I Ime dolazi od latinske rijei dinarius, kojom su sredinom III stoljea prije nove ere Rimljani nazivali srebreni novac koji je zamijenio dotadanji bakarni novac, a vrijedio je deset puta vie od njega (lat. deni: po deset). Ovaj novac kolao je, u vremenu Rimskog Carstva, po itavom Sredozemlju. Denarius je u VIII st. pod Karlom Velikim naziv za 240-ti dio funte srebra. Javlja se, potom, u francuskim oblastima kao denier, te u talijanskim kao denaro. Na Istoku mu je ime poprimilo grki oblik denarion, koji se, u novogrkom jeziku, izgovarao dinarion. Iz Vizantije su taj naziv preuzeli Arapi i nadjeli ga svom zlatnom novcu, koji su poeli kovati ugledajui se na vizantijski solid jo za vladavine kalifa Abdulmelika 695. godine. Arapi su, u naponu svoje moi, ubrzo zavladali Bliskim Istokom, Sjevernom Afrikom i panijom. Znatan dio onovremene svjetske trgovine (VIII-X st.) bio je u njihovim rukama, pa se, tom trgovinom, irio i arapski novac, osobito zlatni dinar, od Sredozemlja pa do Baltikog mora. Kada su Osmanlije, pod sultanom Mehmedom II 1454. godine, poeli kovati svoj zlatni novac, kovali su po ugledu na arapski dinar. Iz novogrkog jezika doao je, preko Vizantije, naziv dinar i u nae zemlje, samo to on na ovim prostorima ne slui kao naziv za zlatni, nego, iskljuivo, za srebreni novac. II Osvajanjem Huma tridesetih godina XIV stoljea, a naroito eksploatacija rudnika, izmijenili su, iz osnova, fizionomiju bosanske srednjovjekovne privrede ka naglom i intenzivnom razvitku. Rudarska proizvodnja je podstakla kovanje domaeg novca, te nije sluajno to je ban Stjepan II Kotromani (1322-1353), za ije vladavine poinje rad bosanskih rudnika, prvi vladar koji kuje domai novac. Meutim, jo ranije, za nekadanjim gospodinom Bosne, Pavlom ubiem, koji je u Bosni vrio bansku vlast, kovao se novac koji je imitirao mletake srebrene dinare. Ipak, od bosanskih vladara prvi to ini Stjepan II Kotromani. On se vrlo aktivno bavio, to se moe zakljuiti po veem broju sauvanih emisija njegovih dinara. Za srebro Stjepan II nije morao da brine, dobijao ga je iz svojih rudnika. Kao uvijek kod prvih koraka u kovanju novca, bosanski ban se ugledao na one novane vrste koje su do tog vremena, bile u opticaju, te je ovim potezom, novi novac sticao povjerenje u kolanju i postepeno potiskivao stari. Kod Stjepana II primjeuje se imitiranje venecijanskih, srpskih i dubrovakih emisija, dakle onih novanih vrsta koje su mogle biti rasprostranjene u bosanskoj dravi. Izgleda da je pustio u promet i falsifikate dubrovakog novca. U srpskoj dravi, opet, prvi srebreni novac (grossi di Rassa), kovan u Breskovu na Tari (pominju se od 1277. godine), raeni su po uzoru na novce Mletake Republike. Republika Sv. Marka protestovala je energino, u nekoliko mahova, protiv denarii de Brescoa ili grossi de Brescoa jer su bili laki za jednu osminu od pravog mletakog novca. Literarni velikan Dante (umro 1321. g.) u svojoj Divina Commedia, ovjekovjeio je rakog kralja koji imituje kov mletaki. Na novcima bana Stjepana II Kotromania te, kasnije, Tvrtka, ne javljajuse heraldiki motivi, ve se tu nalazio, uz lik bana na aversu (ban s maem ili stoji ili sjedi na prijestolju), samo lik Isusa na reversu (na prijestolju, kao i na mletakom novcu). Razvoj robno-novane privrede, meutim, nije potisnuo naturalnu privredu, niti obuhvatio sve oblasti privrednog ivota onovremene Bosne. Tako,

u povelji iz 1322. godine, ban Stjepan II Kotromani pominje kazne u stoci, te se, tako, ovaj tradicionalni nain plaanja i dalje odravao. III S obzirom na porast znaaja novca u privrednom ivotu, ban Tvrtko je (1353-1377. ban, 1377-1391. kralj) nastavio sa njegovim kovanjem. Pored novca, koji, po tipu, odgovara dinarima bana Stjepana II, Tvrtko, poslije 1365. godine, kuje dinare sa novim kalupima, dobijenim iz Dubrovnika. Tvrtko I Kotromani je uveliko olakao trgovinsku razmjenu izmeu bosanske drave i Dubrovake Republike time to je postavio bosansko novarstvo na istu osnovu na kojoj se zasniva i dubrovako, te tako izjednaio valutnu stopu svog novca s dubrovakim. Za razliku od novca koji, po tipu, odgovara dinarima njegovog strica, bana Stjepana II Kotromania, druga vrsta Tvrtkova novca podudara se, u potpunosti, sa dubrovakim dinarima. To su dinari koje ban kuje poslije 1365. godine, nakon to je dobio nove kalupe iz Dubrovnika. Zna se da je dubrovako Vijee umoljenih (Consilium Rogatorum), na molbu bana, odlukom od 18. III 1365. godine, dopustio da se za njega u Dubrovniku napravi nekoliko kalupa, koji e imati, s jedne strane, Isusa, a s druge, bana s maem. Zna se i ime tog kalupara. Bio je to majstor Radoja. Srodnost bosanskog i dubrovakog novca nema samo tehniki i stilistiki karakter, nego se bosanski i dubrovaki dinari i teinom, pa prema tome i novanom vrijednou, potpuno podudaraju. To kazuje nalaz iz sela Vranjske u bilekom kraju, iskopan 1901. godine. To je hrpa srebrenog novca od 203 komada: 19 komada su novci bana Tvrtka, a ostali jesu dubrovaki dinari iz istog vremena. Sauvani bosanski pisani izvori ne pruaju nikakvih podataka o nazivu bosanskog novca, ali kako su dinari Dubrovake Republike imali u Bosni potpunu slobodu opticaja i troenja svakako je i bosanski novac imao isti naziv, kao i republike Sv. Vlaha. Najstariji dubrovaki srebreni novac naziva se, u njihovim pisanim spomenicima, grossus ili grosso (kao i mletaki), ali u narodnom govoru zove se dinar. Najstariji mu se spomen nalazi 1392. godine u listini bosanskog kralja Dabie (1391-1395) u navodu: dvi tisui perper dinari dubrovakih, a spominje se i poznije, kako u bosanskim i humskim pisanim vrelima, tako i u dubrovakim knjievnim djelima. Imenom gronije narod u Dubrovniku nikada nije svoje dinare zvao. Inae, teina mu je bila 0,64 1,85 grama i vrijednost 6 solda ili 30 minca. Mada se numizmatiari ne slau da li je Tvrtko, poslije proglaenja kraljevstva 1377. godine, uopte kovao svoj novac, ostaje injenica da se 1387. godine u dva navrata spominju srebreniki groevi i da je kovnica postojala ve u XIV stoljeu dok je grad bio pod Bosnom. A u Kotoru, kad je doao pod bosansku vlast 1382. godine, ovaj znameniti primorski grad kuje novac sa imenom bosanskog kralja. Ministri finansija, grki protovestijar, imali su veliki uticaj, to zasvjedouje i narodna poslovica sa prostora srpske drave: Car da, ali Bua ne da. Uzimani su najvie iz primorskih gradova. U tom pogledu, veliku ulogu je imala kotorska vlasteoska porodica Bua (Bui, Buchija). Viteza (miles) Trifunova Petrova Buu nalazimo kao protovestijara kralja Tvrtka I Kotromania. IV Nakon smrti kralja Tvrtka I 1391. godine nastaje dui prekid u kovanju domaeg novca, vjerovatno izazvan nesreenim prilikama i estom smjenom vladara na bosanskom prijestolju. U ovom dekadentskom vremenu kraljevine razumljivo je, da se ni jedan od bosanskih kraljeva nije mogao smireno i smi-

ljeno dati na posao, ni da uredi bosansku dravu, a kamoli njeno novarstvo. Tako je novac Dubrovake Republike i u ovom razdoblju uivao potpunu i neogranienu slobodu kolanja, koju je stekao i dobio od kralja Tvrtka I. Tek Tvrtko II Kotromani, 1436. godien, poinje, ponovo, da kuje vlastiti novac. Od emisija njegovog novca najpoznatiji su groevi, koji su se isticali svojom veliinom. Od ostalih vrsta poznati su dinar i poludinar. Tada se pojavljuju i motivi sa domaim grbom koje je Tvrtko II kopirao sa irokih groa ugarskih kraljeva Karla I i Ludovika I. Na aversu ljem sa krunom i natpisom T (kao monogram kraljeva imena) dni regis Bosne, a na reversu zatitnik zemlje Sv. Grgur. I poslije smrti kralja Tvrtka II, domai novac se kuje neprekidno, sve do pada bosanske drave. Novac, oznaen kao kraljev (grossi di Re, denarii regis bossine), esto se pominje u izvorima, i to u vezi sa poslovnim transakcijamane u listini bosanskog kralja Dabie (1391-1395) u navodu: dvi tisui perper dinari dubrovakih, a spominje se i poznije, kako u bosanskim i humskim pisanim vrelima, tako i u dubrovakim knjievnim djelima. Imenom gronije narod u Dubrovniku nikada nije svoje dinare zvao. Inae, teina mu je bila 0,64 1,85 grama i vrijednost 6 solda ili 30 minca. Mada se numizmatiari ne slau da li je Tvrtko, poslije proglaenja kraljevstva 1377. godine, uopte kovao svoj novac, ostaje injenica da se 1387. godine u dva navrata spominju srebreniki groevi i da je kovnica postojala ve u XIV stoljeu dok je grad bio pod Bosnom. A u Kotoru, kad je doao pod bosansku vlast 1382. godine, ovaj znameniti primorski grad kuje novac sa imenom bosanskog kralja. Ministri finansija, grki protovestijar, imali su veliki uticaj, to zasvjedouje i narodna poslovica sa prostora srpske drave: Car da, ali Bua ne da. Uzimani su najvie iz primorskih gradova. U tom pogledu, veliku ulogu je imala kotorska vlasteoska porodica Bua (Bui, Buchija). Viteza (miles) Trifunova Petrova Buu nalazimo kao protovestijara kralja Tvrtka I Kotromania. IV Nakon smrti kralja Tvrtka I 1391. godine nastaje dui prekid u kovanju domaeg novca, vjerovatno izazvan nesreenim prilikama i estom smjenom vladara na bosanskom prijestolju. U ovom dekadentskom vremenu kraljevine razumljivo je, da se ni jedan od bosanskih kraljeva nije mogao smireno i smiljeno dati na posao, ni da uredi bosansku dravu, a kamoli njeno novarstvo. Tako je novac Dubrovake Republike i u ovom razdoblju uivao potpunu i neogranienu slobodu kolanja, koju je stekao i dobio od kralja Tvrtka I. Tek Tvrtko II Kotromani, 1436. godien, poinje, ponovo, da kuje vlastiti novac. Od emisija njegovog novca najpoznatiji su groevi, koji su se isticali svojom veliinom. Od ostalih vrsta poznati su dinar i poludinar. Tada se pojavljuju i motivi sa domaim grbom koje je Tvrtko II kopirao sa irokih groa ugarskih kraljeva Karla I i Ludovika I. Na aversu ljem sa krunom i natpisom T (kao monogram kraljeva imena) dni regis Bosne, a na reversu zatitnik zemlje Sv. Grgur. I poslije smrti kralja Tvrtka II, domai novac se kuje neprekidno, sve do pada bosanske drave. Novac, oznaen kao kraljev (grossi di Re, denarii regis bossine), esto se pominje u izvorima, i to u vezi sa poslovnim transakcijamadubrovakih trgovaca u Bosni. Postavlja se pitanje gdje je upravo u prvoj polovini XV stoljea, kada Srebrenica vie nije bila u okvirima bosanske drave, bila kovnica bosanskih vladara. Izvorna graa iz dubrovakog arhiva navodi na zakljuak da bi to mogla

biti Fojnica, jer ona upravo od tridesetih godina XV stoljea, postaje najjai rudnik srebra u srednjobosanskom rudarskom bazenu i jedan od glavnih centara bosanske drave. Od znaaja je i injenica da se Fojnica nalazila pod neposrednom vlau bosanskih vladara. U Bosni je, inae, svaki novac bio u slobodnom opticaju. U svojim poveljama Mleanima, bosanski vladari, u nekoliko navrata, istiu da e mletaki novac, kao i Dubrovake Republike, slobodno kolati po Bosni. Meutim, veoma est predmet raspre u dubrovako-bosanskim odnosima iz ovog vremena bila su pitanja novanog prometa. Kovanje vlastitog novca, ega se, u prvoj polovini XV stoljea, prihvataju Tvrtko II, Stefan Toma i Stefan Tomaevi, nije ilo u prilog interesima Dubrovake Republike, te svaka nova emisija dinara bosanskih kraljeva ili priprema njihog izdavanja, izaziva njihova burna reagovanja. Oni uvijek nastoje svim silama da onemogue bosanske vladare u njihovoj namjeri bilo povlaenjem svojih trgovaca iz Bosne ili traenjem da bosanski vladari zatvore svoje kovnice. Razlog ovim upornim nastojanjima Dubrovana da sprijee izlaenje bosanskog domaeg novca prevashodno lei u traenju da njihov novac bude jedino plateno sredstvo na podruju bosanskog kraljevstva. Drugo se obrazloenje ne bi moglo usvojiti, jer bosanski kraljevi, izdavanjem svojih dinara, nisu nikako uskratili Dubrovanima pravo opticaja njihovog novca. O tome, uostalom, govore nalazi dubrovakog novca na bosanskom podruju iz tog vremena (skupine dubrovakog novca koje su naene u Konjicu, Kupresu i Sarajevu zakopane izmeu 1422. i 1438. godine), kao i pisani izvori u kojima bosanski vladari u nekoliko navrata, spominju, u svojim poveljama, izdatim Mleanima, slobodu kolanja dubrovakog novca. Oni istiu da e novac mletaki, kao i dubrovaki, kolati slobodno po kraljevstvu bosanskom. Mada je dubrovaki novac bio u velikoj upotrebi u trgovinskom prometu strednjovjekovne Bosne, interesantno je da se tek pri kraju samostalnosti bosanske drave, prvi put zvanino dozvoljava njegov opticaj. Posebnom poveljom od 25. novembra 1461. kralj Stefan Tomaevi odobrava kolanje dubrovakog novca.