smijeha, kojim sualost

+ad jadnicima suze proljeva.

! smijeh taj je uo "ojsije

!z vatrenoga stupa boijeg,

Bto sjajio je ispred naroda

nuda kud je zemlja Canaan,

! gdje su preko brda velikih

+a medna polja puti vodili.


20/21

6u navrh brda svijetli genije

a#irio je ruke briljive.

ario ga traak sunani,

$jepotom jo# ga osu 4ehova,

Bto geniji ga nose u srcu;

=, evo tebi, izabran narode,

, evo tebi zemlje rajevne,

Slobodu svetu tu da zagrli#,

1a sreniji ti budu sinovi,

+eg ti uz pune lonce misirske:=

Al stoji svijet % i ko kad kro#njama

&olako stane vjetar zibati,

! sve to jae li#e uzdr#e,

A granje onda stane pucati,

, tako krenu agor narodom

! u se s hrpe glupa poruga*

% Aj, to je dakle zemlja Canaan>:

! zato si nas vuko pustarom,

1a jo# nam za nju valja strmoglav

+iz ovo gadno brdo srnuti,

1a panemo na hladna ognji#ta:

! tko je tebi pravo podao,

Slobodi da nas vodi# silovno

&o svojoj volji % ko na uzici

d lanaca iz zemlje misirske>:

&roblijedio je silni genije

! kroz srce mu ruglo proignu*


21/21

1a, tko je tebi pravo podao,

Slobodi da nas vodi# silovno

&o svojoj volji % ko na uzici>

6ek primio se srca oajno

! dvije mu oi suza zalije.

4o# zadnjim trenom vid mu poinu

+a obeanoj zemlji Canaan,

! glava mu se mrtvo obori.

A gromom grmnu rije 4ehove*

=! tebi ba#, #to gori# plamenom




U ideale svoje sumnjati:=

Pjesme Vojislav, Silvije

Documents

Transcript of Pjesme Vojislav, Silvije