SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

EKONOMSKI FAKULTET

Diplomski sveučilišni studij

DIPLOMSKI RAD

ODRŽIVI RAZVOJ

Zagreb, 2015.

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

EKONOMSKI FAKULTET

Diplomski sveučilišni studij –

DIPLOMSKI RAD

ODRŽIVI RAZVOJ

Kolegij:

Ime i prezime:

Matični broj:

Mentor:

Zagreb, 2015.

Ime i prezime studenta/ice

IZJAVA O AKADEMSKOJ ČESTITOSTI

Izjavljujem i svojim potpisom potvrđujem da je DIPLOMSKI RAD(vrsta rada)

isključivo rezultat mog vlastitog rada koji se temelji na mojim istraživanjima i oslanja se na

objavljenu literaturu,a što pokazuju korištene bilješke i bibliografija. Izjavljujem da nijedan

dio rada nije napisan na nedozvoljen način, odnosno da je prepisan iz necitiranog rada, te da

nijedan dio rada ne krši bilo čija autorska prava. Izjavljujem, također, da nijedan dio rada nije

iskorišten za bilo koji drugi rad u bilo kojoj drugoj visokoškolskoj, znanstvenoj ili obrazovnoj

ustanovi.

Student/ica:

U Zagrebu,_____________ ______________________(potpis)

SADRŽAJ

1. UVOD.................................................................................................................................6

1.1. Predmet i cilj rada........................................................................................................6

1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja..........................................................................6

1.3. Sadržaj i struktura rada.................................................................................................6

2. POJAM ZAŠTITE OKOLIŠA I EKOLOGIJE...................................................................7

2.1. Pojam ekologije............................................................................................................7

2.1.1. Razlika pojma ekologije i zaštite prirode i okoliša...............................................7

2.1.2. Podjela ekologije...................................................................................................8

2.1.3. Zadaća ekologije...................................................................................................9

2.2. Ekonomski razvoj i ekologija.......................................................................................9

2.3. Zaštita prirode............................................................................................................11

3. ODRŽIVI RAZVOJ..........................................................................................................12

3.1. Definicija održivog razvoja........................................................................................12

3.1.1. Konferencija u Rio de Janeiru.............................................................................15

3.1.2. Agenda 21...........................................................................................................16

3.1.3. Plan provedbe – Johannesburg............................................................................20

3.1.4. Rio +20................................................................................................................21

3.2. Principi održivog razvoja...........................................................................................22

3.3. Strategije održivog razvoja.........................................................................................23

3.4. Strategija EU..............................................................................................................25

3.5. Indikatori održivog razvoja........................................................................................26

3.5.1. Socijalno ekonomski razvoj................................................................................26

3.5.2. Održiva potrošnja i proizvodnja..........................................................................27

3.5.3. Jednakost društva................................................................................................27

3.5.4. Demografske promjene.......................................................................................27

3.5.5. Zdravlje...............................................................................................................28

3.5.6. Klimateske promjene i energija..........................................................................28

3.5.7. Održivi transport.................................................................................................28

4. ODRŽIVI RAZVOJ U REPUBLICI HRVATSKOJ........................................................29

4.1. Stanje održivog razvoja u Republici Hrvatskoj..........................................................29

4.2. Uloge i odgovornosti..................................................................................................32

4.3. Održivi razvoj Požeško-slavonske županije...............................................................34

5. ZAKLJUČAK...................................................................................................................37

6. LITERATURA.................................................................................................................38

1. UVOD

1.1. Predmet i cilj rada

Održivi razvoj je okvir za oblikovanje strategije kontinuiranog privrednog i socijalnog

napretka, bez štete za okoliš i prirodne izvore bitne za ljudske djelatnosti u budućnosti. On se

oslanja na ambicioznu ideju prema kojoj razvoj ne smije ugrožavati budućnost dolazećih

naraštaja trošenjem neobnovljivih izvora i dugoročnim devastiranjem i zagađivanjem okoliša.

1.2. Izvori podataka i metode prikupljanja

Izvori korišteni za pisanje ovog rada su stručne knjige, brojni stručni članci iz znanstvenih

časopisa te podatci dobiveni online pretraživanjem.

Znanstvene metode koje su korištene prilikom izrade rada jesu: metoda promatranja,

induktivna i deduktivna metoda, metoda analize i sinteze, povijesna metoda, metoda

klasifikacije, metoda deskripcije, te komparativna metoda.

1.3. Sadržaj i struktura rada

Rad se sastoji od dva glavna dijela, a to su teorijska podloga za upoznavanje pojma

održivog razvoja te njegove povezanosti sa ekologijom. Drugi dio je obrada održivog razvoja

na području Republike Hrvatske, prednosti održivog razvoja na području republike te

prepreke u provođenju održivog razvoja.

6

2. POJAM ZAŠTITE OKOLIŠA I EKOLOGIJE

Suvremeni tijekovi društveno-ekonomskog i tehnološko-tehničkog razvoja imaju obilježje

stalnih i neusporedivo, najbržih promjena u povijesti ljudske civilizacije.

Posljedice takvog razvoja otvorile su brojna pitanja održivog razvoja društva uopće. „Iako

ekologija pruža uvjete za održivi razvoj, u suvremenim društveno-ekonomskim procesimma,

pitanje njene sudbine i samih procesa bitno je opredjeljeno odnosima u neravnostranom

trokutu kojeg čine: ekologija, politika i ekonomija.“1

2.1. Pojam ekologije

Ekologija je multidisciplinarna znanost koja proučava međuodnose između živih

organizama i njihova obitavališta. To obitavalište, tj. mjesto na kojem neki organizam živi,

utječe na organizam, određuje njegov način i kvalitetu života, njegov opstanak i

preživljavanje te stalne promjene i prilagodbe organizma na promjenjive uvjete obitavališta.

Vrijedi i obrnuto: organizam boravkom i življenjem u svome obitavalištu utječe na njegove

fizičke i kemijske osobine i mijenja ih, baš kao i što se i sam mijenja, prilagođavajući se tako

na promjenjive životne uvjete obitavališta.

2.1.1. Razlika pojma ekologije i zaštite prirode i okoliša

Često se pojmavi ekologija te zaštita prirode i okoliša pogrešno poistovjećuju. Obično se

razni zahvati i mjere vezane za zaštitu prirode i/ili okoliša netočno nazivaju ekologijom. Jasno

je da je zaštita prirode i okoliša prioritetna zadaća modernih društava. To je najrazličitiji skup

aktivnosti kojima se nastoji suzbiti ili barem smanjiti čovjekov negativni utjecaj na živi i

neživi svijet koji ga okružuje. „No kao što npr., zdrava prehrana i bavljenje sportom nije

medicina nego pokušaj očuvanja čovjekova zdravlja, tako i hvalevrijedne ekološke akcije

čišćenja okoliša, selektivnog zbirnjavanje otpada ili npr. hranjenja i pojenja divljih životinja

nisu ekologija.“2

1Marković, I., Dragović Sekulič, S.: „Ekologija između politike i ekonomije“, Informatologia, Vol. 47 No.1, ožujak 2014., str. 46.2 Fanuko, N.: „Ekologija“, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 13.

7

Ekologija je znanost koja prethodi tim tako potrebnim tehničkim zahvatima u cilju

očuvanja okoliša. Ona će svojim znanstvenim saznanjima o odnosima organizama i njihova

okoliša usmjeriti mjere zaštite okoliša u najkorisnijem pravcu.

2.1.2. Podjela ekologije

Ekologija danas slovi kao najheterogenija i najopsežnija grana biologije stoga imamo više

različitih tipova podjele ekologije.

Prema predmetu svog proučavanja može se podijeliti na:

- Ekologiju kopnenih ekosustava

- Ekologiju vodenih ekosustava koja se dijeli na ekologiju slatkih (kopnenih) voda i

ekologiju mora.

Prema vrsti organizama koje proučava rašćlanjuje se na:

- Virologiju: proučava viruse

- Mikrobiološku ekologiju: proučava mikroorganizme

- Biljnu ekologiju ili fitoekologiju

- Životinjsku ili animalnu ekologiju

- Ekologiju čovjeka, humanu ili zdrastvenu ekologiju

Prema stupnju organizacije sustava koji istražuje ekologiju dijelimo na:

- Autoekologiju: proučava pojedine organizme, tj. jedinke

- Demekologiju ili populacijsku ekologiju: proučava populacije

- Sinekologiju: proučava ekologiju čitave životne zajednice u nekom ekološkom sustavu

- Krajobraznu ili geoekologiju: proučava sve žive i nežive komponente nekog

krajobraza, odnosno prostorno značenje dijela Zemljine površine

- Globalnu ekologiju ili planetarnu ekologiju: proučava globalne odnose u prirodi na

planetarnoj razini3

3 Fanuko, N.: „Ekologija“, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 15.

8

Prema sadržaju, znanstvenom pristupu ili primjeni ekološkog znanja postoje:

- Poljoprivredna ekologija

- Šumarska ekologija

- Urbana ekologija

- Prometna ekologija

- Industrijska ekologija

- Zdrastvena ekologija4

2.1.3. Zadaća ekologije

Današnja ekologija mora dati odgovor na goruća pitanja današnjice. Ona mora:

znanstveno dokazati antropogene promjene u okolišu, predložiti kontrolne mehanizme za

praćenje tih promjena, pravovremeno upozoravati na moguće ili već nastale posljedice

čovjekova uplitanja u prirodni okoliš te pružiti osnove za etički opravdane društveno-političke

odluke u očuvanju prirode i okoliša.5

„Ekologija mora odrediti biološku produktivnost prirode i racionalnu potrošnju te

prirode kao i njeno obnavljanje. Ona također mora odrediti sve irevezribilne promjene u

periodu koje su nastale čovjekovom krivnjom.“6

2.2. Ekonomski razvoj i ekologija

Problemi ekonomskog razvoja oduvijek su bili u središtu zanimanja političke ekonomije i

drugih ekonomskih nauka. Još je merkantilizam, kao vladajući pravac ekonomske teorije i

ekonomske politike u doba prvobitne akomulacije kapitala, isticao stanje kapitala i njegovo

neprekidno oplođivanje kao osnovnu svrhu privređenja. Fiziokrati su na ekonomski razvoj

gledali kao na potrebu usklađenog razvoja svih provrednih grana s razvojem poljoprivrede.

4 Fanuko, N.: „Ekologija“, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 19.5 Morsan, B., Vahčić Lušić, M., Mladina, I.: „Urbana ekologija i društveni uzroci devastiranja okoliša građenjem“, Društvena istraživanja, Vol. 16 No. 3, lipanj 2007., str. 455-4606 Fanuko, N.: „Ekologija“, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 19.

9

Adam Smith je u djelu „Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda“ isticao važnost i

onih faktora razvoja na koje upozorava i moderna ekologija.7

D. Ricardo je među prvima obradio eminentno ekološko pitanje utjecaja ekonomskog

procesa na prirodnu okolinu. Riječ je o teoriji nužnosti opadanja profitne stope prelaskom na

obradu sve lošijeg zemljišta u mjeri u kojoj se stanovništvo povećava, uslijeg čega dolazi do

povećeanja najamnina i smanjenja profita sve dok ne dođe do jednog stagnantnog stanja u

kojem ne bi više bilo ekonomskog napretka.

Građanski ekonomisti se od tada dijele na stagnacioniste i antistagnacioniste.

Ekonomistima stagnacionistima i većini ekologa zajedničko to što problemima razvoja prilaze

s negativne strane ističući da postoje određene grabnice razvoja. Oni istražuju faktore koji

sprječavaju ekonomski i ugrožavaju biološki razvoj čovječanstva, a ne one faktore koji razvoj

unaprijeđuju.

Istraživanja se ne zadržavaju samo na teoretskim modelima, nego su posvuda u svijetu i

stvar praktične ekonomske politike.

Razlog tome su problemi i mogućnosti razvoja koji su bitno drukčiji u zemljama s

golemim mogućnostima akumulacije koju samo treba racionalno iskoristiti od onih zemalja

koje u uvjetima nerazvijenosti muku muče da akumuliraju skromna sredstva za ubrzavanje

ekonomskog razvoja.

„U takvom svijetu tražiti uspostavljanje granica u razvoju na postojećem nivou

zadovoljavanja ljudskih potreba može zvučati u ekološkoj argumentaciji upozoravajuće poput

prijetnje sudnjim danom. No, to sa znanstvenog i moralnog stajališta ostaje goli apel i

filozofija sitnih koji bi to željeli i ostati na račun nerazvijenog i gladnog dijela

čovječanstva.“8

7 Prelog, N.: „Ekološka kriza i ekološka svijest kao društvene činjenice“, Naše terme, br. 4/1973., str. 786-787.8Brkljačić, I.: „Ekologija kao teorija svjetskog ekonomskog razvoja“, Vol. 10 No. 4, prosinac, 1973., str. 444.

10

2.3. Zaštita prirode

Zaštita prirode, dakle, područje je zaštite kojemu je zadaća očuvanje ugroženih ekoloških

sustava, njihovih staništa i živog svijeta koji u njima živi. S druge strane, zaštita okoliša je

pojam koji se uvriježio za ono strukovno područje zaštite kojemu je zadaća očuvanje

čovjekova zdravog životnog okruženja.

U tom se području određuju granice raznih vrsta opterećenja, predlažu zakonski propisi,

uvode mjere za održavanje potrebne kakvoće zraka, vode, tla, hrane, nadzire zbrinjavanje

otpada, potiče primjena štedljivih, „ekoloških“ tehnologija, uporaba obnovljivih izvora enerije

itd. Zaštita prirode i zaštita okoliša usko su povezane. Prva je više biološke, a druga tehničke

prirode.9

9Fanuko, N.: „Ekologija“, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2005., str. 13

11

3. ODRŽIVI RAZVOJ

„Ekonomisti su danas sve bliži činjenici kako ne postoji opća teorija održivog razvoja i

održivosti te se stoga smatra kako je primjerenije govoriti o različitim defi nicijama održivog

razvoja i s njime povezanim, ali nadređenim, pojmom održivosti.“10

3.1. Definicija održivog razvoja

Prije četrdesetak godina počelo se uviđati kako je nemoguće imati zdravo društvo i

kvalitetnu privredu u svijetu u kojem postoji toliko siromaštva i narušavanja okoliša.

Privredni razvoj se ne može zaustaviti, no treba mu promjeniti smjer kako bi postao manje

poguban po okoliš i društveni razvoj.

Održivi razvoj je okvir za oblikovanje strategije kontinuiranog privrednog i socijalnog

napretka, bez štete za okoliš i prirodne izvore bitne za ljudske djelatnosti u budućnosti. On se

oslanja na ambicioznu ideju prema kojoj razvoj ne smije ugrožavati budućnost dolazećih

naraštaja trošenjem neobnovljivih izvora i dugoročnim devastiranjem i zagađivanjem okoliša.

Globalna privreda mora odgovarati ljudskim potrebama i opravdanim željama, ali razvoj

treba smjestiti u ekološke granice planeta. Osnovni cilj je osigurati održivo korištenje

prirodnih izvora na nacionalnoj i međunarodnoj razini.11

UN konferebncija o Zemlju je jasno pokazala kako o okolišu i o privrednom i društvenom

razvoju više ne možemo razmišljati kao o posebnim kategorijama. Iz tog razloga, održivi

razvoj predstavlja tri komponente:

Društva

Okoline

Ekonomije12

10Kordej – De Villa, Ž., Stubbs, P., Sumpor, M.: „Participativno upravljanje za održivi razvoj“, Ekonomski institut Zagreb, 2009., str. 18.11 Solak, A., Mušija, E., Krivokapa, T., Turković, N.: „Održivi razvoj“12 Rončević, N., Ledić, J., Ćulum, B.: „Nisam sigurna što je, ali je bitno“ – analiza stavova studenata Sveučilišta u Rijeci o održivom razvoju, Suvremene teme, Vol. 1 No. 1, prosinac 2008., str. 62-65

12

Slika 1. Komponente održivog razvoja

Izvor: Solak, A., Mušija, E., Krivokapa, T., Turković, N.: „Održivi razvoj“

Cilj održivog razvoja je da se pronađe balans u interakciji tih komponenti, što je

predstavljeno osjenčanom površinom na slici 1. Kao što se vidi na slici površina u kojoj su

interesi sva tri sistema zadovoljeni je znatno manje veličine od pojedinih sistema.

Postoji nekoliko različitih definicija održivog razvoja. „Održivi razvoj je proces

promjena u kojem su iskorištavanje resursa, smjer ulaganja, orijentacija tehničkog

razvoja i institucionalne promjene u međusobnom skladu i omogućavaju ispunjavanje

potreba i očekivanja sadašnjih i budućih naraštaja.“13

Nadalje još jedna poznata definicija održivog razvoja: „Održavanje ravnoteže između

ljudske potrebe za poboljšanjem kvalitete življenja i blagostanja s jedne strane te

očuvanja prirodnih izvora i ekosustava, o kojima ovise buduće generacije.“14

Tablica 1. Razlika između održivog i neodrživog razvoja13 Brundland, Svejtska komisija o okolišu i razvoju 1987., Izveštaj „Naša zajednička budućnost“14 The Global Development Research Center

13

ODRŽIVI RAZVOJ NEODRŽIVI RAZVOJ

Nastoji poboljšati kvalitetu našeg življenja, koja

ne uključuje jedino materijalna dobra već uzima u

obzir i socijalne te elemente zdravog okoliša.

Nastoji podići standard našeg življenja koji se

temelji isključivo na materijalnim dobrima.

Prosmatra ekonomska, socijalna i pitanja zaštite

okoliša kao međusobno povezana. Traži cjelovita

i trajna riješenja.

Promatra ekonomska, socijalna i pitanja zaštite

okoliša kao zasebne cjeline. Pretpostavlja da jaka

ekonomija nužno vodi zdravom društvu i okolišu.

Riješavajući probleme današnjih generacija,

uzima u obzir i potrebe budućih generacija.

Usmjeren na kratkotrajna riješenja problema, ne

vodeći računa o potreebama budućih generacija.

Prilikom donošenja svih odluka, uzima u obzir

ograničenost prirodnih resursa potrebnih za

obavljanje ljudskih djelatnosti.

Promatra okoliš kao luksuz koji je potrebno

zaštititi samo ako nam to materijalna sredstva

dozvoljavaju. Nema svijesti o ograničenosti

prirodnih resursa.

Nastoji uspostaviti ravnotežu između prava i

potreba pojedinaca s jedne strane i socijalne

odgovornosti s druge.

Prvenstveno se usredotočuje na prava i potrebe

pojedinca.

Izvor: vlastita izrada

Iz tablice 1. vidimo ključne razlike između održivog i neodrživog razvoja. Vidimo

kako je neodrživi razvoj usmjeren isključivo prema pojedinačnim cjelinama i ne sagledava

ekonomiju, društvo i zaštitu okoliš kao jednu cjelinu. Nasuprot tome održivi razvoj je

usmjeren na sve tri cjeline skupa, ne sagledava ih u pojedinačnim kontekstima već ih

promatra kao cjelinu, smatrajući da su sve skupine povezane i imaju utjecaja jedna na

drugu.

„U konceptu održivog razvoja danas nalaze ishodište svi moderni gospodarski i društveni

trendovi jer su štete okolišu štete sveukupnom društvu, i obrnuto, djelovanje u zaštiti okoliša

donosi korist u obliku gospodarskog rasta, zapošljavanja i konkurentnosti.“15

Globalno gospodarstvo mora odgovarati ljudskim potrebama i opravdanim htijenjima, ali

razvoj treba smjestiti u ekološke granice planeta. UN-ov Skup o Zemlji, održan 1992. u Rio

15Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 2.

14

de Janeiru, koji je do tada okupio najveći broj čelnika vlada, usmjerio je svjetsku pažnju na

najkritičnija pitanja pred kojima se svi nalazimo i usvojio Agendu 21, globalni plan

djelovanja na njihovom rješavanju.

Konferencija je jasno pokazala kako o okolišu i o gospodarskom i društvenom razvoju

više ne možemo razmišljati kao zasebnim kategorijama. Deklaracija iz Rija sadrži osnovna

načela na kojima države moraju zasnivati buduće odluke i programe, uzimajući u obzir

djelovanje društveno-gospodarskog razvoja na okoliš.

Konferencija UN-a u Johannesburgu o održivom razvoju, održana 2002. pokazala je da

nije baš puno učinjeno, a i ona sama će biti zapamćena kao summit kompromisa, između

Europe i SAD-a, između razvijenih i nerazvijenih.

3.1.1. Konferencija u Rio de Janeiru

Deklaracija iz Ria o okolišu i razvoju sadrži 27 načela koja definiraju prava ljudi na razvoj

i obaveze u očuvanju zajedničkog okoliša te obaveze država u postizanju održivog razvoja,

uzimajući u obzir cjelovitost i međuovisnost planeta Zemlje. Ta se načela nadovezuju na ideje

Stockholmske deklaracije koja je usvojena na Konferenciji Ujedinjenih naroda o čovjekovom

okolišu 1972. godine.16

U Deklaraciji iz Ria se polazi od potrebe povezivanja gospodarskog razvoja sa zaštitom

okoliša, kao jedinim putem prema održivosti i dugotrajnom gospodarskom razvoju. Ova

Deklaracija govori i o potrebi povezivanja, suradnje i ravnopravnog partnerstva između

različitih dionika iz svih sektora (javnog, poslovnog i civilnog).

Neka od načela Deklaracije iz Ria su:

Zaštita okoliša mora postati sastavnim dijelom razvojnih procesa, kako bi se

postigao održivi razvoj

Države trebaju primjenjivati preventivni pristup zaštiti okoliša

Važan zadatak pred međunarodnom zajednicom je iskorijenjivanje siromaštva i

smanjivanje razlika u životnom standardu u različitim dijelovima svijeta

16 Strojin, T.: „Između Stockhloma (1972) i Rio de Janeira (1992) – Između nade i strahovanja za budućnost“, Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline“, Vol. 1 No. 3, srpanj 1992., str. 371-374

15

Treba raditi na smanjivaju i napuštanju neodrživih obrazaca proizvodnje i

potrošnje

Države će poticati razvoj svijesti o okolišu i sudjelovanje javnosti jer se pitanja

zaštite okoliša najbolje riješavaju uz sudjelovanje svih zainteresiranih građana i

osigiravanjem širokog pristupa informacijama o okolišu

Zagađivači bi načelno trebali snositi troškove zagađenja

Za ostvarivanje održivog razvoja potreban je cjelovit angažman žena, kreativnost,

ideali i hrabrost mladih kao i iskustva lokalnog i autohtonog stanovništva čiji bi

identitet, kulturu i interes trebalo priznati i podržavati

Mir, razvoj i zaštita okoliša međuovisni su i nedjeljivi17

3.1.2. Agenda 21

Agenda 21 je plan akcija, odnosno, opće prihvaćeni principi odživog razvoja o kojima su

se sporazumjele vlade 182 zemlje na konfernciji o Zemlji u Rio de Janeiru 1992. godine.

Agenda 21 je uputstvo za pojedince, poslodavce i ladine organizacije za usmjeravanje

razvoja na način da on pomaže društvu i vodi brigu o okolišu. Agenda 21 polazi od

pretpostavke da je zajedničko i odmjereno rješavanje pitanja okoliša i razvoja jedini način

osiguranja sigurnije i uspješnije budućnosti. Agenda 21 predstavlja globalni konsenzus i

preuzimanje obaveze surađivanja u razvoju i zaštiti okoliša na najvišoj političkoj razini.18

„Čovječanstvo se nalazi na odlučujućoj točki svoje povijesti. Svjedoci smo nejednakosti

među narodima, siromaštva, gladi, nepismenosti, bolesti i oštećenja ekosistema od kojih ovisi

naš dalji život.

17 Strojin, T.: „Između Stockhloma (1972) i Rio de Janeira (1992) – Između nade i strahovanja za budućnost“, Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i sociologijska istraživanja okoline“, Vol. 1 No. 3, srpanj 1992., str. 371-37418 Sergi, B.: „The Agenda 2000 and the EU Membership of CECs“, Croatian International Relations Review, Vol. 5 No. 14, siječanj 1999., str. 21-26

16

Ujedinjavanjem razvojnih interesa i interesa zaštite životne sredine, njihovim poštivanjem,

može nam uspjeti da osiguramo pokrivanje osnovnih potreba čovječanstva, poboljšamo

životni standard svih ljudi te ostvarimo veću zaštitu ekosistema, a da pri tome imamo veće

prinose i da tako sebi osiguramo budućnost.

Ovo nijedna nacija ne može ostvariti sama, ali je moguće da zajednički u globalnom

partnerstvu djelujemo u smislu održivog razvoja.“19

Prepoznato je da je održivi razvoj prvenstveno obaveza vlada, koje su nadležne za izradu

državnih strategija, planova i programa. No, prepoznaje se i važna uloga drugih dionika i

društvenih skupina.

Također je prepoznato da su za ostvarivanje ciljeva Agende 21 potrebna značajna

financijska sredstva te pomoć zemljama u razvoju. Suradnja među državama bitna je za

učinkovito i ravnomjerno raspodijeljeno globalno gospodarenje koje svima može pomoći na

putu ostvarivanja održivog razvoja.20

Agenda 21 dokument koji sadrži 40 poglavlja podijeljenih u 4 sekcije. Dokument

obrađuje:

Socijalnu i ekomonsku dimenziju razvoja zemlje u razvoju:

- Siromaštvo

- Potrošačke partnere

- Stanovništvo

- Zdravlje

- Integracija okoliša i razvoja

Očuvanje i upravljanje prirodnih i antropogenih dobara:

- Atmosfera

- Zemlja

19 Agenda 21, preambula 20 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 5-6

17

- Šume

- Pustinje

- Planine

- Poljoprivreda

- Biološka raznolikost

- Biotehnologija

- Pitka voda

- Otrovne kemikalije

- Opasne radioaktivne tvari

- Čvrsti otpad

- Kanalizacija

Jačanje uloge vodećih skupina:

- Žene

- Djeca i mladež

- Domorodačke skupine

- Nevladine organizacije

- Lokalne vlasti

- Radnici

- Poslodavci i proizvođači

- Poljoprivrednici

- Znanstvenici i tehnolozi

Načini implementacije:

- Financije

- Transfer tehnologije

- Znanost

- Obrazovanje

- Gradnja novih kapacteta

- Međunarodne institucije

- Zakonske mjere

18

- Informacije21

Osnovni principi koji trebaju biti zadovoljeni ovim dokumentom su:

Ubrzavanje procesa održivog razvoja: globalna suradnja koja treba obezbjediti

dinamičnu i rastuću svjetsku privredu

Borba protiv siromaštva: poboljšanje uslova života u svim segmentima

Promjena obrazaca potrošnja: rješavanje problema neodržive potrošnje i

proizvodnje

Demografska dinamika i održivost: razvijanje populacijske politike koja će biti u

suglasnosti sa programima ekonomskog razvoja

Zaštita i unaprjeđenje zdravlja ljudi: zadovoljavanjem osnovnih potreba ljudi za

zdravljem u ruralnim, polu-urbanim i urbanim zajednicama

Održiva ljudska naselja: racionalnim korištenjem zenljišta mora se smanjiti

devastacija okruženja koja je nastala urbanim širenjem

Oblasti života i rada: principi kao što su integracija okruženja i razvoja, zaštita

atmosfere i borba protiv siječe šuma22

Postoji i lokalna Agenda 21. Naime, poglavlje 28 Agende 21 bavi se ulogom lokalnih

zajednica. Agenda je prvenstveno koncentrirana na ljudska naselja. U tom smislu odnos

prema okruženju je zatvoren isključivo u okvire konkretne zajednice. Lokalne zajednice su te

koje upravljaju ekonomskom, socijalnom i ekološkom infrastrukturom, nadziru građevinske i

urbanističke planove, odlučuju o lokalnoj politici zaštite životne sredine, o propisima u ovom

području te sudjeluju u provedbi nacionalne i regionalne politike zaštite životne sredine.23

„Ako usporedimo ono što je rečeno u Agendi 21 1992. godine u Riu i ono što se do danas

postiglo, rezultati procesa su prilično razočaravajući. Niti je postignuta promjena

raspoloženja kod građana, niti se ostvarila mobilnost širokih masa i zauzimanje za postizanje

održivog razvoja, niti su ostvareni adekvatni ciljevi.

21 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 5-622 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 5-623 Solak, A., Mušija, E., Krivokapa, T., Turković, N.: „Održivi razvoj“

19

U vrijeme kada je donesena Agenda 21, nije bilo nikavih ranijih iskustava u ovom

području i to je više bio teorijski koncept na papiru. Nitko nije mogao predvidjeti koliko će

trajati da se ovaj koncept prenese u stvarnost i u društvo.“24

Zaključak je da se treba odati počast onome što je do sada postignuto, ali i da ima još

mnogo toga što treba učiniti. Iako lokalna Agenda 21 nije do kraja ispunila očekivanja u vezi

s pokrivanjem spektra problema i donošenja rješanja za probleme, mora se konstatirati da je

naišla na veliki odjek kod građana. Procesi lokalne Agende 21 su dobrovoljni, ne obavezni i

ne bave se kontroverznim temama kao što su financijske lokalne zajednice, dugoročan razvoj

zajednice, integracija i jačanje manjina u zajednici i sl.

3.1.3. Plan provedbe – Johannesburg

Pred skup u Johannesburgu generalni tajnik UN-a postavio je 5 glavnih točaka: voda,

energija, zdravlje, poljoprivreda i biološka raznolikost. Na skupu su dao naglasak na obaveze

vlada, organizacija civilnog društvaa i poslovnog sektora za hitnim i održivim akcijama za

smanjenje siromaštva, zaštitu okoliša i poboljšanje pristupa vodi, energiji, hrani i

zdravstvenim uslugama.

Plan provedbe, glavni dokument Skupa, postavio je ciljeve i rokove akcija: pristup čistoj

vodi i zdravstvu, povećanje pristupa suvremenim energetskim servisima, zaštitu biološke

raznolikosti, strategiji osiguranja hrane u Africi, te 50 % smanjenje broja ljudi koji žive u

siromaštvu do 2010. „Vlade su se suglasile o konkretnim obvezama i akcijama koje će

smanjiti razlike meñu ljudima u svim regijama svijeta“, rekao je generalni tajnik UN Kofi

Annan na završnoj konferenciji Skupa.25

3.1.4. Rio +20

Rio +20 je skraćeni naziv za konferenciju Ujedinjenih naroda na temu odrţivog razvoja

održane u Rio de Janeiru 2012. godine, dvadeset godina nakon skupa za Zemlju u Riu gdje je

formulirana Agenda 21. Rio+20 je okupio vlade država, međunarodne institucije i bitnije

24 Izvještaj pred konferenciju u Johanesburgu 2002. godine25 Vojvodić, V.: „Zaštita okoliša“, Kem. Ind., 2012., str. 551.

20

grupe da bi dogovorili set mjera koje mogu smanjiti siromaštvo uz istovremeno promoviranje

pristojnih poslova, čiste energije kao i održivog i pravednog korištenja resursa.

Jedan od glavnih zadataka ove konferencije, koji je i ispunjen, je bio da se razvije grupa

ciljeva održivog razvoja (SDG – Sustainable Development Goals). Ovi ciljevi su navedeni u

dokumentu Ujedinjenih naroda nazvanom „The Future We Want“.

Ovi ciljevi trebaju biti akcijski orijentirani, koncizni i jednostavni, ograničenog broja,

globalni u svojoj prirodi, ali i univerzalno primjenjivi za sve države uzimajući u obzir različite

situacije u kojima se države nalaze.

Na konferenciji Rio +20 je predloženo 17 ciljeva za održivi razvoj, od kojih su nabitniji:

Eliminirati siromaštvo u svim oblicima

Eliminirati glad, postići sigurnost zaliha hrane te promovirati održivu

poljoprivredu

Postići jednakost između spolova

Osigurati dostupnost i održivo upravljanje zalihama vode za sve

Osigurati pristupačnu, pouzdanu održivu energiju za sve

Smanjiti nejednakost unutar i između država

Osigurati održive trendove potrošnje i proizvodnje

Pokrenuti hitne radnje za borbu protiv klimatskih promjena i njenih posljedica

Očuvati oceane te osigurati korištenje resursa mora

Zaštitit, povratiti i promovirati održivo korištenje Zemljinih ekosistema

Ojačati mjere implementacije i globalna partnerstva za održivi razvoj26

3.2. Principi održivog razvoja

Globalno prihvaćeni principi održivog razvoja, definirani su kroz Deklaraciju iz Rija i

Agendu 21, Deklaraciju i Plan provedbe iz Johannesburga, kao i na principima Milenijske

26 What is Rio +20? [online],dostupno na: http://www.un.org/en/sustainablefuture/about.shtml [25.06.2015.]

21

deklaracije UN (koji su pretočeni u Milenijske razvojne ciljeve). Ovi principi se sažeto mogu

prikazati na sljedeći način:

Integriranje pitanja okoliša u razvojne politike;

Internalizacija troškova vezanih za okoliš (tj. prevođenje eksternih troškova

degradacije okoliša u interne troškove zagañivača/korisnika) kroz provoñenje principa

zagađivač/korisnik plaća

Sudjelovanje svih društvenih dionika u donošenju odluka kroz procese savjetovanja i

dijaloga te stvaranje partnerstva

Pristup informacijama i pravosuđu

Generacijska i međugeneracijska jednakost (uključujući i rodnu ravnopravnost) i

solidarnost

Princip supsidijarnosti (hijerarhije odnosno međuzavisnosti) između lokalne i globalne

razine

Pristup uslugama i financijskim resursima koji su neophodni za zadovoljavanje

osnovnih potreba27

Ovi principi predstavljaju prizmu kroz koju bi trebali biti sagledani postojeći problemi i

izazovi za održivi razvoj pojedinih država, odnosno okvir u kome su definirani ciljevi, zadaci

i mjere za provođenje politika održivog razvoja.

Polazeći od gore-navedenog, održivi razvoj podrazumijeva:

Uravnotežen i pravičan gospodarski razvoj koji se može održati u dužem vremenskom

razdoblju

Smanjenje siromaštva, kroz osnaživanje siromašnih i osiguranje njihovog boljeg

pristupa neophodnim uslugama i sredstvima

Sudjelovanje svih zainteresiranih strana u procese odlučivanja (nacionalne i lokalne

vlasti, organizacije civilnog društva, poslovni sektor, profesionalne organizacije,

sindikati), uz promoviranje dijaloga i postizanje povjerenja kako bi se razvio društveni

kapital

Pažljivo upravljanje i očuvanje (u najvećoj mogućoj mjeri) neobnovljivih resursa

Racionalna/održiva upotreba energije i prirodnih izvora (vode, zemljišta, šuma, itd.)

27 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 5-6

22

Smanjivanje otpada, učinkovito spriječavanje i kontrola zagañenja te smanjivanje na

najveću moguću mjeru ekoloških rizika

Unaprijeđenje sustava obrazovanja i zdravstva i poboljšanja u pogledu ravnopravnosti

spolova

Zaštitu kulturnih identiteta, tradicije i nasljeđa28

3.3. Strategije održivog razvoja

„Dosadašnji način donošenja odluka i planiranja razvoja, koji se odvija odvojeno po

sektorima pridonosi razdvajanju gospodarskih, društvenih i ekoloških čimbenika. Na taj se

način pridonosi nerazumijevanju veza između okoliša, društvenog i gospodarskog razvoja te

se pri odlučivanju ne odabiru razvojni putevi koji su gospodarski učinkoviti, društveno

pravedni te prihvatljivi po okoliš.“29

Vlade bi trebale donijeti strategije održivog razvoja kako bi integrirale društvene

programe s programima zaštite okoliša i gospodarskog razvoja u svim ministarstvima i na

svim razinama. Nažalost, održivi razvoj se često poistovjećuje sa segmentom zaštite okoliša,

čemu pridonosi i činjenica da su za održivi razvoj najčešće zadužena ministarstva zaštite

okoliša.

Europska strategija održivog razvoja

Amsterdamski ugovor, temeljni dokument Europske unije, postavlja ostvarenje

održivog razvoja Europe kao temeljnu zadaću. Europska unija je 2006. prihvatila novu

Strategiju održivog razvoja za proširenu Europu, nakon temeljite revizije Göteborgške

strategije održivog razvoja iz 2001.

Nova se Strategija bavi izazovima postupne promjene sadašnje neodrživosti u načinima

proizvodnje i potrošnje te potrebom za integriranim pristupom pri oblikovanju smjernica i

politika. Ona naglašava potrebu za solidarnošću i prepoznaje važnost jačanja partnerstva.

Svrha Strategije je prepoznati i razviti akcije koje će omogućiti EU postizanje

kontinuiranog poboljšanja kvalitete življenja sadašnjih i budućih generacija, putem stvaranja

održivih zajednica koje su u stanju upravljati i djelotvorno koristiti izvore te potaknuti

28 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 5-629 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 10.

23

ekološke i društvene inovativne potencijale u području gospodarstva, osigurati prosperitet,

zaštitu okoliša i društvenu koheziju.30

Mediteranska strategija održivog razvoja

Mediteranska strategija održivog razvoja (MSOR) je usvojena na 14. redovnom

sastanku ugovornih strana Barcelonske konvencije, u studenom 2005. u Portorožu u Sloveniji.

MSOR prepoznaje održivi razvoj kao odgovor na razvojne izazove u Sredozemlju, kao npr.

izazov očuvanja okoliša; demografski, gospodarski, socijalni i kulturni izazovi te izazov

globalizacije, regionalne suradnje i upravljanja.

Polazeći od ovih izazova, MSOR definira dugoročnu viziju Sredozemlja kao politički

stabilnu, prosperitetnu regiju u kojoj vlada mir. Četiri glavna cilja MSOR su:

- Doprinos gospodarskom razvoju kroz unaprijeñenje dobara specifičnih za Sredozemlje

- Smanjenje socijalnih razlika kroz implementaciju Milenijskih ciljeva UN i jačanje

kulturnih identiteta

- Mijenjanje neodrživih obrazaca u proizvodnji i potrošnji i osiguravanje održivog

upravljanja prirodnim resursima

- Poboljšanje upravljanja na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini31

Nacionalne strategije održivog razvoja

U ožujku 2006. Program UN za okoliš donio je Smjernice za izradu nacionalnih strategija

održivog razvoja.

Te bi se strategije trebale pripremati kroz proces u kojem sudjeluju različiti dionici a

odluke se trebaju bazirati na rezultatima provedenih analiza, kako bi se integrirali

gospodarski, socijalni i okolišni ciljevi društva kroz pregovore i dogovore. Prepoznata je

nadalje potreba kontinuiranog educiranjai i jačanja kapaciteta svih sektora u društvu.

Strategija treba odrediti dugoročnu viziju održivog razvoja s jasnim prioritetima i ciljevima.

Mora biti kratka, razumljiva, relevantna i realna. Provođenje strategije se mora kontinuirano

pratiti na temelju unaprijed definiranih pokazatelja.32

30 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str.10.31 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 11.32 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 11.

24

3.4. Strategija EU

EU je formulirala dugotrajnu strategiju kojom je odredila stavove vezane za ekonomski,

društveno i ekološki održivi razvoj Ova strategija ima naziv „A Sustainable Europe for a

Better World: A European Union Strategy for Sustainable Development“.

Ova strategija se zasniva na četiri stupa:

Ekonomski

Socijalni

Okolišni

Globalna vladavina

Ovi stupovi se moraju međusobno podupirati. Iz tog razloga posljedice stavova za

ekonomski, društveni i okolišni razvoj trebaju biti posebno razmatrane pri izradi i primjeni tih

stavova. EU također treba preuzeti međunarodnu odgovornost uz osvrt na održivi razvoj

budući da neki aspekti održivog razvoja kao što su demokracija, mir, sigurnost i sloboda

trebaju biti promovirani i van granica EU

Ova strategija je bazirana na sljedećim principima:

promocija i zaštita osnovnih ljudskih prava

solidarnost unutar i među generacijama

osiguravanje otvorenog i demokratskog društva

uključenje građana

uključenje poslovnih i socijalnih partnera

integracija stavova

korištenje najboljeg raspoloživog znanja te principa predostrožnosti

Također, EU je definirala niz indikatora održivog razvoja koji će se koristiti da bi se ocijenio

put EU prema održivom razvoju.

3.5. Indikatori održivog razvoja

25

EU je odredila više od 100 indikatora u svoj izvještaju, koje je podjelila u deset grupa. Za

svaku grupu određeni su indikatori koji će predstavljati tu grupu. Takvih indikatora ima 12.

Cilj ovih indikatora jeste da pokazuju trenutno stanje napretka EU prema održivom

razvoju, shodno ciljevima koje je EU propisala u svojoj strategiji za održivi razvoj.

Indikatori su podijeljeni u sljedeće grupe:

Socijalno-ekonomski razvoj

Održiva potrošnja i proizvodnja

Jednakost društva

Demografske promjene

Zdravlje

Klimatske promjene i energija

Održivi transport

Prirodni resursi

Globalno partnerstvo

Zadovoljavajuća vlast

3.5.1. Socijalno ekonomski razvoj

Cilj strategije EU je promoviranje prosperitetne, inovativne, ali i ekološki efikasne

ekonomije koja će doprinjeti visokom životnom standardu i boljoj kvaliteti poslova u EU.

Predstavnik ove grupe indikatora je BDP po stanovniku. Pored ovog indikatora, koriste se

još i sljedeći indikatori:

Ekonomski razvoj

Inovacije i ekološka efikasnost

Zaposlenost

3.5.2. Održiva potrošnja i proizvodnja

26

Strategija EU za održivi razvoj pokušava promovirati trend održive potrošnje i

proizvodnje. Od ključne važnosti za održivi razvoj je rješavanje socijalnog i ekonomskog

razvoja unutar mogućih kapaciteta ekosistema. Veoma je bitno razdvajanje ekonomskog rasta

od lošeg utjecaja na okoliš. Predstavnik ove grupe indikatora je proizvodnja resursa.

Pored ovog indikatora koriste se još i sljedeći:

Korištenje resursa i otpada

Trend potrošnje

Trend proizvodnje

3.5.3. Jednakost društva

Jednakost društva predstavlja jedan od ključnih izazova strategije EU za održivi razvoj. Cilj

ove strategije je postizanje jednakosti u društvu promoviranjem solidarnosti između i unutar

generacije kao i povećanje kvalitete života građana. Predstavnik ove grupe indikatora je

postotak stanovništva u opasnosti od siromaštva. Pored ovoga, postoje i sljedeći indikatori:

Siromaštvo i uslovi života

Pristup tržištu rada

Obrazovanje

3.5.4. Demografske promjene

Predstavnik ove grupe indikatora je postotak zaposlenosti starijih ljudi. Pored ovoga

indikatora postoje i sljedeći:

Demografija

Adekvatnost prihoda starijih ljudi

Održivost financiranja

3.5.5. Zdravlje

27

Strategija EU za održivi razvoj predstavlja cilj promoviranja boljeg zdravlja ljudi kao i

zaštitu od opasnosti po zdravlje. Predstavnik ove grupe indikatora je broj zdravih godina i

očekivani životni vijek.

Pored ovog indikatora, koriste se još i sljedeći indikatori:

Zdravlje i nejednakosti u zdravstvu

Odrednice zdravlja

3.5.6. Klimateske promjene i energija

Cilj EU je da se ograniči klimatska promjena kao i njeno negativno djelovanje na društvo i

okolinu. Ova grupa indikatora ima tri predstavnika, a to su: emisija stakleničkih plinova, udio

obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji te potrošnja primarne energije.

3.5.7. Održivi transport

Održivi transport predstavlja ključni izazov EU strategije za održivi razvoj. Cilj ove

strategije je da osigura da transportni sistem osigura sve potrebe društva, ali i da osigura

minimalan loš utjecaj transporta na ekonomiju, okoliš i društvo.

Predstavnik ove grupe indikatora je odnos potrošnje energije u transportu u odnosu na BDP.

Pored ovog indikatora tu su još i

Transport (broj putnika u odnosu na BDP)

Utjecaj transporta

4. ODRŽIVI RAZVOJ U REPUBLICI HRVATSKOJ

4.1. Stanje održivog razvoja u Republici Hrvatskoj

28

Hrvatska je još 1972., prije održavanja Konferencije UN posvećene pitanjima zaštite

ljudskog okoliša u Stockholmu, donijela "Rezoluciju o zaštiti čovjekove sredine". U godini

Svjetskog skupa u Rio de Janeiru donesena je, usprkos ratu, Deklaracija o zaštiti okoliša

kojom se Hrvatska opredjeljuje za održivi razvoj.

Unatoč tom sažetom, ali i danas aktualnom dokumentu održivog razvoja, sustavno

povezivanje zaštite prostora i okoliša s razvojem i socijalnim pitanjima zastalo je na

opetovanim izjavama i načelnim opredjeljenjima u nizu pojedinačnih pravnih i programskih

dokumenata. Tek od 2000., od kada se bilježi spor ali pouzdan gospodarski oporavak, pitanje

održivog razvoja Hrvatske učestalije se javlja na agendi javnog, gospodarskog i civilnog

sektora.

Usmjeravanje Republike Hrvatske prema održivom razvitku vodit će se sljedećim općim

načelima:

Zaštitom ljudskog zdravlja

Promicanjem i zaštitom temeljnih ljudskih prava

Solidarnošću unutar generacija i među generacijama

Ostavrivanjem otvorenog i demokratskog društva

Uključivanjem građana

Ukjučivanjem socijalnih partnera

Društvenom odgovornošću poslodavca

Integracijom gospodarskih, socijalnih i okolišnih sastavnica u izradi svih politika

Obrazovanjem za održivi razvoj

Usklađenošću politika svih razina uprave i lokalne samouprave

Upotrebe najbolje moguće dostupne tehnologije

Obnavljanja prirodnih resursa

Promicanjem održive proizvodnje i potrošnje

Predostrožnošću i prevencijom

Onečišćivač plaća za onečišćenja koja nanosi okolišu

Zakonom o zaštiti okoliša iz 2007., određena je Strategija održivog razvoja Republike

Hrvatske kao dokument koji dugoročno usmjerava gospodarski i socijalni razvoj te zaštitu

okoliša prema održivom razvoju.33

33 Lay, V.: „Razvoj sposoban za budućnost, Prinosi promišljanja održivog razvoja Hrvatske“, Biblioteka Centra za istraživanje integralne održivosti i održivog razvoja, Knjiga 1, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, str.35.

29

Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva odgovorno je za

koordinaciju. Strategija, usvojena u veljači 2009. u Hrvatskom saboru, sadrži temeljna načela,

postavlja osnovne ciljeve i mjere održivog razvoja gospodarstva, održivoga socijalnog razvoja

i zaštite okoliša te identificira ključne izazove u njihovu ostvarivanju. Usmjerena je na

dugoročno djelovanje u osam ključnih područja na kojima se temelje i strateški pravci razvoja

Hrvatske, a to su:

Poticaj rasta broja stanovnika

Okoliš i prirodna dobra

Usmjeravanje na održivu proizvodnju i potrošnju

Ostvarivanje socijalne i teritorijalne kohezije i pravde

Postizanje energetske neovisnosti i rasta učinkovitosti korištenja energije

Jačanje javnog zdrastva

Povezivanje prostora

Zaštitu Jadranskog mora, priobalja i otoka

U Strategiji je naglašeno da je u svakom od osam ključnih izazova važno, izmeñu ostalog,

podići obrazovnu razinu svih grañana i graditi društvo temeljeno na znanju te podupirati

kulturu istraživanja i ulaganja u razvoj. Strategija naglašava potrebu intenzivnog i

kontinuiranog informiranja javnosti u cilju podizanja svijesti građana i poticanja na

sudjelovanje te pretpostavlja proces dogovaranja kako bi se odredili prioritetni gospodarski,

socijalni i okolišni izazovi i mjere.

Tablica 2. Prepreke i povoljni trendovi za održivi razvoj

PREPREKE U ODRŽIVOM RAZVOJU POVOLJNI TRENDOVI ZA ODRŽIVI

RAZVOJ

30

Sektorski koncept rada Vlade –

nedovoljna međunarodna koordinacija

Izostanak okomite i horizontalne

suradnje (centralizirano odlučivanje)

Slabost lokalne samouprave i ostalih

dionika na lokalnoj razini

Slabost gospodarstva i civilnog

društva kao partnera središnjoj vlasti

Kratkotrajnost programskih i

financijskih poticajnih mjera

Usvojena Strategija održivog razvitka

RH (SOR RH) u veljači 2009.

Započela izrada akcijskih planova za

provođenje SOR RH

Izrađeni regionalni i lokalni razvojni

programi i planovi

Ciljani programi ohrabrenja i

poticanja održivog lokalnog razvoja,

posebice u podrčju regionalnog i

ruralnog razvoja

Pristupni fondovi EU

Politika jačanja razvojnih kapaciteta i

sposobnosti različitih dionika

Razvoj civilnog sektora – smanjivanje

nejednakosti među sektorima u

društvu

Izvor: vlastita izrada

4.2. Uloge i odgovornosti

Vlast i održivi razvoj

31

Vlast predstavlja sustav koji se temleji na demokraciji, slobodi, povjerenju, učinkovitosti i

pravednim institucionalnom uređenju, donešenju odluka temeljenim na podacima i

znanstvenim dostignućima, kooridnaciji i partnerstvu, vjerodostojnim pravima građana,

odgovarajućem sudjelovanju civilnog društva, transparentnosto postupaka donošenja odluka,

pristupu pravosuđu i provođenju zakonodavstva u području zaštite okoliša.

Održivi razvoj zahtijeva zajednički jezik svih sektora u vladi, kao osnove za integrirano

odlučivanje i postizanje konsenzusa. Vlada ima posebnu ulogu u postizanju konsenzusa i

osiguravanju osnova za integrirano odlučivanje.

Međutim, partnerstvo s civilnim društvom, uključujući glavne skupine, akademske i

vjerske zajednice, važan su dio osiguravanja transparentnosti i odgovornost vlasti te za

podizanje svijesti o održivim obrascima potrošnje. Partnerstvo s poslovnim sektorom je

također važno, u cilju održivog upravljanja prirodnim izvorima, osiguravanju novih radnih

mjesta i promoviranju održivog razvoja.

Vlada mora osigurati odgovarajući okvir za promicanje partnerstava meñu različitim

sektorima u društvu.34

Lokalne vlasti

Brojni problemi vezani za gospodarski razvoj, kvalitetu življenja te onečišćivanje okoliša,

ali i njihova rješenja, imaju korjene u lokalnim djelatnostima, tako da lokalne vlasti moraju

odigrati ključnu ulogu u ostvarivanju održivog razvoja. To je razina vlasti najbliža ljudima, pa

ima bitnu ulogu u obrazovanju i uključivanju u održivi razvoj.

Poželjno je da se u lokalnim zajednicama donose lokalne Agende 21. Nažalost, u

Hrvatskoj gotovo da i nemamo takvih primjera, iako bi proces izrade takvog dokumenta

pridonio okupljanju svih raspoloživih resursa u zajednici, bilo da dolaze iz javnog, poslovnog

34 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 8.

32

ili civilnog sektora. Na taj način bi se lakše prikupile sve relevantne informacije, šire sagledali

problemi i potrebe te postigla suglasnost o strategiji održivog razvoja na lokalnoj razini.35

Civilni sektor

Organizacije civilnog društva imaju važnu ulogu u oblikovanju i primjeni sudioničke

demokracije. Te su organizacije neovisne o vladi i politici, a velik broj raspolaže različitim

stručnim znanjima potrebnim za osmišljavanje i provedbu društvenog odgovornog i za okoliš

prihvatljivog razvoja.

I u Hrvatskoj postoji cijeli niz organizacija civilnog društva koje, često u partnerstvu s

lokalnim vlastima, provode vrijedne projekte pružanja socijalnih usluga različitim društvenim

skupinama koje su u nepovoljnom položaju.

Važnu ulogu imaju u neformalnom obrazovanju te podizanju svijesti javnosti o potrebi

očuvanja okoliša. Jedna od važnih uloga tih organizacija je i lobiranje i provođenje kampanja

za poboljšanje stanja u odreñenim područjima, ali i aktivnosti praćenja provođenja propisa.

Stoga se sve više promovira i ostvaruje partnerstvo između lokalnih vlasti i javnih ustanova s

organizacijama civilnog društva, kako bi se pokrenuo razvoj, riješili lokalni problemi i

zadovoljile potrebe građana.

Društvena odgovornost poslovnog sektora

Društveno odgovorno poslovanje (DOP) je koncept u kojem kompanije integriraju brigu o

društvu i okolišu u svoje poslovanje te u odnose sa svojim dionicima, i to na dobrovoljnoj

osnovi.

U Europi i širom svijeta raste broj kompanija koje promoviraju svoju strategiju društvene

odgovornosti, kao odgovor na različite ekonomske i društvene pritiske te one koje se tiču

35 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 8-9

33

zaštite okoliša. Te kompanije žele poslati poruku različitim dionicima, s kojima imaju doticaj:

zaposlenici, dioničari, investitori, potrošači, javni sektor te organizacije civilnog društva.

Na taj način kompanije investiraju u svoju budućnost. Pri tome smatraju da njihov

dobrovoljni angažman i opredjeljenost mogu pomoći u povećanju dobiti. Izražavajući

socijalnu odgovornost i dobrovoljnost kroz opredjeljenost koja prelazi propisane zakonske

zahtjeve (koje ionako moraju poštivati), kompanije nastoje povećati standarde društvenog

razvoja, zaštite okoliša te poštivanja ljudskih prava.

Također, na taj način teže dobrom i transparentnom upravljanju, promovirajući interese

različitih dionika na putu prema postizanju kvalitete i održivosti.

Na taj način se ostvaruju nova partnerstva i proširuje postojeća suradnja unutar kompanija

u pogledu socijalnog dijaloga, stjecanja vještina, jednakih mogućnosti, predviđanja i

upravljanja promjenama. Tako jača ekonomska i društvena kohezija na lokalnoj ili

nacionalnoj razini. Na globalnoj razini, na taj se način doprinosi zaštiti okoliša i poštivanju

osnovnih ljudskih prava.36

4.3. Održivi razvoj Požeško-slavonske županije

Na temelju indikatora održivog razvoja obraditi će se Požeško-slavonska županija.

S površinom od 1.815 četvornih kilometara i nešto više od 85.800 stanovnika,

Požeško–slavonska županija ubraja se u red manjih županija u Republici Hrvatskoj.

Riječ je o županiji koja razbija uobičajenu predodžbu o ravnoj Slavoniji, budući da se

ovdje na relativno malom prostoru, uz ravnice s plodnim njivama, nalaze i planine i gore čija

podnožja, pak, krase nadaleko poznati vinogradi, dok su viši dijelovi uglavnom pod šumom.

Požeško-slavonska županija sastoji se od dvije prostorno odvojene cjeline - Požeške

kotline te Pakračko-lipičkog kraja.37

36 Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010, str. 11.37Opći podatci o županiji [online], Dostupno na: http://www.pszupanija.hr/o-zupaniji/opci-podaci.html [28.06.2015.]

34

Indikatori održivog razvoja:

Socijalno ekonomski razvoj

Požeško-slavonska županija s bruto domaćim proizvodom od 6.281 euro po stanovniku

spada među četiri najsiromašnije u zemlji. Siromašnije su samo Brodsko-

posavska,Vukovarsko-srijemska i Krapinsko-zagorska županija.

Održiva potrošnja i proizvodnja

Najznačajniji sektori gospodarstva: prerađivačka industrija (32%), trgovina (28%),

poljoprivreda (15%). Izvozni proizvodi: peći i kotlovi proizvodi od metala (37%), drveni

namještaj i proizvodi od drveta (19%), sigurnosno staklo i staklo za auto industriju (8%),

kakao proizvodi (8%), žitarice (8%), metalne konstrukcije (7%), vino (6%).38

Jednakost društva

U obrazovnoj strukturi stanovništva na području Grada Požege najveći udio (52%)

zauzima srednjoškolsko obrazovanje koje je steklo 11.451 osoba. Završenu osnovnu školu

ima 5.176 stanovnika (23,5%). Broj visokoobrazovanih osoba iznosi 3.479 (15,8%), 1.384

osoba ima završeni stručni studij, a najmanje je osoba s doktoratom (25). Što se tiče

pismenosti stanovništva, u Požegi ima 188 nepismenih osoba.

U ukupnom broju nepismenih, 80,9% se odnosi na žene. Postotak u ukupnom

stanovništvu je isti kao i u RH (0,8%), i manji nego u Požeško slavonskoj županiji (1,6%). 39

Demografske promjene

38 Centar za investicije [online], dostupno na: http://projekti.hgk.hr/projects?county_id=11 [29.06.2015.]39 www.dzs.hr

35

Najveći porast u razdoblju između 2001. i 2011. zabilježen je u dobnoj skupini od 75-84,

te iznosi čak 48%. Prosječna dob stanovništva u županiji 2011. godine bila je 40,9 godina, što

je još uvijek bolje od prosječne dobi za Hrvatsku od 41,7 godina.

U ožujku 2014. godine, u u županiji je ukupno bilo registrirano 7.668 nezaposlenih osoba,

što predstavlja povećanje od 3,6% u odnosu na ožujak 2013.godine. Udio žena je 52,3% a

muškaraca 47,7%. Udio nezaposlenih osoba mlađe dobi od 15 do 25 godina iznosio je 39,7%,

a osoba starijih od 50 godina 21%.40

5. ZAKLJUČAK

Suvremeni svijet realno sustavno putuje u višestruku neodrživost, posebno onu biološke i

ekološke naravi. Ekonomija koja računa na brz rast pod svaku cijenu, ušla je u slijepu ulicu.

Deklaracije, strategije, programi, planovi na temu održivosti i održivog razvoja u posljednjem

desetljeću niču kao gljive poslije kiše. Konkretnih projekata nema još u obilju, ali zaživjeli su

kroz brojne manje primjere u mnogim segmentima života i u mnogim zemljama, pretežno u

manjim regijama.40 HZZ, PU Požega

36

Održivi razvoj je okvir za oblikovanje strategije kontinuiranog privrednog i socijalnog

napretka, bez štete za okoliš i prirodne izvore bitne za ljudske djelatnosti u budućnosti. On se

oslanja na ambicioznu ideju prema kojoj razvoj ne smije ugrožavati budućnost dolazećih

naraštaja trošenjem neobnovljivih izvora i dugoročnim devastiranjem i zagađivanjem okoliša.

Globalna privreda mora odgovarati ljudskim potrebama i opravdanim željama, ali razvoj

treba smjestiti u ekološke granice planeta. Osnovni cilj je osigurati održivo korištenje

prirodnih izvora na nacionalnoj i međunarodnoj razini.

6. LITERATURA

Knjige i članci:

- Brkljačić, I.: „Ekologija kao teorija svjetskog ekonomskog razvoja“, Vol. 10 No. 4,

prosinac, 1973.

- Brundland, Svejtska komisija o okolišu i razvoju 1987., Izvještaj „Naša zajednička

budućnost“

37

- Fanuko, N.: „Ekologija“, Veleučilište u Rijeci, Rijeka, 2005.

- Kordej – De Villa, Ž., Stubbs, P., Sumpor, M.: „Participativno upravljanje za održivi

razvoj“, Ekonomski institut Zagreb, 2009.

- Lay, V.: „Razvoj sposoban za budućnost, Prinosi promišljanja održivog razvoja

Hrvatske“, Biblioteka Centra za istraživanje integralne održivosti i održivog razvoja,

Knjiga 1, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb

- Marković, I., Dragović Sekulič, S.: „Ekologija između politike i ekonomije“,

Informatologia, Vol. 47 No.1, ožujak 2014.

- Morsan, B., Vahčić Lušić, M., Mladina, I.: „Urbana ekologija i društveni uzroci

devastiranja okoliša građenjem“, Društvena istraživanja, Vol. 16 No. 3, lipanj 2007.

- Pavić-Rogošić, L.: „Održivi razvoj“, Odraz, Zagreb, studeni 2010.

- Prelog, N.: „Ekološka kriza i ekološka svijest kao društvene činjenice“, Naše terme,

br. 4/1973

- Rončević, N., Ledić, J., Ćulum, B.: „Nisam sigurna što je, ali je bitno“ – analiza

stavova studenata Sveučilišta u Rijeci o održivom razvoju, Suvremene teme, Vol. 1

No. 1, prosinac 2008.

- Sergi, B.: „The Agenda 2000 and the EU Membership of CECs“, Croatian

International Relations Review, Vol. 5 No. 14, siječanj 1999.

- Solak, A., Mušija, E., Krivokapa, T., Turković, N.: „Održivi razvoj“

- Strojin, T.: „Između Stockhloma (1972) i Rio de Janeira (1992) – Između nade i

strahovanja za budućnost“, Socijalna ekologija: časopis za ekološku misao i

sociologijska istraživanja okoline“, Vol. 1 No. 3, srpanj 1992.

- Vojvodić, V.: „Zaštita okoliša“, Kem. Ind., 2012.

Ostalo:

- Agenda 21, preambula

- Centar za investicije [online], dostupno na: http://projekti.hgk.hr/projects?

county_id=11 [29.06.2015.]

- Izvještaj pred konferenciju u Johanesburgu 2002. Godine

- Opći podatci o županiji [online], Dostupno na:

http://www.pszupanija.hr/o-zupaniji/opci-podaci.html [28.06.2015.]

38

- What is Rio +20? [online],dostupno na:

http://www.un.org/en/sustainablefuture/about.shtml [25.06.2015.]

- www.dzs.hr

POPIS SLIKA I TABLICA:

Slika 1. Komponente održivog razvoja............................................................................13

Tablica 1. Razlika između održivog i neodrživog razvoja...............................................14

Tablica 2. Prepreke i povoljni trendovi za održivi razvoj................................................31

39

40