Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

221

IzvornI znanstvenI rad

Cvijeta P a v l o v i (odsjek za komparativnu knjievnost, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu)

iNTERMEDiJalNoST oD alEKSaNDRa FlaKERa Do viKToRa MEGaa

GlaZbala bEGoviEvE Knjige Boccadoro

UDK 821.163.42-1.09begovi, M. 82.0-05Flaker, a. 82.0-05mega, v.

Intermedijalne studije Aleksandra Flakera i Viktora megaa susrele su se u vie navrata, a posebno plodonosno u istraivanju knjievnog djela Milana Begovia. Analiza nastoji pokazati da je Milan Begovi, uz druge pjesnike svoje generacije od S. Georgea do G. DAnnunzija, bio senzibilan na dimenziju zvukovnosti (izvanjskoga i unutarnjega) svijeta, i posebice za ukljuivanje niza motiva sastavljenog od glaz-bala impresionistiko-realistike i simbolike funkcije, na nain koji je proslavio Paul Verlaine i za koji e se opredijeliti mnogi pjesnici fin de siclea. Begovieva Knjiga Boccadoro prikuplja impresije verlenovske poezije, izravno ili posredno, putem talijanske i njemake poezije, orkestrirajui pjesnike misli violinama, frulama, harfama, citrama, lirom, pianinom, ponavljajui dakle verlenovski sastav, ali obogaujui ga primjerice metalnom mistinom raskoi srebrnih trublja i orguljnih cijevi. Begovi je u Knjizi Boccadoro elio prikazati antimodernistiki svijet odmaka od suvremenog prostora i vremena, najblii, premda najvjerojatnije posredno (posredstvom DAnnunzijeve lirike), Ver-laineovim Galantnim svetkovinama. Begovi e nakon zbirke Knjiga Boccadoro, uz impresionistike poticaje verlenovskog tipa preuzete posredovanjem poglavito talijanske i njemake knjievnosti, ali i opim poznavanjem francuskih izvora, dograditi poetski izraz novim stilskim mogunostima modernizma, no nikada nee napustiti sklonost gradbi poetskih slika uz pomo razliitih kvaliteta glazbala. Poredbeno itanje Begovieve zbirke prema modelima zagrebake knjievnoznanstvene kole pokazuje da se ni Aleksandar Flaker ni Viktor mega ne pomiu naglim zaokretom ili odmakom od ishodinog imanentizma prema intermedijalnim istraivanjima, nego postupnom dogradnjom, pri emu imanentan pristup ostaje u velikoj mjeri implicitan (pa mu se Flaker i mega s lakoom mogu vratiti), a s druge je strane ve u najranijim tekstovima obaju autora lako zamijetiti kulturoloke sastavnice bez kojih bi prouavani knjievni tekstovi ostali bez opisa osnovnih odrednica gradbe, tj. bez opisa fikcionalnog svijeta, svijeta koji po mjeri ovjeka nuno ine parametri prostora i vremena, unutarnjega i vanjskoga.

222

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

Za poredbenoga povjesnika knjievnosti intermedijalnost kao potraga i pronalaenje izraajnih oblika koji se realiziraju u kombinaciji dvaju ili vie medija1 poticajna je metoda koja ima jedan od najirih dosega suvremenog pojma ope izobrazbe te kojom se na svojevrstan nain revitalizira tisuljetna tradicija povezivanja osnovnih umijea i umjetnosti, kakvo je primjerice pribliavanje gramatike, retorike i glazbe. vladanje i upuivanje na spregu koja postoji u pojmovima kao to su artes liberales, trivijum i kvadrivijum itd., u eri u kojoj je naglaena tenja k specijalizaciji, nunoj, ali ne i iskljuivoj, donijeli su onima koji njima vladaju (barem u manjem segmentu) svojevrsnu auru uzora. Ta intelektualna elita koja ne nastupa elitistiki, nego, napro-tiv, lakoom povezivanja i pronalaenja slinosti u irem polju Umjetnosti ini razumijevanje pojedinanog primjera, pojedinane umjetnike grane, jo zanimljivijim i slojevitijim. iz pozicije studenta komparativne knjievnosti, a potom i nastavnika predavaa na odsjeku za komparativnu knjievnost, oso-bito su me privlaile studije posveene odnosima i poloaju koji knjievnost zauzima prema drugim umjetnostima, tj. intermedijalna istraivanja kakva su naglaivali radovi aleksandra Flakera, viktora megaa i dr. viekratno sam se osvjedoila ovacijama studenata na promocijama, znanstvenim skupovima i predavanjima koje nai dragi profesori doivljuju i danas u potpuno drukijim uvjetima, uvjetima mladog auditorija nova senzibiliteta te bih ovu prigodu eljela iskoristiti da ostane zabiljeen i taj recepcijski moment u prouavanju djelovanja Zagrebake knjievnoznanstvene kole. Metodologiju interdisciplinarnosti i intermedijalnosti imala sam ast osobno uiti od niza profesora, od kojih na odsjeku za komparativnu knjievnost izdvajam Milivoja Solara, u ijim radovima i predavanjima esto pronala-zimo uputnice na podruja fizike, matematike, religije i dr., a na odsjeku za romanistiku profesore kakvi su bili Jere Tarle, Gabrijela vidan i ingrid afranek, koji su slijedili putokaz Zagrebake knjievnoznanstvene kole, te svaki u svojem podruju usmjerili istraivanja s knjievnoga polazita prema kulturologiji, od filozofsko-knjievnih zapisa (od blaisea Pascala do Madame de Stal i njihovih ideja o opisu europske kulture Tarle i vidan), do pri-povjedne vizualnosti Marguerite Duras asocijativno usporedive primjerice s erotiziranim spotovima pop-ikone Madonne (afranek).

intermedijalna metodologija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu namee se izrazitije u posljednjoj treini XX. stoljea, a ovaj je prilog koliko analiza toliko i zahvala profesorima koji su svojom humanistikom irinom

1 Hrvatski enciklopedijski rjenik, Novi liber, Zagreb 2002.

223

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

prouavanja knjievnosti ponudili bogatu grau i onim studijima za koje nisu bili izravno vezani, i ujedno, bavei se svojim germanistikim ili slavistikim poljem znanosti, ponudili filozofike modele analize ope povijesti knjievnosti ili povijesti svjetske knjievnosti. Poredbene metode aleksandra Flakera i viktora megaa samo se na prvi pogled ine primi-je njene na razliite segmente povijesti knjievnosti; uopeno bi se moglo rei da je Flaker vrlo rano, ve ezdesetih godina, u hrvatskoj znanosti o knjievnosti ukazao na potrebu intermedijalnih istraivanja, a mega pak, kao tovatelj Theodora Wiesgrunda adorna, rano njegovao sociologiju knjievnosti te ju kasnije usmjerio ka kulturologiji i, takoer u ador-novskom duhu, naglaenijoj sklonosti intermedijalnim slojevima. Flakerov ishodini imanentizam kojim opisuje obiljeja knjievnoga djela (u rasponu od metode ruske formalne kole do poetike strukturalizma te metoda poredbenog prouavanja knjievnih pojava) nije se odricao drutvenoga i povijesnoga konteksta (Stilovi i razdoblja, sa Z. krebom; Knjievne poredbe, 1968; Stilske formacije, 1976; Proza u trapericama, 1976, nomadi ljepote, 1988; rije, slika, grad, 1995. i Knjievne vedute, 1999). mega je pak uporite pronaao u estetici recepcije i strukturalizmu, da bi nakon doprinosa prob-lematici sociologije knjievnosti (Kunst und Wirklichkeit, 1969; Knjievno stvaralatvo i povijest drutva, 1976; istina fikcije, 1982) napisao imanentnu povijest romana i ponudio nova tumaenja novele (Povijesna poetika romana, 1987, 1991, 2004; Hrvatska novela, 1998. s i. Frangeom), pozivajui se esto na smjernice kritike teorije drutva kakvu je zagovarao adorno, primjerice u dijalektici prosvjetiteljstva (dialektik der aufklrung, 1947) ili u estetikoj teoriji (sthetische Theorie, 1970). Taj njemaki filozof, sociolog, muzikolog i skladatelj putem negativne dijalektike dodirivao je podruja koja su megaa privlaila po osobnom senzibilitetu, pa mu se mega u velikoj mjeri posvetio i nedavno, u svojim intermedijalnim studijama Knjievnost i glazba (2003): uestalim referencijama, adorno, uz tek pokojeg ee spomenutoga filo-zofa (G. W. F. Hegel, F. Nietzsche, braa Schlegel, a. Schopenhauer) kao i tek pokojeg knjievnika (G. G. byron, M. de Cervantes Saavedra, J. W. Goethe, E. T. a. Hoffmann, M. Krlea, Th. Mann, W. Shakespeare, l. Tieck), po zastupljenosti u navedenoj knjizi zauzima najistaknutije mjesto, ravnopravan poglavito skladateljima (Johann Sebastian bach, ludwig van beethoven, Hector berlioz, Johannes brahms, Pjotr ilji ajkovski, Claude Debussy, antonn Dvok, Franz liszt, Gustav Mahler, Felix Mendelssohn bartholdy, Wolfgang amadeus Mozart, arnold Schnberg, Richard Strauss, igor Fjodorovi Stravinski i Richard Wagner). Ni alek-sandar Flaker ni viktor mega ne pomiu se od ishodinog imanentizma

224

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

prema intermedijalnim istraivanjima naglim zaokretom ili odmakom, nego postupnom dogradnjom, pri emu imanentan pristup ostaje u velikoj mjeri implicitan (pa mu se Flaker i mega s lakoom mogu vratiti), a s druge je strane ve u najranijim tekstovima obaju autora lako zamijetiti kulturoloke sastavnice, bez kojih bi prouavani knjievni tekstovi ostali bez opisa osnovnih odrednica gradbe, tj. bez opisa fikcionalnog svijeta, svijeta koji po mjeri ovjeka nuno ine parametri prostora i vremena. Upravo navedene kategorije pomau u razumijevanju polazinih afiniteta Flakerova i megaeva knjievnoznanstvenog diskursa. ini se da je Flakerovo zani-manje za svijet izrazitije usmjereno prostoru, a megaevo vremenu, iz ega proizlazi Flakerova izrazitija sklonost vizualnosti i likovnosti, a megaeva auditivnosti i glazbi (kao najapstraktnijoj umjetnosti), no to ne iskljuuje mogunost da Flaker u svoje oglede i rasprave ukljui primjedbe o glazbi, kao to to mega ini s likovnim umjetnostima.

intermedijalne studije aleksandra Flakera i viktora megaa susrele su se stoga u vie navrata, a posebno plodonosno u istraivanju knjievnog djela Milana begovia, ija je novela Kvartet obojici bila poticajan motiv ili pak okosnica. U Stilskim formacijama Flaker navodi odlomak begovieve novele da bi ilustrirao njezinu naglaenu estetiku vrijednost i objasnio jedan od modernistikih aksioma, po kojemu je najvia vrijednost umjetnost. Premda je naslov novele Kvartet usmjeren glazbenosti, a izdvojen ulomak posveen glazbi, tj. knjievnom opisu glazbe igora Stravinskog, Flaker uoava da

niz pojmova koji stvara d o j a m o glazbi pripada likovnom doivljaju: zlatna kia, mladost pod suncem, sedefno-areni kolobari. Jedan semantiki niz tumai drugi. ali ovaj i m p r e s i v n i i s k a z uvodi jo jedan bitan semantiki niz koji moemo vezati za erotski doivljaj: mladost je gonjena, uhvaena, obujmljena, ugrizena , a napose se veza glazbe s erotskim doivljajem uspostavlja u nizu: smijeh od veselja, smijeh od poruge, smijeh od kakljanja rijei: tople i izazivne kretnje: reptilne i bestidne. impresivna funkcija iskaza ovdje je oita, a razaznajemo da je ona izgraena na tezi kako je glazba vezana za seksualni doivljaj, pa tek tako nosi ovaj tekst i gnoseoloku funkciju. Razumije se, begoviev Kvartet, pa i ovaj mali ali karakateristini fragment (PSHK, 76, str. 154155), genetski je vezan za knjievnost razdoblja moder-ne, prvenstveno za impersionizam s naglaenom i dominantnom estetskom funkcijom knjievnog djela, ali ve pripada vremenu ne samo Przybyszewskog s njegovim panseksualizmom nego i Freuda s libidonoznom podsvijeu.2

2 aleksandar Flaker: Stilske formacije, liber, Zagreb 1976, str. 53.

225

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

U izdvojenom fragmentu Kvarteta3 protumaena je struktura impresio-niz ma, u koju se kad se prouavanje proiri na begoviev opus uklapaju odlike stila secesije,4 neorokokoa5 i neoklasicizma.6 i nekoliko desetljea nakon Flakerove analize, Kvartet zauzima istu poziciju u prouavanju hrvatskoga modernizma, te mu mega komparativnim ogledom opisuje europski kontekst, uporeujui ga s njemu suvremenim pripovjednim tek-stovima, primjerice s pojedinim djelima Th. Manna i a. Huxleya:

Prvi je korak tumaenja begovieve novele usmjeren prema irokom kon-tekstualnom pitanju uzajamnog odnosa pojedinih grana umjetnosti, ovdje knjievnosti i glazbe. [...] osobito je dojmljiva okolnost da se pripovjedni diskurs stalno kree na nekoliko tijesno povezanih podruja. [...] Glazbeni prohod kroz labirinte erotike, psihoanalitiki inspiriran, nigdje nije tako dosljedno prikazan kao upravo u toj noveli.7

Tu se begoviev odnos prema knjievnoj i umjetnikoj suvreme-nosti i tradiciji proiruje i na pojam naturalizma i njegove zahtjeve za mimetinou:

odnos prema tekstu s podruja druge umjetnosti, u ovom sluaju: prema glazbenoj partituri, bit e mimetian. [...] individualna e sprema itatelja, kad god je posrijedi tekst s intermedijalnim sastavnicama, biti osobito vaan imbenik pogotovu u knjievnim djelima nastalima poslije naturalizma, pokreta koji je u pripovjedna djela, izmeu ostaloga, unio naelo koje bi se moglo nazvati naelom mimetike odgovornosti prema prikazanim pred-metima ili pojavama.8

3 obzor, 1926; Knjievnik, druga, definitivna verzija, 1928.4 Flaker, Stilske formacije, str. 90, 265.5 Flaker, Stilske formacije, str. 332.6 Flaker, Stilske formacije, str. 90; M. bobrownicka: nurt klasycystyczny w literaturach

zachodnio i poudniowosowiaskich. U: Z polskich studiw slawistycznych 4, Warszawa 1972, str. 110117.

7 viktor mega: ovjek kao zvukovno tijelo. Kvartet Milana Begovia. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): Zbornik radova sa skupa Milan Begovi i njegovo djelo, opina vrlika, ogranak Matice hrvatske u Sinju, vrlika Sinj 1997, str. 139157; vidi i: ivo Frange i viktor mega: Hrvatska novela. interpretacije, Zagreb 1998; viktor mega: Knjievnost i glazba, Matica hrvatska, Zagreb 2003, str. 192203.

8 viktor mega: ovjek kao zvukovno tijelo. Kvartet Milana Begovia. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): Zbornik radova sa skupa Milan Begovi i njegovo djelo, opina vrlika, ogranak Matice hrvatske u Sinju, vrlika Sinj 1997, str. 139157, ovdje str. 140.

226

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

kao i zahtjeve za determinacijom9 i estetizacijom seksualnosti,10 a mogue ga je proiriti na asocijacije koje vode u znaenjsko polje vitalizma.11

intermedijalna istraivanja procijenila su takoer zanimljivim begoviev roman giga Barieva (19301931), na koji mega upuuje,12 a Pavlii mu se posveuje,13 potom Sonete godinjih doba (1899)14 te jednoinke Venus victrix15 (1906) i Meniet16 (1906), a svima je zajedniko izdvajanje begovieve likovnosti i vizualnosti, bez obzira na vrste umjetnosti koje je begovi elio knjievno opisati, kao i bez obzira na knjievnu vrstu u kojoj je izrazio eljenu ideju. begovia fascinira ponajprije talijanska glazba i slikarstvo,17 koja je izvorite dijaloga s tradicijom, poglavito predodbe umjetnosti renesanse i rokokoa, iz koje su u hrvatskom knjievnoznanstvenom nazivlju nastali pojam (begovieva) renesansizma18 i definicija esteticistikog neorokokoa. Kad govore o begovievim osvrtima na knjievnu prolost, povjesnici se slau da se esteticistiko prisjeanje na fenomenologiju povijesti europske litera-ture zasniva na poetikama formacija impresionizma i secesije, koje, usprkos lako uspostavljivim razlikovnim segmentima, u velikoj mjeri grade slian odnos prema stvarnosti vanjskoga svijeta, bez obzira na to kako ga razliito opisivale. Kriteriji selektivnog pamenja i muzealne ilustracije19 voeni su u toj epohi tenjom za vizualizacijom svijeta obiljeenoga arolikou i stilski sugestivnim oblicima,20 svjesnim anakronizmom u tom smislu to doba prolosti predouju shvaanjima koji za tu epohu jedva da su znakoviti;

9 ibid., str. 150.10 ibid., str. 154.11 viktor mega: Knjievnost i glazba, Matica hrvatska, Zagreb, 2003, str. 196.12 ibid., str. 192.13 Pavao Pavlii: glazba, slikarstvo i knjievnost u romanu giga Barieva. U: Soldo,

fra Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8, str. 159178.14 aleksandar Flaker: na marginama Begovievih Soneta godinjih doba. U: bratislav

luin i Mirko Tomasovi (ur.): Petrarca i petrarkizam u hrvatskoj knjievnosti. Zbornik radova s meunarodnog simpozija odranog od 27. do 29. rujna 2004. u Splitu, Knjievni krug, Split 2006, str. 447451.

15 viktor mega: duh impresionizma i secesije. Hrvatska moderna, Zavod za znanost o knjievnosti Filozofskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 1997.

16 ibid.17 aleksandar Flaker: Knjievne vedute, Matica hrvatska, Zagreb 1999, str. 189.18 mega, duh impresionizma i secesije, str. 156.19 ibid., str. 161.20 ibid., str. 156.

227

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

prije bi se moglo rei da je to fin de sicle u odorama prolosti. Renesansizmu begovieve jednoinke Venus victrix mega priznaje: No zadovoljene su obje potrebe: zanimanje nekih gledatelja za vizualnu rasko, a istodobno i oekivanja onoga dijela publike kojemu je stalo do psiholoke razrade ljud-skih odlika i inova,21 dok u jednoinki Meniet naglauje razmatranje o srodnosti prikazanoga zbivanja s kulturom rokokoa.22

bez obzira na to to, kad se odluuju na citiranje najznakovitijih dijelova iz begovieva opusa, oba povjesnika to ine uglavnom na primjeru Kvarteta s prikazom izvedbe skladbe igora Stravinskog, za razmiljanje o stilsko-formativnim mijenama povijesti hrvatske i europske knjievnosti vrijedno je odabrati zbirku begovieve lirike Knjiga Boccadoro (1900), koju su u pole-mikama to su se u to doba vodile izmeu mladih i starih, ovi potonji odbacili kao bolesnu liriku, a oni prvi je istaknuli kao reprezentativno djelo hrvatske moderne.23 ona doista nosi kronoloki vrijedan inovativan zamah prema kljunim pojmovima kojima Flaker i mega tumae knjievnost hrvatske moderne, tj. hrvatskoga esteticizma: ona e posluiti za ilustraciju poetaka hrvatskog impresionizma, artizma,24 dijaloga s prolou, naglaene intermedijalnosti itd. Razmiljajui o mogunostima povijesti knjievnosti, nakon periode dezintegracije realizma, Flaker uoava da

slijedeu periodu obiljeava ve intenzivno kretanje u poeziji koja postaje odlunom za strukturu razdoblja. Dok se potpunije ne istrae i ne definiraju osnovni pjesniki stilovi ove periode, uvjetno bismo je mogli nazvati s e c e s i o n i s t i k o i m p r e s i o n i s t i k o m periodom, s time da bismo morali i u nas ve esto upotrebljavani termin secesija preciznije odrediti. Termin secesija nalazimo esto, ne bez razloga, u Krlee, on djelomino odgovara onome to se u njemakoj knjievnosti nekada naziva jugendstil, a u engleskoj modern style, pa poljski teoretiar Markiewicz istie potrebu da ga se upotrebljava za karakteristine stilove koji se ne mogu svrstati niti u impresionizam niti u ekspresionizam, a u kojima zbilja predoena u djelima ima statiki, dekorativni i harmonizirani u pogledu estetskih kvaliteta karak-

21 ibid., str. 161.22 ibid., str. 197.23 boris Senker: Predgovor. U: M. begovi: Pjesme, proza, Zagreb 1996; boris Senker:

Milan Begovi. U: Leksikon hrvatskih pisaca, ur. Dunja Falievac, Kreimir Nemec i Darko Novakovi, kolska knjiga, Zagreb 2000, str. 57.

24 viktor mega: elevacija i ekstaza u Krleinim ranim djelima. U: iva beni i Dunja Falievac (ur.): ovjek, prostor, vrijeme. Knjievnoantropoloke studije iz hrvatske knjievnosti, Disput, Zagreb 2006, str. 279289, ovdje str. 284; viktor mega, op. cit., biljeka 15; aleksandar Flaker: Knjievne poredbe, Naprijed, Zagreb 1968, str. 40.

228

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

ter (Usp. knjigu H. Markiewicza, Przekroje i zblienia, Warszawa, 1967, str. 18, 237238.). Godinom poetka ove druge periode moderne hrvatske knjievnosti mogli bismo smatrati bilo 1898. kao godinu pojave Hrvatskoga salona, a u njemu Domjania, Nazora, vidria, Nikolia i Nehajeva, pa tako obiljeiti secesionistiki karakter periode, bilo 1900. kao godinu u kojoj je objavljena begovieva Knjiga Boccadoro, u kojoj su izile Nazorove Slavenske legende, koja je u prozi dala Matoevo novo iverje, a u drami vojnoviev Suton, godinu dakle programatskog gotovo artizma (begovi), novog, ne deklarativnog ve mitotvorakog odnosa prema poeziji u slubi nacije (Na-zor), simbolike skraenice radi li se o uoavanju drutvene problematike (vojnovi).25

Desetak godina poslije jo se jednom poziva na navedenu begovievu zbirku i pronalazi stilske slinosti s opusom Dragutina Domjania: sve je to stilizacija imaginarnoga sjevernohrvatskog, pa prema tome kajkavskog rokokoa, koja korespondira s begovievim stilizacijama to ih poznamo iz Menueta Boccherini.26

begovieva stilizacija (imaginarnog) rokokoa,27 manirizma, renesanse i visokog srednjovjekovlja obraa panju na glazbene motive (od opisa glazbe ili njezina zvukovnoga oponaanja do denotacije izvora glazbe), u skladu s duhom vremena koje je u velikoj mjeri odredio Paul Marie ver-laine (18441896), s ijim stihom De la musique avant toute chose (art potique, zbirka jadis et nagure, 1884 Pjesniko umijee, zbirka nekad i nedavno) nov narataj europskih pjesnika simbolista formulira jednu od svojih poetikih krilatica, odabirui tog velikog impresionista za generacijski uzor. begovieva umjetnost ne slijedi verlenovsku zvukovnost knjievnoga izraza, i podudara se u veoj mjeri s umjetnou Mauricea Mterlincka, Gerharta Hauptmanna, Franka Wedekinda, arthura Schnitzlera, augusta Strind-berga, Henrika ibsena, Georgea bernarda Shawa, Gabrielea Dannunzija28 i drugih, no uoena veza izmeu knjievnosti i glazbe u begovievu djelu namee potrebu da se provjeri narav intermedijalnosti u begovievim prvim radovima, meu kojima je najznaajnija pjesnika zbirka Knjiga Boccadoro, u odnosu prema sprezi knjievnosti i glazbe kakvu je zagovarao verlaine.

Jedan od imbenika odredbe 1900. godine kao meane u periodizaciji hrvatske moderne i knjievnosti esteticizma, a ujedno i zbirka kojom au-

25 aleksandar Flaker: Knjievne poredbe, Naprijed, Zagreb 1968, str. 3940.26 Flaker, Stilske formacije, str. 332.27 Flaker, ibid., str. 332; mega, op. cit., biljeka 15, str. 197.28 viktor mega: duh impresionizma i secesije, str. 156, 161.

229

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

tor uvodi veinu sastavnica svojih kasnijih remek-djela, Knjiga Boccadoro je impresionistika zbirka pjesama, koja, uz novelu Kvartet, predstavlja jedan od najljepih primjera slojevitog odnosa knjievnosti i glazbe u opusu Milana begovia.

Ponaanje likova begovieve Knjige Boccadoro podsjea, kao i u mnogih njegovih suvremenika, na simboliku u verlaineovoj jesenjoj pjesmi (chanson dautomne), gdje su ljudi, stvari, ivotne pojave, poput lia to ga nosi jesenski vjetar, ovamo, onamo ....29 U istom se krugu najee spominje poezija antuna Gustava Matoa,30 izdvaja se regionalni, mediteranski kvartet (begovi, Tresi Pavii, Nikoli, Nazor),31 dok bi u programu kostimiranja vrijedilo spomenuti vladimira vidria.32

oblikom svojevrsne maskerate Knjiga Boccadoro uvelike podsjea na romanske ljubavne kanconijere u rasponu od kasnoga srednjeg vijeka do rokokoa i doarava ambijent koji asocira najvie na kulturu ranonovovje-kovne italije. Historicizam zbirke dolazi do izraaja u fizionomiji pojedinanih pjesama te u kompoziciji, kojom oponaa stupnjevitost ranonovovjekovnih kanconijera i prati odnos dvoje ljubavnika od udvaranja, preko sve prisni-jih tjelesnih dodira, do sklapanja mistinoga braka; komunikacija meu ljubavnicima stilizirana je prema nagaanjima o predmodernoj aristokratskoj drutvenosti, uz vjerojatan oslon na sentimentalnu i erotsku knjievnost Xviii. stoljea. istodobno, begoviev kanconijer stoji u polemikom odnosu prema graanskoj civilizaciji, kojoj preutno prigovara gubitak vrijednosti za kojima traga u prolosti.33 Zbirka je zanimljiv intertekstualni i metajezini eksperiment,34 koji ima vrsto mjesto u esteticistikoj kulturi smjene stoljea, ije tendencije ostvaruje dosljedno, premda posredno, rekonstrukcijom

29 viktor mega: Beka moderna. Portret jedne kulture, Matica hrvatska, Zagreb 1998, str. 154.

30 aleksandar Flaker: nomadi ljepote. intermedijalne studije, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1988, str. 51.

31 Mirko Tomasovi: domorodstvo i europejstvo. rasprave i refleksije o hrvatskoj knjievnosti XiX. i XX. stoljea, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb 2002.

32 Zoran Kravar: Knjiga Boccadoro i modernistiki kostimirani kanconijer. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8, str. 2739, ovdje str. 34.

33 Zoran Kravar: Knjiga Boccadoro. U: Dunja Detoni-Dujmi et al. (ur.): Leksikon hrvatske knjievnosti. djela, kolska knjiga, Zagreb 2008, str. 334; Mirko Tomasovi: djela zlatoustog pjesnika, vijenac, 4 (1996), 6768; Zoran Kravar: Knjiga Boccadoro i modernistiki kostimirani kanconijer. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8, str. 2739.

34 Znaajni esteticistiki stilizirani kanconijeri begovieva doba su isotteo. La chimera (18861890) i isaotta guttadauro (1886) Gabrielea Dannunzija i svakako predstavljaju

230

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

potonula povijesnog svijeta kao zamiljena poprita estetiziranih ivotnih stilova i erotskog libertinizma.

budui da povijest svjetske knjievnosti prepoznaje kao jednu od karak-teristika umjetnosti esteticistikog usmjerenja da, u oivljavanju minulih vremena, njihove kulture i drutvenost, ona posee za mreom motiva glazbene i likovne umjetnosti, ne udi to intermedijalna istraivanja na-jranijeg datuma hrvatske knjievnoznanstvene radoznalosti esto odabiru za potkrepu svoje metode upravo njezine knjievne manifestacije.35 Uistinu, slikarstvo i glazba trajna su podloga begovieve lirike, pa se Flakerovi zakljuci o begovievoj poglavitoj likovnosti i vizualnosti u noveli Kvartet posveenoj glazbi pokazuju primjenjivima i na njegovu mladenaku fazu; kanconijer Knjiga Boccadoro odlikuje se svim intermedijalnim svojstvima koje e begovi u kasnijem Kvartetu razviti u samostalnije oblike i njima privui panju knjievnoznanstvenih istraivanja. Pojmovi koji stvaraju dojam o glazbi pripadaju likovnom doivljaju (a i za begoviev cjelovit opus moglo bi se rei da je izrazitije obiljeen vizualnou), dok su auditivni elementi upo sleni u slubi dekora. ipak, auditivna dimenzija begovieva poetskog svijeta nazona je u nizu oznaitelja, od leksika iz podruja zvukova i glasanja do glazbene terminologije, od prirode kao nositelja zvukovnosti, preko ovjeka koji ju stvara na razliite naine do glazbenih instrumenata koji prerastaju u subjekte. odmak od suvremene civilizacije i novih tehnikih dostignua begovi pronalazi upravo u vizualno-auditivnim asocijacijama na davna vremena.

Privlanost prolosti pojaavaju zvukovi starih glazbala i ritmova, pa poput vidrieva trubadura s mandolinom, begovi pjesniki uprizoruje pjevae i plesae, markizice i markize rokoko-maskenbala ili renesansnih banketa, usporedivih po poetskom senzibilitetu s pjesnikom maskera-tom Paula verlainea, u verlaineovim otmjenim sveanostima (galantnim svet kovinama) u kojima oivljuje svijet talijanskih pastirskih igara i starih komedija (Ftes galantes, 1869).

U zanosu sve to plovi s rujnom lunom iz visina,

knjievni kontekst begovieve zbirke. vidi i: Fedora Ferluga-Petronio: Talijanski motivi u Begovievoj lirici. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8, str. 3949.

35 Matko Pei: Vidri i slikarstvo, Knjievnik, 5, Zagreb 1957; Pavao Pavlii: intertekstualnost i intermedijalnost. Tipoloki ogled. U: Makovi, Zvonko i dr. (ur.): intertekstualnost & intermedijalnost, Zagreb 1988, str. 157196.

231

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

dok s drhtajem lahorovim tiho jeca mandolina36

ve u prvim zbirkama verlaine koristi motive glazbala kao repetitivne komponente u deskriptivnom ili narativnom lirskom iskazu, glazbala koja proizvode raznolike zvukove i tonove i tvore promiljen ugoaj, glazbala uz pomo kojih pjesnik bjei ili se suoava sa stvarnou, sa svojom sadanjou ili prolou, s prostorom grada ili arkadije. Popis glazbala Saturnijskih pjesama (1866) uspostavlja okvire koje e poslije postupno varirati: olifant,37 gitare, violine, klavir, orgulje, mandolina, cimbala, harmonike i verglec izvor su zvukova ljudske civilizacije u razliitim odorama. varijacije glazbenih instrumenata iz zbirke u zbirku postaju sve rjee, ustupajui mjesto drugim izvorima zvukova i drukijoj naravi zvukovnosti. ice gitare i mandoline nakon Saturnijskih pjesama jo uvijek vibriraju u otmjenim sveanostima (Ftes galantes), ali je ta rokoko-maskerata dodatno obogaena zvucima lutnje i plesnim ritmovima tamburina, kao zvunom podlogom odraza starog fauna ili masaka pod mjeseinom. U romancama bez rijei (romances sans paroles, 1874) ugoaj podupire njena glazba lire, pianina, klaviembala i drevnog (idiofonskog) sistruma, da bi u zbirci Mudrost (Sagesse, 1880) zagudila tek svadbena violina. U tom kontekstu zbirka nekad i nedavno (jadis et nagure, 1884), u kojoj je verlaine iznio Pjesniko umijee (art potique), osobito je znakovita: u zbirci u kojoj lirski subjekt zahtijeva glazbe nad svim i prije svega,38 glazbu zamjetno rjee proizvode glazbala; ee je njezin izvor apstraktan i kolektivan orkestar, ili, jo zastupljeniji, priroda i ovjek kao zvukovno tijelo.39 U cijeloj zbirci pjesnik se samo jedanput zaustavlja na

36 Paul verlaine: Pjesme, august Cesarec, Zagreb 1988. Mandolina, prev. Nikola Milievi (Ftes galantes Mandoline):

Tourbillonnent dans lextase Dune lune rose et grise, Et la mandoline jase Parmi les frissons de brise.37 Rog od bjelokosti; legendarni Rolandov rog. ipak, u pjesmi Lassitude verlaine ga ne

uporabljuje u simbolikoj vezi sa srednjovjekovnom legendom, nego u sprezi s idejom raskoi zvuka i materijala: divlje udnje kroz rog bjelokosni zvee! la fauve passion va sonnant lolifant! (Zasienost Lassitude, prev. M. Tomasovi).

38 De la musique avant toute chose; naveden je prijevod eljke orak (Pjesniko umijee), uz koji postoji i prijevod Nikole Milievia Muzika nek te prva brine (Pjesnika umjetnost), oba objavljena u: Paul verlaine: Pjesme, august Cesarec, Zagreb 1988.

39 viktor mega: ovjek kao zvukovno tijelo, op. cit., biljeka 8.

232

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

pojedinanim glazbalima, i to upravo u Pjesnikom umijeu, dovodei u vezu dva (po verlaineu oprena) puhaa glazbala: Samo preljevi lako spoje / flautu s rogom, san uz san. (stih 1516)40 verlaineov sustav upletanja glazbe u pjesnike prizore kronoloki ocrtava opadajui lk, niz koji pjesnik preputa kreiranje zvukovnosti drukijim izvorima.

begovieva Knjiga Boccadoro prikuplja impresije verlenovske poezije, izravno ili posredno, putem talijanske i njemake poezije, orkestrirajui pjesnike misli violinama, frulama, harfama, citrama, lirom, pianinom, ponavljajui dakle verlaineovski sastav, ali obogaujui ga primjerice metalnom mistinom raskoi srebrnih trublja i orguljnih cijevi. Pa dok se verlaine divi Richardu Wagneru (nuit du Walpurgis classique) ili priziva umijee Gioacchina Rossinija (nocturne parisien), begovi rijeima doarava starinu i velianstvenost Palestrine (Mistiki soneti). Temelj esteticistikih poetskih poticaja, bez obzira na to govorimo li o Dannunziju, begoviu ili nekom treem, ne predstavlja cjelina verlaineovih poetskih ideja, nego poglavito jedna pjesnikova faza ili ak samo pojedina zbirka. begovi je u Knjizi Boccadoro elio prikazati antimodernistiki svijet odmaka od suvre-menog prostora i vremena, najblii, premda najvjerojatnije posredstvom Dannunziove lirike, verlaineovim otmjenim sveanostima. verlaineov pjesniki svijet irokoga obzora obuhvaa tekovine industrijske civilizacije i realistike motive impresionistike obrade, pa e begovi radije napraviti otklon prema samo jednom segmentu te za svoj umjetniki cilj podlogu pronai u verlaineovim trenucima izolacije, ne nasljedujui ga u cijelosti i ne istiui ga nad drugim moguim uzorima. ipak, u Knjizi Boccadoro pjesnici i glazbenici u istoj su slubi velianja ljepote objekta ljubavi (Soneti milinja 5), pa ako su pjesnici izjednaeni s glazbenicima, jer

Pjesnici, Zoe, tvoje usne slave, za njima ginu poju pjesme nujne, a glazbenici u zanosu prave u slavu njima skladbe miloujne;

glazbenici i njihova glazbala u funkciji su pomonika, a ponekad i dvojnika begovieva lirskog subjekta.

40 Prev. Nikola Milievi: Pjesnika umjetnost, Pjesme, op. cit., biljeka 36. ovaj je put Milieviev prijevod blii verlaineu: oh! La nuance seule fiance / Le rve au rve et la flte au cor!; uz njega postoji jo i: oh! Prijelaz sve je obeanje, / Sanja sanje svirala roga! (stih 1516), prev. eljka orak, Pjesme, op. cit., biljeka 36.

233

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

U begovievoj registraciji Zoine ljepote uestalo se pojavljuje i javlja frula, okruena specifinim uvjetima, proizvodei specifian ugoaj: u skladu s violinama, odzvanjajui dvoranama sjajnim boccadoro kue u mekom skladu, strastveno i vrue, ali dopirui ozdol i nujno (Soneti milinja, 9), njezin tanani zvuk (i izgled) zauzima vano mjesto u mistinoj atmosferi u oblacima tamjana, prepleui se u ubor s arobnim harfama i uzdasima ljubavnika (Mistiki soneti, 5).

Uz melankolinu motivaciju, frula je istodobno i oekivan rekvizit pas-toralnog ugoaja otvorenih prostora i kronotopa faunove slobode. Cjelina idiliki intermezzo izrazitije pribliuje motiv frule erotskom/erotiziranom svijetu Knjige Boccadoro, u kojemu frula, kad se javlja samostalno (a takvo je pojavljivanje izrazito motivirano rekonstrukcijom umjetnog svijeta pas-torale), vie nije sastavnica orkestralne glazbe koja sudjeluje u kreiranju atmosfere, nego je glazbalo pastira-lirskog subjekta koji na livadi uva stado, nedvojbeno stihovima izjednaen s pjesnikom implicitnim autorom:

Moje frule glas romoni i prati ih naem selu, gdjeno vide crkvu bijelu s koje zvon u sumrak zvoni ... (Pastourelle)

identifikacija se potom uslonjuje uvoenjem fauna, kojemu je frula oekivan rekvizit i kojega lirski subjekt nagovara: Faune, daj, odloi frulu tanku / i doi za mnom u lov na Zoe, tiho, kradomice i tajno; frula tanka potrebna je u pjesnikoj slici najprije da bi doarala poetno idiliko stanje, a upletena je u pretpostavljen in hvatanja i obljube plahe nimfe, jer e faun frulom nadjaati enski krik da ne sjete se njene drugarice (Ballata). Glazbalo je pomonik u lovu, tj. u izvravanju volje lirskog subjekta (ili, u drukijem itanju, volje muke sile). Faun i pastir-lirski subjekt je-dini su pojedinci u posjedu tog glazbala erotskih konotacija, stoga s njime usporeeni te konano izjednaeni.

verlaineove gitare krete poruke slobode, nostalgije i pobune (Saturnijske sveanosti: eauxFortes, ii: grotesques), njihov je zvuk poput grebanja, popraen sramotnim mislima i pogledima (otmjene sveanosti: U barci en bateau); mandolina prenosi oporu, okrutnu, lanu, ali maznu poruku u vrtlogu ekstaze uz drhtaje veernjih lahora serenada (Saturnijske sveanosti: Serenada; Mandolina; jedni i drugi Les uns et les autres); lutnja je glazbena pratnja ivota pod krinkama (otmjene sveanosti: Mjeseina clair de Lune);

234

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

a lira se javlja uz opis drhtureega napjeva koji oslikava mahnitost due (romance bez rijei: Zaboravljeni napjevi, ii).

Spreui glazbu s rijeju, oba pjesnika biraju lirske oblike koji se izvode uz glazbenu pratnju, ili s druge strane, na lirske oblike glazbenog podrijetla, pa e verlaine pisati i opisati serenade (Saturnijske pjesme: Serenada Srnade) i romance i arijete (romance bez rijei: Zaboravljeni napjevi), epitalame i madrigale (jedni i drugi Les uns et les autres; nekad i nedavno: crimen amoris), a begovi uobliiti cijelu zbirku kao niz glazbenih slika, poevi Preludijem, nastavivi sonetima [za koje povijest knjievnosti pretpostavlja da je oblik u procesu nastajanja prvotno bio vezani uz glazbenu pratnju (Soneti milinja)], potom umeui idiliki intermezzo s pastourelleama, romancama i ballatama, pa se vraajui sonetima (Mistiki soneti), za kojima slijedi tro-djelna Muzika posveena talijanskim umjetnicima, a popraena uputama za glazbeno izvoenje: maestoso appassionato adagio, da bi zavrio epodom s prisjeanjem na antiku korsku zavrnu pjesmu.

Glazbu ne proizvode iskljuivo glazbala: u njezino stvaranje ravno-pravno su ukljueni ljudi i priroda (prirodne pojave, biljke i ivotinje), no zbog ograniena prostora ove analize na takvo opredjeljenje verlainea i begovia ovdje je samo upozoreno. ipak, promotri li se u korelaciji s drugim zvukovima (kojima esteticistika poetika uslonjuje konotacije), uloga koju pjesnici dodjeljuju glazbalima razotkriva slojevita znaenja. S jedne strane uzdah i dah (lirskog subjekta, due, enje, proljea, vjetria), apat (valova), umor (granja), uanj (ptica) ili agor (ptiica), ubor (rajske pjesme), jeka (pjesme, objekta ljubavi), jecaj (noi, trublja), pucketanje (ita), lagano i tiho sagibanje cvijea; skladne i tihe pjesme u begovia, a s druge strane u verlainea mrmor (vodoskoka, ptica), jecaj (prvog ovjeka, vodoskoka/fon-tane, lirskog subjekta, violina, jeseni), pla (vjetra, pjesme, lirskoga subjekta, slavuja, vuje due), drhtaj (arijete), um (kie), uanj i fijuk (zobi), treptaj (vela), uzdah (jeseni) i dr., zvukovi su koji opstoje izmeu napetoga odnosa prodornih krikova i tiine.

begovieva Harfa, na prvi pogled paradoksalno, ne donosi oznaitelje zvukovnosti, nego zauzima podruje taktilnosti i vizualnosti, uspostavljajui figurativan odnos s kosom ljubljene ene: lirski subjekt uvija svoje prste u mreu enskih vlasi (koje zaigrae ko ice), dira ih i prebire, utei Harfe raskonu milinu, a ta se nijema svirka bez melodijskih tonova odvija uz pjesniki uzdah i apat valova, da bi u posljednjem stihu motiv akorda bio upleten bez opisa, tek da oznai usporedno nestajanje eznua i zvuka:

i kad u mreu prste uvih njinu,

235

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

Poev sad jednu, sad drugu da biram, outih Harfe raskonu milinu

Harfe, na kojoj jo i sad prebiram, na kojoj dua samo ljepost ezne i eznut e, dok njene ice diram,

i s njih dok zadnji akord ne iezne. (M. begovi: Knjiga Boccadoro Harfa)

verlaineova pjesma posveena mandolini (Mandoline), i ona izrazitije vizualnih umjesto auditivnih karakteristika, na samom svretku napokon uvodi smo glazbalo i njegovo kretanje ili brbljanje, okrueno doj-movima taktilnosti, usporeeno s drhtajima lahora, slikom koja se utapa u ideju pjesnikoga prikaza povrnosti i prolaznosti umjetnoga svijeta:

u zanosu sve to plovi s rujnom lunom iz visina, dok s drhtajem lahorovim tiho jeca mandolina. (P. verlaine: otmjene sveanosti Mandolina)41

Prema zvukovnim tijelima koji nastupaju poput zbora begovi se odnosi kao prema glazbalima karakteristinih oblika i tonova, neovisno ine li ga ljudi ili primjerice ptice. ve navedeni Sonet milinja 5 uspostavlja odnos izmeu usporednih svjetova koji, u esteticistikom svjetonazoru, pred-stavljaju nedjeljivu cjelinu. begovi paralelizmima premouje superiornost ovjeka nad prirodom posebno tretirajui tri razine zvukovnoga izraavanja: pjesnici glazbenici pele (pjesnici poju pjesme, glazbenici prave skladbe miloujne, a pjesme smoga lirskog subjekta begovi metaforiki povezuje s nestrpljivim pelama; pele pak siu slatkost vjene medovine s ustiju voljene, to upuuje na poetsku viziju pjesama ili skladbi koje se napajaju na izvoru [erotske] ljubavi i ljepote). Znakovitim se ini ovakav begoviev svijet poglavito u poveznici umjetnosti sa svijetom ivotinja, gdje pjesme i skladbe ne usporeuje primjerice s (beujnim ili barem tihim) leptirima, nego za usporedbu bira pele, ija semiotika nazonost proizvodi zvunu kulisu ak i kad ona nije posebno izreena, tj. ak i onda kad su opisane kao sakupljaice hrane. Ptiji agor doima se poput nebeskoga zbora koji

41 Paul verlaine: op. cit., biljeka 36. Glagol jaser (preveden jecati) nosi razliite konotacije = brbljati, izlanuti se, ogovarati, kretati i sl.

236

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

dolazi odozgor (u gustim granama, kroz granje), poprimajui uvijek oblik nevidljivog, ali obuhvatnog pokrova poetskoga svijeta, u uporabi prostornih obiljeja usporediv s etama nebrojenih anela tankih, visoko u zraku, koji proizvode umove, srebrn zvuk, ubor svojim haljinama, rajskim pjesmama i dugim trubljama. ak i orgulje kao kompleksno i vieglasno glazbalo, iji jecaj divne mise sad tanje, sad dublje odzvanja u visine, nastupa u tom begovievu koncertu kao kolektivno glazbalo, kao zbor. Mistini aneoski zborovi zauzimlju prostor svemirskih beskrajnih irina, pa i sama glazbala dre u visinu, istiui prostornost kojom vladaju, jer visoko dre svetim na usnama trublje duge to te akorde iz mistinih zborova anelskih ini nedosenima.

Zvuci glazbala esto su predstavljeni u mnotvenosti dijelova, pa klavir izraavaju tipke, a violinu strune, i one najee u svojoj zborskoj naravi povezane s visinama; sve glazbene poruke begovi usmjerava u visine, daljine (prostora i vremena), jer dii e se rajski zvuci i dovinut e se one neumrla cilja. Suprotstavljen kretnjama ljubavnika koji uranjaju u dubine, obavijaju se i zapleu, kao cvijee i granje koje se prigiba, smjer kretanja glazbe je smjer apstrakcije. Kad nujne frule i violini dopiru odozdol (Soneti milinja 9), iskaz su zanosa u kojemu se nalaze protagonisti: u poetku lirske minijature glazbala odzvanjaju prostorom horizontale kue boccadoro, da bi u posljednjem katrenu glazba dopiranjem odozdol naznaila da su (zahvaljujui i njoj) due dvoje ljubavnika uznesene ljubavlju u visine. ini se da iz tog aspekta begovi nije sluajno naveo kao motto cjeline Soneta milinja stihove Guida Guinizellija meu kojima je i stih: ch de la stella valor non discende.

Dimenzije verlaineova poetskog svijeta uvelike su zaslune da cijela generacija europskih pjesnika na prijelazu stoljea, meu kojima je i Milan begovi, postavlja vertikalne vrijednosti glazbe: u verlainea glazba prodire,42 ili tumara43 i pretae se,44 no i takav je prodor povezan s vertikalnim smje-

42 Musique qui pntre ta glazba koja svie. (a clymne Klimeni)43 Rde discret, peur quasiment, odajom tumara kao zaplaena Par le boudoir longtemps parfum dElle. kroz miris to ga je ona ostavila. (ariettes oublies V Zaboravljeni napjevi V)44 coutez la chanson bien douce ujte pjesmu punu miline Qui ne pleure que pour vous plaire. to plae da vas dirne jae. Elle est discrte, elle est lgre: blaga i laka se pretae: Un frisson deau sur de la mousse! drhtaj vode sred mahovine. (Sagesse i/V Mudrost: ujte pjesmu)

237

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

rom, pa se primjerice u Mandolini likovi kostimirane poetske slike nalaze pod raspjevanim kronjama;45 na slian nain iz kroanja dolazi glazba46 u Zaboravljenim napjevima i, dok u Mudrosti ii. plavetno nebo raspjevano doziva,47 a pjesma puna miline otkriva istinu kao zvijezda jasnu,48 zvono blago zvoni s neba dok ptica na drvetu pjeva alopojku,49 glas roga cvili naprama gaju i die se prema suncu,50 flaute zvone na mlijenom nebu51 i sl. odnos horizontalnog i vertikalnog rasprostiranja zvukova kulminira u kasnoj fazi, poglavito u pjesmi crimen amoris (zbirka nekad i nedavno), kad glasovi zbora od ljudi i dama najprije plovei drhu kao tihi vali, a potom se diu u vis kroz bure ognjene.52

45 izvoai serenade i ljepojke to ih uju ispod zvuna granja mlada puste rijei izmjenjuju.46 ... to su sitni glasi zbora to pjeva u sivom granju.47 le ciel tout bleu, le ciel chanteur qui te rclame nebo to pjevaju k sebi te

doziva.48 Cache et montre au cur qui stonne otkriva srcu zauenom la vrit comme une toile istinu kao zvijezda jasnu. (Sagesse V. Mudrost: ujte pjesmu)U prepjevu je izostao motiv dvojnosti: pjesma istodobno skriva i razotkriva (cache et

montre) istinu.49 la cloche dans le ciel quon voit Doucement tinte. Un oiseau sur larbre quon voit Chante sa plainte. (Sagesse, iii/iV)50 le son du cor safflige vers le bois Glas roga cvili naprama gaju lme du loup pleure dans cette voix Pla vuje due u tom je glasu Qui monte avec le soleil qui dcline koji se die dok sunce gine (Sagesse, iii/Vi Mudrost, glas roga)51 De cloches comme des fltes Dans le ciel comme du lait. (Sagesse, iii/Viii)52 Et de beaux chur de voix dhommes et de femmes Se droulaient, palpitaient comme de flots. () Et de beaux chur de voix dhommes et de femmes Montaient parmi louragan des bruits igns.

238

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

Glazbalo ili zvukovno tijelo (ivo i neivo) motiv je koji provodi esteticistiku Pjesmu koju verlaine postavlja kao vrhovni cilj Umjetnosti Rijei: blage pjesme ziba melankolija, njenost osjetila grli trepet due u opojenosti u harmonino disonantnim akordima, kroz priguene pjesme udaljenih horni; pjesme pripadaju nevinacima, naivcima, jednako kao i mrtvoj dui na dnu jame; ljubav pjeva blage refrene glasom arkanela; kao pjesnici ritmiki i zanosno pjevaju orao i cvrak, a slavuj pjeva o beznau; svoju pjesmu pjevaju grad i dua, nestanu ili planu, a nakon spoznaje kransku i istu, kao to i Sotone umirui pjevaju sred plama ... Pjesma je, kad je ushitna jednako kao i kad je bolna, izraz kompleksne sree.

begovi motiv pjesme vezuje uz ujednaen niz epiteta: one su skladne, tihe, blage, slatke i rajske, dakle posljedica pojednostavnjene zvukovne dimenzije verlenovskoga svijeta, usporedive s predstavljenom vertika-lom usmjerenou i njezinom funkcionalnou. ipak, dinamiki raspon nadahnua oba pjesnika dodiruje zvukovne krajnosti od krika do muka.

Krikove ljudi i ivotinja begovi je rasporedio na specifian nain, a pridruio im glazbala da bi im naglasio vokalnu vrijednost. Krici ljudi erotiki su i raznovrsni, esto vezani uz enski lik, a krikove iz svijeta faune proizvode poglavito ptice (lastavice i slavuji). Jakost krika moe prekriti samo glazbalo frula, koja esto ima erotike konotacije vlastitoga (mukog/falusnog) oblika, ali kako primjer pokazuje, i erotike konotacije zvuka (a ti e frulom krik joj nadjaati / da ne sjete se njene drugarice).

verlainea su se pak dojmili krikovi tenora, orlova, slavuja, sove, abe, metala, poara, eljeznice, lanaca, urlici svjetine ili divova koje biuju i moan krik horne, ali u verlaineovu svijetu krik moe biti i njean, kad ga isputa primjerice trava. begovievo nadahnue istim motivom osobno je i drukije, ali se kree u istom rasponu zvukova.

verlaine se u jednom periodu stvaranja odrie rijei (romance bez rijei, 1874), piui arijete i slikajui pjesnike freske i akvarele. odricanje najavljuje ve u otmjenim sveanostima, usredotoen na ritam koji se moe doivjeti drugim osjetilima (mirisom, pokretom i pogledom), i drukijom zvukovnosti. Ta je pjesma ujedno produetak bodlerovskih suglasja i sinestezija:

barkarola to jei i romance bez rijei, draga, jer oi tvoje nebeske boje,

jer glas tvoj to se sluti, ta vizija to muti

239

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

i zbunjuje obzorje pameti moje,

jer odah taj razuen bljedila tvog labueg i jer istoa stroga mirisa tvoga,

jer cijelo tvoje bie, ta glazba koja svie, krune mrtvih anela, mirisi i vela

uvedoe potajno srce mi osjeajno u to suglasje slatko, nek bude tako!(P. verlaine: otmjene sveanosti Klimeni)

(Uz prijevod Nikole Milievia treba istaknuti da u izvorniku u posljednjoj strofi stoji motiv ritma/kadence.)53

53 Mystique barcarolles, Romances sans paroles, Chre, puisque tes yeux, Couleur des cieux,

Puisque ta voix, trange vision qui drange Et trouble lhorizon De ma raison,

Puisque larome insigne De ta pleur de cygne, Et pusique la candeur De ton odeur,

ah! puisque tout ton tre, Musique qui pntre, Nimbes danges dfunts, Tons et parfums,

a, sur dalmes cadences, En ses correspondences induit mon cur subtil, ainsi soit-il!

( a clymne)

240

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

Pjesnici impresionistikog nadahnua skloniji su blagim i njenim ugoajima, pa su ak i prodorni zvukovi zasluni za isticanje priguenih tonova osnovnog dojma spokoja: i krikovi i urlici povezani s udaljenim ili imaginarnim prostorima i vremenima, ili istaknuti u dimenziji sadanjega vremena kao kratkotrajni, pridonose simbolikom znaaju tiine i srodnih motiva koji se uestalo pojavljuju u poetskim sklopovima pjesnik takvoga senzibiliteta. U verlaineovu Pastirovu asu (LHeure du Berger Saturnijske pjesme) istie se sovino teko krilo koje neujno zrakom ko veslo razvlai, a zenit gluhim svjetlucanjem zrai,54 a u Parikom nokturnu (nocturne parisien Saturnijske pjesme) umiruje se svaki zvuk u mualjivom azuru, zvuk orgulja se udaljuje da bi zavladala tiina. romance bez rijei i akvareli ponavljaju sinonime tiine, a Mudrost ju dovodi u vezu s idejom estitosti.

ve je primijeeno da je uz verlainea (Ftes galantes, romances sans paroles), Stefana Georgea (Hymnen, Pilgerfahrten, algabal, das jahr der Seele) i Dannzunzia (alcyone), primjerice, u europskim knjievnostima tog razdoblja stotinjak pjesnika koji su opijevali tiinu parkova, odraze u vodi, umor sutona, nemire neobinih duevnih stanja. opravdano je knjievnopovijesno pi-tanje to je potaknulo upravo takav sklop motiva u odreenom razdoblju; no istraivanje uzajamne ovisnosti izmeu tih autora u naelu je besmislen pothvat, osuen u veini sluajeva da ostane u razini sudova odoka.55

begovieva Knjiga Boccadoro ne izrasta iz elegijske, nego iz himnike intonacije, ali je, uz nain na koji je u njoj iskoriten raspon zvunosti, ona bliska pjesnicima od verlainea do Dannunzija i po nainu vrednovanja odsutnosti te iste zvunosti. begovieva Zoe niz panjake i livade gleda mkom, a lirski subjekt eli ostati s njom dugo u tiini i uljati se s faunom tiho, kradomice, ili sluati gluhi haljina umor dok uljenka gluho dre ispod trijema. ak su i glazbala ukljuena u doaravanje mrmora smiraja: akordi harfe s motivom zvuka koji e neminovno ieznuti naglasak stavljaju na tijek ljudskoga ivota, a faun e odloiti svoju frulu (ipak, samo privremeno), da se pritaji i pomogne lirskom subjektu u lovu na objekt ljubavi.

opravdano bi bilo u daljnjim istraivanjima provjeriti odnose koje je begovi uspostavio na razini orkestriranja sklopova motiva s Dannun-zijevom zbirkom isaotta guttadauro (1886), za koje su ve utvrene slinosti

54 prev. Mirko Tomasovi; izvornik:

les chats-huants sveillent, et sans bruit Rament lair noir avec leurs ailes lourdes, Et le znith semplit de lueurs sourdes.55 mega, duh impresionizma i secesije, str. 70.

241

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

vee od sluajnih.56 oba pjesnika uokviruju ljubavnu priu uvodnom pjes-mom i epilogom; obojica za izlaznu pjesmu upotrebljavaju naziv epod; pritom se, ipak, begoviev i Dannunzijev proemij i epilog razlikuju po formi: Dannunzio na poetku ima posvetni sonet, a na kraju ciklus od etiri soneta, begovi u oba sluaja tercine; dvije zbirke dijele i neke tipine mo-tive ili prizore: u obje je vie pjesama gdje se ljubav i udvaranje smjetaju u krajolik, u objema se ljubavnici zabavljaju umjetnou (u begovia preteno glazbom i promatranjem slika, a u Dannunzija takoer glazbom i pripovi-jedanjem srednjovjekovnih rumanaca i dr.).57

Provedena analiza nastojala je pokazati da je Milan begovi, uz druge pjesnike svoje generacije, bio senzibilan na dimenziju zvukovnosti izvanj-skog i unutarnjeg svijeta, i posebice na ukljuivanje novog niza motiva, sastavljenog od glazbala impresionistiko-realistike i simbolike funkcije na nain koji je proslavio Paul verlaine i za koji e se opredijeliti mnogi pjesnici fin de siclea. odnos knjievnosti i glazbe bit e plodotvoran i u no-vim tendencijama avangardne umjetnosti u prvim desetljeima 20. stoljea, samo to u sklonosti sinkretizmu nee dominirati tenja krajnjoj sublimaciji umjetnosti, koja je karakterizirala esteticistika strujanja druge polovice 19. stoljea, nego, naprotiv, elja da se spajanjem razliitih vrsta razori istoa i ekskluzivnost izraza te da se okovima neobinih montanih postupaka i intermedijalnih pokusa u publici potakne svijest o mogunostima novih recepcijskih stanja. Simptomatino je u tom pogledu da se lirika nastoji oteti prikovanosti uz ideju jezine komorne glazbe i zagrmjeti ponovno s estrada ili zazvuati s kabaretske pozornice.58

begovi e nakon zbirke Knjiga Boccadoro, uz impresionistike poticaje verlenovskog tipa preuzete posredovanjem poglavito talijanske i njemake knjievnosti, ali i opim poznavanjem francuskih izvora, dograditi poetski izraz novim stilskim mogunostima modernizma, no nikada nee napustiti sklonost gradbi poetskih slika uz pomo razliitih kvaliteta glazbala. ve sljedee, 1901. godine, izlazi njegova Hrvatska pjesma. Kantata (koja poput Knjige Boccadoro zapoinje Preludijem), da bi u etvrtom dijelu, dubrovakoj pjesmi, iskoristio motiv cimbala koji dre, srodno verlaineovu opisu parikoga nokturna: dva povijesno, gospodarski i kulturno osobita grada,

56 Zoran Kravar: Knjiga Boccadoro i modernistiki kostimirani kanconijer. U: Soldo, fra Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8, str. 2739, ovdje str. 35.

57 Zoran Kravar, ibid., str. 37.58 viktor mega: Povijesna poetika romana, 2. proireno izdanje, Grafiki zavod

Hrvatske, Zagreb 1991, str. 226.

242

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

Dubrovnik i Pariz, povezuje isti timbar cimbala. begovi e u Hrvatskoj pjesmi iskoristiti opa mjesta za opis osobitosti hrvatske kulture te e za doaravanje pastirskog elementa ukljuiti frulu, a trublju i gusle za ilirske davorije. Hrvatska pjesma jedan je od koraka kojima se begovi pribliava istom glazbenom obliku i kojim pokazuje svoju sklonost vokalno-instrumentalnim oblicima, kao to e i hrvatski glazbenici 20. stoljea, kad i diljem Europe ponovo dolazi do sprege knjievnosti i glazbe iste epohe,59 pokazati zani-manje za suradnju s begoviem.60

Konstrukcija smisla Knjige Boccadoro podrazumijeva metaliterarne veze s dubokim slojevima knjievne prolosti i zauzima zanimljiv poloaj meu lirskim zbirkama postromantine epohe,61 a orkestracija poetskih poruka pridonosi njegovu uvrivanju. Esteticizam je revitalizirajui romantike pretpostavke priznavao glazbu dominantnom umjetnou, to se oitovalo u visokoesteticiziranoj poeziji, kao i u kavanskim ansonama,62 ali i neposrednim reakcijama: ivanov je svoje pjesme posveivao beethovenu, ali i Skrjabinu, a motive mu je davala parika i rimska arhitektura, parike galerije, slike botticellijeve i leonardove, ali i predstavnik ruske slikarske moderne Somov, koji je u stilu secesije opremio i njegovu zbirku cor ardens (1911).63 otvorenost knjievnosti prema drugim umjetnostima i u hrvatskoj je knjievnosti postojala od samih poetaka, pa begovieve posvete pjesama i odabiri motta razliitih umjetnika, pjesnika, kipara, slikara i skladatelja, od Guida Gunizellija, preko botticellija, Michelangela i Joachima du bellayja do beata angelica, Carla Dolcija i Rafaela dUrbina, predstavlja svojevrstan koncentrat takva postupka. i verlaine posveuje svoje pjesme botticel-lijevoj slici nascita di Venere vienog u firentinskim Uffizima i nonoj strai Rembradtovoj u amsterdamu (epigrammes, 1894).64

Kad je zagrebaka knjievnoznanstvena kola osamedesetih godina 20. stoljea izrazitije isticala knjievno-umjetniku sinkraziju, aleksandar Flaker odluio je podnasloviti svoje kapitalno istraivanje nomadi ljepote. intermedijalne studije. Devedesetih godina ta otvorenost umjetnosti omoguuje joj da

59 mega, Knjievnost i glazba, str. 156.60 libreto za operu ero s onoga svijeta Jakova Gotovca 1935. g.61 Zoran Kravar: Knjiga Boccadoro i modernistiki kostimiran kanconijer. U: Soldo, fra

Josip ante (ur.): op. cit., biljeka 8, str. 2739, ovdje str. 30.62 aleksandar Flaker: nomadi ljepote. intermedijalne studije, Grafiki zavod Hrvatske,

Zagreb 1988, str. 85.63 Flaker, ibid., str. 53.64 Flaker, ibid., str. 293.

243

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

uroni u drutvo te aleksandar Flaker na samom kraju 20. stoljea objav-ljuje Knjievne vedute, a viktor mega zapoinje svoje kulturoloke analize Bekom modernom. Portretom jedne kulture da bi nastavio srodna istraivanja u 21. stoljeu istraivanjem od Bacha do Bauhausa. Povijest njemake kulture (2006). U svim pristupima knjievnopovijesnoj problematici esto se pojav-ljuju imena istih knjievnika, slikara, kipara i skladatelja, kroz ije se djelo i znaaj kristaliziraju stilske formacije i povijesne poetike kojima su se Flaker i mega bavili u ranoj fazi svojih istraivanja. Jedan od autora kojemu se cijela zagrebaka knjievnoznanstvena kola rado vraa jest Milan begovi,65 iji bi se opus u skladu s provedenom analizom mogao opisati usporednim sintagmama europskoga kulturnog kruga od usmenog do visokoestetiziranog i natrag, pa bi se o ovjeku, prostoru i vremenu moglo rei: Milan begovi od vrlike do Pariza;66 Knjigom Boccadoro taj mladi pjesnik baca u tezaurusno jezero nadahnua svoj prvi kameni i zapoinje dometima neorokokoa od reminiscencija na Guida Guinizellija do luigija boccherinija ne bi li opisao minulo vrijeme europske kulture,67 da bi potom do kraja svojega rada pro-matrao krugove koji se ire.

Primljeno 8. svibnja 2009.

65 Pavao Pavlii: Mjerenje vremena, Forum, 1012/2008, str. 10731098; Milivoj Solar: Povijest svjetske knjievnosti, Golden marketing, Zagreb 2003.

66 Slijedom knjige Mirka Tomasovia: od Vrlike do Lisabona. Komparatistiki interventi, Matica hrvatska, Sinj 1998, kao i brojnih navedenih naslova aleksandra Flakera.

67 okvir zanimanja ovdje postavljam po uzoru na viktora megaa: od Bacha do Bauhausa. Povijest njemake kulture, Matica hrvatska, Zagreb 2006.

244

C. P av l ov i , Intermedijalnost od Aleksandra Flakera do Viktora megaa (221244)

Umjetnost rijei LIII (2009) 34 Zagreb srpanj prosinac

R s u m

TUDES SUR liNTERMDialiT DalEKSaNDaR FlaKER viKToR MEGa. lES iNSTRUMENTS DE MUSiQUE DaNS lE LiVre Boccadoro DE MilaN bEGovi

les tudes sur lintermdialit menes par aleksandar Flaker et viktor mega se sont croises plusieurs reprises, mais cest propos luvre littraire de Milan begovi que leur rencontre a t la plus fertile. leur analyse sefforce de montrer que Milan begovi, parmi dautres potes de sa gnration (de S. George G. Dannunzio), tait sensible la dimension sonore du monde (extrieur et intrieur), et particulirement enclin introduire divers motifs puisant aux instruments de musique, auxquels il attribuait une fonction impressionniste, raliste et symbolique, la manire que Paul Marie verlaine rendit clbre, et pour laquelle optrent maints potes de la fin de sicle. Dans son Livre Boccadoro (Knjiga Boccadoro), begovi reprend les impressions de la posie verlainienne de faon directe ou indirecte, par le truchement des posies italienne et allemande, offrant aux penses potiques une orchestration de violons, fltes, harpes, cithares, lyres, piano, puisant ainsi la composition verlainienne, mais en lenrichissant, par exemple en y faisant pntrer le faste mystique aux clats mtalliques des trompettes dargent et des orgues. avec son Livre Boccadoro (Knjiga Boccadoro) begovi a voulu montrer le monde antimo-derniste du retrait face lespace et au temps contemporains, le monde le plus proche quoique fort probablement de faon indirecte (par le truchement de la posie lyrique de Dannunzio) des Ftes galantes de verlaine. aprs son recueil Knjiga Boccadoro, begovi va, en puisant aux impulsions la manire de verlaine que reclent les littratures italienne et allemande, mais aussi sa connaissance des sources fran-aises, hisser plus loin encore son expression lyrique grce aux nouveaux moyens quoffre le style moderniste, sans toutefois renoncer son got pour llaboration des images potiques avec le concours des diverses qualits des instruments de musique. Une lecture comparative du recueil de begovi guide par les modles de lcole littraire scientifique de Zagreb montre que ni aleksandar Flaker ni viktor mega neffectuent un cart brutal vis--vis de limmanentisme originel quant aux recherches sur lintermdialit, mais ralisent plutt des avances graduelles laissant lapproche immanente grandement implicite (ce qui permet Flaker et mega dy revenir dautant plus aisment). Par ailleurs, ds leurs premiers textes, il est ais dobserver chez ces deux auteurs les composantes culturologiques sans lesquelles les textes littraires quils analysaient nauraient pu donner lieu une description des principes directeurs fondamentaux de leur structure, cest--dire une description du monde fictionnel, monde la mesure de lhomme ncessairement constitu par les paramtres de lespace et du temps, de lintrieur et de lextrieur.