Pedagogija ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja

Diana Nenadić Bilan

1. Kako potaknuti razvoj govora kod djeteta?

Tijekom razvoja vršnjaci imaju veliku ulogu u razvoju djeteta, zato je važan kontakt, društvo I to stvara manju ovisnost djeteta prema roditeljima.

2. Razvojna područja ranog razvoja i odgoja.

4 razvojna područja su tjelesno/psihomotoričko (anatomske i fiziološke promjene te koordinacija pokreta,kretnja…) , socio-emocionalno (učenje značenja emocija,kontoliranje istih,društveni kontakt,interakcija s vršnjacima,samopouzdanje) , spoznajno/kognitivno (razvoj spoznaje o vanjskom svijetu, uočavanje veza, povezanost stvari i pojava, planiranje, olučivanje..) te govor,komunikacija,istraživanje,stvaranje.

3. Interaktivni kontekst ranog razvoja.

Rani razvoj djeteta posljedica je njegovog biološkog nasljeđa te izvanjskih utjecaja, a odvija se tijekom niza interakcija s djetetom s humanim I materijalnim obiteljskim I izvanobiteljskim okruženjem.

4. Odgoj djece I društveni kontekst.

Za kvalitetan rani razvoj djeteta sa stajališta društvenog konteksta važna su tri čimbenika: društvena zajednica, obitelj te znanstveni I stručni resursi. Od društva se očekuje prihvaćanje I isticanje važnosti ranog razvoja , podizanje na razinu javne potrebe I općedruštvenog interesa te angažiranje I usklađivanje djelovanja svih društvenih insitucija I obitelji u cilju doprinosa ranom razvoju djeteta.

5. Područja utjecaja na rani razvoja.

Zdravstvena zaštita (prehrana,cjepljenje,liječenje..), pravna I socijalna zaštita (zaštita dječijih prava,posvajanje,udomljavanje..), odgoj I obrazovanje (skrb za djetetove osnovne I socijalne potrebe, priprema za školu, poticnje sva 4 razvojna područja..) i kultura I tradicija (njegovanje tradicije, razvijanje I zadovoljavanje kulturnih potreba..).

6. Predškolski programi u svijetu.

Tradicionalne predškolske ustanove (postoje u svim zemljama, sustav odgoja I obrazovanje, namjenjene djeci zaposlenih roditelja), Montessori program (zasnovan na metodi Marie Montessori, primjenjuje se skoro u cijelom svijetu, usmjeren na senzomotorni razvoj,razvoj inteligencije,samostalnosti,samodiscipline I upornosti,cjelodnevni program), Head Start program ( nastao u SAD-u, kompenzacijski program, usmjeren na zaštitu I pomoć ekonomski, socijalno, obrazovno I kulturno zakinutoj djeci, cjelodnevni program), Reggio Emilia program (kompenzacijski program, smatra da okruženje u kojem se živi i ući ima snažan utjecaj na dijete-prostor je treći odgajatelj), Play grupe (pokrenuli ga I provode roditelji, organizacija roditelja nezadovoljnih tradicionalnim predškolskim ustanovama), Igraonice (nastale temeljem roditeljske inicijative, temeljna uloga promoviranje igre te posudbe igračaka ).

7. Predškolski programi u Hrvatskoj.

Temeljni primarni program (tradicionalni program hrvatskih vrtića, za djecu zaposlenih roditelja, za djecu od prve godine do polaska u školu, najčešće cjelodnevno), Alternativno predškolski programi (programi po koncepciji različiti od Hrvatskog temeljnog programa, razvili se izvan RH, najprisutniji waldorfski I Montessori vrtići), Predškola-program pripreme za školu ( obavezan, u popodnevnim satima,”mala škola”), Kraći programi (traje jedan do dva sata, različiti ciljevi I načini rada,, popodne).

8. Platon

Sokratov učenik. U njegovim spisima odgoju je poklonjena velika pozornost. Smatrao je da čvrstoća I organizacija nekog društva mora biti zasnivana na radu svakog od njih prema njihovoj prirodnoj sklonosti, a te sposobnosti treba otkriti odgojem. Samo odgojem država može očvrsnuti. Predlagao je odgoj djece u odgojnim domovima. Smatrao je da podjednako treba odgajati mušku I žensku djecu te da najprije dolazi gimnastički a zatim glazbeni odgoj.

9. Aristotel

Platonov učenik. Djelomično sačuvao Platonovu politiku. Prvi je sačinio periodizaciju čovječjeg razvoja do zrelog doba ( prvi period od 0-7god, drugi od 7-spolne zrelosti,treci od spolne zrelosti-21god). Smatrao je da do sedme god dijete treba ostati u porodici I tu se odgajati a obitelj se treba posebno brinuti za prehranu I tjelesnu njegu, te razvoj igrom. Također je smatrao da predškolski odgoj treba biti obiteljski. Bio je I začetnik ortopedije jer je osmislio mehaničke sprave koje su štitile nježne udove djece.

10. Marko Fabije Kvintilijan

Smatrao da je najvažniji razvoj govora kod djece. U svom najpoznatijem djelu u 12 knjiga “O odgajanju govornika” raspravlja o mnogim pedagoškim pitanjima. Doprinio je uvođenju novih predmeta u osnovnu školu. Dijete ni u jednom period života ne smije biti bez brige, potrebno je da budu nečim zaposlena.

11. Jan Amos Komensky

Tvorac je prvog sustava predškolskog odgoja. Bio je češki pedagog, tad najpoznatiji pedagog I didaktičar u Europi. Bavio se pitanjima predškolskog odgoja. Smatrao je da se odgoj treba provoditi u obitelji sve do šeste godine – predlaže odgoj I učenje kod kuće, kod majke u porordici – materinska škola. O tome je napisao u djelu “Informatijum materinske škole”. Smatra se za začetnikom predškolskog odgoja. Smatrao je predškolski odgoj prvim stupnjem u odgojnom sustavu. Informatijum materinske škole-moralni odgoj djece u obitelji: umjerenost, čistoća, pažljivost I poslušnost prema starijima, govoriti samo istinu, pravednost, pristojnost…Iznosi I program pojmova koje djeca trebaju savladati unutar obitelji: poznavanje predmeta I pojava, optika, astronomija, geografija, jezik..Napisao je prvi didaktički priručnik za djecu predškolske dobi “Orbis sensalium pictus”-osjetilni svijet na slikama-prva slikovnica I enciklopedija za djecu.

12. Jean Jaques Rousseau

Postao poznat diljem svijeta zbog djela “Emil ili o odgoju”. Njegova učenja se svode na prirodni odgoj djeteta. Prvi učitelj su priroda, iskustvo I ljudi. Umjesto razuma, kod djeteta u početku treba razvijati tijelo, organe I osjetila. Djeca trebaju učiti tek kad za to pokažu interes, nakon 12. godine. Ženski odgoj treba razlikovati od muškog. Napao je religiju I crkvu pa mu je knjiga bila spaljena javno nasred trga u Parizu. Bio je zagovornik načela prirodnih posljedica djetetovih djela. Postavio je smjerove u razvoju djeteta: prvi (0-2 god, tjelesna njega, majka odgaja), drugi (2-12 god, razvoj osjetilnih organa, na selu s ocem), treći (12-15 god, umni razvoj), četvrti (od 15-punoljetnosti, moralni razvoj).

13. Friedrich Frobel

Počeo raditi kao učitelj ali je uskoro uvidio da nema dovoljno znanja za to pa se povukao. U malom njemačkom gradiću pokraj Belina osniva zavod poi menu “Kinder Garten”- usporedivši dijete s nježnom biljkom u vrtu- bilo je to prvo zabavište u svijetu. Smatrao je da odgoj treba biti aktivističkog karaktera u smislu da samoaktivnost pomaže njegovom razvoju. Dijete je po prirodi aktivno biće pa mu tu sklonost treba I zadovoljiti igrom,intelektualnim radom.. “Frobelovi darovi” su darovi didaktičkog materijala: lopta,kugla,kocka podjeljena na vise

manjih.. Prvi je razvio sustav predškolskog odgoja I snažno ga afirmirao po cijeloj Europi. Njegove ideje su se proširile po cijelom svijetu.

14. Maria Montessori

Radila je u klinici sa slaboumnom djecom jer su svi smatrali da njih ne treba odgajati jer se tu ništa ne može poboljšati. Smatrala je da su takva dijeca vise pedagoški nego medicinski slučaj. Okolina sa svojim materijalom može biti presudna za razvoj takve djece. Odlučila studirati pedagogiju I psihologiju. Opredijelila se najprije za odgoj osjetila a ond razuma, zato je izrađivala posebne materijale u te svrhe. Izjavila je da dijete ima upijajući um odnosno da upija znanje isto kao što spužva upija vodu. Ruke su glavni djetetov učitelj. Opremala vrtiće sa puno opreme dostupne djeci da sama uzimaju. Radila je mnoge vježbe s djecom I promatrala ih. Roditelji dosta pomažu u Montessori vrtićima. Zalagala se za “otvorena vrata” tako da djeca mogu neprestano ići iz jedne prostorije u drugu, prema interesu.

Povjesni razvoj predškolskog odgoja u Hrvatskoj15. Socijalno humanitarni zavodi

- nahodište: obično u Dalmaciji,za uzdržavanje napuštene djece, humanitarni su, nisu bile odgojno-obrazovne nego socijalne; 1432. g prvo nahodište u Dubrovniku ‘’Zavod milosrđa’’, 1452. God u Zadru

- sirotište: sredinom 18. St u Dubrovniku, Splitu, Rijeci, Osijeku, Zagrebu, socijalni karakter, djeca bez roditelja, financirale sui h zaklade

- sabiralište: početak 20. St., 4-14 god djeca, za djecu zanemarenu od roditelja, na mjesec dana

16. Ustanove za dnevno I danonoćno zbrinjavanje djece

- pjestovališta:1855. U Zagrebu, za zaposlene roditelje (radili po 12 sati danju I noću),osnivali ih crkva, bogati, humanitarne udruge, do početka 20 st.(0-3 god);PJESOVATI – njegovati, brinuti. Pjestinja – odgojiteljica

- dječji domovi I skloništa: 3-12 god, zabavni razgovori, pjevanje, crtanje, igra I koračnica,ručni rad, zabavica

17. Čuvari I zabavišta

-Sredinom 19 st, za predškolsku djecu, odgojno-obrazovni, preteče vrtića, pod utjecajem F.F ; zabavišta- igra, zabava(ručni rad), obrazovanje uma I govora; gimnastika, zabavne igre, promatranje, crtanje, bojanje, pripovjedanje; javne I privatne; 1872. Prvo zabavište – Antonija Cvijić-Lukšić(prva knjiga predškolskog – Rukovođ za zabavište)-zabavišna učiteljica

18. Školovane zabavišne učiteljice- Morale su biti školovane, u početku tečaj (1 god). U 20 st studij, uvjeti 16 god, tjelesno zdrave,

osnovna škola , dobar sluh I lijep glas, znanje hrvatskog jezika, neporočno ponašanje, imali 8 predmeta(nauk vjere…)

19. Pristupi tvorbi predškolskog kurikuluma- Transmisijski pristup – stari, tradicionalni način, uglavnom u školama- Transak.-transform. pristup – rad s materijalima, kroz aktivnost uče

20. Što je kurikulum?

Kurikulum je definiran program dječjeg vrtića, škole ili bilokoje obrazovne institucije. U kurikulumu postoje dva pristupa tj znanja, transmisija ili transakcija I transformacija.

21. Implicitna pedagogija odgojitelja.

Implicitno-skrivenoo akciji-kako trebamo raditiu akciji-što trebamo raditiU temeljima odgajateljeve prakse (akcije) očituje se njegova osobna teorija o djetetu I vrtiću,učenjima I odgoju. Odgajatelj I svojoj svakodnevnoj akciji upućenoj djeci prenosi I izražava svoje stavove I mišljenja, te djeca reagiraju I djeluju na osnovi svog razumijevanja ukupne odgajateljeve akcije. Na taj način stvaraju se recipročni odnosi koje može primjetiti neki promatrač. Prema toj općoj klimi prepoznatljiva je svaka odgojna skupina.

22. Akcijsko istraživanje.

Za otkrivanje I mijenjanje implicitne pedagogije potreban je drukčiji put ili pristup. Potrebno je zajedničko djelovanje grupe I od svakog povratna informacija, tj odgajatelju je potrebna pomoć. Potreban je promatrač/i da zajedničkim promatranjem identificiraju aspekte akcije koji čine njegovu implicitnu pedagogiju.

23. Najčešće pogreške odgojitelja.

Rezultati istraživanja pokazuju da su pogreške u praksi većinom rezultat dosadašnjeg obrazovanja odgajatelja. Najčešće pogreške u odgoju I obrazovanju predškolske djece uglavnom su s pogrešno shvaćenim procesom učenja djeteta. Jednostavnije rečeno, pretpostavlja da mu je prenio znanje pričajući no dijete usvaja znanje na osnovi osobne aktivnosti.

24. Značajke humanistički usmjerenog predškolskog odgoja

Usmjerenost na dijete I interakciju s vršnjacima, razvoj dječje samostalnosti, razvoj dječjeg stvaralaštva, izbor I planiranje sadržaja, praktična kompetencija odgajatelja, institucijski kontekst, uloga roditelja, uloga odgajatelja.

25. Usmjerenost na dijete I interakciju među vršnjacima.

Usmjerenost na dijete znači priznavanje postojanja individualnih razlika. Pravo na različitost je temeljno stajalište ovakvog pristupa. Zato odgajatelj vrši izbor sadržaja na osnovi poznavanja djece. Preferiraju se grupni oblici rada gdje se nudi puno aktivnosti, pri čemu djete bira. Tu dolazi do inteakcije s vršnjacima.

26. Razvoj dječjeg stvaralaštva

Postoje 3 etape dječjeg stvaralaštva: dijete se upoznaje s predmetom/materijalom, ovladavanje uobičajenom upotrebom ili načinom funkcioniranja toga, izmišljanje načina upotrebe istog.L. Malaguzzi, predstavnik Reggio pedagogije, smatra da dijete ima stotinu jezika tj načina izražavanja I što ih vise prepoznamo to ćemo im pružiti vise mogućnosti da se razviju I djeluju.

27. Izbor I planiranje sadržaja.

Planiranje I izbor sadržaja podređeni su potrebama I interesima djece. Sadržaji se ne propisuju već ih bira odgajatelj prema zanimanjima djece, promatranim I procjenom interesa. Dakle odgajatelj slijedi I razvija interese djece. Njegova je uloga vise usmjerena na organizaciju sredine koja će poticati djecu na razmišljanje I rad.

28. Praktična kompetencija odgajatelja.- Stjecanje praktične kompetencije složena je djelatnost I važna kao I stjecanje teorijskog

znanja,rijetko tko ima umijeće uspješnog poučavanja- poučavanje je misaona ali i praktična djelatnost- vrhunski praktičar intuitivno, bez razmišljanja donosi odluke, uspješno djeluje i rješava

nove i nepredviđene okolnosti- praktičar-početnik ne može brzo i svrhovito djelovati- većini odgajatelja potrebno neko vrijeme za stjecanje prakse

29. Institucijski kontekst.

Osim interakcijskih odnosa odgajatelja I djece, na odgojno-obrazovni process u dječjem vrtiću djeluje I tzv. realni kurikulum.

-realni kurikulum – sve što čini organizaciju i načine funkcioniranja ustanove (makro organizacija) i funkcioniranje odgojne grupe (mikro organizacija)-upitno kakvo djelovanje ima okruženje na djecu-promjenom i drukčijom organizacijom namještaja u grupnoj sobi promijenilo se i ponašanje djece organizacija kvalitetnog okruženja može proizvesti pozitivne promjene u dječjem ponašanju-REGGIO PEDAGOGIJA – uređenje prostora, tlocrt zgrade, arhitektonska rješenja imaju poseban značaj u odgajanju djece-organizacija ustanove više utječe na djecu nego intencije službenog programa REALNI KURIKULUM DJELUJE VIŠE OD SLUŽBENOG

30. Uloga roditelja.-jedno od mjerila kvalitete ustanova je mogućnost i način sudjelovanja roditelja u radu i organizaciji predškolske ustanove-roditelji u svom domu kreiraju okruženje za dijete prema vrijednostima, očekivanjima i slici o djetetu koje oni zastupaju nesklad dva okruženja-neskladi čine dijete adaptibilnijim, fleksibilnijim u ponašanju, mišljenju i učenju-partnerstvo roditelja i odgajatelj pretpostavlja izravno sudjelovanje roditelja u izboru programa i odgojnoj praksi, a ne samo u nekim odlukama

31. Uloga odgojitelja.Dvije bitne odrednice dječjeg vrtića i uloge odgajatelja: 1. dječji vrtić je mjesto radosnog življenja: druženja, igre, učenja odgoja i obrazovanje djece i odraslih 2. odgajatelj je voditelj i pomagač u igri, učenju i razvoju djeteta

Uloga odgojitelja je da bude opskrbljivač (donese materijale..) I organizator (proctor,uvjeti za aktivnost..),planer (planira tjedan), motivator (uključuje u aktivnost), partner roditeljima I drugim odgojiteljima, suigrač, procjenjivač, promatrač I slušatelj.

32. Nacionalni kurikulum za predškolski odgoj.

-polazište kurikuluma: “Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje također polazi od primjera dobre odgojno-obrazovne prakse vrtića u Republici Hrvatskoj. Primjeri dobre prakse u određenom broju vrtića u Republici Hrvatskoj, prikazani i opisani u nizu stručnih i znanstvenih publikacija domaćih autora, svjedoče o tome da je Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje u hrvatskoj praksi ostvariv, a kvalitetan temelj njegove implementacije već postavljen.”

-načela (fleksibilnost,otvorenost): Načela su: fleksibilnost, partnerstvo, osiguravanje, otvorenost.

Fleksibilnost: Vrtić osigurava uvjete za ostvarivanje visoke razine fleksibilnosti odgojno-obrazovnoga procesa koja omogućuje prilagodljivost konkretnim mogućnostima, potrebama i interesima djece i odraslih u ustanovi, kao i uvjetima i kulturi sredine u kojoj ustanova djeluje. Otvorenost: Otvorenost za kontinuirano učenje i spremnost na unapređivanje prakse moguće je osnaživati uz pomoć: kontinuiranog istraživanja i unapređivanja kvalitete samih odgajatelja i drugih stručnih djelatnika vrtića; osposobljavanja praktičara – odgajatelja i drugih stručnih djelatnika vrtića za istraživanje i aktivno promišljanje vlastite odgojno-obrazovne prakse; povezivanja svih sudionika odgojno-obrazovnoga procesa koji su spremni učiti, istraživati i mijenjati odgojnu i obrazovnu praksu i dijeliti to iskustvo s drugima u zajednice koje uče.

-vrijednosti: Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje promiče planiranje i djelovanje odgoja i obrazovanja utemeljenog na vrijednostima koje bi iz perspektive povijesti, kulture, suvremenih događaja i projekcija budućnosti trebale unaprjeđivati intelektualni, društveni, moralni i duhovni razvoj djece, a to su: znanje identitet humanizam i tolerancija odgovornost autonomija kreativnost.

-ciljevi: Osiguravanje dobrobiti za dijete te cjelovit razvoj, odgoj I učenje djece te razvoj kompetencija.