Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XI

8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XI

1/60

Putovanja

po

Balkanskom poluotoku X V I. viek a.

X I .

Dva putop isa poljskih po sla n stv a u Ca r ig rad : E. Otvi-

novskoga

od god. 1557. i

Andrije Ta rano vsk og a komor

nika od god. 1569.

Čitao

u

sjednici filologicko historickoga razreda jugoslavenske akadem ije

znanosti i umjetnosti dne 30 travnja 1891

P R V I Č L N

D R .

P. MATKOV I Ć

Naša dojakošnja iztraživanja

о putovanjih po Bal kanskom polu

otoku X V I . vieka pokazaše da putopisi ovih putovanja potiču

malo ne samo od poslanstva carskih mletačkih i donjekle fran-

cezkih odašiljanih od svojih vladalaca u diplomatskih i drugih po-

slovih к sultanovu dvoru u Carigrad. Buduć da j e i Poljska X V I .

vieka

takodjer bila s osmanskim carstvom osobito za sultana

Sulejmana I. i Selima П . u najtjesnijih odnošajih; za to mi j e

valjalo tražeć poljske putopise u Carigrad udariti istim putem i

ponajprije pretresti historiju poljsku i

tursku

gdje se govori о

poljskih

poslanstvih izašiljanih к Porti u Carigrad nebi li se tom

prilikom namjerio na kakav poljski putopis. Za tim sam pretresao

bibliografiju poljske literature X V I . vieka ne ima li možda takovih

putopisa jur štampanih iz onoga doba.

Odkako se tursko gospodstvo primaklo svojimi medjami kralje

vini poljskoj izazvaše politički poslovi medju Pol jskom i Turskom

potrebu medjusobnoga saobraćaja- je r uslied medjašnih svadja

provala turskih u Pol jsku i

drugih

posala nastala je potreba diplo

matskoga saobraćaja te j e sve to

češće

bivalo da su poljska po

slanstva dosta rano putovala u Carigrad a turska obratno u Pol jsku.

Potonjih naime turskih poslanstva koja su dosta često dolazila u

Poljsku nećemo ni spominjati jer о njih neima putopisa nego prela-

zimo na poljska poslanstva. Poljskih poslanstva

odašiljanih

к Porti u


2/60

Carigrad , zabilježeno je u ljetopisih, odnosno kronikah poljskih (u

M.

Bie lskoga, M. Kromera , M. Str yjkovsko ga i dr.) prilično mnogo

1

.

0

tih odnošajih Pol js ke s Turs kom i s Tat ari napisa Ju l . Bart o

szewicz

posebnu

razpravu,

u

kojoj

(u V I I I odsjeku) nabraja takodjer

„poljska poslanstva u Tursku , što j e u jednu cjelinu sakupio iz

ljetopisa

i

drugih

historijskih spomenika

2

. Odavle se razabira, da

su turska poslanstva, ko ja j e Por ta odašiljala к poljskomu

dvoru,

izazvala potrebu, da su takodjer kral jevi poljski odašiljali svoja

poslanstva к sultanovu dvoru

3

, i da j e j ur u X V . stoljeću svega

skupa putovalo pet poljskih poslanstva к Porti u Carigrad. Prvo

poljsko poslanstvo bilo bi odaslano god. 14 14 . na ime

Skarbek

Gory koj j e izhodio kod sultana šestgodišnje primirje i oslo-

bodjenje

sužnjeva*. Medju svimi poslanstvi ovoga vieka najznatnij e

j e poslanstvo dvoranina

ikole

Firleja odaslano к sultanu B a j a

zitu god. 1 48 9, j e r je utanačilo medju Poljskom i Turskom

prvi

ugovor, koj bi poslije često potvrd jivan

5

.

Za

X V I . vieka bijahu odnošaji medju Pol jskom i Tu rs kom (osim

malih trvenja na medjah) prilično miroljubivi. J e r strah od Rusije

1 Ta ta ra s jedne, a br iga s druge strane, da ako bi Polj ska protiv

osmanske države nepr ijate ljski položaj zauzela, mogla bi carevu

moć ojačiti; a uprav to je obje države, Poljsku i Tursku, davno

učinilo naravnimi saveznici . Su le jmana I . bijaše konsekventna po

litika, da uzdrži Pol js ku mirol jubivu i koliko moguće strogo neu-

Kronika Marcina Bielskiego (Zbiór dziejopisów polskih), War

szawa

1 7 6 4 . .

— M. Kromer, De origine et rebus gestis Polonorum.

Basileae 1568 . — Stryj ko wskiego Macieja kronika; wydanie nowe,

Warszawa 18 46 . - — T . Morawskiego Dzieje

narodu

Polskiego; Poznań

1 8 7 1 . ; II,

4 8 3 — 8 6 ;

II I, 4 08 i d.

Ju l. Bartoszewicza Pogląd na stosunski Polski z Turcyą i Ta ta

rami, Warszawa 1860 . Razdział V I I I . „Posłowie Polscy do Turc ij i ,

p. 12 9. i d.

Pisac

u uvodu svoje razprave iztiče, „kako mu j e mučno bilo sabrati

viesti о poljskih poslanstvih, odašiljanih к Porti u Carigrad, buduć da

kroniste nisu bili vikli podavati imena ovih poslanika, te za to da jih

j e

muka dobro razlikovati. Pisac jih j e sabrao, veli, što j e podpunije

mogao i po kronologijskoro jih redu što taenije poredao, dočim je u

svoj

imenik uvrstio samo poglavito turske poslanike, koje j e Porta

odašiljala u Poljsku . Potonje j e Kromer podpunije pobilježio.

a

J . Hammer, Gesch. đ. osmanischen Reiches, I Auti,, Bd. III,

S .

728.

1

Bartoszewicz, op.

с . p. 1 2 9 . T . Morawski, Dzieje, П ., 60 .

Bielski, p. 428. Bartoszewicz, p. 130. Morawski, op. е .,

II

233.


3/60

tralnu, što mu za oživotvorenje njegovih osnova gledom na Uga rsku

bilo

neobhodno potrebito. T a k o su shvaćal i tadanji politički položaj

Turske mletački poslanici, osobito Dan. de Ludovisi g. 1 53 4) i

D o m . Trevisan g. 1 5 5 4 ) , koji su onda kod Port e republiku za

stupali

1

. Kral ju pako poljskomu više je bilo stalo do pri jatelj stva

sultanova, nego li do careva ; jer mu je bilo kor istni je od rodbinstva

kralja njemačkoga Ferdinanda I ., njegova tasta. — Za

prvih

go

dina Sulejmanove vlade u studenom god. 15 25

produženo

bi jur

od prije obstojavše primirje medju kr . Zigmundom i Portom na

daljih pet godina

2

. I od onda sliedio j e izmedju obiju vlada, pol jske

i

turske, živ saobraćaj, koj im se lasno dalo male nesporazumke

ukloniti. Osobito u drugoj polovini vlade Sule jmanove malo ne

svake godine

putuju

poslanici kralja poljskoga Zigmunda II. Augusta

1 5 4 8 — 1 5 7 2 ) к dvoru osmanskih sultana. Predmeti tih poslaničkih

putovanja bijahu tužbe

radi

hajdučkih plaćkanja turskih gusara,

predaja silom odvedenih sužnjeva, uredjenje prava paše u me

djašnih priedjelih, obnova star ih ugovora mira i pri jatelj stva i obrana

hospodara Moldavske, št ićenika poljskoga, bijahu pravilno zadatci

poljskih poslanstva; buduć da poljski poslanici nisu nikad praznih

ruku

u Carigrad dolazili, bi jahu vazda prijatno i ljubazno primani.

U X V I . vieku dakle od nijednoga europskoga dvora nije razmjerno

toliko poslanstva u Carigrad dolazilo, koliko iz Poljske, a bilo je

dapače i godina 1 5 1 7 , 15 39 , 1546, 15 53 , 15 54 i 1 5 7 2 ) , kad su po

dva poljska poslanstva к Port i prispjela.

Posljednjih godina vlade Sulejmanove bili su nješto napeti odno-

šaji

izmedju Polj ske i Po rte; j er je sultan za kra lja sumnjao, da štiti i

podupire nemire u Moldavskoj , gdje je od star ine Polj ska tražil a

njeka suverenitetna prava. Dvi e godine

pred

smrću Sulejmanevom

g . 1 5 6 4 ) , prispije u Carigrad Zigmundovo poslanstvo, ko je j e vodio

kaštelan kamieniecki J . B . Ja sł owi ec ki

3

, s dragocjenimi darovi

samurovim krznom, pozlaćenimi čašami, lovskimi psi riedke pas

mine i bielim sokolom vanredne ljepote), da opravda svojega go

spodara, da nije učestvovao ni tajno ni očito u moldavskih nemirih;

ujedno moleć pomoć

tursku

proti Moskovićanom,

koji

su Poljsku

1

Relazioni degli ambasciatori Veneti: ser. III., vol. I. p. 23, 159

i 160.

2

Ivan Teczynski bi g. 1524 odaslan u Carigrad, da obnovi ugovor,

koji je sultan na daljih pet godina potvrdio. Bartoszewicz, op. с p. 131.

J . Bartoszewicz op. с p. 133.


4/60

čestimi navalami neprestano napastovali. Od sultana nastojalo

se

izhoditi, da bar Tat arom, koji mu moraju vojsku davat i, na

medjah poljsko-ruskih naloži, neka Pol jskoj pritisnutoj u nevolji pri

skoče

u pomoć. О svečanom dočeku ovoga poljskoga poslanstva

i о uspjehu njegove molbe nat anj e govori tadanji francezki poslanik

kod or te u svojih

depešah od 24. rujna i 14 . listopada

1 5 6 4

1

.

Premda je sultan poljskoj molbi udovoljio, ipak je Port a prema

tradicionalnoj svojoj politici nastojala, da Poljska

bude

što dulje

slaba, je r j e bila, osim zastarjelih nutarnjih razmirica, zapletena i

u vje rske borbe, što je pođgrizalo njezinu eksistenciju. Premda je

Poljska

pripadala kr šćanski m vlastim, ipak se j e Por ta nije bojala ,

niti j e štovala ; jer su one poljske pril ike bile u Carigradu dobro

poznate i uvažavane

2

.

I za Sel ima I I . , bar za prvih godina njegove vlade, uz obsto-

javše prilike nije bio mir medju Poljskom i Portom pomućen.

Poljska

odasla svoga poslanika g.

1 5 6 8 .

Petra Zborovskoga, v o j -

vodu sandomi rskoga u Carigrad , da obnovi sa sultanom stari ugovor

mira i prijate ljstva, odnosno da utvrdi mir

3

. Ugovor bi

doduše

obnovljen ; ali na

druge

poljske zahtjeve nehtjede Port a pristati,

jer bi jo j bili stegli njezina suverenitetna prava. Pol js ka je naime

zahtievala, da nebi u buduće obvezana bila predavati turskih

b j e -

gunaca, da bi joj se nadalje danak , što ga plaća kanu tatarskomu,

odpustio, da bi se napokon vojvode moldavski postavljali

β nje-

zinom privoljom Ovo potonje bješe najznatni je, te bješe povodom,

da bi se bilo staro prijatel jstvo medju Po lj sk om i Turskom skoro

prelomilo, kad j e Pol jska svoga štićenika i saveznika Bogdan a Alek-

sandroviča podupirala protiva pustolova Ivonij e, kojega je Tura ka za

štićivala

4

. Kr. Zigraundo II.,

bojeći

se neprijateljstva turskoga, htjede

ponajprije pokušati , nebi li mirnim putem u sultana izhodio, da se

Bogdan,

koj je

pred

Ivoni jem iz zemlje uzmakao, za kneza Mol-

Charri re, Négociations de la France

dans

le Levant, I I, 75 8, 760 .

Gl. izvještaj mletačkoga poslanika, Giacoma Sorance (od g. 1576)

о

položaju Poljske prema Porti . Relazioni degli ambasciatori veneti ;

ser. III , vol. II , 20 4. Zinkeisen, Gesch. d. osmanischen Reiches, I II,

5 1 5 ,

516.

3

Gl. Relacya poselstwa P. Zborowskiego 1568. u I. Kraszewskiego,

Podróże i poselstwa polskie. W Krakowie 1860. p. 6 5 — 8 2 .

Stryjków

-

skiego

kronika, II , 418. Bartoszewicz, p. 134. T. Morawski,

Dzieje,

II,

4 4 6 .

Potanje u Engela, Gesch. der Moldau, p. 215. Hammer, Gesch.,

I I I , 605. Zinkeisen, III , 51 6. Morawski, II , 461 .

j ο ν 10


5/60

davske uzpostavi. U to ime odaslan bi izvanredni poslanik Andri ja

Taranovski dva puta u Car igrad, prvi put g. 1 5 6 9 ) , da izpriča

•kralja,

što nije pustio sultanovu vojsku preko svoje zemlje, da

podupre

Bogdana i da se potuži na Ta t a r e ; a

drugi

put

1 5 7 2 )

bi

odaslan, da izpriča svojega kral ja , što je vojvodi Bogdanu pružio

zaštitu i pomoć

1

, te da pomiri Bogd ana sa sultanom. Ali ovo po

tonje

nije nalazilo u divanu povoljna odziva; je r za boravl jenja

poslanikova u Carigradu stvari se u Moldavskoj izvrgle u krvave

okršaje,

koji

po Bogdana п і з и bi li koristni

3

. Ovo zaštićivanje

Bog

dana moglo je biti za Polj sku pogibeljno, bilo bi se moglo lasno

izvrći u ljuti rat, da nije umro 7. srpnja 157 2 posljednji Jage lo vae,

kralj Zigmund I I . August, a tim su dalji odnošaji medju Pol jskom

i Turskom posve

drugi

ka ra kt er dobili, i posve su

drugi

interesi

za novi red stvari bili odlučni.

Ovi

u najglavnijih potezih do smrti kr. Zigmunda I I . Augusta

nacrtani odnošaji Poljske s Tu rskom i često u Carigrad odaši

ljana poslanstva, prinukaše nas, da smo pretresli gore pomenute

poljske

kronike i druge njekoje historijske spise, nebi li se možda

gdje

namjerili na

koji

putopis ovih poslanstva, ili na ka kovu bi-

lježku,

ko ja bi nas uputila na putopis jednoga ili drugoga poljskoga

poslanstva. Od svih poljskih poslanstva, što se u poljskoj historiji

do smrti kr. Zigmunda I I . spominju, sačuvao je M.

Bielski

opis

puta gore pomenuta poslanika A. Tara novskoga odaslana g. 1569.

u Carigrad

3

. Drugi je kronista St ry jkowsk i, koj je zabilježio, da je isti

Taranovsk i od sabora varšavskoga u jeseni g. 1574 . odaslan к Port i

te da je prispio u Carigrad pred samu smrt sultana Selima I I .

navodeć u najglavnijih crtah samo smjer Taranovskoga puta*. Ova

dva potonja putopisa spominje takodjer Bartoszewicz

5

, a mi ćemo

о jednom i drugom putopisu dolje niže na tanje govoriti. О poljskih

poalanstvih u Carigrad sačuvalo se više relacija, nego li putopisa ;

njekoje

relacije pobilježio je Bar toszevicz, neima ih mnogo iz

X V I . vieka, tim više, čini se, da j ih se sačuvalo iz

X V I I .

vieka,

Jul. Bartoszewicz, op. е . p. 13 4. Hammer Gesch. 1. с . Mo-

rawski 1. с .

a

O tadanjih poslovih moldavskih gl. Górecki, Descriptio belli Ivoniae

et I. Lasicu, Historia de ingressu Polonorum in Valachiam, a. 1572,

p. 13 1, 150 etc.

Kronika M. Bielskoga, op. с p. 57 0 i d.

Stryjkowskiego M. kronika op. с p. 4 2 1 .

Bartoszewicz p. 135 136.


6/60

ođ kojih relac ija njekoje j e J . U. Niemcewicz priobćio

1

, a još jih

se po svjedočanstvu Hamme ro vu

2

sačuvalo u rukopisih. Ov e su

relacije

poljskih poslanika kao historijski izvori vrlo znamenite ; ali u

njih

neima bar u onih, koj e su nam pri ruci bile) opisu

puta

posla

nikova traga , a neima u njih ni geografi jske, ni etnografijske gradje

niti onol iko, kol iko u mle tačkih sličnih relacijah, koje poljske jedri -

nom sadržaja daleko nadmašuju. J . Hammer u svojoj historiji osman

skoga carstva, prateć osobitom pomnjom stare poslaničke putopise i iz

vještaje,

pobilježi dosta poljskih poslanstva, ne samo iz poljskih štam

panih ljetopisa, nego i onih, kojih su spisi sačuvani u rukopisih u

arhivih poljskih velemoža, a osobito svraća pažnju na arhiv kneza

Adama Czarto ryskoga u Puławy, koj se arhiv j u r danas nalazi u

Kr ak ov u. Hammer pobilježi kako mu prijatelji priobćivahu) kak ovi h

dvanaest pol jskih poslanstva, odašiljanih od g. 1551 do 1557 к Porti

u Carigrad, koj ih su spisi ins trukci je, dopisi i relacije) pohranjeni

u pomenutom arhivu

8

. Hammer nigdje nespominje u li terarnih bi

lježkah svoje his tori je, gdje navodi izprave odnoseće se na pol js ka

poslanstva kao što to drugdje č i n i , da bi se igdje о kojem p o l -

skom poslanstvu sačuvao putopis, ili da je bilo poljskih putopisa

po Balkanskom poluotoku iz

XVI

vieka ;

odkuda

slieđi, da ta

kovih poljskih putopisa ili u obće nije bilo, ili da su još gdjegod

u kojem arhivu zakopani . S toga svraćam pažnju poljskih učenjaka

na ovu granu literature, na putopise XV i XVI vieka o puto-

vanjih u Car igrad, vriedno bi j ih bilo iznieti na svje tlo, pa bili i

najobičniji

putni

dnevnici ili popisi

puta

; ako

i

nebi popunja

vali zapadnih putnika, bar bi prikazivali tadanje svoje puteve iz

Poljske

u Carig rad, a tim bi histor ičnoj geografiji iztočne pol ovi ce

Balkanskoga poluotoka bilo znamenito posluženo, je r o tom đielu

pomenuta poluotoka imamo vrlo malo starih putopisa.

Osim ljetopisa poljske historije pretresli smo što pomnjivije

i

bibliografiju poljske litera ture XV i XVI stoljeća; ali nebijasmo

srećni

namjeri ti se na više nego jedan jedini štampani putopis po

Balkanskom

poluotoku iz onoga doba, pisan na njemačkom jezi ku,

a to je jur pomenuti putopis A. Taranovskoga,

о kojem

ćemo niže

na tanje govoriti

4

.

J . U. Niemcewicz, Zbiór pamiętników historicznych о dawnéy Pol

szczę, tom. II,

3 0 0 — 4 0 ;

V, 5 2 — 7 9 , 4 1 0 ; V I ; 7, 29 0. itd.

J Hammer, Gesch., II I, 72 7, 72 8.

8

J . Hammer, Gesch., II I, 7 27 , 728.

4

K. Estreicher, Bibliografia polska X V

— X V I .

stolécia ; Krakow

1 8 7 5 . , p. 51 . *


7/60

Buduć da izvori poljske historije i literature nam na jugu nisu

dosta savršeno ni poznati, ni lasno pristupni, nismo požalili t r u d a

potražiti

upute u toj grani literature u poljskih učenjaka, koji nam

o pomenutih putopisih nisu znali Sta nova kazati , nego nas upu-

tiše na njeka literarna pomagala, a u to ime budi jim usrdna hvala .

Bartoszewicz u svojoj gore navedenoj razpravi zabilježi u svemu

5 0

poslanstva, odaslanih X V I . vieka к

P o r t i

u

C a r i g r a d ,

a do

smrti k r a l j a Zigmunda II. Augusta 1 5 7 2 ) odaslano bi istoga sto

ljeća

ukupno 4 0 poslanstva. Da je tih poslanstva bilo više, to ćemo

dole niže u opazci pokazati. Buduć da naša jztraživanja о poljskih

putopisih za sada dopiru do smrti posljednjega Jagelovca

za to smo

se u naših potraživanjih za sada stegli na dobu do godine 1 572

uključivo. О svih ovih poslanstvih koliko mogosmo uz najpomnji-

vije potraživanje saznati, sačuvala se samo d v a putopisa, naime

Otvinovskoga od g. 155 7 i ndrije Taranovskoga od g. 1569 ,

koje je izdao J . I . Kraszewski uz relaciju P e t r a Zborovskoga od

god. 1568 , a Turovski jih u poljskoj biblioteci za god. 18 60 na

štampao

1

. T a dakle dva putopisa ovaj put su predmetom ove naše

r a z p r a v e .

О tih putopisih

opaža Kraszevski u pristupu, da su se

sačuvali u rukopisu u knjižnici grofa Henrika Ilińskoga u Roma-

novu na Volinju; rukopis pako, iz koga jih izpisa, sad ržava r a z -

ličite izprave iz doba kraljeva Zigmu nda Augu sta, Stjepana i Zig

munda III . , a

siže

od polovine X V I . do druge četvrti

X V I I .

sto

ljeća. Ali izmedju svih rukopisa učinili su mu se najzanimiviji

putopisi, kakovih, veli, do sada u poljskoj literaturi slabo ima. Ovi

putopisi uz izvještaje poslanstva, opaža nadalje, vriedna su

g r a d j a

za

budućega historika odnošaja Poljske s Tu rsk om

2

. Napokon do

daje, „da u izdanju ovih putopisa niti je šta skrat io, niti promie-

nio, nego jih daje na sviet u cjelini, kako jih je u rukopisu našao ,

samo

piše novim pravopisom, da olakoti štiocu razumljenje . — J oš

su nam poznata dva poljska putopisa u

C a r i g r a d

iz X V I I . vieka,

naime Oswiecimov od god. 1636 i V. Mjaskovskoga od god. 1 6 40 ;

ali kronologijski nespadaju za sada u red naših razpravljanja, nego

ćemo s njimi donjekle razsvietl iti one putopise.

J . I.

Kraszewskiego Podróże

i

poselstwa polskie

do

Turciji. К .

Turowskiego Biblioteka polska serya na r. I 8 6 0 ; zes. 1 i 2. W. Kra

kowie 1860.

p. 5 — 6 3

Buduć da je Bartoszeviczeva

razprava

iste godine 1 8 6 0 ) naštam

pana

kad i ovi Kraszevskim izdani putopisi; za to Kraszevski nije

mogao poznavati Bartoszeviczeve razprave niti ovaj pomenutoga Kr a-

szevskova izdanja putopisa.


8/60

1

O p i s p u t a u T u r s k u , ka d sam t am o p ut o v ao s v e l i k im

p o s l a n i k o m v e l e m o ž n i m g o s p o d i n o m A n d r i j e m

B z i c -

k i m , k a š t e l a n o m h e l m s k i m , p o s l a n i m o na mo od k r a l j a

Z i g m u n d a A u g u s t a 1557 g o d i n e

1

.

Pisac ovoga putopisa bijaše dakle E. Otvinovski, drug poslanika

A . Bzickoga, odaslana od kral ja Zigmunda Augusta godine 155 7

u Carigrad. Buduć da nam polj ska biografijska djela i

druga к tomu

potrebita pomagala nisu

pristupna

:

prihvaćamo glede životopisa

pisca ovoga putopisa ono malo, što je Kraszevski о njem priobćio.

О Otvinovskom

bil ježi Kraszevsk i, da se ništa drugoga nezna,

nego to, da j e bio elan poslanstva Bzic kova, a čitava ta porodica

s v e do X V I I I , vieka (čemu da ima tragova u rukopisih), da je

preuz imala, sin od otca, službu tumača kod poljskih poslanstva na

Iz toku. Drugi rukopis njekoga drugoga Otvinovskoga, sadržavajući

ak ta odnoseća se na diplomatske odnošaje Po lj ske s Tursk om na

izmaku

X V I I .

stoljeća,

da j e prošao u

druge

ruke,

koje

jur mrtve

leže

2

.

Odavle se razabira, da su se Otvinovsci sve jednako bavili

o k o orientalnih j ez ika i da su bili vrstni tumači. Grlede samoga

rukopisa, opaža Kraszevsk i, da je nad naslovom njeka pozni ja ruka

pripisala, da j e ovaj dnevnik odnosno putopis djelo Otvinovskoga,

a l i krstno ime nije navedeno. О piscu dakle ovoga dnevnika ili

putopisa samo to znamo da j e ka o poznavalac

iztočnih jez ika bio

članom Bz ic ko va poslanstva, a drugih podataka о njegovu životu

neima. Kad a bi se iz forme i sadržine putopisa zaključilo na obra-

zovanost njegova pisca, moglo bi se kazati , da mu putopis nije

drugo,

nego običan

putni

dnevnik, gdje se dnevice

bilježi,

kamo

su putnici na noć prispjeli, a što se preko toga priča : to su

n a j

običniji putnički doživljaji, na kakove su vrlo često naišli putnici,

1

» Wypisanie drogi tureckiej, gdym tam z posłem wielkim wiel-

możnym panem Andrzejem Bzickim kasztelanem chełmskim, od króla

Zygmunta Augusta posłanym roku pańskiego 1557 jeździł.

2

Estreicher u

svojoj

bibliografiji 15. i 16 . vieka navodi (pag. 91)

Erazm.

Otvinovskoga, koj napisa „Przypowieści pana naszego I. Chrysta.

1 5 9 9 . Moravski u svojoj historiji ( III , 288, 409) navodi u 17 . vieku

( 1 6 2 0 )

samo Hieronima Otvinovskoga, koj bijaše kurir kralja Zigmunda

I I I . (Vaze). — Kraszevski navodi rukopis njekoga Otvinovskoga, sa-

državajući tumačenje „vrta ružičnoga Sanda (Saađego), što ga godine

1 8 5 4

ustupi

K. Swidzińskomu.


9/60

putujući po zemljan turskih onoga i pozni jega doba. Budu ć da u tom

dnevniku neima ni geografijskih, ni etnografi jskih, ni

drugih

sličnih

podataka, odatle se

dade

zaključiti, da i pisac toga dnevnika ne-

bijaše

vel ike naučne obrazovanos ti. U ostalom ima u dnevniku do

kaza, da mu j e pisac bio vješt i latinskom jeziku. —

О poslaniku

Andriji Bzickom navodi Kra sz evsk i , da je bio rodom iz Bzi tega u

Helmskoj ; a kao što Niesiecki po Paprockom spominje, da je bio

vojnik, kojemu j e više puta bila povjerena vojska; najbolje ga,

veli,

preporučuje nadgrobni napis,

koji

Kras zevski p. 6) po Koha-

novskom priobćuje, a to bi bilo sve, što se

о njem znade Ovoga

Bzickova

poslanstva nespominju gore pomenuti kroniste, pa niti

Moravski, a Hammer ga samo spominje međju drugimi poljskimi

poslanstvi, .nego nenavodi, kad i zašto bi odaslan u Car igrad

1

; nego

Bartoszewicz navodi p. 133) Bzi ck ov o poslanstvo od g. 15 51, a

onoga od g. 1557 niti nespominje

2

. I Otvinovski u

uvodu

svoga

Hammer, Geseh. I II, 315 .

2

Prije nego što nam j e do ruke došla Bartoszeviczeva razprava,

dali smo si

truda,

te smo iz historije poljske i turske sabrali viesti

о

znatnijih poljskih poslanstvih, odašiljanih 16. vieka к Porti u Carigrad.

Al kad smo se namjerili na Bartoszeviczevu razpravu, opazismo, da

nam je trud bio bezkoristan : zato neka nam

bude

dozvoljeno pripo-

menuti njekoliko kratkih opazaka o Bart imeniku poljskih poslanstva.

U

obće opazili, da kronologija u B . nije s historijom nit poljskom nit

turskom svagdje u skladu, je r ima razlika od jedne, a kadšto i od

dvie godine, što bi trebalo kritičkim iztraživanjem u sklad dovesti.

Premda si j e pisac dao velikoga truda, da iz historijskih izvora što

savršenije

sakupi viesti о poljskih poslanstvih, ipak mu imenik poljskih

poslanstva 8. razdjel) nije podpun ; jer nespominje njekoja od drugud

poznata poslanstva, koja Hammer i drugi navode; n. pr. poslanstvo

Brzickoga valjda

Bzičkoga) od rujna 1 556

radi

plienjenja Bjelgoroda i

da se kazni D. Višnioviecki, pa nespominje poslanstva Simuna lvov-

skoga staroste od rujna 1561, da obnovi sa Sulejmanom staro prija

teljstvo ; nenavodi nadalje poslanstva Nikole Brzeskoga od kolovoza

1 5 6 5 ,

odaslana u poslovih moldavskih i pravih paše. Spisi ovih po

slanstva sahranjeni su po svjedočanstvu Hammerovu Gesch. II I, 4 0 5 ,

7 2 7 ,

743.) u arhivu Ćartoriskijevu. Nadalje nespominje ni poslanstva

Bzickova

od g. 1557, ni onoga Taranovskova poslanstva, odaslana po

smrti Sulejmanovoj

1 5 6 6 ) ,

da pozdravi Selima II. i da obnovi staro

prijateljstvo

medju obojimi vlađalačkimi kućami Moravski, II , 446) ;

nenavodi napokon ni prvih Batorijevih poslanstva, Sienienskoga, Dzierzka

i Taranovskova od god. 1 5 7 7 / 8 J . Lasicu, op. c , p. 150. Moravski,

HI , 66, Hammer, IV, 35

— 3 8 J

itd. Bart . nije se nadalje obazirao na

inostrane izvore о poljskih poslanstvih ; tako n. pr. о poslanstvu J .

Jaslovieckoga od g. 1564 nije poznavao gore navedene depeše francez-


10/60

dnevnika, govoreć na kratko ό povodu svoga putovanja nigdje

nespominje

u kojem bi poslu odaslan Bzicki u Garigrad :

možda

su bile povodom pri tužbe, što je oplienjen Bje lgorod, ili opetovane

tužbe protiva Diinitrijä Višniovieekoga. О uzroku pako toga svoga

putovanja u Carigrad

priča Otvinovski ovo :

„Uzrok toga moga putovanja u Tursku s gospodinom poslanikom

bijaše

taj, što gospodin

Bzicki,

nebivši još kaštelanom, bijaše mi

velikim i ljubaznim prij atel jem za života gospodina Kmita, vojvode

krakovskoga, a moga gospodara, kojemu se često svraćao ;

radi

toga i poslije bivši kod g. Stanis lava Tečinskoga

1

, vojvode kr a

kovskoga, moga gospodara,

rado

j e samuom о svakoj stvari prija-

teljski razgovarao. Napokon j e do toga došlo, da me je nagovarao,

ne ka idem s nj im na taj put u Tursku, i tu u Lublinu za i pos li je

pira kneza Sluckoga, vraćajuć se od varšavskoga sabora,

koji

j e

onda vrlo dugo trajao

2

, te je bio ondje odredjen za velikoga po

slanika. J a sam bio od naravi , priča dalje, sklon na daleke puteve,

za to me nije trebalo zvat i ni nagovarati , već sam drage vol je na

to pristao ; ali pod uvjet, da zamoli moga gospodara, kr ak ovsk og a

vojvodu, za mene, da bi uslied njegove privolje i preporuke mene

bolje gledao i na me se više osvrtao. К tomu još, da bi mi po

mogao pripraviti se na put, što mi on drage volje obeća. Gospodin

vojvoda moj gospodar rado j e na to pristao i pohvalio moju na

kanu, podjedno je na me prenio i svoje poslove, koje bih na tom

putu

imao obaviti. Dalje govori o nalozih, što je imao za vojvodu

i druge izvršiti, о naručbi konja, koje nije kupio, j e r onakovih,

kakovih se želilo, nije mogao dobiti. Iz ovoga se

pristupa

jedino

to razabi ra, da je putopisac bio u službi kod vojvode kr ak ov sk og a

Stanislava

Tečinskoga i njegovoga predšastnika, a kakovu j e službu

u vojvoda obnašao, toga nespominje ; nadalje se razabi ra, da j e

koga poslanika, a kod poslanstva Petra Zborovskoga nespominje gore

pomenute relacije, izdane od Kraszevskoga. Premda je Bart , razprava

za svoje doba vrlo zaslužna radnja, nu ipak j e u cielom

puki

nacrt:

zato bi ovaj predmet, „ob odnošajih Poljske s Turskom , zaslužio, đa

bi

se prema svojoj važnosti svestrano i temeljito obradio s uporavom

ne samo štampanih izvora, nego i one historijske građje, koja j e još

po arhivih u rukopisih pohranjena, kao i inostrane literature, zasieca-

juće u taj veleznatan odsjek historije poljske.

Slanislav Tečinski kao kaštelan lvovski, odaslan bi g. 1553 к Porti

u Carigrad te j e opetovano putovao u Tursku. Bartoszevicz p. 1 3 3 .

О

varšavskom saboru od g. 1556 i 1557, gl. Moravski,

Dzieje,

I I

4 1 1 — 4 1 4 .


11/60

s poslanikom A . Bzickim prijateljevao i toga ra di da ga je ovaj

n a put sa sobom poveo. Od ostalih pako okolnostih sv oga i posla

nikova puta ništa dalje negovori . I naš dakle putopisac nije znao ,

u kojem diplomatskom poslu poslanik Bzicki putuje u

C a r i g r a d ,

a

d a u istinu nije znao, to se

r a z a b i r a

iz jednoga mjesta u dnevniku

p .

31 ), gdje veli, da su prije no što su iz

C a r i g r a d a

odputovali, bili

s poslanikom kod Rustem paše (velikoga vezira), pridajuó : „co za

t r a k t a t y

tam były, żaden tego nie

wiedział,

ani żadnej pana po

słowej sprawy, tak to wszystko i n s e c r e t o u siebie miał . Odavle

sliedi,

da se kod poljskih poslanstva tajnom držalo predmet posla

ničkih razpravljanja i njihove rezultate, ili da je putopisac bio,

pored svega prijateljevanja s poslanikom, tako neznatan član po

slanstva, da mu ni predmet poslaničkoga putovanja nebijaše poznat ;

usuprot

kod zapadnih poslaničkih putovanja bijahu, kao što su

dojakošnji putopisi dokazali, i ostali intelegentniji članovi poslanstva

predmetu i rezultatih diplomatskih raz pravl jan ja dobro upućeni,

osobito onaj član, koj je о poslaničkom putu napisao dnevnik ili

putopis.

Dalje

sliedi

Otvinovskov putni dnevnik, kojega je ovaj

s a d r ž a j :

„Pošto

se Otvinovski priredio za put, krenu s Belza dovoljno

spremljen od vojvode kr akovskoga u sriedu dne 7. srpnja, obje-

dova u

Augustovu

a stiže na noć u

Dabrovu

kod Tada na . — 8.

preko

Buska objedova u polju, a prenoći takodjer u polju pred

Novoslavicami. — 9. preko

Koztovapolja

na Mikulcie a prenoći u

Losniovi. — 10 . noćište u Liskovicah tamo stigoh gospodina helm-

skoga (poslanika Bzic koga). — 11. noćište u Kormilcu. — 12. do-

j aha š e u К а т г е п е с bijahu u gradu Vla dka staroste Kamie niec koga

tamo se

zabaviše do četv rtka . — 15 . srpnja krenuše iz Kamieńca,

r u č a h u . n a prievozu pod Hocimom a prenoćiše pod gradom. — 16 .

poslije objeda krenuše od Hocima, noćište na polju pod

Bolohov-

cami objed u Czebrovcu za Pr ut om. — 17. noćište u selu Stjepa-

novcih ondje smo mi samo sluge gospodina krakovs koga iz T a r -

nova vlaškoga potrošili jedan talir , što ji m je dobro došlo, jer go

spodin poslanik nije ništa za to re kao. — 18. noćište u Moczokovi

selu; tamo me je zapalo s gosp. Vicentom Vieruskim po noći

s t r a -

žiti konje. — 19. Gospodin vlaški Wi ewier zy ca počastio nas je u

svojem selu. Onaj dan noćiše u J a š u Jasiech). Gospodin poslanik

pozdravio je Aleksandra gospodara; ali je prije prilično dugo pred

dvorom

čekao i nije u gospodarovu gr ad u odsjeo ; istoga dana bi

jaše

pozvan od gospodara na konak. Su tr a dan stajali smo pred


12/60

građom i nastanil i se sa svojimi podvozi ; ondje j e bio u to vrieme

ugarski gospodin

Bebek.

— 2 0 . bijaše g. poslanik

drugi

put kod

gospodara. — 23 . na dan sv. Marije Magdalene krenuše iz

Jaša ,

prevezoše se preko P ruta , a prenoćiše na polju.

Selo

kod prievoza

zove se

Thetra

ondje je bio nedavno vlaški gospodar Stj epaniee

od

laha

ubijen. — 24. drugo noćište u polju nad riekom. —

5

noćište nad jezerom Roszov ondje mi je konj obolio, i ondje

sam ga ostavio. — 26 . noćište u selu dvie milje pred Dunavom. —

8

noćište na Dunavu naprama Obkurzycam. — 29 . prevezli smo

se

u Obkurzice

1

turski maltari dojašili su pred poslanika na brod

s bubnjem i surmom, te su ondje objedovali u poslanika. A kad

j e njekoji

čobanin priečio prievoz naših kola, veleć, da će pri je svoje

ovce prevesti, digla se na njega hajka, bio je uhvaćen, noge mu

svezane, pa su ga pred poslanikom po tabanih

bili.

Ondje u Ob-

kurz icah počivali su jedan dan .

Evo Otvinovskova opisa puta s

Belza

do Dunava, odnosno do

sjevrne

ш е и ј е Balkanskoga poluotoka. Kao

što se iz sadržine ra

zabira, tu neima ni topografijskih ni drugih sličnih bilježaka, koje

bi smjer

puta

razsvjetl jivale, nego samo puka mjestna imena, gdje

se

pristajalo ili noći lo. Buduć da se ovaj dio putopisa odnosi na

Poljsku i Moldavsku , te je izvan okvira naših razpravl jan ja, j e r

se

neodnosi na B alkan ski poluotok: za to nismo poduzimali po

našem običaju, da razsviet limo suvremenimi ili poznijimi bil ježkami

ona mjesta , kojimi je put išao. Mi nebi truda žalili, da reknemo

koju

o pomenutih mjestih ; ali nisu nam pristupna knj iževna po

magala о histori jskoj geografiji onoga doba zato smo se toga posla

kanili

pošto u Pavinskoga

2

(kada bi i bila sva gore pomenuta

mjesta ubilježena) nalazimo samo puka imena, koja nepružaju za

naš posao dovoljne

upute.

„Poslj ednjega srpnja krenuše od Dunava, a noćiše u šumi za

Babom;

u toj varošici

Babi

j e kumirstvo nad grobom Nikol inom,

ondje su turski derviši. — 1. kolovoza noćište u selu Tanyribredy

6

milja . — 2. noći šte u selu Alaczapi pod malim Bazarczykom

gdje su zidine od mora Crnoga do mora

Bieloga,

sagradjene od

ca ra Anastazi ja poradi Čestih navala Tat ara i Bug ar a u Gr čk u ;

Jednom piše Obkuszyce drugi i treći put Obkurzice ; potonje će

biti pravilnije.

A. Pavinski, Polska u XVI . vieku, pod rozgledem geograficzno-

statistycznim, t. III. i IV., Warzsawa 1886.


13/60

još ima na šest milja pođrtina zidina. —· 3. noćiš te u selu AUbeg.

4. noćište u Velikom Bazarczyku, varošici, 6 mil ja . — 5. no

ćište

u

Vaszancziku,

3 milj e. — 6. noćiš te u

Prawadiji,

varošici

medju pećinami, kažu, da je ondje od prije more bilo , zanimivo

mjesto, 3 milje. — 7. noćište pod górami Bałkańskimi

Balchami)

u selu Ovczaja ; ondje j e plesao narod po srbski pred poslanikom,

svi koliko j ih bilo, držeći se jedan drugoga za pojas, vrtil i se na

okolo sa ženskinjem. — 8. noćište u selu Bisavi za gorami , 6

milja — 9. noćište u varošici Haidos, nad njom pust gradić. Ta mo

se razdvaja put u Carigrad, j edan vodi desno u Je dr ene

Jedrno-

pole), a

drugi

lievo u

Kirkieliszy.

— 10 . noćište u selu

Balabanu,

3 milje kod vode Iliđzie. — 11. noćiš te za Delurmom, to jest

ludom šumom u selu Jakidre. T u šumu zovu Tu rc i „drvenim

morem , j er je vrlo vel ika i gus ta, u njo j j e imao ca r Se li m, bivši

jedan put u lovu, do 1 00 0 0 0 ljudi, da pokaže svoju snagu perzij

skomu poslaniku, ko j j e s njim bio . — 1 2. noćište u selu Orchanlik,

3 milje. — 13 . noćiš te u selu Winnici, 6 mil ja . — 14. noćiš te u

selu Jaludere, rdjavim putem, 6 milja. — 15 . noćiš te nad vel ikim

jezerom, 3 milje. — 16. noć iš te u

lndrnopolu,

2 mil je . — 17 . no

ćište

u varošici Hapsa, 4 milj e. — 18 . noćište u varošic i Babaiski

pod velikimi orasi, koj ih j e tamo obil je . Ondje ima i drugo ku-

mirstvo, kao u B a b i prvom noćiš tu za Dunavo m, 4 milj e. — 19.

noćište u varošici Karistaan, to će reći „buna , za to j e tako pro

zvana, što je ondje bio Sel im, djed carski od Bajaz it a, otca svoga

u buni poražen, i suzbi jen čak do Czarka, 6 m. — 2 0 . noćiš te u

varošici Czorli, ondje se pravi dobri sir, 4 m. — 2 1 . noćište u

varošici

Silistryi,

ondje ima bra nika , za koj imi su se

dugo

branili

Grci od Turaka po o svojenju Carigrada. Ondj e leži tielo j edno ga

grčko ga tirana od 2 0 0 godina, ko je , ka ko pričaju, t ako se j e po

sušilo, da sgnj iti nemože, a oni tvrde, da ga radi njego ve okrut

nosti zemlja neće da primi. Od ondje, na ime s to ga Propontida,

jašili su sveudilj nad morem Biel im prama Bosporu sve do Cari

grada. — 22. noćiš te u varošici Byngeziomedi nad morem, gdje

ima velik most preko morskoga zatona , od cara Sulej mana pred

njegovu smrću vrlo skupo sagradjen od čet vorast a kamena, željezom

vezana, a olovom zalivena, pod nj im ima 3 6 svodova, razdie ljenih

na četvero , u svakom dielu po devet njih, da se čini ka o da su

četiri

mosta, osobito ši roka gradj evina, ko joj neima ravne ; milje

4 . Tri godine su ga gradili vi še tisuća ljudi. — 23. noć iš te u va

rošici

Kuciagciekmedy, dvie mil je pred Carigradom ; ondje ima drugi


14/60

Schwandtner, Scriptores, I, 805.

Gl. Starije kar te o Kumuniji u Analele acađemici romane, Bucu-

resci

1881 . Ser II . Tom. II. , p. 424 .

3

K. Jireček, Cesty po Bulharsku. p. 629.

4

Noviodunum, gl. u Cl. Ptolomaei geographia, ed. Mülleri, I, 468

pa u Forbigera, alte Geographie. 2 Aufl., I II , 75 1 , gdje su pobilježena

sva mjesta starih pisaca, u kojih se ovo mjesto spominje.

most preko mor skoga zatona, ali manji ; sagrađjen od ca ra Sel ima ,

mnogo je stajao. Na kra ju j e crkva i karavanseraj , sagrađjen od

četvorasta kamena od kancelara Selima I, kojega tielo ondje leži.

Ondje je prosto svakomu

putniku

2 4 sata gostovati, daje mu se

objed

i večera, a ubogi mogu sve do trećega

dana

ondje ostati.

2 4 .

prispjeli su u Konstantynopol (Carigrad);

pred

poslanika doja-

halo je 2 00 konj a car skoga dvora, imali su dva karavanseraja,

jedan naproti

drugomu,

nedaleko široke ulice, s koje se ide u ve

liku novu crkvu Sul ejmanovu .

Ovo je sav Otv inovskov opis

puta

od Dunava do Carigrada ;

malo ne opet

puka

mjes tna imena bez svakih geografijskih

b i l j e -

žaka Krenuvši poslanstvo s

Jaša ,

veli se, da se prevezlo kod

The tr e preko Prut a ; odkuda se razabi ra , da je dalji put išao na

lievoj strani Pru ta , a na tom putu spominje se jezero Boszów, koje

se na stari jih kar tah sva koj ako nazivl je : na Kastaldovoj kar ti u

Cluverija lacus Rosone (možda Rosoue , u Reychersdor fa Vosoue

1

,

u Vignole 1 6 8 6 ) L. di Vosotvo, o di Rosone, e

Bosance

; u Hasia

1 7 4 4 ) L. Bosovo, u Homa na L. Bosovo

2

; ali na svih ovih kartah

mu je položaj do samoga Dunava , te bi se više slagalo s današ

njim

jezerom Bra ti š ili Kohurl ui; po daljini u

putopisu

naznačenoj

biti će jezero Rosule današnjih kara ta, Kahulu na sjeveru. Mjesto

pako dvie milje pred Dunavom, mogao bi biti današnji Kartal, koj

se kao glavna stanica na tom putu Često spominje. Obkuszice ili

Obkurzyce, tu rska cari nara na medji, na drugoj (desnoj) obali Du

nava , gdje bijaše prievoz, biti će sredovječna Obruštica

3

, ko ja na

starijih gore pomenutih kartah dolazi (kao i u putopisca) pod izo

pačeni m imenom Obl uci ce, Obluzi cka, Oblucicza, te ju postavljaju

na lievu obalu Dun ava. Obrušti ca današnja j e Isakča, blizu raz-

toka Dunava, gdje od

davnih

vjekova bijaše glasovit prievoz preko

Dunava. Ovo je mjesto bilo stari Noviodunum

1

, gdje je ca r Valens

sagradio most od ladja, kad je ra t vodio na Gote ; još se priča,

da j e tu i Darius Hys taspes na svojoj vojni protiva Sk i ta sagradio

most preko Dunava. Ovo j e mjesto kao prievoz na glasu i od tur-


15/60

skih vojna protiva Pol jske i Moldavske. Sul ejman na svojoj mol-

davskoj vojni od g. 1538 dade kod Isa kč e sagraditi most preko

Dunava, pa sultan Osman II na svojoj vojni protiva Hot ina

1 6 2 1 )

i Muhamed I V . na svojoj poljskoj vojni od g. 1 6 7 2

1

; ali ti su

mostovi bili od ladja sagradjerii ; i ruska je vojska blizu Is ak če

g. 1828 Dunav prebacila. Is akča (brod Iz ak ov) tursko je ime i

dolazi od njekoga muhamedovskoga svetca ( Is ak

Baba

tlirbesi).

О

Isakči

bilježi Hadži Chalfa

2

, da j e glasovi t prievoz na Dunavu na

kraju Dobruče, koja tu Du na v od Moldavske dieli. Od Carigrada

do simo treba 14

dana.

Sultan Osman

dade

poslije pomenute vojne

sagraditi tu dvorac, kupal ište i bogomol ju

3

, i od onda potiče polet

ovoga mjesta. Buduć da se tu preko Duna va lasnije prelazi, nego

igdje drugdje: za to j e tu bio od njegda prievoz Moldavaca , Ta

tara i Ugara . Po izvještaju Mat ej a Gunduli ća od g. 1674. imali

su Dubrovčani i u Is akči , ka o i po

drugih

znatnijih mjestih dol-

njega Dunava, svoju trgovačku naselbinu

4

. Današnje mjesto (u

Dobruči rumunjskoj) prostire se na brežuljku desne obale dunavske,

a zapremaju ga dvie doline; sta ra utvrđjenja, ko ja su branil a

mjesto, razorili su Rusi

6

. — Na daljem putu od Isa kč e na Duna vu

prama Balkanu, spominje naš putopisac najpri je varošicu Baba

što je bez svake sumnje današnji B abadagh. Na starijih gore po-

menutih kartah zove se koje

Baba ,

koje Baban.

О to

varošici

priča Hammer po izvorih iztočnih, da su B izant inci pribjeglomu

šeldšučkomu sultanu Izedinu g. 12 63 doznačili zemlj išta u Dobruči ,

kamo se je do 1 2 . 0 0 0 turskih porodica iz Male Azij e preselilo pod

vodstvom Saltukeda , kojega je grob još u Babadaghu . Ova j g ro b

spominje i naš putopisac, te ga dopituje njekomu Nikoli , a da j e

b io grob turski, razabira se odatle, što spominje i derviše, a što

vanje

groba nazivlje kumirstvom. Ovaj grob pohodio je medju

ostalimi i sultan Sulejman g. 1 5 3 8

6

; al i se grob is toga ovoga muha-

1

Hammer, Gesch., II I, 699 , IV, 525 , 5 2 7 ; VI , 282 , 29 5 i 30 0.

2

Hadži Chalfa, Rumeli u. B osna, deutsch von Hammer, pag.

3 3 i 31.

3

Hammer, Gesch., IV, 527.

4

M. Gondola, stato ambasciatore delia republica di Ragusa alla»

Porta Ottomana. Relazione delio stato délia religione nelle

parti

dell

Europa sottoposte al dominio del Turco. Banduri, Imperium Orientale-

Venetiis 17 2 9 ; II . vol. Animadversiones, p. 5 7 ,

5

Moltke, Der russisch-türkische Feldzug in d. eur. Türkei 1828.

u. 1829. 2. Aufl., Berlin 1 8 7 7 . , p. 7 3 — 7 5 .

6

Hammer, Gesch., III , 10 2 .


16/60

medovskoga svetca pokazivalo na sedam raznih mjes ta

1

О toj

turskoj odnosno tata rskoj naselbini

priča dalje Hammer , da se je

poslije

preselila na Kr im i u

druge

stepe kipčačke

2

. Po tom pri

čanju nebi bila Baba starij a od X I I I . vieka, pače po priči u Hadži

Chalfe

(p.

28 pripadao

bi osnutak varošice X I V . vieku, naime

„kad je sultan Bajazi t osvojio onaj priedjel, bivši na lovu, zabludi

u špilju, koja j e bil a liepim kamenim kupalištem, a odatle razabra,

da j e ovo mjes to njegda bilo vrlo naseljeno, te odluči ovdje zasno

vati grad" . Sudeć po geografijskom položaju ova j e varošica vjero-

vatno bila stari ja, nego što jo j dopituju turske pri če ; Bajazit ju

j e

vjerojatno kao ju r obstojavše mjesto

radi

njegove s tra tegičke

znamenitosti

utvrdio

i gradjevinami obskrbio. Njegda se mislilo,

da je tu bila glasovita sta ra varoš Tomi , ali na to danas nitko

više ne misl i; nu ako je ono staro kupalište starinska gradnja ,

možda da je ondje bilo jur za Rimljana njeko mjesto, jer oni su

imali u onih krajevih više gradi ća : može biti da j e ondje bila

stara Salsovia poznata od rimskih itinerara

3

. Baba spominje se

takodjer u izvještajih katoličkih biskupa о stanju katoličke crkve

onih krajeva u

X V I I .

v ie ku : Fil ip Stanislavov biskup nikopoljski

u svojem izvještaju od g. 1659. piše: Baba (seu Tomis ) j e nad

biskupska varoš, u

kojoj

stoluje turski mufti, ili pat riarha onoga

kra ja ; kato ličkih kuć a ima 7, a duša 4 0 ; neimaju ni crkve , ni

kapelana , kadšto služi ji m misu biskup Sta nisl avov u privatnoj

kući i donese sa sobom potrebite sprave. Bu gara , Gr ka i Vla ha

pravoslavnih ima oko 3 0 0 kuća, a oko 2 0 0 0 duša, imaju jednu

crkvu, a pohadja je

nadbiskup

silistrijski ; Tu ra ka ima 1700 kuća

s bOOO

duša

4

.

Po tom bi

Baba

onda imala

ukupno

preko

8 0 0 0

stanovnika. I u izvještajih od g. 162 6 i 1640 spominje se, da u

Babi ima dubrovačkih trgovaca, koji kupuju ondje kože bivolske

i govedske

5

. Nada lje se razabi ra iz izvještaja dubrovačkoga posla

nika M. Gundulića, ko j se u Tu rs ko j bavio od godine 1672 . do

1 6 7 4 - da je Baba vel ika varoš, ponješto od Dunava udaljena, vrlo

ubava i ob ilna; tu imaju Dubrovčani crkvu i kapelana, koj obavlj a

službu i u susjednih mjest ih (Isakči, Ismailu, Tulči. Benderu, Ki-

Rad, Knj. C, 107.

2

Hammer Geschichte d. goldenen Horde, Pest 184 0, p. 1 7 6 — 8 0 .

3

Itinerarium Antonini, eđ. Parthey, p. 10 6. Tab. Peut., Geogr. Rav 1,1 .

E . Fermenđžiu, Acta Bulgariae ecclesiastica, Zagrabiae 1887 ,

p. 264.

5

E . Fermenđžiu, op. c., p. 3 1 , 76 .


17/60

l i j i ,

u kojih ima znatan bro j Dubr ovčana , koji doprinašaju za

uzdržavanje svećenika

1

.

S

ovih se izvještaja razab ira, da j e u

Babi (kao i u pomenutih mjestih dunavskih ušća) bila onda znatna

trgovačka naselbina dubrovačka ; a iz poredjivanja ovih izvještajah

se vidi, da j e Baba onda znatno napredovala. Ovaj polet Babe još

bistrije

prikazuje opis u Hadži Chalfe, pisca takodjer X V I I . vieka,

koj piše: Babatag je na vojničkoj cesti,

buduć

da je smješten

medju górami

(Baba

i Ta vš an daghom), i ogradjen močvarami,

za to je

tvrdo

mjes to. Varo š sastoji ođ 22 četvrti, ima 5 mošeja

i 2 kupališta Bajazit ju osnova, te sagradi mošeju i visoku školu,

a naseli ju tatarskimi naselbinami. T im posta

Baba

cvatućom varoši,

koja je 6—7 sati od Crnoga mora, a isto tol iko od Duna va udal jena .

Ove topografijske podatke o Bab idagu

popunio

je Hammer s

dru

gimi iz historije Reis -Efendi Vassi fa, koj u I I . dielu svoje knj ige

о abi ovo

piše: „B abat ag, u 4 2 . stupnju dužine i 45 . širine, pro

sti re se medju brdinami u močvarnom priedjelu. Sultan

Bajazit

okiti

varoš mošejom olovom prekritom, a ima još i drugih mošeja i

njekoliko

kupališta. Z a ratova j e većinom zimski stan vel ikoga

vezira; neima vode tekućice, nego samo zdence, kojih voda

mora njekoliko ura stajati, ako se hoće upotr iebi ti; jedina j e iz

nimka vodovod

Jusuf

paše na zapadnoj strani građa na podnožju

brda, a taj vodovod ima samo nj ekol ik o palaca pitke vode. Pro

l j e ć e

je u ovoj varoši vrlo pri jatno i obilno cviećem, a kuće su

prostrane i zračne. Sta novn ic i su na glasu radi svo je lienosti, a

živu ponajviše o tom, što putnikom prave zamke ; tolika je u njih

lienost, da radje prosjače od voj ni ka drvo, nego da idu po nj u

šumu, kojom su susjedna brda preobilna. Mjesto nosi ime od nje-

koga pobožnoga

B a b e ,

koj j e na tjemenu susjednog brda zakopan,

a njem pričaju stanovnici mnoga čudesa. Blizu varoši j e veliko

jezero

(Babađagh),

koje m tvrde, da j e s Crnim morem u savezu

(preko lagune Raz im) ; na jezeru j e brežul jak s ruševinami sta roga

grad ića po imenu Je nisa le , a tako se zove i susjedno sel o

3

. Možda

su one ruševine ostanci drevnoga gradića almorude ili bizantin

skoga Halmyris Ά λ μ υ ρ ις ), poznatoga iz rimskih itinerara i bizan-

tinskih pisaca

3

. Ovi potonji topografijski opisi

svjedoče, da je

Baba

Banduri imperium orientale, vol. II. Animadversiones, p. 57.

Hadži Chalfa, Rumeli u. Bosna, S. 2 9, 30 .

3

Itinerarium Antonini, ed. c , p 106. Procop. de aedif., p . . 293

etc.

W. Tomaschek, Zur Kunde d. Hämus-Halbinsel. Sitzgsber. d. phil.

hist. Cl. d. k. Ak. d.

Wies.,

Bd:

C X I I I ,

309.


18/60

onda bil a zna tna varoš onoga kr aj a, znamenita takodjer svojim st ra-

tegijskim položajem, s toga se u gore pomenutih pol jsko-turskih

ratovih spominje ka o glavna s tanica turskih vojska i njezinih vodja.

Na daljem putu spominje se kao noćište selo Tangribredy, po

daljini sudeć biti će Taryverdy današnjih kara ta , neznatno selo

na putu od

Babe

u Pazardžik. Za tim navodi noćište Alaczapi,

selo pod Malim Pazarczïkom po d ljini sudeć, bilo bi to selo da

našnje Alakapu, a Mali Pazar cz ik bio bi na mjestu današnjega

Medžidja ili njegdašn jega Karasu , ako se nije potonje mjesto vje-

rovatno tursko ime) Malim Pazardžikom zvalo, gdje se u istinu

proteže tako zvani Tra ja nov obkop , naime od Crne vode na Dunavu

za jezerom Ka ra su prama Kiistendži Costanza) , koj obkop pripisuje

naš putopisac caru Anastazi ju. U ostalom onaj dvojaki zemljani

obkop, koj se protezao osam milja u daljini i zatvarao prevlaku

medju Dunavom i Crnim morem, pripisuje od vajkada tamošnji

narod, kao i sve ost anke starij ih gradjevina, caru Trąjanu vallu

Trajanului), odnosno rimskomu osvo jen ju

1

; dočim će pripadati

oni ostanci vjerovatno pozni joj bizantinskoj dobi, pošto je rimska

državna medja za Trajana na sjevero-iztoku preko Tyrasa si-

zala. S to pako medju ostalimi i naš putopisac pripisuje onaj obkop

caru Anastaziju, biti će ga zamienio s onim dugim poznat im zi

dom, što ga car Anastazi j I. godine 512) sagradi, da obrani

Carigrad i njegovu okolinu od navala Bugara i

drugih

barbarskih

naroda. Naš je putopisac preko onoga obkopa prešao, je r onuda

vodio onda kao i

danas

glavni put od

Babe

u Pazardžik .

Tim bi današnje Medžidje, odnosno star iji Kar asu, bio tadanji Mali

Paza rdžik; al za to, ka o i za druga negdašnja bugarska, a sa

dašnja turska imena mjest a onoga kr aj a, neima starijih svjedo

čanstva ili staro-bugarskih izvora, a stari bizantinski hi stori jski

izvori za one kra jeve su vrlo oskudni : za to je današnju topogra

fiju

onoga kraj a sa star ijom vrlo težko u sklad dovesti, opredje

ljivati i razsvjetl jiva ti. Medžidje, kao što je poznato, sagradjeno

godine 1 555. za kri msk oga ra ta na temelju stare varoši Kar as u,

a naseljeno je Ta tar i , od željezničke stanice razvilo se do znatne

trgovačke varoši . — Sl iedeće mu j e noćište Alibeg, neznatno selo,

na kart i Danijelo vskoga Alibeghan, na pó puta medju Medžidjom

i Pazardžikom.

Dalje

navodi kao noćište Veliki Bazarczyk, varo

šicu 6 mil ja daleko od potonjega mjes ta, današnji je Hadž i Oghlu

О Trajanovu obkopu gl. Kanitz Donau-Bulgarien III . 236 .


19/60

Pazarđžik, poznata varošica na vojničkoj cesti к Dunavu spo-

minje se često u tursko-poljskih ratovih kao stanica vojs ke

1

. Uz

to

je poznat

Passargik)

kao dubrova čka trgov ačka naselbina

8

. I

u izvještaju P . Bakš ić a nadbiskupa sofijskoga od g. 1647 spo

minje se

Pasarcik

kao velika bugars ka varoš, gdje ima gostiona

i drugih udobnosti

3

. Hadži Chalfa navodi, da spada

к sudbenomu

području Dobruče, te da je jednu staciju od m o r a a dvie od Du

nava udaljen

4

.

P r i č a

se, da je tu prije tri vieka Hadž i Oghlu Ba kal

kao

putujući k r am a r sagradio prvu kuću, odatle bi poticalo imo,

a

od onda razvila se varošica povoljnim svojim položajem do

t r g o

vačkoga

središta onoga

k r a j a

6

.

Dobri putevi vode od ovud

t r a k o -

vito u nutrašnjost, к Dunavu i moru. Pazarđžik bi god. 1882 na

predlog njegovih žitelja na zvan Dobr ič , a misli se, da ovo novo

ime nije bez svakoga historijskoga temelja

6

. — Dalje spominje

noćište Waszanczyk, koje mu je 3 milje od potonjega mjesta uda

ljeno. Buduć da mu dalji put vodi od Pazardž ika u Provadiju.

vjerovatno po strani Kozludže, na tom putu selu toga imena neima

na današnjih k a r t a h spomena, ako nije selo Hasa rdž ik, Kozludži

na sjevero-zapadu, kojemu bi daljina puta od prilike odgovarala,

a spominje ga i Oświęcim na svom putu od Pa za rdžik a u

P r o

vadiju

7

.

— Sliedeće mu je noćište Prawadyi, malo mjesto medju

pećinami, a tako mu položaj označuje svaki pozniji putopisac i

geograf;

bez sumnje današnja Pr ova di ja u tiesnoj guduri izraed

dvie gorske strme visočine, a protječe ju r j e č i c a Provadija. Na

starijih

gore pomenutih k a r t a h zove se koje

Provad,

koje

Provada,

Neima svjedočanstva, da je tu za Rimljana bilo kakovo mjesto. U

bizantinskih pisaca obično se zove ή Π ρ ο β ά τ ο υ ς

8

, a u arabskoga

geografa E d r i s a

zove se orfanto Provan to ili

P r o v a t o

9

.

U X I I .

vieku spadaše po Akropoliti к dielnoj kneževini P e t r a

b r a t a

c a r a

Asena I

1 0

. Dosta rano jur u X I I I . v.) bijaše stolicom metropolite

Hammer

Gesch. VI 287.

Banduri Imperium orientale vol П . Animađversiones p. 57.

3

Ε Fermendžiu Acta Bulgariae ecclesiastica p. 158.

4

Hadži

Chalfa

p.

32.

6

Potanji opis Pasarđžika i njegove okoline u Kan itz a Donau-

Bulgarien 2. Aufl. III 2 3 9 — 4 2 .

К . Jireček Cesty po Bulharsku. V Praze 1888 p. 621.

7

Periodičesko Spisanie

Sof i ja

knj. X I X i XX 65 .

8

G. Acropolita p. 22 . Acta Patriarch Const. II 512 .

9

Tomaschek op.

с p. 310.

G. Acropolita 1. с . К tomu К . Jireček Cesty p. 630 .


20/60

crkve trnovske , a zvao se slovenski vec

π ρ ό β α τ ο ν

=

ovca)

1

,

ali

grčko ime nadvladalo u porabi slovensko. Ima pisaca 16. i 17 .

vieka,

koji

ovo mjesto jur današnj im imenom zovu

2

. U

X V I I .

vieku

bijaše Provadij a živahno tržište , a kao takovo ju opisuje poljski

putnik Oświęcim, ko j j e g. 1636 . putovao s poslanstvom kr . Vla-

dislava IV. u Carigrad

3

, a spominje ju kao dubrovačku trgovačku

naselbinu. Provadi ja s dubrovačkom naselbinom često se spominje

i u izvještajih о stanju katoli čke crkve u Bugarsko j, počam od

god. 1581. do god.

1 6 8 9

4

.

Medju timi izvještaji kanoničkih vizi ta

vriedno j e napomenut i opis Provadije u Fr . Hieronima od g.

1 5 8 1 .

gdje se navodi, da Pr . ima 70 0 kuća nevjernika , 6 kuća dubro

vačkih , odnosno 30 osoba, k< je su pod vlašću dubrovačkom, svi

su trgovci i dobri kat ol ic i ; u izvještaju pako od g. 16 26. navodi

se,

da Dubrovča na ima preko 4 0 osoba

3

. Izvješta j od g. 1640 . iz-

tiče se medju ovimi izvještaji glede obširna i stvarna opisa Pro

vadije.

Po tom opisu varoš stere se u dolini, neima zidina, nego

ima na vrhu brda gradić ili tvrdjicu, zidanu na živom kamenu, uz

lazi se к

njoj putem

vrlo pogibeljnim i preko mosta dizaća, na

okolo

j e bezdan, a kao što j e razgloblj ena ona stiena, tako su po-

dieljeni naokolo i tornjići. Kad se sadje dole malo izvan grada,

ugleda se prostrana pol jana, a prama Carigradu s desne ruke blizu

su gore ; u obće liep i ubav priedjel. Tu su imali dubrovački tr

govci drvenu

crkvu, a kad su sagi adili

zidanu,

razoriše ju Turci

2 2 . srpnja 1639. na veliku štetu pomenutih t rgova ca; na onom je

mjestu danas vr ti ć. Sa da služe po kucah s najvećim strahom. U

svemu ima 69 katol ika , rodom su iz Dubrovnika. Ima vrh toga

katolika, koji putuju trgovine radi po različitih mjestih Crnoga

mora i Ta ta rs ke (Dob ruč e i

Bezarabije),

a vraćaj u se prema potrebi

da prime svetotaj stva : ima jih u Silistriji, B r a j l i K i l ij i (Chelie),

Babi

i Varn i razsij anih, a neimaju ni cr kve ni svećenika bliže od

Provadije.

Buduć da svi Dubrovčani u ovih krajevih čine njeku

bratovštinu, nedadu trgovci dubrovački u Provadiji, da ide njihov

„Provato ehe i Bulgari chiamano Ouce

poglie .

Luccari, Annali

di Ragusa, p. 89. К . Jireček, op. е . p. 629 63 0.

Ivan

Gundulić, izd. akad. p. 317. Fermendžiu, Acta

Bulg. ecc l .

p. 7 9, 20 46. 24 7.

3

Periodičesko Spisanie,

Sofi ja

knj. XIX . i XX. p. 65, 67.

Fermendžiu, Acta Bulg. e c c l . p.. 5—7 9, 10 20 31 46 76

7 7 125 138 247 263 i 305.

6

Fermendžiu, Acta, p. 9. 31.

R

J .

A.

OV. H


21/60

svećenik

po drugih naselbinah, nego da ove dolaze amo. Pra

voslavnih ima u svem 5 0 kuća s 300

duša,

narodnosti su bu

gars ke ; imali su crkvu, ko ja je iste godine, kad i katolička, od

Turaka razorena. Turskih kuća ima 2 0 0 0 s 10 000 duša ; Tur ci

imaju

6 velikih mošeja, zidanih od biela ka mena , a pokritih olovom.

Varoš u dolini brežuljas toj ima prama Dunavu prostranih polja,

koja

radjaju žitom, vinom i drugimi plodinami. Stok e ima svake

vrsti u obilju, tako i ribe, buduć da su blizu dva velika jezera

(Devna) s riekom, po imenu Devina (Devnenska rieka), koja

utiče u Crno more blizu Va rn e, ko ja j e oko 20 mil ja daleko, te

j e

veliko tržište Crnoga mora i ovih kra jev a

1

. Po ovom izvještaju

imala j e Provadi ja preko 1 0 . 3 0 0

duša,

dočim po izvještaju od g.

1 6 5 9 .

nije imala ni

punih

7 0 0 0 duša. Po potonjem izvještaju bilo

j e 170 katol ika, uključivo 5 dubrovačkih kuća ; Dubrovčani su

imali svoju crkv u sagradjenu milodari , koj e je sakupljao biskup

Stanislav. Bugara pravoslavnih bilo je oko 500

duša, koji

su ta-

kodjer imali svoju crkvu, podložnu biskupu misivrijskom. Turc i

napokon imali su

2 0 0 0

liepih kuća s

4 8 0 0

duša

2

.

Ovaj potonji

opis popunjuje donjekle predjašnji, osobito glede crkve dubrovačke .

U ostalom opis Provadije u izvještaju od g. 1640 u cielom je dosta

znatan, jer u njem navedene podatke pozniji pisci više ili manje

potvrdjuju. Onaj stari gradić na vrh brda (Kaleh bair, 1 6 7

m

) sre

dovječna je Provadija; о njem govori i Oświęcim u svojem puto

pisu

8

, pa i

drugi

tadanji pisci. Onoga gradića sačuvale se ru

ševine,

koje Kanitz dosta na tauko opisuje

4

, te se položaj gradića,

kao i put onamo vodeći s opisom u spomenutom izvještaju kao i

u Oswieeimovom

putopisu

u cielom

podudara. О

dubrovačkoj na-

selbini

govori i M. Gundulić, koj ega podatci popunjuju, odnosno

izpravljaju, oba pomenuta izvještaja . M. Gunduli ć naime navodi, „da

j e Pr. vel ika varoš u Dobruči , ima crkvu dubrovačku plemeni ta

sloga, gradjenu na svodove ; svećenik ove crkve služi takodjer

pravovjernim u Varni, Šumenu, Pas ardž ik u i drugdje, gdje ima

znatan broj Dubrovčana

5

. О uzajamnih pako odnošajih ovih na-

selbina,

pa

о njihovih

odnošajih prama Turs ko j i Dubrovni ku, kao

i о njihovih povlasticah u Tu rs ko j razpravlja na tanje M. Gun-

E Fermenđižu, Acta, p. 76 77

2

Ε Fermenđžiu, Acta, p. 263 264.

3

Periodičko Spisanie, knj. XIX i XX, p. 66.

* Kanitz, Donau-Bulgarien. 2 Aufl., III,

1 2 0 — 1 2 3

5

Banduri, Imperium orientale, II. vol,, Animadversiones, p. 57.


22/60

dulić na kraju svoga izvještaja. Napokon navesti ćemo opis Hadži

Chalfe, koj veli, „da se Pr . stere izmed dva krševi ta brda, koja

s e

vrletno

poput

stiene dižu, a sred mjesta teče premošćena r iečica

(Provadija)

1

. Ima tu više mošeja i kupališ ta. Nad varoši do vrhunca

brda prostiru se ruševine gradića iz doba nevjernika. Ova dva

brda, izmed kojih j e Pr. , samo su po milje razdaleko. Na brdu

ima stiena s velikimi željeznimi koluti, о kojih pričaju stanovnici,

da je gorska gudura bi la njekada morskim tiesnom, i da su se na

ove kolute vezali brodovi

2

. Ovu priču, koju spominje i naš puto

pisac,

navodi i poljski putnik Oświęcim

3

, a uzčuvala se u na

rodu

sve do dana današnjega

4

. Ovi dakle podatci starijih pisaca о

položaju i

drugih

prilikah Provadije,

koji

se u ostalom medju sobom

popunjuju i razsvjetljuju, u skladu su više ili manje s novijimi

opisi

5

.

Dalji put našega putopisca ide od Provadi je u Aitos, put za

onda vrlo mučan preko Ba lka na , a na tom putu spominje (osim

Aitosa)

samo dva noćišta, dva sela. a po tom nam je naznači ti

potanji smjer putopiščeva puta. Ta su naime sela Owczaja i Ry-

sawa Ovim istim putem putovaše pozniji poljski putnik Oświęcim

g. 1 6 3 6 . , a njegov je putopis znatno savršeni ji od Otvinovskova,

j e r

podava više podataka о putu i mjestih nego potonji putopisac

6

.

poljski putnik V. Miaskovski putovaše god. 1640 samo djelo

mice

istim putem, jer posljednji dio puta ide mu preko poznatoga

ždriela „Nadir , a njegov je opis toga

puta

vrlo kratak i nesavršen

7

.

Dosta obsežan opis ovoga puta medju Provadi jom i Aitosom daje

medju novijimi putopisci Ka ni tz

8

, koj j e istim putem prošao, kao

što i naš putopisac, a to nam svjedoče ona dva gore pomenuta

mjes tna imena Pr vo noćište našega putopisca za Provadijom bilo

j e selo Owczaja pod Bal kan om Balchami), gdje je narod pred

poslanikom srbsko kolo igrao, a to je selo sta ro-bugarska Ovčaga

9

Gl. Moltke, op, c , p. 3 0 1 . ; uz to vid varoši Pr. No. 9.

2

Hadži Chalfa, op. c , p. 32 .

3

Periodičesko Spisanie, knj. X IX i XX, p. 67 .

4

Kanitz Donau-Bulgarien, III , 121 . K.

Jireček,

Cesty. p. 629

5

Jireček

prikazuje liepu historijsku crticu Provadije; Cesty, p.

1 2 8 — 3 2 . Kanitz opisuje na tanko Pr i njezine znamenitosti. Donau-

Bulgarien,

I I I ,

1 2 0 — 1 3 7 .

6

Periodičesko Spisanie, kn. XI X . i XX . , str. 6 7, 68 .

7

Periodičesko Spisanie, kn. X XI. i

X X I I . ,

str. 34 3, 34 4.

8

Kanitz, Donau-Bulgarien, III, 1 3 7 — 1 4 5 .

9

K. Jireček, Cesty, p. 634.


23/60

ili današnje selo Cenge

1

, koje takodjer spomioju oba pomenuta

poljska

putnika. Oświęcim ga zove Čenga, a pred njim spominje

još

jedno selo, naime Jeniköi (Novo selo) nad Tičom (Akylly Kamčik

t. j . Golema

Kamčija).

Sam put pako opisuje kratko, ali dosta

vjerno; о njem opaža, da se preko Ba lkana dvojako za Car ig rad

putuje : putnici putujuć preko ovih strmih planina, naimlju si u gore

pomenutom Novom selu bivol ska kola , ko ja jih vuku preko s trmih

planina; drugi put, koj im je putopisac išao, vodi uz ri eku , ko ja

se bugarski zove Iče ra, t. j . „Di vl ja ili Luda Ka mč i ja , ili po

turski Del i- Kamči k. Ta se rieka vijuga Bal kanom i 17 puta se

pregazi

2

. Miaskovski pako samo spominje selo (i rieku) Cenga, ali

о putu i mjestu neima znatnih

bi l ježaka

3

Naš putopisac krenuo

j e

vjerovatno putem, što vodi od Provadije na jug к Novomu selu i

T i č i , pa odovud sidje u tiesnu, ali vrlo krasnu dolinu Ičere, Lude

ili Del i-Kamč ij e, gdje se u istinu pod Ba lk anom, u dnu kot li ne

stere znatno bugarsko selo Cenge ili putopiščeva Ovčaja. Put pako

vodi, obilazeć dolinu sjevernim rubom Ražedapske planine, ili vodi

dolinom, koje razdrtim priedjelom, koje gustom šumom. — Drugo

selo

ili noćište, koje naš putopisac na svom balkanskom

putu

spo

minje,

jest

„Ryszawa

za gó ra mi ; Oświęcim ga zove „Hirsovo, bu

garsko selo za Balkanom , i označuje mu pobliže položaj, jer veli,

da su se poslije Diskotne (Daskotne) namjerili na

drugu

rieku

(Bogaz),

koja nije dublja, ali j e kamenit ij a od predjašnje, te su j u

takodjer 17 puta pregazili*. Selo pako Rysa wa ili Hirsovo zove

se na austrij skoj kart i (1 : 3 0 0 . 0 0 0 ) Resova ili Erisova, u Kanitza

I I I , 144) Resova, u K. Ji re če ka (Cesty, p. 55 4) Vrésovo, tako

isto i u bugarskom narodnom popisu od g. 1888

b

te je nedal eko

vrel išta Bogaz dere ; njegov pako položaj ujedno pobliže naznačuje

smjer puta našega putopisca. Pu t od Cenga do Diskotne, opaža

Kanitz

5

, sveudilj skače od jedne na

drugu

obalu Lude Kamčije,

te su na tom kratkom putu 11

puta

obalu promienili. I za Diskotne,

Na kartah i u Kanitza ( III, 1 38) „Büjük Čengel . Ćenge, selo u

istoimenoj obćini okružja varnenskoga. Kezultati prebrojavanja g. 1888,

okr. varnensko, p. 10.

2

Periođičesko Spisanie, XI X, i XX, 67 .

3

Periođičesko Spisanie, XX I i

X X I I ,

344.

Periođičesko Spisanie, XI X i X X , 68.

5

О Vresovu i njegovih starinah gl Jireček, Archeologische Frag

mente, p. 159.

6

Prebrojavanje, okružje burgazko, p. 10.

7

Kanitz, Donau-Bulgarien, III, 141, 142.


24/60

kod Bi le kmahle kr iž a se put, što dolazi od Aitosa preko glasovita

ždriela Nadir , a od razkršća vodi ravan put preko ušća Bogaz

dere u Aitos. Predivlja, romantična i okukas ta dolina Deli Kamčije

odgovara u istinu narodnome imenu „Luđe Kamčije . Pošto se

Bogaz dere u jedno j uri pet puta prelazi, dolazi se na gorsku ravan,

о

kojoj

se misli da j e bila ju r za doba Alek sandra Vel ik oga bo-

j ištem

1

,

a tim bi tiesna dolina Boga za bila znatna st rategička tačka

balkanska. Položaj pako Resove ili Vresova na Bogaz deru, neda

leko njegova vrelišta, a podalje od

puta

nadirskoga, upućuje nas,

da Otvinovski (kao i Oświęcim) nije išao preko ždriela Nadira,

kao što Miaskovski, nego prama jugo-iztoku Bogazderu uzporedo,

gdje se uzlazi razdr tim priedjelom do razvodja, odkuda Bogaz teče

na sjever, a Dermen na jug,

odkuda

se prama jugu ugleda izmeđ

golih

obronaka gor ska ravan ai toška ; put naime vodi blizu današnjega

mjesta Je ni ha le uz selo Madžarete, a izmedju dvie mogile, koje

protječe potok Dermen, ulazi se sa sjevera u Aitos. — „Varošica

Haidos i pusti gradić nad njim spominju i oba pomenuta poznij a

poljska

putnika. Oświęcim ju zove takodjer „Haidos, a bila bi mu

naseljena na pó od Turaka, a na pó od Bugar a , dočim su danas

dvie trećine bugarske

2

; dalje opaža,

buduć

da j e blizu mora Cr

noga, napadaju ga često zaporožki ko zaci

3

. Miaskovski ga zove

„gradićem Haidos, gdje se ima straha od ko zaka

S K

. Bizantinski

pisci

često spominju počamši od X I V vieka Orlov gradić

ό Α ε τ ό ς

ko bješe Kantakuzenov. Ime dakle gradića prešlo bi na varoš, te

još u njezinu današnjem imenu žive. Ovoga gradića ruševine stoje

još na Hisar-Bairu, I 8 5

m

visoko nad mjestom, na sjeverno-za-

padnoj mu strani

6

. Arapski geograf Edrisi zove ga

„Ai to-qastro,

dobro utvrdjeno mjesto, koje je ujedno središtem trgovine, gdje se

stiču trgovci sa svih krajeva

6

. Ovo potanje popunjuje Hadži Chalfa

(p.

26) veleć , „da je Aidos sedma stanica na

putu

u Si lis tri ju, i

da j u je sultan Mura t I . g. 1358 (valjda g. 138 8) kapitulacijom

osvojio.

U jeseni sastane se tu mnogo ljudi i

drži

se veliki vašar.

Znatne ruševine pako svjedoče, da j e ovo mjesto bilo njegda ugledna

varoš . Aitos bješe vazda znamenit svojim položajem na razkršću

1

Kanitz, Donau-Bulgarien, II I, 143 .

2

K . Jireček, Cesty, p. 553,

8

Period.

Spis.,

kn. X I X i XX , str. 68.

4

Period.

Spis.,

kn. XXI i

X X I I

str. 344.

6

Potanji opis staroga grada gl. u K.

Jirečeka,

Cesty, p. 553.

6

Tomaschek, op.

с p. 318.


25/60

puteva i na ulazu u dolinu balkansku, kojom vodi put preko pla

nine u Provadiju. To je onaj priedjel anhialski, kojega

radi

su se

Bizantinci i Bugari često borili. Poslije su turske vojske, počamši

od sultana Murata I ., ko j je Ai tos osvojio, ovud prolazile, i rado

se Turc i na južnom podnožju Balkan a naselj ivali , te j e tur ski ele-

menat skoro bugarski dostigao. I u rusko- turskom ratu od g. 1829

osvojiše ga Rusi na laku ruku i prenesoše u nj svoj s tan

1

. — Naš

putopisac j oš opaža, da se u Aitosu dieli put u Cari grad : jeda n bi

išao desno na Je dr en e (Jedrnopole), a drugi lievo na Kirk-Kilisi

Kirkieliszy)

; premda nekazuje k oj im je od ovih dvajuh puteva

njegova

družba putovala, neima sumnje, da je išla desnim putem

na Jedrene. I Hadži Chalfa spominje , da se u Aitosu dieli put ; al

jedan mu ide u Provadiju, a drugi u Karnabad, tako da mu Crno

more vazda ostaje na desno. Poznij i poljski putnici nespominju

ništa

о

razkršću

puta,

al njihov put vodi preko Kirk -K il is a u

Carigrad.

Naš putopisac na daljem putu od Aitosa u Jedrene spominje u

svemu samo pet noćišta ili sela , kojih imena, ako su tačno priob-

ćena,

označiti bi imala pravac putopiščeva puta do Jedrene. Pr vo

noćište poslije Aitosa mu j e selo Balabany kod vode llidzije; ali

današnje kart e navode dva sela po imenu Bal aban , a oba su na

istoimenoj ri ec i: jedno (Balaban ) na gornjem, a

drugo

(Balabanlik

ili

Balabanlii ) na ušću iste r iek e: sva je prilika, da je potonje, jer

preko njega i sela Kaleškoi vodi put od Aitosa u Rusokast ro , a

tim je putem putovala i putopiščeva družba. Vode pako Il idži je

neima nigdje blizu ; možda je putopisac mislio na Aitošku I lidžu

(h>džu), na glasovite rimske „Aquae Calidae , koje su od

B a l a -

bana malo ne isto toliko udaljene, ka o i od Aitosa,

а о toj drevnoj

Ilidži imamo savršenih razpra vlj anj a

2

. — Da lje mu je noćište za

Delurmom, t. j . „ludom šumom u selu Jakidre . Put našega puto

pisca išao j e vjerovatno od Ba la banl ik a preko Ka ra bun ara u F a -

kiju. Putopiščeva Delurma stegnuto j e ime tursk ih r ieči „Del i

Orman , ime priedjela, a znači „luda šuma (gvozd ili prašuma),

dočim bi j u Tu rc i po pričanju našega putopisca zvali „drvenim

morem . Priedjel Rusokas tru na jugu u istinu je vrlo divlji i šu-

Moltke, op. c , p. 350, Potanji opis Aitosa i njegove okoline gl.

u Kanitza. Donau-Bulgarien, III,

1 4 5 — 1 5 2

Jireček, Cesty, p. 553

do 55.

К

Jireček, Archeologische Fragmente X, p. 16 8 - 7 0 . Cesty, pag.

5 5 5 — 5 8


26/60

movit , njegda češće (još i danas) izložen hajdučkim navalam. Puto-

pišeevo noćište ili selo Jak idr e biti će vjerovatno tursko Fak i dere

(ri eka Faki j a ili sredovječna Skafida), koja teče uz današnje bugarsko

selo

Fakiju (Umur

Faki) ,

koju i pozniji poljski

putnik

Oświęcim

zove „Jaki Ч Putopisac je dakle pomiešao ime rieke s imenom sela,

a njegovo Jakidre današnja j e Fak i ja. Ovim smjerom išao mu je

put od Kar abuna ra preko Fak i je

к Adrianopolu : staro-rimski put

koj je odpočimao na zapadnom kraju je zera Mandrenskoga kod

drevnoga Deulta, a toga

puta

sačuvali se oko Faki je zarasli pota-

racani ostanci, о kojih i Oświęcim u svojem

putopisu

govori

2

. Istim

j e

pravcem išao sredovječni i turski put od Aitosa preko Ruso-

kastra i Fa ki je u Cari grad

3

. — Sliedeće noćište mu je selo Or-

chanlik možda Orchanköi ; al to j e mjesto po karti (1 : 3 0 0 . 0 0 0

Kara bunaru na sjev.-zapadu. Buduć da je Otvinovskov put išao od

Faki je

prama jugo-zapadu, nismo na današnjih kartah u onom

kraju slična imena nigdje našli ; nego po daljini sudeć, 3 milje od

Fâkije , imalo bi biti ono selo njegdi kod Kajbi la ra , odnosno kod

Ermeličke Mahle, možda je potonja (? ). I dva sliedeća noćiš ta, od

nosno sela, na ime

Winnica

i

Jaludere

takodjer nisu u onom kraju

poznata. Čini se, da jim imena nisu tačno priobćena, j e r sličnim

mjestnim imenom u onom kraju na današnjih kartah neima spo

mena ; po daljini sudeć, Winnica bi njegdi imala biti oko Va jsal a.

Potonjemu mjestu na iztoku, a Kovčatu na jugo-zapadu; medju

riekami Eri ili

Je r i

i Findikl i, pritoci Teka , zabilježeno je na au

strijskoj kart i (I : 3 0 0 , 0 0 0 „Vinogradnie sadi kao ime priedjela,

možda j e tu njegdi bilo i Otv inovskovo selo Vinica. Ja ludere pako

možda j e izopačeno ime današnje Hedere na Provadu, što bi se i

putopiščevom daljinom od pri like slagalo Napokon spominje

puto

pisac, da su noćili na velikom jezeru, dvie milje

pred

Jedrenetom ;

al oko Jedrenet a neima vel ikoga jezer a, nego ono će bi ti kakav

veliki ribnjak ili blato, jer mu ni za ime nezna. Potonji dio puta,

od F ak i je do Je dr en et a zato nije moguće na tanje opredieliti, što j e

putopisac na tom dalekom putu zabilježio malo mjesta, pa što imena

mjesta,

odnosno noćišta, nisu dosta vjerno zabilježena, pa što se

navode samo gola mje stna imena, pa bila i sela, bez svakih

b i l j e -

žak a, ko ja bi pobliže označivala njihov položaj. Na zločest pako

Periođičesko Spis., knj. XI X . i XX . , 68 .

О

deultsko-ađrianopolskom putu i njegovih ostancih gl.

К .

Jireček,

Archeologische

Fragmente, X . , p. 160, 166 .

8

K. Jireček, Cesty, p.

575


27/60

put, što ga iztiče naš putopisac medju Vinicom i Ja ludere , gorko

se tuže putnici još i našega vieka, osobito Moltke, koj о onom

priedjelu, Papa sk ju na ju gu ,

bilježi : da j e put prosječen i brdovi t, a

goli

krš prostire se po tlu golom, te je po onom žarkom k ame nju

vrlo težko putovati.

К tomu se

pridružuje oskudica vode, koja bi

izmučenomu

putniku

bila za ža rka

ljeta

u onih priedjelih ve li ka

okrjepa

1

. U ono isto godišnje doba (u kolovozu) putovao je

onuda

i naš putopisac. — Indrnopol odnosno

edrnopol

bez sumnje je

stari Adrianopol ili današnje Jedrene, glasovit grad, o kojem svaki

stariji

zapadni

putopisac više ili manje na šire govori , naš pako

putopisac samo ga spominje kao noćiš te bez svake dalje oznake

odnosno opisa.

Posljednji odsjek Otvinovskova

puta

medju Jedrene tom i Car i-

gradom, kao i mjesta na tom

putu,

poznat je od starijih putopi-

saca,

koji

ga više ili manje tačno opisuju ; dočim u našega

puto-

pisca neima opisa ni puta ni mjesta, nego malo ne sama mjes tna

imena i njihove medjusobne dalj ine. Na tom putu navodi na jpr ije

varošicu Hapsa ili današnju Hafsu ; pa varošicu Babaiski ili Es ki

babu ; gdje mu je

drugo

kumirstvo, jednako gore pomenutomu u

B a b i ; nu to je poznati muhamedovski svet ac Saltukede, k o j egase

na raznih mjestah pokazivalo. Dalje spominje

Karistaan Kari-

štiran), što bi mu značilo

„bunu

( s i c ) , jer da je tu bio

Selim

djed carski od Bajazita svoga otca u buni poražen ; ali ova bi lj ežka

spada

na sliedeću varošicu, na ima Czorlij, današnju Corlu, gdje

j e

u istinu boj bio medju Bajazitom i Selimom

2

. Silistryi poznata

j e grčka varoš Silivri, gdje u istinu ima ruševina starih zidina i

kula . Buduć da je ova kras na varoš bila na obali Propontida, to

j e dalji put išao prama Bosporu u Carigrad sveudilj pokraj oba le

Marmarskoga Bialoga) mora. Zati m opisuje mostove preko obaju

zatona, kod varošica Böjuk Cekmedža

Byngeziomedi)

i Kiičiik

Cekmedža Kuciugciehmdy), koje mostove opisuje malo ne svaki

stariji putopisac, osobito Pigafe tta, više ili manje obš irno

3

. Napokon

su prispjeli u Carigrad

Konstantynopol),

gdje j i l i smjestiše u dvih

karavan seraj ih nedaleko nove mošeje Su lej manove

4

.

Moltke, op.

е ., II, 36 3.

Rad, kn. C , 10 2, 105 , 10 6.

8

Rad, kn. C, 101, 103.

О putu od Jedreneta do Carigrada, kao i mjestih na tom putu

gl. potanji opis u putopisu Pigafette u „Radu", kn. C ,

1 0 0 — 1 0 7


28/60

Putopisac upotr iebi svoj boravak u Carigradu, da prouči grad i

njegove znamenitosti , te opisuje carski dvor seraj), mošeje, trgove

i

dr. Pošto

о Car igradu i njegovih znamenitostih imamo

šire i tač-

nije opise u Pigafet te i u

drugih

starijih pisaca, prelazimo preko

tih opisa na opis puta od Carigrada natrag u domovin

Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XI

Documents

Transcript of Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XI