VOILA! LE SKRIPTA!

MIROVNE STUDIJEUvod

Mirovne studije - su područje istraživanja, koje se razvilo nakon Drugog svjetskog rata. Rani razvoj 50-tih godina bio je uvjetovan nuklearnom utrkom Istoka i Zapada, te realnom prijetnjom nuklearnog rata. Mirovne studije su također prigrlile velika pitanja podjele na bogati Sjever i siromašni Jug. U jeku Hladnog rata mirovne studije su često bile nazivane ''studije popuštanja''. Poseban interes tih studija prisutan je u mnogim dijelovima Latinske Amerike, Afrike, Bliskog Istoka, Azije, te je težnja mirovnih studija da se izdignu iznad zapadno etnocentričnih stavova, koji dominiraju međunarodnim odnosima.

Porijeklo i početne godine

Mirovne studije, kao formalno područje istraživanja utemeljene su u periodu nakon 1945. godine, ali njihovi korijeni sežu mnogo dalje do djela pionira teorije međuovisnosti – Normana Angella i Francisa Delaisia. Razvoj međunarodnih odnosa 20-tih godina 20. st. bila je djelomično reakcija na krvoprolića 1. sv. rata.

Uz polje međunarodnih odnosa u razvoju, istraživači su se pokušali oslanjati na empirijske dokaze kako bi razumjeli uzroke rata. Ti istraživači bi se mogli opisati kao istraživaći mira, a među njima su bili Pitrim Sorokin, Quincy Wright i meterolog Lewis Fry Richardson.Trajniji interes za mirovne studije razvio se nakon 2. sv. rata. Slom Lige naroda doveo je do interesa za mirovne studije. Sami rat je bio mnogo globalniji od prvog sv. rata. Europski i pacifičko/istočnoazijski ratovi su bili mnogo složeniji ratovi od onih u 1. sv. ratu. Kraj 2 sv. rata obilježio je početak nuklearnog doba, uništenjem japanskih gradova Hirošime i Nagasakija, te je došlo do nove razine ratovanja koja je za širu javnost značila stupanj potencijalnog uništenja koji je daleko veći od bilo čega što se događa ranije..

Utrka u nuklearnom naoružanju i potreba za istraživanjem mira

Ujedinjeni narodi uspostavljeni s nadom da će biti učinkovitija zamjena za ligu naroda. Međutim, pokušaji stavljanja novih atomskih bombi pod kontrolu kroz Baruchov i Gromykov plan su propali. Do kraja desetljeća (do 1950) SAD su proizvele arsenal od preko 200 nuklearnih bombi. Do ranih 50-tih, Hladni rat je bio u punom zamahu. Berlinska kriza 1948/49 ubrzala je podjelu Europe, NATO je osnovan 1949. U istočnoj Aziji komunistička revolucija u Kini je bila završena do 1949. godine. Do ranih pedesetih odvijala se i serija ratova za oslobođenje od kolonizacije, Indija je bila podijeljena nasilnim prevratima 1947. godine, dok je jedan od najljućih ratova bio Indo-kineski rat između Francuza i Viet Minha, koji je kulminirao padom francuskog garnizona kod Dien Bien Phua u svibnju 1954. g. Za razliku od Francuza, Britanci su se borili protiv pobunjenika u Malaji i Keniji, ali i s Ciprom.

Uključuju se sveučilišta

Ranih godina mirovne studije razvile su se prvenstveno u Sj. Americi i Zapadnoj Europi. Thedore Linz Peace Research Labaratory osnovan je 1945. godine u St. Louisu (SAD), a u Europi je iste godine utemljen Institut Francais Polemologie ( Francuski polemološki institut). Jedan od glavnih europskih doprinosa novom polju istraživanja mira bio je doprinos Berta Rollinga, nizozemskog pravnika. On je utemeljio mirovne studije ili polemologiju u Nizozemskoj. Još jedno ključno obilježje mirovnih studija uspostavljeno o poslijeratnom razdoblju je – prodiranje matematičara i znanstvenika prirodnih znanosti u područje društvenih istraživanja, te se to kasnije pokazalo značajno u djelovanju ''Pugwash'' pokreta. Trajno je obilježje mirovnih studija zadnjih 50 godina da se njihova interdisciplinarna priroda proteže daleko izvan dometa disciplina društvenih znanosti.Jedan od najranijih inicijativa u SAD-u je bila objavljivanje pisma dvojice znanstvenika društvenih znanosti, Kelmana i Gladstonea, u časopisu American Psycologist u travnju 1951. godine, koji su zastupali ozbiljno i sistematično proučavanje pacifističkih pristupa u vanjskoj politici. Ovo je bio hrabar prijedlog, koji je nastao u vrijeme tenzija protiv komunista, koji se odvijao u SAD-u, rezultirao je pokretanjem časopisa Bulletin of the Reasearch Exchange on the Prevention of War.U SAD-u glavna istraživačka skupina okupila se u centru za napredna istraživanja u bihevirističkih znanosti Sveučilišta Stanford. Osim Herba Kelmana, u njoj su bili Kenneth Boulding, Elise Boulding i Anatol Rapoport, te se njima pridružio Stephen Richardson. Ova je kombinacija proizvela aktivnu i inovativnu skupinu koja će ''Bilten'' razviti u časopisu Journal of Conflict Resolution, koji je imao bazu u Centru za rješavanje sukoba u Sveučilištu Michigan. Iznijeli su dva razloga za osnivanje tog časopisa: 1.) Prvi je praktički problem s kojim se danas uočava ljudska vrsta, a to je prvencija globalnog rata. 2.) Drugi je, ako se namjerava doći do intelektualnog napretka na ovom području mirovnih studija, izučavanje međunarodnih odnosa mora biti pretvoreno u interdisciplinarni poduhvat, koji preuzima svoj diskurs iz svih društvenih znanosti.

Mirovne studije brzo se razvijaju u Europi i Japanu. Vrijedno je spomenuti dva specifična obilježja centara za mirovne studije:

1.) obilježje. Neki su pokrenuti (kao npr. SIPRI), na poticaj vlada i pribavili su većinu novca iz izvora središnje vlade, te kao takvi imali su stupanj financijske potpore koji je bio dobrodošao. Ali takvi centri su također mogli biti podložni utjecaju iznenadne političke promjene. Tako centar za istraživanje mira na Australskom nacionalnom sveučilištu u Canberri nije preživio promjenu vlade, a kopenhaški institut je za istraživanje nmira izgubio je svoju neovisnost spajanjem s drugim institutima, pod direktivom središnje vlade.

2.) Drugo obilježje: je bila učestalost kojom su centri u Zap. Europi i Sj. Americi bili podržavani, a ponekad i osnivani kao zavjet ''mirovnih crkava'' kao što su Kvekeri ili Menoniti. Neke od kvekerskih dobrotvornih zaklada omogućile si ključnu potporu za nova pionirska istraživanja.. Tako su u Britaniji Komisiju za

alternativnu obranu, 80-tih godina podržavale zaklade Rowntree i Cadburry, i to u vrijeme kad je politička klima diktirala da takvo istraživanje ne bi moglo biti financirano iz konvencionalnih izvora.

Ključne točke: 1.) Mirovne studije razvile su se kao odgovor na krvoproliće Prvog i Drugog

svjetskog rata.2.) Hladni rat i opasnost od nuklearne katastrofe omogučio je mir. studijama dalljni

zamah 50-tih godina.3.) Najraniji radovi o mirovnim studijama su provedeni u Sj. Americi i Skandinaviji.4.) Do 1970. osnovani su centri i časopisi.

Evolucija usred kontroverzija

Ranih 60-tih postojao je oštar rascjep između stajališta istraživača mirovnih studija i onih u realističkoj školi međunarodnog odnosa. Znanstvenici realističke škole smatrali su da intenzitet ideoloških podjela između zapadnih liberalnih demokracija i totalitarnih sustava Sovjetskog bloka zahtijevaju hitnu potrebu za provođenjem istraživanja koja bi u suštini dovela do preživljavanja ovih prvih. To stajalište je bilo uvelike ''atlantističko''.S druge strane mnogi istraživači mira gledali su na to kao na usko zapadno etnocentrično mišljenje koje nije uspjelo na pravi način analizirati ono što su smatrali da je realnost dva sukobljena sustava (liberalizam vs. komunizam SSSR-a).Postojala je jako rasprostranjena zabrinutost oko opetovanih testiranja nuklearno oružja u atmosferi, koja je dovela do zagađenja u cijelom svijetu zbog štetnih tvari poput stroncija-90. Sovjetsko lansiranje prvog umjetno satelita u svijetu i prvi balistički projektil u kasnim 1950-tima rezultirali su percepcijom ''nedostatka projektila'' u SAD-u.

Krajem 1962. SAD i SSSR došli su vrlo blizu nuklearnom ratu zbog sovjetskih pokušaja da uspostave nuklearne rakete srednjeg dometa na Kubu, manje od 150 km od SAD-a. Kriza je prevladana doduše. ''Kennedyjev eksperiment'' 1963. godine uključivao je unilateralne ponude od strane predsjednika J.F. Kennedyja koje indirektno su bile uzvraćene od strane Sovjetskog vodstva i jedan od prvih rezultata je bio Sporazum o zabrani nuklearnih pokusa sklopljen unutar godine dana od Kubanske raketne krize (1962.).Drugi važni multilateralni sporazumi sklopljeni unutar sljedećih pet godina uključuju: Sporazum o svemiru, sporazum o zoni bez nuklearnog oružja u Latinskoj Americi i najvažniji od njih Sporazum o neproliferaciji. Do kraja desetljeća došlo je do bilateralnog dogovora SAD i SSSR oko ograničavanja strateškog nuklearnog oružja – ''Strategic Arms Limitation Treaty'' ili ti SALT I (sporazum o ograničenju strateškog naoružanja).

Novi program 1970-tih- okoliš i siromaštvo

Mirovne studije su se djelomično razvile kao odgovor na hladni rat, te se moglo očekivati da će doi do njihovog opadanja zbog napretka u odnosima Istoka i Zapada.

Do kraja 1960-tih za tri je međunarodna trenda postalo jasno da će imati značajan utjecaj unutar mirovnih studija:

1.) Prvi bio je široko rasprostranjeno mišljenje da su bivše kolonije uspješno postigle samostalnost 50 tih i 60 tih godina 20. stoljeća, ali da zasigurno nisu postigle ekonomsku samostalnost. Stoga je UN utemeljio UN-ovu Konferenciju za trgovinu i razvoj (UNCTAD) 1964. godine, s jasnim ciljem povezivanja potrebe postizanja pravednih trgovinskih odnosa s rastućim razvojem. UNCTAD se sastala u Ženevi 1964., New Delhiju 1968. i Santiagu u Čileu 1972., ali nije mnogo utjecala na trgovinske odnose Sjevera i Juga. Razlog tome je bilo nejedinstveno Južnog bloka slabije razvijenih zemlja - GRUPE 77, ali je mnogo veća činjenica bila da se glavne industrijalizirane zemlje nisu bile spremne odreći svojih trgovinskih odnosa. Takvo gledište, većina mainstream ekonomista je okarakterizirala kao radikalnu analizu. Odnosi S. i J. nisu bili važni i većina znanstvenika je pridavala tome minimalnu pažnju.

2.) Drugo pitanje koje je isplivalo iz kasnih 60tih bilo je stanje globalnog okoliša, koje je došlo u središte kao rezultat ekoloških i toksikoloških studija o utjecaju industrijskih društva na njihovo neposredno okruženje. Prva UN-ova Konferencija o ljudskom okolišu u Stockholmu u svibnju 1972., suočila se s tim primjedbama prihvaćajući zabrinutosti država globalnog juga i stavljajući naglasak na moguća ograničenja ekonomskom razvoju ako se globalni ekosustav pokaže nespremnim za suočavanjem s brzo rastućim štetnim utjecajem ljudi. Ekološka sigurnost je morala biti povezana s razvojnim aspiracijama, te su perspektive za međunarodni razvoj nužno bile povezane s asimetričnim ekološkim utjecajem industrijaliziranih država. Ova rasprava stara trideset godina sada se ponovo aktualizira s još većom hitnošću, budući da utjecaj klimatskih promjena postaje sve očitiji, a Perzijski zaljev postaje mjesto ne samo ekonomskog natjecanja, nego i otvorenog ratovanja.

3.) ne navodi ?!

Vijetnam i maksimalistički plan

Jedan specifični sukob, Vijetnamski rat, uzrokovao je duboke polemike, a ta je polemika bila u kontekstu razvoja maksimalističkog plana koji je pojavio u europskim mirovnim studijama, osobito u koncepciji strukturalnog nasilja Johana Galtunga (1969.). Njome se tvrdilo da stanje mira zahtijeva ne samo odsutnost otvorenog nasilja, nego i strukturalnog nasilja – konstantnog ekonomskog i socijalnog izrabljivanja u društvima za koja bi se inače mogli reći da su u miru.U sličnom smislu Herman Schmid (1968.) tvrdio je da veliki dio istraživanja mira nije bio kritički usmjeren u definiranju mirnih društava kao entiteta u kojima općenito prevladava pravednost. Odsutnost rata mogla bi prekriti duboke nepravde koje se izruguju idejama o miru.

Ostali uključeni u istraživanju mira to su smatrali konstantnim širenjem na planu mirovnih istraživanja ''kojim polje zadobiva kvalitete intelektualne crne rupe u kojoj je ono ključno izgubljeno'' – Lawlor (1995.). Ova rasprava između MAKSIMALISTA I MINIMALISTA nikada nije bila u potpunosti riješena. Primarna pitanja u početku bila su oko razlika globalnog Sjevera i Juga i rizika ekološke krize.

Novi ciljevi – jednakost pravda i dostojanstvo

Do 1973. urednici časopisa Journal of Conflict Resolute, željeli su proširiti svoje originalno područje istraživanja izvan prijašnje koncentracije na međudržavni sukob i nuklearna pitanja.

Do kraja 1970-tih ovaj širi fokus postao je dio mirovnih studija, ali ih je tada zasjenio razvoj završne i najopasnije faze Hladnog rata. Sovjetska invazija na Afganistan, Iranska revolucija, talačka kriza, izbor vlada Reagana i Thacher te razvijanje novih generacija strateškog nuklearnog oružja – faktori su koji su obnovili pozornost prema pitanja koja su istraživači mira uvelike izbjegavali. To je dovelo da se mnogi znanstvenici brate pitanjima odvraćanja od rata i naoružanja, ali su pitanja okoliša i razvoja ostala predmetom proučavanja. Došlo je do značajnog porasta u istraživanjima tehnika posredovanja te održavanja mira i izgradnje mira nakon završetka sukoba. Cijeli niz centara za mirovne studije je preživio kraj Hladnog rata 1989 i 90 te bio spreman prilagoditi se posthladnoratovskom svijetu, mnogo lakše od mnogih centara za međunarodne odnose koji su u značajnijoj mjeri posrtali pod utjecajem takve promjene.

Ključne točke:1.) Mirovne studije težile su pružanju manje državno-centričnog, a više globalnog

pogleda na glavna pitanja sukoba.2.) Do 1970tih odgovarale su mirovne studije na probleme društveno-ekonomskih

podjela i ekoloških ograničenja.3.) 80tih u završnom razdoblju hladnog rata postojalo je žestoko protivljenje onome

što se ponekad smatralo ''studijama popuštanja''4.) Unutar mirovnih studija, jedan je od posljednjih događaja bio veliki interes za

prevenciju sukoba, rješavanje sukoba i održavanje mira.

Što su mirovne studije danas ?

Mirovne studije u ranom 21. stoljeću su čvrsto i napredno polje s nizom časopisa istraživačkih instituta kao Institut za istraživanje mira u Oslu (PRIO), Stockhomski međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI), te sa mnogim centrima na sveučilištima te sa svojim međunarodni tijelom, Međunarodnom udrugom za istraživanje mira (International Peace Research Association – IPRA). UN-ovo sveučilište za mir oživljeno je i danas djeluje iz svog kampusa na Costa Rici, te imaju naglasak na pomaganje sveučilišta s nedostatkom sredstava u siromašnijim državama kako bi ta sveuč. razvila vlastite kolegije.

Koje su glavne karakteristike mir. studija? Ramsbotham navodi niz obilježja koja ih određuju kao posebno polje istraživanja. (Rogers i Ramsbotham, 1999.)

1.) Temeljni uzroci. Briga za savladavanjem ključnih uzroka izravnog nasilja i za istraživanjem načina za prevladavanje strukturalnih nejednakosti, uz promicanje odnosa pravednosti i suradnje unutar ljudske zajednice. Mirovne studije idu mnogo dalje od postizanja odsutnosti rata kako bi djelovale društvima koja su iznutra mirnija. Ovo znači savladavanje nejednakosti ukorijenjene u klasnim, rodnim, rasnim podjelama, koje se analiziraju na više razina od pojedinca i zajednica do međunarodne razine.

2.) Interdisciplinarni pristupi. Spoznaja da je interdisciplinarni pristup ključan, s obzirom na višeslojnu prirodu nasilnog sukoba. Veći centri za mirovne studije imat će među svojim osobljem ljude iz različitih znanstvenih područja, kako prirodnih tako i društvenih znanosti. Ovo vodi do konceptualnog obogaćivanja, ali može izazvati i sporove oko prikladne metodologije i teorijskih okvira.

3.) Nenasilne transformacije. Potraga za mirnim načinima rješavanja sporova i nenasilnim transformacijama potencijalno ili stvarno nasilnih situacija. Ovo ne znači prihvaćanje statusa quo, već znači komparativno istraživanje mirnih i nemirnih procesa društvenih i političkih promjena, te načina smirivanja ili ublažavanja njegova ponavljanja. Unutar ovih parametra vodi se kontinuirana rasprava oko efikasnosti i legitimnosti korištenja sile u određenim okolnostima. Ovo se osobito odnosi na slučajeve humanitarne intervencije u unutarnjim sukobima.

4.) Višerazinska analiza. Prihvaćanje višerazinske analize na individualnoj, grupnoj, državnoj i međunarodnoj razini u pokušaju prevladavanja institucionalne dihotomije između proučavanja unutarnjih i vanjskih dimenzija koje se smatraju neadekvatnima za prevladavajuće obrasce sukoba. Ovo se smatra osobito značajnim s obzirom na relativan pad međudržavnih i porast unutardržavnih sukoba. Ovo se smatra važnim u analiziranju tendencija koje se kreću u smjeru ''transdržavnog'' sukoba. To je postalo obilježje globalnog rata protiv terorizma, kao i predaja pojedinaca- odnosno njihovo izručivanje država koje su sklone primjenjivati mučenje za dobivanje informacija.

5.) Globalna perspektiva. Prihvaćanje globalnog i multikulturalnog pristupa, koji bi izvore nasilja locirao globalno i regionalno, kao i lokalno, te uz oslanjanje na koncepcije mira i nenasilnih društvenih transformacija iz svih kultura. Takav pristup postao je još relevantniji kako se broj centara za mir. studije povećavao u Istočnoj i Južnoj Aziji i Latinskoj Americi.

6.) Analitičke i normativne. Shvaćanje da su mir. studije i analitički i normativni pothvat! Postoji tendencija baziranja mir. studija na kvantitativnim istraživanjima i komparativnim empirijskim studijama, u stvarnosti većinu znanstvenika su u polju privukla etička opredjeljenja i pitanja- Determinističke ideje su uvelike odbačene, dok se nasilje u velikim razmjerima i rat ne smatraju neizbježnim obilježjem međunarodnog sustava, već posljedicom ljudskih aktivnosti i izbora. U pogledu ovih etičkih opredjeljenja može se tvrditi da bi takvo okruženje moglo rezultirati nemarnom potragom za uzrocima bez pridavanja dovoljne važnosti akademskoj rigoroznosti.

7.) Teorija i praksa. Povezana je s ovime uska veza teorije i prakse u mir. studijama. Iako se konstanto održava jasna razlika između m. studija i mirovnog aktivizma, istraživači mira česti se sustavno angažiraju u nevladinim organizacijama, vladinim odjelima i međuvladinim agencijama. Oni na to često gledaju kao na dio procesa empirijskog testiranja teorijskih postavki, smatrajući ga također dvosmjernim procesom.

Uzevši u obzir modernu eru ''vrednovanja istraživanja'' u nekim zapadnim državama koje je primarno povezano s akademskim rezultatima u konvencionalnoj literaturi, to može biti nedostatak za disciplinu. Ovo ''angažiranje'' u procesu donošenja politika ne odgovara prevladavajućoj akademskoj kulturi većine zapadnih država, čak i ako se češće može naći u akademskim centrima većeg dijela svijeta.

Ključne točke:1.) Ključni elementi modernih mirovnih studija uključuju zanimanje za temeljne

uzroke sukoba i potragu za nenasilnim pristupima transformaciji sukoba.2.) One ostaju interdisciplinarno polje koje obuhvaća višerazinsku analizu od

individualne do međunarodne razine.3.) Istovremeno je i analitička i normativna (misli se na mir. studiju), često uključuje

etičke motivacije studenta i istraživača4.) Mirovne studije često surađuju s onima koji oblikuju javno mnijenje i kreatorima

politike

Odgovori na nove sigurnosne izazove:

Globalnom sigurnošću tijekom 45 godina Hladnog rata dominirao je sukoba Istok-Zapad, ali to je također razdoblje velikih sukoba u mnogim dijelovima svijeta. Okončanje Hladnog rata, također je pojačalo nestabilnost na Kavkazu i Balkanu, a postojale su i stalne napetosti u izraelsko-palestinskom sukobu, Irački rat 1991. i sukobi u regiji Velikih jezera u Središnjoj Africi.Do kraja 1990tih veliki broj tih sukoba transformiran je u nesiguran mir, a ostali kao što su Sjeverna Irska i Šri Lanka također su pokazale neke mogućnosti smirivanja. Napadi u New Yorku i Washingtonu u rujnu 2001. uzrokovali su snažnu vojnu reakciju SADa, što je dovelo do uklanjanja režima u Afganistanu i Iraku.I dok su ovo bili izravni slučajevi u ranom 21. st. oni su se razvijali u međunarodnom kontekstu u kojem dva veća problema postaju vidljiva. Prvi problem je duboka i trajna nejednakost u globalnoj distribuciji bogatstva i ekonomske moći, koja će uzrokovati da jedna sedmina ukupne svjetske populacije će kontrolirati tri četvrtine bogatstva. Iako postoje golemi napori u smjeru razvoja, globalna slika prikazuje trajni gubitak moći i rastuću socio-ekonomsku polarizaciju. Ta činjenica je osobno značajna u državama poput Kine, koja doživljava ekonomski razvoj, ali je većina bogatstva koncentrirana u rukama manjine.Ekološka ograničenja vjerojatno će pogoršati učinke čovjekove aktivnosti, čime će se ljudska dobrobit sve teže moći napredovati pod utjecajem konvencionalnog ekonomskog razvoja. Kombinacija nerazmjera između bogatih i siromaš. i ograničenja razvoja, će dovesti do krize neispunjenih očekivanja.

Na temelju ovog problema vjerojatna su tri velika sukoba: Prvi proizlazi iz veće vjerojatnosti povećane migracije ljudi iz ekonomskih društvenih i ekoloških razloga. Ovo već dovodi do promjena u političkom spektru regija primateljica, uključujući povećane nacionalističke tendencije i kulturalne sukobe. Drugo moguće je da će ekološki sukobi i sukobi oko energetskih izvora eskalirati. Sukobi mogu biti lokalni ili regionalni, oko pitanja hrane, vode itd.. ili globalni oko pitanja mineralnih izvora ili fosilnih goriva.Treće, natjecateljski i nasilni odgovori mogu se očekivati unutar i između država ili u obliku transnacionalnih pokreta- Zaptistički pokret u Meksiku, gerilski pokret Svjetleća staza u Peruu, neo-marksitičke pobune u Nepalu- oni mogu biti primjer rastućeg trenda pobuna, nerijetko pogoršani političkim, vjerskim i nacionalističkim fundamentalizmom. Povećanje unutarnje političke napetosti, prije svega u secesionistički pokreti u mnogoljudnim državam poput Kine, Indije, Indonezije, mogle bi imati široki odjek.

Ključni proces koji povezuje socio.ekonomske podjele i ekološka ograničenja je značajan napredak u obrazovanju, pismenosti i komunikacijama u većem dijelu svijeta u zadnjih 40 g.

Zajedno s ovim promjenama, došlo je do eksplozije tehnološke promjene u pogledu radija, televizije i tiskanih medija. Implikacije ovih promjena su fundamentalne, s obzirom da postoji mnogo veće osvještavanje među obespravljenom većinom svjetske populacije, upravo o toj obespravljenosti. Krajnji rezultat je revolucija frustriranih očekivanja kako razina isključenosti postaje sve primjetnija.Nadalje, razvoj nezapadnih satelitskih news kanala, kao npr. Al-Jazeera, znači da izvještavanje o događajima u Iraku i sličnima, više nije pod utjecajem lokalnih elita i nije predmet cenzuriranja.Posljedice utjecaja marginalizacije su brojne: od visokih razina urbanog zločina u mnogim Južnim gradovima (valjda misli na gradove iz siromašnih zemlja?!), potrebe za zaštitom zatvorenih zajednica bogate elite, izbijanja nasilja (Francuska). Al-Qaida i njen uspon do transnacionalnog fenomena duguje mnogo objavljivanju ljudskih žrtava rata protiv terora.

Izbor odgovora:

Odgovori na socio-ekonomske podjele i ekološka ograničenja mogli bi u najboljem slučaju dobiti oblike konstantne suradnje za održivi razvoj, uključujući oprost duga, trgovinsku reformu i pomoć u razvoju u mnogo većem opsegu od onog u posljednjim godinama.S druge strane mogli bi preuzeti oblik snažnih programa održavanja statusa quo, koji osiguravaju da bogati dio čovječanstva zadrži svoju privilegiranu poziciju prikladnim financijskim mjerama, potpomognuti vojnom silom. Opisan kao ''poklapanje'' na potencijalno razbijenom međunarodnom sustavu, ovaj postupak se čini kao trenutni trend, ne samo u smislu američkog odgovora na napade 11. rujna! Posljedica ovoga mogla bi biti Brooksova bojazan od ''prenapučenog ljutitog planeta ogromnih nejednakosti u bogatstvu koje su potpomognute vojnom silom.

Do kraja 2005 godine, prevladavajuća sigurnosna paradigma bila je velikim djelom pod dominacijom Sjedinjenih država, potpomognuta krutom silom, a mučenje je postalo prihvaćeno kao instrument sigurnosne politike Zapada. Pa ipak, pokret Al-Qaide i dalje je aktivan. Međutim postavlja se pitanja dal će se ta paradigma srušiti pod vlastitim manjkavostima ili će preživjeti, prije svega ovisi o razvoju globalnog rata protiv terorizma.Ovo je izazov za zajednicu međ. odnosa u cijelini, a posebno za zajednicu mirovnih studija. Kratkoročni odgovori uključuju primarno elemente potpore miru Programa za mir, koji su i sami djelomično preuzeti iz terminologije mirovnih istraživanja, kao što je prevencija kriza, održavanje mira, stvaranje mira i kratkoročni elementi izgradnje mira nakon smirivanja sukoba. Ovo zahtjeva međunarodna zajednica država koja pokazuje malo mudrosti i većinu odgovornosti prosljeđuje UN-ovom sustavu koji nema dovoljno resursa.

Ključne točke:1.) Većina spornih pitanja u budućnosti fokusira se na učinke kombinacije društveno-

ekonomskih podjela i ekoloških ograničenja.2.) Napadi 11. rujna i rat protiv terorizma tek trebaju odgovoriti na temeljene razloge

trenutnih percepcija nesigurnosti.3.) Odgovori na potencijalno nesiguran i slab međ. sustav zahtijevat će neprekidnu

analizu u kombinaciji s trajnim naporima predlaganja održivih alternativa trenutnoj sigurnosnoj paradigmi.

SEKURITIZACIJA

KOPENHAŠKA ŠKOLA- nastala je na institutu za istraživanje rata i mira (Conflict and Peace Research Institute- COPRI), u Kopenhagenu, a predstavljena je preko radova Buzana, Waevera i Jaapa de Wildea. Kop. škola razvila je znatan broj koncepata za preispitivanje sigurnosti, prije svega kroz pojmove SEKURITIZACIJE I DESEKURITIZACIJE. Škola je dio šireg pokušaja rekonceptualizacije pojma sigurnosti.

Kopenhaška škola je svoj pristup sigurnosti razvila u brojnim djelima, prije svega u djelu Security: A New Framework for Analysis (1998.). U tom djelu Buzan, Waever, de Wilde počinju s definicijom međunarodne sigurnosti u tradicionalnom vojnom kontekstu. Prema njima sigurnost je povezana s preživljavanjem- situacija kada problem postavi kao da predstavlja egzistencijalnu prijetnju određenom REFERENTNOM OBJEKTU.

Kopenhaška škola identificira 5 GLAVNIH KATEGORIJA SIGURNOSTI: vojna, ekološka, ekonomska, društvena i politička sigurnost.Dinamika svake kategorije sigurnosti određena je prevoditeljima sekuritizacije i referentnim objektom. Prevoditelji sekuritiacije su defininirani kao 'sudionici koji sekuritiziraju probleme proglašavajući nešto, odnosno referentnim objektom, egzistencijalno -ugroženim. Referentni objekti nešto što se smatra egzistencijalno ugroženim i što ima legitimno pravo na opstanak. Ti objekti mogu biti država (vojna

sig.), državna suverenost (politička sig.), nacionalna bogatstva (ekonomska sig.), kolektivni identiteti (društvena sig.), vrste ili staništa (ekološka sig.).Kopenhaška škola prihvaća višesektorski pristup sigurnosti koji predstavlja pomak od tradicionalnih sigurnosnih studija i njihove usredotočenosti na vojni sektor. Ona produbljuje sigurnosne studije uključivanjem nedržavnih aktera u njih. Postoji rizik prevelikog širenja definicije sigurnosti s posljedicom da SVE postane sigurnosni problem. Preširoko definiranje sigurnosti može dovesti do nedostatka pojmovne i analitičke koherentnosti.Kopenhaška škola sa svojim modelom sekuritizacije i desekuritizacije nastoji dati doprinos raspravama, razvijanjem analitičkog okvira za proučavanjem sigurnosti, jer ta škola pruža mogućnosti sustavne, komparativne i koherentne analize sigurnosti.

Ključne točke:1.) Uska interpretacija sigurnosti koncentrira se na državu i njenu obranu od vanjskih

vojnih napada. Kao odgovor na tu definiciju sigurnosti, ostali pristupi u sigurnosnim studijama pozivali su se na proširenje sigurnosti kako bi se uključile nove nevojne prijetnje

2.) Kop. škola ističe da je sigurnost povezana s preživljavanjem. Sigurnosni problem mora definirati kao egzistencijalna prijetnja. Škola zadržava logiku sigurnosti preživljavanja koja se povezuje s tradicionalnim razumijevanjem sig.

3.) Međutim Kop. škola proširuje koncept sigurnosti. Ona identificira 5 glavnih kategorija sigurnosti: vojna, ekološka, ekonomska, društvena, politička

4.) Dinamiku svake sigurnosne kategorije određuju prevoditelji sekuritizacije i referentni objekti.

5.) Važno je sačuvati konceptualnu preciznost pojma sigurnosti. Kopenhaška šk. pruža okvir za definiranje sigurnosti i određivanje kako određeno pitanje postaje sekuritizirano ili desekuritizirano.

Model sekuritizacije:

Proces sekuritizacije u dvije faze (SKICA 7.1 nalazi se na 136 strani skripte)

Zastupnici kopenhaške škole smatraju kako svako pitanje može biti sekuritizirano- označeno kao sigurnosni problem i pomaknuto iz politiziranoga u sekuritizrani dio spektra - postupkom sekuritizacije.PROVODITELJ sekuritizacije pitanje koje je već politizirano definira kao egzistencijalnu prijetnju referentnom objektu (tipa državi, gospodarstvu…). Kao odgovor na prirodu prijetnje, provoditelj sekuritizacije tvrdi kako mora primijeniti izvanredna sredstva koja idu izvan uobičajenih normi političke domene.Zbog toga Buzan, Waever i ostali tvrde kako sekuritizacija je potez koji politiku vodi izvan ustaljenih pravila igre. Škola navodi kako se DESEKURITIZACIJA odnosi na obrnuti proces od sekuritizacije- obuhvaća pomicanje pitanja iz područja hitnog stanja u normalni proces pregovaranja političke sfere. Kraj režima Apertheida je primjer desekuritizacije.

Postupak sekuritizacije odnosi se na prihvaćenu klasifikaciju samo određenih fenomena, osoba ili entiteta kao egzistencijalnih prijetnji koje zahtjevaju bitne mjere.Kop. Škola oslanja se na proces sekuritizacije u dvije faze:

1.) Prva faza odnosi se na prikazivanje određenih problema, osoba ili entiteta kao prijetnji opstanku referentnih objekta, Početni korak mogu pokrenuti države ili nedržavni akteri. Nedržavni akteri poput sindikata se smatraju važnim igračima u modelu sekuritizacije. Mjera sekuritizacije otkriva moć i utjecaj provoditelja sekuritizacije najčešće države ili njezine elite – kaže Collins !

2.) Druga i ključna faza sekurit. uspješno je dovršena samo ukoliko provoditelj sekurit. uspješno uvjeri relevantnu publiku (javno mjenje, političare , časnike…) da je referentnom objektu ugrožen opstanak. Jedino se tada mogu nametnuti izvanredne mjere!

Ključan dio modela sekuritizacije u 2 faze je važnost govornog čina- čin je definiran kao pojmovno predstavljanje određenog pitanja kao egzitencijalne prijetnje sigurnosti. Provoditelj sekuriti. koristi jezik kako bi problem artikulirao u sigurnosnim terminima i uvjerio relevantnu publiku u neposrednu opasnost koja iz njega proizlazi. Dakle sigurnosni problem mora biti definiran kao egzistencijalna prijetnja!Ovaj važan kriterij omogučuje kopenhaškoj školi da široko definirani koncept sigurnosti poveže s pitanjem opstanka te s rasuđivanjem koje nalazimo unutar tradicionalnog pristupa sigurnosnim studijama.

Ključne točke:1.) Referentni objek mogu biti pojedinci i skupine (izbjeglice, žrtve kršenja ljudskih

prava) kao i problemska područja (državna suverenost, okoliš…) koja imaju legitimnu potrebu za opstankom i čija je egzisten. neposredno ugrožena.

2.) Provoditelji sekuriti. mogu biti vlada, pol. elite, vojska i civilno društvo. Oni pitanje sekuritiziraju određivanjem postojanja prijetnje i opstanka određenih referentnih objekta.

3.) Provoditelji desekuritizacije nekom pitanju oduzimaju oznaku egzistenci. prijetnje i time ga pomiču iz sekuritiziranog područja u uobičajenu javnu arenu.

4.) Provoditelji sekuritizacije koriste JEZIK SIGURNOSTI ( GOVORNI ČIN) kako bi određenu publiku uvjerili u egzistencijalnu prirodu prijetnje.

Uspješan postupak sekuritizacije:

Vlade i političke elite imaju određenu prednost nad drugim subjektima u pokušajima utjecaja na javnost i u pozivanju na primjenu izvanrednih mjera – kaže Collins.

Vlada koristi legitimnost koju joj je dalo izborno tijelo, što joj daje značajnu prednost kada pokušava uvjeriti publiku u nužnost izvanrednih mjera kao odgovora na egzistencijalnu prijetnju. U demokratskim društvima, publika još uvijek ima pravo odbiti govorni čin, tj. predstavljanje određenog problema kao egzist. prijetnje.

U nedemokratskim zemljama, percepcije prijetnji i proces donošenja odluka često su pod utjecajem vojske, kao i raznih političkih ili birokratskih elita. Utjecaj društvenog pritiska

i težnji prema sekuritizaciji i desekuritizaciji političkih pitanja ostaje ograničen. U takvom kontekstu političke elite mogu zlouporabiti ekstremne oblike politizacije kako bi ostvarile određene političke ciljeve i konsolidirale svoje pozicije moći. Takav postupak sekuritizacije je uspješan jer su političke elite ograničenu javnost uvjerile u egzistencijalnu narav prijetnje – Collins.

Kopenhaška škola smatra sigurnost, društveno konstruiranim konceptom. Škola u svom pristupu je primarno KONSTRUKTIVISTIČKA. Ono što tvori egzistencijalnu prijetnju smatra se subjektivnim pitanjem. Svaki postupak sekuritizacije uključuje političku odluku i rezultat je političkog i društvenog čina. Škola predviđa da sekuritizacija može propasti ili uspjeti ovisno o tome da li pojedina javnost prihvaća diskurs.

Ključne točke:1.) Postupak sekuritizacije uspješan je samo onda kada je relevantna javnost uvjerena

da postoji egzistencijalna prijetnja koja ugrožava referentni objekt.2.) Vlade i elite imaju prednost nad drugim akterima pri težnji za utjecajem na

javnost.3.) Što čini sigurnost je subjektivno pitanje.4.) Svaki proces sekuritizacije uključujue politički i sigurnosni čin.5.) Postupak sekuritizacije može uspjeti ili ne, ovisno o uvjerljivosti diskursa.

Izvanredne mjere i motivi za sekuritizaciju:

Kopenh. škola tvrdi kako uspješan postupak sekuritizacije provoditeljima sekuriti. daje posebno pravo da koriste izvanredna sredstva u nastojanju da formiraju izvanredne mjere. Od izvanrednih mjera se očekuje da odgovore na određeni problem koji predstavlja egzistencijalnu prijetnju referentnom objektu. Prihvaćanje i primjena tih izvanrednih mjera uključuje identifikaciju i klasifikaciju nekog problema kao neprijatelja protiv kojeg se mora djelovati.Potrebno je spomenuti i neke nedostatke interpretacije izvanrednih mjera te Kop. škole. Nije jasno kakvu će izvanrednu mjeru poduzeti neki nedržavni akter nakon što uspješno uvjeri publiku u egzistencijalnu prirodu prijetnje. U pitanje se može dovesti značaj procesa sekuritizacije kada on nije usklađen s akcijama i politikama za suzbijanje navodne prijetnje. Prema modelu sekuritizacije pretvaranje određenog pitanja u sigurnosno pitanje zahtjeva jedino priznanje javnosti da se radi o prijetnji.BUZAN, WAEVER i de WILDE, osobito naglašavaju da provoditelj sekuritizacije može imati uspješne govorne činove, a istovremeno odlučiti da će na egzistencijalnu prijetnju odgovoriti putem standardnih političkih procedura, a ne izvanrednim mjerama. Potpuni postupak sekuritizacije sadrži i diskurzivne elemente (govorni čin) i nediskurzivne elemente (implementacija politike). Stoga sigurnosni akt ovisi o uspješnim govornim činovima koji relevantnu javnost uvjeravaju u egzisten. prirodu prijetnje.

Sekuritizacija nekog pitanja može pružiti neke opipljive koristi, uključujući učinkovitije rješavanje složenih problema, mobiliziranje javne potpore za politike u određenim područjima kojima se daje sigurnosni značaj.

Sekuritizacija se može zlouporabiti kako bi se ojačala uloga vojske ili specijalnih sigurnosnih snaga u civilnim aktivnostima. Ovo je osobito važno u novim demokracijama ili državama u kojima je nejasna podjela između vojne i civilne oblasti.''Također, postupak sekuritizacije mogu iskoristiti elite kako bi ograničile građanske slobode, nametnule prijeke sudove, pritvorile političke protivnike ili osumnjičene za terorizam bez suđenja ili povisile vojne proračune'' – Anthony, Emmers, Acharya.

Kako bi objasnio potencijalnu opasnost vezanu uz postupak sekuritizacije, Kyle Grayson koristi analogiju ''Frankesteinovog čudovišta''. Metafora pomaže razumjeti koliko moćan može postati provoditelj sekuritizacije, ali i gubitak kontrole koji proizlazi iz strategije koja otvara vrata izvanrednim sigurnosnim djelovanjima.

Kopenhaška škola postupak sekuritizacije ne smatra pozitivnom vrijednošću ili potrebnim postupkom ta svladavanje određenih pitanja – Williams.!Umjesto toga škola tvrdi kako bi društva trebala djelovati unutar okvira redovne politike, u kojima je moguće probleme raspraviti i na njih odgovoriti unutar normalnih granica politizacije. Shodno tome Buzan, Waever proces desekuritizacije smatraju osobito važnim za vraćanje nekog pitanja na standardnu politiziranu razinu. Rizici za društvo i zlouporaba ovlasti mogu se spriječiti desekuritizacijom nekog pitanja i njegovim ponovnim uključivanjem u normalnu političku dilemu.

Ključne točke:1.) Uspješan postupak sekuritizacije provoditelju sekurit. daje pravo korištenja

izvanrednih sredstava.2.) Sadržaj izvanredne mjere nije uvijek jasno definiran.3.) Postupak sekuriti. može se objasniti nizom motiva i namjera.4.) Postupak sek. može dovesti do zlouporabe ovlasti, mogu ga zlouporabiti režimi ili

se može zlouporabiti u ime građanske slobode.5.) Desekuritizacija može biti korisna u ponovom uvođenju pitanja u sferu politike.

Ograničenja modela sekuritizacije:

Kopenhaška škola pruža okvir za utvrđivanje kako i tko u nekom pitanju daje ili oduzima sigurnosni značaj. Ona se dosad posvećivala prvenstveno na određivanje teorijskog pristupa sigurnosnim studijama, istovremeno ne posvećujući dovoljnu pažnju empirijskom istraživanju. Empirijska istraživanja na putu koji vodi sekuritizaciji javnih pitanja mogla bi dovest do boljeg razumijevanja prelaska iz politiziranog u sekuritizirani dio spektra i obratno. Važno je empirijski ustvrditi doprinose li postupci sekuritizacije učinkovitom rješavanju određenih pitanja.

Kopen. škola se kritizira zbog EUROCENTRIČNOSTI, taj joj eurocentrizam je manje

očit u knjizi ''Sigurnost: Novi okvir za analizu'', čiji je cilj ponuditi širok teorijski pristup sigurnosnim studijama. Pitanje društvene sigurnosti, koje je u srži škole i naglašava društvo kao primarni referentni objekt, umnogome dolazi iz europskog iskustva. Odnosi se na društva bez granica za koja se tvrdi da postoje u Europi, kao rezultat političke i ekonomske integracije. Društvena sig. povezana je sa stvaranjem kolektivnog europskog identiteta i trebala bi biti odvojena od državne sigurnosti.

Može se raspravljati o tome doprinosi li model sekuritizacije proučavanju međ. sigurnosti u dijelovima svijeta koja se mogu lako analizirati na realistički način. Tako primjerice u Sjeveroistočnoj Aziji dalje definirana strateškom strukturom određenom realističkim karakteristikama, te ju dalje određuju tradicionalni problemi poput Korejskog otoka, proliferacije oružja, problemi između Kine i Tajvana, Kine i Južne Koreje, Kine i Japana. Krhkost bilateralnih veza između Kine i Japana glavna je prijetnja miru cijele regije.U takvom kontekstu sigurnost se još uvijek primarno povezuje s geopolitikom, ravnotežom moći i vojnom strategijom. Iako model sekuritizacije može ukazat na brojne govorne činove moguće je da u takvim strateškim okruženjima neće biti mogućnosti otkriti više od racionalnih teorija.

Model sek. nije sposoban u dovoljnoj mjeri odvojiti postupak sekuritizacije od pitanja teške politizacije, Razlikovanje koje može postojati između ovih procesa može postati nejasno, ovisno o političkom kontekstu i postojećim okolnostima.Političari mogu koristiti jezik sigurnosti u javnim pitanjima kako bi povećali svoju popularnost i izgleda da budu ponovo izabrani.

KONAČNO, model sekuritizacije pokreće neka važna pitanja o ulozi znanosti. Trebaju li znanstvenici kada proučavaju proces sekurit., ponašati samo kao promatrači ili kao zagovornici ?Kopen. škola od analitičara očekuje da se odvoje od procesa sekuritizacije i uloge provoditelja sekuritizacije. Stalne intervencije zamagljuju razlikovanje između znanstvene analize i politike te analitičara pretvaraju u zasebnog i utjecajno prevoditelja sekuriti. koji je dio sekuritiza. procesa.

Ključne točke:

1.) Model sek. još se uvijek smatra relativno novim. Za bolje razumijevanje dinamike sekuriti. potrebno je više empirijskih istraživanja

2.) Kop. škola često se smatra eurocentričnom koja održava europske sigurnosne probleme i pitanja.

3.) Granice između sekuriti. i politizacije ponekad su nejasne.4.) Model sekurit. pokreće pitanja o ulozi znanstvenika i analitičara-

Sekuritizacija ilegalnih migracija:

Sekuritizacija ilegalnih imigracija je postala čest slučaj! Migracije su složeni društveni fenomen na koje utječu razni faktori. Ekonomske determinante, siromaštvo, ekonomska nejednakost glavna su motivacija za migrante da napuste svoje matične države. Političke

okolnosti također objašnjavaju seobe stanovništva. Migranti se često suočavaju sa restriktivnim imigracijskim politikama i ograničenim mogućnostima za legalnu imigraciju te to sve vodi do rastućeg oslanjanja na ilegalne metode ulaska ili ostanka u određenoj zemli.Iliegalnu migraciju političari mogu artikulirati, a određena javnost može je smatrat prijetnjom političkoj, društvenoj, socijalnoj, ekonomskoj sigurnosti države i njenog društva. Smatra se da ilegalne migracije narušavaju sigurnost državnih granica i predstavljaju prijetnju nacionalnoj suverenosti države (politička sigurnost). Također mogu imati i negativan utjecaj na strukturu društva i njegovo ekonomsko blagostanje. Migranti se često prikazuju kao prijetnja životnom stilu i kulturi države primateljice. Ilegalni migranti često se spominju kao ekonomski migranti koji traže azil kako bi iskoristili državne socijalne pogodnosti i preoteli posao nekom domaćem radniku.U stvarnosti oni većinom završe na poslovima za nekvalificirane radnike koje državljani te države odbijaju raditi.

Postupanje prema problemu ilegalnih migracija vlade Johna Howarda 2001. godine predstavlja primjer sekuritizacije. Ilegalne su imigracije kasnih 90tih počele dobivat značajan utjecaj u Australiji. Pauline Hanson i njena stranka One Nation Party pretvorile su to pitanje u sredstvo dobivanja političkih bodova, jer su propagirali svoje ekstremne stavove o imigraciji, Aboridžinima i tražiteljima azila. Već 1996. je osvojila mjesto u parlamentu AUS.a stranku je osnovala 1997. godine. Vlada Johna Howarda u ljeto 2001. je usvojila stajalište o ilegalnim migracijama, zbog incidenta Tampa – radi se o norveškom teretnom brodu, koji je spasio 460 Afganistanca na njihovom putu prema Australiji u potrazi za azilom. Australska vlada odbila je brodu Tampi pravo pristupa u luku i naredila im da se okrenu, a brod je tu naredbu odbio poslušati, Howard je jedinicama specijalnih zračnih snaga (SAS) naredio da preuzmu kontrolu nad brodom i spriječe njegov dolazak na australijsko kopno – dakle poduzeta je vojna akcija kako bi se sprječio ulazak tražitelja azila u državu.

Australski premijer Howard, koristio je temu migracija u svojoj predizbornoj kampanji kako bi bio ponovo izabran. Krijumčarenje ilegalnih imigranta se opisalo kao prijetnja državnoj sigurnosti i teritorijalnom integritetu države.

U ovom slučaju sekuritizacije referentni objekt bili su nacionalna suverenost i teritorijalni integritet Australije (vojna i pol. sigurnost), struktura društva (društvena sigurnost) i ekonomsko blagostanje (eko. sigurnost). Provoditelj te sekuriti. je bila vlada Johna Howarda. Javnost je činilo australsko javno mnijenje, s time da je publika uglavnom prihvatila interpretaciju događaja koju je predstavio provoditelj sekuritizacije i potvrdila potrebu primjene izvanrednih mjera. Provoditelj sekuritizacije koristio je sigurnosni diskurs koji je publiku uvjerio u prijetnju koja predstavlja krijumčarenje ilegalnih imigranata.Takve mjere su uključivale automatsko pritvaranje tražitelja azila koji dolaze u Australiju u kamove dok čekaju obradu svoji molbi. Australska vlada izgradila je centre za pritvor na svom teritoriju i u inozemstvu na otocima Mauru, Manus i Papuk Nova Gvineja. Australska Federalna Policija (AFP) i Australske obrambene snage (ADF) povećale su

svoje sposobnosti za osiguranje sigurnosti granica od krijumčarenja ljudi, terorizma i itd…

Ključne točke:1.) Ilegalna migracija je jedan od fenomena koji se sve više sekuritizira.2.)Smatra se da Il. imigrantni predstavljaju opasnost pol. društvenoj, ekonomskoj i vojnoj sigurnosti. 3.) Australska šira javnost općenito je prihvatila upotrebu govornog čina.4.) Dovršeni postupak sekurit. doveo je do uvođenja izvanrednih mjera.

Sekuritizacija trgovine drogom

Ilegalno trgovanje drogom je još jedno pitanje koje je sekuritizirano. Trgovina drogom povezana je s ostalim kategorijama transnacionalnog kriminala, te je povezana s krijumčarenjem oružja, organiziram kriminalom, korupcijom, terorizmom i itd…Trgovina drogom smatra se prijetnjom društvenoj sigurnosti zbog sve veće potrošnje droga te povećane razine nasilnih zločina.Trgovina drogom ima posljedice na ekonomiju, jer stvara sivu ekonomiju i narušava financijske institucije, potiče problem pranja novca.

Rat protiv droge koji je poduzeo Tajland 2003. pod vodstvom Thaksina Shinawatre primjer je sekuritizacije.Najozbiljniji trend u Tajlandu je bilo rapidno povećanje sintetičkih droga (tipa LSD, Speedball i ostalo…)U ovom slučaju sekuritizacije referentni objekt bili su nacionalni suverenitet i teritorijalni integritet Tajlanda, integritet i stabilnost pol. sustava i tajlandsko stanovništvo, ali i gospodarstvo i prosperitet države. Dok je provoditelj sekuritizacije tajlandska vlada i premijer Thaksin Shinawatra. Javnost se sastojala od tajlandskog javnog mijenja. Publika je dakle prihvatila interpretaciju događaja koji je potaknuo Shinawatra i potvrdila je potrebu za akcijom. Za kopenhašku školu ovo je primjer postupka sekuritizacije, gdje je provoditelj upotrijebio sigurnosni diskurs, a javnost je bila uvjerena u egzistencijalnu prijetnju.Rat protiv droge doveo je do implementacije izvanrednih mjera kao i do niza zlouporaba. Tako su ministarstvo unutarnjih poslova, policija i lokalne vlasti objavile listu osumnjičenih dilera, preprodavača droge itd… što je dovelo do zabrinutosti da bi policija mogla privesti nedužne ljude zbog navodne upotrebe droga itd…

Ključne točke: 1.) Ilegalna trgovina drogom se sekuritizira.2.) Narkotici se smatraju prijetnjom sigurnosti.3.) Tajland je 2003. proglasio rat protiv droge, i stanovništvo je prihvatilo takav

postupak vlade.4.) Implementacija izvanrednih mjera dovela je do zlouporabe.

Rat u Iraku i neuspjeh sekuritizacije

Važan primjer neuspjeha sekuritizacije je neuspjeh američko predsjednika Busha i britanskog premijera Tonya Blaira u uvjeravanju međunarodne zajednice u egzistencijalnu prijetnju koju predstavlja Saddam Hussein i njegov režim u Iraku. Bush je već bio označio Irak, Sj. Koreju i Iran kao ''osovine zla''. Kasnije je Američka administracija uklanjanje Husseina pokušala opravdati povezivanjem s međunarodnim terorizmom i prijetnjom proliferacije oružja za masovno uništenje . WMD – weapons of mass destruction.Jezik sigurnosti je bio upotrijebljen za opravdanje implementacije hitnih i izvanrednih mjera (korištenje vojne sile). Kritičari američko stajališta doveli su u pitanje sposobno iračkog oružja za masovno uništenje i njegovoj izravnoj prijetnji za mir u svijetu. Prijetnja je bila manja od onih u Libiji, SJ. Koreji ili Iranu.

Protivnici korištenja vojne sile tražili su diplomatsko rješenje! Vijeće sigurnosti je 2002. g je usvojilo rezoluciju u kojoj inspektorima UN-a dopustila da se nakon 4 godine vrate u Irak i da traže WMD. HANS BLIX – šef UN-ovih inspektora za oružje objavio je da je njegov tim u traženju oružja u Iraku nije pronašao ništa što bi se moglo karakterizirati kao WMD.

U.K. koji je bio ključni partner SAD-u, nije uspio uvjeriti svoju javnost za potrebe intervencije u Irak! Govorni čin Britanske vlade nije uspio uvjeriti javnost od prijetnje koja dolazi iz Iraka. Budući da neće dobiti UN-ov mandat za napad na Irak, SAD i V.B. 20.3.2003 započeli su akciju Iračka sloboda. Američka administracija i Britanska vlada nisu uspjele uvjeriti međ. zajednicu u nužnost i legitimnost sukoba. Zbog toga se proces sekuritizacije nije uspio pomaknuti od prve faze (politizacije).

Ključne točke:1.) Sekuritizacijski potezi mogu doživjeti neuspjeh, jer je to rezultat odbijanja

publike da prihvate govorni čin koji izriče provoditelj sekuriti.2.) Am. predsjenik G. Bush i brit. premijer T. Blair nisu uspjeli uvjeriti međ.

zajednicu u prijetnju koji predstavlja irački predsjenik Saddam Hussein.3.) Članovi koalicije su pokušali opravdati vojno uklanjanje Husseina povezujući ga s

međ. terorizmom i proliferacijom oružja za mass uništenje.4.) Povezanost nije prihvatila većina članova vijeća sigurnosti UN-a i šire međ.

zajednice!

VOJNA SIGURNOST

- dvije koncepcije – percipirana ili stvarna sloboda od prijetnje ili kao korištenje organiziranog nasilja u političke svrhe.- moguća da netko sebe samo smatra sigurnim, a u velikoj je opasnosti; također je uvijek moguće da je postojala prijetnja, čak iako nije izvršena – problemi- usmjerena je na organizirano nasilje kao suprotnost nasilju pojedinaca i obično isključuje nasilje u svrhe koje nisu političke (kriminalno, obiteljsko nasilje itd.)

Subjekti vojne sigurnosti mogu biti države ili aspiranti (izazivači državne moći) kao što su pobunjeničke skupine te drugi subjekti (UN, Oxfama) koji pokušavaju utjecati na politiku vojne sigurnosti.Legitimniji pojam nasilja za države kao aktere – sila ili prinudaOpseg djelovanja vojne sigurnosti – ciljevi i sredstva

vojna sredstva, vojni ciljevi – npr. uništavanje tenkova projektilima vojna sredstva, nevojni ciljevi – npr. korištene vojnika za humanitarnu pomoć nevojna sredstva, vojni ciljevi – npr. korištenje ekonomskih sankcija da bi se

oslabila vojna moć nevojna sredstva, nevojni ciljevi – npr. korištenje ekonomskih sankcija da bi se

prisililo nekog da plati dug

- najviše problema u središnje dvije stavke, zadnja obično ispada iz opsega vojno-sigurnosnog djelokruga

Vojna strategija i vojna sigurnost: Tradicionalne sigurnosne studije- zdravorazumski pristup, stajališta prihvaćena kao objektivna, normalna i prirodna- objektivistički – pretpostavlja da možemo znati koje su stvarne prijetnje našim interesima i kako s njima najbolje postupati- najače povezan sa realizmom, u manjoj mjeri sa liberalizmom- užasi prvog svjetskog rata i takvog načina ratovanja potaknuli znanstvenike i civile - kultura militarističkog nacionalizma – veličanje rata i vojnih sredstava kao dobra i plemenita u životu nacije- pojava nuklearne bombe – trend prema razmišljanju o sigurnosti i izbjegavanju ratova – Hladni rat- dva odgovora na nuklearne bombe i prijetnju unutar tradicionalne teorije sigurnosti:

konvencionalizirati ih – tretirati ih kao jednostavno veće bombe koje bi se mogle upotrijebiti u ratu

druga struja tvrdi da je ono fundamentalno različito i revolucionarno po svojoj sposobnosti velikog uništenja

- mnogo veći naglasak je stavljen na pronalaženja načina za postizanje političkih ciljeva izbjegavajnem rata, ali i da se te nove sposobnosti učine iskoristivim u ratu.

Sekuritizacija- stvaranje percepcije nekog događaja kao prijetnje sigurnosti - dva važna događaja za vojnu sigurnost – kraj Hladnog rata i napad na WTC ( početak „rata protiv terora“)

Barry Buzan, Ole Waever i Jaap De Wilde – predstavili su sigurnost koja ima vojne, ekonomske, društvene i političke sektore, te globalne, neregionalne podsistemske, regionalne i lokalne razine

- zaključuju da je nakon Hladnog rata vojna sigurnost uglavnom postala primarno regionalna i kako slabe države mogu stvoriti izuzetno lokalnu usredotočenost na vojnu sigurnost.

Treća dimenzija tog modela predlaže tri problemske kategorije – sigurnosnu, političku i nepolitičku - nešto je sigurnosno pitanje kada prijeti opstanku i zahtjeva hitnu i izvanrednu političku akciju- referentni objekt – onaj kojeg štiti – vojne sigurnosti obično je država, ali mogu biti i drugi (oružane snage mogu sebe smatrati referentnim objektom te ustati protiv države ili pokrenuti državni udar)- tradicionalni pristupi koncetriraju se na sigurnosne aspekte vojnih pitanja, Buzan i ostali tvrde da napredne i industrijske države uglavnom nemaju prijetnji koje zahtjevaju hitnu i izvanrednu političku akciju i da se koncetriraju na humanitarne intervencije i snage u svrhu održavanja mira- realisti smatraju da bi takav stav mogao dovesti do zanemarivanja ulaganja u oružane snage da bi se osiguralo da do vojnih prijetnji uopće ne dođe.- problemi kao što su droga i nedržavni terorizam nisu nužno dio vojno-sigurnosne agende ili odvojeni od nje – različita mišljena – pitanje desekuritizacije (npr. legaliziranje droge – slićno kao alkohol i cigarete)- liberalna teorija demokratskog mira – Maoz i Russet – postoje liberalne norme u demokratskim procedurama koje otežavaju liderima započinjanje rata.Barkawi i Laffey – liberalne d. ne ratuju jer imaju izgrađene geostrateške i političko-ekonomske odnose koji podupiru dominaciju kapitalističih država u nenaslinom obliku.- korist sekuritizacijskog pristupa je što nudi mogućnost usporedbe važnosti drugih sektora bez privilegiranja vojnog sektora.

Konstruktivizam- proučava kako se značenje na području vojne sigurnosti konstruira pomoću diskurzivnih djelovanja- okvir sekuritizacije Buzana i ostalih je dijelom konstruktivistički zato što promatra način na koji se društvena stvarnost stvara putem ljudske interakcije.- dublji konstruktivizam – Jutte Weldes (Kubanska kriza) – tvrdi da postoje obrasci razumjevanja nacionalnih interesa među donositeljima odluka koja nisu objektivna – najkorisnije ih je shvatiti inter-subjektivnima – do njih se dolazi kroz proces zajedničke interpretacije- inter-subjektivni proces – stvaranje značenja znači više od akumuliranja činjenica.- ograničenje konstruktivističkog pristupa što Weldes i drugi ne nude metodu odabira između ili udaljavanja od suprostavljenih interpretacija. Također moguće je steći dojam da ona druga, koja kritizira prvu, je najuvjerljivija.- u poststrukturalističkoj verziji – čak i veći naglasak stavljen na diskurz- David Cambell – kritizira Buzanovu tvrdnju da su neke konstrukcije ustaljene ili 'sedimentirane' te objektive i da se kao takve mogu uzeti – kaže da se čak i takve konstrukcije zapravo samo čine u glavama i da su dio tekuće diskurzivne prakse.- za poststrukturaliste identitet ne postoji uredno u odvojenim kategorijama s odvojenim ključnim elementima.

SIGURNOST REŽIMA

- postoji duboka razlika između sigurnosnih izazova s kojima se suočavaju razvijene države i države u razvoju - sigurnosne prijetnje s kojima se suočavaju slabe države mogu biti katastrofalne i uglavnom su iz unutarnjih izvora- stalna „dilema nesigurnosti“ (Job) za vladajuće elite: Što više pokušavaju ustanoviti učinkovitu državnu vlast, to više uzrukuje izazove svom autoritetu od strane moćnih grupacija u društvu.U tom kontekstu sigurnost režima – stanje u kojo su vladajuće elite sigurne od nasilnih izazova njihovoj vladavini, ne može se više razlikovati od državne sigurnosti – stanja u kojem su institucije, procesi i strukture države sposobne nastaviti učinkovite funkcionirati bez obzira na sastav vladajuće elite.„Dilema nesigurnosti“ slabe državeSlabe državeThomas – snagu/slabost države povezuje s institucionalnim kapacitetom i razlikuje dva oblika državne moći:- despotska moć – odnosi se na državnu sposobnost prinude i primjenu sile kako bi nametnula vladavinu- infrastrukturna moć – učinkovitost i legitimitet državnih institucija i sposobnost vladanja konsenzusom

- Jake države imaju manju potrebu primjenjivati moć prinude budući da je njihova infrastrukturna moć to čini nepotrebnim.Buzan – tvrdi kako se države sastoje od tri primarne sastavnice: fizičke osnove, institucionalnog kapaciteta i 'ideje od državi'.- kod njega snaga počiva u 'ideji od državi' te u mjeri u kojoj društvo oblikuje konsenzus o državi i s njom se identificira.Migdal – snagu države definira u smislu kapaciteta države tj. sposobnosti državnih vođa da državne organe koriste kako bi ljude natjerali da čine ono što žele.- većina država u razvoju završi u obračunu države i društva – slabe države manje su važno pitanje u odnosu na snažna društva.Tri dimenzije državne snage:

infrastrukturna sposobnost sposobnost prinude nacionalni identitet i društvena kohezija

- većina država u razvoju – imaju previše razvijene sposobnosti prinude, ali im nedostaje infrastrukturna sposobnost te društveni konsenzus.- najvažnija karakteristika slabih država je njihova nesposobnost uspostavljanja i održavanja monopola nad sredstvima prisile- državna snaga ili slabost je dinamični kontinuum duž kojeg se države mogu pomicati, moguće je da slabe države postanu jako i obrnuto.Prijetnje slabim državama- iznutra – vojne frakcije, suprostavljeni moćnici kao što su warlordovi ili kriminalci, ustanci manjina, institucionalni kolaps i nemiri te konačno, unutardržavni rat.- izvana – uplitanje moćnih međunarodnih subjekata, prelazak i prijelijevanje prijetnji iz susjednih država te trgovina lakim naoružanjem.Dilema nesigurnosti slabe države

- primarno je unutarnje stanje utemeljeno na proturječnosti između državne i društvene moći- stanje slično neorealističkoj koncepciji strukturalne anarhije u kojoj skupine stvaraju nesigurnost u ostatku sustava kada pokušavaju poboljšati vlastitu sigurnost.- takvo stanje je samoodrživo budući da svaki pokušaj režima da ostvari vlastitu sigurnost silom uzrukuje otpor, a takav nedostatak političkog i institucionalnog središta s monopolom sile stvara spiralu nesigurnosti – polutrajnu situaciju 'nenadane anarhije' - koncept nacionalne sigurnosti – sigurnosti čitavog društveno-političkog entiteta, nacije države je u kontekstu slabe države stoga neprimjenjiv.Sigurnosne strategije u slabim državama- unutarnje – represija i vojna ekspanzija, unajmljivanje plaćenika i privatnih vojnih kompanija, strategije „podijeli pa vladaj“ (posvađaj i podijeli velike društvene grupacije, tako da jednoj potpomogneš – etnička manipulacija – isto na etničkim grupama), namjerno podrivanje državnih institucija, politike pokroviteljstva i zbrinjavanje elita, politike identiteta i manipulaciju demokracijom.- vanjske – upotreba privatnih vojnih kompanija i plaćenika, obrambeni sporazumi s velikim silama, uključivanje u regionalne obrambene organizacije te sklapanje sporazuma sa drugim slabim državamaSigurnosne posljedice- vječita zagonetka državnih elita je između kratkoročne sigurnosti režima i dugoročnog cilja izgradnje države- dugoročni učinak sigurnosnih strategija je ponekad težak jer uvodi nesigurnost za elite koji može uzrokovati gubitak vlasti- u ekstremnim slučajevima sigurnosne strategije elita mogu dovesti do potpune propasti državeObjašnjenje nesigurnosti u slabim državama Teorije o stvaranju države- znanstvenici poput Ayooba tvrde da su takva stanja normalna u dugotrajnom procesu stvaranja države i da su izraz povijesnog procesa izgradnje države od slabih prema jakim.- takav je bio i europski proces jednako kravav i dug- slabe države danas suočavaju se sa problemom gdje taj proces koji je trajao stoljećima moraju završiti u par desetljeća, u okruženju opterećenom iskustvom kolonijalizma i problematičnim međunarodnim normama (kao što su ljudska prava iliti „please no killing“ itd.) - do tada one ostaju kvazi-države – koje posjeduju minimalna obilježja državnosti (međunarodno priznanje) bez infrastrukture i osjećaja nacionalnog identiteta.Politike Warlorda- za vrijeme Hladnog rata, mnoge slabe države održale su privid stabilnosti i integracije kroz različite oblike pogodovanja elitama i društvu.- patrimonijalna ili redistributivna država – sustav pokroviteljstva u kojem su državni resursi bili distribuirani pristašama putem kompleksnih društvenih i političkih mreža- takva država se uglavnom održavala putem zajmova, izravnih pomoći supersila i financijskih organizacija, nedostatkom toga su se uglavnom raspadale (kao što je počelo stvaranjem MFI)- nakon toga strategije elita su paradoksalno počele uključivati namjerno stvaranje propasti države i društvenih nemira – politika „nereda kao političkog instrumenta“

- elite se mogu baciti oblicima političke ekonomije utemeljene na ilegalnim i predatorskim komercijalnim aktivnostima (pljačkanje, reketarenje, prisilni monopoli itd.) – nazivanim „politike warlorda“- ona djeluje na kontroli unutarnjih prijetnji od lokalnih moćnika i masovnih pokreta, koja pomažu elitama da skupe sredstava koje inače ne bi mogle.Perspektive za slabu državuStanja nesigurnosti u slabim državama rezultat su tri međusobno povezana faktora:

povijesnog procesa izgradnje države struktura i procesa postojećeg međunarodnog sustava sigurnosnih strategija koje su prihvatile elite slabih država

- osnovni sigurnosni izazov je postizanje viših stupnjeva državnosti- novi rat protiv terora negativno je utjecao na projekt izgradnje države – niti jedan slučaj neoliberizacije bilo putem promjene režima ili putem izgadnje mira nije uspio u transformiranju slabe države u jaku (zasad)- neki radikali najvaljuju samo dva rješenja – pod-državne političke organizacije ili regionalne organizacije (EU)

ULOGA OBAVJE ŠTAJNE DJELATNOSTI U NACIONALNOJ SIGURNOSTI

Sigurnost je osnovni cilj država, stoga države prikupljaju obavještajne podatke

---Dostupne informacije, komunikacijska tehnologija, sredstva prikupljanja, te brzina i preciznost u pretvaranju sirovih inf. u obrađene obavještajne podatke za donositelje odluka su se dramatično izmijenili kroz vrijeme --- informacijsko doba

Obavještajna djelatnost odnosi se na prikupljanje, analizu, proizvodnju i upotrebu inf o potencijalno neprijateljskim državama, skupinama, pojedincima ili aktivnostima--- odnosi se na vladina tijela koja prikupljaju i analiziraju inf, kao i na proces kojim se ova funkcija provodi

--- razlikuje se od drugih izvora inf po tome što se podaci prikupljaju tajno i što države pokušavaju spriječiti druge države u njihovu prikupljanju.--- može uključivati i posebne aktivnosti namjenjene utjecaju na odabir vanjske ili untarnje politike drugih država bez otkrivanja izvora utjecaja

---uključuje prikupljanje i analizu milijardi stimulansa iz međunarodnog okruženja--- informacije koje proizađu iz tog procesa koriste donositelji odluka, koji djeluju kao kormilari koji upravljaju državnim brodom kroz opasne vode međunarodne politike

Opća teorija o obavještajnoj djelatnosti može se izvesti iz kibernetike – discipline koju su 1947.g razvili Weiner i drugi.--- kibernetika dolazi od grč. Riječi kormilar--- složena znanost koja proistječe iz biologije, neurološkog modeliranja, psihologije, matematike, elektrončnog inženjerstva i drugih disciplina

--- znanost povratnog djelovanja --- proučavanje kako inf mogu održati ili promijeniti bilo koji biološki, društveni, mehanički ili umjetni sustav--- pridonjela je razvoju opće sistemske teorije, umjetne inteligencije i robotike

--- donositelji odluka su kormilari koji moraju upotrebljavati vještinu, intuiciju i konstantni tok inf ili obavještajnih podataka kako bi optimizirali učinkovitost države--- kibernetika je učestali tok inf koji to omogućuje --- ona se bavi ponašanjem usmjerenim na postizanje cilja na svim razinama živućih sustava --- omogućuje sustavima da postignu svoje definirane ciljeve utemeljene na toku inf--- unificirajuća teoija koja prožima sve razine ljudske interakcije, te je igrala ulogu u razvoju konstruktivizma, a pogotvo socijalnog konstruktivizma

OBAVJEŠTAJNE SLUŽBE RAZLIČITIH DRŽAVA

Rane nacionalne obavještajne službe koje su se pojavile u posljednja tri desetljeća 19.st bile su male, skromno financirane, prilično opskurne --- tek na kraju stoljeća pjavile su se istinski nacionalne obavještajne službe u europskim državama (1900 – 1920.g)

SAD nisu stvorile stalnu civilnu obavještaju organizaciju s lgobalnim interesima sve do 1947.g

Tipovi obavještajnih agencija:1. opći nadzorni ured ili grupa ureda zaduženih za koordinaciju nekoliko različitih

agencija koje tvore obavještajnu zajednicu neke države

2. agencija odgovorna za prkupljanje, analizu i proizvodnju obavještajnih podataka dobivenih od stranih država ili drugih vanjskih izbora

3. agencija odgovorna za prkupljanje, analizu i proizvodnju obavještajnih podataka o unutarnjim prijetnjama sigurnosti

4. agencija odgovorna za prikupljanje i distribuciju obavještajnih podataka dobavljenih elektroničkim izviđanjiem (sigint)

5. agencija koja radi pod vodstvom vojnog odjela ili odjela vlade u svrhu pružanja obavještajnih podataka koje zahtijevaju oružane snage

6. ovisno o veličini i uključenosti u globalna kretanja, nacije mogu imati i agencije posebno zadužene za protuterorizam; razvoj, djelovanje i korištenje satelitskih i zračnih snimaka; protuobavještajnu djelatnost; zaštitu granica; i druge posebne funkcije

Obavještajne zajednice pet vodećih zemalja

DRŽAVA UK SAD Rusija Francuska Njemačka

Vanjska obavještajna djelatnost

Tajna obavještajna službaMI6

Središnja obavještajna agencijaCIA

Vanjska obavještajna službaSVR

Opća uprava za vanjsku sigurnostDGSE

Federalna obavještajna službaBND

Unutarnja obavještajna djelatnost

Sigurnosna službaMI5

Federalni istražni uredFBI

Federalna sigurnosna službaFSB

Opća obavještajna službaRG

Federalni ured za zaštitu ustavaBFV

Razlike u strukturi obavještajnih zajednica pojavljuju se u veličini, djelokrugu rada, karakteru nadzornih struktura te u širini javne odgovornosti kroz zakonodavni nadzor

Obavještajne zajednice većine velikih nacija imaju 1) agencije koje provode prikupljanje i analizu obaještajnih podataka unutar i 2) izvan države, 3) agenciju koja prati razčilite elektroničke komunikacije te 4) agencije koje služe kao potpora vojnim aktivnostima

--- povijesno obavještajne organizacije bile su nepoznate javnosti i nadzirane od strane čelnika država i njihovih bliskih suradnika--- usmjeravanje obavještajnih akcija protiv građana ili drugih grana vlastitih vlada--- SSSR --- obavještajne službe iznad zakona – unutarnje djelovanje--- Nacistička Njem. --- obavj. službe neograničene u svojim unutarnjim djelovanjima

U suvremenom svijetu, samo američke, britanske i ruske službe mogu tvrditi da imaju zaista globalnu obavještajnu pokrivenost i globalne aktivnosti.Američka obavještajna služba najveća je i i najbolje financiranaRuska je velika i dalje usmjerena protiv ruskih građana i grupaFrancuska i Njemačka jedine su među ostalim zap drž s velikim obavještajnim službama

1976.g SAD su postale prva nacija koja je svoju obavještajnu zajednicu stavila pod trajni zakonodavni nadzor--- Europske drž su to učinile djelomično kao odgovor na promjenjive interpretacije određenih odredbi Europske konvencije o ljudskim pravima--- stupanj nadzora varira, s time da je u SAD-u najširi, a u Rusiji najuži

DISCIPLINE PRIKUPLJANJA OBAVJEŠTAJNIH PODATAKAObavještajne dicipline su naziv za različite načine prikupljanja obavještajnih podataka

2 opća tipa: 1. Prikupljanje podataka iz ljudskih izvora (humint)2. prikupljanje podataka iz tehničkih izvora (techint)

HUMINT--- najstarija obavještajna disciplina--- današnji obavještajci su rijetko naoružani i obično navodni zaposlenici nacionalne diplomatske službe koji rade u stranoj drž--- pokušavaju regrutirati lokalce koji imaju pristup povjerljivim inf

--- osnovna odgovornost obavještajca je razvijanje sigurnih puteva za razmjenu inf na načina da se ne kompromitira osoba koja ih pružaTECHINT--- do početka Drugog svj rata techint odnosio se na prikupljanje podataka o neprijateljskim sustavima naoružanja

--- danas se termin koristi kako bi se opisali doslovno svi obavještajni podaci prikupljni pomoću tehničkih sredstava

3 dostignuća : 1. Razvoj elektroničkih komunikacija putem žice2. razvoj bežičnih elektroničkih komunikacija3. razvoj aviona

kasnih 1830ih drž su sa svojim diplomatskim i vojnim osobljem počele komunicirati pomoću kopnenih telegrafskih žica – presretanje komunikacija

do ranih 1900ih, slijedeći Marconijev razvoj bežičnih komunikacija, došlo je do olakšanja presretanja elektroničkog signala

razvojem aviona 1903.g došlo je do zračnog izviđanja--- razvoj fotografije u Francuskoj omogućio je slikanje položaja vojnika iz aviona – photint – rođena u Talijansko-turskom ratu 1911.g

do druge polovice 20.st glavne sile provodile su nadgledanje upotrebom aviona, staleita i bespilotnih letjelica

Discipline prikupljanja obavještajnih podataka:

HUMINT – ljudski izvoriTECHINT – tehnička sredstva – presretanje raznih elektroničkih signala uopotrebom sofistiticranih tehničkih sredstavaSIGINT – elektroničko prikupljanje podataka

PHOTINT – fotografska obavještajna djelatnost COMINT – presretanjem i nadziranjem telekomunikacija TELINT – analiza telemetrije – presretanje podataka odaslanih tijekom

testiranja razl. Sustava naoružanja ELINT – presretanje elektroničkih emisija koje proistječu iz oružja i sustava

za praćenje RADINT – upotrba radarskih signala odaslanih iz nadzemnih satelita, letjelica

ili kopnenih izvora OSINT – prikupljanje podataka iz otvorenih izvora (mediji, vladine inf etc)

OBAVJEŠTAJNI PROCES

--- započinje potrebom dužnosnika u području nac sig i vanjske politike da saznaju nešto o drugim državama ili drugim globalnim akterima uključenim u svjetska zbivanja

--- ovaj proces unapređuje i opskrbljuje informacijama proces donošenja odluka i poboljšava nacionalnu sigurnost

1. faza određivanja prioriteta uključuje i odluku o tome koje će se obavještajne discipline koristiti za prikupljanje inf2. faza prikupljanja3. faza obrade podataka4. faza analize--- prikupljene i obrađene inf dostavljaju se analitičarima koji ih moraju smjestiti u povjesni kontekst i pokušati odvojiti valjane inf od dezinf koje plasira meta obaještajnog djelovanja u svrhu zbunjivanja--- najvažnija i najteža faza--- inf koja se šalje analitičarima je sirov ili nedovršen obavještajni podatak – proturječan, dvoznačan, a povremeno čak precizan--- kada inf ode od analitičara naziva se dovršenim obavještajnim podatkom5. faza proizvodnje---kritčne i vremenski osjetljive inf smjesta će bit idostavljene donositeljima odluka--- većina analia oblikuje se u neku dovršenu formu prije no što se pošalju donositeljima odluka kao obavještajni proizvod--- proizvod može imati puno oblika - dnevni, povremeni izvještaji ili obavještajne procjene – periodične tiskane procjene važnih procesa

7.faza uključuje odašiljanje ili dostavljanje inf onima koji su ih na početku traži

--- postoji mogućnost da opisani proces navede na pogrešno razmišljanje--- slomovi često proizlaze iz izostanka povezivanja i koordiniranja između agencija i podagencija--- većina neuspjeha u fazi analize --- najteža i najvašnija faza u procesu

--- stovepiping – predstavljanje podataka izvan prikladnog konteksta--- ono što se smatra zadovoljavajućom inf može se proslijediti izravno donositeljima odluka zaobilaženjem presudnog analitičkog procesa što može dovesti do pogrešnog zakjučka

OBAVJEŠTAJNA DJELATNOST OD DRUGOG SVJ. RATA

Hladni rat4 obavještajna događaja tjekom Drugog svjetskog rata odredila su put obavještajne djelatnosti tijekom Hladnog rata

1. kao reakciju na napad na Pealr Harbour 1941.g SAD su stvorile svoju prvu civilnu obavještajnu agenciju – Ured strateških službi--- do kraja rata postao je velik i sofisticiran obavještajni pogon

--- nakon završetka rata predsjednih Truman raspustio je OSS i započeo planiranje nove civilne agencije – 1947.g stvorio je Središnju obavještajnu agenciju (CIA)

2. široka suradnja u području siginta uspostavljena između VB i SADa dovela je do prvog u svijetu obavještajnog ugovora – BRUSA sporazum iz svibnja 1943.g --- UKUSA je obavezivao UK, SAD, Kanadu, Australiju i Novi Zeland na suradnju u prikupljanju i dijeljenju sigin inf

3. snimanje iz zraka, započeto u vrijeme Prvog svjetskog rata, postalo je sofisticiranije tijekom Drugog svj rata--- presudna uloga u otkrivanju sovjetskih projekila na Kubi 1962.g i Iračkih projektila 1991.g

--- prvi američki satelit koji je preletio sovjetski teritorij bio je Discoverer 13 1960.g

4. intenzivna ljudska špijiunaža poduzimana s obje strane Željezne zavjese--- Kembrička petorka ugrozila je mnoge britanske i američke vojne i polit tajne--- krug Nuklearnih špijuna odali su presudne znanstvene i teh.tajne sovjetima

Sigint sposobnost velikih sila igra sve značajniju ulogu u pitanjima međunarodne sigurnosti

PRAVNA I ETIČKA PITANJA21.st – povećanje potrebe za obavještajnim podacima kao i njihove upotrebe te povećanja broja načina na koje se podaci mogu prikupljati--- postavljaju se pitanja o zakonistosti i moralnosti obavještajnih operacija

1. unutarnje pravo države koja prikuplja obavještajne podatke uvijek dopušta slanje vlastitog osoblja u inozmestvo u takve svrhe (drž regrutira)

2. pozitivno međunarodno pravo je općenito tiho ili tolerantno po pitanju špijunažeNTM – national technical means – zračni nadzor ili druge leektroničke tehnike prikupljanja podataka neke države--- običajno međunarodno pravo je neodređeno u odnosu na ovaj predmet --- većina autora prisutnost špijuniranja smatra dokazom određene legitimnosti, dok nekolicina špijuniranje smatra nelegalnim u praktički svim okolnostima

3. zakoni svih zemalja zabranjuju vlastitim građanima odavanje državnih tajni drugim državama (dopušteno je bit posaln u inozemstvo kako bi se nagovorilo građane drugih drž da krše vlastiti zakon)

2 aspekta rasprava o etici prikupljanja obavještajnih podataka:

1. veza sredstava u odnosu na ciljeve --- svrha špijunaže mora biti zaštitia i unapređivanje sigurnosti nacije, a sredstva u najmanjoj mjeri nametljiva

2. međunarodno okruženje --- u anarhičnom okruženju gdje postoje minimalni izvori sigurnosti teorija 'i drugi to čine' upotrebljava se kao etičko opravdanje prikupljanja podataka

TAJNA AKCIJA--- aktivnosti koje provodi jedna država kako bi promijenila polit ili ek razvoj u drugoj državi, istodobno prikrivajući izvor tog utjecaja

--- kao najmanje nametljive aktivnosti u spektru su aktivnosti poput – financijske ili polit podrške prijateljskim polit strankama, radničkim udruženjima, narodnim pokretima, medijima itd. u stranim državama u kojima je dem.proces neoštećen, ali je pod opsadom anti-dem snaga --- neki smatraju da se u tim slučajevima suverenost drž ne ograničava, dok drugi vjeruju da bilo kakvi tajni pokušaji utjecaja na razvoj događaja u drugoj državi krše suverenost te države

--- na drugom kraju spektra su operacije potpore naklonjenim grupama ili organizacijama uključenim u građ sukobe, tajnog opskrbljivanja oružjme ili vojnim osobljem u takvim sukobima, upravljanja potezima odstranjivanja neprijaljeskih polit vođa ili pokušaja atentata

--- tajne akcije zauzimaju mali dio vremena i novca svih obavještajnih agencija(CIA 90% svog budžeta koristi na prikupljanje i analizu podataka)

--- Tajne akcije kao popunjavanje praznine između diplomacije i rata?---teorija praznine – nakon što je država provodila politike, počevši s najmanje nametljivim i nastavljajući s najozbiljnijim dipl akcijama, a rat se i dalje činio neizbježnim, neki smatraju da bi neke varijante tajne akcije mogle biti bolje od rata i da bi zapravo mogle spriječiti rat

Teorija pravednog rata i opravdanje tajnih akcija:--- drž mora uzeti u obzir 6 kriterija prije poduzimanja tajne akcije

1. važnost za nac. Sigurnost2. izvedivost3. posljednje sredstvo – najbolje i jedino4. legitimnost – procedura odobravanja tajne akcije mora biti jasno definirana i

zahtjevati pisano odobrenje viših dužnosnika5. razmjernost – stupanj sile, nametljivosti i obmane mora biti razmjeran s

prirodom prijetnje6. javna potpora – sposobnost opravdanja javnosti

TERORIZAM, IRAK I SUVREMENO STANJE

---izmjena sigurnosnog i obavještajnog okruženja dogodila se radi terorističkih napada Al Qaide koji su započeli u Somaliji 93.g i nastavili se do danas

1. iznos javnih sredstava za obavještajne službe i operacije se povećao2. rastući postotak potrošnje obavještajne zajednice usmjeren je protiv terorizma3. najneposredniji rezultat 11.rujna bila je invazija na Afganiztan 2001.g na islamsku

vladu koja pruža sigurno utočište4. navodi o obavještajnom neuspjehu doveli su do reformskih napora u nekoliko

zapadnih drž--- od 11.rujna obavještajne službe nekoliko glavnih država proučavaju i istražuju više nego u bilo kojem prethodnom razdoblju u povijesti

2 paradoksa:1. tijekom moderne povijest obavještajnog djelovanja, gotovo je svaki neuspjeh bio

potaknut, ako ne i uzrokovan tako velikim i opeterećujućim rastom nacionalnih obavještajnih zajednica, da su unutarnja koordinacija i vanjska suradnja postale rijetke i otežane--- istodobno politički odgovor na optužbe o obavještajnom neuspjehu obično je bio stvaranje dodatnih agencija, više novca i osoblja čime se jačalo stanje koje je i doprinjelo obavještajnom neuspijehu

2. jedna posljedica globalnog odgovorana moderni terorizam bio j slabljenje samih demokratskih pretpostavki koje ljudi u demokracijama smatraju vrijednima obrane

ZAKLJUČAKObavještajna djelatnost u 19st bila je minimalna i usmjerena na potencijalne neprijateljeDo početka 20.st većina globalnih sila, s izuzetkom SAD-a imala je i vojne i civilne obavještajne agencije koje su djelovale i u vrijeme mira i rataPrva dva rata u tom stoljeću svjedočila su rastu i institucionalizaciji ovih agencijaIznenadni napad na Pearl Harbour 1941.g uvjerio je SAD da trebaju imati civilnu obavještajnu agencijuDrugi svj.rat bio je obavještajni rat više od bilo kojeg drugog prethodnog rataJohn Keegan smatra da obavještajna djelatnost ne dobiva ratove – da su za to potrebni hrabrost i vještine ljudi u borbi

Tjekom Hladnog rata obavještajna djelatnost imala je dvije glavne karakteristike:1. prikupljanje podataka tehničkim sredstvima postalo je iznimno sofisticirano2. humint je postao porozan – drž.tajne odavale su se drugim državama

--- sofisticirana verifikacija i mogućnost nadzora protagonista u konačnici su smanjili napetosti, omogućili izvjesnu stabilnost i potencijalno spriječili da se bezazlene aktivnosti percipiraju kao prijeteće, započinjući time nasilne odgovore--- glavni izvor polit reforme u SSSR-u proistekao je od obavještajaca koji su živjeli u zapadnim drž slobodnije nego što je to bilo dopušteno drugim sovj.građanima

U 90ima, kad su ljudi smatrali da se obavještajne agencije mogu ukinuti ili reducirati, međunarodni terorizam prouzročio je vapaje za povećanom djelatnošću--- neuspjesi agencija da predvide napade i neispravni obavještajni podaci o oružju za masovno uništavanje u Iraku dovveli su do dotad neviđene kontrole i transparentnosti obavještajnih agencija

Moderno sigurnosno okruženje dovelo je do poziva za jačim obavještajnim aktivnostima, dok je u isto vrijeme stvorilo zabrinutost oko nenamjernih posljedica obavještajnih aktivnosti

ORUŽJE ZA MASOVNO UNIŠTENJE

Međunarodna je zajednica poduprijela režim neproliferacije poduzimanjem niza diplomatskih napora --- Konvencije u komeijskom naoružanju, Konvencije o zabrani biološkog naoružanja, Inicijative za sprečavanje širenja i proliferacije oružja i Moskovskog ugovora iz 2002.g

Trgovina nuklearnim materijalima, tehnologijom i znanjima na crnom tržištu se povećava

Nuklearno oružje nekim državama služi kao statusni simbol

Oružja za masovno uništenje umnogome se razliuju u smislu njihove dostupnosti, smrtnosti, razorne moći te lakoće kojom se mogu proizvesti i koristiti

NUKLEARNO ORUŽJEKonstrukcija i razvoj započeli su početkom prošlog stoljeća--- do kasnih 1930ih Leo Szilard, fizičar shvatio je da bi bilo moguće stvoriti nuklearnu eksploziju promjenom u samim atomskim jezgrama – atomska bomba--- Potrazio pomoć od prijatelja Alberta Einsteina koji je informirao predsjednika Roosevelta da je teoretski moguće konstruirati atomsku bombu i da nacisti vjerojatno već rade na takvom projektu--- Bilo je potrebno da SAD uđe u drugi svj.rat kako bi otpočeo britansko-američki projekt konstruiranja nuklearnog oružja – Projekt Manhattan 1942--- prvi nuklearni (fisijski) uređaj testiran je u Novom Meksiku 1945--- Little Boy – Hirošima – 6. Kolovoza 1945--- Fat Man – Nagasaki – 9. Kolovoza 1945

2 tipa fisijskih oružja 1. Little Boy – gun-type fisijski uređaj --- najjednostavije i najmanje učinkovito

nuklearno oružje2. Fat Man – implozijski uređaj --- upotrebljava visoko-eksplozivne leće za

kompresiju fisijskog materijala (plutonij) --- relativno teško se proizvode

Materijali za proizvodnju nuk.oružja su pod zaštitom, a njihovu proizvodnju i skladištenje nadziru Međunarodna agencija za atomsku energiju i same države

Najvažniji učinski nuklearnog oružja su: EMP, toplinsko-svjetlosni impuls, udarni val i dinamički vjetar bljesak, radioaktivne padaline i zračenje

Comptov efekt – nastajanje EMP kada gama zračenje djeluje s materijomREM – je mjera radijacijske energije koju apsorbiraju živa bića

U 'prljavoj bombi' koristi se kemijski eksploziv visoke razorne moći za raspršivanje radioaktivnog materijala --- ona se oslanja na zračenje smrtonosnog učinka

NAČINI PRENOŠENJA NUKLEARNOG ORUŽJARana oružja su relativno velika i teškaS pojavom termo-nuk. (fuzijskog) oružja veličina i težina počela se smanjivati kako se njihova učinkovitost povećavala

FOBS – djelomični sustav za bombardiraje iz svemira--- dužnosnici na obje strane hladnoratovske podjele su Ugovorom o svemiru iz 1967 zabranili postavljanje nuklearnog oružja u svemiru

UTJECAJ NA MEĐUNARODNU POLITIKUNe-proliferacijski režim polako gubi važnost budući da nekoliko zemalja nastavlja razvijati tajne i javne programe razvoja nuk.oružjaSAD i Rusija su znatno smanjile veličinu svojih razmještenih nuklearnih snaga

Znanstvenici su podijeljeni oko utjecaja nuk.oružja na svjetsku politiku--- neki vjeruju da nuklearni arsenal pomaže u odvraćanju napada od strane drugih država naoružanih konvencionalnim ili nuk.oružjem--- mogućnost odmazde nukearlnim oružjem nakon pretrpljenog napada – sigurna sposobnost drugog udara – posebno je poželjna jer učinkovito može eliminirati protivnikov potencijalni dobitak koji bi stekao tako što je prvi upotrijebio nuklearno oružje – krizna stabilnost--- nuk.oružje je revolucionarno oružje koje vojske prisiljava da se usredotoče na sprečavanje, a ne vođenje ratova--- mir je logičan ishod

--- pesimisti po pitanju proliferacije zabrinuti su oko činjenice da iskustvo supersila tijekom Hladnog rata u najboljem slučaju bilo anomalija, a u najgorem situacija koja je često balansirala na rubu katastrofe--- oni su zabrinut o mogućnosti d abi ljudska slabost, neuspješne komunikacije i kriva shvaćanja, birokratske zbrke ili psihološki ili tehnološki slomovi u krizi mogli uzrokovati neuspjeh u odvraćanju, vodeći tako do nehotičnog ili slučajnog nuklearnog rata--- drugi ukazuju na nemogućnost predviđanja svh interakcija između uređaja kojima upravlja čovjek u složenim sustavima kao potencijalne potkretače slučajnog nuklearnog rata

--- ne postoji jamstvo da će sve vojske i vlae bit idobri upravitelji svojim nuk.arsenalima--- neke vlade mogu svoje ponovno pribavljeno oružje upotrebljavati u svrhu zastrašivanja ili agresije umjesto u svrhu odvraćanja

Svi se slažu kako bi širenje nuklearnog i radiološkog oružja na nedržavne subjekte ili pojedince bila globalna katastrofa--- postojeće strategije i sposobnosti odvraćanja ne odnose se na upotrebu nuk.oružja od strane terorista--- opastnost da bi mogla pasti u ruke nedržavnih subjekata prisilit će drž, da pojaćaju unutarnji nadzor i napore za sigurnošću

KEMIJSKO ORUŽJE--- pojavilo se u kasnom 19.st kao dio moderne kemijske ind.--- prva značajna uporaba – Prvi svj.rat – potraga za prekidanjem rovovskog ratovanja--- Njem. Jedinice 1915.g ispustile oblak klornog plina prema savezničkim linijama u Ypresu--- 1917.g uveli iperit--- Saveznici razvili agens koji izaziva opekline – luizit

--- nije široko upotrebljavano na bojišnicama u Drugom svj.ratu

--- do Iransko-iračkog rata kemijsko oružje nije bilo upotrebljavano na bojišnicama--- 1982.g iraččke jedinice disprezirale su CS

UČINCI--- razlikuju se u smislu smrtnosti, postojanosti--- Krvni agensi, agensi zagušljivci, agensi koji izazivaju plikove, nervni agensi i onesposobiljivači

1. krvni agensi – ometaju sposobnost da se kisik prenosi u krvi--- visoka nepostojanost

2. agensi gušenja – davljenje u tekućinama – fosgen i klor3. agensi koji izazivaju plikove – sumporni iperit – nisu smrtonosni4. nervni agensi – najsmrtoonsniji --- izumljeni 1930.g kao insekticidi

--- dolaze u sukob sa živčanim sustavom5. onesposobljivači – kontroliranje demonstracija i osobna zaštita

--- manje su otrovni i nisu smrtonosni--- agensi koji izazivaju povraćanje--- psihokemijske tvari – LSD, agens BZ

PRENOŠENJE KEMIJSKIH ORUŽJA1.kem.oružja točkastih izvora – bombe, topovske granate, bojne glave ili paketi

--- dostavljaju kem.oružje na određenu lokaciju2. kem.oružja linijskih izvora – uređaji za raspršivanje stvaraju oblak ili liniju plina koja struij prema meti --- vjetar, temp i teren mogu utjecati na smrtnost i postojanostagensa

UTJECAJ NA MEĐUNARODNU POLITIKUDo početka 1970ih vojske NATO-a počele su promatrati kem.oružja kao sredstvo odvraćanja, a ne kao oružje--- teškoće oko transporta i rukovanja --- postoje učinkovitija oružjaŽenevski protokol za zabranu upotrebe u ratu zagušljivih, otrovnih i drugih plinova te bakterioloških metoda ratovanja 1925

Konvencija o kemijskom naoružanju 1997.g Organizacija za zabranu kem.oružja

BIOLOŠKA ORUŽJA-- koriste žive organizme ili otrove kako bi učinila bolesnim ili ubila -- potencijalno najdestruktivnije oružje--- namjerna upotreba bolesti kao oružja u ratu bila je sporadična 1346. mongoli bacali leševe s kugom na KaffuNa kraju Sedmogodišnjeg rata 1763 britanci su opskrbili američke Indijance pokrivačima zaraženim velikim boginjamaTijekom Prvog svj.rata njemci su zarazili sakagijom konje saveznčke straneTijekom Drugog svj.rata Japanci su staklene bombe napunili muhama zaraženim kugom

Na Zapadu se smatra da biološkom oružju fali vojna upotrebljivost Prema Ken Alibeiku, vodećoj ličnosti u kompleksu postrojenja za biološko oružje Sovjetskog Saveza, svojetska znanost radila je s različitim vrstama bakterija, virusa za vrijeme Hladnog rata, a program je okoncan u ranim 90ima

UČINCI--- biološko oružje je nepredvidivo, lako ga je poizvesti te su potrebne male količine--- primamljivi i dostupni teroristima

3 podvrste bioloških agensa – bakterije,virusi i toksini--- donositelje odluka najviše zabrinjava prijetnja koju predstavljaju velike boginje--- iako toksini nisu živući organizmi, te su nusproizvodi metaboličke aktivnosti smatra ih se otrovima --- potreban izravan kontakt --- isnimno smrtonosni – Ricin

PRENOŠENJE--- zarazni aerosoli--- vektori – uši, muhe, komarci--- teško je kontrolirati zarazne bolesti, mogu djelovati povratno

UTJECAJ NA MEĐUNARODNU POLIT--- obnovljene su zabrinutosti nakon Zaljevskog rata 91.g--- jačanje Konvencije o biološkom i toksičnom oružju – BWC iz 1972.g--- krajem 2001. Pregovori oko nadzornog protokola BWC-a dosegli mrtvu tocku

--- napori su se s diplomatskog područja preusmjerili na jačanje domaćeg kaznenog zakonodavstva protiv proizvodnje ili posjedovanja biološkog oružja ili agenasa i poboljšanje međunarodnog nadzora zdravstva kako bi se uočilo izbijanje zaraznih bolesti

ZAKLJUČAKPrema nekim stajalištima prijetnja oružja za masovno uništenje uvelike se smanila od kraja Hladnog rata

CWC I BWC ne samo da pružaju osnovu u međunarodnom pravu za zaustavljanje širenja ovih smrtonosnih kemijskih i bioloških agenasa, nego služe kao koristan diplomatski okvir za iznalaženje novih načina za zaustavljanje šireja i upotrebe ovih oružja

Inicijativa za sigurnost od proliferacije je međunarodno nastojanje za sprečavanjem protuzakonite trgovine materijalima povezanim s kemijskim, biolopkim i nuklearnim oružjem

Dužnosnici su najviše zabrinuti izgledima da oružje za masovno uništavanje izlazi izvan kontrole drž. Subjekata--- terorizam uz pomoć oružja za masovno uništenje predstavlja prijetnju s kojom se današnji policijski i vojni establishment ne mogu lako uhvatiti u kostac

Od Prvog svjetskog rata, upotreba oružja za masovno uništenje bila je sporadična--- nac.drž uglavnom su napustile svoje kemijske i biološke arsenale--- napori terorista za upotrebom istih bili su neučinkoviti

TERORIZAM

-terorizam je prisutan tisućljećima, ali zabrinjvajuće su one tehnike koje djeluju danas zbog svoje izuzetne prilagodljivosti trenutnim okolnostima

-za vrijeme Hladnog rata pokrovitelji terorističkih organizacija bili su SAD i SSSR-nakon kraja rata terorističke organizacije razvijaju mrežu kojom si međusobno pomažu

-postoje različite teorijske perspektive- najkorisnija je ona PETERA SEDERBERGA--- on terorizam razmatra iz 3 perspektive (suočavanja s terorizmom):

1.) percipiranje terorizma u kontekstu neprijatelja kojeg treba poraziti u ratu-uporaba vojnih metoda može dovesti do uspjeha

2.) oslanjanje na standardne policijske tehnike (kriminalistički pristup)

-2 implikacije: a)terorizam neće nestati, može se samo obuzdati b)reaktivan pristup: kriminalci se uhvate nakon što učine zlodjelo

3.) razmatrati terorizam kao bolest naglašavajući simptome i uzroke-naglašava potrebu za dugoročnim strategijma

-do 11.rujna dominantna je kriminalistička, a nakon, vojna perspektiva

-ključni koncepti u raspravi o terorizmu: 1) odabir upotrebljive definicije2)ciljevi i tehnike

3)moć terorizma i razlika domaćeg i međunarodnog teror.

Definicija terorizmapostoji mnoštvo definicija

-radna definicija: Terorizam uključuje upotrebu nasilja ili prijetnje nasiljem od strane organizirane grupe kako bi se postigli politički ciljevi.

Nasilje je usmjereno protiv ciljane publike koja nadilazi neposredne žrtve koje su često nevini civili.

Činom terorizma smatra se samo onaj čiji subjekt nije država, terorizam je oružje slabih.-ta definicija isključuje otmice u svrhu financijkih dobiti i isključuje djela pojedinca

-organizacija je bitna za uspješnu kampanju za postizanje cilja pojedinci mogu djelovati slabo povezani s grupom pojedinačni disidnti mogu primati sugestije vođa koji održavaju udaljenost od

operarivaca na terenu- otpor bez vodstva-terorističko nasilje---- psihološko ratovanje---- slabi opoziciju svojim ciljevima---- stvara strah unutar ciljane publike napadom na pojedince koji su predstavnici veće grupe---- grupe mogu biti predstavnici elite, podržavatelji vlada, pripadnici etničkih ili vjerskih zajednica ili javnost općenito----- obično za ciljeve biraju civile jer su ranjiviji---- smrt civila povećava osjećaj nesigurnosti -teroristi biraju mete sa svrhom utjecaja na velik broj ljudi

-mediji- važni jer medijsko pokrivanje pogoduje u širenju straha

-terorizam ne uključuje napade vlade na drugu vladu upletanje vlade u terorizam: može biti uspješna u istraživanju i progonu

počinitelja ili može pružati aktivnu potporu te u ekstremnim slučajevima formirati vodove smrti za napad na svoje neprijatelje

-nasilne grupe koje se toleriraju mogu kasnije postati ozbiljan problem i ugroza sigurnosti (pr fašisti u Italiji)

Tehnike i ciljevi - raspon tehnika je raznolik-uobičajene tehnike:

1)Bombardiranje-za oštećivanje imovine ili za nanošenje žrtava -auto bombe postale su popularne zbog štete koju mogu prouzrokovati

2)Otmica-daje velik publicitet-značajan izvor financiranja -olakšava dobivanje ustupaka od vlada za oslobađanje žrtava -napadi obično usmjereni na određene pojedince (političari, novinari, policajci..)

3)Oružja za masovno uništenje-postoji velik strah da će terorističke skupine upotrijebiti biološko, kemijsko ili nuklearno oružje -do sada 3 takva napada: Aum Shinrikyo, japanski kult, pokušao upotrijebiti nervni plin u toksijskom sustavu podzemne željeznice- neuspjelo; napadi antraksom u SAD-u nakon 11,rujna-prouzrokovan velik strah, ali nije bilo puno žrtava

-takva oružja ne koriste se često

-teroristi preferiraju isprobane i dokazane tehnike 4) Samoubilački napadi

- mogu biti smrtonosniji jer se detonacija može dogoditi u posljednjem trenutku--- nisu nova tehnika--- koristili su ih Asasini od 11.-13.stoljeća, anarhisti, Tamilski tigrovi u Šri Lanki

-opasnost za budućnost: kombiniranje samoubilačkih napada sa oružjem za masovno uništenje -teroristi su fleksibilni pri odabiru meta -demokratske države ranjivije su

Učestalost terorizma

-statistike pokazuju da je terorizam u porastu-unutarnji terorizam nije velika vijest kao međunarodni, ali je najčešći-međunarodnim terorističkim incidentima smatraju se oni gdje domaći teroristi napadaju strane mete, kada teroristi pokrenu napad mete u drugoj državi i kada se strana država koristi jer je pogodna

-međunarodne akcije prisutne su posvuda:a) Sjeverna Amerika – napad na Svjetski trgovački centar 1993. i 2001.b) Latinska Amerika- napad na istočnoafričko veleposlanstvo 1998. i Bali 2002.

c) Europa- London 2005....d) Južna Azija

Kategorije terorističkih grupa

1)Vjerske-Al'Qaida primjer-postoje i druge islamističke grupe-postoje i druge ekstremističke vjerske grupacije koje nisu povezane s islamizmom(kršćanska uvjerenja protiv pobačaja u SAD-u, kršć.uvjerenja za opravdavanje etničkog čišćenja Muslimana u Bosni, ...)-mnoge vjerske grupe su preslabe za promociju svojih ciljeva pa se oslanjaju na terorizam

2)Etničke ili nacionalističke-definiraju se prema svom etničkom ili jzičnom prepoznavanjuBaskijska Euzkadi ta Askatasuna teži neovisnosti španjolske baskijske regijeTamislski tigrovi teže neovisnosti Tamila u Šri LankiTurska-napadi kurdskih separatističkih skupina oslobodilački pokret Aceh Sumatra -neovisnost u Indonezijiantikolonijalne grupe iz prošlosti (Alžirci, Ciparski Grci..)

3)Ideološke -pronalazak ideja u ideologijama-1970.80-e-val terorističkih napada u Europi s korjenima u ljevičarskim ideologijamaCrvena brigada- ItalijaFrakcija crvene armije- NjemačkaWeatherman- SAD-slom komunizma oslabio je te grupe1990ih- grupe utemeljene na desničarskim ideologijama -mete su im imigranti i strani radnici-ksenofobične i anti crnačke grupe- pr Ku Klux Klan

-neke grupe teško je smjestiti u neke od kategorijapr. IRA- uključuje vjerske i nacionalističke elemente, kasnije i ideološke INLA-grupe koje se udružuju s narkokartelima

Uzroci terorizma

-jedan od uzroka je nezadovoljstvo u društvu i nemogućnost donošenja promjena pa se pribjgava nasilju

-neki specifični faktori:demokracije svojim ograničenjem sigurnosnih snaga pridonose izbijanju terorizmaograničena politička participacija i represija od strane vlade dovode do nasilja

-država s jakim sigurnosnim snagama lakše se bori i sprečava terorizam

-globalizacijske promjene doprinjele izbijnju terorizma-ubrzana komunikacija i transport

-terorizam se može promatrati kao reakcija na globalizaciju-vjerske skupine protive se modernosti-preklapanje između demokracije i nacionalizma je prilika za terorizam jer nacionalizam razbuktava etničke razlike, a demokracija dopušta raznolikost -ne postoji jedan prevladavajući uzrok terorizma!

Sigurnosne mjereprevencijaodgovorimeđunarodne mjere

1.Prevencija-povezuje se s konceptom terorizma kao rata ili zločina

-teži se ublažiti ili eliminirati one koji su aktivno uključeni u nasilje

-napad na teroriste prije nego oni napadnu(rat) ili uhićenje terorista

-između vojnih i policijkih snaga nije određena precizna razlika

-hvatanje terorista zbog izvlačenja informacija -doušnici, agenti koji se šalju unutar terorističkih skupina-prikupljanje što većeg broja informacija i podataka vezanih za moguće napade-osiguravanje potencijalnih izvora napada i ključnih postrojenja (pr.nuklearna)-neke terorističke akcije mogu biti suzbijene -članovi terorističkih skupina mogu biti uhvaćeni ili ubijeni-to su preventivne mjere-povećanje sigurnosti povećava i troškove

2.Odgovori-razlikju se ovisno o tome promatra li se terorizam kao ratovanje, zločin ili bolest

1)kod ratne analogije-odmazda i kazna su norme-preventivni napadi protiv objekata za obuku, na sjedišta ili ključnih pojedinaca -prikriveno ratovanje

2)kod kriminalističke analogije (zločin)-uhićenje, hvatanje, suđenje-dosuđivanje zatvora

-konačni cilj policije je odvraćanje akcije demonstracijom uhićenja i kažnjavanja terorista-privrženost pravosudnom sustavu-doseg prevencije je uhićenje i pritvaranje osumnjičenika-policijske snage su opremljenije i uvježbanije -česte su i akcije spašavanja

3)terorizam kao bolest-raspon odgovora se mijenja-zahtjeva da se primjene odgovori povezani s pogledima na terorizam iz perspektive rata i zločina-kao simptom- postupa se uhićenjem ili prevencijom-reformski paketi- mogu postati dio vladinog odgovora u naporima za smanjenjem razumijevanja za terorističke grupe-ako je prisutna vjerska ili etnička diskriminacija mogu se donjeti zakoni koji ju zabranjuju-reforme ne mogu uvijek eliminirati terorizam-zahtjevi terorista mogu biti neprihvatljivi većini-ekstremističke grupe u istoj državi mogu imati različite nekompatibilne zahtjeve-vlada i političari se zato moraju osloniti na druge opcije

3.Međunarodne mjere-međunarodna suradnj među državama važna je protuteroristička tehnika-obavještajne agencije suradnjom mogu pidonjeti borbi protiv terorizma-međunarodna suradnja može pružiti potporu za reforme-no suradnja može zapeti ako države podupiru disidente koji koriste nasilje protiv represivnih vlada-parcijalni sporazumi- sporazumi između više zemalja (pr. Zemlje UN-a) , pozitivni su u sprečavanju širenja terorizma definiranjem terorističkih činova zločinom (pr.protiv zračnog piratstva)-kada globalni sporazumi nisu mogući diplomacija može postići sporazume među manjim grupama država koji će omogućiti suradnju i bilateralne sporazume za izbjegavanje davanja azila pojedincima povezanim s određenim grupama

Građanske slobode u opasnosti-u proturerorističkim naporima postoji prijetnja građanskim slobodama-u demokracijama postoje ograničenja u prikupljanju obavještajnih podataka i preventivnim akcijama -mogu se narušiti prava građana ili stranaca-SAD- Domovinski zakon ( Patriotic Act) omogućio je podrobnije pretrese i prisluškivanje dok se osobe koje se uhite u inozemstvu smještaju u pritvor na neodređeno vrijeme u bazi Guantanamo na Kubi-razmišljalo se o posebnim sudovima za teroriste od kojih su se očekivale presude-u SJ. Irskoj- zastrašivanje porotnika dovelo je do sudova bez porote-posebni zakoni o terorizmu-nakon 11.rujna državne snage imaju veće ovlasti u ispitivanju osumnjičenih za terorizam

-opasnost da se osude nevini-građanske slobode najmanje su u opasnosti kada se terorizam promatra kao bolest, a najviše kada se promatra kao rat

Studija slučaja 1- Al'Qaida i decentralizirane strukture

Al'Qaida je najistaknutiji primjer mrežnog oblika terorističke organizacije-ona održava veze s grupama koje djeluju u različitim državama-strah od mnogih neaktivnih ćelija Al'Qaidinih aktivista razbacanih diljem svijeta-koordinacija pojedincima omogućava da koriste postojeće lokalne kontakte za svoje operacije i omogućava kanale za pribavljanje oružja i pranje novca-Al,'Qaida financira terorističke grupe koje garantiraju uspjeh-fleksibilna Studija slučaja 2- Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO)

-borba Izraelaca i Palestinaca se promatra kao vjerski sukob-1990ih palestinska opozicija otvoreno preuzela vjerske ciljeve -stvaranje Islamske Palestinske države na cijelom području Okupiranih teritorija Izraela-PLO se usredotočavala na palestinski nacionalizam i naglašavala je sekularne teme-krovna organizacija, uključivala je mnoge palestinske nacionlističke grupe-nikad nije uključivala isključivo islamističke grupe-Fatah-organizacija Yasser Arafata jedna od važnijih-Narodni front za oslobađanje Palestine kombinirali su ljevičarsku ideologiju s palestinskim nacionalizmom-za njih su Palestinci potlačen narod Trećeg Svijeta koji se bori protiv zla globalnog kapitalizma-PLO u početku koristila gerilske napade protiv Izraela-nakon poraza arapskih armija u ratu 1967. okrenula se terorizmu kao zadnjoj nadi stvaranja palestinske domovine-kasnije su se pokreti razjedinili u mišljenjima i oslabio im je utjecaj-na koncu je stvorena Palestinska samouprava

Studija slučaja 3-Ku Klux Klan

-klasična američka teroristička grupa-zagovarala rasističke i desničarske poglede 1950-ih i 60ih-terorizirali su crnce amerikance i njihove bijele podupiratelje-linčovanja, ubojstva i bombe-stotine mrtvih-najkritičnije razdoblje bilo je 1920ih- tada su kombinirali rasističku orijentaciju s protivljenjem prisutnosti katolika, Židova i Azijaca-protivili su se imigrantima

Studija slučaja 4 -Pogreške pravde u slučaju irskih okrivljenika

-1974. IRI-ni timovi za napade postavili su bombe u Woolwichu u Londonu i Guilfordu u Surreyu, kasnije i Birminghamu-ta bombardiranja dovela su do usvajanja Zakona o sprečavanju terorizma (Prevention of Terrorism Acts)- on je omogućio duže pritvaranje IRA-inih osumnjičenika zbog ispitivanja-četiri osumnjičenika (Guilfordska četvorka)-uhićeni i osuđeni na temelju slabih dokaza i iznuđenih priznanja-sedmorica Maguire- uhićeni i osuđeni na temelju slabih forenzičkih dokaza-Birminghamska šestorka- uhićeni i osuđeni zbog iznuđenih priznanja-svi su osim jedne djevojke bili Irci-posebni postupci ispitivanja omogućili su policiji da iznudi priznanja i manipulira dokazima -porote su bile naklonjene policiji-ozračje straha dovelo je do toga da se nekoga osudi iako je pravda možda u tim okolnostima pogriješila

TRANSNACIONALNI KRIMINAL

1990ih-objavile su se opasnosti koje predstavlja transnacionalni kriminal1994. Konferencija Centra za strateške i međunarodne studije- transnac.kriminal-novo carstvo zla-1996. Američka Strategija nac.sigurnosti predstavila ga je kao glavnu prijetnju, prijetnju samoj državi-bilježi se njegov porast-tome uvelike pridonosi globalizacija -poprima oblike mrežne organizacije-sve više zemalja je izloženo transnac kriminalu-države sa slabom vladom ili bez vlada pogodne su za njegov razvoj-on ima implikacije za nacionlnu sigurnost, javnu sigurnost i stabilnost režima-izazov državama-tradicionalne teorije manje su korisne za njegovo razumijevanje

-transnacionalne kriminalne skupine motivirane su profitima-one uzrokuju štetu pojdincima i društvima -neki smatraju da je šteta nacionalnoj sigurnosti nanesena kada razina štete dosegne razmjere epidemije (pr, porast stope zaraženosti HIVom zgog upotrebe droge u Rusiji)-počinitelji, a ne sam zločin, smatraju se izvorom najveće opasnosti

-sve bogatiji i moćniji kriminalci potkopavaju državu, demokraciju i gospodarstvo-oni upotrebljavaju korupciju, reinvestiranje svoje dobiti u legalno gospodarstvo i nasiljem

-transnac.kriminal dovodi u pitanje sposobnost države da provodi svoje temeljne funkcije-on korumpira i potkopava državna tijela

-na taj način on utječe na karakter vlade i državnu politiku

-neki analitičari iznjeli su mogućnost da ilegalne kanale transnac.krijumčarenja počnu koristiti terorističke organizacije-treći val demokratizacije-transnac.kriminal iskoristio je nestabilnost država i koristeći korupciju proširili su svoj utjecaj u institucijama tih novih demokracija

-on je i prijetnja gospodarskom razvoju-međunarodne financijske organizacije promoviraju napore za smanjenje korupcije i poboljšanje pravosuđa-međunarodni investitori koncentriraju se na transparentnost vlade, vladavinu zakona i smanjenje korupcije-organizirani kriminal smanjuje mogućnost poslovnih ulaganja

Transnacionalni kriminal

-odnosi se na kriminalne aktivnosti koje se protežu na druge države i krše zakone dviju ili više država-Ujedinjeni narodi u Konvenciji protiv transnacionalnog kriminala transcnac.kriminal definirali su ga tako da on uključuje bilo koju kriminalnu aktivnost koja se provodi u više od jedne države, koja se planira u jednoj državi, ali se izvodi u drugoj ili se počini u jednoj državi gdje postoje efekti prelijvanja na susjedna gospodarstva.

-globalizacija gospodarskih aktivnosti proširuje raspon aktivnosti i prilike za pojavu transnac.kriminala

-trancnac.kriminal nalikuje gospodarskim poduzećima (usklađivanje ponude i potražnje, profiti, tržišta...)

-rizik utječe na aktivnosti i prisutnost transnac.kriminala -njegova sjedišta su u niskorizičnim državama sa slabim vladama , ostale države su države tranzita- kroz koje prolaze neleglna dobra

-transnac kriminal i organizirani kriminal se razlikuju, ali mogu se preklapati

-novije Konvencije UN-a usredotočuju se na transnacionalni organizirani kriminal

Kategorije transnacionalnog kriminala:

-pranje novca-nezakonita trgovina drogom-korupcija javnih službenika-infiltracija u legalne poslove-lažni bankrot-prevare osiguranja

-računalni kriminal-krađa intelektualnog vlasništva-nezakonito krijumčarenje oružja-terorizam-otmica aviona-piratstvo-otmice na kopnu-krijumčarenje osoba-trgovina ljudskim organima-krađa umjetnina i kulturnih dobara-prekršaji vezani za okoliš-drugo nezakonito krijumčarenje

Organizirani kriminal

-kriminalne skupine razlikuju se s obzirom na strukturu, snagu, veličinu i opseg aktivnosti-on obuhvaća razne skupine

-definira se kao bilo koja strukturirana grupa tri ili više osoba koja postoji u određenom razdoblju i djeluje u skladu s ciljem počinjenja jednog ili više ozbiljnih zločina ili prekršaja kako bi stekla financijsku ili drugu materijalnu dobit

strukturirana grupa- ona koja nije nasumično formirana za neposredno počinjenje prekršaja i koja ne treba imati formalno definirane uloge svojih članova, postojanost članstva ili razvijenu strukturu

-Konvencija UN-a profitom motiviran kriminal razlikuje između organiziranog kriminala i ostalih zločina

-profitom motivirani zločini svrstavaju se u 3 kategorije:

1)razbojstva zbog profita (nedobrovoljni transferi, pr.prijevara)

2)tržišna razmjena kojom se ilegalna dobra ili usluge prodaju za profit (pr.droga)

3)komercijalne razmjene koje uključuju proizvodnju i distribuciju inače legalnih dobara (pr.cigarete)

tri osobine organiziranog kriminala:

1)tendencija upotrebe sustavne korupcije i nasilja

2)potvrda nenormalno visokih recidiva u odnosu na druge kriminalne organizacije

3)subverzija i infiltracija u legalno gospodarstvo putem reinvestiranja nelegalnog profita

-djelovanje organiziranih kriminlnih skupina ugrožava pojedince, društvo, gospodarstvo i državu

Porast transnacionalnog kriminala

-transnac.kriminal nije novi fenomen-smatra se da su mnogo zabrinutoosti generirale vojna i obavještajna zajednica koje su trebale opravdanje za svoj proračun i svoju relevantnost u posthladnoratovskom vremenu

-do stvarnog povećanja dolazi 1980ih i 90ih

-postao je globalan, nije više specifičan samo za neka područja i samo neke skupine

-povećan je broj i veličina ilegalnih tržišta, broja skupina, broja pogođenih zemalja i profita

-danas ilegalna tržišta teže međusobnoj povezanosti i potpori, uključuju se u legalno gospodarstvo više nego ikada

povećan opseg može se objasniti 2 trendovima:

1)povećan transnacionalni tok ljudi, dobara i novca u 2. polovici 20 st. Pridonio je rastu ilegalne privrede koja djeluje preko granica

2) val dvostrukih tranzicija (iz zatvorenih gospodarstava i zatvorenih političkih režima) i porast građanskih nemira završetkom Hladnog rata potkopali su državni autoritet

1)Globalizacija

-povećan transnacionalni tok ljudi, dobara i novca u 2. polovici 20 st. Pridonio je rastu ilegalne privrede koja djeluje preko granica

-mobilnost znatno olakšali komunikacijske i transportacijske tehnologije

-proces globalizacije povezan je s gospodarskim i političkim reformama koje su smanjile ograničenja međunarodnom kretanju dobra, ljudi i novca -granice se otvaraju

-ilegalni akteri iskorištavaju sve poslovne prilike-rast globalne trgovine i financijskih mreža-pružili infrastrukturu za ilegalne aktere

*trgovina između SAD i Meksika jedna je od glavnih ruta krijumčarenja ilegalnih dobara

-globalizacija olakšala migrantima kontakt sa domovinom-porast građanskih sukoba u svijetu stvorio je novu generaciju izbjeglica

2)Potkopavanje državne vlasti

-neuspjele tranzicije ostavljaju državu koja je nesposobna ostvariti vladavinu zakona(siva područja) i ne može kontrolirati vlastiti teritorij (prostori bez vlasti)

-idealne okolnosti za pružanje utočišta transnac kriminalu

-primjer post-sovjetske Rusijegospodarstvenici koji su ukinuli plansku privredu udružili su se s malim skupinama organiziranog kriminla i iskorištavali su slabo regulirano rusko gospodarstvo te su stjecali veliku osobnu korist

-napori takvih skupina doveli su do slabljenja povjerenja investitora u rusko gospodarstvo, povećali su troškove i izazvali nedostatak legalnog kapitala za zakonit razvoj

-delegitimirali su novi ruski demokratski režim

-etnički i građanski sukobi nakon Hladnog rata utjecali na razvoj transnac kriminala

-rat na Balkanu stvorio je složene mreže-one su obuhvaćale organizirani kriminl, paravojne skupine, obavještajce, vojsku i pravne institucije u Jugoslaviji-embargo nametnut državama stvorio je prilike za krijumčarenje roba, benzina i oružja-prešutnim pristankom lokalne vlasti krijumčarilo se žene u zap.europu-na kosovu se financirala Oslobodilačka vojska Kosova-te je elemente jako teško kontrolirati (pr.uspješan atentat na Zorana Đinđića)

Ključne osobine organizacije transnac kriminala

-mreže pojedinca- lako prilagodljive, učinkovite, koegzistiraju s poretcima i tržištima-tehnološke inovacije- olakšale su komunikacije unutar mreže-olakšano sudjelovanje u kriminalu-nema potrebe za velikim hijerarhijskim organizacijama za pružanje infrastrukture

-međunarodne kriminlne skupin natječu se jedna protiv druge, ali i surađuju kada je potrebno (posebno zbog profita)

pr suradnje krim.organizacija- savez kolumbijskih kartela i Sicilijanske mafije 1980ih

u određivanju značaja osobina transnac kriminala analitičari se dijele u 3 tabora: s obzirom na hijerarhiju, mreže i tržište

1 )Hijerarhijski pogledi na transnac kriminal -u početku organizirani kriminal odnosio se na hijerarhijski organizirane kriminaln skupine-smatralo se da one monopoliziraju kriminalno tržište u određenom području te sistemski upotrebljavaju nasilje i korupcijuza ostvarenje ciljeva-ideja o zavjeri vođa kriminalnih skupina da svijet podrede svojim dobrima -dans se ta ideja odbacuje-mnogi vjeruju da hijerarhijske skupin danas igraju veliku ulogu i da su moćnije i bogatije i opasnije-ova analiza usredotočuje se na veću štetu od one koja proizlazi iz zločina motiviranih profitom

2 preporuke za postupanje:1)potreba za ciljanjem vodstva kriminalnih organizacija u nadi da će propast skupina kriminalnih organizacija smanjiti razinu kriminala

2)ciljanje na prihode kriminalnih skupina kao način smanjivanja njihove moći2)Mrežni pogledi na transnac kriminal-mrežni oblik organizacije-definirajuća karakterstika transnac kriminala-naglašava poduzetnički insinkt, razmjer, sofisticiranost i fleksibilnost ovog oblika organizacije-usredotočuje se na veću štetu od one koja proizlazi iz zločina motiviranih profitom-krim.organizacije upotrebljavaju nasilje i korupciju , akumuliraju bogatstvo i moć-surađuju s drugim skupinama i povećavaju svoju učinkovitost-manje su podložne provođenju zakona

odogvor- ciljanje krim.organizacija i njihovih prihoda, ali s inovacijama: identificiranjem i razbijanjem čvorova-vlade moraju promijeniti svoj način djelovanja da suzbiju kriminlne mreže

3)Tržišni pogledi na transnac organizirani kriminal-važno je o transnac.kriminalu razmišljati kao o tržištu-njihova sofisticiranost i uspješnost proizlazi iz logike tržišta , a ne posebnih sposobnosti-misle da krim.udruženja stvaraju razinu bogatstva i moći koju im pripisuje državn retorika-ako bogatsvo tih skupin nije tako veliko kao što se pripisuje, djelovanje im je ograničeno-vjeruju da činovnički zločini više potkopavaju legalno gospodarstvo-nisu ništa više skloniji upotrebi nasilja od ostalih kriminalnih skupin

-odgovori:

naglašavanje transnac organiziranog kriminala je pogrešno-političari bi trebali analizirati pojedina tržišta i stvoriti strategije korisnije od taktičkih savjeta

Transnacionalni kriminal i terorizam

-na vrhuncu američkoga rata protiv droge 1980ih počinje se istraživati zabrinutost oko veze kriminala i terorizma

-dvije skupine promatrača- oni koji na tu vezu gledaju kao na strateško savezništvo u ioni koji na to gledaju kao na brak iz računa

1)terorizam -kriminal kao brak iz računa

-smatrali da će gerile i krijumčari droge blisko surađivati u ostvarenju zajedničkih interesa u stjecanju novca i destabilizaciji države -to bi bilo razarajuće

-kritičari ove perspektive- naglašavaju razlike u motivima ovih dviju skupina- ideologija nasuprot profita ---smatraju da će krim skupine odustati od suradnje s teroristima kako bi izbjegli tijela za provođenje zakona ---suradnja bi bila taktička i kratkoročna, neznačajna

1990ih se smanjuje interes za vezu između krim i teorizmanakon 11.rujna opet dolazi do novih studija o toj temi

-većina promatrača vjeruje da je u 1990ima došlo do većeg sudjelovanja terorističkih skupina u transnac kriminalu jer je država na kraju hladnog rata prestala biti pokrovitelj terorizma, a vjerski motiviran terorizam dobio je na važnosti

-porast oslanjanja terorista na transnac kriminal

od kraja hladnog rata došlo je do proliferacije tih skupina izvan kontrole vlade u kojima mogu eksploatirati prirodne izvore pod svojom kontrolom ili zarađivati od krijumčarskih ruta

pr. ratni vođe u Africi okoristili su se ilegalnom trgovinom dijmantima Irački pobunjenici preprodaju otetu naftu i trguju drogom

-decentralizacija transnac.krim skupina 90ih pridonjela je sposobnosti terorista da povećaju svoju upletenost u kriminal-ilegalna tržišta obilježena su malim krim skupinama koje se žele umrežiti s teroristima

2)veza terorizam-kriminal kao strateški savez

-manja su slaganja oko ovog pristupa-Američki State Department naglašava da ove skupine dijele metode, ali ne i motive-teroristi se mogu oslanjati na krim aktivnosti kako bi prikupili novac , ali njihov cilj ostaje ideološki, a ne težnja za profitom-velik broj analitičara počeo je naglašavati zamagljivanje linije između kriminalaca i terorista

-borci pretvoreni u zločince-nekritičko označavanje svih pobunjeničkih skupina upletenih u kriminal kao načina prikupljanja sredstava, ta oznaka ignorira ideološke motivacije skupina

-zločinci pretvoreni u fanatike-važan fenomen, postoje dokazi da kriminalci i teroristi koji dijele zatvorske ćelije nakon puštanja na slobodu razvijaju zajedničke interese u udruženim krim i terorističkim pothvatima

-strateško savezništvo povećava opasnost od terorističkih skupina jr će imati veći pristup financijskim sredstvima i moći će primjeniti kriminalnu ekspertizu na svoj operacije

-teroris.skupine često se oslanjaju na kriminal za financiranje i izvođenje svojih operacija

Odgovori vlade

-prije kraja hladnog rata organizirani kriminal promatrao se kao unutarnji problem-s transnac.dimenzijama postupalo se bilateralno-jedina institucionalizirana mjesta za sprečavanje kriminala za razmjenu informacija bili su UN-ova Komisija za sprečavanje kriminala i kazneno pravosuđe i Interpol

Interpol se smatrao odgovorom na problem koji predstavljaju kriminalci koji prelaze državne granice da izbjegnu uhićenje-drž odgovori na transnac kriminal evoluirali su spozanjom da taj fenomen postavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti

-američki rat protiv droge potaknuo je početne državne i međunarodne odgovore na transnac.kriminal u 80ima-povećan naglasak na bilateralnoj i multilateralnoj suradnji u primjeni zakona

-SAD koristile su financijske mrkve i batine na bilateralnoj osnovi da bi potaknule ciljane države da ojačaju pravnu regulaciju i provedbu propisa protiv transnac kriminala

-70ih i 80ih američke agencije za borbu protiv narkotika surađivale su s europskim službama za provedbu zakona kako bi izvezle agresivnije istražiteljske i obavještajne pristupe u toj borbi

-to nije bilo uvijek uspješno zbog otpora Europljana prema tehnikama koje počivaju na tajnom radu (pr potkupljivanje krijumčara)-neke države opirale su se kriminalizaciji droga i zagovarale pristup sa stajališta javnog zdravstva (pr nizozemska)

-pojave prvih međunarodnih normi i konvencija odnose se na transnac kriminal

1988.UN ova Konvencija protiv nedopuštene trgovine narkoticima i psihotropnim supstancama

1990. utemeljenje Radne skupine za financijsko djelovanje za suzbijanje pranja novca pod okriljem G8

-širenjem transnac kriminala sve veći broj država promatra ga kao ozbiljan problem i bile su voljne poduzeti mjere putem harmonizacije zakonodavstva i povećanjem policijskih sposobnosti

1996. SAD- uStrategiji nacionalne sigurnosti obnovile interes za poticanjem međunarodnih mehanizama za suzbijanje transnac kriminala

1994. Europska Unija odgovorila izgradnjom snažnih regionalnih odgovora, poput EUROPOL-a, Europskog policijkog ureda (1994.započeo s operacijama, 1999. dosegao puni operativni status)

-međunarodne financijske institucije bile su glavni promotori internacionalizacije trgovine i financija te su počele financirati programe za suzbijanje nehotičnog porasta kriminala koji je pratila globalizacija

-Svjetska banka predvodila je naglašavanje jačanja sposobnosti pravosudnih sustava kao mehanizama osiguravanja dobrog upravljanja i vladavine prava

-međunarodna diplomacija pod okriljem UN-a ima značajnu ulogu

2003. stupila na snagu UN-ova Konvencija o transnacionalnom organiziranom kriminalu -države potpisnice obvezale su se provođenje odredbi izmjenama nacionalnog zakonodavstva i razvojem pomoćnih mjera

2005. Konvencija protv korupcije

-vlade su sve više pribjegavale drstičnijim odgovorima-dodijelile su sredstva za provođenje zakona i uvele su strože zakonske mjere

-pojavljuje se srednji pristup transnac kriminalu -on priznaje nacionalno-sigurnosne dimenzije ove prijetnje, ali poziva na upotrebu svih elemenata nacionalne moći za njihovo suzbijanje

-one uključuju ciljanje ilegalnih tržišta koja olakšavaju djelovanje transnac krim poslova i predstavljaju osnovne uvjete koji omogućuju takva tržišta

-poziva na većuupotrebu nacionalnih strateških obavještajnih sustava umjesto militarističkoga odgovora

-privatni sektor i nevladine organizacije mogu biti uključene u rješenje putem građanske edukacije za pomoć građanima da se odupru utjecajima tih skupina -time se na problem djeluje novim skupinama

Studija slučaja Transnacionalni kriminal kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti:Andska redija, SAD i rat protiv droge

-veliko krijumčarenje droge iz država Andskog lanca Latinske Amerike (Bolivija, Kolumbija, Peru) u SAD primjer je višestrukih razina prijetnje javnoj sigurnosti, društvenoj i naciolnalnoj strukturi

-trgovina drogom prijetnja je jvnoj sigurnosti zbog ilegalne uporabe nasilja od strane krijumčara kako bi nametnuli svoju vlast nad proizvodnom i distribucijskom mrežom ili putem aktivnosti ovisnika koji se upliću u sitne prekršaje za financiranje svojih navika

-novac od droge raspiruje nasilje usmjereno protiv države i civila te uzrokuj masovna unutarnja kretanja izbjeglica

-krijumčarenje droge uzrokuje i ozbiljne ekonomske poremećaje

-korupcija prijeti integritetu provođenja zakona i sudbene vlasti u Andama i SAD

-ako vlade ne ostanu sposobne oduprjeti se tim utjecajima u konačnici se može potkopati sposobnost države da očuva svoju nacionalnu sigurnost

-1990ih SAD uspješno podupro program protiv narkotika u Peruu i Boliviji, no onda se proizvodnja prebacila na Kolumbiju- danas se radi na tome da se razbije i taj lanac, ali opet postoji opasnost od preusmjeravanja proizvodnje narkotika negdje drugdje

Primjer istaknutih međunarodnih kriminalnih skupina

Talijanska mafija- u Italiji se koristi kao istoznačnica za Sicilijansku mafiju, napolitansku Camorru, kalabrijsku Ndranghetu i apulijnsku Sacra Corona Unita -poznata je po vezama s drugim kartelima

Ruski organizirani kriminal -utemeljen na nasljeđu organiziranih kriminalnih grupacija koje su iskorištavale neučinkovitost sovjetskog planskog sustava -uključuje istaknute Ruse, Ukrajince, Čečene, Gruzijce i Azere

-imaju veze s kriminalom u SAD i Zap Europi

Kineske trijade- djeluju iz Hong Konga i Tajvana -fluidna organizacija temelji se na etničkoj pripadnosti -povezana s krijumčarenjm droge, ljudi i prostitucijom

Japanska Yakuza -japanske bande -krijumčarenje droge i ljudi -aktivnosti u Japanu, JI Aziji i SAD

Kolumbijski i drugi latinoamerički narko-karteli-visokospecijalizirani i organizirani oko raznih faza proizvodnje i transporta kokaina, heroina i marihuane iz Bolivije, Perua i Kolumbije u SAD kroz srednju Ameriku , Meksiko i Karibe

Nigerijski organizirani kriminal-iskorištava slabu vladavinu zakona i nigerijsku dijasporu za krijumčarenj droge, računalnim i poštanskim prevarama te različitim financijskim prevarama

Studija slučaja EUROPOL-prvotno zamišljena kao dio pregovora oko Maastrichtskog ugovora država EU 1992.-djelovanje počelo 1998.-smještena u Haagu u Nizozemskoj-u početku se usredotočila na borbu protiv krijumčarenja droge, kasnije proširila djelovanje na širi niz transnac zločina-državama članica pomaže obavještajnim podacima o kriminalu i razmjenom informacija , pruža tehničku podršku u istragama

Suprotstavljeni pogledi na kartele za krijumčarenje droge Cali i Medellin

a) hijerarhijski pogled: karteli nisu bili organizirani kao monopolističke poslovne organizacije koje su monopolizirale kriminalno tržište, nisu vršile pomnu kontrolu nad izvođenjem aktivnosti za stjecanjem profita njihovih članova-hijerarhijska priroda ovih organizacija predstavlja prijetnju polit stabilnosti u Kolumbiji (pr.Pablo Escobar vođa Medellina ubijao policajce..) Cali radio tiho podmićivanjem..-vladina pobjeda nad kartelima nije znatno utjecala na sveukupnu trgovinu drogom

b) mrežni pogled:-naglašavaju mrežne oblike organizacije i sposobnost tih mreža da nesmetano nastave aktivnosti i nakon zatvaranja vrhovnih vođa operacija

-opasnost manjih skupina

c) perspektiva tržišta--manju važnost pridaju organizacijskim oblicima koje poprima krijumčarenje droge

-umjesto toga ukazuju na profite koji se stječu od trgovine drogom kao jamstvom njenog neprekidnog postojanja