MUZEJSKA EDUKACIJA

1) Eilean Hooper Greenhill: Education, communication and

interpretation: towards a critical pedagogy in museums

VAŽNOST EDUKACIJSKE ULOGE MUZEJA

- muzeji i galerije danas preispituju svoju ulogu i identitet

- nastoje razviti nov odnos prema publici (potencijalnoj, stvarnoj i virtualnoj)

- vidljiva društvena uloga muzeja opravdava financije koje dolaze od vlade,

sponzora ili pojedinaca

- muzeji su širok pojam, te kao rezultat imamo njegove razne varijante i

organizacijske oblike koji odgovaraju specifičnim zajednicama;

o velika internacionalna urbana mjesta kulture, mali prikazi lokalnog života,

muzeji farme, sela, interaktivni, high-tech muzeji, znanstveni centri

- za sve je muzeje ključna njihova edukacijska uloga

- ta se uloga jako promijenila i proširila posljednjih godina

- ondje gdje je muzejska edukacija bila ograničena na školarce ili odrasle turističke

posjetitelje, sada se shvaća šire i uključuje izložbe, prikaze, evente i radionice

- posao muzejskog edukatora je odgovarajuće proširen, te sada može uključivati rad

sa ekipom koja organizira izložbu, vođenje posjetitelja, upravljanje i sazivanje

edukacijskih sjednica

- kompleksnost edukacijske uloge muzeja: edukacija, interpretacija, komunikacija

- i dalje postoji predrasuda da je edukacija lekcija za školarce

ISTRAŽIVANJE MUZEJSKE PUBLIKE

- upravo je edukacijska uloga muzeja razlog za njihov rast i prihvaćanje u javnosti

- zadnjih godina provode se istraživanja kako publika reagira na određene izložbe,

te na muzej u cjelini

o postoje različiti stavovi publike

- koncept «generalne, opće publike» zamjenjen je konceptom «diferencirane

publike»

1

- istraživanja se temelje na metodama koje koristi i marketing u istraživanju tržišta

(prema sociolozima se to zove etnografsko ili naturalističko istraživanje)

- mnoga takva istraživanja koriste se fokus grupama

- često ne postoji jasna razlika između broja «posjeta» i «posjetitelja»

- također variraju definicije muzeja, koje mogu a i ne moraju uključivati umjetničke

galerije, muzejske lokalitete kao npr. baštinske lokalitete, povijesne kuće,

arheološka nalazišta

ČINJENICE I BROJKE: IGRANJE SA STATISTIKOM

- tu se priča o podacima koliko postotaka ljudi ide u umjetničke galerije, u kazalište

ili na izložbe – sve se to smatra baštinom, pa se navode razna istraživanja s

različitom brojkom ljudi (blahhh!!!)

VRIJEDNOST NOVOG KVALITATIVNOG ISTRAŽIVANJA I DVIJE STUDIJE

- posjetitelji u V. Britaniji:

o ljudi iz etničkih manjina (osobito crnci) ne posjećuju muzeje često

o djeca čine mnogo veću publiku nego što se mislilo (7-11 godina)

MUZEJI I ETNIČKE POPULACIJE U ENGLESKOJ

- istraživanje o slici o muzejima koje imaju etničke zajednice u Engleskoj

- fokus grupe: London, Midlands i Sj. Engleska

o koncept muzeja, iskustvo muzejskog posjeta, kako se posjeta muzeju

uklapa u slobodno vrijeme ljudi, te kako muzeji mogu bolje izaći u susret

tim zajednicama

- glavna metoda koja se koristila bile su fokus grupe

o njihovi članovi imali su između 25-50 godina, svi su imali djecu školskog

uzrasta, polovica ih je pripadala muzejskim ne-posjetiteljima (=nisu

posjetili muzej ili galeriju kroz 12 mjeseci), a polovica muzejskim

posjetiteljima (vjerna, privržena publika)

o etničke populacije: Afrikanci, crnci s Kariba, Indijci, Bagledeš, Kinezi

o kontrolna grupa (bijelci iz V. Britanije) bila je isto tako uključena u

istraživanje da pomogne u određivanju razlika između manjina i većine

- rezultati:

2

o Negativno - shvaćanje muzeja kao stare zgrade velebnog izgleda poput npr

British Museuma

o tipični sadržaji koje smatraju da mogu vidjeti u muzejima su kraljevi i

kraljice, krune, oružje i «razbijeni lonci i kamenje»

o atmosfera je opisana kao tiha, puna strahopoštovanja i neprijateljska

prema djeci

o smatraju da su muzeji za intelektualce i otmjene ljude

o umjetničke galerije smatraju još više distanciranima i elitističkima

o strahovali su da neće razumjeti izložbe i prikaze

o manjine smatraju da su muzeji «teritorij bijalaca»

o osjećaju se neugodno i loše u muzejima

o Pozitivno - opisali su glavne uloge muzeja kao: očuvanje prošlosti,

edukacija za djecu, širenje horizonta i povećavanje zajedničke tolerancije,

mjesto gdje se možemo emocionalno povezati sa lijepim stvarima

- Sveukupno – nedostatak vremena, pitanje cijene ulaznice, nedostatak

osvještenosti, napor, strah od nerazumijevanja

- Etničke manjine žele vidjeti stvari koje mogu povezati sa svojim životima,

kulturom i povijesti – ondje gdje su to dobili opisuju osjećaj bliskosti, osobne

važnosti i interesa prema iskustvu koje su proživjeli

o Zbog toga bi se opet vratili

- Druga tema je kako se ljudi osjećaju prema svojoj povijesti koju im muzej

prezentira kao stranac, jer u muzeju imaju malo znanja o tome kakva je ta etnička

zajednica

- Teško je i ljudima koji ne dolaze često u muzej, različiti npr sliku Afrike koju

dobiju kroz medije (bolest, prljavština, siromaštvo) i u muzeju

ISTRAŽIVANJE POTREBA I INTERESA DJECE I RODITELJA

- subjekti su obitelji s djecom dobi od 7-11 godina

- široki raspon interesa istraživanja: iskustvo posjeta muzeju, informacije za

marketing – kako vide muzej oni koji dolaze često i oni koji ne dolaze

- fokus grupe su bile male – 14 grupa/parova

- ispitani su i roditelji i djeca

3

- sve obitelji vodile su zaposlene živote, postojale su razlike između sjevera i juga

zemlje

- djeca «posjetitelji muzeja» dolazila su iz srednje klase ili «umjetnički» nastojenih

obitelji, kompjuterski pismena, uključena u širok raspon aktivnosti,

samopouzdana i pismena

- djeca «neposjetitelji» muzeja dolazila su iz niže klase, iz različitih životnih stilova

- obiteljski posjeti većinom se događaju nedjeljom i tijekom praznika

- interaktivnost i aktivnost su jako važni djeci, ponekad imaju teškoća u odabiru

mjesta kamo otići, djeca nekad žele posjetiti izložbe vezane uz ono što rade u

školama, i djecu i roditelje privlače «velike ideje» (npr. Star Trek, Tudori i sl.),

vode se idejom da će im posjet biti zabavan

- glavni faktori koji utječu na posjetu su iskusiti povijest, interaktivnost, ekikasni

pokusi, sofisticirane simulacije, taktilno iskustvo, crtanje i stvaranje, nevjerojatne

zgrade, fascinantni predmeti, također im je važno da ponesu kući suverir

- barijere koje ih spriječavaju u posjetu: nedostatak informacija, iskustva, vremena,

predrasude da su muzeji/galerije dosadne, troškovi, nedostupnost

- preporuke za unaprijeđenje iskustva za djecu: više dostupne izložbe, bolja

organizacija, kreativne radionice, kraći posjeti, fleksibilnost u naplaćivanju karata

NOVE ISTRAŽIVAČKE PARADIGME: MARGINALIZACIJA MUZEJA

- navika za analizu muzejskog iskustva je fokusirati se na ponašanje posjetitelja i na

ono što kažu o izložbi – taj pristup je dominantan još od 1930tih godina

- funkcionalisti – viđenje društva u cjelini određuje prirodu posla; svaki pojedinac

ima svoju ulogu u grupi i svaka grupa ima svoju ulogu u funkcioniranju društva

- pozitivistički pristup – dominira u Americi

o predpostavlja konsenzus da je priroda i uloga društva naivna u svom

ignoriranju skupina koje su bile povijesno u nepovoljnom položaju glede

strukture društva

o ne shvaća da muzeji mogu postati problematična mjesta za one koji se ne

vide u njima (svoje naslijeđe) ili se vide u nepovoljnom svijetlu

- skupljanje podataka o iskustvu posjete kroz upitnike i ostale metode promatranja i

mjerenja (evaluacije)

4

- malo se studija fokusira na dublje značenje podataka koje su prikupili

- u prošlosti, istraživanje publike je bilo u centrirano na muzeje:

o muzej je bio jezgra koja organizira koncept rada, aljudi su bili evaluirani

prema tome kako su reagirali na tu jezgru

o smatrali su kako (muzeji) kako igraju veliku ulogu u ljudskim životima

- kada se istraživanje publike prebacilo izvan muzeja (u domove, na posao ili

mjesta rekreacije) postalo je jasno da muzeji u svakodnevnom životu imaju

marginalnu ulogu

- ljudi kojima su muzeji centar svijeta su upravo oni koji rade u muzeju

- za ostale, muzeji znače uguravanje u njihove pretrpane rasporede, osobne i

društvene identitete, interese i ciljeve

- za sve osim muzejskih zaposlenika, muzeji su udaljene institucije koje mogu ili ne

moraju izbjegavati ako tako odluče

- muzeji su institucije koje se najlakše izbjegavaju (od svih društvenih ustanova)

- novi pristup istraživanja publike guraju oni koji žele demokratizirati muzej –

pomak se vidi i u prepravljanju koncepata edukacije i učenja u muzeju

- veliki interes u muzejima danas je stvaranje smisla, produbljivanje značenja koje

posjetitelj stvara

- jedan od prvih alata analize posjetitelja je razumijevanje interpretativnih procesa

koje oni koriste u muzeju dok gledaju izložbu

- posjetitelji stvaraju značenja koristeći širok raspon interpretativnih strategija

o stvoreno značenje je osobno, povezano s postojećim mentalnim

konstruktima, i u obrascima ideja koje pojedinac temelji na vlastitoj

interpretaciji svijeta

o na značenje utječe i njegova okolina (prijatelji, obitelj, kolege...)

o značenje koje pojedinac stvara je također i političko, u smislu da i osobno

i društveno značenje dolazi kao rezultat životnih prilika, društvenog

iskustva, znanja i ideja, stavova i vrijednosti

o kroz osobne, društvene i političke stavove vide se utjecaji klase, spola i

etniciteta

5

o sa ove je perspektive lako shvatiti koliko su duboko muzeji usađeni u

politiku i kulturu

ANALIZIRAJUĆI PROCES INTERPRETACIJE

- proces stvaranja značenja je proces stvaranja smisla za iskustvo, za objašnjavanje

ili interpretiranje svijeta samima sebi i drugima

- u muzejima je značenje konstruirano kroz predmete i lokalitete

- to uključuje susret između prošlosti i sadašnjosti, te interpretaciju materijalne

tvari

- procesi interpretacije koje posjetitelj slijedi mogu se objasniti kroz filozofski

pokret hermeneutike;

o riječ «interpretacija» korištena je da objasni kako pojedinci stvaraju

osjećaj za stvari

o proces interpretacije fokusira se na mentalnu aktivnost gledatelja

- u muzejima «interpretacija» znači «interpretirati nešto drugima»

- «interpretacija izložbe» je način na koji je izložba dizajnirana tako da ljudi shvate

ideje koje se žele nametnuti

- «interpretacija predmeta» je pokušaj interpretacije predmeta za druge, tako da se

stvaraju poveznice između predmeta i posjetitelja na način da ih posjetitelj može

prepoznati

- interpretator može biti: edukator, dizajner, kustos ( službenik za izložbe?

= exibitions officer )

- u muzeju interpretacija je napravljena za tebe ili tebi, a u hermeneutici TI

interpretiraš sam (sebi) – interpretacija je proces građenja značenja

- stvaranje značenja, građenje razumijevanja – doseže se kroz proces interpretacije

- hermeneutika objašnjava taj proces:

o općenito, proces interpretacije temelji se na stvaranju značenja iz teksta

o cjelina posla mora biti razumljiva kroz pojedine riječi i njihove

kombinacije, a razumijevanje detalja pretpostavlja razumijevanje cjelina

o «moramo razumijeti cjelinu u uvijetima detalja, te detalj u uvjetima

cjeline»

6

- Hermeneutika:

- Prilazimo objektu sa predrasudama ili predznanjem koje smo stekli kroz naš

položaj u prošlosti, te sa određenom otvorenošću

- Kada tako prihvatimo predmet, te dopuštamo da nam «govori za sebe», stvara se

ravnoteža ili dijalektika između predrasuda i otvorenosti

- Dijalektika nam dopušta da preispitamo naše predrasude prema većoj «istini», ali

ta je istina i dalje relativna, povijesna i društvena

- Ni jedna interpretacija ne može biti potpuno gotova; otkriće stvarnog značenja

nekog teksta ili umjetničkog djela nikada nije završeno (to je beskrajan proces)

- Kako se pogreške u shvaćanju eliminiraju, te dolazi do novih izvora znanja, tako

je značenje kontinuiran proces modifikacije, adaptacije i ekstenzije

(=HERMENEUTIČKI KRUG koji se nikada ne zatvara)

- Konstrukcija značenja pojedinačno ovisi o tome kakav odnos imamo prema

prošlosti (na položaj u prošlosti, naša kultura...)

- Značenja su konstruirana u i kroz kulturu

- Percepcija (ono što vidimo), memorija (ono što želimo pamtiti) i logično

razmišljanje (osjećaj kojim povezujemo stvari) razlikuju se kulturološki jer su

kulturni konstrukti

GRANICE OSOBNIH ZNAČENJA: AUTORITET INTERPRETATIVNIH

ZAJEDNICA (literarna/književna teorija)

- proces interpretacije uključuje predznanje, a znanje je društveno i kulturalno

utemeljeno, naša će interpretacija biti ona koja se uklapa u određeno mjesto na

svijetu

- samo određena značenja imaju smisla, a smisao koji je stvoren ovisit će o tome

koja ga «interpretativna zajednica» stvara

- interpretativne zajednice stvaraju značenja koristeći zajedničke interpretativne

strategije

- interpretativne strategije uključuju prioritet koji je dan određenim oblicima

analize, jezik koji se koristi da bi se opisao predmet, te pozadina ili specijalističko

znanje koje omogućuje određenim elementima (predmeta) da budu percipirani

7

o povjesničar umjetnosti govorit će o slici na drugačiji način od nekoga tko

ne zna ništa o umjetnosti

o stručnjaci sa različitih polja («interpretativne zajednice») koristit će svoje

usko specijalističko znanje, svoje kategorije razumijevanja, modele

klasifikacije, sebi poznate koncepte kako bi razumjeli ono što vide

o bez primjerene strategije (za razumijevanje), zbirke će biti beznačajne

- kroz interpretativne zajednice testira se, nadograđuje, preispituje, razvija i

podupire značenje koje ima neki pojedinac

KOMUNIKACIJSKE TEORIJE

- u muzejima je i dalje slučaj da se izložbe postavljaju bez razmišljanja o tome tko

će ih pogledati ili kako će se koristiti

- model postavljanja izložbe ovisi o tome kako je koncipirana publika i kako je

shvaćen proces komunikacije

- mogu se izdvojiti 2 pristupa za razumijevanje procesa komunikacije – i se

pristupi također mogu povezati s modelima postavljanja izložbe

- Pristup transmisije (Prijenosni pristup)

- Kulturalni pristup

- Prijenosni pristup:

- Poznatiji je većini ljudi (od 70tih godina, nastao u Americi)

- Koncentrira se na slanje informacija od jedne strane prema drugoj

- Nastao je iz želje da se poboljša efektivnost u masovnoj komunikaciji

- Temelj mu je stimulus-response edukacija koja shvaća znanje kao nešto što je

izvan učenika i preuzima zadatak poučavanja tako da efikasno prenosi informacije

- Bio je dominantni model muzejske komunikacije

- Prijenosni model vidi kominikaciju kao proces prijenosa informacija i slanje

posruke, prijenosa ideja kroz prostor i obrazovan izvor informacija prema

pasivnom primatelju

- Fokus ovog pristupa je na komunikaciji kao tehnologiji, kako funkcionira i koje

različite tehnike se koriste

- Društvene i kulturne implikacije se rijetko uzimaju u obzir

8

- Kulturalni pristup:

- Češće se koristi (dominantna paradigma u V. Britaniji)

- Shvaća komunikaciju kao društveno široki niz procesa i simbola kroz koji se

stvara, održava, popravlja i transformira stvarnost

- Kako predstavljamo naša vjerovanja i vrijednosti kroz kulturne simbole, tako se

stvara realnost

- Oslanja se na ideje hermeneutike i literarne/književne teorije o procesu

individualne i grupne interpretacije

- Koristi edukacijski model konstruktivizma koji je od velikog interesa današnjim

muzejskim edukatorima

- Sa perspektive kulturalnog pristupa, realnost nije nađena netaknuta, već je

oblikovana kroz proces neprestanih pregovora, koji uključuju pojedince koji se

pozivaju na svoja prošla iskustva tako da aktivno stvaraju vlastita značenja unutar

okvira interpretativnih zajednica

- Komunikacija je kulturna u srži, a kultura je nemoguća bez komunikacije

- Komunikacija je u ovom pristupu shvaćena kao proces dijeljenja, participacije i

udruživanja

o Shvaća se kao proces koji povezuje grupe i društvo zajedno u određenom

vremenskom okviru (socijalnost i uzajamnost su važni koncepti)

o Vjerovanja i vrijednosti se dijele i istražuju kroz komunikativne činove

- Komunikacije je kulturni proces koji stvara uredan i smislen svijet aktivnih ljudi

koji stvaraju značenja

- U ovom se pristupu značenje stvara kroz uzajamne aktivne procese – sve strane

rade zajedno u stvaranju interpretacije; vjerovanja i vrijednosti se uzajamno dijele

- Snaga je u priznavanju aktivne participacije u konstruiranju značenja svih strana

- Slabost je u neprepoznavanju nejednakosti društvenih procesa – ne postoji snažna

analiza u modelu

- u Prijenosnom pristupu snažne su veze preočite – izvor značenja u poruci je izvor

informacije komunikatora (ili prijenosnika) – primatelj poruke se shvaća kao

kognitivno pasivan objekt (posuda za informaciju koja se prenosi) – stvaranje

9

značenja ograničeno je na izvor iz kojeg ide poruka, a za primatelja se ne misli da

ima svoj način shvaćanja poruke (gdje postoji nerazumijevanje između

komunikatora i primatelja, pretpostavlja se da je poruka neispravno prenesena)

- Primjena u muzejima:

- Kulturalni pristup – u muzejima sa zbirkama koje se tiču društvene povijesti

o Muzejski komunikatori rade kroz kulturalno razumijevanje komunikacije,

a muzej uzvraća i samoreflektira svoj rad

o Procesi konzultacija i suradnje sa publikom i sudionicima trebaju biti

stabilni, a muzejski «proizvodi» kao izložbe i eventi trebaju biti

podvrgnuti evaluaciji

- Ondje gdje se muzeji ne pitaju o iskustvu publike, nisu samoreflektivni, ne koriste

evaluaciju i ne konzultiraju se i ne surađuju sa sudionicima, vrlo je moguće da

pristupaju prijenosnim tipom gledanja na komunikaciju

o Ondje se izložbe postavljaju za «opću publiku» (=neidentificirana masa), a

zadaća komunikatora (kustosa) je ograničena na stvaranje učinkovito

blijedo postavljen prikaz

o Polazi sa stajališta kustosa, koji nije svjestan da postoje drugačiji kutevi

gledanja od njegovog vlastitog

- Publika je uvijek aktivan sudionik, priznavao to muzej ili ne !!!

POSTAVLJANJE I DIZAJNIRANJE EFEKTIVNIH IZLOŽBI

- prilikom postavljanja izložbi treba uzeti u obzir što ljudi žele znati, za što su

zainteresirani, i načine na koje uče nove stvari

- treba se temeljiti na kulturalnom pristupu komunikacijske teorije (konzultacija i

suradnja sa publikom)

- postavljanje izložbe teče u stupnjevima, koji se mogu jasno definirati

- svaki stupanj karakterizira se specifičnim setom aktivnosti

- svaki stupanj može zahtjevati različitu vrstu stručnjaka, no neke uspješne izložbe

uključivale su tim stručnjaka koji su radili zajedno

- kako se izložba stvara nužno je tijekom rada provoditi evaluaciju, da se dozna

kako će publika reagirati i što misli (konzultiranje i suradnja)

o to je važno kod interaktivnih izložbi i kod legendi

10

- ti podaci pomažu u daljnjem oblikovanju izložbe, te u planiranju budućih izložbi

- ako muzej ima raznovrsnu publiku (školarci, penzići, različitog znanja,

obrazovanja, klase i sl.) trebalo bi ponuditi nešto što će biti važno svakom

pojedincu/individui

o publiku treba izanalizirati sa raznih stajališta (dob, spol, kulturna

pozadina, obrazovanje...)

o uvijek treba uzimati u obzir potrebe publike

UČENJE U MUZEJIMA

- većina publike dolazi u muzeje da prošire iskustvo i uživaju u društvenoj prilici

- drugi nemaju određene ciljeve – njima je učenje neformalno u muzeju (leisure-

learning)

- neki trebaju kustose, vodiče, edukatore – pa im to muzej i ponudi (uzimajući

proviziju većinom)

- učenje uključuje procese percepcije i memoriranja

- percepcija je pod utjecajem prošlog iskustva

- učenje je pod utecajem motivacije i stavova, prošlog iskustva, kulture i pozadine,

te posebice u muzejima – pod ujtecajem je prezentacije i fizičke okoline

- u muzejima- učenje činjenica, ali i iskustva i emocija

- potreban je individualni napor, kao i društveno iskustvo

- muzejsko učenje – uglavnom fokusirano na predmete (potiču znatiženju i sl.)

- metode učenja: pričanje priča kroz slike, kazališni pristup, umjetničke radionice,

znanstvene radionice, pisanje poezije i sl.

KRITIČKA PEDAGOGIJA U MUZEJIMA

- kritička pedagogija se zanima za način na koji učenici zapravo stvaraju značenja,

koje su kategorije značenja, te koja vjerovanja i vrijednosti učenik susreće

- prepoznaje da ljudi radije «pišu» značenja nego li ih primaju

- podsjeća da je znanje uvijek u vezi s moći, jezikom, slikom, društvenim odnosima

i etikom

- kako znanje i kultura stvaraju individualne identitete, identiteti se stvaraju kroz

navedene veze

11

- jedna od zadaća ove pedagogije je dati učenicima raspon identiteta i mogućnosti

da izaberu

- muzeji nisu uniformirana mjesta – može prikazivati različite stvavove, širok

raspon vjerovnja, povući paralele između toga kakvi su bili u prošlosti i kakvi su

danas

- pedagogija može legitimirati različitosti u muzeju

- pruža se mogućnost korištenja zbirke na nove načine

- bazira se na hermeneutici i kulturalnom pristupu

- filozofija (hermeneutika) i teorija učenja (konstruktivizam) inzistiraju da ljudi

stvaraju svoje vlastite svjetove, kroz vlastitu interpretaciju svog iskustva

- ljudi imaju različite potrebe, te im nekad i paše pasivna izložba, kao ekstenzija

nečega što već zanju

- aktivne izložbe – služe za bolje učenje

- da bi se ostvarila edukacijska uloga muzeja treba se prihvatiti konstruktivistički

pristup

o demokracija, uključiti cijelu zajednicu

o muzeji mogu surađivati zajedno s publikom da ojačaju svoje «učenike»

2) Eilan Hooper-Greenhill; Communication in theory and practice

Razmatra proces komunikacije sa stajališta prijenosnog modela komunikacije. Bavi se

razdobljem od 1960-1970. Pokušava se shvatiti kako muzej komunicira. Model razmatra

dugoročne načine kako postaviti dobru izložbu. Ipak model ima mana; ne objašnjava

kako komunikacija zapravo funkcionira. Predlaže se više holistički pristup muzejske

komunikacije.

MUZEJI I MASOVNA KOMUNIKACIJA

- Masovni komunikacijski sistemi su neprirodna forma komunikacije, jer rade na

udaljenosti te često u odsutnosti jedne ili dvije strane potrebne prije nego li se

uopće uspostavi komunikacija

- zato je teško shvatiti funkcionira li proces uopće, je li poruka shvaćena ???

12

- u prirodnoj komunikaciji (face-to-face razgovor između dvije osobe sličnog

podrijetla i pozadine) glavna poruka je interpretirana kroz zajedničku pozadinu

(nazori, stavovi)

- dijeljenje iskustva omogućuje dekodiranje poruke

- riječi koje se mogu koristiti oslanjaju se na druge kanale komunikacije (geste,

izrazi lica…)

- nerazumijevanje poruke može se riješiti postavljanjem pitanja ili ponavljanjem

neke tvrdnje

- u face-to-face komunikaciji poruka se može modificirati utjecajem druge strane

(može se reinventirati ili promijeniti)

- značajke prirodne komunikacije: interpretacija kroz dijeljenje iskustva,

modifikacija ili razvoj poruke kroz odgovor, i druge podupiruće metode

komunikacije

o ima potencijal da bude direktna, nudi odgovor i da bude u ravnoteži

- masovna komunikacija :

- npr. TV – jedna je strana prisutna (gledatelj), dok je druga odsutna (program nije

uživo, TV ekipa ga je snimala jučer i sl.)

- transmiter/prijenosnik (TV ekipa) pouzdaje se u svoju vještinu stvaranja poruke

za koju primatelj (koji sjedi kod kuće) može razviti interes

- poruka je jednosmjerna, ne postoji mogućnost trenutnog feedbacka

- ako nije jasna, neće biti pojašnjenja

- ako je poruka dosadna, neugodna – TV se ugasi

- masovna je komunikacija jednosmjerna, ne nudi odgovor, te se događa u

odsutnosti jedne strane (nije jednaka, nema ravnoteže)

13

- da bi komunikacija putem TV-a uspjela, ne uzima se u obzir veliko istraživanje

- istraživanje uključuje front-end istraživanje (što bi se moglo sviđati publici) i

sumativno istraživanje (efekti koje program ima na publiku)

- neuspješni se programi ukidaju, a uspješni ponavljaju i razvijaju

- istraživanje tržišta uzima se kao vitalan alat, te kao integrativni dio

komunikacijskog procesa

- U muzejima mnogi aspekti imaju zajedničke crte s masovnom komunikacijom, ali

postoje mogućnosti za face-to-face komunikaciju

- prednost muzeja – imaju širok raspon komunikacijskih metoda, te mogućnost

njihovog ukidanja

- metode tradicionalnog muzeja se modificiraju tako da uzimaju u obzir potrebe

publike, praksa se također mijenja, ali u prošlosti priroda izložbi je bila slična

iskustvu masovne komunikacije (jedna je strana prisutna, a druga nije)

- problemi masovne komunikacije u muzejima: nemogućnost prijenosa

namjeravane poruke, iskrivljena komunikacija, te nemogućnost uključivanja

publike

- muzeji imaju mogućnost za prirodnu komunikaciju kroz razgovore, vođene

obilaske, akcije tipa “upoznaj kustosa“, demonstracije, grupe za raspravu i sl.

- masovna komunikacija nudi mogućnost muzeju da dopre do ljudi : korištenjem

TV-a (reklame, ili kao dio izložbe ili eventa), kroz video (kao dio interpretacije,

kao suvenir koji će publika ponijeti kući), kroz novine i časopise (posteri, flayeri,

brošure)

- = mogućnost za komunikacijski mix

- za muzejske je radnike nužno da shvate opću prirodu komunikacijskog procesa,

da bi lakše shvatili prirodu komunikacije u muzeju

14

o postoji prostor za razvoj valjane teorijske osnove u metodama muzejske

komunikacije

- važno je i shvatiti kako ljudi vide muzeje (istraživanja od 1960tih, V. Britanija)

KOMUNIKACIJSKI PROCES

- cilj komunikacije – proizvesti efekt na drugu osobu

- ako nema tu namjeru, tada taj proces postaje skup, a ne komunikativan

- u muzejima, izložbe često imaju subjektivan element – izražavaju subjektivno

stajalište kustosa

o neke izložbe koje na taj način komuniciraju umjetničkim djelima, mogu se

pokazati uspješnima

o tada komuniciraju s onim ljudima koji dijele to isto/slično stajalište (uža

specijalistička publika)

o ako se želi privući šira publika, u tome može pomoći mehanika i

psihologija

- komunikacijski proces: komunikator, primatelj, odnos među njima (slanje poruke,

face-to-face, ili kroz medij, npr. telefon, sms)

- obuhvaća nekoliko elemenata: namjera sa strane komunikatora, subjekt poruke,

zajednički jezik, te kao demonstracija da je nešto iskomunicirano – neka aktivnost

ili promjena kao rezultat tog procesa

- u proces se može uplesti i „buka“ kao vanjski čimbenik koji može omesti prijenos

poruke („buka u komunikacijskom kanalu“)

- jednostavan model:

o komunikator – poruka/medij – primatelj

15

- Shannon-Weaver model:

o izvor – odašiljač – kanal (buka) – primatelj – destinacija

o npr. osoba – telefonska slušalica (donji dio) – telefonski kabel – telefonska

slušalica (gornji dio) – uho/mozak

- Shannon-Weaver model može se primijeniti na muzejsku izložbu; muzejski tim

(izvor), izložba (odašiljač, transmiter), predmeti, tekstovi, eventi (komunikacijski

kanal), glave posjetitelja (primatelji), razumijevanje publike (finalna destinacija)

- vanjski izvori buke na izložbi može biti iz gomile ljudi (posjetitelji), radnik u

susjednoj zgradi ili prostoriji

- unutarnji izvori „buke“ = zbunjujući signali (loše grafike, neprimjerene boje)

- vrijednost ovog modela je u tome što dijeli kompleksan proces na seriju dijelova

- svaki od tih dijelova može se analizirati kao zasebna jedinica, što može biti

korisno u shvaćanju nekog kompleksnog eventa (npr. u postavljanju izložbe)

- problem je što taj model pretpostavlja da je komunikacija jednostavan prijenos

poruke s jednog do drugog dijela, a to nije posve točno (komunikacija je više od

toga)

- Drugi način razmatranja komunikacije je kao „mrežu kontakata“ ili „hijerarhijski

lanac“

- „Mreža kontakata“

- oblik komunikacije kod obiteljskih odnosa ili neformalnih grupa

- poruke se prenose usmenim putem, pismom, telefonom, ne-hijerarhijski, nego u

slobodnom mobilnom načinu

- svaki element mreže može kontaktirati koji god drugi element želi – komunikacija

je otvorena i jednaka

16

- „Hijerarhijski lanac“

- komunikacija kakvu nalazimo u formalnim institucijama (npr. tradicionalni veliki

muzeji)

- bazira se na moći i autoritetu, komunikacija teče od gore prema dolje (nikako

obrnuto)

- komunikacijske karike su usko postavljene, te sprječavaju veliku količinu

komunikacije

- npr. ravnatelj, 2 zamjenika, te ogroman broj odjela podijeljenih na zbirke

(arheologija, etnologija, povijest…), sa možda edukacijskim odjelom ili

dizajnerskim odjelom postavljanima na samom kraju (dnu) lanca

- malo je komunikacije među odjelima na donjim razinama, a ako i dođe do

komunikacije među njima, često se shvaća kao „napad“ – rezultat je „obrana

teritorija“

- ovaj se model smatra skupim i ne-efikasnim

- Jednostavan komunikacijski model

- često na udaru kritike jer daje pretpostavke koje nisu često točne

- model je linearan – počinje izvorom koji ujedno definira značenje poruke koja se

prenosi, primatelj se smatra pasivnim, te ne doprinosi u procesu komunikacije

o njegova je uloga da „prima“ poruke, a ako se to ne dogodi – proces

propada

- uvodi se koncept feedbacka u proces = kako bi testirali sustav, moramo znati je li

poruka shvaćena, ako nije, modificiramo poruku dok ne postane jasna

- koncept feedbacka se mora uvesti jer se na taj način oponaša prirodna

komunikacija – što su aktivnije obje strane, to je vjerojatnost za efikasnom

komunikacijom veća

17

- može se provesti i preliminarno istraživanje sadržaja poruke (koji komunikacijski

kanal će se koristiti?, na koje je kanale publika navikla?, što će im možda biti

teško shvatiti?...)

o to bi trebalo provesti prije same komunikacije (kao pilot emisije na TV-u)

KOMUNIKACIJSKI MODELI U MUZEJIMA

- Jednostavan komunikacijski model (Amerika 1960te, Cameron)

- pretpostavlja da muzej treba koristiti više medija odjednom, jer ima puno

primatelja

- primarni medij ostaje i dalje muzejski predmet

- odašiljači = profesionalno muzejsko osoblje (kustos, dizajner, edukator)

- primatelji = publika

- Komunikacijski model prema Knazu i Wrightu

- u centar stavljaju ideju (intelektualnu spoznaju) = primarna funkcija muzeja,

primjenjiva kod znanstvenih muzeja

- kustos – izložba – publika (uključen je i feedback između kustosa i publike)

- pretpostavlja da je publika pasivni primatelj

- Miles:

- linearno shvaća komunikaciju u muzeju

- ovako vidi muzej: ljudi rade neovisno od drugih u svojim odjelima, nema timskog

rada i malo je koordiniranosti

o posao jednog odjela gotov je prije nego što je posao drugih započeo

o do promjena se teško dolazi – postoji otpor

18

o kustosi = generatori izložbi, imaju svu moć, oblikuju sadržaj poruke prema

vlastitom stavu i mišljenju, ne uzimaju u obzir stajalište svojih kolega iz

drugih odjela, ali ni publike

o od dizajnera se očekuje da ostvare ideje kustosa

o edukator se u posao uključuje zadnji, te se nastoji snaći u loše postavljenoj

izložbi

o nedostatak povratne informacije od strane publike, znači da je svako

nastojanje za napretkom temeljeno na intuiciji (model pokušaj-pogreška),

te je evaluacija nemoguća za provesti

o nedostatak preliminarnog istraživanja ne pomaže komunikacijskom

procesu

- Miles predlaže pristup koji bi izložbe učinio više fleksibilnima

o istraživanja na svim stupnjevima procesa, istraživanje tržišta prije početka

procesa, postavljanje prototipnih izložbi i provođenje sumativne evaluacije

nakon što se izložba otvori

o predlaže tiskanje kataloga, promo materijala, te uvođenje edukativnih

aktivnosti povezanih s izložbom

- ipak i dalje postoji linearna komunikacija, autoritativnost kustoskog stava u

interpretaciji i sl.

- mnogi muzeji i dalje doživljavaju svoju publiku kao pasivne primatelje poruka

- ne posjeduju znanje da je komunikacija uzajaman proces

HOLISTIČKI PRISTUP MUZEJSKOJ KOMUNIKACIJI

- smatra da trebamo postati svjesni širokog raspona muzejskih elemenata, aspekata

koji utječu na sliku (imidž) muzeja i na sveukupno iskustvo posjete

19

o muzejska zgrada, interijer, eksterijer, stavovi i aktivnosti muzejskog

osoblja, uključujući i ravnatelja, opća atmosfera u instituciji (utječe na stil

menadžmenta i radni moral), pažnja koja je pridodana da stvori osjećaj

ugode, orijentacije…

- muzeji komuniciraju kroz izložbe različitog tipa, funkcija, veličina i pristupa

interpretacije

- treba dobro isplanirati i razmisliti o ravnoteži između postavljanja skupe

popularne block-buster izložbe koja privlači turite i novac, te malih izložbi na

kojima bi se radilo s lokalnom zajednicom

- aktivnosti, eventi i edukativni programi postavljeni su u skladu s potrebama

određene publike, te trebaju uključivati širok raspon pristupa (mogu se zaposliti

glumci, demonstratori; razgovori, predavanja, filmovi, koncerti… - puno je

mogućnosti)

- otvaranje muzejskog dućana – omogućuje komunikaciju muzejskih predmeta, ali i

publikacija i sl. (muzej može otvoriti i knjižaru)

- muzej može komunicirati i izvan svoje zajednice, tj. internacionalno (povezuje se

s lokalnim i nacionalnim medijima, stvara mreže grupa za potporu među

lokalnom, stranom, poslovnom, edukativnim ili kulturnim zajdnicama)

- koristi širok raspon marketinških tehnika – istraživanje, slanje poštom,

oglašavanje

- može premjestiti aktivnosti van muzeja, npr. muzej organizira neku aktivnost za

lokalnu zajednicu koja se održi u gradskom parku, bolnici, umirovljeničkom

domu i sl.

- posuđuju predmete, zamijene = surađuju s drugim muzejima

20

- na taj način muzej ostvaruje svoju punu ulogu kao komunikatora – koristi se

različitim tehnikama, manifestira se na različite načine, dinamičan je (baš kao i

prirodna komunikacija)

- funkcije muzeja : komunikacija, sabiranje, konzervacija, upravljanje predmetima,

upravljanje aktivnostima (cijelom institucijom)

3) George E. Hein; Museum education

DEFINIRANJE MUZEJSKE EDUKACIJE

- muzeji su oduvijek imali edukacijsku ulogu, ali poslije 2. svj. rata edukacijska

uloga muzeja raste u priznatu profesiju

- rate literatura, programi za edukatore, profesionalne pozicije se otvaraju, osnivaju

se odbori unutar velikih muzejskih organizacija, osnivaju se časopisi posvećeni

edukaciji

- veza između muzejske edukacije, društvene promjene i društvene odgovornosti

proširuje teoretsku raspravu – John Dewey i njegove postavke za današnju

muzejsku edukaciju

RANA MUZEJSKA EDUKACIJA

- zbirke predmeta, čak i one pažljivo klasificirane, organizirane i sačuvane nisu

primarno edukativnog karaktera – jer postoje i privatne zbirke

- kada zbirke dođu u muzej postaju edukativnog karaktera iako ne uvijek efikasnog

- povijest edukacije europskih muzeja može se smjestiti u 2 reformna perioda:

sredina 19. st. – 1. svj. rat, te međuratno razdoblje (1919-1939)

- 1. period – karakterizira se isticanjem nacionalne ili imperijalne snage, kao i

služenje “kao instrument istraživanja različitosti specifičnih znanstvenih

problema, te kao instrument edukacije.”

- 2. period – raste broj muzeja i muzejske edukacije, kao i koncepata umjetničkih i

znanstvenih izložbi

- SAD – lider u razvoju edukacijske uloge muzeja

- Muzej 19. st. bio je edukacijska institucija, iako je edukacijski posao bio slučajan

i često nezadovoljavajući gledano sa perspektive edukacijske teorije

21

o Problem je bio nedovoljna povijesna pozadina, te ograničena teorija koja

bi vodila instituciju koja pokušava obrazovati veliki segment populacije

- Kritika muzeja 19. stoljeća – muzeji su bili ograničeni u transferu, manjkavi u

organizaciji predmeta, manjkavi u vođenju posjetitelja

- Formalna edukacija bila je ograničena na manjinu populacije (veliki broj djece

nije išao u školu, jer su morala raditi)

- O edukaciji su se brinuli kustosi i ravnatelji – nije bilo formalnog edukacijskog

osoblja

EDUKACIJA U MODERNIM MUZEJIMA

- propagira dostupnost edukacije širokoj publici (javno dobro) – ICOM

- raste važnost muzejske edukacije

- AAM isto propagira tu ideju (javno dobro, ugoda, oduševljenje, zabava – muzeji

moraju balansirati između edukcijske i zabavne uloge)

- AAM: “Muzeji su javne institucije javne službe i edukacije, termin koji uključuje

istraživanje, učenje, promatranje, kritičko razmišljanje, kontemplaciju i dijalog.”

- Edukacija naspram estetike i društvene odgovornosti:

- Zeller (1989) – smatra da se 3 muzejske filozofije mogu identificirati: edukacijski

muzej, estetski muzej i društveni muzej

- Muzej kao edukacijska institucija – prvi ju je opisao George Brown Goode

(kustos u Smithsonianu);

o Muzej treba biti institucija ideja i javne edukacije

- Muzej kao estetska institucija – Benjamin Ives Gilman (muzejski administrator);

o Primarna uloga muzeja je estetska, on je hram poimanja ljepote

- Muzej koji ima odgovornost prema društvu – John Cotton Dana (knjižničar,

muzealac)

- Sva tri pristupa priznaju muzejsku edukacijsku ulogu, ali priznaju i druge ciljeve

- Goode – smatra da muzeji nisu prikladni za obrazovanje djece

- Gilman (estetski muzej) – uključio je docente u galerije, smatrao da se treba

povećati osoblje koje će inteligentno komunicirati s posjetiteljima o slikama, uveo

22

je veliko tiskane legende u galrije da se izađe u susret potrebama velike opće

publike

o Smatrao da se treba posvetiti velika pažnja povremenim posjetiteljima,

tzv. “nedjeljnim posjetiteljima” – eufemizam za posjetitelje koji rade

tijekom tjedna

o Uključuje društvenu odgovornost muzeja isto kao i edukacijsku

- Dana isto tako prkosi jednostvanoj kategorizaciji: njegove metode za postizanje

društvenog cilja su edukativne – vjeruje da je društvena uloga muzeja obrazovati

zajednicu, uključio je ljude iz obrazovnog sustava (učitelje) u edukacijski plan za

muzeje

- Specifičan edukacijski posao:

- Progresivni društveno-politički pokreti u kasnom 19. st., te progresivni

edukacijski napori u većini zapadnih zemalja kombinirani s istraživanjem razvoja

kod djece, vodili su prema specijaliziranoj edukacijskoj aktivnosti i

profesionalnom osoblju koje imamo u muzeju 20. st.

- Metode koje su korištene usko su povezane s metodama progresivno edukacijskog

pokreta: učenje od i uz predmete, naglasak na pitanja, korištenje lokalnog

materijala i aktivnosti, naglasak na posjetiteljeve interese i prošlo iskustvo

- Bilo je popularno pričanje priča, predavanja ilustrirana slajdovima, distributivni

materijal

- Danas je edukacija primarna funkcija muzeja, kojju nosi predano osoblje, kustosi,

izložbe, dizajneri, i ostali muzejski profesionalci

- U velikim muzejima imaju osoblje veće od 50 ljudi koji se bave time

- Muzejski edukatori – područja posla : programi za vođenje; informalni galerijski

programi za učenje; programi za zajednicu, odrasle i obitelji; programi za škole,

partnerstvo s drugim organizacijama, školski programi, online edukacijski

programi

EDUKACIJSKA TEORIJA

- edukacijske teorije mogu se klasificirati prema dvije domene: teorije o učenju i

teorije o znanju

- sve edukacijske teorije obuhvaćaju obje domene

23

- teorije o učenju mogu biti “aktivne” i “pasivne”

o ekstremni pasivni primatelj – apsorbira, c+klasificira, uči

o ekstremni aktivni primatelj – aktivna uključenost u vanjski svijet, svejedno

stječe li znanje razmiljanjem ili djelovanjem na poticaj iz vanjskog svijeta

(response-stimulans)

- univerzalno mišljenje = učenje je aktivan proces koji traži uključenje, modulira se

pod utjecajem učenikovog prošlog iskustva, kulture i okoline u kojoj uči

- teorije o zanju – podrazumijevaju da učenje utječe na istine o prirodi ili

konstruiranom znanju, ili na osobnost i kulturalnost koji su “istina” za one koji ih

prihvaćaju

- edukacijske teorije uglavnom se temelje na klasičnoj biheviorističkoj postavci

stimulans-response (muzeji međuratnog razdoblja)

o pretpostavlja školsko učenje – kratki odgovori, pismeni ispiti (popuni

praznine i sl.) na način da memoriranje i dril mogu zamijeniti smisleno

iskustvo, da znanj i učenje mogu biti izolirani iz konteksta stvarnog svijeta

(škole)

- muzejski edukatori su svjesni da te teorije nisu primjerene za učenje u muzejima,

iako većina programa ide u tom smjeru

- praktičan problem – kratko trajanje većine muzejskih edukacijskih aktivnosti,

koje su uglavnom nerazumljive i nepoznate većini posjetitelja

- ako se posjetitelj gleda kao pasivan promatrač – onda je fokus pedagogije u

organiziranju predmeta materije i prezentiranju sadržaja na način kako se što bolje

može shvatiti

- ako se posjetitelj gleda kao aktivan promatrač – jedan je fokus na samoj izložbi,

koji vodi prema klasifikaciji posjetitelja

o te sheme uključuju binarne klasifikacije (analitično/globalno; lijeva

strana/desna strana mozga) i višekratne klasifikacije tipova stilova učenja,

umova ili inteligencije

- ova konstruktivistička koncepcija da učenje u muzejima predstavlja konstruiranje

značenja u posjetiteljima (ta značenja su posredovana ne samo kroz muzejske

24

predmete i način na koji su prezentirani, neko i kroz posjetiteljevo nasljeđe, prošlo

iskustvo i uvjetima njihova posjeta) – predstavlja temelj muzejske edukacije

KONSTRUKTIVISTIČKI MUZEJ

- konstruktivizam se može primijeniti na edukacijski rad kulturnih institucija jer

odgovara informalnoj, dobrovoljnoj prirodi učenja povezanoj s muzejima

- Izložbe:

- Edukacijska namjera muzeja – olakšati stvaranje značenja kod posjetitelja

- Ako posjetitelj sam treba doći do razumijevanj, onda je potrebno ublažiti i

modificirati autoritet kustosa

- Muzeji se nose s ovim problemom na više načina; neki nude višestruke

interpretacije predmeta na izložbi, neki uključuju u interpretaciju posjetiteljeve

komentare, postavljaju provokativna pitanja za posjetitelje

- Uključuju front-end evaluaciju, trude se uključiti zajednicu, ohrabruju publiku da

ostave komentare, da sudjeluju u interpretaciji

- Redefiniranje “učenja” i “edukacije”:

- Shvaćanje edukacije kao “smislenog iskustva”

- Definicije “učenja” nisu dovoljno široke da uključe ugodu, zabavu, zadovoljstvo,

i konstrukte koji se rađaju iz prošlog iskustva

- Evaluacija i istraživanje:

- Samo je ponašanje moguće promatrati i istraživati kroz znanstvene metode

- Mentalne je procese nemoguće istraživati

- Edukacija u školama:

- Isticanje iskustva i osobnog stvaranja značenja u muzejskoj zajednici povlači

velik broj pitanja koja se tiču specijalističnog edukacijskog posla u školama

- Škole se standardiziraju (testovi isti, mjerenje “uspjeha” i “pada”)

- Testovi nisu u skladu s trenutnim kurikulumom

- Neslaganje između politike muzejskih edukacijskih programa i školskog sustava

komplicira zadaće muzejskog edukatora

- Ocjena ishoda konstruktivističke edukacije:

25

- Ako se kkosristi konstruktivistička edukacijska teorija postavlja se pitanje koje

ishode mjeriti?

- Ako publika stvara osobna značenja, kako ih se može “izmjeriti”?

- Koje kriterije treba uzeti da procijenimo je li edukacijska aktivnost uspjela?

- 2 strategije: razvoj specijalnih procedura za procjenu učenja i redefinicija ishoda

muzejskog posjeta

DRUŠTVENA PROMJENA I DRUŠTVENA ODGOVORNOST

- muzejska edukacija se isprepliće s društvenom odgovornosti: javna služba koju

muzeji, kao javne institucije nude jest edukacija

- konstruktivistička progresivna edukacijska misija stavlja naglasak na društvenu

promjenu

- John Dewey – cilj progresivne edukacije je poboljšavanje društva

o Edukacija – pokretač napretka društva

o Vjera u demokraciju i učinkovitost edukacije u stvaranju još

demokratskijeg društva

- Dewey – smjernice za implementaciju progresivne muzejske edukacije:

o Stalno preispitivanje dualiteta; između primijenjene i lijepe umjetnosti,

teorije i prakse, kategorija posjetitelja. Takve se razlike stvaraju zbog

stvaranja vrijednosnih sudova, uzdizanja jednog iznad drugog u moralno

smislu – vodi prema nejednakostima u društvu

o Prepoznavanje da je cilj edukacije daljnja edukacija, da rješavanje jednog

problema znači da ima i drugih koji nisu komunicirani, da je posljedica

postavljanja pitanja – sljedeće pitanje. To sprječava muzejske edukatore

da prihvaćaju jednostavna rješenja, i navodi ih da stalno preispituju jesu li

koristili dobre metode i materijale.

o Univerzalno korištenje progresivne edukacije – edukatori se moraju

uhvatiti u koštac sa publikom – moraju si postavljati nove izazove,

preispitivati svoju praksu...

26

o Povezati edukacijski posao sa životom. Izložbe moraju doći iz živog

iskustva, te se trebaju povezati sa situacijama izvan muzeja.

- Dewey je prihvatio kompleksnost života – život nije lak ni jednostavan

4) EunJung Chang; Interactive Experiences and Contextual Learning

POMICANJE MUZEJSKE KULTURE

- muzeji 20. st. zabrinuti su više za svoje zbirke nego za posjetitelje i njihovu

edukaciju

- danas – pomiče se fokus na komunikaciju s posjetiteljima

- muzeji se mijenjaju od statičnih riznica predmeta prema okolišu koji nudi aktivno

učenje

- istražuju publiku da stvore efektivnu edukacijsku instituciju za opču publiku

- preispituju svoje poslanje kao javne edukacijske ustanove

- ohrabruje ih se da se više uključe u demokratsko društvo i raznolikost zajednice

- muzejski profesionalci moraju osvijestiti i poštovati rase, etničku pripadnost, spol,

ekonomski status, zanimanje i razlike u obrazovanju svih posjetitelja – moraju

ponuditi pluralizam

MUZEJSKI POSJETITELJI

- prije nego muzej moe odgovoriti na potrebe publike, mora ju upoznati

- većina istraživanja temelji se na demografskom pristupu definiranja publike

- istražuju se slijedeće varijable: demografija, psihografija, okoliš, osobna i

kulturna povijest

- Demografske varijable:

- Dob, spol, rasa, edukacija, prihodi, zanimanje, geografska pripadnost

27

- Demografski, muzejski posjetitelji mogu se definirati kao različite skupine koje

uključuju većinom žene i djecu

o Oni su dobro obrazovani odrasli ljudi srednjih godina, žive u gradovima

o Studenti češće posjećuju muzeje nego zaposleni odrasli ljudi

- Psihografijske varijable:

- Opisuju psihološke i motivacijske karakteristike ljudi

- Pomažu u identificiranju motivacije publike koja dolazi u muzej

- Ljudi prema vlastitim kriterijima dolaze u muzej, ovisno o tome hoće li posjet

zadovoljiti te kriterije

- Stalni posjetitelji cijene učenje, žele novo iskustvo, cijene korisno iskorišteno

slobodno vrijeme

- Ne-posjetitelji percipiraju muzeje kao formalne, udaljene, nepristupačne

institucije zato što smatraju da su nedovoljno obrazovani da shvate muzeje

- Povremeni posjetitelji traže opuštajuće iskustvo, ugodan prostor, te socijalnu

interakciju (većinom su to obiteljski posjeti)

- Osobna i kulturna povijest:

- Veza izmeu dječjeg iskustva i participacije u kulturnim institucijama

- Ukratko – oni koji su stvorili naviku odlaska u muzej kao djeca, posjećivat će ga i

u odrasloj dobi

- Okolišni faktori:

- Posjeti muzeju ovise i o okolišnim faktorima: usmena predaja, reklame, promo

kampanje, marketing

- 80% - utjecaj usmene predaje (susjedi, kolege, obitelj)

- 20% - utjecaj marketinga

PONAŠANJE PUBLIKE

- ponašanje nije slučajno, postoje obrasci

- posjetitelji stvaraju stavove o izložbama

- Vrijeme, pažnja i ponašanje publike:

- Istraživanja veze između vremena, pažnje i ponašanja posjetitelja, jer oni utječu

na muzejsko iskustvo i učenje

28

- Većina ljudi – manje od 20 minuta provodi na izložbi, te tipično provode manje

vremena na velikim izložbama nego na malima

- Čitanje legendi, društveni kontekst i ponašanje publike:

- Istraživanja su važna jer su legende primarno sredstvo za učenje

- 3 tipa ponašanja: ne-čitanje, kratko prelaženje preko teksta i koncentrirano čitanje

- ponašanje varira ovisno o tipu grupe, trajanju posjeta,i načinu na koji pristupaju

tekstu

- grupni posjeti – netko čita grupi naglas

- Društveni kontekst i ponašanje publike:

- Različiti obrasci ovisno o društvenom kontekstu

- Samci posvećuju puno pažnje čitanju legendi

- U interaktivnim aktivnostima sudjeluju žene, dok takve aktivnosti muškarci

izbjegavaju (čitaju legende uglavnom)

- Parovi –čitaju legende duže vremena nego ostale skupine, te je vrijeme posjeta

dulje

- Skupine ljudi – više se druže među sobom, nego to čitaju legende

o Radije su u komunikaciji s muzejskim osobljem

INTERAKTIVNO ISKUSTVO I KONTEKSTUALNO UČENJE

- interaktivni iskustveni model podrazumijeva da je svo iskustvo kontekstualno te

da uključuje interakciju između 3 konteksta: osobno, društveno i fizičko

- osobni kontekst uključuje motivaciju, očekivanja, interes, uvjerenja, prošlo znanje

i iskustvo

- društveni kontekst uključuje društvene interakcije unutar skupina, unutar

posjetitelja i osoblja

- fizički kontekst uključuje institucionalna ograničenja, politiku i pravila,

arhitekturu, aktivnosti, zbirke i sadržaje

- sva 3 konteksta tvore Interaktivni Iskustveni Model

- sva 3 konteksta doprinose posjetiteljevu muzejskom iskustvu, kroz ne uvijek

jednake omjere

29

- model pretpostavlja da ljudi stvaraju vlastita iskustva i značenja – biraju na što će

se fokusirati, te uključuju te faktore u svoje iskustvo

- iskustva se razlikuju jer svaki posjetitelj ima vlastite osobne i društvene kontekste

– te zato fizički kontekst različito utječe na njih (jer svatko bira na što će se

fokusirati)

- Kontekstualni Model Učenja rafinirana je verzija interaktivnog iskustvenog

modela

o Uključuje 3 praklapajuća konteksta: osobno, socio-kulturno i fizičko

- Učenje je i proces i produkt inetakcije ta 3 konteksta

- Ovaj model je «više opisan nego pokazajući» jer utjelovljuje ključne faktore koji

mogu direktno ili indirektno utjecati na učenje

- Osobni kontekst sastoji se od motivacije i očekivanja, prošlog znanja, interesa,

uvjerenja, izbora i kontrole

o Učenje se događa kad pojedinac može vježbati izabiranje toga što će učiti i

kada osjećaju da imaju kontrolu nad tim što uče

o Muzeji imaju postavke za slobodno učenje, te dopuštaju publici izbor i

kontrolu

- Socio-kulturni kontekst sastoji se od unutar-grupne socio-kulturne medijacije i

sadržaja medijacije

o Većina posjetitelja ide u grupama, te njihova interakcija s docentima,

vodičima i osobljem može povećati ili smanjiti učenje

- Fizički kontekst sastoji se od;

o organizacije unaprijed i orijentacije tako da se ljudi mogu sigurnije

osjećati i imati orijentaciju u svom okolišu,

o izložbe, programi i web stranice – učenje je pod utjecajem dizajna

o eventi i iskustva koja se događaju izvan muzeja

- Ljudi uče kroz akumulaciju razumijevanja kroz vrijeme, kroz razne izvore i na

razne načine

- Kontekstualni model sadrži i četvrtu vrlo važnu dimenziju – vrijeme

o Ljudi ne uče odjednom, nego kroz vrijeme

30

o Učenje se može shvatiti kao beskonačna aktivnost i interakcija svih

konteksta kroz vrijeme (u cilju stvaranja značenja)

- Implikacije modela:

- Posjetiteljevo je učenje kontekstualno zato što se ne može promatrati na drugi

način osim kroz vezu vrijeme-mjesto-situacija

- Muzejsko učenje je rezultat kompliciranih interakcija i odnosa između osobnih,

socio-kulturnih i fizičkih varijabli

ISTRAŽIVANJE MUZEJSKOG ISKUSTVA

- muzejsko iskustvo posjetitelja može se shvatiti kroz povezanost između

Interaktivnog Iskustvenog Modela i Kontekstualnog Modela Učenja, Mapiranje

Osobnih Značenja i Izvješća učenika = najnovija metodologija

- Mapiranje osobnog značenja (PMM, Personal Meaning Mapping) – dizajnirano je

da zamoli posjetitelje da zapišu u što više riječi svoje iskustvo učenja na izložbi ili

participacije u programu, a poslije ih se pita zašto su baš to napisali

- Izvješće učenika (LR , Learner Report ) – također zamoli posjetitelje da zapisšu

svoja prošla iskustva u obrasce kao npr. I have experienced/learned how/discover

that ....(pa dopunjavaju)

5) John H. Falk, Lynn D Dierking, Marianna Adams; Living in a

Learnin Society – Museums and Free-choice Learning

- znanje i informacije postaju glavni ekonomski proizvodi društva

- pogon koji pokreće nove transformacije je ekonomija, a gorivo koje ju hrani je

učenje

- postajemo learning societies

- učenje na temelju slobodnog izbora ( Free-choice learning ) = učenje koje je

potaknuto unutrašnjom motivacijom (učimo zato što želimo, a ne zato što

moramo)

- ono postaje moguće zato što ljudi provode većinu svog vremena učeći izvan

formalnih obrazovnih institucija – muzeji imaju u tome važnu ulogu

PROMJENE U PERCEPCIJI UČENJA

31

- svi mi učimo kontinuirano (to su radile sve civilizacije, pa tako i ova)

- ono to se dramatično promijenilo je – što ljudi uče;

o također i naše shvaćanje kako i zašto ljudi uče

- većina našeg shvaćanja zasniva se na biheviorističkom konceptualnom okviru:

o pretpostavlja se da učenik dok uči ne zna ništa, a rezultat učenja je znanje

«o nečemu»

o to «nešto» je znanje koje je netko izvana (instruktor/dizajner) odabrao

o prijašnje znanje, iskustvo, interesi i motivacija smatraju se nebitnima

o biheviorističke strategije pokušavaju biti didaktične i koncentrirane na

instruktora

o ovaj biheviorističko-pozitivistički pristup ima puno manjkavosti

- Kasnije zbog neurolingvističkih istraživanja mozga – učenje se smatra povezanim

i konstruktivnim procesom (konstruktivizam);

o Implicira da je učenje kontinuiran proces (visoko personaliziran)

o Učenici startaju sa različitih kognitivnih okvira i grade na temelju

individualnog iskustva jedinstvene, visoko vindividualizirane sheme

o Vidi učenje kao vrlo visoko kontekstualan proces

o Učenikovo prijašnje iskustvo, znanje, interesi i motivacija obuhvaćaju

osobni kontekst koji se povezuje s kompleksnim socio-kulturnim i

fizičkim kontekstom

o Učenje u muzeju odnosi se na značenja koja će posjetitelj izabrati u

ostvarivanju muzejskog iskustva

PREMA KORISNOM MODELU RAZUMIJEVANJA UČENJA U MUZEJIMA

- kontekstualni model učenja – napor koji simultano omogućuje holističku sliku

učenje kroz smještanje detalja koji obogaćuju proces učenja

- učenje u muzejima je drugačije od učenja u nekom drugom kontekstu zbog

jedinstvene prirode muzejskog konteksta; i na nakoj razini učenje u muzeju u

SAD-u bit će različito od učenja u muzeju u Hrvatskoj (npr. )

- i školsko i učenje slobodnim izborom može se primijeniti na muzeje

32

- ne postoji jednostavan, kontekstualan okvir za razumijevanje procesa učenja, jer

ono visoko ovisi o situaciji

- kontekstualni model učenja = dijalog je proces interakcije između pojedinčevog

osobnog, socio-kulturnog i fizičkog konteksta (sve piše u prošlom članku)

- učenje posjetitenja slijedi 2 paralelna puta:

o učenje golobalnih ideja (npr. znanost ili povijest su zabavni)

o učenje specifičnih činjenica i koncepata (npr. Picasso je slikao sve dok

nije umro)

- preporuča se korištenje kontekstualnog modela učenja u muzejima jer je korisno

za razumijevanje posjetiteljevom načina na koji uči

PROMJENE U ISTRAŽIVANJU MUZEJSKOG UČENJA

- free-choice learning

- istraživanje sa Instituta za inovacije u učenju ima 2 primjene:

o informira praksu o free-choice učenju, utemeljuje krug teorije koja će

stalno informirati praksu

o teorije koje nastaju na temelju istraživanja proizvode nove istraživačke

metode

- istraživači s Instituta razvili su 6 karakteristika koje svaka metodologija mora ima

da bi omogućila iskustvo free-choice učenja:

o dopusti pojedincu da stvori jedinstven cilj učenja

o odnosi se na efekt vremena u učenju

o poštiva prirodu učenja koje je uvijek kontekstualizirano i ovisi o situaciji

o otvoreno je za širok raspon ishoda učenja

o (u istraživanju) naglasi valjanost prije pouzdanosti

RAZVOJ ODGOVORNE METODOLOGIJE

- PMM (Personal meaning mapping) – mjeri kako specifično iskustvo učenja

jedinstveno utječe na individualno razumijevanje procesa stvaranja značenja

- Ne pretpostavlja da svi imamo usporedivo znanje, niti traži da pojedinac stvori

specifičan «ispravan» odgovor da bi se učenje dokazalo

- Ono što će pojedinac naučiti ovisi o njemu samom (konteksti bla bla)

33

- Zaključak PMM-a jest da kvalitetno iskustvo učenja mijenja ljude – što je bolje

iskustvo, veća je promjena

- PMM zanima što osoba uči, ali se fokusira na ono «jedinstveno nešto», a ne na

pripisan ishod

- PMM procjenjuje edukacijsko iskustvo koje ujteče na posjetiteljevo osobno,

konceptualno, emocionalno razumijevanje (ali i ono koje se tiče njegovih stavova)

kroz 4 dimenzije učenja:

o Prva dimenzija mjeri promjenu u kvantiteti rječnika koji publika koristi

Predstavlja indikaciju «proširenja» posjetiteljevog znanja i osjećaja

o Druga dimenzija mjeri «širinu» posjetiteljevog razumijevanja

Mjeri se promjena u kvantiteti korištenja odgovarajućih koncepata

o Treća dimenzija mjeri «dubinu» razumijevanja (koliko duboko i bogato

posjetitelj shvaća koncepte koje koristi)

«dubina» je definirana kao promjena u bogatstvu svakog koncepta

koja je posjetitelj opisao

o Četvrta dimenzija mjeri «vještinu» pojedinca koja se tiče tematike, bez

obzira je li posjetiteljevo shvaćanje amatersko ili profesionalno

Obuhvaća sve 3 dimenzije u jednu cjelinu

MUZEJI U 21. STOLJEĆU

- postoje 3 povezana, ali razlikujuća socio-ekonomska trenda

- Promjena u prirodi proizvoda i usluga:

- Proizvodi i usluge se gomilaju

- Uspjeh na tržištu se mjeri sposobnošću zadovoljenja kupčevih osobnih želja i

životnog stila

- Po prvi put u povijesti ponuda premašuje potražnju

- Rezultat – konzumuramo stvari ne da bi zadovoljili svoje potrebe, nego da di

zadovoljili svoj životni stil i vrijednosti koje imamo

- Ključni aspekt je mijenjanje prirode proizvoda i usluga da ne zadovoljavaju

masovne, već individualne potrebe

34

- Muzejska ponuda treba se prilagoditi jedinstvenim potrebama i interesima

pojedinaca

- Uspon free-choice učenja:

- Usluge i proizvodi koji imaju najveću vrijednost su oni koji podupiru učenje

- U muzejima free-choice učenje postat će centar i fokus, a ne «neto usput»

- Potreba za odgovornošću:

- Svi akteri – povjerenici, financijeri, publika – očekuju od institucije da ispuni

obećano i podnese dokaze svog postignuća

- Prije se uspijeh mjerio brojem posjetitelja

- Danas – važna je kvaliteta, a ne kvantiteta, ne «broj nečega», već «promijenjeni

životi»

- Muzeji moraju prisvojiti novi poslovni model – moraju investirati u povećavanje

kvalitete edukacijskog iskustva koji nude

- Ključ je free-choice učenje, poticanje pojedinaca u njihovoj potrazi za znanjem i

razumijevanjem

6) Jovana Milutinović: Humanistički pristup obrazovnoj ulozi

muzeja

- Treba postojati mogućnost da učenici izaberu ono što najviše odgovara njihovom

znanju, vrijednosnom sistemu i mogućnostima shvaćanja stvarnosti

- Danas – novi oblici AV medija omogućavaju posjetiteljima odabrati vlastiti put

razgledanja izložbe, pružajući im mogućnost da se vrate na pretkodnu sekvencu

razgledanja ili da izostave ono što ih ne interesira

o Prednost tog pristupa je što muzeji izlaze u susret potrebama i interesima

publike

- Orijentacija u kombinaciji sa slobodom izbora u kretanju omogućuje posjetitelju

da odabereiskustva koja će stjecati, te put razgledavanja koji će biti usklađen s

njegovim interesima

- Preuređivanje odnosa muzeja i publike na osnovu dijaloga i partnerstva

35

- Primjena konstruktivističkog pristupa zahtjeva uvažavanje prethodnih iskustava

posjetitelja

o Sadržaj se treba povezati s njihovim prijašnjim znanjem

- Određene izložbe treba usmjeriti prema određenoj publici – javlja se termin

«ciljana publika»

- Kriterij za uključivanje određenog sadržaja na muzejskoj izložbi, prema

konstruktivističkoj perspektivi je određen njegovim pedagoškim kvalitetama

MOGUĆNOSTI PRIMJENE TEORIJA UČENJA U OBRAZOVNOM RADU

MUZEJA

- 4 najutjecajnije kognitivne teorijske koncepcije : Deweyeva teorija iskustva,

mišljenja i učenja, Piageteova razvojna teorija, socio-kulturna teorija Vigotskoga i

Brunerova koncepcija učenja, kategorizacije i potrage za učenjem

- u okviru ovih teorija usvojena je konstruktivistička koncepcija akktivnog

mentalnog funkcioniranja

- ovi teoretičari gledaju na učenje kao na aktivan, konstruktivan proces u kojem

ljudi selekcioniraju, transformiraju i elaboriraju pristupačne informacije (ne

apsorbiraju ih u danom obliku)

- Kognitivizam – zajednički izraz za brojne filozofske i psihološke teorije koje

nastoje objaniti prirodu, mehanizme i vrijednosti saznanja putem istraživanja

odnosa između subjekta i objekta, mišljenja i svijeta

- U temelj objašnjavanja stavljaju kogniciju ili saznanje

- Razvili su složenije oblike unutrašnjih procesa učenja na osnovu stvaranja

konceptualnih shema, putem asimilacije novog znanja i prihvaćanjem i

usklađivanjem struktura znanja koje su učenici već posjedovali

- Kognitivisti gledaju na učenje kao na tranziciju unutra kontinuuma koji se kreće

od početnika do stručnjaka

- Poučavanje nije samo prenošenje znanja, nego mora obuhvatiti i konceptualne

promjene

- Smatraju da su ljjudi aktivni obrađivači informacija

36

o Svjesno selektiraju infromacije u odnosu na postojeće potrebe, zadatke,

djelatnosti kojima se bave

- Iz toga proizlazi da je glavna briga pedagoga – organizacija znanja

- Kognitivni pristup omogućuje djetetu aktivnu ulogu u obrazovnom procesu

- Zajedničko svim kognitivnim teorijama – stav da će se čovjek razviti u ono što će

vlastitim postupcima stvoriti od sebe

Dewey – dominantna ličnost filozofije pragmatizma

- Obrazovanje je takva rekonstrukcija ili reorganizacija iskustva koja uvećava

značaj iskustva i sposobnost da upravlja tijekom daljeg iskustva

- Učenik stalno vrednuje iskustva i na osnovu toga redefinira svoje ciljeve

- Iz centra pažnje je izvukao nastavnika i nastavne sadržaje, te stavio dijete

- Prenošenje osjećaja, uvjerenje i znanja vrši se posredstvom socijalne sredine

- Protivio se gotovom davanju znanja istina se saznaje putem rješavanja problema

tijekom čega se prolazi kroz nekoliko faza: definiranje problema, promatranje

pojava kojima probleb pripada, formuliranje hipoteze, predviđanje posljedica i

provjera rješenja

- Interes – proizlazi iz umutrašnje motivacije

- Glavni zadatak nastavnika – iskoristiti dječje postojeće interese i navike, te

proizvesti iz njih nešto šire i bolje uređeno

- Sadržaje nastave treba transformirati iz statusa nastavnog predmet u status

iskustva, eksperimentiranja i rješavanja životnih problema

- Za njega je intelektualni razvoj = razvoj mišljenja

- Poučavanje treba ići paralelno s razvojem, motivacija kognitivnog učenja treba

biti neposredno povezana s učenikovim misaonim razvojem

- 2 međusobno povezana aspekta obrazovanja – psihološki i socijalni

o daje prednost psihološkom

o ukazuje na značaj djetetovih potreba i interesa

o sve dječje težnje oblikuju se u interakciji s kulturom, djelatnostima i

ljudima lokalne sredine

37

- težnja je da se u učenju polazi od iskustva i sposobnosti učenika, a posebno je

naglašena vrijednost dječjih urođenih težnji za istraživanjem, rukovanjem alatima

i materijalima, za konstruiranjem

o = osnovno načelo nastave – Učenje putem djelatnosti

- osnovni izvor znanja treba biti rad !!!

- iskustveni aspekt učenja;

o istraživanje – praksa kojom se mijenja i spoznaje svijet

o znanje je moguće samo kao rezultat istraživanja

o mišljenje nije mentalni proces koji se odvija neovisno od ove praktične

djelatnosti, već predstavlja namjeran napor da se otkriju veze između

nečega što činimo i posljedica tog rada !

- vjerovao je da se učenje i istraživanje ne mogu isprogramirati – potrebno je

slobodno i nestrukturirano vrijeme da bi učenici mogli slijediti istraživanja

- na bazi prijašnjeg iskustva, osoba radeći na novim iskustvima daje smisao tim

iskustvima

- u muzeju – teško primjenjiva teorija, jer sugerira kako da se izložba oblikuje da

bi pružila obrazovni utjecaj na budućnost i osnovu za dalji rast iskustva – muzej

bi se morao nositi s velikom heterogenošću (različitošću) svojih posjetitelja

- Deweyeva pedagoška koncepcija je:

o Generička – dijete se razvija, podiže iznutra

o Funkcionalna – aktivnosti djeteta promatraju se kao instrumenti u službi

održavanja života

o Socijalna – iako daje prednost psihološkom aspektu obrazovanja, ističe i

njegov socijalni aspekt (čovjek je ovisan o svom socijalnom okruženju)

Piaget:

- Pojedinac konstruira sebe i teorije o svijetu kroz interakciju sa sredinom

- Suštinu kognitivnog razvoja čini proces obrazovanja cjelovite operacijske

strukture putem progresivnog uravnotežavanja

- Centralno mjesto daje kognitivnim strukturama

38

- Strukture (sheme) predstavljaju sisteme mentalnih operacija, unutrašnjih i

reverzibilnih akcija koje se razvijaju vrlo sponatno kroz akciju ili mišljenje djeteta

o One su okviri koje dijete stvara da bi osmislilo svijet oko sebe i smjestilo

informacije iz okruženja, i imaju vlastitu genezu (nastajanje)

- Zato mu se teorija i naziva strukturno-generička

- Subjekt neka znanja usvaja oslanjajući se na iskustvo (asimilacija)

- Da bi se nova informacija prihvatila, struktura mora akomodirati svoje sheme

kako bi primila tu novu informaciju, i ravnotežu tih asimilacija i akomodacija

Piaget naziva kognitivnom adaptacijom

- Ravnoteža = proces autoregulacije kojoim strukture prelaze iz jednog u drugo

stanje

- Ravnoteža se stalno narušava zbog dolaženja novih informacija, te se narušena

ravnoteža između asimilacije i akomodacije naziva kognitivni konflikt

- Za uspješno su učenje potrebni umjereno teški zadaci i informacije

- = kognitivni/intelektualni razvoj je neprestani proces postupnog uravnotežavanja,

neprestano prelaženje iz stanja manje u stanje veće ravnoteže

- sva djeca prolaze kroz iste stadije razvoja pri čemu se struktura dječjeg mišljenja

na svakom od njih razlikuje

- razvojni stupnjevi:

o senzomotorni (do 2. godine) – znanje se stječe putem akcije

o predoperacijska faza (2-7. g.) – pojmovni razvoj i razvoj govora

o konkretno-operacijska faza (7-11.g.) – mišljenje

o formalno-operacijsko razdoblje (11- nadalje) – najviši stupanj razvoja

spoznajnih struktura (apstraktno mišljenje, logika)

- nakon zadnjeg perioda - kvalitativan razvoj shema

- Učenje – aktivan proces, učenik u njemu sudjeluje

- Osnovu razumijevanja svijeta dijete stvara samostalnim otkrićem ili

rekonstrukcijom putem ponovnog otkrića, a ne direktnom instrukcijom !!!

- Svako društveno poticanje razvoja djeteta djelovat će samo kada je dijete u

odgovarajućoj fazi spremnosti za promjenu

39

- Utjecaj na stvaranje muzejskih izložbi:

o Muzeji mogu razviti okolinu koja potiče istraživanje i stimulira kognitivni

razvoj i individualno učenje

o Muzej ne smije inzistirati na naglim izmjenama mišljenja posjetitelja

o Treba proći vrijeme da se posjetitelj pažljivo saslušaju da bi se utvrdilo

njihovo mišljenje o prezentiranim predmetima, jer se novo uvijek doznaje

u svijetlu onoga što se već zna

- Piagetovo shvaćanje razvojnih stadija primjenjuje se tijekom oblikovanja izložbi

u smislu nastojanja da obuhvate upotrebu različitih senzornih i motoričkih

vještina, prezentiranja realnih konkretnih predmeta i pružanja mogućnosti

rukovanja sa predmetima, tj. eksperimentiranjem sa konkretnim i apstraktnim

idejama

- Razvoj se može pokrenuti izvana, ali se ne može upravljati njime !!!

- Smatrao je da je dječja misao u početku egocentrična, te da se u većoj mjer razvija

unutar pojedinca, a ne u društvenom okruženju

- Smatrao je da se puno može postići verbalnom komunikacijom, jer je držao da je

jezik odraz kognitivnog razvoja

Vigotsky (socio-kulturna teorija kognitivnog razvoja) – interakcionistička teorija

učenja:

- ističe značaj socijalnih i kulturnih faktora u kognitivnom razvoju pojedinca

- proces stjecanja znanja je socio-povijesno-kulturni proces

- načini mišljenja, osjećanja, ponašanja koji predstavljaju rezultat povijesnog

razvoja ljudske vrste, tako postaju sastavan dio kulture koja se prenosi s

generacije na generaciju

- kroz socijalizaciju dijete či akumulirane načine mišljenja i aktivnosti, označene

kao relevantne u njegovoj kulturi

- zato socijalna sredina predstavlja nužan izvor razvoja

- porijeklo znanja je društveno, razvoj djeteta je socijalno posredovan i u velikoj

mjeri predstavlja produkt njegove participacije u društvu

40

- biološki razvoj i sazrijevanje pomažu u razvoju djeteta, ali drušvo ima odlučuuću

ulogu

- smatrao da razvoj teče društvenim djelovanjem (izvana) prema složenim

unutrašnjim oblicima mentalnog života

- smatra da primarni izvor restrukturiranja prethodnog znanja dolazi iz socijalnih

interakcija

- tvrdio da djeca imaju spontane i naučne koncepte koji se ne nalaze u konfliktu,

nego u jednom jedinstvenom procesu (teku od dolje prema gore)

- razvoj mišljenja zavisi od govora i socio-kulturnog iskustva djeteta

- zona budućeg razvoja – imamo 2 nivoa dječjeg razvoja

o jedan je aktualan nivo – odnosi se na ono što je dijete u stanju učiniti

samostalno

o drugi nivo je zona budućeg razvoja – dijete je u stanju doseći nešto uz

asistenciju odrasle osobe

- Vigotsky je smatrao da obuka mora ići ispred razvoja dijeteta

- Muzeji i teorija Vigotskog:

o Pojam zone budućeg razvoja sugerira da je glavni zadatak odraslih da

potiču one psihičke procese koji još ne postoje u djetetu, ali se mogu

pojaviti ako se osiguraju adekvatni uvjeti učenje

o Materijal treba biti predočen kao sistem pojmova i biti obogaćen

primjerima iz svakodnevnih životnih situacija, kako bi dijete lakše

povezalo svoje svakodnevno iskustvo sa sistemom naučnih pojmova

o Znanje stečeno na bazi suradnje i razmjene ideja i pojmova sa vršnjacima

donosi novu perspektivu gledanja

Rad na zajedničkom projektu, zadatku i sl. (socijalni kontekst)

= kooperativno učenje (najsnažnije učenje)

Bruner

- tumačenje kognitivnih procesa usredotočeno je na 2 načela koja se tiču prirode

spoznajnog procesa:

41

o znanje jedne osobe o svijetu i razvoj njenih kognitivnih sposobnosti

zasniva se na njenim konstruiranim modelima realnosti koji provo

proizlaze iz čovjekove sredine, a zatim se prilagođavaju njegvom

individualnom korištenju

- ističe se značaj prethodnog znanja i vještina na uspjeh u učenju

- učenje smatra aktivnim procesom u kojem učenik konstruira nove ideje ili

pojmove temeljene na njegovom prethodnom znanju

- učenje obuhvaća usvajanje novih informacija, transformaciju znanja i procjenu

rezultata

- učenik selektira podatke, transformira ih i provjerava kako ih može koristiti

- učenje je povezivanje srodnih stvari – ljudi interpretiraju svijet na temelju

sličnosti i razlika koje primjećuju među objektima i događajima

- da bi neka osoba mogla shvatiti svoju cjelinu, mora biti u stanju da iz velikog

broja objekata i događaja izabere one koji imaju nešto zajedničko i da ih svrste u

određenu kategoriju ili niz kategorija

o taj proces Bruner naziva kategorizacijom ili konceptualizacijom

- razvoj ovisi o tome koliko je pojedinac trajno usvojio i uskladištio bitne činjenice,

koliko ih je internalizirao u svrhu građenja svog modela svijeta

- Bruner govori o 3 sistema korištenja i obrade informacija preko kojih ljudi

konstruiraju modele realnosti: akcija, jezik, slika

- Akcijski način reprezentacije – čovjekovo reprezentiranje prošlih događaja preko

usvojenih motornih odgovora

- Ikonička reprezentacija iskazuje se nizom transformiranih slika (predstava) koje

stoje umjesto objekta koji se predstavlja

- Kako se približava adolescenciji, jezik postaje sve važniji kao sredstvo misli, te

simbolički sistem reprezentira stvari preko označenih karakteristika, što

podrazumijeva udaljavanje od konkretnog i arbitrarnost

- Razvoj čovjeka je, smatra, u velikoj mjeri uvjetovan kulturnom sredinom

- Zato veliku važnost daje jeziku, jer se njime konkretiziraju i razmjenjuju misli

42

- «Svakom djetetu, na svakom stupnju njegovog razvoja, može se sfikasno

predavati bilo koji predmet u odgovarajućem, intelektualno prihvatljivom obliku»

- naglašava se važnost unutrašnje motivacije u učenju

- Brunerov utjecaj na muzeje:

o Važnost stvaranja povoljnih okolnosti za učenje, izvođenju eksperimenata

o Uvažavanje stadija kognitivnog razvoja i učenja otkrivanjem

o Istaknuo je socijalne i kulturne aspekte učenja, što je važno za

organiziranje muzejske sredine za učenje

o Formulirao je 4 načina sjecanja znanja kroz iskustvo:

Agency – preuzimanje odgovornosti za vlastito učenje

Reflekcija – podsjećanje na događaje, njihovo rekonstruiranje da bi

se došlo do njihovog značenja, i njihovo poamćenje

Suradnja – znanje koje se socijalno izgrađuje kroz diskurz

Kutura – leća kroz koju gledamo da bismo došli do značenja iz

naših iskustava

o U pripremanju situacije učenja u muzeju, potrebno je imati na uu runerove

ideje o načinima na koji učenici dolaze do značenja, jer ukazuju na

mogućnosti kreiranja situacija koje će omogućiti njihovo očitovanje

o Treba primjenjivati učenje otkrićem lada stvaraju uvjete za stjecanje

otvorenih iskustava koja ohrabruju indikativno zaključivanje

43