NOGOMETNA LOPTA JE PISALA

POVIJEST U CETINSKOJ KRAJINI

Učenik: Milan Buljan Mentor: Nikica Krnić

4.D razred

Split, siječanj 2018.

Splitsko-dalmatinska županija

Sadržaj

Nogometna lopta je pisala povijest u Cetinskoj krajini

UVOD .......................................................................................................................... 3

Cetinska krajina - kolijevka nogometa ili? ................................................................... 4

Prva nogometna lopta u Cetinskoj krajini u moderno doba ......................................... 4

Osnivanje kluba..............................................................................................................5

Odnos prema mladima ................................................................................................. 6

Pobjeda nad Hajdukom ................................................................................................ 7

Prekid i nastavak rada kluba ........................................................................................ 7

Zlatne godine NK Junak Sinj ....................................................................................... 8

Ulazak u Drugu saveznu ligu ....................................................................................... 9

Junakove devedesete i reorganizacija ......................................................................... 10

Pregled svih klubova Cetinske krajine (postojećih i ugašenih) .................................. 10

ZAKLJUČAK ............................................................................................................ 12

Sažetak ........................................................................................................................ 13

Bibliografija ................................................................................................................ 14

Prilozi ......................................................................................................................... 15

3

UVOD:

Nogomet je sport kojega mnogi smatraju najljepšim momčadskim sportom zbog

njegove tradicije i uloge koju je imao u društvu. U doticaj s nogometom došao sam u

vrlo ranom periodu života i jednostavno me obuzeo, zavolio sam ga. Od tada je svaki

vikend bio rezerviran za utakmice NK Junak Sinj. Godine su prolazile, a ljubav je

rasla. Ubrzo sam postao najmlađi član kluba i obaviješten sam da će mi u znak

zahvale uručiti prigodne poklone. Nakon pobjede nad HNK Valom (KS),

25.10.2014.g, pozvan sam u prostorije kluba. Za mene je to bio predivan osjećaj,

posebno kad sam prolazio hodnicima kluba i vidio brojne uokvirene slike zaintrigiralo

me kako je to izgledalo prije, koja je pozadina cijele priče, kako je nogomet došao u

moju krajinu i kako je nogomet uopće postao toliko popularan. Krenulo je moje

povijesno istraživanje te sam u klubu zatražio uvid u arhiv što su mi i odobrili.

„Gutajući“ stranice u slobodno vrijeme ostao sam impresioniran i jako zahvalan Frani

Tripalu Kekici - čovjeku koji je donio prvu loptu u Cetinsku krajinu. Sve ono što je

nakon toga uslijedilo, svi osjećaji, emocije i strasti postali su legenda, ponos, povijest

koja će ostati upisana zlatnim slovima. Čitavši arhiv kluba doznao sam za brojne

događaje, a sve sam ih rado komentirao s ljudima koji su u njih bili uključeni te sam

tako iz prve ruke doznao pojedinosti i pozadine priča. Svaki naš razgovor u svom

početku imao je stelu Gaja Laberija staru 2000 godina. Nevjerojatna je činjenica da je

FIFA 1969. u svom glasniku objavila rad Josipa Bepe Britvića u kojem komentira

mogućnost da je nogomet osnovan baš ovdje – u mojoj krajini. Kada krenete s tom

pričom uzdignete se, osjećate ponosno, iako znate da moderni nogomet potječe iz

Engleske. Nastavak razgovora donosio bi priče o klupskim legendama i najvažnijim

utakmicama mojega kluba. Razgovori bi se odužili, potrajali bi mnogo duže nego što

je to bilo planirano, ali prekinuti ih, nikome nije „palo na pamet“. Nedavno sam otišao

čak do Sarajeva da se nađem s Borisom Bračuljem, legendarnim Junakovim trenerom,

i proveo lijepo vrijeme u ugodnom razgovoru. U međuvremenu sam dakako

proučavao objave na internetu i upravo je to bio dodatan motiv za rad budući da sam

pronašao gomile grešaka i želio sam ih ispraviti, želio sam kreirati objektivnu

povijest. Cetinska krajina nepresušan je izvor mladih nadarenih nogometaša, a u

stogodišnjoj povijesti najveća pažnja bila je upravo na njima. Što su ti mladi učinili,

pročitajte u nastavku.

4

Cetinska krajina - kolijevka nogometa ili?

Stela dječaka Gaja Laberija iskopana u 19. stoljeću na Gardunu pokraj Trilja otkriće

je koje je nametnulo brojna pitanja vezana za povijesni razvoj nogometa. Naime, riječ

je o sedmogodišnjem dječaku koji u ruci drži predmet nalik na kožnatu loptu i

moguće je da se upravo na području tog rimskog vojnog logora „loptalo“ još prije

dvije tisuće godina, točnije u razdoblju između prvog i drugog stoljeća. Brojni su

povjesničari i arheolozi proveli istraživanja o navedenoj steli te se došlo do zaključka

da je riječ o kugli podijeljenoj na šesterokute za koju se smatra da je prvi prikaz

nogometne lopte. Među njima istaknuo se Josip Bepo Britvić1 koji je napisao cijeli

rad o navedenoj temi, a ključno je njegovo objavljivanje na naslovnici 71. broja FIFA

News-a (Prilog 1.) gdje je krovna nogometna organizacija komentirala mogućnost da

su temelji nogometa postavljeni upravo na području Cetinske krajine.

Prva nogometna lopta u Cetinskoj krajini u moderno doba

„Godine 1904. u Sinju je počeo djelovati Hrvatski sokol, društvo za tjelesni odgoj.

Članovi ovog društva sagradili su vlastitim sredstvima svoj dom, danas Dom kulture.

Do 1916. omladina i društvo Hrvatski sokol djelovalo je u pravcu osnivanja jednog

nogometnog kluba.“2 Ključna godina za nogometne početke u Cetinskoj krajini ipak

je bila 1912. kada je Frano Tripalo Kekica donio prvu nogometnu loptu. U arhivu

kluba mogu se naći različiti podaci odakle dolazi prva lopta, pa se tako na nekim

mjestima spominje Prag, na nekima Pariz, a u manjem broju i Velika Britanija. Dok

su roditelji tvrdili da je lopta sredstvo postolara za zaradu ne bi li djeca trošila cipele,

sama lopta među mlađim generacijama dočekana je s tolikim oduševljenjem, a

pogotovo u ljetnim mjesecima kada je nogomet bio glavna zanimacija. Nogomet je

polako, ali sigurno sve više pružao svoje korijene u Cetinskoj krajini i bilo je samo

pitanje kada će se on i sustavno organizirati u vidu prvog nogometnog kluba na tom

području. Međutim, na to nije trebalo dugo čekati. Bile su potrebne svega četiri

godine i osnovan je NK Junak Sinj 18.7.1916. godine.

1 Arheolog amater iz Sinja, osebujni entuzijast koji je živio od 1917. do 1982. godine. Svoj život je posvetio dokazivanju tvrdnje da je nogomet rođen u Cetinskoj krajini. 2 Arhiv NK Junak Sinj, 1971.

5

Osnivanje kluba

"Do 1916. nogomet se u Sinju igrao povremeno, uglavnom u ljetnim mjesecima.Te

godine klub je službeno osnovan i registriran. Već u prvoj godini svoga djelovanja

imao je 42 nogometaša. Odmah nakon osnivanja Junak je odigrao prvu prijateljsku

utakmicu s 5 godina starijim Hajdukom koju su Splićani dobili sa 13:0." stoji u arhivu

kluba, a o mjestu osnivanja doznajemo iz slijedećeg ulomka: "Omladina i društvo

imena "Hrvatski sokol" tog povijesnog 18. srpnja 1916. sastali su se u mastionici

Bepice Vuletića i na "točki dnevnog reda" našla se rasprava o osnivanju nogometnog

kluba koji je na radost mnogih na istoj sjednici i osnovan, a ime, koje je do danas

ostalo sačuvano, bilo je Junak."3 Na toj skupštini izabrana su i upravna tijela kluba. Za

predsjednika je proglašen Ante Brož, a njegov zamjenik Emil Bondij. Tajnik kluba

bio je Frankuli Lubin, blagajnik Petar Vuletić, a članovi uprave Niko Manđeralo, Filip

Borković, Mirko Kačić, Ante Lajić, Ante Živalj i Frano Kalafatić. Dok su predsjednik

i podspredsjenik bili češkog podrijetla, važno je istaknuti da su u upravnom odboru

bili domaći mladići što je doprinijelo kolektivnom duhu i simbiozi upravljačke i

igračke strukture koja će se u nastavku odraziti i na navijače. Spomenuta prva

službena utakmica odigrana je na blagdan Velike Gospe, 15.8.1916.g. s mnoštvom

gledatelja koji su prepoznali vrijednost ovog projekta, koji će s vremenom postati

pravi pokret Cetinske krajine. Prema svjedočenju Luke Burića, igrača i trenera

Junaka, "Nakon utakmice veselje se nastavilo uz janjetinu s ražnja, obilje vina i

drugog prismoka. Gosti su pjesmom otpraćeni na Feratu4." Brojnost igrača koji su već

tada bili u redovima sinjskog Junaka govori o popularnosti te igre i korijenima koje je

pustila već u svojim počecima. Mladi su bili zainteresirani, a klubu su dali ime pod

parolom: "Ako Split ima svog Hajduka, onda Sinj mora imati svog Junaka."

Svojevrsni dišpet koji se javio ostati će desetljećima poslije, a klub će napredovati i

pokazati prave sportske vrijednosti nogometa. Odmah pri početku svojega djelovanja

klub je suočen s brojnim poteškoćama o čemu saznajemo iz slijedećih novinskih

zapisa5: "Roditelji su sprečavali djecu da igraju nogomet optužujući postolare da su

oni izmislili tu igru kako bi se trošilo što više cipela.", "Tadašnje općinske vlasti u

više navrata su zabranjivale odigravanje utakmica jer je većina igrača bila napredno

3 Arhiv NK Junak Sinj, 1986. 4 Sinjska rera (zvana još i ferata) je željeznica koja je od 1903. do šezdesetih godina prošlog stoljeća prometovala između Sinja i Splita. 5 Kombinirani članci iz 1986. godine, prednjače Sportske novosti i Slobodna Dalmacija.

6

orijentirana i nisu bili po volji režima", a među glavnim problemima isticalo se i

nepostojanje lige, pa su u klubskim knjigama ponajviše zabilježene prijateljske

utakmice sa Zmajom iz Makarske, Troglavom iz Livna i Šatorom iz Glamoča.

Zanimljivo je i da „klub nije imao svojih prostorija, a novčana sredstva za nabavu

rekvizita prikupljali su sami članovi i ljubitelji ovoga sporta6. Društvo nikada nije

imalo dvije lopte, već bi se krpala jedna lopta.“7 Prema riječima Mirke Kačića,

predsjednika Junaka, u klupskim prostorijama bila je škrabica u koju su se skupljali

dobrovoljni prilozi. Već spomenuti "dišpet" ponovno je došao do izražaja o čemu

svjedoče brojni zapisi među kojima bih izdvojio: "... nogomet je u Sinju već bio

uhvatio čvrsto i duboko korijenje, pa već po završetku prvog svjetskog rata dolazi do

formiranja novih nogometnih klubova na području općine iz kojih su najbolji igrači

prelazili u Junaka."8, a sve je zaključeno time da je nogomet u omladine izazvao

neočekivano veliki interes. Tri godine poslije Junaka osnovan je nogometni klub Rad,

a o opremi koju su dva postojeća kluba dobila svjedoči donacija: „Po završetku rata,

admiral američkih brodova u Splitu interesirao se za stanje sporta u Sinju i tom

prigodom poslao raznih nogometnih rekvizita Općini Sinj, koja je imala dužnost da to

podijeli između dva postojeća kluba. Tek tada su članovi dobili dresove, kopačke i

nekoliko lopti.“9

Odnos prema mladima

Godine 1922. Junak mijenja svoje ime u Velebit10 i pod tim okolnostima 1923. godine

donosi prvi službeni statut o radu i organizaciji kluba koji je baziran na trima bitnim

okosnicama: zahtijeva se izuzetno sportsko ponašanje, briga o omasovljivanju kluba

mlađim uzrastima, a na utakmice po Dalmaciji i susjednoj Bosni putovalo se o

vlastitom trošku, od vlastitih cipela igrači su radili kopačke, a od košulja dresove.

Iako je dres kluba trebao biti plave boje, zbog siromaštva igralo se uglavnom u crno-

bijelim kombinacijama. 1924. godine Velebit vraća svoje izvorno ime Junak i od tada

ga više ne mijenja. Jedna od ključnih godina u stogodišnjoj Junakovoj povijesti bila je

1925. kada je iz Junaka potekla inicijativa da se u Dalmaciji organizira natjecanje s

6 Često su organizirane „Plave noći Junaka“ na kojima su uz zajedničko druženje građani donirali sredstva Junaku. 7 Arhiv NK Junak Sinj, 1986. 8 Slobodna Dalmacija, Jubileji, 1986. 9 Arhiv NK Junak Sinj, 1980-e 10 zbog ujedinjenja s JNŠK Velebit

7

pomlatkom prema kojem je "upućen raspis svim do tada formiranim klubovima u

regiji."11 Ovakav odnos kluba prema mlađima urodio je plodom što doznajemo iz

statističkih podataka 1931. godine kada je u Junaku bilo 190 igrača i članova uprave,

a brojio je čak 70 omladinaca.

Pobjeda nad Hajdukom

U klupskoj povijesti zlatnim je slovima ostala upisana pobjeda rezultatom 1:0 nad

Hajdukom 12.11.1939. u prijateljskoj utakmici. Bitno je napomenuti da je Hajduk tu

utakmicu odigrao s pet prvotimaca, a redove Junaka popunjavali su Milošević, Šego,

Vujović, Babeli, Badurina (kapetan), Čorić, Delić, Dalbello, Barišić, Radulović i

Grabovac. O toj utakmici postoje brojni novinski članci, ali najbolje informacije

dozajemo iz klupskih knjiga (Prilog 2.) : "U timu Hajduka nastupila su petorica igrača

iz prvog tima između kojih i Bostul Čulić, stari reprezentativac, te je prema tome ova

momčad predstavljala najbolju Hajdukovu (rezervnu) momčad jer je Hajduk istoga

dana igrao u Zagrebu s Građanskim." Prvo poluvrijeme utakmice završilo je bez

pogodaka, a "u nastavku postaje igra još življa, a tempo se pojačava." Utakmica je

riješena "pred konac igre" kada "sudac Mirko Jadrijević svira faul protiv Hajduka na

20 metara pred golom. Hajduci prave zid, ali Barišić silnim šutom pogađa desni gornji

ugao i daje jedini gol za Junaka, a time i pobjedu." Reakcija publika opisana je

"delirijem oduševljenja", a "igrači se ljube. Kape, kaputi, pa i cipele padaju u igralište.

Pljesak i oduševljenje neopisivo.“

Prekid i nastavak rada kluba

"U predratnim godinama Junak je postao klub naprednih radnika i članova

Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Stvoreno proturežimsko raspoloženje utjecalo

je da se igrači Junaka već u prvim danima ustanka masovno orijentiraju za

narodnooslobodilački pokret i pristupe revoluciji. U narodnooslobodilačkoj borbi

aktivno je sudjelovalo 59 nogometaša iz Sinja, od kojih je 25 ugradilo svoje živote u

temelje današnje Jugoslavije."12 Drugi svjetski rat na području Jugoslavije započeo je

6. travnja 1941., a pod njegovim utjecajem i Narodnooslobilački rat za čijeg vremena

Junak nije sudjelovao u natjecanjima. Okončanjem rata 1945. povratkom dijela

nogometaša klub obnavlja svoju aktivnost te odigrava prijateljske utakmice, a među

11 Arhiv NK Junak Sinj, 1986. 12 Slobodna Dalmacija, Jubileji, 1986.

8

njima se ističe utakmica s tršćanskim prvakom Ponzianom kojeg je Junak svladao

rezultatom 1:0. Rat je iscrpio sve države sudionice što se odrazilo i na financijske

mogućnosti klubova, pa je tako 1946. godine Junak ostao lišen mogućnosti da se

natječe za prvaka Dalmacije jer nije otputovao na odigravanje utakmice protiv Višana

i Višani osvajaju titulu.

Zlatne godine NK Junak Sinj

Razdoblje između 1969. i 1972. smatra se zlatnim godinama sinjskog, ali i cetinskog

nogometa. Junak je postao amaterski prvak Hrvatske 1969. godine, a igrao je i u

polufinalu za amaterskog prvaka Jugoslavije (Prilog 3). U to vrijeme Sinj je živio s

Junakom i za Junaka. U gradu pod Kamičkom bila je nezapamćena podrška navijača

klubu. Od Junaka je strepjela svaka momčad Dalmatinske nogometne lige. O tijeku

amaterskog prvenstva Hrvatske u nogometu saznajemo iz opisa: "Junak je u prvoj

utakmici pobijedio Graničara iz Županje s 3:2, a zatim je danas u finalu poslije

izvanredne igre svladao Tehničara iz Karlovca s 3:1"13 Nogomet je polako, ali sigurno

postajao kultura svakog stanovnika tadašnje Jugoslavije, a predivan doživljaj

atmosfere koja je vladala u Sinju u srpnju 1969. kada se igrala završnica za

amaterskog prvaka Jugoslavije posebno je dojmljiv. Opisano je kako su mladi

nogometaši amateri iz bratskih republika: Srbije i Bosne i Hercegovine došli u

slobodni Sinj, da u fer sportskoj borbi izgore za najdraži trofej. Bili su to izuzetni dani

za Sinjane. „Junak, Junak“ orilo se tisućama grla, svi su željeli jedno, da Junak

pobijedi i više od toga, da se pijateti upućeni domaćinima ničim ne naruše. Kako tvrde

gosti "nama su pružili dokaze, o svojoj pravoj vrijednosti, moralnoj i sportskoj."

Zaključak im je kako "sportski Sinj podigoše na najviši pijadestal Jugoslavenskog

amaterskog sporta"14 te su svoju zahvalost uputili riječima "Hvala im iz sveg srca".

Što je nogomet tada značio za cijelo područje Jugoslavije, pa tako i Cetinske krajine,

jasno je po tome što se on sada već spominje kao "najmasovniji i najpopularniji

sport."15 Stadioni postaju mjesta masovnih okupljanja, među klubovima jača suradnja

i izmjena igrača, nogomet kao kulturna značajka poprima status pokreta kojemu se

pridružuju velike grupacije ljudi. U sezoni 1969./70. Junak osvaja naslov prvaka

Dalmatinske lige s gol razlikom 93:27, međutim nije se uspio kvalificirati u Drugu

13 Arhiv NK Junak Sinj, 1969. 14 Slobodna Dalmacija, 1969. 15 Slobodna Dalmacija, 1969.

9

saveznu ligu budući da je u Puli Istra pobijedila s 2:0, a u revanšu u Sinju 2:5. Unatoč

porazima i neprolasku u ligu više, "Junaci" se ne prodaju i već iduće godine, u sezoni

1970./71. ponovno osvajaju naslov, ali ovoga puta nakon kvalifikacija Junak ulazi u

Drugu saveznu ligu na oduševljenje cijelog cetinskog kraja.

Ulazak u Drugu saveznu ligu

Nakon osvajanja naslova (Prilog 4.) "Sinj opet slavi. Nogometaši Junaka i ove godine

osvojili su prvo mjesto u Dalmatinskoj nogometnoj zoni Sjever - i ove godine bili su

bolji od svih protivnika. Sinjski plavi ponovno su se pokazali kao najzrelija i

najiskusnija momčad u zoni."16 Nakon osvajanja lige uslijedile su kvalifikacije za

Drugu saveznu ligu, a na tom putu Junaku se nametnula Sloga iz Čakovca. Prva

utakmica odigrana je 13.6.1971. u Sinju gdje je Junak slavio 4:3, a tri dana poslije

Sloga je pobijedila s minimalnih 1:0, pa se pristupilo izvođenju penala gdje se sretniji

i spretniji pokazao Junak i zasluženo slavio ukupnim rezultatom 9:7. Neizmjerna

sreća17 trenera Jozića opisana je tako što se "bacio na zemlju i plakao, dok su

Junakovci jedni drugima letjeli u zagrljaj" Tribina je bila oduševljena. "Brojni

navijači preskaču ogradu da bi podijelili trenutke radosti sa svojim ljubimcima.

Odjekuju poklici Junaku, vijore se zastave i transparenti. Junak je zaigrao junački - i

pobijedio. Kakvo je to slavlje bilo! Više od tisuću navijača našlo se u Čakovcu i

slavilo... A kad su se vratili u Dalmaciju i iz Trogira se uputili prema Sinju, slavlju

nije bilo granica. Sva sila automobila, osobnih i automobila sinjskih poduzeća,

stavljeno je na raspolaganje, na tisuće Junakovih i Hajdukovih barjaka uz bučnu

zvonjavu i zavijanje sirena, pucanja petardi, ... jurilo je prema Sinju. Kolona se svaki

metar povećavala i dok su jedni još bili u Splitu čelo kolone stapalo se s golemom

vojskom na sinjskim ulicama. Činilo se kao san (Prilog 5). A zar i nije dugogodišnji

san Sinjana ostvaren? (Prilog 6) Junak je ušao u Drugu ligu i Cetinska krajina je

slavila kako to samo ona zna..." Tek na ulicama Sinja počelo je pravo slavlje: "U

osam sati navečer nastala je opća mobilizacija stanovništva. Pobjeda - drugoligaši -

prili su se poklici. Pucnji, rakete. Gradska limena glazba uz zvuke vesele alkarske

koračnice defilirala je gradom. Urnebes je trajao cijelu noć. Sljedećeg jutra mirni

građani, oni najmirniji, a takvih je bilo veoma malo, mislili su da će se moći odmoriti.

Ali, na njihovo iznenađenje, to je bila samo preigra, veselje se tek počelo

16 Sportske novosti, J. Blaić, 1971. 17 Za opise su upotrijebljeni ulomci iz članaka Slobodne Dalmacije i Sportskih novosti iz 1971.

10

razbuktavati." Brojni su novinski izvještaji o ovom događaju, brojne su priče, a svaka

sadrži vlastite subjektivne doživljaje. Čitajući ove opise jasno se vidi stav stanovnika

prema nogometu. Oni ga vole i žele, oni ga šire i promiču. Brojni su pozitivni aspekti

koji će uslijediti. Ulazak u Drugu saveznu ligu smatra se najvećim dogđajem u

povijesti nogometa Cetinske krajine, jedna mlada i domaća ekipa došla je u elitni rang

jugoslavenskog nogometa. Kompetitivnost, usavršavanje, a u konačnici upoznavanje i

zbližavanje osnovni su temelji cijele priče. Ovo su momci koji nisu igrali za novac,

igrali su za publiku, za svoje navijače, a u konačnici za sami sebe. Junak je bio u

teškoj financijskoj situaciji što će se odraziti za vrijeme njegovog drugoligaškog

statusa budući da su gostovanja dosta daleka, a realno gledajući budžet je ostao

relativno mali za takav rang. Junak je u Drugoj saveznoj ligi bio sudionik s najlošijim

financijama, a opet se postavio hrabro i borbeno. Osjećaji i običaji koje su u ove

momke usadili njihovi roditelji postali su svetost tadašnjih igrača, cilj kojemu treba

težiti i za kojeg se treba boriti bio je plavi dres.

Junakove devedesete i reorganizacija

Razdoblje od ulaska u Drugu saveznu ligu bilo je raznoliko. Junak je ponovno, zbog

nedostatnih financijskih sredstava, završio u rangu niže i opet se borio za ulazak u

Drugu ligu-zapad. 1987. Junak osvaja Županijski kup, ali do druge krune nije uspio.

Pretežak ispit bio je NK Radnik iz Gorice. U sezoni 1988./89. osvaja prvo mjesto u

Dalmatinskoj zoni i nastupaju kvalifikacije za međurepubličku ligu. Unutar 21 dana

Junak je odigrao jednu prvenstvenu i 6 kvalifikacijskih utakmica nakon kojih je cilj

ostvaren, a prolazak u ligu više osiguran. Od sezone 1993./94. Junak igra 3. HNL, a

nakon što je naredne sezone ušao u kvalifikacije i osvojio ih za 1.HNL-B ligu dolazi

do reorganizacija! Skroz je nevjerojatno kako su Sinjani uslijed toga od 1.HNL-B lige

došli u 3.HNL Jug.

Pregled svih klubova Cetinske krajine (postojećih i ugašenih)

Cetinska krajina kroz povijest bila je uistinu prepuna brojnim klubovima18. Prvi među

osnovanima bio je NK Junak Sinj kojemu je pridodana najveća važnost u širenju

sporta dalje čime je stvorena golema mreža novih klubova. 1919. osnovani su RNK

Rad i RSK Sloga, 1922. JNŠK Velebit koji se ujedinio s Junakom, pa je došlo do

18 Jurica Gizdić, 90 godina Splitsko-dalmatinskog saveza

11

promjene imena kluba na dvije godine, 1925. JŠK Cetina, 1936. ŠK Orkan, 1938.

ŠNK Uskok. Posebno je važna 1939. godina kada su osnovana čak 4 kluba na

području Sinja, a to su ŠNK Bombarder, HSK Tomislav, HGSK Osvetnik i ĐK

Zmija. 1941. osnovana je RNŠK Sloga, 1946. NK SOŠK i NK Glavice, 1969. NK

OSK Otok, 1975 NK Trudbenik Strmendolac, 1997. NK Hrvace i NK Čaporice te kao

posljednji 2001. NK Trilj. Navedeni podaci jasno potkrepljuju važnost nogometa na

području Cetinske krajine, govore o masovnosti i okupljanju mladih, tereni su bili

mjesto slobode, mjesto na kojem si imao pravo iskazati vlastito mišljenje, služilo je

kao razbibriga. Od svih navedenih klubova danas djeluje njih samo šest, a to su Junak,

Hrvace, Glavice, Otok, Čaporice i Trilj. Brojni klubovi s radom su prestali za vrijeme

Narodnooslobodilačkog rata, a nakon završetka rata više nisu obnavljani.

12

Zaključak

Nogometni počeci u Cetinskoj krajini nisu bili nimalo laki. Mladi su se već pri

upoznavanju s nogometnom igrom suočavali s brojnim problemima koje su im

predstavljali roditelji i općinske vlasti, ali i nepostojanje lige. Međutim, nogomet se

uspio održati na ovim prostorima i s vremenom je njegova popularnost sve više rasla,

da bi u konačnici aktivirao i ujedinio na tisuće ljudi u djelovanje kluba. Grad Sinj i

Cetinska krajina počeli su prihvaćati nogomet kao stil života temeljen na načelima

poštenja, zalaganja i hrabrosti. Osim već navedenih, najveći problem predstavljao je

rat koji je dosta utjecao na moral ljudi gdje je nogomet ponovno pokazao svoju

vrijednost. Iako su klubovi objavili privremeni prestanak rada, lopta je i dalje bila

nezaobilazan predmet za razbibrigu i zaobilaženje misli o ratu. Može se postaviti teza

da je već uspostavljeni stil života na navedenim nogometnim temeljima pomogao u

kriznim trenutcima neprestanih dugogodišnjih bitki pod okriljem Drugog svjetskog

rata. Nakon rata klubovi ponovno obnavljaju svoj rad, a tada slijede zlatne godine

sporta Cetinske krajine kada se osnivaju brojni novi klubovi, a nogomet poprima

kulturnu značajku. 1970./71. predstavljala je najveći uspjeh sinjskog Junaka kada

ulazi u Drugu saveznu ligu i time predstavlja Sinj na najbolji mogući način. Nogomet

je zbližavao različite kulture i civilizacije. Klubovi ove krajine bili su gosti i van

granica tadašnje Jugoslavije, nogomet je vodio zbližavanju ljudi nakon rata, pomogao

je zaboraviti brojna nedjela i utjecao je na ponovno vraćanje nade u „bolje sutra“.

Nogomet je u Cetinskoj krajini postao pokret novoga doba (Prilog 7.), kao takav je

doživljavan i prema njemu se upravo tako odnosilo. Ne smijemo zaboraviti ni fizičku

aktivnost i zdravlje koje je sport kao takav promicao, a ključno je da je nogomet

oblikovao nove generacije. Briga o mladima bila je temelj klubova, u njih se najviše

ulagalo i oni su predstavljali srce kluba. Od tih mladih razvili su se brojni

reprezentativci i internacionalni igrači, a krajina je dobila nadimak „rasadnika

telanata“ (Prilog 8.) Svojim igrama promicali su Sinj, krajinu, Dalmaciju, a u

konačnici i Hrvatsku. A tako je i danas...

13

Sažetak

Iako postoje materijalni izvori koji bi mogli biti dokazi da se na području Cetinske

krajine nogomet igrao još prije dvije tisuće godina (stela Gaja Laberija), sasvim je

sigurno da je 1912. prvu nogometnu loptu u pravom smislu donio Frano Tripalo

Kekica, najvjerojatnije iz Praga. Nogomet se od tada u Sinju igra pretežno u ljetnim

mjesecima, a 1916. osniva se NK Junak Sinj koji svojom bujnom poviješću

zasigurno spada među prave nogometne promotore. Nogomet polako, ali sigurno

ulazi u kulturu naroda Cetinske krajine, a iz godine u godinu raste broj klubova i

zainteresiranih. Drugi svjetski rat donio je prestanak rada klubova, a nakon njega

klubovi ponovno započinju sa svojim radom i nogomet Cetinske krajine doživljava

svoje zlatne godine tvoreći svojevrsni pokret među građanima koji traje sve do

danas.

14

Bibliografija

Izvori:

Novinski članci (Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Sportske novosti) objavljeni u

razdoblju 1979.-1986. godine.

Članci s internetskog portala „Ferata“ iz 2016. godine:

http://www.ferata.hr/kategorija/plava-slika/

Iskazi brojnih ljudi uključenih u rad NK Junak Sinj sakupljeni u posljednje 3 godine

od kojih se ističu Boris Bračulj, Vibor Barać, Marijo Križanac, Zlatko Runje, Ante

Gulić i Slaven Lakić.

Literatura:

Službeni arhiv nogometnog kluba Junak Sinj

Jurica Gizdić, 90 godina Splitsko-dalmatinskog nogometnog saveza, Split, 2010.

Mario Garber, Stotka Junaka, Sinj, 2016.

15

PRILOZI

Prilog 1. – FIFA News, broj 71, travanj 1969. – Članak o otkriću stele Gaja Laberija

u kojem krovna nogometna organizacija komentira mogućnost da su nogometni

počeci začeti u Cetinskoj krajini, na području tadašnjeg vojnog logora u Gardunu

pokraj Trilja.

16

Prilog 2. – Arhiv NK Junak Sinj, 1939. – zapisi tadašnjeg Junakovog kroničara Josipa

Borkovića o povijesnoj pobjedi Junaka nad Hajdukom. Istaknuo bih atmosferu koja je

tada vladala gradom: "delirij oduševljenja", a "igrači se ljube. Kape, kaputi, pa i cipele

padaju u igralište. Pljesak i oduševljenje neopisivo.“

17

Prilog 3. – Arhiv NK Junak Sinj, 1969/70. – novinski članci o Junakovom osvajanju

amaterskog prvenstva Hrvatske u nogometu te borbi za amaterskog prvaka

Jugoslavije. Sinj je ugostio oba prvenstva, a gosti su bili iznimno zadovoljni

organizacijom.

Prilog 4. – Arhiv NK Junak Sinj, 1970/71. – momčadska fotografija Junaka nakon

osvajanja naslova prvaka Dalmatinske lige i dodjela pehara. Junak ponovno ima

priliku kvalificirati se u Drugu saveznu ligu.

18

Prilog 5. – Arhiv NK Junak Sinj, 1970/71. – novinski članci koju dočaravaju slavlje u

Sinju u trenutku kada Junak ulazi u Drugu saveznu ligu. Prema riječima tadašnjih

listova preko 10 tisuća ljudi dočekalo je Junake pri povratku iz Čakovca, a slavlje se

protegnulo danima.

Prilog 6. – Arhiv NK Junak Sinj, 1970/71. – „Radosti nema kraja – Junak je postao

drugoligaš. Na slici vidimo njegove igrače kako se raduju nakon vodećeg pogotka u

prvoj utakmici sa Slogom iz Čakovca.“ Na ovu sliku bih stavio poseban naglasak jer

sadrži sve ono što predstavlja Junak, ali i nogomet u Cetinskoj krajini. Igrači se

raduju, navijači traže mjesto više, hrabrost odijekuje krajinom.

19

Prilog 7. – fotografije s novoizgrađenog stadiona NK Junak Sinj 2006. godine

prilikom otvorenja. Slika prikazuje ljepotu nogometa, a ključni elementi su

zajedništvo i osjećaji koji su s vremenom ušli u kulturu.

Prilog 8. – Sala trofeja NK Junak Sinj, glavni dio – Junak je kroz svoju bogatu

povijest osvajao brojne turnire, kupove i prvenstva, a svi ovi trofeji prava su

uspomena na prijašnja vremena. Svaki od ovih pehara ima svoju priču, svaki od njih

napunjen je znojem i trudom igrača, ljubavlju navijača, a u istom trenutku svaki od

njih je ponosan i odvažan i stasito stoji u klupskim vitrinama.