Narod Bez Vlade - Prijelom 240 Str

7/24/2019 Narod Bez Vlade - Prijelom 240 Str

1/240

Harold Barclay

Narod bez vladeantropologija anarhizma


2/240

Biblioteka elektroDAFknjiga 7

Harold BarclayNAROD BEZ VLADEantropologija anarhizma

Naslov izvornikaPeople Without Government

2013 Harold Barclay za elektroniko izdanje: Drutvo za promicanje

knjievnosti na novim medijima, 2013, 2015

Prvo izdanje

DAF, Zagreb, 2006.


3/240

SADRAJ:

Predgovor hrvatskom izdanju (str. 5)

Predgovor (str. 7)

Uvod (str. 11)

I. O naravi anarhije (str. 15)

II. Neka zapaanja o postupku (str. 47)

III. Anarhija meu lovcima-skupljaima (str. 53)

IV. Anarhistini vrtlari (str. 79)

V. Anarhistini stoari (str. 121)

VI. Anarhija u ratarskim dravama (str. 135)

VII. Anarhija u suvremenom svijetu (str. 157)

VIII. Imaju li anarhine zajednice poruku? (str. 179)

Bibliografija (str. 225)


4/240


5/240

5

PREDGOVOR HRVATSKOM IZDANJU

Veliko mi je zadovoljstvo to je moja mala knjiga do-ivjela prijevod na hrvatski jezik i tako proirila svojuporuku slobode. Zahvaljujem Zoranu Senti i njegovimdrugovima to su se poduhvatili zadae da ovu knjigupripreme za hrvatsko izdanje.

U ovoj knjizi dokazujem da vlade nastoje usaditi u

svoje narode vjerovanje da nema bitnije institucije zaopstanak drutva od vlade. Pokuao sam pokazati da touvjerenje nije tono. Moglo bi biti tono jedino u mjeriu kojoj bi ovjek inzistirao na naelu dominacije i hije-rarhije. Ali jedan je od prinosa antropologije u tome to

je ona otkrila beskrajno mnotvo drutvenih struktura i

to da uspjena alternativa vlasti u obliku vlade i dravenije rijetka i neobina. I ta alternativa nije utopija. Nesugeriram da ti alternativni oblici trebaju biti modeli zasuvremeno drutvo, ali bih ustvrdio da meu njima imanaznaka razliitih tehnika koje osiguravaju i slobodu idrutveni poredak, kako to Alex Comfort zapaa, da su

oni ivi primjeri naroda koji nemaju potrebu za domina-cijom vlada.

vrdi se da su anarhina drutva koja sam ja prikazaozapravo sva opsegom mala drutva u kojima su drutve-ni odnosi izravni, neposredni, to bi se reklo licem ulice. Pa su stoga nevana za moderno, gusto naseljeno,

industrijsko drutvo. S tim se ne slaem. Prvo, nemamoempirijskoga dokaza da alternativa dravi i vladi ne moeuspjeti u modernom drutvu jer bi drava nastojala spri-

jeiti takav dokaz, kao to je sluaj s jednim pokuajem


6/240

6

u nedavnoj povijesti da se ostvari anarhistiki sustav, upanjolskoj tijekom revolucije i graanskoga rata izmeu1936. i 1939. godine. Drugo, dio problema modernogaivota je u samoj injenici iznimno zgusnutoga, indu-strijskoga ustroja i nestanka tih izravnih odnosa lanovadrutva. Sloboda i alternativa dravi i dominaciji zahti-

jevaju, ini se, decentralizaciju i prevlast susjedstava ilokalnih skupina. Istodobno, ne smijemo zaboraviti dadecentralizirana drutva mogu takoer biti autokratska

pa zato moramo biti budni u otporu sklonostima premadominaciji.

Harold Barclaysvibanj, 2006.


7/240

7

PREDGOVOR

Anarhizam je politika filozofija koja zagovara najve-u moguu pojedinanu odgovornost i to manju kon-centriranu mo kraljevsku, diktatorsku, parlamentar-nu: institucija koje se labavo podvode pod naziv vlade do njezina nestanka. Anarhizam nema veze s radikali-ma koji bacaju bombe: on je, zapravo, svjetonazor koji je

privlaio biologe, poput Kropotkina, tvorca ekologije, iantropologe. Kako bi ga zastupao, ovjek se mora u znat-noj mjeri samoodricati, jer tip zajednice koju zamiljaoito se ne moe propisati. Ne moemo rei, kao pukov-nik Blimp: K vragu, ako klipani nee biti demokratini,moramo ih na to prisilit. Na klipanima je da izaberu.

Harold Barclay u ovoj knjizi prua znanstveni prikazmnogih drutava koja ne prihvaaju ideju vlasti kao pri-rodnu, zapravo, ona im uope ne pada na um. Dokazi suoaravajui i odgovor su na mitologije o primitivnomovjeku, koje su konvencionalne politike teorije podu-pirale od sedamnaestoga stoljea naovamo.

No, pitanje, koje veina italaca mora postaviti, pita-nje je mjerodavnosti s pravom, imamo li u vidu suvre-mene ispade sociobiologije i kolanje teorija temeljenihna zamorcima i trobrijandskim otoanima. Pigmejci iEskimi niti grade eljeznike pruge niti imaju socijalneslube: moderni oponaatelji, poput Mahna i Durrutija,ili mladih koji osnivaju slobodne komune, djeluju don-

kihotski. Mislim da ozbiljan ovjekov problem to se tieanarhistike elje za dokinuem vlada, nije u tome to seon ne slae s idejom da vlade danas predstavljaju maloto osim psihopatologije, ili s time da je politika u obliku


8/240

8

u kojemu je mi danas prakticiramo umijee spreavanjamogueg. Njegove sumnje proizlaze iz sloenosti dru-tva, koja je, ini se, neopoziva, i potrebe za planiranjemunaprijed: zapravo, popis onog to se stavlja na teretmnogim suvremenim vladama ne tie se samo zloporabakoje one ine, nego i njihove kanjive neuspjenosti uplaniranju. U prolosti su ispadi moi bili ublaeni nje-zinom sposobnou da osigura ureenje kojim e ovjekizdrati psihopatologiju kralja Henrika VIII., jer je vrsti

kralj bio oito poeljniji od mnotva mjesnih ratnikihvoa. No, usporedno s razvojem tehnoloki sloenogdrutva, sve je jasnije da je danas teleonomsko, ili svr-hovito, planiranje postalo gotovo sasvim razdvojeno odvlada. Provode ga strunjaci, dok se vlast posveuje te-rapiji igrom. Neki znanstvenici, koji vide da se upozore-nja ignoriraju, a novana sredstva rasipaju na piramide,Maginotove linije i petogodinje planove nepovezane sazbiljom, govore o danu kad e planove izraivati rauna-la. Naalost, kad bi i bilo tako, raunala bi programiralaona grupa koja se odaje terapiji igrom.

Suoen s tim, ozbiljan ovjek se povlai u antipoli-tinost ili, u Americi, u populizam (koji nadomjeta slo-

bodno poduzetnitvo, a vrag neka odnese i posljednjegpristau anarhistikih recepata za uzajamnu pomo iizravnu akciju). On bi bio voljan uiti od Inuita i Pigme-

jaca kad bi ga netko mogao uvjeriti da su njihovi obliciorganizacije i u emu pouni ili da se mogu primijenitina modernu sloenu zajednicu.

Ja mislim da je to mogue. Izazov, poput onoga vodimodernu dravu kao pigmejsko selo pa vidi to e se do-goditi, promauje prilino neobian sklop razmiljanjakoji anarhisti nastoje iskazati. Za razliku od marksizma


9/240

9

ili demokratskog kapitalizma, koji su institucionaliziraneteorije, odbacivanje vlasti kao drutvenog orua jest sta-

jalite, a ne program. Jednom prihvaeno, ono pokazujevrste rjeenja koja smo spremni prihvatiti. Da bi netkobio anarhist, ne mora ekati da drutvo podijeli s njimisto stajalite. Anarhisti ne planiraju revolucije, ali kadpostanu brojni i kad tip razmiljanja, koji tvori pozadinudrutvenoga ustroja malih skupina koje opisuje HaroldBarclay, postane opi, mislioci postaju aktivne, nepo-

korne i primjerne grude u opoj drutvenoj kai. Ako sudovoljno brojni, poinju utjecati na tipove izbora kojedrutvo poduzima. Uzajamna pomo tada postaje ozbilj-na alternativa administrativnim slubama, ope nezado-voljstvo poinje se pretvarati u graanski neposluh. Akose posljedino i dogodi revolucija, ona se javlja u obli-

ku napada uznemirene vlasti, nepripravne promatrati ru-enje vlastita carstva, na sve nepokornije drutvo; drugimrijeima, to je kontrarevolucija. Rastuu svijest ugroavainercija, kooptiranje i ustaljena nepigmejska navika umastvorena tijekom stoljea u kojima su atrofirali nai poli-tiki miii.

Anarhistiki usmjereni mislioci, kako bi utjecali nadrutveni razvoj, ne moraju biti ita uspjeniji od arti-sta. artisti nisu ostvarili ni jedan zahtjev iz Povelje, alisu promijenili parlamentarni postupak. Odriva vladadrave, iji graani anarhistiki razmiljaju i djeluju, bilabi ona irske demokracije u kojoj glavu vlasti dre pod vo-dom svaki put kad iskorai izvan doputenoga. Dok ovo

piem, Poljska moda kree u tom smjeru. I, zaista su natakvim mjestima, ne samo anarhistiko miljenje negoi anarhistike tehnike, kao to je jednoglasnost umjestoglasa veine, inkorporirani u sindikate i prosvjedne po-


10/240

10

krete, koji bi jo samo prije nekoliko godina upotrijebiliparlamentarni postupak kao samorazumljiv.

Moje je miljenje da je anarhizam stajalite a ne pro-gram: to stajalite ima enzimatski uinak na drutvo ukojem je raireno i sasvim je mogue da ga odvede u ad-hokraciju, nelogian kompromis izmeu anarhizma Si-mona Purea i jednog od starih aparata, slino kao to serepublikanski sentiment pretoio u ustavni sustav koji je,sasvim nelogino, zadrao monarha kao vrstu blokade,

kako bi se ograniili ispadi izabranih predstavnika. Vje-rojatno ima sluajeva kad odluivanje mora ii iz sredi-ta, ali samo uz vrui dah javnosti za vratom onoga tkoodluuje. Danas se ne bismo sloili s protoanarhistomGodwinom da je izdaja slobode svirati u orkestru kojiima dirigenta. Barclayjevi antropoloki izvjetaji nisu

vani zato to predstavljaju nacrte sloenih drutava,nego zato to izlau stajalita ljudi koji nemaju potrebuza vlasti. Suoena s drugim okruenjima, ta e stajalitavoditi u nove drutvene strukture, jer ovjek je prilagod-ljiv mislilac, ali, kao i stajalita, one nisu uvjetovane nimjestom ni vremenom. Postoji mogunost da u naedoba budemo svjedoci mnogih mjesnih i oblinjih prak-

sa, oblik kojih e biti klasino anarhistiki, zatim rastueplime protesta, od kojih e neki biti naelni a neki samoizraz ogorenja, u kojima bi se mogao utjeloviti anarhi-stiki nain djelovanja i miljenja. Drutvo u kojem jeprotest posve djelotvoran nema potrebe za revolucijom, itakvo je drutvo, pokretala ga marksistika glupost i do-

gmatizam ili vojna psihopatologija slobodnog svijeta,dostiiv cilj. Studije kao ova imaju utoliko veu vanostod samo one znanstvene.

Alex Comfort


11/240

11

UVOD

Anarhiju najee izjednaavaju s kaosom ili je videkao neki suludi plan koji promiu samo bombaki ma-nijaci divljeg pogleda. Posve sigurno je to ideja koju ve-ina ne shvaa ozbiljno. Premda se posljednjih godinaneto povealo uvaavanje anarhistike teorije pa je veibroj ljudi sada smatra vrijednom spominjanja u ozbilj-noj raspravi, ona uglavnom ostaje zanemarena. esto seprevia antropoloki dokazana injenica da je anarhijamogua.

Nekoliko je posljednjih narataja antropologa doku-mentiralo u svojim etnografskim istraivanjima postoja-nje bezbroj drutava bez drave i vlade, po cijelom svije-tu i u svim vremenima. Pa ak i tovatelji Marxa ukazuju

na njih kao na pokazatelje nekog ranijeg bezdravnogstadija u kulturnoj evoluciji ovjeanstva. Bez obzira nato, postoji znatna nevoljkost da se takva drutva odredekao anarhije. ak i meu antropolozima ima onih kojisu toliko proeti vlastitom kulturnom tradicijom da suspremni na sve kako bi izbjegli priznati tim sustavimaono to oni jesu. Zbog toga to vjeruju u to da dru-tveni poredak moe postojati samo ako postoje vlada ipravni sustav, oni proiruju znaenje tih pojmova takoda njima obuhvate i ono to, posve jasno, uope nije su-stav vlade. Hammond[1] je u antropolokom priruni-ku napisao: ak i kad je populacija brojna, razmjernogusta i poneto raznolika, nepostojanje vlade nuno ne

podrazumijeva prisutnost anarhije (239). Hoebel je,koji je kasnije promijenio miljenje, tako definirao prav-ni sustav i dravu, i tako protumaio podatke o mnogimkulturama, da, prema njemu, svako drutvo, ima dravu


12/240

12

sa zakonodavstvom (1958., str. 467 i dalje). A prije njegasu i Clark Wissler i George Murdock ukljuili vladu uuniverzalnu odrednicu kulture (Wissler, 1923., Mur-dock, 1945.)

Drugi antropolozi spremno priznaju rasprostranjenopostojanje bezdravnih drutava, a neki ih ak nazivajuanarhijama na djelu. Oni misle da je potreba za do-kazivanjem postojanja takvih drutava odavno obavljenzadatak, pa vjeruju da se trebamo okrenuti vanijim pro-

blemima. Meutim, moje mi vie nego tridesetogodinjeiskustvo u poduavanju antropologije govori da je meustudentima jedan od najukorjenjenijih mitova mit pre-ma kojemu drutvo ne moe postojati bez vlade pre-ma tome, da svako drutvo mora imati glavara. Ako sui odustali od religije crkve, dananji se studenti nisu od-

makli od religije nacionalizma i etatizma. Potonje pru-a izvor jedinstva poveznoga elementa u dananjempluralistinom drutvu. ako mit o nunosti drave ivlade postaje odluan za jedinstvo, kao to je vjerovanjeu Boga bilo odluno za jedinstvo srednjovjekovnog dru-tva. Na sveuilitu su odsjeci za znanost o politici glav-na sredita irenja tog mita.

Zato je jedna od zadaa ove knjige izloiti primjereanarhije. Pritom emo pokazati da ima ljudskih drutavakoja odgovaraju kriteriju anarhije i koja trebaju kao ta-kva biti i priznata.

Ima, takoer, i drugih razloga za ovu knjigu. Pokazi-vat u da anarhija nije nimalo neuobiajena, da je ona

posve uobiajen oblik ustrojstva zajednice ili politikeorganizacije. Ne samo da je uobiajena, nego je vjerojat-no najstariji tip politikoga ustroja zajednice koji je svoj-stven veem dijelu ljudske povijesti.


13/240

13

ijekom ovog izlaganja pozornost e biti usmjerenana vrste drutvenog, ekonomskog, tehnolokog i ekolo-kog konteksta to su, ini se, vodile do anarhinih su-stava. Moramo se pozabaviti estim tvrdnjama da, akoanarhije ili drutva bez vlade, bez drave, postoje, ondamogu postojati samo u najjednostavnijem obliku ljudskekulture i meu najmanjim tipovima grupiranja.

Vana je svrha ove knjige dati neku ideju o tome kakoanarhija izgleda u praksi. Unutar toga moramo razmo-triti razne naine kako se u njoj odrava red. o je, pak,povezano s openitijim pitanjem dinaminog suodnosaslobode i vlasti koji je svojstven ljudskom drutvu. S timu vezi moramo vidjeti kako anarhija moe, a neki put seto i dogaa, degenerirati u despotizam, to je proces kojipovlai za sobom razmatranje porijekla drave. Openi-

to, na kraju emo nastojati postaviti pitanje: moemo liita nauiti iz tih anarhinih ustroja zajednice?

I, napokon, moda e ovaj ogled omoguiti kritikuanarhistike teorije i tako pridonijeti boljem razumijeva-nju problema slobode u drutvu.

Postoje slinosti izmeu onoga to je cilj ovoga istra-

ivanja i nekih Kropotkinovih spisa, naime, djela Dr-ava: njezina povijesna uloga i Uzajamna pomo. a sudjela bila vaan imbenik kad sam donio odluku da sebavim antropologijom, a takoer su me potaknula na pi-sanje ove knjige. Volio bih misliti da je ova knjiga prinosKropotkinovu pionirskom istraivanju ove teme i da ga

nadograuje.BILJEKE

[1] Vidi Bibliografiju za ovu i ostale referencije.


14/240


15/240

15

I. O NARAVI ANARHIJE

O ANARHIJI I ANARHIZMU

Na je prvi zadatak razjasniti znaenje anarhije s ob-zirom na mnotvo razliitih termina. Ponimo s razma-tranjem anarhije i anarhizma. Moramo ih meusobnorazlikovati, kao to razlikujemo primitivni komunizam

od marksistikog komunizma. Potonji je razraen soci-oloki sustav, filozofija povijesti i ideja budueg stanjadrutva u kojem je vlasnitvo zajedniko. Primitivni ko-munizam odnosi se na tip ekonomije, koji se, vjerojat-no, moe nai kod arhainih ili primitivnih naroda,u kojem je vlasnitvo zajedniko. Pod vlasnitvom trebapodrazumijevati kljuna prirodna bogatstva i sredstva za

proizvodnju blagostanja. Zapravo je zemlja uvijek zajed-nika u takvim drutvima; orue, stoka i mnoga drugaprirodna bogatstva (npr. ribolovno podruje) osobnosu vlasnitvo. U svakom sluaju, marksistika teorija neizjednaava primitivni komunizam sa zamiljenim mar-ksistikim komunizmom. Mogue je rei kako se impli-

citno smatra da povijesni proces obuhvaa veliki krug ukojem ljudska bia poinju s primitivnim komunizmomte se na kraju vraaju u komunizam viega stupnja, topomalo podsjea na progresivno-cikliku teoriju Giam-battiste Vica.

Kao to razlikujemo ta dva komunizma, tako mora-

mo razlikovati anarhiju od anarhizma. Anarhija je sta-nje drutva u kojem nema vladara, nema vlade. Ona je,takoer, najjasnije povezana s onim drutvima koja, iz-meu ostalih pogrdnih pridjeva, nazivaju arhainima


16/240

16

i primitivnima. Anarhizam je drutvena politika teo-rija, razvijena u Europi devetnaestoga stoljea, koja utje-

lovljuje ideju anarhije, ali kao dio i rezultat ire samo-svjesne teorije vrijednosti koja postavlja ljudsku slobodui individualnost na najvie mjesto. Zato je prva pretpo-stavka anarhistike teorije ono to je Josiah Warren na-zvao suverenou pojedinca, a iz toga slijedi da su vladai drava tlaitelji slobode pojedinca pa ih zato treba do-kinuti. Ali anarhist ujedno oekuje ukidanje i ostalih in-

stitucija koje jednako doivljava tlaiteljskima: crkve, pa-trijarhalne obitelji i svakog sustava za koji se ini da kaosvetinju uva iracionalnu vlast. Anarhistika je teorijaegalitarna i antihijerarhijska, a takoer i decentralistika.Diskriminacija temeljena na rasi, boji koe ili vjeri ilispolu uvijek je anatemizirana. Anarhisti su, vjerojatno,

bili prvi zagovornici osloboenja ena.Umjesto staroga sustava, anarhistika teorija zago-

vara samoregulaciju i dobrovoljnu suradnju. Drutve-ni odnosi moraju se provoditi slobodno dogovorenimsporazumima o recipronoj ili jednakoj dobrobiti za sveukljuene strane. Za Proudhona uzajamnost je bila ka-

men temeljac anarhije. Njegovo shvaanje uzajamnostina zanimljiv je nain slino i usklaeno sa suvremenomantropolokom teorijom Maussa i Levi-Straussa, s obzi-rom na to da se uzajamnost moe slobodno tumaiti kaoreciprocitet. Prema Levi-Straussu, reciprocitet kao me-usobna razmjena temeljno je strukturno naelo dru-

tva; to je vrsta kategorije miljenja tako temeljna daje usaena u ljudski um. Pierre Clastres, nastavljajui utradiciji Levi-Straussa, tvrdi da mo prisile, tj. i dravei vlade, nije reciprona jer vladar dobiva vie nego poda-


17/240

17

nik, pa se tako remeti ravnotea pravinosti. Zbog togasu drava i vlada suprotstavljene osnovnim naelimadrutvenog ivota: drutvo je protiv drave. U posljed-njem poglavlju vratit u se Clastresovoj tezi i opoj temireciprociteta i pojavi prisilne moi. Ovdje samo elimnaznaiti da anarhistika i antropoloka teorija djelujumeusobno jedna na drugu.

Osim uzajamnosti, Proudhon i Bakunjin su, izmeuostalog, istaknuli i ideju federalizma zamiljenog da olak-a odnose meu sve veim i rasprostranjenijim skupina-ma ljudi. Poetnu grau federalnog nacrta ine lokalne,neposredne, skupine, bilo da se radi o susjedima ili oosobama istih radnih zanimanja; u svakom sluaju oneimaju zajedniki obostrani interes da rade zajedno u ime

jednoga ili vie ciljeva. akve se skupine stvaraju i vode

brigu o ostvarenju svojih odreenih ciljeva. Da olakajuostvarenje tih ciljeva, one se ujedinjuju u federaciju sostalim slinim skupinama kako bi stvorile podrunu fe-deraciju, a, zauzvrat se, podrune federacije udruuju sostalima da stvore jo iru federaciju. U svakom sluajumo uloena u organiziranu skupinu pada kako koja do-

stigne razliite razine integracije. Kao to su Bakunjin idrugi rekli, sustav se mora graditi od dna prema gore, ane od vrha prema dolje. Svaki lan federacije ima pravopovui se ako se ne slae s veinskim prijedlogom djelo-vanja.

Zanimljivo je tu zabiljeiti slinost izmeu anarhisti-

kog federalizma i sustava segmentiranih loza svojstvenogmnogim anarhino ustrojenim zajednicama, posebice uAfrici. U oba sluaja zbroj se sastoji od segmenata, svakisegment od podsegmenata i tako dalje. U oba je slua-


18/240

18

ja najuinkovitija vlast u najmanjoj jedinici, opadajuiu izravnom odnosu s usponom na ire razine integraci-

je, tako da na vrhu konana federacija ima malo bilokakvog utjecaja. akoer, u oba sluaja postoji tehnikaza uspostavu iroke mree koja uvlai bezbroj malih sku-pina u veliku integriranu cjelinu. Ipak, jedna je velikarazlika izmeu dvaju sustava u tome to se federalizamtemelji na suradnji meu skupinama, prema naelu uza-

jamnosti ili reciprociteta, dok je u segmentiranim loza-

ma na djelu naelo suprotstavljenosti ili sukoba meuskupinama iste razine.

Anarhistiki federalizam ne smijemo brkati s vrstomkonfederacije koju su zagovarali John Calhoun i drugiameriki politiki mislioci poetkom devetnaestoga sto-ljea. Anarhisti bi bili dobrohotni prema takvom gledi-

tu samo kad bi ono pretpostavljalo ogoljavanje sredi-nje vlasti od velikog dijela njezinih ovlasti, doputajuidravama lanicama da se povuku iz sustava kad im toodgovara. S anarhistikoga, pak, stanovita Calhoun injegovi pristae bili su nedosljedni zato to su, na prvommjestu, nastojali maksimalno uveati mo nekolicine dr-

ava unutar Unije. Da ih je zanimala sloboda pojedinihlanica toga saveza, oni bi takoer priznali zakonito pra-vo okruga da se povuku iz drava, gradova da se povukuiz okruga, i pojedinaca da se povuku iz gradova.[1]

Anarhizam je, ukratko, sloeno teoretsko usmjerenje.Meutim, ni u kojem smislu ne smijemo ga shvatiti kao

jednu monolitnu zamisao ili kao veliki teoretski sustavusporediv, recimo, s marksizmom. Naprotiv, anarhizampovlai za sobom nekoliko povezanih, ali esto zasebnihgledita. Nijedan anarhistiki teoretiar nikad nije pred-


19/240

19

stavio cjelovit teoretski sustav. No cjelokupna anarhisti-ka teorija dijeli zajedniku brigu za pojedinca i slobodu,suprotstavljanje dravi i elju za izgraivanjem sustavadobrovoljne suradnje. Oito je da ne postoji drutvokakvo su anarhisti zamislili i da, osim nekoliko izdvoje-nih i kratkotrajnih pokuaja, nikada nije niti postojalo.Usprkos tomu, imamo stvarno brojne primjere anarhije drutava bez vlade i bez drave.

Kao to marksistiki komunisti moda i nisu posve

zadovoljni funkcioniranjem primitivnoga komunizma,tako ne moemo oekivati od anarhista da se sloe s po-stojeim anarhinim zajednicama. Jasno je da bi mno-gi bili uasnuti nekima od njihovih obiljeja. Iako timdrutvima, kao to emo vidjeti, nedostaje vlada, esto unjima prevladava patrijarhat; svojevrsna gerontokracija,

ili dominacija staraca, nije neuobiajena; vjerske sankci-je su rairene; djeca su bez iznimke u poloaju drugeklase; ene su rijetko na bilo koji nain izjednaene smukarcima. Postoje beziznimno snani pritisci da sepridrava grupnih tradicija. Ali, ta drutva primjeromstvarno dokazuju anarhiju jer su snano decentralizirana,nedostaju im vlada i drava. I zato moramo gledati na

takve sustave kao na primjere primjene anarhije.Moe se tvrditi da je upotreba izraza anarhija za ve-

liku skupinu ljudskih drutava etnocentrina i da se brkaideologija s drutvenom klasifikacijom. o znai upotri-

jebiti rije snanoga emocionalnog naboja, rije s vrlo ja-snom ideolokom konotacijom, koja se poistovjeuje s eu-

roamerikim kulturnim tradicijama, te je primijeniti inter-kulturno, kad onima u drugim kulturama oito nedostajuanarhistika ideologija i anarhistike vrijednosti. Na taj senain ne izvre samo rije, nego i znaenje tih kultura.


20/240

20

Ali, ako to vrijedi za rije anarhija, onda se istomoe rei i za upotrebu rijei kao to su demokratski,vlada, pravo, kapitalist, komunist i gomile dru-gih koje svakodnevno rabe drutveni znanstvenici, a kojesu izvedenice iz svakidanjeg govora. Drutvene znanostisu pune svakodnevnih izraza koji se primjenjuju na dru-tvene kontekste u drugim kulturama. akav postupak si-gurno krije opasnosti. Lako je uz neki izraz nositi stranuideoloku prtljagu.

S druge strane, ako uope nismo sposobni initi ta-kve interkulturne transfere, preputeni smo obilatomstvaranju neologizama koji postaju isti argon, pa takozamagljuju vie nego to objanjavaju. Napokon, posto-

je tipovi drutvenih pojava koje se javljaju irom svije-ta. Znanstveno shvaanje ne unapreuje se svojevrsnom

radikalnom fenomenologijom koja tvori svaku kultur-nu jedinicu, svako pojedinano opaanje, jedinstvenim.Vjerujem da mnogi antropolozi, u vlastitoj projekcijiosobnih i kulturnih vrednota, tvrdoglavo odbijaju primi-

jeniti jedan zaista jasan izraz za ona brojna drutva kojanemaju vladu te su zato anarhije.

DRUTVENI POREDAK I VLAST

Jedno od univerzalnih svojstava ljudske vrste, ili svakevrste to se toga tie, jest da opstaje i uspijeva u sklopunekog poretka. o jest, ljudska su bia spokojna kad su

ponaanje i dogaaji u potpunosti predvidljivi. Mi smoivotinje navike ili ivotinje obiaja tradicionalisti.Zbog toga je ponaanje u ljudskim drutvima standar-dizirano, a odstupanja su kanjiva. Drutvo po definiciji


21/240

21

ima poredak i strukturu te djeluje uz pomo propisanih,razmjerno fiksnih, stalnih oblika ponaanja. Izraz dru-tvo podrazumijeva da njegovi sastavni lanovi djelujuprema nekim pravilima igre. akva pravila mogu bitikrajnje neodreena i otvorena za sukobljena tumaenja,ili mogu biti vrlo specifina i izriita. U svakom slua-

ju, postoje smjernice bez kojih bismo se izgubili u moruanomije, drutvenoga rasula. Dio je problema suvreme-noga svijeta to su mnoge od tih smjernica postale tako

dvosmislene da razina ope tjeskobe stanovnitva raste.Jasno je da ondje gdje nema strukture nema ni poretkani drutva. I, kao to istie prva lekcija svakog kolegija izantropologije i sociologije, ljudska bia bez drutva nisuljudska. No, drugi dio te prve lekcije kae da postoji go-lem broj varijacija unutar ljudskog drutva, ukljuujui

koliinu i vrstu strukture i poretka.Dopustite mi da nakon ovoga dodam da ljudski rod

esto trai odmor od rutine i strukture. Max Gluckmanje upozorio na, kako ih je nazvao, rituale pobune, ato su razdoblja kad se oekuje da se stanovitvo ponaa unutar granica suprotno od normalnog oekivanja.

Zato postoji mesopust, tradicionalno oputanje prije po-etka stroge korizme. Imamo No vjetica kao tradicio-nalno vrijeme kad se djeci nakratko doputa izraavanjepobune protiv zajednice odraslih.

Victor urner napominje da postoje dvije protustrujeu drutvu: jedna strukture, a druga communitasa[2] ili

antistrukture. Potonje je izraz spontanog, neplaniranogi ekstatinog, kao svojevrsne reakcije na obino, pred-vidljivo i strukturirano. o je donekle slino Proudho-novu gleditu da vlast i sloboda djeluju kao antinomije,


22/240

22

protuslovlja, unutar svakog drutva, a svaka od njih dje-luje da ogranii onu drugu. U uvjetima tih polarnosti,anarhizam je, kao drutvena teorija, povezan s commu-nitasom (zajedniarstvom) i slobodom. Kao i Toreau,anarhisti su kritini prema onim elementima u kulturikoji su tako okorjeli da postaju zaglupljujui i povrni iliisprazni rituali. S odobravanjem gledaju na novo i nei-skuano. Moda Nietzscheov poziv da ivimo opasno tuima neke vanosti.

ini se da su, zgodimice, anarhistike simpatije zacommunitas otile u krajnost. Pa tako hipiji, na pri-mjer, u svom odbacivanju modernih struktura, ponekadodbacuju svaki oblik strukture pa prljavtinu krajnjinered dre svetinjom. Ali, premda anarhizam, vie odsvih drutvenih teorija, gaji simpatije za communitas, on

ipak nije suprotstavljen strukturi, poretku ili drutvu. Izaista, Proudhon je jednom napisao da je sloboda maj-ka, a ne ki, reda. Anarhistiko pitanje nije treba li po-stojati struktura ili red, nego kakvi oni moraju biti i toim trebaju biti izvori. Pojedinac ili skupina, koji imajudovoljno slobode da upravljaju sobom, imat e najvei

stupanj reda; gdje ne potie djetinjastu ovisnost i nemo,nametanje reda odozgo i izvana izazvat e negodovanje ipobunu, i tako se pretvoriti u silu nereda.

Odnos anarhije prema moi, vlasti, politici i politi-kome ustroju, drugo je podruje nesporazuma. U ljud-skim skupinama neki manevri zbog moi obljeavaju

odnos meu pojedinim lanovima. Intenzitet natjecanjai naglasak na natjecanju razlikuju se od kulture do kul-ture i od pojedinca do pojedinca. Kulturne vrijednostiPigmejaca, o kojima emo raspravljati, i skupina Indija-


23/240

23

naca Pueblo kao to su Zuni i Hopi, umanjuju pokuajepojedinaca da iskoe u prvi plan, premda se ne moe reida elja za utjecajem nad drugima ne postoji. A unutarsvake kulture postoje razlike. Neki ljudi natjeu se vieod drugih; nekolicina se ak povlai. Unato tomu, na-tjecanje za mo na odreeni se nain iskazuje u svakojljudskoj skupini.

Mo znai sposobnost pridobivanja drugih da ineono to eli da ine. Zato netko tko uvjeri desetoricudrugih da slijede naredbe ima vie moi od onog tkomoe natjerati samo jednog na posluh. No, to ovisi otome i jesu li sve ostale stvari iste, jer, na primjer, netkotko nadzire jednog pojedinca koji zna kako upotrijebitinuklearni detonator moe imati veu mo od onog tkonadzire ponaanje milijuna obinih mukaraca i ena.

Mo znai utjecaj uvjeravanje drugih loginim ar-gumentom, ugledom svoga statusa ili poloaja, novcemili podmiivanjem. Ili, znai posrednu ili otvorenu pri-

jetnju povredom bilo fizikim, bilo psiholokim sred-stvima i sposobnost da se ta prijetnja provede.

Natjecanje za mo vana je dinamina sila u drutve-

noj skupini ona je glavni mehanizam s pomou kojegskupina s vremenom prolazi kroz promjene. o povuci-potegni meu lanovima ne izaziva samo dvorske re-volucije, tj. pomake meu manje monim i monijimosobljem, nego dovodi i do promjena pravila i vrijedno-sti.

Ralf Dahrendorf, njemaki sociolog koji svakako nijeanarhist, iznosi tezu koja donekle odgovara anarhistikojmisli, posebice kao reakcija na Marxa. Dahrendorf tvrdida je sredinji sukob u drutvu sukob zbog moi; Marx


24/240

24

se prvenstveno bavio jednim aspektom sloenoga kom-pleksa moi, naime, ekonomskom moi. o naglaavanjeekonomske moi znai da oni koji slijede Marxa uma-njuju neekonomske dimenzije moi. Posljedino tome,nalazimo svijet pun narodnih demokracija u kojimaugnjetavanje obinih ljudi nije nita manje nego prijerevolucije. Marksizam je u praksi nastojao prenijeti silemoi s kapitalista na profesionalnog birokrata i vojnogasnika, u prvom redu zato to nije uvidio da je problem

same moi glavni problem. Anarhist upravo ustrajava natome da se to pitanje ire istrai.

Ni anarhija ni anarhistika teorija ne negiraju mo;naprotiv, za anarhistiku teoriju to je glavno pitanje svihljudskih drutava, a ograniavanje moi stalna je briga.Bakunjin je prepoznao golem ljudski poriv prema moi

(Maximoff, str. 248 i dalje). Anarhija je, napokon, stanjenajvee mogue rasprenosti moi pa je, u idealnom slu-aju, mo jednakomjerno raspodijeljena za razliku odostalih politikih teorija, poput marksizma, u kojima semo prenosi s jedne drutvene skupine (klase) na drugu.Istina je, naravno, da se veina anarhistikih razmilja-

nja o moi brka s utopijskim sanjarenjem o idealnomdrutvu u kojem nitko ne dira u drugoga. Godwin iKropotkin su, na primjer, vjerovali da e se s vremenomljudska rasa razviti do stanja u kojem e svi biti dobriprema svojem blinjem i nee ga iskoritavati. Ali, to setie ljudske prirode, drugi anarhisti nisu takvi optimisti;da jesu, ne bi se toliko brinuli zbog uporabe i zloporabemoi.

Max Weber naglasio je razliku izmeu moi i vlasti.U svakom drutvu pojedinani lanovi priznaju odre-


25/240

25

enim drugim lanovima vlast unutar odreenih, speci-ficiranih podruja. Zato, pripadnici modernog drutvaprihvaaju kao legitimno, pravo odreenih pojedinacada nose i, prema potrebi, upotrijebe vatreno oruje zahvatanje osumnjienih kritelja zakona. i policajci uvi-

jek nose posebnu odjeu. Pripadnici tog drutva ne sma-traju zakonitim kad silu upotrijebe drugi, recimo, raz-bojnici. U oba sluaja upotrijebljena je prisila. U prvom,mo ima vlast jer je smatraju zakonitom i ispravnom; ali

u drugom se sluaju ne radi o vlasti: radi se o nezako-nitoj uprabi sile. Poneto od takvog razlikovanja moese nai u svim drutvima. Ipak, potrebna je stanovitapreinaka Weberove terminologije. Veina bi Kanaanarevno potpisala stajalite da je mo otavske vlade zako-nita, no, neki bi se tek nevoljko pomirili s tom moi.

Nekoliko narataja kolonijalne vladavine Nizozemaca uIndoneziji, na primjer, isti su sluaj nametanja okrutnei sirove sile. Ali tijekom vremena ona je dobila odreenulegitimaciju i tako je mo stekla vlast u Weberovu smi-slu. No, ona postaje zakonita jer su Indoneani nauilikako se pomiriti s njom: navikli su se na situaciju i utke

je prihvatili. Raymond Firth je primijetio da mo stjee

svojevrsnu podrku podanika ili zbog rutine apatije, ne-mogunosti domiljanja alternative, ili zbog prihvaanjaodreenih vrijednosti koje se smatraju bezuvjetnima(123). Vei dio vlasti poinje kao sirova snaga razbojni-ka, da bi se razvila u zakonitu vlast tihog pristanka. o

je posve sigurno povijest nacionalne drave. Fried zapaa

da je zakonitost sredstvo s pomou kojeg se ideologijastapa s moi. Uloga je zakonitosti da objasni i opravdapostojanje koncentrirane drutvene moi, kojom raspo-lae dio zajednice, i da ponudi slinu podrku odree-


26/240

26

nim drutvenim slojevima, to jest, odreene naine ras-podjele i usmjeravanja toka drutvene moi (Fried, 26).

Nijedan filozof ili teoretiar drutva ne prihvaa zako-nitost sirove uporabe moi i nitko ne odbacuje sasvimi u potpunosti bilo koju i sve vrste vlasti. ak i anarhistpriznaje da za zakonitu vlast ima mjesta. Proudhon jeodavno objavio anarhistiko shvaanje legitimne vlasti:ako je ovjek roen kao drutveno bie, vlast njegovaoca nad njim nestaje danom kad uoblii svoj um i zavr-

i kolovanje, nakon ega postaje drug svome ocu (nijedatirano, 264). Kasnije je Bakunjin napisao: Priznaje-mo, dakle, apsolutnu vlast znanosti [] Osim ove je-dine zakonite vlasti, zakonite jer je razumna i u skladu sljudskom slobodom, proglaavamo sve ostale vlasti lani-ma, proizvoljnima i kobnima (Maximoff, 254).

Paul Goodman u knjizi Podvlaenje crte pie o na-ravnoj prisili prema kojoj dijete ovisi o svojoj majci iliuenik o uitelju o sluajevima u kojima poduavanjeima namjeru pojaati samostalnost jedne strane kako bidostigla razinu druge (1946.). Ne znam je li Fromm ikaditao Proudhona, Bakunjina ili ranog Goodmana, no za-sigurno su njegovi pogledi na prirodu vlasti vrlo bliskigleditima njegovih anarhistikih prethodnika i jo ihvie razjanjavaju. Fromm, kao i Bakunjin, razlikuje ra-cionalnu od iracionalne vlasti. Racionalna vlast imasvoje ishodite u kompetenciji (nadlenosti, ovlateno-sti); ona zahtijeva trajno pomno preispitivanje i kritikute je uvijek privremena. emelji se na jednakosti vlasti i

subjekta, koji se razlikuju samo u odnosu prema stup-nju znanja ili sposobnosti na odreenom podruju. Is-hodite iracionalne vlasti, s druge strane, uvijek je monad ljudima bilo fizika, bilo mentalna (9).


27/240

27

Stanley Milgram je rekao da ljudi, ini se, vjeruju uto da su najupueniji oni na poloajima vlasti, ukljuu-

jui i politiare. No, vjerojatno se radi o pustoj elji da seopravdaju njihova ovlatenja. Ljudi se zavaravaju milje-njem da uz pomo izbornog procesa oni postavljaju nadunost one koji su intelektualno nadmoni.

U modernom je drutvu mnogo onih koji su racio-nalno zasluili pravo na vlast, ali ima mnogo i onih ije jeprisvajanje vlasti iracionalno, a to su nai politiari, sucii policajci. Anarhisti takve odbacuju, a prihvaaju samoracionalnu vlast. Anarhisti priznaju da ima strunjaka, to

jest autoriteta na razliitim podrujima, gdje su kao ta-kvi i prihvaeni zbog svoje strunosti. No, moemo od-mah uvidjeti moguu opasnost, inherentnu ak i tu, daoni koji imaju neki oblik vlasti mogu nastojati proiriti

svoju mo pa se racionalna vlast pretvara u iracionalnu.Usko je povezan s pojmom vlasti i pojam vodstva.

Ponovno, nitko ne moe nijekati da postoje pojedinci usvakoj ljudskoj skupini koji se istiu kao utjecajne oso-be zbog ovog ili onog razloga. Anarhistiki pokret ve jeodavno prihvatio voe unutar vlastitoga tabora, premda

je ostao sumnjiav prema opoj ideji vodstva. Premda jeupravljanje skupinom univerzalna pojava u ustroju ljud-ske zajednice, potrebno je naglasiti i da razliiti narodirazliito shvaaju vodstvo. Pigmejci ili Hopi iz Arizoneiskazuju anarhistiko nepovjerenje prema voama, takoda svaki pojedinac nastoji izbjei ulogu voe, stapajui se

sa skupinom to je vie mogue.S obzirom na to da drutva imaju poredak i strukturute se moraju nositi s problemom moi, to ih uvlai u po-litiku. Kad upotrijebimo rije politika, mislimo na mo


28/240

28

i njezinu primjenu u ljudskoj zajednici. Ne samo to svadrutva imaju politiku, ona imaju i politiki ustroj ili po-

litike sustave, to jest, standardizirane naine rjeavanjaproblema moi. Politiki ustroj nije sinonim za vladu.Vlada je jedan oblik politikoga ustroja. Politika se moevoditi na razliite naine; vlada je samo jedan od tih na-ina. Dakle, jasno je da ak ni anarhizam kao teorija nenijee politiku ili politiko ustrojstvo ili im se ne protivi.

Sasvim suprotno, on je vrlo politian.Politika se, u najirem smislu, moe primijeniti na

bilo koju vrstu drutvene skupine. Naime, politike moebiti ak i u obitelji gdje je glavno pitanje sasvim jasnaraspodjela moi izmeu oca, majke, sina i keri. Mjesniklub takoer na slinom niskom stupnju vodi politiku.

No obino kad netko govori o politici ili politikomustrojstvu, ne misli na unutarnje obiteljske stvari. Poli-tiki ustroj vie je okrenut javnim poslovima odno-sima koji su teritorijalni i tiu se srodnikih grupiranja.Politika ukljuuje znatno zemljopisno podruje zajed-nicu, ili barem iru okolicu. No, ak i takvo poimanje

dovodi do nejasnoe radi li se o politikim ili obiteljskimpitanjima. Mogue je sueljavanje dviju skupina koje suu srodstvu, ali iznad razine proirene obitelji (npr. dvijemuke loze), to se moe, u najmanju ruku, smatrati na-pola javnom stvari. Usprkos tomu, upotrijebljeni izrazipri obraanju i ozraje razmjene nepogreivo e odavati

krvno srodstvo.


29/240

29

DRUTVENE SANKCIJE

Ni anarhija ni anarhistika teorija se u cjelini ne su-protstavljaju ustrojstvu, vlasti, politici ili politikomustroju. Protive se nekim oblicima tih pojava, posebicepravu, vladi i dravi, to su pojmovi na koje sada treba-mo prei.

Radcliffe-Brown je predloio da se izraz sankcijeprimijeni za nain na koji drutvena skupina reagira naponaanje bilo kojeg svoga lana. ako je pozitivna sank-cija jedan oblik izraavanja opeg odobravanja. Vojnikdobiva orden, znanstvenik poasni naslov, ili studentpriznanje; majka ljubi svoje dijete zbog njegova pristoj-nog ponaanja, ili mu otac daje slatkie. Negativna jesankcija reakcija zajednice na ponaanje jednog lana ili

vie lanova; ona izraava neodobravanje. ako, vojnikmoe biti poslan na vojni sud, znanstvenik otputen ilizatvoren, student moe biti sruen na ispitu ili ga kolegemogu bojkotirati, a dijete moe dobiti od roditelja plju-sku. ini se oitim da upravo negativne sankcije postajunajvanije u svakom drutvu.

Sankcije moemo kategorizirati kao difuzne, vjer-ske ili pravne. u se moje tumaenje pomalo razli-kuje od Radcliffe-Brownovog. Difuzne su sankcije onekoje bilo koji lan ili vie lanova zajednice primijenespontano. Kljuno je u poimanju difuznih sankcija sta-

jalite da njihova primjena nije ograniena na nositelja

odreene drutvene uloge. Njih moe nametnuti svatkounutar odreene dobne ili spolne kategorije, a ponekadnema ogranienja u tome tko ih pokree. Evo znaenjadifuznoga: odgovornost za i pravo na nametanje sankcije


30/240

30

protee se na cijelu zajednicu. Drutvo kao cjelina imamo. Nema posebne elite koja se poziva na monopol na

upotrebu nasilja kao sredstva kanjavanja. Nadalje, kade se i hoe li se sankcije primijeniti varira, kao i intenzi-tet nametnutih sankcija.

Difuzne sankcije ukljuuju ogovaranje, vrijeanje,prepiranje, tunjavu, ubijanje i izopenje. Dvoboj i slu-bene hrvake borbe manje su raireni oblici. Inuiti imaju

obredna pjevaka natjecanja na kojima dvoje protivnikanastoje nadmaiti jedan drugog u uvredama pred publi-kom koja ima ulogu suca. Difuznim sankcijama moepribjei pojedinac ili skupina, a njihova je uinkovitostvea kad u njima sudjeluje cijela zajednica. Akcije i osve-te u stilu uzimanja zakona u svoje ruke uobiajeni suoblici difuzne sankcije to ovise o kolektivnoj akciji.

U mnogim drutvima skuptina, zbor, odmjeravaglobe i ostale kazne. Radcliffe-Brown to naziva organi-ziranim sankcijama. No, one jo uvijek nisu pravneve imaju karakter difuznih sankcija formalnijeg tipa,ako skuptina nema dozvolu primijeniti silu da provedesvoje odluke. U takvim sluajevima pripadnici skupti-ne djeluju kao posrednici vie nego kao suci, a njihovauspjenost ovisi o tome u kojoj mjeri mogu uvjeriti dvijesuprotstavljene strane da nau kompromisno rjeenje.

Difuzne su sankcije opi oblik drutvene regulacije;ako drutvena skupina nema nita drugo na raspolaga-nju, onda joj preostaju razliite tehnike koje slobodnomoemo svrstati u difuzne sankcije.

Vjerske sankcije ukljuuju nadnaravno. Protiv nekeosobe moemo izvesti crnu magiju; moemo joj pri-


31/240

31

jetiti vjenim mukama pakla, ili je moemo ohrabri-ti pozitivnom vjerskom sankcijom obeavi joj vjenuekstazu raja. Poglavica u leopardovoj koi kod Nueramoe provesti svoju volju prijetnjama prokletstvom. In-dijanci Ojibwa su vjerovali da krenjem pravila moguoboljeti od posebne vrste boletina izazvanih nadnarav-nom silom. Vjerske sankcije tako mogu imati ljudskogizvritelja, kao u sluaju prokletstva koje se mora zazvati,ili se smatraju automatskima, kao u sluaju vjerovanja

Indijanaca Ojibwa, ili oznaavaju ideju da krenje desetzapovijedi osuuje ovjeka na vatru pakla. Drugim rije-ima, vjerske sankcije kanjavaju za ivota ili se odnosena zagrobni ivot: tjelesno nasuprot konanom duhov-nom kanjavanju.

Pravne (zakonske) sankcije obuhvaaju sveukupno

izraavanje neslaganja ili slaganja s ponaanjem pojedin-ca pri emu:

a) takvo izraavanje biva izriito povjereno osobamana odreenim poloajima, a jedna im je dunost provo-diti te sankcije;

b) samo te osobe imaju ovlast prijetiti uporabom

nasilja i upotrijebiti ga kako bi izvrile svoju dunost;c) kazne su, odmjerene ovisno o prekraju, odreene

unutar zadanih ogranienja i ovise o poinjenom zlo-djelu.

Policajci, suci, tamniari, izvritelji kazne i zakono-davci primjer su onih koji mogu nametnuti pravne sank-

cije. U naem drutvu oni zajedno tvore vlast. Drava,putem vlade, svojega posrednika, izjavljuje da ima mo-nopol na upotrebu sile protiv ostalih u drutvu, to znaida samo odreeni posrednici drave, primjerice policajci,


32/240

32

smiju osobu maknuti s ulice i zatvoriti je. Samo odree-ni kolektivi, tj. sudovi, mogu odrediti krivicu i odmjeritikaznu u skladu s onim to su drugi, zakonodavci, usta-novili kao propis. Napokon, kazna povezana s pravnomsankcijom potpuno je standardizirana i jasna. Osoba kri-va za pljaku duana dobit e, recimo, jednu do desetgodina zatvora.

Pravne su sankcije zakoni. Zakoni postoje ondje gdjeovjek ima posebne drutvene uloge, propisane ili delegi-

rane, da nametne propise silom nasilja, ako je potrebno,i gdje kazna ima ustanovljene odreene granice i nije ar-bitrarna. Zakonodavstvo postoji ondje gdje postoji vladai drava; i obratno, ako imate vladu, imate i zakonodav-stvo. Pravne sankcije, pa tako zakonodavstvo i vlast, nisuuniverzalni, nego su svojstveni samo nekim ljudskim

drutvima premda onim najsloenijim. rebamo imatina umu da takva drutva takoer zadravaju perifernomjesto za difuzne i za vjerske sankcije.

Malinowski je predloio da bi se izraz zakon trebaoneprecizno primjenjivati tako da pokrije sva drutvenapravila koja imaju podrku drutva (Malinowski, 9-59).

akva upotreba ipak zamagljuje temeljnu i vanu razlikuu sredstvima kojima se razliita pravila nameu. Pravo ivlada uvijek su i bez iznimke povezani s vladanjem elitneklase, dok su drutva bez vlade uvijek besklasna i drutva

jednakosti. Stoga Malinowski tom nepreciznom upora-bom zamagljuje vanu razliku u tome tko, ili to, name-e propise.

reba biti jasno da se svako drutvo u kojem prevla-davaju pravne sankcije teko moe nazvati anarhinim.Kao to emo vidjeti, razmatrajui kasnije studije nekih


33/240

33

sluajeva, postoje granini primjeri. Nema iste razdjel-nice izmeu anarhije i vlade. Odnos anarhije prema di-fuznim i vjerskim sankcijama ipak zahtijeva daljnje ra-zjanjenje. U drutvenoj teoriji anarhizma ideja dobro-voljne suradnje ini pozitivnu stranu novia kojem jeodbacivanje vlade negativna strana. Vano je sagledatiideju dobrovoljne suradnje, tako vane anarhistikoj mi-sli, u odnosu prema prirodi djelatnih anarhinih ustrojazajednice, s posebnim naglaskom na uporabu difuznih i

vjerskih sankcija.Dobrovoljna suradnja, kao i njezin antonim prisila,

vrlo je dvosmislen izraz. S jednog stanovita nita se nemora smatrati sasvim dobrovoljnim, a svaki se in naneki nain moe smatrati prisilnim. Kao prvo, moglo bise rei da su svijest, ego (Ja), id (Ono), unutarnji duh,

ili to bilo, u toj mjeri sile prisile kao to su to policajacili javno izopenje. No, prisila se moe najbolje razumje-ti kao odnos zapovijedanja i poslunosti, gdje je zapo-vjedna sila ljudska ili nadnaravna, ali je uvijek izvanjskau odnosu prema pojedincu. U idealnom sluaju, da biprevladala istinska dobrovoljna suradnja, ne smiju po-

stojati takvi oblici izvanjske prisile. Meutim, zapravoak i sami anarhisti prihvaaju uporabu takve prisile iograniavaju dobrovoljnu suradnju. U svojoj svakodnev-noj aktivnosti, u svojim spisima i stvaranju anarhisti-kih komuna i drutava, anarhisti rabe mnotvo difuznihsankcija. Neki su zagovarali i primjenjivali sasvim oitepravne sankcije.

Ponekad je teko razlikovati tip drutva koje su zami-slili Bakunjin ili Proudhon od decentralizirane federalnedemokracije. Potkraj svog ivota Proudhon se, ini se,


34/240

34

udaljio od zagovaranja dobrovoljnog udruivanja, a pre-ma nekoj vrsti minimalne drave. Jedva da je mogue,

pie u djelu O federativnom principu (Du Principe Fe-deratif), bez obzira na to koliko ljudska rasa napredova-la u civilizaciji, moralu i mudrosti, da nestane svaki tragvlade i vlasti (20). Anarhija je za njega postala idealantip, apstrakcija, koja, kao i slini idealni tipovi, demokra-cija i monarhija, nikad ne postoji u istom obliku, nego

je mjeavina politikih sustava. U slobodnom je drutvu

zapravo uloga drave ili vlade zakonodavna, utemeljitelj-ska, stvaralaka, zaetnika, graditeljska; morala bi bitito je manje mogue izvrna [] Jednom kad je pokre-nut (neki projekt), i mehanizam uspostavljen, drava sepovlai, ostavljajui provedbu nove zadae lokalnoj up-ravi i graanima (45). Proudhon je postao zagovaratelj

federalnog ili konfederalnog sustava, u kojem je ulogacentra svedena na ope upute, ili osiguravanje jamstva inadzor [] Izvrenje njegovih naloga ovisi o odobrenjufederalnih vlada i njihovih odgovornih posrednika (49).S odobravanjem navodi primjer vicarske konfederacije.Ako se tako mogu izraziti, pisao je Proudhon u pismu

1864., anarhija je oblik vlade ili ustava, u kojem su na-elo vlasti, policijske institucije, restriktivne i represivnemjere, birokracija, oporezivanje itd., svedeni na najma-nju mjeru (citirano u Buberu, 43). Ostaje nam pitanjene bi li stariji Proudhon osjeao veu bliskost s ranimamerikim protivnicima centralizirane vlasti kao to su

John aylor iz Caroline ili John Randolph iz Roanokea,pa ak i John Calhoun.

Bakunjin, koji je upio veinu Proudhonovih federali-stikih ideja, izlae slian problem. Opisujui svoju ideju


35/240

35

federalnog sustava u spisu Organizacija meunarodnogbratstva, Bakunjin daje nekoliko zbunjujuih iskaza:

Opinska zakonodavna tijela ipak e zadrati pravo daodstupe od pokrajinskog zakonodavstva to se tie manjevanih pitanja, ali nikad to se tie bitnih pitanja, a po-krajinski se parlament nikada nee mijeati u unutarnjuupravu opina, odluivat e o kvotama pokrajinskog inacionalnog poreza za svaku zajednicu, opinu. Mora-

ju postojati sudovi a takoer i nacionalni parlament. aj

nacionalni parlament imat e zadau uspostaviti temelj-na naela koja trebaju konstituirati nacionalnu poveljukoja e biti obvezujua za sve pokrajine koje ele sudjelo-vati u nacionalnom ugovoru. Nacionalni parlament epregovarati o saveznitvima, odravati mir ili voditi rat,i imat e iskljuivo pravo narediti (uvijek za unaprijed

odreeno razdoblje) stvaranje nacionalne vojske (Leh-ning, 72-73). Bakunjinova anarhija zvui kao decentra-lizirana federalistika demokracija. Ipak, godinu dananakon to je napisao taj dokument, ini se da se iskupioglede anarhije u ogledu Federalizam, socijalizam i antite-ologizam (Federalisme, Socialisme et Antitheologisme):

Samo zato to je regija, oblast postala dio drave, makari dobrovoljno, iz toga nipoto ne slijedi da je time pre-uzela bilo kakvu obvezu da zauvijek ostane za nju veza-na. Pravo na slobodno udruivanje i jednako slobodnootcjepljenje prvo je i najvanije od svih politikih prava(Lehning, 96).

Kropotkin je pohvalno opisao ranu srednjovjekovnukomunu[3] kao anarhistiki sustav, premda je, kao toemo kasnije zapaziti, ona sigurno imala strukturu vlade.Isto moemo rei za anarhistike kolektive osnovane u


36/240

36

Ukrajini 1917. i kasnije za neke u panjolskoj. ak je itakav individualistiki anarhist poput Josije Warrena vi-

dio potrebu za organiziranim milicijama, narodnom voj-skom. A veina anarhista opravdava vojnu silu u posti-gnuu svojih ciljeva, ili je smatra nunim zlom. Jednomrijeju, anarhisti su ponekad, najblae reeno, dvosmisle-ni to se tie pravnih sankcija.

Usredotoujui se na snano centralizirano podruje

prisile u modernom drutvu, kao to su to drava i cr-kva, oni su takoer bili skloni zanemariti ponekad opre-sivniju snagu difuznih sankcija kao to su ogovaranje iostracizam. Usprkos tomu, postoji vana razlika izmeudravne prisile i prisile difuznih sankcija, to djelomicemoe opravdati oslanjanje anarhista na potonju i odbaci-vanje prve. U dravi, ili vladi, uvijek postoji hijerarhijskai statusna razlika izmeu onih koji vladaju i onih kojimase vlada. Premda se radi o demokraciji, u kojoj se pretpo-stavlja da oni koji vladaju danas nee vladati i sutra, ipakpostoje statusne razlike. U demokratskom sustavu samoe neznatna manjina, koja uvijek dolazi iz elitne skupine,uvijek imati priliku vladati. Poseban, pogodovan status

nije svojstven difuznim sankcijama. Ondje gdje skupi-na ili pojedinac rabe ogovaranje ili ostracizam u odnosuprema drugoj osobi, ta osoba smije slobodno upotrijebitiiste tehnike. Gdje je statusna razlika povezana s difuznimsankcijama, kao u zapovjednom poloaju oca nad sinom,radi se o obliku prisile koja poinje nalikovati na prisilu

vlade. No ipak, uloga oca ima svojstvo racionalnog au-toriteta, a mlad ovjek moe oekivati da e se na krajupopeti na poloaj vee jednakosti sa svojim ocem tekonano postii i samo oinstvo. Ni u jednim difuznim


37/240

37

sankcijama mo nema ovlatenje nasilje staviti u rukeograniene skupine zapovjednika.

Anarhizam kao drutvena teorija ne moe odbacitisve oblike prisile, a vjerujem da u stvarnosti to i ne ini.Mogu njegovi zagovornici mahati krilaticom dobrovolj-ne suradnje, priznato je da i ona ima svoja ogranienja.

Anarhisti preutno, a mnogi i javno, priznaju zakonituuporabu neke vrste sile u odreenim okolnostima, a ta

je sila ono to antropolozi nazivaju difuznim sankcija-ma. Kao to su nam psiholozi pokazali i kao to je AllenRitter u posljednje vrijeme neprestano ponavljao, te susankcije zaista nune za razvoj linosti. Razvijanje slikepojedinca o samom sebi ovisi o spoznaji to drugi mi-sle o njegovu ili njezinu ponaanju. Ujedno, djelovanjesankcija usauje svijest o drugima i tako stvaranjem em-

patije gradi zajednicu (Ritter, 1980.).to se tie vjerskih sankcija, anarhistiki teoretiari

su na religiju gledali uglavnom kao na jo jedan tlai-teljski sustav koji ima cilj zauzdati slobodno izraavanjepojedinca. Posebno je Mihail Bakunjin gledao na Bogai dravu kao na dvije velike meusobno povezane tiran-

ske nemani koje treba unititi. Svi su se poznati anarhi-sti, najblae reeno, protivili crkvi s obzirom na to dasu na religiju gledali kao na organiziranu i hijerarhijskudrutvenu strukturu. ak se i olstoj sloio s tim, prem-da je njegov anarhizam proiziao iz njegova tumaenjakranstva koje je naglaavalo doslovno prihvaanje nau-

ka Propovijedi na gori.Katoliki radniki pokret prilino je neobina poja-va u okrilju amerikoga anarhizma. Voen katolikompreobraenicom Dorothy Day, on propovijeda odanost


38/240

38

naelima miroljubiva anarhizma i odanost rimskoj ka-tolikoj crkvi to je svojevrstan katoliki tolstojevski

pokret. Malo ih je izvan tog pokreta razumjelo kako seanarhizam, ili, to se toga tie, bilo koja umjerena slobo-darska doktrina, moe izmiriti s rimskim katolicizmom is njegovom predanou apsolutistikoj monarhiji pa-pinstvu i krutoj hijerarhijskoj strukturi.[4]

Veina anarhista gleda na svaku religiju kao na autori-

taran sustav, no jesu li sve vjerske sankcije nuno nespoji-ve s anarhijom? Mislim da nisu. Moramo potovati prijeustanovljenu razliku izmeu onih vjerskih sankcija kojezahtijevaju ljudsko posrednitvo i onih koje su automat-ske. Vjerska je sankcija, koja je u najmanjem skladu sanarhijom i koja preuzima neto od znaaja pravne sank-cije, ona koju moe zatraiti samo odreeni pojedinac

kao dio formalne slube i gdje postoji dogovor da takvaosoba ima zakonski monopol nad moi tj. ima vlast da nametne sankcije. Sveenik je najbolji primjer za to.S druge strane, kad je mo nad zahtjevom za vjerskimsankcijama dostupna mnogima i nije zakonski monopo-lizirana, imamo situaciju usporedivu s difuznim sank-

cijama. Kazna, za koju se vjeruje da dolazi izravno odBoga ili neke druge nadnaravne sile, ne zahtijeva ljudskuintervenciju te vie nalikuje na podvrgavanje prirodnimpojavama kao to su oluja i zemljotres. Zaista je posve

jasno da je kazna po savjesti takva sankcija. One vjerskesankcije koje moemo usporediti s difuznima, kao i onekoje ne zahtijevaju ljudsko posrednitvo, ine se, kao to

smo ovdje vidjeli, kompatibilne s anarhijom.


39/240

39

VLADA I DRAVA

esto se brkaju pojmovi vlade i drave i njihov me-usoban odnos. Marksisti i neki anarhisti, ukljuujuii Bakunjina, iskazuju svoje protivljenje dravi i elju danadomjeste ono to nazivaju politikom vladavnom,vladavinom nad stvarima. No, to je nalik igri rijei-ma i krilaticama. Svakom e stvari manipulirati ljudite e izgledati da je njome potrebno vladati jer su u to

ukljueni ljudi. ako opet dolazimo do vladanja ljudima.Nadalje, ne moemo odbaciti dravu a ipak imati vladu,s obzirom na to da je potonja institucionalni aparat s po-mou kojeg drava opstaje.

Nadel (1942, 69-70) je iznio tri osobita svojstva dra-ve i time je naznaio ulogu vlade u dravi. Prvo, drava

je teritorijalno udruivanje. Ona proglaava suverenostnad danim mjestom u prostoru, a svi oni koji prebivajuna tom podruju podloni su joj te se moraju podvrgnu-ti instituciji vlasti koja upravlja ili vlada tim teritorijem,a to je vlada.

Premda je drava teritorijalna jedinica, esto je me-

uplemenska i meurasna struktura. Mjerila pripadno-sti odreena su prebivalitem i roenjem. Pripadnost seredovito pripisuje premda se netko moe dobrovoljnoprijaviti za pristup ako se doseli i naseli unutar teritorijadrave.

Drava ima aparat vlade koji je do neke mjere cen-

traliziran. Vlada provodi postojee zakone, donosi nove,odrava red i posreduje u sukobima sve do iskljuenjadrugih skupina ili pojedinaca. Ona obuhvaa posebneosobe koje imaju tono odreene drutvene uloge ili du-


40/240

40

nosti. Pozivanje na monopol nad zakonitom uporabomnasilja unutar tog teritorija kljuno je za odreivanje

tih uloga. Udio razliitih nositelja uloga u uporabi na-silja moe varirati pa tako moe nastati vrlo diferenciransustav ili podjela rada (usp. gornju raspravu o pravnimsankcijama). U svakom sluaju, svi oni ine dio jednecjelovite monopolistike ustanove. akva se situacija ra-zlikuje, primjerice, od uloge inuitskog amana koji smijertvi prijetiti nasiljem, ali ne moe proglasiti monopol

nad njegovom zakonitom uporabom.Vladajua skupina bilo koje drave nastoji biti speci-

jalizirano i povlateno tijelo izdvojeno svojom tvorbom,drutvenim poloajem i organizacijom, od stanovnitvakao cjeline. a skupina zajedniki monopolizira politi-ko odluivanje. U nekim zajednicama ona moe initi

uanenu i samoodravajuu klasu. U drugim, otvoreni-jim sustavima, kao to je demokracija, dolazi do veegkolanja ili redovite smjene pripadnika vladajue skupi-ne, tako da se obino ne javljaju dinastije ili druge vr-ste zatvorenih klasa vladara. Naravno, u demokraciji topridonosi prividu jednakosti moi te prikriva podjelu na

vladare i one nad kojima se vlada.Uporaba nasilja u provoenju zakona temeljna je za

vlade i drave. Na to moemo gledati ili kao na nameta-nje volje vladajue skupine, ili kao na sredstvo odrava-nja reda i mira te odluivanja u unutarnjim sukobima.Drave i vlade zapravo ispunjavaju sve te zadae provo-

enjem zakona. Upravo teoretiari ljevice, a posebiceanarhisti, istiu da je najvii i krajnji cilj provedbe zako-na dobrobit za vladajue interese pa makar bilo i pozitiv-nih nuspojava kao to je odravanje mira. Oni takoer


41/240

41

istiu da postojanje drave pridonosi razdoru i sukobu,jer ih ona, kao sustav utemeljen na uporabi nasilja, oza-

konjuje i potie. Drava se, nadalje, temelji na pretpo-stavki da neki moraju biti efovi koji izdaju zapovjedi,dok ostali moraju biti podreeni to je situacija kojasamo moe ljutiti i frustrirati podreene te tako samo jovie izazivati nasilje. Demokratski sustavi mogu pobolj-ati tu situaciju, ali je ne lijee. Drava i vlada, po svo-

joj naravi, obeshrabruju, ako ve ne izopuju, prirodnu

dobrovoljnu suradnju meu ljudima, kako je istaknuoBenjamin ucker i, jo nedavnije, potanko iznio aylor.

Anarhistika se teorija zato jasno suprotstavlja Hobbeso-voj postavci da je drutvo bez vlade opako i okrutno. I,zaista, anarhisti naglavce okreu Hobbesa te tvrde da bisvijet bio miroljubiviji i pristupaniji za suradnju kad bi

se odstranila drava. A Hobbesa, jasno, ne podravaju niantropoloki nalazi. Drutva bez drave izgledaju manjenasilna i okrutna od onih koja imaju dravu.

Drava i vlada su, prije svega, organizacije za ratova-nje. Nema uinkovitije organizacije za ratovanje. Zani-mljivo je i, moda, ironino da su se anarhistiki teore-

tiari i oni s desnog krila pribliili u shvaanju vanostinasilja za ivot drave. Machiavellijev praktini vodi zadjelovanje drave uznemirio je mnogog naivca koji vje-ruje u demokraciju, jer je talijanski politiar prepoznaosilu i podvalu kao oite sredinje mehanizme uspjehasvake drave. Von reitschke, njemaki povjesniar koji

je Fridrika Velikog smatrao najveim junakom, primije-tio je da bez rata nema drave. Sve koje znamo izraslesu iz rata, a zatita njihovih pripadnika oruanom silomostaje njihova glavna i bitna zadaa. Zato e rat preivjeti


42/240

42

do kraja povijesti tako dugo dok postoji mnotvo drava[] zaslijepljeni oboavalac vjenog mira upada u po-

greku da izolira dravu ili sniva o univerzalnoj dravi,to smo ve vidjeli da je u sukobu s razumom, jer dr-ava uvijek znai jednu od drava i zato suprotstavljenudrugima (38). Podvrgavanje je ono prvo to drava za-htijeva [] sama njezina bit je ostvarenje njezine volje(14). Drava nije umjetnika akademija, jo manje jeburza; ona je mo (242).

Britanski pionir antropologije Edward B. ylor na-pisao je u svojoj Antropologiji: Ustavna vlada, zvala seona republikom ili kraljevstvom, takav je ugovor kojimnacija vlada sobom s pomou mainerije vojnog despo-tizma (156).

Nietzsche, koji protivno opem miljenju nije bioprijatelj drave, zamijetio je njezinu predatorsku narav:Drava (je) organizirana nemoralnost [] volja za ra-tovanjem, osvajanjem i osveivanjem. Kao grabeljivica,drava nastoji postati sve vea, vjeno irei svoju sferuutjecaja i podjarmljivanja na raun drugih, slabijih dr-ava. Istina je da se tijekom vremena u toj meudrav-

noj borbi veina drava povlai iz sukoba te se mire stim da postanu sateliti veih drava, shvaajui da se nemogu uinkovito natjecati. akoer je istina da velikedrave ne nastoje uvijek progutati one slabije jer misle da

je bolje za njihove vlastite interese ostaviti ih toboe ne-zavisnim jedinicama. Zbog toga u suvremenom svijetu

imamo supersile koje su u sreditu borbe za irenjem, tetako nastavljaju tradicionalnu predatorsku ulogu drave Sjedinjene Drave, Sovjetski Savez, Kina, Francuska,Ujedinjeno kraljevstvo (sada marginalno). Svaki veliki


43/240

43

grabeljivac ima bezbroj drava satelita. Ima drava obino poznatih kao drave treeg svijeta koje mogupokuati sa sitnim grabeom protiv susjednih drava, ali,sve u svemu, one odravaju svoj nezavisan poloaj i is-kljuuju se iz punog sukoba, jer su tamponi izmeu ve-likih grabeljivaca ili njihovi taoci. I na kraju, ima neko-liko drava, kao to su vicarska i donedavno Libanon,koje su stalne neutralne zone; velikim grabeljivcimastvarno trebaju takve zone djelovanja, posebno u svrhu

sakupljanja informacija.

ZAKLJUAK

Klasifikaciju sankcija o kojoj smo dosad raspravljalimoemo saeti s obzirom na politike sustave uz pomo

sljedeeg dijagrama koji predstavlja kontinuum s anarhi-jom, s jedne strane, u kojoj ne postoji vlast, i s arhijom,s druge strane, u kojoj drava i vlada oito postoje. Uanarhiji su djelotvorne samo difuzne i neke nadnaravnesankcije, dok u arhiji znatnu prevagu imaju pravne sank-cije. U sredini, izmeu dvaju polova, postoji limb koji

moemo tumaiti kao granini oblik anarhije ili rudi-mentarni oblik vladinskoga ili arhijskoga sustava. Posto-je mnogi netipini sluajevi te vrste od kojih emo nekekasnije prouiti. akve jedinice moemo lako smatratiprijelaznim primjerima izmeu anarhije i etatizma. Kaoto je Lowie rekao, ini se da drave nisu iznikle iz bezdr-avnog stanja; i one se moraju stvarati i razvijati, a za to

je potrebno vrijeme.


44/240

44

Maine je u svojem Drevnome pravu prvi objasnio

razvojnu tipologiju plemenskog ili bezdravnog dru-tva, s jedne strane, i dravni tip drutva s druge. Prvo sedrutvo temeljilo na rodbinskim vezama i svaki je lanvjerovao da je rodbinski povezan sa svim ostalim pripad-nicima skupine. lanovi su sluali glavara, ne kao vlada-ra drave, nego kao starijeg roaka, kao glavu porodice,oca. Sva su rana drutva, drutva tog tipa, a neka su se

tijekom vremena razvila u drutva s drugaijom osno-vom pripadnosti prema teritoriju. Lokalno meae-nje, prije no krvno srodstvo, postalo je temeljem za od-luivanje o vrhovnoj vlasti. akvom su drutvu potrebnevlada i drava. Gluckman je primijetio da je Maine elioistaknuti da do revolucije u drutvenom poretku dolazi

kad je prebivanje na odreenom teritoriju bilo dovoljnoda osigura dravljanstvo, a da nije potrebno stvarati nekukrvnu vezu bilo brakom, posvajanjem ili izmiljanjemrodoslovne veze. Do promjene dolazi kad krvni idiom,kojim se iskazuje politika veza, nije vie potreban (86).

Moj kontinuum ne bi se smio tumaiti kao razvojna

shema po kojoj je povijest kulture jednosmjerna ulica ukojoj plemenska ili anarhina drutva postaju samo dr-avni tipovi drutava, dok se obrnuto ne dogaa. U sva-koj toki vremena pojedinana se drutva mogu smjestiti


45/240

45

unutar kontinuuma. K tome, bilo koje drutvo moe senalaziti na razliitim mjestima kontinuuma tijekom svo-

je povijesti. ini se da je glavni proboj povijesti bio pre-obraaj bezdravnih drutava u dravna drutva, ali, kaoto emo vidjeti kasnije, ima i obrnutih sluajeva i dru-tava koja se njiu naprijed natrag izmeu dva suprotnapola. Osim toga, nemojmo zaboraviti da ak i ako tenjepovijesti i evolucije vie vole promjenu iz anarhije premaarhiji, to ne ini taj proces ispravnim i dobrim.

BILJEKE

[1] Proudhonove kasnije ideje o federalizmu nedavnosu oivljene u vezi s raspravom o naravi kanadskog fede-ralizma, a time i kanadske nacije (usp. Proudhon, 1979.)

[2] Communitas, u antropolokom smislu osjeaj za-jednitva i intimnosti koji se razvija meu osobama kojedoivljavaju liminalnost kao grupa (liminalnost = prije-lazno razdoblje ili prijelazna faza tijekom koje lan gubidrutveni status ili rang, ostaje anoniman, pokazuje po-kornost i poniznost, te slijedi propisane oblike ponaa-nja, odijevanja itd.), moda bi se uvjetno moglo prevestikao zajedniarstvo. [op.prev.]

[3] Misli se na srednjovjekovne gradove koji su imaliodreeni krug samoupravnih prava i na taj nain bili do-nekle izdvojeni iz feudalnoga sustava teritorijalne organi-zacije vlasti. [op.prev.]

[4] Novine Te Catholic Worker dopustile su anga-iranje sveenika u svojstvu crkvenog cenzora, a samaDorothy Day je izjavila je da bi zaustavila njihovo objav-ljivanje da je crkva tako naredila.


46/240


47/240

47

II. NEKA ZAPAANJA O POSTUPKU

U odabiru raznih drutava o kojima se raspravlja usljedeim poglavljima, nastojao sam postii iroku razno-likost s obzirom na zemljopis i tip kulture. Istodobnosam nastojao upotrijebiti odabir koji nudi jasna i razli-ita rjeenja problema reda u anarhiji. Drugim rijeima,stavljen je naglasak na prikaz primjera razliitih vrsta

sankcija i stilova vodstva. u su i neki sluajevi ija eanarhina narav oito biti sporna. Oni mogu predstav-ljati granine sluajeve anarhije ili etatizma.

Meu nekoliko primjera anarhinoga ustroja zajed-nice moemo razlikovati one nenamjerne od onihnamjernih. Potonji su hotimini, planirani pokuaji

pojedinaca da uspostave drutveni poredak sukladan ne-kom prije smiljenom programu. Da upotrijebimo drugiopisni pridjev, to su utopijski pokusi u anarhistikomsmjeru. Veina je primjera nenamjerna, vrsta druta-va koja su, gotovo kao sva u ljudskoj pustolovini, izraslakao opsy[1], u nedostatku bilo kakvog sveobuhvat-

nog svjesnog plana.Na kraju, to se tie ovih nenamjernih drutava, mo-

ramo imati na umu da za veinu njih opisani uvjeti viene postoje. S nadolaskom europskog imperijalizma teanarhino ustrojene zajednice koje su europski koloni-

jalisti od svih neeuropskih politikih ureenja najmanje

razumjeli promijenile su se tako da se prilagode obras-cu vlade i poretka kakav su zamislili gospodari. U opisi-ma koji slijede ipak emo upotrijebiti sadanje vrijemekako bismo sugerirali etnografsku sadanjost.


48/240


49/240

49

kim narodima nedostaju sloena podjela rada, drutveneklase, drava i vlada, a s druge strane spektra, znamo dagotovo sva ratarska drutva imaju drutvene klase, slo-enu podjelu rada, dravu i vladu. Jasno je da lovako-skupljaki sustav ne moe osigurati materiju nunu dapodri tako razraene drutvene sustave kao to to moeratarski. Zbog toga su lovako-skupljaka drutva, osimnekoliko iznimaka, egalitarna (ravnopravna) drutva,prema Friedovoj klasifikaciji, ili drutva tipa druine

prema Serviceu. Veina primjera anarhinih zajednica naslian nain proizlazi iz lovako-skupljakih naroda, doksu ratarska drutva gotovo posve uslojeni (Fried) sustavidravnog tipa u kojima je anarhija, u najboljem sluaju,rubna pojava.

Kao to vrijedi za teorije s jednim odreujuim im-

benikom, tako i ova, koja se oslanja na materijalno pre-ivljavanje, ima prizvuk istine, ako se zadrimo na razinistanovitih irih openitosti i vjerojatnosti. akve se teori-

je ipak rue kad ih pokuamo upotrijebiti za objanjenjemnogih raznolikosti, koje se pojavljuju npr. u lovako-skupljakim sustavima, ili za objanjenje preciznije dina-

mike u odnosu prema odreenim vidovima drutvenogureenja. akoer, one nisu u stanju objasniti ideolokuraznolikost. Kao za zemljopisni okoli, tako se i za nainpreivljavanja moe rei da odreuje granice onom toljudi sami mogu raditi i razviti, no unutar tih ogranie-nja, uz domiljati duh ljudskog uma, mogue su svako-vrsne varijacije, koje nisu samo popratna pojava materi-

jalnih uvjeta ivota.

Svako je drutvo u nekom trenutku rezultat kolektiv-noga meudjelovanja nekoliko svojih dijelova, a ne samo


50/240

50

jedne pojave. Skupljanje posebne vrste hrane djelomiceodreuje brojnost i raznolikost stanovnitva, a i do kojee se mjere stei bogatstvo dovoljno da omogui stano-viti razvoj ustroja zajednice. Broj i gustoa stanovnitvausko su povezani s vrstama drutvenoga ustroja koje semogu javiti. Na primjer, malobrojno stanovnitvo moespremno podrati ustroj zajednice koji se zasniva samona srodstvu. Isto su tako lov i skupljanje, kao i bilo kojidrugi nain ivota, iznimno ovisni o vrstama raspoloive

tehnologije. No, tehnologija, pa tako i sveukupna lova-ko-skupljaka osnova, ovisi o nematerijalnom imbenikuznanja u ljudskoj glavi. Znanje se pak usredotouje ili ori-

jentira prema prevladavajuim vrstama kulturnih vrijed-nosti koje se smatraju vanim ciljevima ivota i premapostojeim vrstama tehnologije. Jednom rijeju, obrazacdrutvenog ureenja koji bi najvie zadovoljavao mogaobi biti poput interaktivnog sustava vie imbenika.

Na slijed od lova i skupljanja, preko vrtlarstva i pa-stirstva, do ratarstva, ne smijemo gledati kao na fiksira-ni obrazac stupnjeva kulturnog razvoja kroz koji svakakultura mora proi, niti ga smijemo tumaiti kao slijedkojim se sloenost sve vie poveava. Istina je da je svako

drutvo, ili je nekad to bilo, ovisno o lovu i skupljanju,i da je veina dananjih ratarskih drutava poela kaolovako-skupljaka pa se razvila u vrtlarska. Osim togprocesa, postoji mnotvo drugih naina ili slijedova kakose drutva mogu razvijati. Obrazac kulturne evolucije jeviesmjeran, a ne jednosmjeran.

S obzirom na stupnjeve sloenosti, neka su lovako-skupljaka drutva sloenija od nekih vrtlarskih, a nekaak vie i od nekolicine pastirskih. A neka su vrtlarskadrutva sloena kao i neka ratarska.


51/240

51

U prikazima koji slijede naglasak e biti na odrei-vanju uzoraka i tehnika vodstva te na mehanizmimadrutvenoga nadzora kao pokazatelja anarhinoga ustro-

ja zajednice. Odnosi meu spolovima i meu dobnimskupinama dva su podruja interesa anarhista, a svakamoderna anarhistika teorija zahtijeva punu spolnu jed-nakost i, u najmanju ruku, suprotstavljanje svakoj iraci-onalnoj vlasti nad mladima. U sljedeim poglavljima otome neemo mnogo govoriti. Istina je da malo drutava

doputa ita slino spolnoj jednakosti, a jednakost ena,posve jasno, nije pojava zabiljeena u veini drutava okojima emo raspravljati.[2] Slino tome, mladi su beziznimke podreeni svojim starijima i to ee na arbitra-ran nain. Drimo se tono odreenog znaenja anarhijekao politikoga ustroja zajednice bez vladara, bez vlade,ali opet bez zapreke priznajemo da to mnogo toga pre-puta enji onih koji se ideoloki smatraju anarhistimai ostalih koji su isto tako zaokupljeni pitanjem slobode.

Anarhija nuno ne znai slobodu.

Na kraju, postoji problem s nazivima koji se obinoprimjenjuju za nekoliko skupina o kojima raspravljamo u tome to su oni etnocentrinog porijekla. Istodobno

je teko nai prikladne zamjene. Dok Eskim ima pogr-dan prizvuk, alternativa Inuit, ime koje oni sami rabe zasebe, ima takoer etnocentrian prizvuk. On znai na-rod ili ljudska bia te u sebi podrazumijeva da oni kojine pripadaju njihovu narodu nisu ljudi. Berber je bezsumnje najpogrdniji naziv od svih znai barbar. No, taj

narod nema nijedan opi izraz za sebe. Veina pak rabineki oblik Imazighena, tj. slobodnih ljudi, te pretpo-stavljam da nitko od njih ne bi zamjerio na tom imenu.U ovom sam tekstu pokuao rabiti neutralne izraze za


52/240

52

razliite skupine, ali nisam mogao stvoriti neki iscrpanpopis imena osloboenih etnocentrizma. Jo uvijek ra-

bim naziv Pigmejac u nedostatku alternative, a, kolikoznam, imena mnogih skupina mogu skrivati uvredu oveili one vrste. Rabit u Inuiti umjesto Eskimi, Sani umje-sto Bumani, Sami umjesto Laponci, i Imazigheni umje-sto Berberi.

BILJEKE

[1] Lik iz ia omine kolibe. [op.prev.]

[2] o je hipoteza koja se razvila u devetnaestom sto-ljeu, a otprilike u njegovu posljednjem desetljeu mar-ksistiko krilo pokreta za osloboenje ena dalo joj jeneto publiciteta. Prema njoj su u najstarijim drutvimamukarci i ene bili ravnopravni, a razvoj vlasnitva ipoljodjelstva doveo je do muke dominacije. Potpuno jetono da postoji vea jednakost meu spolovima u lo-

vako-skupljakim drutvima nego u veini ratarskih.Ali ta vea jednakost jo uvijek je unutar parameta-ra muke nadmonosti. Druge dvije predodbe, kojese esto pojavljuju u vezi s onom o pradavnoj spolnoj

jednakosti, stajalita su da je starije ljudsko drutvo bilomatrilinearno i da se prakticiralo neto slino skupnom

braku. Nema dokaza za takva stajalita u antropolokimpodacima. Dapae, ako ima, onda su dokazi protiv njih.Najstarija ljudska drutva vjerojatno nisu bila ni patrili-nearna ni matriliniearna ve bilateralna (ne linearna).


53/240

53

III. ANARHIJA MEDU LOVCIMA-SKUPLJAIMA

Jedna od lekcija koju moemo nauiti iz ivota ne-civiliziranih plemena jest kako drutvo moe ivje-ti bez policajca koji odrava red. (ylor, II, 134)

Lovako-skupljaki tip drutva oito je najstarija vrstaljudskog drutva koji oznaava ljudski nain ivota odnjegovih kulturnih poetaka pa tijekom kojih devede-set devet posto vremena odonda. Poevi prije priblinodvanaest tisua godina otkriem uzgoja bilja i stoarstva,lov i skupljanje poeli su opadati. Danas na svijetu go-tovo da nema skupine koja se u potpunosti oslanja natakav nain ivota. ak su Inuiti i arktiki Indijanci na-

pustili punu ovisnost o lovu i skupljanju u korist ivotanajveim dijelom okrenutoga dobavljanju krzna i proi-zvodnji artikala namijenjenih meunarodnom trituluksuznih predmeta. Drugdje su lovci-skupljai, kakvemoemo nai u Indiji ili u dijelovima istone i sredinje

Afrike, obino specijalizirana kasta profesionalnih lovaca

ovisnih o susjednim ratarskim ili vrtlarskim drutvima.Lovci-skupljai tvore jednostavna drutva i primitivna

su u smislu da primitivan znai da su sliniji najstarijimoblicima ljudskog drutva od ostalih postojeih.[1] Alipogreno je misliti da su ta drutva jednaka onim arhai-nima. Suvremeni lovci-skupljai dananji su narod koji,

kao svaki drugi, ima povijest; oni nisu okamenjeni ostacipaleolitske prolosti. Mijenjali su se razliitom brzinomod veine ostalih naroda i na razliite naine. Njihovepovijesti predstavljaju drugaije puteve evolucijskog ra-


54/240

54

zvoja, ne nuno neki fiksno odreeni stadij unutar ili nadnu evolucijskog slijeda.

Premda lov i skupljanje odreuju tip ili klasu druta-va, takva drutva nisu sva jednaka kao graak u mahuni.Priline su razlike meu njima suprotno nekim opimstajalitima. Ocrtavajui najvanije toke nekog tipa,moramo prikazati neke od vanijih inaica.

a drutva ovise o pribavljanju divlje, nedomestifici-

rane hrane: divljai, ribe i bilja. Ipak nailazimo na tenjuprema specijalizaciji u iskoritavanju odabranih prirod-nih bogatstava. Pa tako imamo one koji uglavnom lovemorske sisavce; drugi su skloniji ribarenju. Ima narodakoje moemo nazvati lovcima na visoku divlja i onihkoji su se specijalizirali za skupljanje divljeg sjemenja. Aliima mnogo i onih koji su svestraniji u svojim navikama.[2]

Oslonac na divlje izvore hrane postavlja vea ogra-nienja moguem kulturnom razvoju nego bilo kojemdrugom obliku ivota. Mnogo su otrije granice onogto ljudi mogu uiniti, smisliti i iskoristiti kad se morajuosloniti na esto nesigurne izvore koje nudi sama priro-

da. Manje je sigurno odakle e stii sljedei obrok negou ratarskom drutvu. Ali takav ivot ne zahtijeva nepre-kidan rad ili golo preivljavanje od danas do sutra. ostanje prikladnije opisuje seljatvo ili tvorniku radni-ku klasu devetnaestoga stoljea. Lovci i skupljai obinostvaraju zalihu hrane dostatnu za primjeren unos kalo-

rija za svakog pripadnika skupine i dovoljnu za potrebetradicionalnih obreda i ceremonija toga drutva. Nekisu, poglavito strunjaci za ribarenje, bili u stanju stvo-riti vikove i uivati u sigurnijoj opskrbi hranom nego


55/240

55

mnogi ratari. U svakom sluaju parametri za opstanakbilo kojeg ljudskog drutva nisu tako kruti da bi mogli

sprijeiti slobodu eksperimentiranja i inovacije.Lovako-skupljaka drutva su bez iznimke organiza-cije tipa druine. o znai da je osnovna stabilna teri-torijalna skupina razmjerno mala, obino ima manje odstotinu osoba. Njezinu jezgru ine pojedinci koji su usrodstvu, a u veini sluajeva svi su pripadnici druine

srodnici. Skupina se poistovjeuje s teritorijem za koji,kao i za ostalo, smatra da joj pripada.

Uobiajeno je svojstvo takvih drutava nomadstvo.No, ono ne znai besciljno lutanje. o je periodina se-oba prema nekom smiljenom planu iz jednog logoritau drugo. Nomadstvo, posebice ono pjeako, spreava

nakupljanje materijalnih dobara. Nomadski lovci ne go-milaju stvari jer teko mogu nositi gomilu starudije odjednog logorita do drugog. Manjina je lovako-sku-pljakog naroda sjedilaka, ive po selima.

Lovako-skupljakim drutvima zajednika je tehno-logija koja se temelji na kamenom, drvenom, kotanom

i bjelokosnom oruu. Oni sami ne poznaju umijee me-talurgije.

Postoji minimalna drutvena diferencijacija i speci-jalizacija zadaa. Drutvene uloge su ograniene na onepo srodstvu i prema spolu i prikladnoj dobi. Svojstvodrutva je visoki stupanj zamjenjivosti, kako je Radcliffe-

Brown zove. o znai da je lako zamijeniti jednu osobudrugom. Odraslog mukarca prilino se lako moe zami-jeniti drugim. Oekuje se da svaka osoba istoga spola ipribline dobi bude sposobna uiniti ono to moe dru-


56/240

56

ga osoba iste kategorije. Dakle, odrasli je mukarac maj-stor za sve ili, tonije, nema striktnog zanata. Usprkostomu u takvim drutvima ima pojedinaca koji se nastojespecijalizirati pa tako jedna osoba moe postati sposob-nija od ostalih u skupini u izradi iljaka strelica, a drugaupuenija u izvoenje rituala ili u spravljanje ljekarija.aman zaista u nekim sluajevima postaje barem povre-meni specijalist.

akva su drutva takoer egalitarna (ravnopravna) dote mjere da imaju onoliko uglednih poloaja u danomdobnom-spolnom razredu koliko ima osoba sposobnihda ih popune. Ujedno egalitarno drutvo ni na koji na-in ne moe odrediti ili ograniiti broj osoba sposobnihda budu pri vrhu vlasti (Fried, 33). Egalitarno pak neznai da postoji jednakost meu spolovima i meu razli-

itim dobnim skupinama. U nekoliko lovako-skuplja-kih drutava, kao to su Inuiti, postoji vea jednakostmeu spolovima. Mukarci se ipak jo uvijek smatrajunadmonim.

Ima i nekoliko lovako-skupljakih drutava kojamoramo smatrati rangiranim (hijerarhiziranim) drutvi-

ma u kojima su uloge uglednog poloaja na neki nainograniene, tako da ih ne mogu postii svi koji imajudovoljno dara za dobivanje tog drutvenog poloaja. a-kvo drutvo moe i ne mora biti raslojeno. Naime, dru-tvo moe otro ograniiti svoje ugledne poloaje, a da tone utjee na pristup svih njegovih pripadnika osnovnim

sredstvima o kojima ivot ovisi (Fried, 110).U klasifikaciji temeljenoj na razliitim kriterijima El-man Service opisuje poglavarstvo kao tip drutva vrloslinog Friedovim rangiranim drutvima. Poglavarstva


57/240

57

su redistributivna drutva sa stalnim centralnim tijelomza koordinaciju. Centralno tijelo stjee ekonomsku,vjersku i politiku ulogu (Service, 1962., 144). Preras-podjelitelj zajednikog bogatstva je poglavar, ili osobana ustanovljenom poloaju utjecaja, odgovornosti i bo-gatstva. Politika uloga tog raspodjelitelja ili poglaviceznaajno varira. Na anarhinom polu imamo primjere

Yuroka i Indijanaca sa Sjeverozapadne obale. Na drugomkraju imamo polinezijske i afrike poglavice koji su za-

pravo mali kraljevi. Meu lovako-skupljakim drutvi-ma drutva tipa poglavarstva ili rangiranoga tee bitinajbogatija i ekonomski najsigurnija.

Anarhija je ponuda dana meu lovcima-skupljaima.Kritiari e se stvarno zapitati zato maloj skupini u ko-

joj svatko svakog zna uope treba vlada. Svakako, premaFriedovoj definiciji, svaka je skupina anarhina ako semoe posve zvati egalitarnom.

Ako je tome tako, s obzirom na to da je egalitarnolovako-skupljako drutvo najstariji tip ljudskog dru-tva i s obzirom na to da je prevladavalo najvie vreme-na kroz tisue desetljea moemo ii dalje pa rei daanarhija mora biti najstarija i jedna od najtrajnijih vrsta

politikoga ustroja zajednice. Prije deset tisua godinasvi su bili anarhisti.

INUITI

Inuiti, starosjedilaki stanovnici sjevernoamerikog

Arktika, dobro su znani narod i po svojoj prilagodbitekom ivotu na dalekom sjeveru i kao dionici egalitar-nog drutvenog sustava. ak i Hoebel priznaje njihovuprimitivnu anarhiju (1954., 67).


58/240

58

Neki promatrai drutvena grupiranja meu Inuiti-ma nazivaju plemenskima, ali sam naziv oznaava poseb-nu zemljopisnu skupinu koja dijeli zajedniku kulturu i

jezik. On nema politikog znaenja. Birket-Smith pie:Kod Inuita nema drave koja bi iskoristila njihovu sna-gu, nema vlade koja bi ograniila njihovu slobodu dje-lovanja. Ako igdje postoji zajednica izgraena na osnovislobodne suglasnosti slobodnih ljudi, o kojoj je sanjaoKropotkin, onda je nalazimo kod tih siromanih pleme-

na koja ive na Sjevernom polu (144).Inuiti su tradicionalno oblikovali lokalne zajednice

ili druine koje su u nekim sluajevima imale nekolikodesetina pripadnika ili pak deset puta vie. Svaka drui-na ima najmanje jednog istaknutog pojedinca i obino

jednu osobu koju ostali priznaju kao prvu meu jed-

nakima (Birket-Smith, 145). Birket-Smith izvjetavada meu Inuitima u sredinjem dijelu sjeverne Kanadetu osobu nazivaju isumataq, to znai onaj koji misli, ato podrazumijeva onoga tko misli za druge (145). No,moe se pretpostaviti da naziv podrazumijeva i najinteli-gentniju osobu u skupini.

U svakom je sluaju vana osnova za vodstvo iskaziva-nje sposobnosti u aktivnostima potrebnim za opstanak utom podneblju: u lovu, opskrbi hranom i pronalaenjusklonita, u snalaljivosti i lukavosti. Spencer kae, opi-sujui Inuite sjeverne Aljaske, kako jedan od priznatihvoa zajednice moe biti ovjek s imetkom tj. vlasnik

velikog amca (65). No, on postie svoj poloaj takoeri znanjem i vjetinom u iskoritavanju mjesnog okolia.

Osim takvoga, svjetovnog vodstva, amani su vaanelement inuitske politike i religije. aman moe biti


59/240

59

ugledan lovac, no mo mu proizlazi iz njegova osobitaodnosa s nadnaravnim silama. aman je iscjelitelj, vra,arobnjak, vjetac i voa u vjerskim ceremonijama. Vje-ruje se da inuitski aman ima mo da uzie na nebo isie u podzemlje, da nadzire vrijeme i ostale prirodnepojave. On moe prizvati nadnaravne sile da pomognuosobi, ali i zazvati da izazovu tetu. Meu copperskimInuitima amani su rabili prijetnju bacanjem ina nadruge te uglavnom nisu podlijegali osveti zbog svojeg

pretpostavljenoga nadnaravnog imuniteta (Damas, 33).U inuitskom drutvu nema nikoga tko se moe na-

zvati vladarom osobom koja moe narediti ostalimaposlunost, iza ega bi stajalo iskljuivo pravo na upotre-bu fizike sile u nametanju poslunosti. Vodstvo je nefor-malno, a uloga voe samo je nejasno odreena. Naredbe

voe mogu se nekanjeno ignorirati, no to bi moglo bitiopasno, posebice u sluaju zlonamjernog amana. O naj-vanijim pitanjima zajednice otvoreno se raspravlja naneformalnim okupljanjima. Moe doi do suglasnosti onainu djelovanja, obino u obliku prihvaanja sugestijautjecajnih ljudi. No, ako ne doe do jednoglasnog mi-

ljenja, neslone strane mogu poi vlastitim putem.Sluaj Inuita upozorava na mogue zamke sustava u

kojemu nema slubenog vodstva i u kojemu prevladavaanarhija. Kao to smo rekli, aman moe iskazati znatnumo izazivajui strah od svojh nadnaravnih moi pa takomoe ojaati svoj poloaj, premda time nee poveati

ugled. Damas kae da su ga se vie bojali nego potovali(33).

S tim je povezan jedan problem u inuitskom drutvu,problem ovjeka koji odlui odbaciti moral zajednice i


60/240

60

rabiti vlastitu snagu kako bi postigao to eli. akvi suljudi esto u stanju grubo gaziti preko ostalih u zajedni-ci, ali na kraju neizbjeno sami umru nasilno. Oni mogubiti otpremljeni na drugi svijet osvetnikim ubojstvom.Ili e, u stilu samozvanih izvritelja pravde, odreeni brojmukaraca, ponekad grenikovih roaka, isplanirati sma-knue. Ne tako trajno rjeenje jest istjerati osobu iz sku-pine. U svakom sluaju jedino je sredstvo za prevladava-nje takvih prijetnji neki oblik difuznih sankcija.

Svi oblici vodstva, ukljuujui i amansko, steeni sudrutveni poloaji u inuitskom drutvu. Kao to se po-loaj moe zasluiti, tako se moe i izgubiti. Do gubitkapoloaja moe doi s pojavom boljeg voe, lovca ili a-mana, ili je posljedica gubitka amanskih moi.

Navodni grenici mogu biti bojkotirani, a u nekimsluajevima istjerani iz sela ili, kao to smo ve spome-nuli, u krajnjem sluaju mogu biti ubijeni. Ogovaranjei svaa uinkovite su tehnike za manje prijestupe. Po-vremeno teak zloin moe proi sasvim nekanjeno.Obino roaci ubijenoga trae osvetu, a sporovi ograni-ene vrste nisu nepoznati. Inuiti esto rjeavaju prepirke

natjecateljskim iskuavanjem protivnika uz publiku kojaodluuje tko je uspjeniji i tko je pobjednik u prepirci.Dvoje se protivnika mogu natjecati u hrvanju ili se mogunatjecati u skladanju pjesama u kojima, izmeu ostalog,nastoje nadmaiti jedan drugog u uvredama. amani semeusobno natjeu u pokazivanju svojih udesnih moi

u velikim spektaklima koji mogu biti vrhunac inae tu-robne i mrane zime.

Inuitska se ena ne moe smatrati potpuno jednakommukarcu, no ona ima puno veu slobodu i utjecaj od


61/240

61

ena u veini ostalih drutava. Katkad se tvrdi da je vi-soki poloaj inuitskih ena rezultat njihove vane uloge

u gospodarstvu. Odraslom je mukarcu potrebna pomou voenju kuanstva; on ne moe preivjeti bez odrasleene koja ispunjava svoju ulogu. ene su toliko potrebneu kuanstvu da se mukarac, ako ne moe nai enu kojubi oenio, ak uputa u poliandriju i eni enu koja veima mua. Istina je da se na tekom terenu kao to je Ar-ktik moe oekivati da suraivaka meuovisnost obitelj

Narod Bez Vlade - Prijelom 240 Str

Documents

Transcript of Narod Bez Vlade - Prijelom 240 Str