POVIJESUBOSNEOD

NAJSTARIJIH VREMENA DO PROPASTI'

KRALJEVSTVA.

SASTAVIO

D« M^LAN PRELOG.

SARAJEVO

NAKLADAJ. STUDNIKE I DRUGA.

NAKLADOM KNJIŽARE

j. STUDNIKE 1 DRUGA U SARAJEVUIZAŠLO JE:

Bosna i Hercegovina u rimsko doba od dra. Patscha

K 1.50.

Kraljevski grad Jajce. Povijest i znamenitosti od dra.

ire Truhelke, vez. K 3"50.

Naši gradovi. Opis najljepših sredovjenih gradova

Bosne i Hercegovine od dra. Cire Truhelke, vez.

K 5—.

Geschichtliche Grundlage der bosnischen Agrar-

frage von Dr. iro Truheika, K 1*20. •

Pregledna karta Bosne i Hercegovine od A. Stud-

nike K —'40.

Najnoviji plan Sarajeva od A. Studnike, K —60;

SADRŽAJ.• Strana

I. Bosna i Hercegovina u predistorijsko i rimskodoba 1—7

II. Bosna i Hercegovina od seobe južnih Slavenado Kulina bana (1180.) 7—13

III. Bosna za Kulina bana i njegovih nasljednika

do Stjepana Kotromania (1322.) 13

(A. Kulin ban 1180—1204. B. Matej Ninoslav

(1204.? 1232-1250.) C. Bosna od smrti M.Ninoslava do prve pojave Kotromana. D. BanPavao i Mladen Šubi, gospodari Bosne (1291.

do 1322.) 13-28IV. Stjepan Kotromani (1314? 1322—1353). . . 28V. Stjepan Tvrtko I., ban i kralj (1354—1391.)

(A. Tvrtko se bori s kraljem Ljudevitom i bo-sanskom vlastelom. B. Tvrtko širi granice svojedržave i okruni se kraljevskom krunom (1377).

C. Stjepan Tvrtko prema pokretu u Dalmacijii Hrvatskoj (1385-1391) 28-40

VI. Stjepan Dabiša (1391-1395). Jelena „Gruba"(1395-1398.) 40-44

YII. Doba protukraljeva i prijestolnih borba u Bosni.Nekoji bosanski velikaši vladaju u svojim obla-stima samostalno. (A. Stjepan Ostoja (1398do 1404). B. Stjepan Ostoja i Dubrovnik (1399).

C. Stjepan Ostoja i Hrvoje Vuki prema Si-

gismundu i Ladislavu Napuljskom. D. StjepanOstoja i Dubrovnik. Pad Ostojin (1404). E.

Tvrtko II. Tvrtkovi (1404-1408). Borbe saSigismundom. F. Stjepan Ostoja po drugi putakralj (1408-1418). G. Pad Hrvoja (1413). H.Nutarnje smutnje u Bosni. Osmanlije napre-duju. Stjepan Ostoji (1419—1421.) 44-60

Vm. Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi (1421 — 1443.) .60-64IX. Stjepan Toma (1444—1461). A. Stjepan Toma

prema Ugarskoj. B. Stjepan Toma prema srp-skomu despotu i her6egu..Vykiu. C. StjepanToma i Turci. Stjepan TomaŠevi zavlada srp-skom despotovinom 64—71

X. Stjepan Tomaševi (1461— 1463). Pad bosan-skoga kraljevstva (1463.) . .71—76

XI. Matija Korvin osvaja dio Bosne. Pad Herce-govine (1482.) 76—77Rodoslovlje Kotromania 78Literatura , . 79

I.

BOSNA I HERCEGOVINA

U PREDISTORIJSKO I RIMSKO DOBA.

Bosna i Hercegovina dolaze dosta kasno u

dodir s antiknim kulturnim narodima. Uzroke ovoj

pojavi valja tražiti u geografskom smještaju ovih

zemalja. Od grkoga juga bile su ove zemlje odi-

jeljene prostranim gorskim krajevima; od Jadrans-

kog mora dijeli ih dugi pojas Dinarskih planina

s malo zgodnih prijelaza. Na sjever ih otvaraju

doduše rijeke, ali baš ovi sjeverni krajevi došli su

kasno u sferu mediteranske kulture. Na jugu je

samo jedan ulaz povoljan za promet s udaljenim

krajevima, a to je donja Neretva kod Metkovia.Tu i nalazimo od IV. stoljea pr. I. naseljene Grkeu faktorijama, koji su domaem stanovništu do-

našali proizvode grke metalne, glinene i staklene

industrije, a odnašali odavle sirovine u Sredo-

zemno more.

Narod, koji su ovdje Grci našli, ne bijaše je-

dinstven. Kao što itava trupina Balkanskogpoluostrva, tako je i sjeverozapadni njegov dio bio

zauzet cd Iraana. Iza toga slijedi sa sjevera

sukcesivna doseoba Ilira, koji su starije žitelje

dijelom protjerali, dijelom ih uinili podanicima,

a dijelom ih ostavili netaknute u manjim otocima*).

Napokon od prve polovine IV. stoljea dolazi

*) Duž srednje i donje Neretve obitavali su ilirski

Ardijejci kao plemii, koje je moralo uzdržavati trakoseljako puanstvo (Sravni C. Patsch: Bosnien und Herce-govina in romischer Zeit. Sarajevo 1911.)

2

ovamo trei narod : Kelti, koji su samo djelo-

mino pokorili Ilire.

Za predrimsko kulturno stanje ovih zemalja

gotovo su nam jedino vrelo predistorijski spome-nici nebrojenog niza stoljea od tzv. m 1 a g j e g a

kamenoga doba (neolitskog) do u dobarimskoga gospodstva. Veoma je znamenita ostav-

ština neolitskog doba u Bosni. Osim takovih na-

lazišta, gdje se naišlo na predmei^ iz kamenog i

metalnog doba zajedno, imade Bosna istih neo-

litskih naselja. Najznamenitije ovakovo isto neo-

litsko nalazište jest B u t m i r, a osim njega još

Donji Klakar i Novi Šeher. Osobito je

vrijedno istaknuti urešene glinene posude i plas-

tike figure butmirskog nalazišta. Nekoje butmirske

posude pokazuju inae upravo nedosegnuti stepen

neolitske keramike ljepotom svojih spiralnih nakita.

Ni u jednom neolitskom nalazištu nije se našla to-

lika množina glinenih statueta, koliko u Butmiru.

Sve ove statuete su ženske ili gole ili u dugim halji-

nama, a možemo ih smatrati idolima. Od naselja,

gdje su nagjeni spomenici i kamene i metalne kul-

ture zajedno valja istai D e b e 1 o b r d o tik uz za-

padni i"ub Sarajeva. Naselje na Debelom brduosnovano je u neolitsko doba, a imade spomenikasvih predistorijskih perioda do u rimsko doba.

Svoj dugi život imade da zahvali kao i brojna grupaostalih slinih nasutih gradina (utvrda) po Bosni

i Hercegovini dobro zaštienom položaju (ova-

kovih utvrgjenih predistorijskih naselja imade poBosni gotovo pola tisue).

Bronano doba u Bosni je slabije zastu-

pano od mlagjeg kamenog doba, akoprem baš

Bosna nije siromašna nalazima i iz istog bron-

anog doba. No mnogo je vei broj spomenika iz

starijegaželjeznogadoba. Iz toga dobanatkriljuje sva ostala nalazišta G 1 a s i n a c. Ovdjeje sauvano na tisue tumula (grobova), koji naj-

veim dijelom potiu iz doba, koje zovemo „Hall-

stattskom periodom" (bronano-željezno doba).

"Željezo se upotrebljava za oružje i orugje, maeve,noževe, sjekire, a gotovo sav tjelesni nakit, oružje

za obranu, metalno posugje pravi se iz mjedi.

Iz mlagjega željeznoga doba ili

tzv. Late ns koga doba najznatnija su nala-

zišta kod Sanskoga mosta, Jezerinauzapadnoj Bosni, zatim Donja Dolina kod

Gradiške na glasu sa svojih sojenica (kolibe nadrvenim skelama, smještene na sohama, zabijenima

u dno vode).

Od naroda, koje smo spominjali kao najstarije

stanovnike Bosne i Hercegovine, Iliri su u pre-

daji najjae istaknuti elemenat. Oni su ratoboran

narod, koji ljubi slobodu; na obalama va-

ljan, plijena željan pomorac, kasnije u rimskoj

vojsci izvrstan vojniki materijal. Slaba mu je

strana gragjanski razvitak. Zemlja njihova raspa-

dala se u mnoge male oblasti, koje su se vazda me-gjusobno bori'e. Politiku rascjepkanost pomagalaje i priroda zemja. Samo na jugu nailazimo na veedržavne tvorbe kao kraljevstvo AgronaiTeuteiz plemena Ardijejaca. Po imenu poznajemo još

slijedea ilirska plemena u današnjoj Bosni i Her-

cegovini: Desitijate (Glasinac), Daorse (istono oddonje Neretve. Daorsi su kovali novac prema grkojmjeri s grkim napisom i kipom Hermesa), keltsko-

ilirske Japode (zapad. Bosna) etc. Mnoga su ilirska

plemena stajala u živom saobraaju s grkim trgov-

cima i kolonistima na obali Adrije. Megjutimodnošaji Grka i Ilira nijesu bili uvijek mirne na-

ravi. Blagostanje grkih kolonista, koji su zaposjeli

najbogatije dalmatinske otoke, a odavle uhvatili

korijena i na kopnu (u IV. stoljeu pr. I. cvate vekod današnjeg Metkovia emporij Narona), mamiloje ona plemena, koja su se bavila pomorstvom nagusarenje, koje je bilo po ilirskom obiajnompravu dozvoljeno. Kad su ti gusari zaprijetili zaAgrona i Teute egzistenciji tih kolonija, obratiše

se Grci Rimljanima za pomo. God. 22Q. pr. I.

osvanule su po prviput rimske lagje u dalma-

tinskim vodama i od tog doba spadao je Ilirik ir

sferu rimskih interesa. Odsele su Rimljani

poeše vodili omanje ratove osobito s plemenomDalmata, koje je kasnije dalo ime itavoj provinciji ;.

ali velikih vojenih preduzea nije bilo u doba pro-

padanja rimske republike. Pae ni Julije Cezar kao

upravitelj Ilirika ratujui u Galiji, nije dospio naBalkansko poluostrvo. Zato megjutim nije manj-

kalo privatne inicijative. Rimski trgovci zamijenili

su na obali Adrije grke trgovce, a odavle su opet

isti trgovci prodirali i preko osigurane linije pri-

pravljajui asimilaciju i konano pripojenje. Do-kazuje nam to jedan kameni rimski spomenik iz

nutrinje zemlje iz god. 36. pr. I. Istom prvi

rimski car Oktavijan osvanuo je osobno u ovimkrajevima i inilo se od tog doba, da je ova po-

krajina bila pokorena. Godine 6. poslije Isusa

megjutim plane uslijed raspisa novih poreza i

uvedenog novaenja silan ustanak, koji je sjedinio

sva ilirska plemena u Bosni pae i ona preko Save

i Dunava. Snaga ustaša cijenila se na 200.000 pje-

šaka i Q000 konjanika. Duša ustanku u Bosni bijaše

jedan plemi po imenu Bato (od plemena Desi-

tijata?). Uz teške napore uspjelo je istom nakonetiri godine kasnijem caru Tiberiju svladati

ustanak, a iza toga pripala je još vojsci zadaasistematske pacifikacije u nutrinji zemlje.

Današnju Bosnu i Hercegovinu do crte Banja-

luka—Zvornik, zapadnu Srbiju, Sandžak Novi Pa-

zar, Crnu Goru i Dalmaciju sjediniše Rimljani u

jednu provinciju Dalmaciju. Bo-

sanska Posavina pripadala je Panoniji. Sjedište

vrhovnih provincijalnih oblasti bijaše u Saloni;ovdje se nalazio i provincijalni sabor, kamo su i

bosanski gradovi kao n. pr. Bistua (Zenica) slali

svoje odaslanike. Vrhovno sudbeno mjesto nije bilo

ovako centralizirano. Tri su sudbena kotara

postojala: Skardona, Salona i Narona. itavaprovincija dijelila se na veliki broj seoskih

i gradskih kotara, iji su magistrati bili

upravno i sudbeno autonomni unutar svojih

kadkada veoma prostranih podruja. U po-

etku prevladavale su t. zv. seoske opine. Na eluseoskih opina stajali su praepositi(uzeti iz dotinog plemena), a njima uz bok sta-

jalo je vijee od domaih plemia (principes). Pomalo pretvarahu se seoske opine u gradske op-

ine. Glavna do sada poznata municipija bijahu

slijedea: Bistua (Zenica), Delminium (2upanjac),

Domavia (Gradina kod Srebrenice), Pelva (Šarii

kod Jajca) itd. Vrijedno je ovdje spomenuti i ot-

krie jednog rimskog kaštela : Mogorjelo —neposredno na Neretvi i željeznikoj pruzi Mo-star—Metkovi. Mnoga imena, ako i znamo za

ruševine, nijesu nam još poznata.

Život u rimskim gradovima Bosne ilustriraju

nam brojni ostaci rimske kulture. Tako n. pr. m o-

z a i c i (Ilidže i Stolac. Tehnika izvedba stolakih

mozaika upravo je krasna), razne posude, aše,

bronce iz grobova, statuete. Nekropole (oko Bi-

haa) pune su grobnih spomenika, koji su u

ope važan dokumenat. Po njima znademo,tko je bio nosioc tadanje kulture. Nije

naime svatko, koji je u Bosni živio ili nagrobu imao postavljen spomenik s latinskim

natpisom, bio ujedno rimski gragjanin ili pae Rim-ljanin. Rimljanina iz matere zemlje, koji bi ovdje

u Bosni bio pokopan, ne možemo u ope dokazati.

U zemlji je bilo kolonizovano mnogo istonjaka.

Kod Neretve imademo itav lanac vjerskih ognjišta,

u kojima se podržavao kult istonjakih božan-stava. U jednom ovakovom svetištu (Konjic !) našla

se ploa, iskiena relijefima, koja je služila

u Mitreju kao žrtveniki kip. Ovo je jedan od naj-

znamenitijih dokumenata o tajnoj religiji bogaMitre. U srebrnim rudnicima Domavije posto-

jala je grka kolonija, koja je sauvala grki jezik.

Megjutim makar je bilo stranaca u zemlji u gra-

dovima i selima, oni su prema domaim žiteljima

-bili u znatnoj manjini.

Blagostanje žiteljstva dizalo je prirodno bo-

gatstvo zemlje. Vadilo se srebro, zlato, olovo i

željezo. Najvažniji rudarski gradovi bijahu Briševo

kod Starog Majdana, a nada sve D o m a v i a kodSrebrenice.

Za pacifikaciju zemlje kao što kasnije za pro-

met i trgovinu bijahu znamenite ceste. Ve Augustpoeo je graditi ceste, a glavne pruge bijahu go-

tove za careva Tiberija i Klaudija. Broj kilometara

i gustoa cesta rimskih upravo imponira, ali gra-

dnja i uzdržavanje cesta osobito u Krasu nije oso-

bita, pae veoma slaba. Ceste su bogato opremljene

stupovima, na kojima imade spomen na svakogacara, koji je bio u provinciji priznat i to na koncusvake milje (miljaši — miljokazi). Od cesta važna je

ona, koja je spajala centar Salonu u pravcu da-

našnjeg Glamoa i Banjaluke sa Siskom (Siscia),

glavnog grada druge Panonije, a druga je spajala

Salonu s današnjim Sarajevom i Domavijom naDrini, pa Marsonijom (Brodom) na Savi, a odavle

je tekla u Smirnij (Mitrovica), te Aquincum (Bu-

dim), glavno mjesto Panonije uope. Dok su drugeprovincije uslijed varvarskih provala bile ve u 111.

stoljeu opustošene i napuštene ili dobile novostanovništvo, vladao je u Bosni do konca IV. sto-

ljea mir. Megju ostalim osiguran je provinciji

Dalmaciji mir i time, što je rimska vlada u dobanesigurnih odnošaja na Dunavu duž Save podiglakordon od postaja za brodove kao i vojnikestraže oito, da zaštiti Jadransku obalu i Italiju.

Iza pada zapadnoga rimskoga carstva (476.

p. I.), koncem V. i u prvim decenijima VI. stoljeapripadala je Bosna i Hercegovina više od 40 go-dina istono-gotskoj državi. U okolini Sarajevanagjen je kamen s monogramom kralja Teoderika.Gospodstvu Istonih Gota u Dalmaciji uini kraj

vizantijski car Justinijan (537. p. I.), a od ovogvremena gospoduje B. i H. Vizant do VII. stoljeCa.

II.

BOSNA I HERCEGOVINAOD SEOBE JUŽNIH SLAVENA

DO KULINA BANA(1180.)

Vizantijskom gospodstvu na Balkanskom po-

luostru zaprijetiše doskora Avari, a s njima u za-

jednici i Slaveni. Za cara Tiberija II., zatim Mauri-

cija pod konac VI. i poetkom VII. stoljea avarsko

slavenske provale na Balkan bivaju sve eše. Cva-

tua neko provincija Dalmacija za tih provala go-

tovo je opustila. Napokon u prvoj poli VII. vijeka

nastaniše se na Balkanskom poluostrvu stalno

brojna veoma srodna slavenska plemena.

Zapad i sredinu poluotoka zauzeše po svoj

prilici iza žestoke borbe s Avarima hrvatska i

srpska plemena. Ova plemena živjela su u prvodoba plemenskim razdrobljenim životom užupama, koje se tek malo po malo poduticajem rimsko r- vizantijskoga života, pa fra-

nakoga spajaju u vee ili manje oblasti ili

plemenske države. Dvije megju njima, najzapadnija

i najistonija, zadržaše narodna imena: hrvatsko i

srpsko, a ostale dobiše ili plemenska ili topogra-

fijska imena. Jedna ovakova oblast bijaše oko do-

line gornje Bosne, prozvana Bosna. Po prvi

put javlja se ime ove oblasti u 10. stoljeu koTcara Konstantina Porfirogoneta kao B o s o n a, a

u drugim kasnijim spomenicima kao Bosonium,Bossena, Bosthna, Bissena, Bosna. Poštoje ime oblasti identino s imenom jedne od glavnih

rijeka Bosne, to se ovo ve odavna izvodilo odimena te rijeke. Nije poznato, od kada postoji ovo

ime rijeke. U obliku Bassante ili Basanius,imalo je da postoji, kako se openito uzima, veu vrijeme rimskoga gospodstva. Dokazano to nije.

Ovo se naime ime izvodi od rimske postaje

Ad Bassante, za koju se misli, da se nalazila naušu Bosne. Novi naseljenici preudesiše staro imerijeke prema svome izgovoru, te prozvaše rijeku i

porjeje Bosnom, a sebe Bošnjanima. Neki bi opet

htjeli da je praznaenje rijei Bosna s o 1 n a

zemlja.O povijesti ove oblasti poevši od naselja sla-

venskih, pa do 10. stoljea ne znamo ništa sigurno.

Polovinom 10. stoljea javlja o njoj prve vijesti car

Konstantin Porfirogenet. Iz njegovih vijesti razabire

se, da oblast Bosna nije zaseban teritorij s vlada-

ocem na elu. Dok su se u susjedstvu stvarale ple-

menske države hrvatska i srpska, ovaj je kraj živio

na svoj prvotni slavenski patrijarhalni nain.Kako se baš sada Raša (Srbija) pod knezom asla-vom poela dizati i oporavljati od teških udaraca,

što joj je zadao bugarski car Simeon Veliki, pri-

družio je aslav i ovu oblast svojoj državi. Prvotnoje ova oblast obuhvatala samo gornji tok rijeke

Bosne; na zapadu se hvata podruja oko gornjegVrbasa, na sjever možda do vrandukog klanca, a

na istok do Drine. Duboko usjeena dolina Dnnestalna je granica izmegju Bosne i Srbije. Ovo je

matica potonje bosanske banovine. Odavle se onaširi na štetu hrvatskih i srpskih oblasti u XII., XIII.

i XIV. stoljeu. U toj oblasti spominje Porfirogenet

i gradove Katera, Desnek, a izvan te oblasti Sa-

lenes. Ne može se pouzdano odrediti položaj tih

gradova. Katera mogao bi biti Gradac — Koto-rac u Sarajevskom polju, Desnek Teševo (u okolici,

gdje se kasnije spominju Bobovac i Sutiska), a Sa-

lenes su kasnije Soli (ad Salinas — Tuzla) u pre-

djelu Spree, koje su dale ime posebnoj bosanskojoblasti Solima.

Povijest Bosne prije polovine X. vijeka nerasvijetljuje nam direktno nijedan izvor. Vrlo je

megjutim vjerojatno, da je Tomislav, hrvatski kralj,

koji je iz današnje sjeverozapadne Dalmacije i

jugozapadne Hrvatske zavladao i zemljom izmegju

Save i Drave tzv. Posavskom Hrvatskom, zavladao

i Bosnom. Tomislav je bio moni protivnik Simeu-

nov, pa je jedini na Balkanu ne samo obranio svoju

državu od njega nego i svladao njegovu vojsku.

No ve nasljednici Tomislavljevi radi unutar-

njih borba izgubiše mnogo od svojih posjeda. Hr-

vatska oslabi, a Raša se poe dizati za aslava.Tokom druge polovine X. vijeka otela se

Bosna ispod vlasti Srbije raspadom aslavljeve dr-

žave, ali doskora iza toga pade pod Vizant za Va-silija 11. (1018.—1019.) zajedno s ostalim balkans-

kim državama. Iza smrti Vasilijeve Bosna se opet

oslobodi vrhovne vlasti Vizanta, pa ako smijemovjerovati popu Dukljaninu, ona je samostalna i ne

odvisna banovina, koja se otima dukljanskim vlada-

rima StjepanuVojslavu i MihajluVojisavljeviu, koji

sa Zete teže da prikupe zemlje aslavljeve u jednudržavu. Pod konac XI. vijeka za sina MihajlovaBodina postade ipak Bosna sastavnim dijelom duk-Ijanske kraljevine i ostade sve do Bodinove smrti

u njegovim rukama. Prije toga ve zavladali sudukljanski vladari Zahumljem i Travunjom. Iz ovihoblasti razvila se kasnija Hercegovina. Zahumlje(Hlm^ Hum, Humska zemlja, Zahlmije lat. Chelma-nia ili terra de Chelmo) prostirala se naobali od Dubrovnika na sjever sve do Neretvepa i u donjoj dolini Neretve. Glavno mjesto Bla-gaj (Bona) ove oblasti ležalo je 10. km. na jugo-istok od današnjeg Mostara. Na obali su držali

Zahumljani i poluotok Pelješac ili stonskiRat s gradom S t o n-o m (Stamnum). Travunija(Terbunija, Tribunia) prostirala se izmegju Du-brovnika i Kotora. U toj je oblasti eše u sredo-vjenoj bosanskoj povijesti spominjana župa K o-

n a V I i (Canale).

U doba bosanskog kraljevstva pripadala je po-vremeno Bosni na obali dalmatinskoj izmegju Ne-

lU

retve i Cetine oblast Neretljana (zvani i Pogani)^

koji su na glasu gusari. U kasnijem srednjem vi-

jeku zove se ovaj kraj Krajinom. 1 u to doba su

Krajinjani poznati gusari. Oko glavnog im mjesta

Omiša, esto se vodila borba. Zemlja Neretljana

bila je gotovo redovno sastavni dio hrvatske dr-

žave. Dolina rijeke Cetine, itava preostala Dalma-cija, pa onda Imota (Imotski), Hlevno (Lijevno),

Pleva (oko rijeke Plive), Dumno (Duvno), Dlamo(Glamo) i zapadna Bosna do Vrbasa (a i preko

njega) sastavni su dijelovi Hrvatske, ali Hrvatska

tijekom vremena gubi po malo od ovog svog po-

druja u korist Bosne.

U Zahumlju je u prvoj polovini X. stoljea

vladao odlian knez M i h a j 1 o. On je poznat kaosaveznik Simeuna Velikog, bugarskog cara, koji je

svom snagom udarao na Rašu, dok je nije posve

šatro (924. god.). Mihajlo mu je pomagao u borbi

s Vizantijom, s kojom se izmirio poslije smrti Si-

meunove (927.). Dobio je naslov prokonzula i pa-

tricija, a živio je još oko 949. godine. Spominje se

još, da je bio u dobrim odnosima prema prvom hr-

vatskom kralju Tomislavu, svom susjedu.

Poetkom XII. stoljea dogodila se na Bal-

kanskom poluostrvu znamenita promjena. JužnoSlavenstvo prelazi u taj vijek siromašnije za jednu

potpunu samostalnu državu — a to je Hrvatska.

Kad je smru Dimitrija Svinimira zavladao u

zemlji nered i borba vlastele, umješali su se u hr-

vatske poslove najprije Ladislav, a onda Koloman,ugarski kraljevi iz porodice Arpadovia. God.1102. okruni se za kralja Hrvatske i Dalmacije

ugarski kralj Koloman (1095.— 1114.), pošto

je u borbi s njime negdje u današnjoj Kapeli

poginuo pošljedni hrvatski kralj Petar Svai.Pretstavnici hrvatskih plemena osigurali su svojoj

kraljevini unutarnju samostalnost, i odnošajizmegju Ugarske i Hrvatske imade u po-

etku svom samo karakter personalne unije.

Utvrgjenje Arpadove dinastije u Hrvatskoj

u

i Dalmaciji smatra Vizant povredom svo-

jili tobožnih istorijskih prava. Iz tog se razvi

veliki konflikat izmegju Ugarske i Vizanta, a

u tom konfliktu sudjeluje i bosna i to pod svojim

prvim dokumentarno zajamenim banom Bo-riem.

Ugarska, ojaana Hrvatskom, svratila je svu

pažnju na Balkansko poluostrvo. Arpadovii stu-

paju u srodstvo s raškim županima. Kraljevi Beia

vjena se sa kerkom Uroša I., Jelenom. Taj isti

Bela II. kao ugarski kralj, daje svome 5—6 godiš-

njem sinu Ladislavu bosansku vojvodinu (Bosnen-

sem ducatum god. 1137.). U jednoj povelji ogod. 1138. zove se Bela opet: Bela Dei OradaHungariae Ramaeque rex. Od ovog vremenanalazimo kroz sva stoljea ime Rame u naslovu

ugarsko-hrvatskih kraljeva. Rama, prvotno jedna

župa u dolini rijeke Rame, identificirana je u kas-

nijem vremenu s pojmom Bosne, te se Bosna u na-

slovu ugar.-hrv. kraljeva zove Ramom. Kako i nakoji nain su ugar.-hrv. kraljevi došli do tog na-

slova i u koliko je Bosna ovoga doba bila odvisna

od Ugarske, ne može se protumaiti iz siromašnih

vrela.

Za Ladislava, sina Belina, nema pametara,

da bi vladao u Bosni. U doba Gejza II., sina Belma,

došlo je do žestoke borbe izmegju Vizantije, kojoj

je onda stajao na elu silni Komnen Emanuel, te

Srbije i Ugarske. God. 1154. provalio je Gejza navizantijsko zemljište, a na strani Ugarske spominjese i bosanski ban Bori. Vizantijski pisac zoveBoria naroito saveznikom ugarskog kralja,

a opet na drugome mjestu strogo lui Bosnu od Sr-

bije. Kasnije iza Gejzine smrti bosanski ban Boripomagaše vizantijske kandidate iz porodice Arpa-dovia, a pošljedna godina njegova spominjanja je

1 1 68. Poslije te godine nestaje mu traga. Zanimivoje još spomenuti, da je Bori imao posjeda izvan

Bosne u današnjoj Slavoniji, da su i njegovi po-tomci imah ovdje posjeda, te da postoji velika vje-

12

rojatnost porodine krvne veze izmegju njega I

Kulina bana te njegovih potomaka, a i hrvatske po-rodice Berislavia.

Bori je vladao oblašu Bosnom, koja je sezala

na sjever do Save, a na istok do Drine. Sumnjivinam spomenici pae pripovijedaju i o tom, da je

vladao Humom.Borba izmegju Vizantije i Ugarske svršila je

pobjedom. Emanuela Komnenca, koji je svojoj dr-

žavi pripojio Srijem, Hrvatsku, Dalmaciju, a valjda

i Bosnu. Tek smru Emanuela Komnenca 1180.

god. nastaju na Balkanu druge prilike. Ove godinevidimo i u Bosni na banskoj stolici Kulinabana (1180,).

III.

BOSNA ZA KULINA BANA

I NJEGOVIH NASLJEDNIKA DOSTJEPANA KUTROMANIA.

A.

Kulin ban (1180.— 1204.).

O poetku vlade Kulina bana znademo dosta

malo. Vrlo je vjerojatno, da je on vladao bosans-

kom banovinom i prije 1180. god., ali iz ove go-

dine imademo prvi dokumenat, u kojem se spo-

minje njegovo ime, naime pismo papinskog posla-

nika Teobalda, što ga je upravio Kulinu „magnobano Bosine". Odnošaji njegovi s papom bili su uto doba prijateljski, ali ne e ostati za dugo. Podkonac naime XII. vijeka poelo se uvlaiti u Bosnubogomilstvo ili bolje patarenstvo (spisi

dubrovakog arhiva znadu samo za ime „pa-

taren"). Prije nego prijegjemo na prikaz pataren-

stva, osvrnut emo se u kratko na stanje kršanstvau Bosni prije Kulina bana. Tradicija tvrdi, da je uBosni bilo kršanstva u davnim apostolskim vre-

menima. Na velikom crkvenom saboru god. 530.

i 532. spominje se „bestoenssis ecclesia" i njezin

biskup Andrija (Bistua — Zenica). Za seobe na-

roda biskupija je ova propala bez traga. 1067. goa.u pismu pape Aleksandra II. dukljanskom nadbis-

kupu Petru izrino se spominje bosanska biskupija.

Ove godine podregjena je bosanska biskupija no-voj metropoliji u Baru, a 1078., kad je Dubrovniktakogjer postao nezavisnom nadbiskupijom bila j'e

14

bosanska (i trebinjska) biskupija pridružena dubr.

nadbiskupiji. God. 1191. imala je bosanska bisku-

pija spasti pod metropoliju spljetsku. Tu je bio

nadbiskupom Ugrin Petar, kojega je Bela III.

ovamo smjestio, da radi u prilog njegovim osno-vama, da naime preko spljetske crkve podigne svo]

ugled u Bosni, iza kako je upostavio vlast svoju

u Dalmaciji i Hrvatskoj nakon smrti cara Ema-nuela. I papa je pristao na tu promjenu. Nu ovoini se nije bilo pravo bosanskom biskupu, uslijed

esa je došlo do trvenja izmegju bos. biskupa i

dubr. nadbiskupa s jedne strane, a spljetskoga nad-biskupa s druge strane. Bosna je uza to moralastrepiti i za svoju politiku samostalnost, a to je

otvorilo vrata Bosne patarenstvu. Patarenstvu

prionuo je i sam ban Kulin negdje pod konac XII.

sto-jea.

Uenje Pavlikijana, koje je zasnovao u 5.

vijeku Pavao iz Samosate, naišlo je na mnoge pri-

stalice na istoku Male Azije kod Grka i Jermena.Razvivši se pod uticajem Gnostika i Maniheja,

poivala je njihova teologija, i ako su se vazda oni

držali za prave kršane, na staro-perzijskom dua-

lizmu dva principa: nebeskoga oca, tvorca

nevidljivoga svijeta, i zloga duha, lucifera

ili satane, tvorca vidljivoga svijeta. NaBalkansko poluostrvo došlo je ovo uenjeuslijed seobe, dijelom Grka, dijelom Jermenaiz Male Azije, na bugarskoj granici kod Odrina i

Filipopolja, a u donju Italiju preselenjem Pavli-

kijana s gornjega E ufrata, koje je onamo preselio

Vasilije I. Ogranci ove grupe su Katari u Lombar-diji i Albingenzi u južnoj Francuskoj. U Bugarskojraširila se ova sekta zauzimanjem popa Bogomila,koji je tobože živio pod carem Petrom, sinom Si-

meuna Velikoga. Odatle ime pristašama ove sekte

Bogomili. Ovo je vjerovanje u prvom redu osvo-

jilo sveenike i kalugjere, a i u Bosni bili su ka-

lugjeri „magistri" i „priores" u „conventus fra-

trum". U Bosni dijelili su se lanovi patarenske

15

sekte ne savršene (perfecti, electi) i na obine vjer-

nike (credentes). Na elu bosanskoj crkvi<patarenskoj) bio je djed (did), a zove se i episkop

crkve bosanske. On je nelce vrsti patrijarhe ili me-

tropolite nad patarenima u Bosni. Pod njim su sta-

jali strojnici (uitelji) i to gost i starac.Gosti sn. bili kao sufragani djedovi. Sami se pri-

staše sljedbe zvali krstjani, dobri ljudi.Patareni su zabacivali stari zavjet, krštenje,

potvrdu, pošljedne pomazanje i sakramentalnu že-

nidbu. Bogoslužje bijaše im veoma jednostavno.

Hramovi bijahu im obine kue bez slika i kipova.

Klupe, stol prostrt bijelim platnom, služei mjesto

oltara, na kojem je bilo otvoreno evangjelje: to je

bio sav ures njihove bogomolje. Služba božja bi-

jaše vrlo jednostavna, a sastojala se od molitve

„oe naš", koja je bila jedina njihova molitva,

zatim od itanja odlomaka iz svetoga pisma no-

voga zavjeta^cd propovjedi i blagoslova.

U pogledu moralnom pravi krstjanin (savr-

šeni pataren) morao se odrei blaga i bogatstva,

jer je to „rgja duše". Nekoji od njih zabacivali su

i ženidbu. Savršeni lanovi uzdržavali su se odmesa i svakoga jela životinjske naravi. Osugjivaii

su dalje umorstvo ovjeka (i u ratu) i krvnu osveiu.

Zabranjena im je bila laž i prisega, bila ona pra-

vedna ili nepravedna. Za obine vjernike nijesu

vrijedili ovi strogi propisi, jer uz ovakova moralnanaela, teško da bi se patarenska vjera mogla oso-

bito u vlasteoskoj Bosni toliko raširiti. Imademojedno svjedoanstvo (testamenat gosta Radina) iz

XV. stoljea, po kojem saznajemo, da je odlianlan patarenske hijerarhije gost Radin imao e-tvero djece, prema tome patareni ne bi bili

branili ni svojem sveenstvu ženidbu. Niti apo-stolsko siromaštvo pravih patarena ne e odgo-varati potpuno istini. Gost Radin umro je kao bo-gat ovjek, te je spadao po svom imetku megju naj-

bogatije ljude u Bosni. Nova prouavanja unijet ce

tijekom vremena još i više svijetla u patar. pitanje.

16

Rekli smo, da je Kulin ban sam prionuo uz.

patarenstvo valjda iz politikih razloga. Nobaš u tom svom koraku se prevario. Bela III. i

njegovi nasljednici željni da Bosnu podlože svojoj

vrhovnoj vlasti, upotrebiše ovaj vjerski pokret, dakao branitelji katolike vjere pozovu Kulina banana raun. Nasljednik Bele III., ugarski kralj Emerik,ozbiljno je poeo raditi oko toga, da stekne vr-

hovnu vlast nad Bosnom, a rimski papa Inocen-

tije III. (11Q8.— 1216.) pomagao ga je u tom nasto-

janju, jer je njegovom pomoi htio da šatre pata-

renstvo.

U Humskoj bijaše knezom istodobno, kad Je uBosni vladao Kulin, Miroslav, brat Stjepana

Nemanje, a šurjak Kulinov. On je proganjao usvojoj zemlji katoliku crkvu, prianjajui ili uz is-

tonu crkvu iU uz patarene. On je jednom zgodomporobio spljetskog nadbiskupa Rajnerija, pa kad je

papa poslao svog poslanika Teobalda, da posre-

duje, ne htjede ga ni primiti; zato ga Teobaia'o

kazni crkvenim prokletstvom. Kada ni to nije Mi-roslava preplašilo, pozove papa Aleksandar III.

ugarskog kralja Belu III., da on posreduje i da gaeventualno prisili, da povrati ugrabljeno blagocrkvi spljetskoj i da dozvoli rediti biskupe u svo-

joj kneževini. Ne zna se, kako se ova rasprava svr-

šila. 1199. nestaje Miroslava. Najstariji crkveno-

slavenski spomenik srpske recensije: evangjeije

pisano irilicom, potjee iz doba Miroslava. Go-dinu prije toga postao je u Hrvatskoj i Dalmaciji

vojvodom Andrija, brat kralja Emerika, i onzavlada iz Dalmacije Humom. U poveljama zovese vojvodom cijele E)almacije, Hrvatske i Huma i taj

naslov nosi sve do 1202. godine. Tako je s jugaKulinovoj državi postao susjedom ugarsko-hr-vatski kralj. Na poziv pape Inocentija III., daEmerik odluno istupi protiv Kulin bana, ova] se

rado odazvao. Kulin ban odluio se sada dobro-voljno pokoriti. Papa Inocentije pošalje svog legaca

Ivana de Casamaris u Bosnu, te je ovaj oJvraticv

17

Kulina i njegovu porodicu od patarenstva. Godine1203. sastade se zbor patarenskih poglavica na Bo-

Ijinom polju (apud Bosnam juxta flumen) kod Vi-

sokog. Bijaše tu i Kulin, a od patarenskih poglavica

Dragiša, Ljubin, Dragota, Radoš etc. Ovdje se od-

rekoše zastupnici patarenstva svojih dosadanjih

vjerovanja, te sastaviše o tom i posebno pismo.

Poslije toga pogjoše Ljubin i Dragota sa papin-

skim poslanikom kralju Emeriku u Ugarsku, kodkojega se ve od prije desio Kulinov sin i tu pred

kraljem Emerikom i ugarskim velikašima prisegoše,

da e se tano držati svoje izjave i da e uopesve initi, što bi rimska crkva od njih tražila. Na to

potvrdi kralj njihovo pismeno oitovanje svojim

peatom, te ga dade sinu Kulina bana, da se otac

i on drže tano propisa u tom oitovanju.

Bosna za Kulina bana bijaše prostrana i

ugledna banovina. Papin je poslanik Ivan zove paekraljevinom. Na istok prostirala se do Drine, a nasjever obuhvatala je ve i Soli i U s o r u (oko

Usore, Bosne i Spree), dok je na zapad obuhva-tala ve i nekoje hrvatske župe na srednjem Vrbasu(to je poetak kasnijoj bosanskoj oblasti : „DonjimKrajevima"). Godine 1189. sklopio je Kulin banugovor s Dubrovanima, u kojemu veli : „prisezaju

Dubrovanom pravi prijatelj biti vam od sele i dovieka, i prav goj držati s vami i pravu vjeru, dokle

sam živ." Dopušta im dalje, da smiju trgovati ponjegovu „vladaniju", da se mogu nastaniti gdje ih

volja, a da im se od njegovih asnika ne e dogo-diti nikada sila. Time je on Bosnu otvorio po-duzetnim Dubrovanima i podigao materijainoblagostanje svoje države. Dubrovaki pisci jav-

ljaju još, da je za Kulinove vlade bila u Bosniobilnost i plodnost u žitu i svaemu tako, da bi

poslije mnogo godina, kad bi koji puta ljetina uro-

dila, Bošnjaci govorili : „Priidem v' dni Kulinovi".Nema tome davno, što je nagjena na lijevoj obali

Bosne pod selom Muhašinovii, blizu Visokog, ka-

mena ploa, koju je dao ispisati Kulin. Ovaj nat-

IS

pis odnosi se na jednu crkvu, koju je Kulin sazidao^

u Kuevskom Zagorju i na nju i na Podgorje Sije-

pii pade grom, te ju ban valjda iznova sazidao

i postavio svoj obraz (misli se ovaj natpis) nadpragom. Natpis svršava ovako: Bog dai banu Ku-linu zdravie i banici Vojslavi. Tako saznajemo r

za ime žene Kulina bana. Doba ovog natpisa bit

e valjda 1203. ili 1204. godina. Ove se godinepošljedni put i spominje Kulin ban. Njegov na-

sljednik je ban Stjepan (1204.— 1232.), valjda

ujedno i njegov sin. On je prianjao uz katolikuvjeru, te je time po svoj prilici izgubio teren uBosni. Njegov sin Sebislav (Zibislaus) vlada samo.u Usori (knez Usore 1236.).

B.

Matej Ninoslav (1204.? 1232.— 1250.).

U pravoj Bosni zavladao je možda ve ne-

posredno iza Kulina bana snažni Matej Ninoslav(„jaz veliki ban bosanski Matej Ninoslav''). Sin r

unuk Kulina bana gube svako znamenovanje, a pa-

tarenstvo prevlada u zemlji pod zaštitom Nmo-slava. Ugarska proživljava u to doba za Andrije i I.

teške unutarnje borbe, koje se tek zlatnom bulomAndrije II. nekako primiriše, pa zato papa zaluautraži od ugarskog kralja Andrije, da energinoistupi protiv Ninoslava i patarena. U Hrvatskoj je

od god. 1226. bio zamjenikom Andrijinim mlagji

mu. sin Koloman, ovjenani kralj Halia, aii pro-

tjeran iz svoje kraljevine. On je kao herceg n"r-

vatske i Dalmacije upravljao ovih zemljama sve

do poraza Tatara (1241.). Njegovo ime usko je

skopano i s istorijom Bosne. Papa Gregorije IX.

nije pustio s vida bosanske prilike. Godine 1233.

došao je u Bosnu papinski poslanik kardinal Ja-

kov, da proui ovdašnje vjerske prilike. Rezultat

toga putovanja bio je taj, da je papinski poslanik

19

uvidio, da se je bogomilstvo upravo uvriježilo uBosni, pae da ni dubrovaki metropolita nije

ništa uradio, makar je znao kakve prilike vladaju

u zemlji. Bosanski episkopi polovice 12. stoljea i

poetkom 13. sasma protivno praksi imaju

iskljuivo narodna imena, te su valjda samo naizgled pripadali rimskoj crkvi (Vladislav (1141.),

Radogost (1197.), Bratoslav, Dragohna (1209.).

Biskup Vladimir, kojega je posvetio metropolita

dubrovaki, bio je pataren („prekršio je zakonIsusov i upao u grinu bezumne nauke krivo-

vjerske"). Jakov zbog toga odijeli bosansku bi-

skupiju od dubrovake metropolije i podvrgne je

privremeno kalokom nadbiskupu, a kasnije 1247.

na molbu Bele IV. definitivno,. S tom je nadbisku-

pijom Bosna bila svezana, dok nije osnovana nad-biskupija zagrebaka (1852.). Herceg Koloman je

uz papinskog poslanika pregnuo, da se patarenstvo

šatre. inilo se u poetku da je uspjeh i hercegovi legatov bio potpun. Matej Ninoslav ostavio je pa-

tarensku vjeru, a s njime i njegov rogjak Prijezda.

Ninoslav poklanja 1233. neku svotu novaca zagradnju nove stolne crkve sv. Petra u Brdu,gdje je bila rezidencija bosanskog biskupa. Kolo-man odredi za što vei sjaj crkve i kaptola desetinu

iz Usore, Soli i Donjih Krajeva i pokloni kasnije

bosanskim biskupima u vukovskoj županiji graci

D j a k o V o, budue sijelo bosanskih biskupa(1239.). No kao da je Matej Ninoslav samo na okoprionuo katoliku crkvu. Ve godine 1234. Bosnavrvi patarenima, koji su se odavle širili i ususjednu Hrvatsku. Kralj Andrija i rimski dvorodlue sada upotrebiti silu, te pokrenuti i krs-

tašku vojnu na bosanske patarene. Krstaška vojna(dosta malo o njoj znamo) zapoe 1234. i trajaše

uz neke stanke do 1239. Andrija II. darovao je

Bosnu hercegu Kolomanu u potpuno vlasništvo,

što je i papa potvrdio (1235.). Koloman je oko1237. Ninoslava svladao, pae provalio i u Hum-sku. Ovdje je vladao neki knez Petar, po vjeri pa-

20

taren, ili što je još vjerojatnije, pristaša istonecrkve. Neko vrijeme bio isti taj Petar i spljetskim

knezom (1222.— 1235.). Za njegove vlade je

sv. Sava „postavio episkopa v' hl'mskoj zemlji

u Stone v' hrame presvetlije bogorodice", te se

prema tome Petar odmetnuo od Andriji II. i pri-

znao vrhovnu oblast srpskih vladara. Njega je iia-

slijedio njegov neak Toljen, kojega je herceg Kolo-

man svladao i podložio svojoj vlasti. Kadaj je papaGregorije IX. imenovao bosanskim biskupom ener-

ginog dominikanca P o n s u, predao mu je pri-

vremeno i humsku zemlju \ službu apo-

stolskoga vikara.

Revni rad biskupa Ponse i hercega Kolomanauini, te se pod konac 1239. inilo, da je pata-

renstvo u Bosni istrijebljeno. No ipak nadbiskupkaloki sagradi po Bosni više tvrgjava „na obranurimske crkve i vjere u Bosni . .

." kao da nije vjero-

vao miru, koji je zavladao u zemlji. Imao je i pot-

puno pravo, jer iza odlaska krstaša iz Bosne javlja

se opet Matej Ninoslav i to doskora u pot-

punoj svojoj moi, kada je Ugarska stradala oddivljih Tatara. Ve 1240. obnavlja Ninoslav stare

veze s Dubrovnikom i dolazi pae i sam upohode Dubrovniku. Tu on Dubrovanimapotvrgjuje slobodu trgovine po Bosni („i

po zemlje i vladanie moe i moih' sin

da si hodite svobod'no i prostrano . ., i pae da moik'meti i moi Ijudie i moi vladal'ci da vi ljube i davi hrane od' zla s' pravov' verom' . . .**). Ujednosklapa s Dubrovanima savez protiv srpskogakralja Stjepana Vladislava (1234.— 1243.), koji je

bio s Dubrovnikom u zavadi. Ninoslav se u svojoj

samostalnosti usudio pae podupirati Spljeaneprotiv kralja Bele IV. Kada je konano Bela IV.

kaznio Spljeane, pošao je glavom 1244. i na bo-

sanskoga bana. Kralj Bela boravi u taboru u grauGlaškom na megji usorskoj („juxta castrumGallas") i odavle se valjda s Ninoslavom izmirio.

Pošljedni spomen o njemu sauvan nam je u po-

21

velji, kojom Dubrovanima obnavlja stara privile-

gija i ujedno sklapa savez s njima protiv srpskog

kralja Stjepana Uroša I. obeavajui im, da e ih

braniti kao i njihov posjed, ako bi se zaratili

s raškim (srpskim) kraljem (1249.).

C.

Bosna od smrti Matije Ninoslavado Stjepana Kotromania.

Matej Ninoslav nije mogao osnovati dinastije

i poslije njegove smrti raspade se bosanska bano-

vina na više dijela. Jednim dijelom vladao je nje-

gov srodnik Prijezda, za kojeg se znade, da je pri-

anjao uz katoliku vjeru, kada je papa Gregorije IX.

razvio veu akciju protiv patarena (1233.). Kon-vertitori Dominikanci uzeše pae za taoca Prijez-

dina sina kao jamstvo njegove ustrajnosti. Kada se

kasnije borba izmegju patarena i hercega Kolo-mana nastavila, mnogi, koji se nijesu htjeU poko-riti, izgubili su svoje posjede. Ti su po-

sjedi i pripali Kolomanu. Pristaše katolicizma

megju lanovima banske porodice ne osje-

ajui se sigurnima u Bosni i dobivši

ovdje patarenske suparnike, tražili su za na-

gradu svoje vjerne službe i vjersku ustrajnost vla-

steoska dobra u Slavoniji. Tako je 1255. dobioPrijezda I. od Bele IV. župu Novaki (oko GornjegMiholjca) u Slavoniji. I sinovi Prijezde I. (Prijezda

i Stjepan) imali su posjeda u Slavoniji. Uz takoveprilike moglo je uspjeti Beli IV., da raskomada bo-sansku banovinu. Njegov zet R o s t i s 1 a v Mihaj-lovi postade ve 1247. banom Slavonije, zatim za-

vlada A4avom (1254.), koja je obuhvatala zemljuzapadno od Biograda izmegju Save, Drine i pla-

nine Cera i napokon Usorom i SoUma. Njega sunaslijedili u njegovom posjedu sinovi Mihajlo I

22

Bela, koji vladaju ovim krajevima do 1271. S njima

izumire ujedno porodica Rostislavljeva, te je tako

nestalo nade, da bi se ovdje mogla razviti dina-

stija, koja je stajala u bliskim rodbinskim vezamas Arpadoviima.

Bela IV. bio je i vrhovni gospodar Huma.Ovdje je Toljena naslijedio knez Andrija „nevjeran

kralju Beli IV.", ali njegov sin Radoslav u jednoj

povelji od 1254. god. veli: „ja župan Radoslav

jesam vjeran kletvenik gospodinu kralju ugar-

skomu . .." Poslije je Humska zemlja do doba Stje-

pana Kotromania pripadala srpskim kraljevima

(Uroš II. Milutin), izuzevši vladu bana MladenaŠubia. Podrujem Rostislavljevim upravljali su

iza smrti njegovih sinova banovi raznih

imena (Stjepan, Henrik, Egidije, Ugrin)

zatim kraljica Jelisaveta, udova kralja Stje-

pana V., a 1284. postade vojvodom tih

zemalja Stjepan Dragutin, sin Stjepana

Uroša 1., a šurjak Ladislava IV. Kumanca, ugar.-

hrv. kralja. Stjepan Dragutin vladao je neko vri-

jeme Srbijom, ali mu ote prijestolje mlagji brat

Uroš II. Milutin. On je upravljao osim Mave r

Bosne još i Branievom, Beogradom i Srijemom.

Prionuvši uz katoliku crkvu proganjaše patarene

tako, da je papa njega i njegov posjed slavio podzaštitu sv. Petra. Na molbu Dragutinovu poslao

mu papa 1291. god. dva Franjevca, koji su znaii

slavenski. Stjepanom Dragutinom se pae papa

htio poslužiti, da i Srbe predobije za zapadnokršanstvo, ali bez uspjeha.

U unutrašnjoj pravoj Bosni vladaju

sinovi Prijezde I. : Stjepan i P r i j e z d a II.

1284. god. postade Stjepan zetom Dragutinovim,

uzevši njegovu ker Jelisavetu za ženu. Time muje porastao ugled. Ovaj Stjepan zove se i K o t r o-

man i osniva je banske i kraljevskebosanske porodice. Vlast njegova i brata

mu bijaše više periodina skupna vlast, jer se u po-

veljama spominju i pojedini lanovi porodice, a za

23

potvrdu odluke prvorogjenoga kao starješine u

-vlasti trebala je privola i ostale porodice. Nezna se

tano smrt prvoga Kotromania (1313.— 1319.). Iz

braka sa Jelisavetom imao je tri sina ."Stjepana,Vladislava, Inoslava i ker Katarinu.Udovica Jelisaveta bijaše energina žena. Vidjevši,

da svoje vlasti kao udovica ne može vršiti na-

prama velikašima, uklonila se ispred neprekidnih

kavgi u Dubrovnik. Banska vlast starog Kotro-

mana nad bosanskim porodicama ne bijaše još

duboko zadrla, te pojedine bosanske porodinestarješine ne htjedoše da podvrgnu svoja u ma-lome vršena suverena prava pod banovo pravo.

Prije megjutim. nego nastavimo prikazivati odno-

šaje u unutarnjoj Bosni, valja svratiti pažnju naprilike u današnjoj zapadnoj Bosni i susjednoj

Hrvatskoj.

D.

Ban Pavao Šubi i ban MladenŠ u b i .

Na desnoj obali Krke, tamo gdje se buna ovaTijeka preko mnogobrojnih slapova ruši u more,tamo se prostirala neko otadžbina knezova bri-

birskih. „Tvrdi gradovi i tanane kule spletoše se

u vijenac oko srca starodrevne hrvatske župe B r r-

b i r-g r a d a." Pleme Šubia imalo je ovdje svoje

pradjedovsko središte, a starinom mu se možeovdje nai trag u 10. stoljeu. Pri sklapanju ugo-vora (pacta conventa) izmegju poglavica hrvat-

skoga plemstva s ugarskim kraljem Kolomanomsusreemo i župana Mrmonju Šubi a.

(1102.). Bela III. krajem XII. stoljea, dao je Su-biima u nasljedno leno bribirsku župu, uinivši ih

tako feudalnim gospodarima. Prvi Šubi, koji je

ovako postao knezom (comes) bio je Gregorije. Si-

novac mu Stjepko još se vema prisloni uz kra-

ljevsku mo Bele IV., te je u današnjoj sjeverno|

Dalmaciji bio svemoan gospodar.

24

Ban Pavao I., sin Stjepkov, ojaa još više mofsvoje porodice za kraljevanja Andrije III. Ovaj mudade u vjenu baštinu bansku ast na Primorju

(1293.). Isto je uinio i sicilski kralj Karlo li.

(1295.), jer bez Šubia nije bilo izgleda, da bi

Anžuvinci mogli zavladati baštinom Arpadovia.Isti Pavao postade jošte i gospodarom bano-

vine bosanske (1299. u Skradinu: Paulus banusCorouacie, Dalmacie et dominus Bosne). Ako se

k tome doda, da su njegova braa upravljala

gradovima Kninom, Šibenikom, Trogirom, Splje-

tom, te konano još i Zadrom, skupio je Pavao usvojoj ruci zemljišta, kakovim nikad ni prije ni

poslije njega nije gospodario koji hrvatski velikaš.

Da je Pavao vladao itavom Bosnom sve do Drine

vidi se iz jednog zapisnika dubrovake republike

(1302.). I Stjepan Kotroman bio je štienik banaPavla. Vlast u Bosni stekao je Pavao i svojim rod-

binskim vezama. Kad smo spomenuli rodbinske veze

Pavlove, moramo da pobliže ugjemo u to pitanje.

God. 1299. kad se Pavao zove gospodarem Bosne,

spominje se kao gospodar Donjih Krajeva knezH r V a t i n* („vir nobilis Hrvatinus, filius condamStephani, de inferioribus Bosnae confi-n i b u s comes). Ovaj Hrvatin, iji se otac Stjepan

spominje, djed je glasovitoga kasnije vojvode Hr-

voja Vukia - H r v a t i n i a. Po pradjedu Hrvo-jinom Stjepanu zovu se lanovi porodice u starije

doba i Stjepanii. Hrvatin, njegova braa i sinovi

rogjaci su i srodnici hrvatskoga banaPavla Šubia i njegove brae Mladena i Gjure, te

je po svoj prilici izmegju ovih porodica, susjednih

velikaških kua, postajala neka ženidbena veza.

Kad su se Šubii stali koncem XIII. stoljea živo

zanimati za napuljske Anžuvince nastojei, da

im pribave ugar.-hrv. prijestolje, našli su se pri

tome i sinovi i unuci kneza Stjepana. Ban Pavaozajamuje u Skradinu 1301. Hrvatinu svaki mir i

sigurnost, obeavši mu, da e poradi vjernih i ve-

likih usluga njegovih vazda štititi njega i posjede

25

mu od ma koga. Prema tome Hrvatin priznaje Šu-

bie za svoje patrone.

Donji Krajevi (partes inferi-ores) spominju se prviput 1244. godine uzUsoru i Sol i kao sastavni dio banovine Bosne.

Kralj Bela IV. naime odregjuje, da biskup bosanski

Ponsa imade pravo pobirati u ime svojih prihoda

desetinu u Usori, Solima i Donjim Krajevima

(gl. str. 19.). Prvotno, valjda još za Kulina bana,

obuhvatali su Donji Krajevi dosta neznatni teritorij

Vrbasu na zapad, ali pod kraj XIV. i poetkomXV. stoljea obuhvatila su sav kraj izmegju Vrbasai Une, te neke predjele na istoku od Vrbasa sve doUsore. Donji Krajevi poveavali su se vazdana štetu Hrvatske. Od župa, koje su se

nalazile u Donjim Krajevima, poznate su nam slije-

dee:: Vrbaška, Sanska, Glaška, Plivska, Luka,Zemljika (Zemljanika — Zemunik) i neko vrijeme

Dubika (za vojvode Hrvoja). Banica, Ze-

munik i Vrbanja bjehu svojina Kotromana i jedva

da ima sumnje, veli Thalloczy, da porodinoime stoji u svezi s imenom glavnoga grada Vr-

banje sa Kotorom*). God. 1301. dovedoše bribirski

knezovi Karla Roberta iz Napulja do Zagreba, aodavle krene Karlo u pratnji ugarskih velikaša

u Ostrogon, gdje ga okruniše za kralja. Malo iza

toga zavlada u Bosni kao ban Pavlov brat Mladen.Ovdje je došao u sukob sa patarenima i godine1304. ga patareni ubiše. Prijateljstvo izmegjuŠubia i Hrvatinia ohladni po svoj prilici radi

vjerskih stvari, jer su Hrvatinii bili takogjer pa.

tareni. Ban Pavao provali u Bosnu, aposljedica Pavlove provale bila je ta, da je

u Bosni postavio za bana sina svoga Mla-dena (II.) „Mili rogjaci" knezova bribirskih, Hrva-tinii, ne spominju se više, nego tek nakon smrti

*) 1287. godine imade Zemljanik u svojim rukamaPrijezda, djed bana Stjepana Kotromania, ali je kasnijeova župa prešla u posjed porodice Hrvatinia kao i Banicai Vrbanja.

26

bana Pavla (1312.) uje se opet nješto o njima, ali

sada se oni javljaju kao odluni protivnici Mla-dena II. Hrvatin (f prije 1315.) ostavio je tri sina

Vukosava, Pavla i Vukca. Od Vukca potie glasoviti

Hrvoje. Braa kao dušmani Mladena II. nastoje za-

jedno s ostalim zavidnicima Mladenovim, da gasruše.

Mladen II. primio je od svog oca Pavla veliku

baštinu. Granice su vladanju Mladenovu na sje-

veru Gvozd (Kapela), na jugu Neretva, Drina I

Sava na istoku i sjeveroistoku i more na zapadu.Naslovi kao Croatie et Bosniae Banus, zatim

„comes i dominus totius terrae Hlm (povelja

1304.) nijesu prazne titule, nego se faktino po-

dudaruju s vlašu njegovom. I on i otac mu izvr-

šivali su dominium s faktinim suverenstvom, jer

se suverenstvo kralja izražavalo latentno i to

samo u koliko su ga Šubii htjeli priznati. Da-kako, da njegova vlast ne bijaše jedinstvena. On je

m.orao u svakom podruju da daje koncesije tamo-šnjim posjednicima. Svi ti njegovi vazali bojahuga se, ali on se morao bojati i njih. Mladen li.

vladao je krepko velikom tom baštinom. „On je

ratnik, diplomata i vladalac u jednoj osobi," veli

Thalloczy; „njegovo ime je bilo na daleko na glasu

u Italiji, Ugarskoj i u njegovih susjeda." Poznatoje, da je Mladen imao tjelesnog lijenika Viljema

Varignana, koji mu je bio i diplomatski savjetnik.

Istorija skolastine medicine broji ovog Šubie-vog lijenika megju najpoznatnije pretstavnike

ovoga, pravca. Jedno svoje djelo posvetio je Mla-denu: „Svim viteškim krepostima opasanomu i nemanje umnom krunom ovjenanomu gospo-dinu, svomu vazda gospodaru, Mladenu, Hrvata i

Bosne Banu i vrhovnomu gospodinu itave Hum-ske zemlje."*) Na to djelo potakao ga je Mladen.

Kad još ujemo, da Mladen, jedan veliki knez,

) Zbog Huma ratuje po svoj prilici i s Milutinom,srpskim kraljem (1318-1319.)

27

poetkom XIV. stoljea ita bibliju, onda nam sve

to, veli Thalloczy, prikazuje bana kao e m I

n e n t n u kulturnu pojavu u Dalmaciji i b o s a n 3-

koj unutrašnjosti.Perfidna politika Mletaka (1313. oteše mu

Zadar), surevnjivost hrvatskih velikaša i autono-

mistike težnje dalmatinskih gradova, a na koncui sam kralj uiniše kraj Mladenovom gospodstvu.

Najprije se složiše u savez protiv Mladena njegovi

vazali knezovi Kurjakovii i Nelipii, zatim Hrvati-

nii i dalmatinski gradovi. Pae i rogjeni brat Mla-

denov diže se proti njega. Njima se prikljuiše

slavonski ban Ivan Baboni i bosanski ban Stjepan

Kotromani, a tajno su rovarili protiv njega i

Mleani na sve strane, ma da su ga još god. 1314.

primili megju -svoje zaasne gragjane i prave Mleane. Kralj Karlo I. stiže nakon što je ve Mladenbio razbit od svojih protivnika u Knin, kamo budesazvan i sabor. Mladen II. došao je pred kralja

s darovima, a kralj ga na viku velikaša svrgne

s banske asti i zapovijedi mu, da ostane uza nj.

Bansku ast preuze u Hrvatskoj i Dalmaciji Babo-ni, a u Bosni bi banska ast iskljuivopredana mladomu Stjepanu Kotro-m a n i u. Karlo I. ode s Mladenom u Zagreb i

postavi nad njim stražu, te ga od sele smatraše za-

robljenikom. Umro je po svoj prilici negdje uUgarskoj (možda u Temešvaru) u tamnici.

Njegovi ga protivnici oito tendenciozno pri-

kazuju kao zlobna i pakosna tirana. Ljetopisac

Miha Madijev žigoše ga nakon pada ovim rije-

ima: „Kamo ti sada tvoja sila, bane Mladene, ti

koji si prezirao silu svih kraljeva na zemlji . . .",

^li iz Miha Madija govori mržnja autonomistikeDalmacije.

IV.

STJEPAN KOTROMANI.(1314. ? 1322. do 1353.)

Pod okriljem Anžuvinaca zae vladu ovaj

bosanski ban, koji je u mnogome poravnao pu-teve, kojima je kasnije koracao veliki StjepanTvrtko I. O mladosti Stjepana Kotromania ne-

posredno iza oeve smrti malo se znade. Spome-nuli smo, da se mati njegova Jelisaveta sklonila

s djecom u Dubrovnik. Ne znamo kad se Stjepan

vratio, ali može se slobodno ustvrditi, da je prije

pada Mladena imao svoju stranku, pa emo potome laglje i shvatiti spomenuto ve napuštanje

Šubia sa strane porodice Hrvatinia. Oko 1322.

izdaje Stjepan Kotromani povelju sa svojim bra-

tom Vladislavom i u toj povelji poklanja knezuVukosavu Hrvatiniu župe Banicu i Vrbanju. Tadase ve zove Stjepan Kotromani: gospodin svimbosanskim zemljama. Soli, Usore, Donjim Kraje-

vima i Humske zemlje. Oko 1323. godine izdaše

braa slinu povelju u Moištri „pred djedomvelikim Radoslavom", dakle poglavicom bosanskepatarenske crkve.

Na tijesne veze Stjepana Kotromania s Kar-lom I., ugarsko-hrvatskim kraljem, upuuje nas I

brak Stjepana Kotromania sa poljskom kneginji-

com Jelisavetom, kerkom hercega Kazimira odKujavije. Bila je to rogjakinja Karlove žene Jelisa-

vete, kerke poljskoga kralja Vladislava Lokjeteka.

Karlo I. podupirao je svim silama Stjepana,

a ovaj mu je bio vjeran saveznik protiv hrvatskih

oligarha (ratovanje Stjepanovo protiv knezaNelipia) i srpskih vladara. Za meteža u Srbiji

29

uspjelo je Stjepanu zavladiti Humskom zemljom,

ie je tom zgodom Srbija za uvijek izgubila Hum-sku. (1325.) Iza toga pripoji još Stjepan Makarsku

krajinu (od Cetine do Neretve) svojoj vlasti, te

hrvatske župe Dumno, Hlivno i Dlamo, okojih postade oblast Z a v r š j e, zvana kasnije

Zapadne strane.Godine 1333. darova Stjepan Dubrovanima

„vas Rat i Ston i Prevlaku i otoke, koji su okolo

Rata" u baštinu. Za taj dar obeaše Dubrovani,da e plaati banu i njegovim potomcima svake

godine na dan sv. Vlaha dohodak od 500 perpera;

nadalje, ako bi ban ili njegovi potomci došli u

Dubrovnik, da mogu slobodno stanovati u zidanoj

palai, a ne e zato plaati najma . . . Pod konac

svoje vlade zaratio se Stjepan Kotromani, potpo-

magan od Ljudevita Velikoga sa silnim srpskim ca-

rem Dušanom. Uzalud su Mleani kušali da izmire

oba vladara. Stjepan je provalio u Dušanovezemlje (1349.), a Dušan je opet slijedee godine

(1350.) pošao lino s velikom vojskom protiv

Bosne. Dubrovaki pisci (Orbini i Lukari)vele, da je on provalio s 80.000 vojske sa Drine uBosnu sve do Bobovca i Dumna, a onda do Cetine

i Krke. Po drugim vijestima namjeravao je provaliti

do obale Zahumske, dolinom Neretve, a odavle

prema Spljetu. Na glas o ofenzivi vizantijskoj po-hiti prema Kotoru, a odavle u Makedoniju.Bosanci iza tog ubrzo opet zaposjedošegradove u Zahumlju. Oslobodivši se Stje-

pan Kotromani Dušanove sile živio je dvije

tri godine mirno povjerivši se sasvim ugar.-hrv.

kralju Ljudevitu, sinu Karla I. Odnošaj izmegjuoba vladara postade još tjesniji, kad je Ljudevituzeo za ženu ker Stjepanovu, Jelisavetu (1353.).

Tako je Ljudevit stupio u rodbinsku svezu s ovommladom dinastijom. Kako neki hoe, nagnala gaje na to ljubav prema Jelisaveti, ali više je vjero-

jatno, da je htio ženidbom sa Jelisavetom zavla-

30

dati jednim dijelom Bosne, što mu je kasnije i

uspjelo za Tvrtkove mladosti.

U vjerskom pitanju prianjao je Stjepan Kotro-

mani više uz patarensku vjeru nego li uz katoli-

cizam. Možda se oslanjao i na istonu crkvu. Pozitivno se ne da rei, da li je bliže bio patarenstvu

ili istonoj crkvi. Megjutim u drugoj polovici svoje

vlade podupirao je katolicizam svim silama.

Njegova je želja bila, da bosanski biskup prenese

svoju stolicu iz Djakova opet u Bosnu, ali ta žeija

nije mu se valjda ispunila. Osobito je živahnu

djelatnost razvio za Stjepana Kotromania biskup

fra Peregrin (1349.— 1356.). Stjepan K. živo je

pomagao njegova nastojanja, obratio se pae pis-

mom na papu Klementa VI., da pošalje Peregrinu

pomonike, „koji znadu nauk vjere i koji su vješti

slavenskom jeziku ili bi ga barem mogli nauiti".

Nadalje traži ban, da bi se biskupu bosanskomedozvolilo, da može sam u pomo pozvati re-

dovnike i sveenike, te da im se dadu sve povlasti,

što se daju sveenicima, koji rade megju Tatarima

i nevjernicima za proširenje vjere, jer istim tru-

dom i istom pogibelju službuju u Bosni

;

podjedno neka se tim sveenicama dozvoli openjes izopenim narodom. Osobito je zanimiva banovamolba, da se Peregrinu dozvoli smještenje obra-

enika u vee manastire, gdje bi se neko vrijeme

poduavali u latinskoj slovnici i nauci katolikoj.

Stjepan Kotromani bio je i osobiti zaštitnik franje-

vakoga reda.

Ban Stjepan Kotromani nije imao muškogapotomstva. Njegov magji brat V 1 a d i s 1 a v

oženio se 1338. Jelenom, keri Jurja 11. Bribir-

skoga. Kad je Stjepan Kotromani umro (1353.),

bijaše, ali vrlo kratko vrijeme, banska vlast u

rukama njegovoga brata, jer je Vladislavljevu sinu

Tvrtku jedva moglo biti više od 1 5 godina. Ali vec

god. 1354. ne spominje se Vladislav, te tako za-

padne bosansko prijestolje Tvrtka 1., sinovca Stje-

pana Kotromania.

V.

STJEPAN TVRTKO I. BAN I KRALJ.

(1354.—1391.)

A.

Tvrtko u borbi s Ljudevitom i bo-

sanskom vlastelom.

Odmah iza smrti Vladisavljeve vidimo mater

njegovu Jelenu s mlagjim sinom Vikom (Vukom)na putu u Ugarsku, da s kraljem Ljudevitom i svo-

jom rogjakinjom Jelisavetom proisti porodineodnošaje. ini se, da je udovica mati tražila tomprilikom i zaštite u Ljudevita, jer bosanski velikaši,

koji su se uživili za Stjepana Kotromania u svoj

podaniki položaj opet idu zatim, da izvojuju

staru nezavisnost. „Ono mjerilo lojalnosti, veli

Thalloczy, koje se u srednjem vijeku na zapadu najednom ili drugom mjestu istie, nije se u Bosni

nikada razvilo. Uzrok je tome dijelom razdioDa

teritorija, a dijelom opet onaj snažni i ne-obuzdani lini osjeaj, koji je vazda ka-

rakterisao tamošnje porodice." Prvi se digoše ne-

koji lanovi porodice Hrvatinia, a ne bismo se pre-

varili, da je donekle i vjerski momenat odluivao,jer je Tvrtko bio katolik, a veina njegovih velikaša

patareni.

U takovim prilikama oslonila se mati sa svo-

jim sinom Tvrtkom na Ljudevita i u prvom poetkuvidimo, da je Tvrtko odan vazal Ljudevitov. Lju-

devit megjutim ne bijaše sasvim s njime zado-voljan. Ubrzo se pokazalo, da je Ljudevit nakaniobosansku banovinu umanjiti, a ostatak skuiti pod

32

svoju vlast, te od bana nainiti u neku ruku svoganamjesnika. Na to ga je nukalo, veli Šiši, najviše

sretno ratovanje s Venecijom, a nagrada toga rato-

vanja imala je biti željno išekivana i teško

steena dalmatinska obala. Ova je opet bila u pr-

vom redu upuena na zalegje, na Hrvatsku i Bosnu.Stoga je Ljudevit i htio, da to zalegje proširi da-

kako na štetu Bosne, ije su zapadne oblasti i

onako najveim dijelom bile vremenom preotete hr-

vatske župe. Da tu svoju svrhu postigne, (o tomima pouzdanih podataka), stao je mamiti pod svoju

vlast neke bosanske velikaše, (od roda Hrvatinia),

tražei od njih, da se odmetnu od Tvrtka, a pokoreravno njemu i njegovoj zaštiti (1357.), što su oni

i uinili. Tvrtko je u takovim prilikama sredinom1357. morao sklopiti za se veoma nepovoljan

ugovor. Morao se obvezati, da e protjerati Pata-

rene i svoje zemlje, da je dužan ii s kraljem u rat

i boraviti i dolaziti u kraljevu prijestolnicu ili linoili brat mu Stjepan Vlk (Vuk) i napokon otstupiti

mu itavu Humsku zemlju. Kralj mu za to potvr-

gjuje banovinu bosansku i Usoru. Timugovorom postao je Tvrtko potpuni vazal Lju-

devitov, te su i Dubrovani zvali Tvrtka „po na-

logu kraljevskom ban". Za cijelo je u to doba na-

stao i onaj natpis kod Zaušja blizu Donje Drežnice

u današnjoj Hercegovini, u kojem se veli : „Se piša

rab božji i svetoga Dmitrija udnigospodinakralja ugarskoga Loiša i gospodina

bana bosanskoga Tvrtka".

Ovakovo riješenje bosanskoga pitanja jedva

da je prijalo bosanskoj vlasteli. Bosanskim veli-

kašima nije bilo ni na kraj pameti, da slabog svogbana zamijene monim kraljem Ljudevitom, koji je

u pitanju vlasteoske oligarhije bio još kud i kamoenerginiji od svoga oca Karla I. Radilo se sada otome, da li e bosanska banovina ostati autonomnaili e se pretvoriti u ugarsku provinciju. Zato se uz

Tvrtka okupiše vlastela obiju konfesija i digoše

bunu, a Ljudevit je sam pošao u Bosnu, da uguši

33

taj ustanak. Razlozi polaska Ljudevitova u Bosnubili su dakle politiki, a ne samo, kako Ljudevit

veli, da ga na tu vojnu navelo „pustošenje bez-

brojne množine heretika i patarena, a na štetu

prave vjere kršanske."Ljudevit je odluio Bosnu napasti s dvije

strane. (1363.). Jednu vojsku povjerio je kralj pa-

latinu Nikoli Kontu i ostrogonskom nadbiskupuNikoli, a imala je provaliti u Usoru i osvojiti gradSrebrenik; druga vojska (na elu joj sam kralj)

provalit e u župu Plivu i njeno središte tvrcii

Sokol-grad. 8., 9. i 10. jula 1363. nalazio se kraij

pred Sokolom, a ve 19. jula izdaje povelju u Viro-

vitici nedaleko Drave. Rat je prema tome trajao

veoma kratko i svršio za kralja potpunim neus-

pjehom. Kralj ne govori ni u jednoj povelji o toj

neuspjeloj vojni, ali za to nam o njoj govori samTvrtko. U povelji od 1366. god., što ju je izdao užupi Rami pred gradom Prozorom veli: „Stvorih

milost svoju gospodarsku svojemu vjernu sluzi,

u ime vojvodi VlkcuHrvatiniuza njegovuvjernu službu u ono vrijeme,kada se podiže na meugarski kral, u ime Ludovik, i prihodi u Plivu podSokol i ondazi mi vojvoda Vlkac vjerno posluži."

Za nagradu darovao je ban Tvrtko Vuku itavuPlivsku župu. Mnogo gore od samoga Ljudevita

progjoše palatin Nikola Kont i ostrogonski nad-

biskup Nikola, kraljev kancelar. PodsjedanjeSrebrenika nije uspjelo, te su ugarski vojskovogjemorali napustiti grad uz veliki gubitak ljudi i

stvari. Tako je Bosna, veli Šiši, sauvala oružjemu ruci svoj politiki individualitet, a Tvrtko se sadaprozove „Božjom milošu ban itave Bosne". Re-

publika mletaka uini (1364.) njega, brata mu Vikai mater Jelenu svojim gragjanima.

Time megjutim još uvijek nijesu bile svršene

kušnje i borbe mladoga bana. Dvije godine iza

toga planu protiv Tvrtka buna, kojoj je bio naelu brat mu Vlk s knezovima Dabišiima. Razlozi

nam nijesu poznati, ali možda je Vlk težio da po-

34

stane suvladarom. Tvrtko mora s materom pobjeiiz Bosne, a Vlk postade banom. Protjeranom banune preostade drugo, nego zatražiti pomo u Lju-

devita, koji mu je i pruži i Tvrtko se još iste go-

dine (1366.) vraa u Bosnu, ali jedva u itavo svoje

vladanje. ini se, da je kralj pridržao koji dio usvojoj vlasti. Nekoji buntovnici bijahu pohvatani

i utamnieni, a Vlk pobježe u Dubrovnik. Du-brovani ga kasnije na zahtjev Tvrtkov ne htjedoše

izruiti, makar je i sam Tvrtko boravio zbog togau Dubrovniku. Godine 1367. napokon izmiri se

Tvrtko sa bratom i obdari ga gradovima i imanjima(„svojega brata gospodina Vlkia").

B.

Stjepan Tvrtko širi granice svojedržave i okruni se kraljevskom

krunom.

Poslije ovih nevolja zvao se Tvrtko „Milošubožjom i našega gospodara Ljudevita ban Bosne".

No ovaj odnošaj ne potraja dugo. Kralj Ljudevit

svratio je svoju pažnju na prilike u Poljskoj i tako

je Tvrtku morao ostaviti slobodne ruke na jugu.

Ovu zgodu upotrijebio je Tvrtko, da osili svoju

vlast na jugu, a osobito istoku svoje države. Go-dine 1355. umro je Dušan Silni u doba od 48 go-

dina, i njegov nasljednik Uroš IV. nije imaoosobina, da bi mogao snažnom rukom rukovoditi

velikom, nedavno proširenom državom. Ubrzoizbiše nemiri u itavoj zemlji. Državu poeše kidati

vlastela, osnivajui samostalna gospodstva.

Vlkašin postaje uz cara kraljem. U Zeti javljaju se

Balšii kao župani, a izmegju obale južno od Du-brovnika i planina istono od Drine župan Nikola

Altomanovi „velikaš plitkoga uma i siledžija,

koji je sa svima susjedima živio u svagji". Istoni

35

-susjed župana Altomanovica, dublje u unutraš-

njosti, bio je knez Lazar, sin Pripev. Pribac zove

se i Hrebeljanovi. Lazar se oženio Milicom, ker-kom kneza Vratka, uglednoga vojskovogje cara

Dušana, koji je poticao od sporodne loze Nema-njia. U mladim godinama stupio je u dvorsku

službu Dušanovu, a kasnije se javlja kao jedan odnajuglednijih dvorjanika caraUroša. Oko 1370. bio

je Lazar gospodar Rudnika. Godine 1371. izumire

dinastija Nemanjia s Urošom IV., a i Turci se

javljaju u isti as kao politiki baštinici još ne-

davno tako snažnoga carstva. Bistrom i prokuša-

nom oku Tvrtkovu nije mogla utei važnost ovoganovoga politikoga položaja na jugu i istoku

njegove države . Po babi svojoj, keri Stje-

pana Dragutina, bio je Tvrtko u rodu potankoj krvi s izumrlom dinastijom Nema-njia, a on ne samo da je to stao

isticati, nego se poe i otimati za posjede iste po-

rodice. Sklopivši savez s Lazarom Hrebeljanoviem,osvoji on zemlju oko gornje Drine, zatim samprotjera god. 1376. iz Travunje Jurja Balšia,

kojemu je otstupio malo ne cijelu kneževinu T r a-

V u n j u Nikola Altomanovi, te mu se oblast pro-

stirala preko Humske do Kotora i Onogošta (Nik-

šia). Na istoku držao je u svojim rukama Tvrtko l

jedan dio Raše, gdje se nalazilo i Mileševo s gro-

bom sv. Save. Ljeti god. 1377. dade se na grobusv. Save okruniti „sugubim vijencem" t. j. dvo-strukom krunom u znak srpske i bosanske zemlje,

prozvavši se: Stefan Tvrtko po milosti gospoaBoga kral Srblem, Bosni, Primorju, Hlmsci zemli,

Dolnim Krajem, Zapadnim Stranam, Usori, Soli,

Podrinju i ktome. Ovim krunisanjem prešla su i

prava Nemanjia na Tvrtka, što su i Dubrovani i

Mleani odmah i priznali. Dubrovani su mu naimeplaali danak, što su ga plaali srpskim vladarimana dan sv. Dimitrije u iznosu od 2000 perpera*),

*) Godine 1354. spominje se u jednoj povelji stanak

36

Prema novoj asti bijaše si Tvtrko uredio i svoj

dvor, uvedavši nova dvorska dostojanstva (logotet,

protovestijar). Osim toga okružio se i najodlinijim

bosanskim knezovima i vojvodama, od kojih su vetada bili poznati Vlatko i Hrana Vukovi, RadinJablanovi i sin mu Pavao Radinovi, a osobito

vojvoda Vukac Hrvatini i sin mu Hrvoje Vuki.„Stona mista'' Tvrtkova su obino Sutjeska, Bobo-vac, Trstivnica. Tvrtko je podupirao i darivao ovemone porodice, da ih predobije za se i za svoju

porodicu,pa mu je to i uspjelo, dok je on živio.

Poslije su ti velikaši zaboravili na to i odmah iza

njegove smrti trgali jedinstvo države.

U jednoj povelji od god. 1378. ovako Tvrtko

odregjuje svoju zadau: „i po tom naeh s bogomkraljevati i praviti prestol srbskije zemlje, žclaje

padšaja sa vzdvignuti i razoršaja seukrepiti..."

Ovoj svojoj zadai ostao je vjeran do kraja svogaživota.

Poslije smrti Ljudevita (1382.) pokazao je

Tvrtko odluno volju, da proširi granice svoje

države na Jadransko more, a na sjever do Dravedakle, da dobije vlast nad itavom zemljom, u ko-

joj stanuju Hrvati i Srbi. Velikim dijelom on je i

ostvario svoje težnje, ali što to nije trajno i

sasvim proveo, kriva je njegova preranasmrt. Državi Tvrtkovoj trebalo je mora i

brodovlja, a u tom poslu smetao mu Du-brovnik, a zatim kraljica Marija, koja je

bosanskih velikaša na mjestu Mili ili Milje. Ovo Milje nije

drugo, veli Ruvarac, nego manastir Mileševo sa crkvomsv. Nikole, što ga je sagradio Stjepan Kotromanii u kojem je bio sahranjen. Juki spominje, da je Mile-ševo bilo na rijeci Bosni u današnjem grada-kom kotaru, danas zvani Mileševac. Talloczy veli,

da je mjeslo Mile ležalo oko Kljua i dodaje: „te takopada ona tvrdnja veega broja bosanskih historiarada se Tvrtko krunisao za kralja u manastiruMilešev u, posveenom sv. Nikoli." Kao da je i

Ruvarac bio ovoga mišljenja, samo ga nije htio izrei.

(Sravni rjegovu raspravu: Banovanje Tvrtka bana. Glasnikbos. muzeja godine 1894.)

37

baštinila Kotor iza oca. Ne usugjujui se direktno

napasti Dubrovnik, podigne on na ulazu u BokuKotorsku na vrlo zgodnom mjestu novi grad, koji

prozva Sv. Stjepan' (u ast svome zaštitniku);

poslije bi grad prozvan Novi, a danas mu je ime

Ercegnovi (Castelnuovo). Time je htio satrti trgo-

vinu Dubrovnika, po kojoj je ova republika bila

mona i jaka, a podjedno je htio i Kotor otkinuti

od Marije. Novi je imao biti glavni primorski trg

bosanskih i srpskih zemalja, u kojem bi se

usredsredila sva trgovina ovih zemalja. Žitelji dal-

matinskih gradova grnuli su ovamo vozei vino i

sol, a Tvrtko je podigao u Novome „slanicu" i

uinio ga trgom za prodaju soli (kasnije je to

1382. god. na molbu Dubrovana zavrgao!).

Tvrtkova diplomatska vještina našla je terena

za svoje pomorske težnje i u Mlecima. Vijee mle-

tako dalo mu je privilegij (1383.), što je dozvolilo

svomu gragjaninu Nikoli Bazeju, da primi odnjega admiralsku ast, pae mu je prodalo i jedan

dobar brod tobože kao mletakom gragjaninu.

Mora da je osobito na srcu ležalo Mlecima Tvrt-

kovo prjjateljstvo, jer su ga iste godine unijeli usvoju zlatnu knjigu zaasnih gragjana, pošto se

pokazao „vjernim i pravim Mleanom", koji revnoradi o boljku republike. Dozvolili su mu dalje, damože graditi u Mlecima još dva broda. Ova sklo-

nost Mletaka prema Tvrtku dade se protumaitiodnošajima u susjednoj Hrvatskoj i Dalmaciji,

gdje se u punom jeku spremalo poznato gibanje

protiv kraljice Marije i matere joj Jelisavete. Mle-ani su opet znali Tvrtkove osnove i nadali su se,

da e u opoj smutnji u mutnome loviti.

C.

Stjepan Tvrtko prema pokretu u

Dal m ac i j i i H rv a tsko j.

Megju Hrvatima, koji su se digli za KarlaDrakoga, a protiv Marije, našao je Tvrtko do-

38

skora pristaša. To je u prvom redu vranski priorIvan Paližna (prior reda Jvanovaca u Ugarskoj i

Hrvatskoj), ali Tvrtko ipak nije odmah otvorenopristao uz buntovnike.

Sa strane Marijine opet se uvigjelo, da treba

pokušati izravnanje s Tvrtkom, hoe li Marijauspjeti protiv ustaša. Godine 1385. ode palatin Ni-

kola Gorjanski u Sutjesku, da se porazgovorts Tvrtkom. Tvrtko u ovaj mah nije drugo tražio

nego samo Kotor „vlasništvo njegovih roditelja i

praroditelja". Gorjanski zato sklopi s njime

„vjeni" savez protiv svih neprijatelja Marijinih, aTvrtku predade Kotor, kojim je faktino jošte iste

godine ovladao.

Kada je Karlo Draki godine 1386. u Ugar-skoj bio izdajniki ubijen, promijeni Tvrtko svoju

prividnu neutralnost i pristade otvoreno uz bun-tovnike zajedno s vojvodom Hrvojem Vukiem".Buntovnici su naime vojevali dalje za sina KarlaDrakoga Ladislava, kojemu je bilo jedva deset

godina. Ve godine 1386. provaljuju bosanske etedo Klisa i Spljeta. Kad je Ivan Paližna postao na-

mjesnikom i banom hrvatsko-dalmatinskim sa sje-

dištem u Klisu, poradi on još više u korist Tvn-kovu tako, da je sredinom god. 1390. Tvrtkopridružio svojoj državi svu Dalmaciju s otocima,

osim jedinoga Zadra, a imao je u rukama i južnu

Hrvatsku. Od sada nosi naslov i kralja Dalmacije i

Hrvatske.

Njegovu akciju u Dalmaciji nije prekinulo nr

ratovanje s Turcima. Tvrtko šalje Lazaru u pomovojvodu Vlatka Vukovia, a vjerojatno je, da je ukosovskoj bitci sudjelovao i Hrvoje. Od hrvatskih

ustaša spominje se naroito bivši ban Ivan Horva?.

Tvrtkovim osvajanjem postade Bosna, sad pri-

kovana uz Hrvatsku, sad uz Srbiju, središtem okakojega se skupiše esti države hrvatske i srpske.

Bosna je bila tada najmonija država na

*) U Ugarskoj zovu sada Tvrtka samo banom.

39

Balkanskom poluostrvu. Ona je dominirala

na sjeverozapadu, kao što je nekoliko go-

dina prije toga dominirala Srbija za Du-šana na jugoistoku. Ipak je velika razlika,

veli Stanojevi, i u politikim i u kul-

turnim težnjama carevine Dušanove i kraljevine

Tvrtkove. Dušan je htio stvoriti srpsko-vizantijsko

carstvo, a Bosna je trebala da postane srpsko-

hrvatska država, koja e spreavati prodiranje

Ugarske na Balkan i vlast ugarsku u srpskom I

hrvatskom narodu. U osnovi svojoj, svršava Sta-

nojevi, bila je Tvrtkova država realnije za-mišljena i zasnovana, nego država Duša-nova. Svim tim uspjesima uini megjutim kraj

Tvrtkova smrt. Godine 1391. (u februaru) umrije

Tvrtko zacijelo u Sutjeskoj, a doskora iza njegapropade i njegovo djelo.

Stjepan Tvrtko bijaše oženjen DorotejomBdinskom, kerkom brata posljednjega bugarskogacara Ivana Šišmana. Iz toga braka potie smTvrtko. Tvrtko se poslije smrti Dorotejine spremaona drugi brak i to htio je da se oženi kerkom AI-

brehta III. Habzburgovca i tražio je Mleane, damu oni budu posrednici. Smrt njegova prekinulaje osnove, koje je po svoj prilici Tvrtko imao s tora

ženidbom.

VI.

STJEPAN DABISA.(1391.—1395.).

JELENA „GRUBA."(1395.— 1398.).

Ma da je „svetopoivši" kralj Tvrtko ostavio

dva sina: zaJkonitog Tvrtka i nezakonitog Ostoju,

naslijedio ga je na prijestolju mlagji mu brat Stje-

pan Dabiša po starom slavenskom pravu senio-

rata. Prema tome nije uspjelo Tvrtku za svoga ži-

vota uvesti red nasljedstva po primogenituri, što

je kasnije prouzrokovalo neprestane prijestolne

borbe. Uslijed tih prijestolnih borba neobino je

opet narasla mo odline bosanske vlastele, koja

imade izborno pravo tako, da nijedan bosanskikralj nema više slobodnih ruku u politici nego je

igraka u rukama velikaša, od kojih nekoji (HrvojeVuki, Sandalj Hrani i Pavao Radinovi) tjeraju

politiku na svoju ruku. Da su bosanska vlastela

digla toliko glavu, uzrok je i sam Dabiša, ovjekpovodljiv i neodluan, pa zato i malo sposoban,da ravna državom, koja je bila sastavljena odesti, što se još nijesu stopile u jednu cijelinu, negosvaka odavaše svoje porijetlo i isticaše svoje cen-

trifugalne težnje. Žena mu je bila Jelena „Gruba",inae nepoznata porijetla, valjda ki domae koje

velikaške porodice.

Dabiša bijaše priznat i u Hrvatskoj i Dalma-ciji, te je god. 1392. vršio u tim kraljevinama vlast

po banu kraljevina Hrvatske i Dalmacije VukuV u k i u, bratu Hrvoja Vukia. Megjutim subili, kako je ve poznato, hrvatski ustaše izabrali

41

Tcraljem sina Karla Drakoga, djeaka Ladislava,

koji za života Stjepana Tvrtka nije isticao svoja vla-

darska prava, ali sada poslije smrti Tvrtkove sve

više to ini. Tako on pod konac g. 1 391 . potvrgjuje

banovinu kraljevina Hrvatske i Dalmacije vojvodi

Hrvoju i bratu mu Vuku Vukiu i inae dariva

Hrvoju i brau mu brojnim gradovima i posjedima.

Razban mavanski, Ivaniš Horvat postaje Ladislav-

Ijevim glavnim namjesnikom u Ugarskoj i saveznim

kraljevinama. Tako su se sada takmila dva vladara

za Dalmaciju i Hrvatsku: Dabiša i Ladislav, a vese pomalo javlja i Marijin muž Sigismund, koji eulagati sve sile, da šatre protivnike svoje i svoje

žene i da istisne Ladislava.

Stjepan Dabiša poeo je uvigjati, da nije dosta

jak, da se takmi sa Sigismundom i napuljskim kra-

ljem Ladislavom. Nije imao odviše pouzdanja ni uhrvatske ustaše (Horvate i Paližne), koji su po-

slije Tvrtkove smrti više naginjali Ladislavu, a I

njegovi vlastiti velikaši više su se brinuli za se

nego za kralja. Još je teža situacija nastala za Da-bišu, što su i Osmanlije pokucali po prviput navrata Bosne. Imajui u rukama DušanovoSkoplje približili su se i Bosni i prva provala

dogodila se za vlade Dabišine (1392.). Izvori o toj

provali malo nam govore. Znademo, da je vlada-

lac Bosne brže bolje skupio „boljare, vojvode, ba-

novce, knezove, tepaije, župane, velmože, vlastelu

i vlasteliie", te „potegne danju i nou" protiv

njih. Boj se zametnuo na nepoznatome mjestu i

ini se, da je ova provala ostala bez teških po-

sljedica.

Svi ti razlozi sklonuli se Dabišu, da je odluioizmiriti se sa Sigismundom, kako bi osigurao prije-

stolje njegovom pomoi. U julu 1393. sastadoše se

oba kralja u Djakovu. O dogovoru izmegju obavladara nemamo potankih vijesti, aU znademo, daje Dabiša pridržao svoju državu u starom op-seg u i da ga je Sigismund priznao kraljem i svp;-

jim „milim prijateljem". Dabiša je opet sa svoje

42

strane preuzeo obvezu, da država imade poslije

njegove smrti zapasti Sigismunda kao „pravog i

zakonitog vladara", da ne e pomagati ustaša uHrvatskoj i Ugarskoj i da e svoje velikaše pozvatina vjernost i vjernu službu prema Sigismundu').Sigismund je nakon toga ugovora, koji je imaovrijediti za „vjena vremena" imenovao Dabišužupanom šomogjskim.

Protiv toga ugovora bijahu brojna bosanskavlastela, dok je n. pr. vojvoda Hrvoje priznao gja-

kovaki ugovor. Razumije se, da su protiv ugovorabili i hrvatski velikaši, protivnici Sigismunda. Go-dine 13Q3. vidimo na Dabišinom dvoru bana Iva-

niša Horvata i brata mu Pavla, koji su kao bje-

gunci sada, kada im je poslije gjakovakog ugovo-ra i lina njihova zaštita bila u Bosni sumnjiva,svim silama nastojali, da obore taj ugovor i dignuBosnu protiv Sigismunda. Dabiša im je oteaOmiš, gdje su se bili sklonuli, a valjda ih je i dalje

progonio, jer su se zatvorili u grad Dobor,na donjem toku rijeke Bosne, koji su po svoj pri-

lici bili podigli ve prije, da mogu odanle napadatiSlavoniju i Ugarsku.

Sigismund je odluio potražiti svoje protiv-

nike u Bosni. Pogje zato dobro spremljen premaDoboru. Braa Horvati pobjegoše odavle, ali izda-

jom padoše u ruke Sigismundove, koji je megjutimspalio Dobor. S Horvatima dospješe u Sigis-

mundove ruke i drugi kolovogje, koji bijahu po-gubljeni. Osobito je tragino svršio Ivaniš Horvatu Peuhu. Time je Sigismund postao gospodar si-

tuacije, a to je sada dobro osjetio i Stjepan Da-biša, koji se požurio u tabor Sigismundov kodDobora i ovdje sa Sigismundom obnovio g j a k o-

vaki ugovor. Po mnijenju Šišievu ovaj je

ugovor sada proširen u toliko, da se Dabiša moraa

*) Bez privole velikaša ovaj ugovor i onako ne bi

ništa vrijedio.

43

odrei Hrvatske i Dalmacije*) (1394.). Tako je

Dabiša „povratio sebe i svoje podanike u podan-

stvo (dominio) i poslušnost kralju i ugarskoj

kruni". U Dalmaciji upravljao je još uvijek VukVuki, protivnik Sigismundov. Protiv njega iza-

šalje Sigismund Nikolu Gorjanskoga, koji Vukasvlada kod Knina i ovom pobjedom padoše Hr-

vatska i Dalmacija u ruke Sigismundove.

Godine 1395. umrije Stjepan Dabiša u Sutje-

skoj, „nasljednik Tvrtkova žezla i krune, ali neduha njegova niti odlune mu volje". On je svoju

naslijegjenu bosansku krunu doveo u nekadašnji

vazalski odnošaj prama kruni sv. Stjepana. Slaba

njegova vladavina mogla je biti i po udi gordoj

bosanskoj gospodi, na ona je stoga i posijala

sjeme, iz kojega e niknuti plod skore i nagle pro-

pasti.

Glas o Dabišinoj smrti stigao je Sigis-

mundu u Erdelj, gdje se on nalazio u taboru spre-

majui se protiv Turaka. On je pošao po svoj pri-

lici odavle u Bosnu, da oživotvori svoje pravo pogjakovakom ugovoru. Bosanski velikaši razdijelili

su se na dvije stranke. Jedna je htjela Sigismuna,ali ta je bila u manjini. Veina izabere udovicuDabišinu Jelenu, što Sigismund nije mogao sprije-

iti radi neprilika s Turcima, pa je valjda i daotome izboru svoju privolu. Jelena je vladala samopo imenu, dok su u istinu imali vlast u rukamaHrvoje, Sandalj i Pavao Radinovi, koji su ve1397. dizali protiv nje Stjepana Ostoju, nezakoni-tog Tvrtkovog sina. Godine 1397, vlada ve samOstoja, a o Jeleni imade još spomen iz god. 1399,

*) Drugi historiari misle, da se Dabiša ve prvi-put u Djakovu morao odrei Hrvatske i Dalmacije.

VII.

DOBA PROTUKRALJEVAI PRIJESTOLNIH BORBA U BOSNI.

NEKOJI BOSANSKI VELIKAŠI

VLADAJU U SVOJIM OBLASTIMASAMOSTALNO.

(1398.— 1421.).

A.

Stjepan Ostoja (1398.— 1404.). Ovajvladar nikada se spominje ni oca ni djeda, pa namse ini kao da se žaca svoga porijetla. Zato i nije

neopravdano nagagjanje, da je po svoj prilici bio

nezakonit sin Tvrtkov*. Popeo se na prijestolje

pomou monoga plemstva i zato je bio posvemaod njega zavisan. Samomu kralju nije ni preostalo

više nego matica bosanske države, Gornja Bosna,

pa i ovdje su mu sputane ruke od vlastele. K tomega je smatrao Sigismund uzurpatorom, a Turci su

ponovno provalili u zemlju pod Mahmut pašom,te je nemilo oplijeniše. Samo cia februarska zimaprisili ih na povratak (1398.). U takovim teškim

prilikama bio bi se i vladar veih sposobnosti

teško snašao, a kamo li Stjepan Ostoja, koji nije ni

pokušao, da se otme ispod vlasti mone vlastele.

Od velikaša, koji su zapravo držali kormilo države

u svojoj ruci istiu se Pavao Radinovi, Sandalj

*) U jednoj povelji od 1444. god. zove Stjepan TomaOstoji, nezakoniti sin Stjepana Ostoje svoga pretšasnika

Tvrtka II. Tvrtkovia ^patruus noster carissimus." Du-brovani vele za nj: „e sta homo de minima condicion."

45

Hrani, a nada sve Hrvoje Vuki-Hrvatini.Piavao Radinovi. Otac Pavlov Radin Ja-

blani bijaše ugledna osoba na dvoru Stjepana

Tvrtka I., a sam Pavao proživi mladost svoju nakraljevskom dvoru. Tvrtku I. morao je biti osobito

drag, jer Dubrovani pišu jednom zgodomPavlu o tome: „i on tebe (naime Tvrtko)

imaše i držaše koliko svoje diete", a

drugom opet zgodom kažu za nj: „a uenikdobri slavnoga spomenua gospodina kralja

Tvrtka*'. Ugled Pavlov digao se i time, što je Stje-

pan Ostoja uzeo njegovu rogjakinju Kujevu za

ženu. Otadžbina Pavlova bijaše izmegju Bosne i

Drine. Obuhvatala je Boraku župu (comitatus

Berez) s gradom Boraem (kod Vlasenice), zatim

olovne majdane kod Olova i trg Prau. (Tu je sa-

gradio Pavao grad Pavlovac.) Na sjeveru megja-

šio je njegov posjed sa Srebrenikom. Osim toga

je imao Pavao Ustikolinu (izmegju Foe i Go-ražde), Dobrun, a po svoj prilici i Vrhbosnu. Ka-snije je porasla njegova mo, jer je dobio posjedSankovia. Za Tvrtkovih vremena vladao je uHumu i Popovom polju, te uz obalu izmegju Du-brovnika i Stona župan Sanko. Njegovi sinovi Be-

lijak i Radi stekli su za Tvrtka dijelove stare Tra-

vunje, a napose Konavlje. Poslije smrti Tvrtkovedarovaše braa Sankovii i ne pitajui ostalu bo-sansku vlastelu 13Q1. god. župu Konavlje Dubrov-anima. Još iste godine udariše na njih Pavao Ra-dinovi i vojvoda Sandalj Hrani, zarobiše brau,a zemjju podijeliše izmegju sebe. Konavlje dobio je

Radinovi, a posjede u Humu veinom SandaljHrani.

Sandalj Hrani. Porodino imanje ovogavojvode nije nam još poznato, no po svoj prilici

imala je njegova porodica u pravoj (gornjoj) Bosnisvojih posjeda. Djed mu se zvao Vuk, a imao je

dva sina Vlatka i Hranju Vukovia. Vlatko Vukovije poznat kao vojvoda Tvrtkove pomone vojske ukosovskoj bitci. Hrania Vukovi otac je Sandaljev.

46

Iza pada Sankovia zavladao je Sandalj

najveim dijelom Huma, proširivši svoju

vlast sve onamo do Drine (Podrinje). Zanj se kaže, da je bio „vladar živahnaduha, oštra uma i veoma Ijubezan"*). Ovopošljedne svojstvo jedva da potvrgjuje povijest

njegove vlade, u koliko nam je poznata. Po ženi

svojoj Katarini, kerci bana Vuka Vukia, bio je

i rogjak Hrvojin. Ovo srodstvo nije obojicu sme-talo, da su periodino bili i ljuti neprijatelji.

Hrvoje Vuki -H r v a t i n i . Sve bo-

sanske velikaše, pa i gornju dvojicu natkrilio Je

svojim znamenovanjem najmarkantnija linostovoga doba na slavenskom jugu, a to je Hrvoje.

On je kroz dva i po decenija (1390.—1415.) rav-

nao sudbinom Bosne i susjednih hrvatskih zemalja

i bez njegovoga znanja ne dogagja se na tom pod-ruju ništa. Njegov otac Vukac Hrvatini, kojega

smo svojedobno spominjali, odano je služio po-

nosnom Tvrtku, te je i od njega bio nagragjen po-

sjedima u t. ZV. Donjim Krajevima. Tvrtko je vi-

soko cijenio zasluge oeve, a nagradio je i sma,kojemu je iza smrti oeve u sporazumu s bosan-skom vlastelom na svom kraljevskom dvoru uMoištri (današnje Mostre Donje u visokom ko-

taru) dao dostojanstvo velikoga vojvode,koje je obnašao njegov otac Vukac (Hrvoji

je bilo tada oko 30 godina). Oženjen je biokneginjom Jelenom Nelipievom, koja mu rodi Je-

dinca sina Balšu Hercegovia (spominje se izmegju1400.— 1416.), koji nije dugo preživio svog oca,

a po politikoj važnosti nije mu bio ni sjena. Imatemo prilike da vidimo, kako je tijekom vremenaproširio Hrvoje svoju vlast. Godine 1403. zovuHrvoja spljetski spomenici: „herceg Spljeta, po-kralj Dalmacije i Hrvatske (vicerex), najvei voj-

voda bosanski i knez Donjih Krajeva". Trogiranin

*) Sandagl fu nu principe di spirito vivo, di raggio-namento forte et di moita delicatezza.

47

Lui (Lucius) veli, da je vladao u Dalmaciji ne kaokraljevski namjesnik nego kao da je kralj sam (non

come vicario regio; ma come se fosse lo stesso re).

I zaista on si uredi svoj dvor dijelom u Bosni u

Jajcu (koje je on osnovao), dijelom u Spljetu. Nanjegovom dvoru dešavali se „knezovi", vojvode",

koje on u svojim poveljama navodi kao svjedoke;

on je držao svoju vojsku, šiljao stranim vlastima

svoje poslanike, kovao svoje novce. Na Balkanu

nije mu bilo premca, veli šiši, izuzevši osman-lijskoga sultana.

B.

Stjepan Ostoja i Dubrovnik.

Spomenuli smo, da su godine 13Q1. Sankoviidarovali Dubrovanima cijele Konavle, ali su taj

dar sprijeili Sandalj i Pavao Radinovi. Dubrov-ani nijesu mirovali ni za Dabiše ni kraljice Jelene

samo da zavladaju Konavljem, ali nijesu uspjeli.

Sretnija je bila republika za Stjepana Ostoje. (jod.

13Q9. dobili su Dubrovani „zemlje od Kurila doStona sa svima seli i zaseoci i s Ijudmi i s svimi

mejami . .." Dubrovnik je zato Ostoji kao nekada

Tvrtku plaao 2000 perpera godišnje. Vijee dubro-vako imenovalo je Ostoju uza to svojim gragja-

ninom i plemiem, davši mu u gradu palau, a

pošto je Hrvoje išao je u toj stvari Dubrovanimana ruku, dali su i njemu isto. Ti prijateljski o-nošaji doskora se pomutiše i pretvoriše u otvorenoneprijateljstvo izmegju Ostoje i Dubrovana.

C.

Stjepan Ostoja i Hrvoje Vukiprema Sigismundu i Ladislavu Na-

pulj s k o m u.

Na dvoru Stjepana Ostoje bijaše Hrvojesvemoan. Kada je Hrvoje poeo zazirati od bu-

48

dimskoga dvora i približavati se opet napuljskome,

pošao je za njim i Ostoja. Ladislav Napuljski nagra-

dio je odmah (13Q8.) Hrvoja, te ga imenovao svo-

jim glavnim namjesnikom (vicarius generalis), našto je i Ostoja pristao. Sigismund je zato htio danajprije obrauna s Hrvojem, pa je (1398.) pro-

valio u Donje Krajeve i došao do Vrbaškogagrada, ali ga nije mogao zauzeti, nego se povratio

doskora u Ugarsku. Hrvoje je odmah iza toga pro-

valio u dubiku župu i pridružio je svojim

Donjim Krajevima, uz koje je ova župa ostala sve

do 1402. god. Ni druga navala Sigismundovih voj-

voda još iste godine na Usoru nije uspjela. Kad je

Ostoja Hrvoji god 1400. poklonio grad i itavužupu hlivanjsku, približio se Hrvojin posjed sred-

njoj Dalmaciji, u ije se on poslove poeo živo

mješati. Sigismund je naime svojom neuvenomrasipnošu i favoriziranjem stranaca izgubio uUgarskoj i Hrvatskoj i one velikaše, koje su mubili odani, a zato je sve rasla stranka Ladislava Na-puljskoga, kojoj je bio glava Hrvoje. Kao što ne-

kada za Tvrtka tako i sada nije akcija Hrvojina

išla toliko u korist Napuljca, nego je Hrvoje radio

više u ime svoje i Ostojino uskrisujui rad

Tvrtkov. Kad je najvei dio Dalmacije i Hrvatska

južno od Velebita zaslugom Hrvojinom koncem1402. god. bila u vlasti napuljskoga kralja, odluiose ovaj kukavni vladar, da pogje u ove krajeve.

Prije svoga dolaska posla Ladislav u Dalmaciju

neke svoje službenike, kao što je to tajnik njegov

Matija od San Miniata, zatim Galeotto i drugi.

Od San Miniata imade zanimljiv izvještaj, u kojem

opisuje dolazak Hrvojin s odlinim bosanskim po-

slanstvom u Zadar prije kraljeva dolaska. „Juerje stigao ovamo, piše on, vojvoda bosanskoga kra-

ljevstva, imenom Hrvoje, veliki knez i naj-

moniji u svom kraljevstvu. Upravo iaj

Hrvoje p o g 1 a v i t i j e r a z 1 o g, da su se kralje-

vine Dalmacija i sve strane Slavonije priklonile La-

dislavu. Hrvoje oekuje kralja s velikom družinoui.

49

Taj j e o V j e k inae pataren, ali se radi

da ga gospodin kardinal (papin poslanik) privede

k svjetlu pravoga spasa, a ini se, da e i on samprivoljeti, jer se nada, da e ga gospodin kralj

namjestiti za upravitelja bosanskim stranama".

Galeotto opet piše za Hrvoja : „velik go-spodin po svojoj vlasti, a ne manjitijelom.." Ladislav bio je okrunjen u Zadru za

kralja i doskora iza toga ostavi Zadar i povrati se

u Napulj. Prije svoga odlaska imenovao je Hrvojahercegom grada Spljeta, darovao mu otoke Bra,Hvar i Korulu i ostavio ga za svoga jedinoga

namjesnika u Hrvatskoj i Dalmaciji. Njemu je bilo

prepušteno sve, što je priznavalo Ladislava. Saherceštvom spljetskim postaje Hrvoje samostalan

vladalac s odregjenim teritorijem, pa tako mu je

bilo omogueno, da gotovo itavih deset godinarije njegova odluuje u sjeverozapadnom dijelu

Balkanskoga poluostrva.

D.

StjepanOstojai Dubrovnik.

Dubrovako-bosanski odnošaji zaoštrili sušeponovno god. 1400., ali do pravog neprijateljskog

izražaja došlo je tek 1402., kada je Sandalj Hranipoeo navaljivati na Dubrovane. Stjepan Ostojaznajui, da ne e moi pokoriti Dubrovnika bezbrodovlja, približio se i Mlecima. God. 1403. traži

Ostoja od Dubrovana, da ostave Sigismunovprotektorat i da se podine njemu i napokon damu vrate god. 1399. darovano primorje od Kurilado Stona. Kako su Sandalj Hrani i Pavao Radi-novi imali posjede u blizini Dubrovnika, mogli susvaki as provaliti na dubrovaki teritorij i nanijeti

silne štete. U toj nevolji*) obraaju se Dubrovanina Hrvoja, da on intervenira za mir. Pišu mu : „jer

*) Dubrovani se nijesu htjeli iznevjeriti Sigismundu.

4

50

ono, što vi hoete, htjeti e itava Bosna". Hrvoje

obea, ali zaposlen u Dalmaciji nije mogao posve-

titi tome pažnje, tako da su Pavao Radinovi i

Sandalj Hrani zapoeli s neprijateljstvom.

Najednom se situacija izmijeni u korist Du-brovnika. Sigismund se povratio u Ugarsku, okupi

opet velikaše oko sebe, dok se Ladislav spremaoda ostavi Dalmaciju. Stjepan Ostoja uvigjao je sa-

svim dobro, da e Sigismund, im to bude mogaos njime obraunati, pogotovo, jer se usudio dirati uvjerni mu Dubrovnik. Da tome predusretne, on je

pošao Dabašinim stopama i sklopio sa Sigismun-

dom mir pod uvjetom, da Bosna prizna ugarskogakralja svojim vrhovnim gospodarom (1403.). Du-brovani su sada sve upotrebili, da zavade bo-

sanske velikaše s Ostojom. Taj posao nije im bio

ni težak, jer se osobito Hrvoje razbijesnio protiv

Ostoje, što se ovaj izmirio sa Sigismundom. Du-brovanima je uspjelo sklopiti savez s Hrvojem ugradu Zveaju (1404.) „suprotiva kralju Ostoji nanjegovu pogibiu i razsue i prognanje van kra-

ljevstva . .." Dubrovani su se obvezali da e pre-

poruiti Sigismundu Hrvoja, da ga primi u svoju

milost i da Ostoja ne nagje potpore kod njega.

Iste megjutim godine izmiri se Hrvoje s Ostojomi sad je trebalo izmiriti ga još s Dubrovnikom.Dubrovani kao uvjet pomirbe traže „Nove zemlje"

(od Kurila do Stona) odluno natrag, ali Ostoja to

tvrdokorno uskrati. Kad je kralj na to u nepri-

jateljskoj namjeri protiv Dubrovana u sporazumus nekojim velikašima dozvolio Mleanima velika

privilegija, koja su do sada uživali Du-brovani u Bosni, digoše se bosanska vla-

stela na elu s Hrvojem, zbace s prije-

stolja Ostoju, te sami preuzmu privremeno

upravu zemlje (1404.)*). Protjerani Stjepan

Ostoja ode u Budim Sigismundu i na koljenima

•) Hrvoji radi Dalmacije nije bilo drago favoriziranje

Mleana.

51

zamoli oproštenje i pomo. Sigismund posla uBosnu mavanskoga bana Ivana Morovia, koji

pohara zemlje Ostojinih protivnika provalivši doBobovca. Njegovi podvojvode zauzeše Srebrenik,

koji je odsada više godina u rukama Sigismun-

dovim. Protjeranog kralja ipak nije mogao banMorovi uspostaviti. Jedini mu je uspjeh bio, da je

Ostoji predan Bobovac i da mu je nadalje ostavljen

kraljevski naslov. U Bobovcu bila je ostavljena

i jedna eta ugarskih vojnika za Ostojinu sigurnost

(1404. u junu). Zbor bosanskih velikaša izabrao

je megjutim za kralja Tvrtka II. Tvrtkovia*) i tako

je Bosna imala dva kralja i dvije ugarske posade(Bobovac i Srebrenik), ali pravi gospodar je bio

Hrvoje. Dubrovani su napokon dobili svoje NoveZemlje. Nakon dugotrajnih pregovaranja potvrdio

im je Tvrtko u Trstivnici stara privilegija i pravona posjed, što im ga je Ostoja oteo (1405.).

Stjepan Tvrtko II. Tvrtkovi. Borbesa Sigismundom.

(1404.— 1408.).

Sigismund je ove promjene pratio velikim ne-

zadovoljstvom i odluio povesti vojsku „protiv

svoje kraljevine Rame i Bosne, da se isprave i ob-nove megje njegove države". Bosna je valjda ini-

cijativom Hrvojinom odluno pristala uz Ladislava

Napuljca priznavajui ga zakonitim ugarskim kra-

ljem. Kad se Sigismund povratio iz Bosne, u koju

*) Dubrovani su svojim poslanicima dali instrukcije,

da pouzdano i tajno kažu Hrvoji: ,Tko bolji za kralja odVas?" Metež morao je u to doba u Bosni biti opfeniti, jer

Dubrovani vele za to doba na jednom mjestu: „Kolikomi nahodimo iz knjigah, jer od potopa svieta nije se sviet

toliko smel i vrtel."

52

je bio provalio, sazva Tvrtko II. veliki zbor bo-

sanske vlastele, kojem su prisustvovali Hrvoje i

Sandalj, te odavle poslaše Bošnjaci poslanike La-

dislavu u Napulj, da ondje zatraže od kralja po-

tvrdu starih i pravih megja bosanskih naroitoprema Ugarskoj. Kralj Ladislav izdaje zaista sve-

anu ispravu (august 1406.), u kojoj istie velike,

plodonosne i korisne usluge, što su mu ih iskazali,

a i još uvijek iskazuju Bošnjaci, da stekne ugarskukrunu i potvrdi bos. kraljevstvu megje u onomopsegu, što ga je Bosna imala za Kulina bana. Bo-šnjacima je bilo poglavito do toga stalo, da im se

potvrdi prema Ugarskoj posjed Usore, koja je

esto znala biti u rukama ugarskih kraljeva, a i

sada je Srebrenik bio zaposjednut ugarskom po-

sadom. Vidjelo se po svemu, da mora doi do no-

vih bojeva izmegju Sigismuda i Bošnjaka. Ljeti

1406. povjeri Sigismund ratovanje u Bosni Pipu

od Ozore (Pipo Spano), temešvarskom knezu, koji

je poznat u našoj narodnoj pjesmi pod imenomFilip Madžarin. Pipo prodrije s ugarskim velika-

šima duboko u Bosnu, opljakavši tom prilikom go-

tovo pola zemlje i unigje u Bobovac, sjedište Osto-

jino, odakle je izlijetao sa svojom vojskom u oko-

linu da plijeni. Veeg uspjeha nije postigao, kao ni

sam Sigismund slijedee godine (1407.). Svakako

su ovi slabi uspjesi znak ondašnje velike vojne

snage bosanske, kojoj je uspjelo odbiti Sigismun-

dove vojske.

Napokon je Sigismund uvidio, da ne e na

ovaj nain svladati otpor Bošnjaka, pa se zato po-

služio poznatom ve metodom ugarskih kraljeva,

da prikaže rat vjerskim. Bosnu se sada opet imalo

napasti „krstaškom vojskom". Papa Gregorije XII.

izdao je u Sieni proglas na sav kršanski svijet,

da pomogne „katolikoga prvaka" u boju protiv

Turaka, Arijana, Maniheja i drugih nevjernika u

kraljevima i stranama carigradskim. Vlaškoj,

Ugarskoj, Bosni, Dalmaciji, Hrvatskoj, Rami, Sr-

bije etc. Svim onima, koji bi pošli na tu vojnu.

53

obean je oprost, koji se dijelio nekada krstašima,

kad su išli u Palestinu.

Tako je Sigismund mogao s vojskom o60.000 momaka provaliti u Bosnu do Dobora')(1408.). Velika vojska kraljeva svlada doskoraBošnjake. Po svoj prilici bio se odluni boj negdje

u srcu Bosne, a ne kod samog Dobora. Sam kraij

Tvrtko II. bude uhvaen, a s njime i 170 velikaša**),

koje je Sigismund dao pogubiti, a tjelesa im su-

novratiti s visoke peine u Bosnu (kod Dobora,gdje je bio glavni tabor i operaciona baza). Kralja

pomiluje i odvede ga sa sobom kao sužnja. Megjuuhvaenim velikašima nije bilo Hrvoja, Sandalja I

Pavla Radinovia. Ovi po svoj prilici i nijesu bili

u Tvrtkovom taboru. Kada je na to Sigismundsretno ratovao i u Dalmaciji, bijaše stranka Ladi-

slavljeva u Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni raspršena,

a Sigismundovim dugogodišnjim protivnicima nepreostade drugo, nego se s njime izmiriti. Najprije

to uini Hrvoje, a iza njega Sandalj. Sigismundpotvrdi Hrvoju sve dosadanje naslove i asti, na-

roito naslov hercega spljetskoga.

Sigismund je sada odluio, da proslavi svoju

pobjedu na dostojan nain i utemelji 1408. u de-

cembru „Zmajev red", prozvan tako po zlatnomezmaju, kojim su vitezovi kitili svoja prsa. Hrvojesa Sandaljem dogje osobno u Budim. Pošto mu je

trebalo za taj put novaca uzajmi od svoje žene

„šest tisu dukatov zlatijeh" i u to ime joj založi

neka mjesta u Donjim Krajevima. Sigismund je bio

osobito radostan zbog njegovog dolaska. Zadokaz osobite sklonosti uini ga kumom svoje

nedavno rogjene keri Jelisavete i obdari ga „Zma-jevim redom".

*) Dpbor je bio opet uspostavljen.**) Siši drži, da je bilo izdaje na bosanskoj strani.

54

F.

Stjepan Ostoja po drugi put kralj.

(1409.—1418.).

Godine 1409. prodao je Ladislav Napuljskisvoje pravo na Dalmaciju Mleanima nakonsramotnoga cjenkanja za 100.000 dukata.

Dok se Sigismund s Mleanima borio za Dal-

maciju, promijenila se situacija i u Bosni. On je

doduše iza odlaska svoga iz Bosne ostavio ovdje

jiešto vojske. Tvrtku se nije našao zamjenik baremne u prvi as, pa se može uzeti, da je Sigismundnaumio Bosnu pridružiti svojoj državi. Ako je Si-

gismund na to raunao, onda se ljuto prevario.

Stjepanu Ostoji, koje je amio od 1404. u Bobovcuuspjelo je pomou brae vojvoda Gjure i VukiaRadivojevia opet domoi se vlasti u nekom dijelu

Bosne, a u oktobru 1409. izmiri se kralj s veinomsvojih velikaša. Sada je u Bosni situacija ista kaoi prije Sigismundove vojne, samo što je Hrvojeostao vjeran kralju Sigismundu. Sigismund je udva maha 1410. i 1411. kušao Stjepana Ostojusvladati, ali bez odlunoga uspjeha, dok napokons proljea 1411. ne dogje do izmirenja. Ostoja je

morao poput svojih pretšasnika priznati vrhovnuvlast ugarskoga kralja i otstupiti Usoru i Soli.

U Usori namjesti Sigismund kao vojvoduIvana Gorjanskoga, a u Solima Ivana odMorovia. Važni rudarski grad Srebrenicu s oko-

lišem darova svome vazalu srpskom despotu Stje-

panu Lazareviu. Ovo je kasnije bilo uzrokomtrvenju izmegju bosanskih kraljeva i srpskih de-

spota. Razumije se, da vlast Ostojina nije sezala

ni u Donje Krajeve.

Godine 1412. sazvao je Sigismund u Budimkongres, a imali su se tom prigodom ovdje sastati

mnogi evropski vladari i u njihovoj prisutnosti

izvagjati razne viteške igre i druge sjajne zabave.

U popisu odlinih prisutnika nalazimo i bosanske

55

velikaše, koji su osobitu pozornost svratili na se.

Poljski Ijetopisac Jan Dlugoss piše o tome ovako:

Sandalj, vojvoda bosanski i kralj (?) Hrvoje ui-niše u nazonosti svojih žena tu slavu osobito

sveanom, jer se njihovi vitezovi, visoki i plemenita

stasa, hrabro i junaki na mejdanu poniješe". Ovoje ali i pošljedni put- da je kralj imao prilike diviti

se viteškom sjaju Hrvojinom, jer u brzo iza toga

postade Sandalj „vjerni naš ljubljeni", a HrvojeVuki „poglaviti naš dušmanin".

G.

Pad Hrvoja, velikoga vojvode bo.

sanskoga i hercega spljetskoga.(1413.).

Raspravljajui hrvatski historiar Šiši ouzrocima pada Hrvojeva veli u jezgri slije-

dee: Glavni su razlozi pada hercega spljetskoga

mržnja i zavist, jer je on sa Spljetom i DonjimKrajevima upravljao više kao samostalan vladar,

nego li kao vazal. Takav iznimni položaj vrijegjao

je osobito ugarsku gospodu, koja su za njegovemnogogodišnje „nevjere" toliko put, a sa slabim

uspjehom dijelili s njime mejdan. Kao osobiti nje-

govi lini neprijatelji imadu se smatrati Pavaoupor*) od Moslavine, Ivan Gorjanski, Ivan odMorovia i itav rod knezova Blagajskih. Hrvojanijesu ni Spljeani voljeli, jer ih vrijegjalo, što imje nametao bosansku vlastelu za knezove. U BosnJ

*) Ugarski Ijetopisac Thur6czy znade izrijekom pri-Doviledati i neke detalje ove line mržnje od strane PavlaCupora. On naime kaže, da se jednom prilikom upornarugao na kraljevskom dvoru pred brojnim društvomhercegu Hrvoju, pozdravivši ga volovskim ruanjem, opo-našajui tobože hercegov duboki glas. A na drugom namje mjestu zabilježio, da je upor dobacio magjarskim je-zikom Hrvoju: Slaven nije ovjek, a pogaa nije kruh.

56

bili su dušmani Stjepan Ostoja, Sandalj Hrani^a s njime valjda i drug mu Pavao Radinovi. San-

dalj bijaše mu takmac, a popularnost i mo her-

cega spljtskoga bila mu je uvijek trn u oku. Svi ti

neprijatelji ogovarali su ga kod kralja, ali nijesu

uspjevali, dok nije Hrvoje sam prouzroio svoj pad.

Pod kraj 1412. i poetkom 1413. napao je de-

spota Lazarevia u njegovoj zemlji sultan Musa.Despot zatraži pomo u Sigismunda i Sandalja,

a ovaj se tome pozivu i odazove. Izbivanje Sanda-

Ijevo upotrebi Hrvoje , navali na njegov posjed

i nemilice ga opustoši. Razloge tomu neprijateljstvu

treba tražiti valjda u tome, što se Sandalj razvjen-

ao sa Jelenom (Katarinom), kerkom brata her-

cegova Vuka, a to je bila uvrijeda za itav roHrvatinia. Zbog toga skoiše na nj svi njegovi

dušmani. Spljeani se prvi oslobode*). Optužiše ga,

da šuruje s Turcima, a Hrvoje se zaludu branio

brojnim pismima pred kraljem. Napokon je kralj

Sigismund u Bozenu 1. augusta 1413. izdao pro-

glas, u kojem se Hrvoje proglašuje veleizdajnikom

i kraljevskim dušmanom, a ujedno se pozivlju svi

prelati, baruni i velikaši, da se dignu protiv

njega i njegovih pristaša, te da ih silom pokore.

U toj nevolji Hrvoje, kada kralj nije uvažio njegove

obrane (Hrvoje je odluno poricao savez s Tur-

cima i bio spreman podvri se sudu lanova „Zma-jevoga reda"), a Mleani odbili zatraženu

pomo, zatraži pomo tamo, gdje ju Je

mogao nai, naime kod Turaka. Prve na-

vale ugarskih veUkaša god. 1414. odbio je

Hrvoje ve pomou Turaka. S Turcima istodobno

vraa se u zemlju i Tvrtko II., ija nam je sudbina

od 1408. nepoznata, a povratak njegov sigurno

je u savezu s Vukiem. Slijedee godine (1415.) vi-

dimo Turke pod vodstvom nekog Zech Melecha

kako iz Bosne provaljuje u Hrvatsku, a iste godine

*) Spljeani zahvaljuju Sigismundu, što ih je oslobodiood ropstva „Faraonova."

57

javljaju Dubrovani Sigismundu, da se neki od-

lini Turin u Skoplju po imenu Isak sprema naprovalu izvan kraljevstva bosanskoga na zapad, jer

u Bosni Turci ne robe nikako, pošto se sva okružja

njima pokoravaju i plaaju danak njihovom caru,

samo da se održe. Ugarski velikaši provale podrugi put u Bosnu. Glavna bitka bila se izmegju

Hrvoja i Turaka (valjda Isak beg) s jedne, a

ugarskih velikaša s druge strane u župi Lašvi, gdje

je Hrvoje imao više sela i imanja. Bitka se svršila

potpunim porazom ugarske vojske. Sve vojskovogje

dopanuše ropstva (Ivan Morovi i Ivan Gorjanski).

Pavao upor, protivnik Hrvoja, platio je glavom*).

Ovom pobjedom postao je Hrvoje neogranienigospodar zapadne Bosne, dok je ostali dio zemlje

veim dijelom bio pod turskom vlašu.

Ovu svoju pobjedu nije Hrvoje dugo preživio.

1416. umrije „s nasladom u srcu, da se krvavo osve-

tio svojim dušmanima i da se kroz itav svoj vijek

održao u vlasti i nepobjegjen". Njegovu krepku,

silovitu, samovoljnu linost, veli Thalloczy, kao daživu gledamo pred sobom. Bio je prava orlušina,

ne baš osobito znaajan, ali silan. I ako mu se

mnogo predbacuje, a osobito što je Turke doveou zemlju, opet je bio ako ne bolji, a ono ni gori

od veine svojih savremenika. Hrvoje je bio povjeri pataren, ali ini se, da je ipak prešao makari privremeno na katoliku vjeru. Možda su ga zato

i zamrzili bosanski patarenski plemii, a katoliki

biskupi Dalmacije nijesu mu vjerovali. Hrvoje za-

volio je slavensku službu božju i glagolicu. Do-kaz tome je, što je nekako oko 1407. naruio kodkatolikog pisca „Butka" krasni sitnoslikarijama

urešeni glagolski misal. Izvorni misal uva se uCarigradu, a potpuni snimak izdala je bosanskavlada (Missale glagoliticum Hervoiae ducis spala-

*) Thur6czy pripovijeda, da ga je Hrvoje dao zašiti

u bikovlju kožu, pa onda živa baciti u rijeku uz ove rijei:Ti koji si se nekada u ljudskoj podobi poslužio bikovljimglasom, podii se sada i' bikovljim oblikom.

58

tensis. Vindobonae 1891. recensuerunt V. Jagi,L. Thalloczy, F. Wickhoff). I patarenski pisac

„Hval krstjariin" posvetio je sveto pismo novogazavjeta i saltjer „hercegu spljetskomu i knezu odDonjih Kraj i inim mnogim zemljam".

H.

Nutarnje smutnje u Bosni.Osmanlije napreduju. Stjepan

Ostoji (1419.— 1421.).

Slabi Stjepan Ostoja, ije se ime malo spo-

minje u posljednje vrijeme, napustio je svoju prvuženu Kujevu, rogjakinju Radinovia, i uzeo za ženuudovicu Hrvojinu Jelenu, mislei tako njezinombaštinom ojaati. Ovaj njegov in dao je povodaneprijateljstvu izmegju njega i Sandalja Hranias jedne strane i porodice Pavlove s druge strane.

Pavao Radinovi pogine kao žrtva urote (1415.)

na bosanskom dvoru u Sutjesci*). Sinovi nesretnogaPavla: Petar i Radoslav, nijesu se sada kratili slo-

žiti s Turcima protiv Ostoje i Sandalja Hrania.Turske vojske plijene po Humu 1416. godine. Du-brovani pišu kraljici Barbari u Ugarsku, da je

Bosna posve razasuta i da vlastela njena rade namegjusobnu propast. Sigismundu opet javljaju,

da je megju barunima Bosne planulo veliko I

smrtno neprijateljstvo poradi Pavlove smrti. Stogaje sultan Mehmed I. poslao dva svoja poslanika

k njima, da ih izmiri megjusobno. U to ime bio je

ureen i sastanak svih tih baruna, ali bez koristi,

„jer baruni jedan drugome ne vjeruju", U tomopem metežu i klanju bosanske vlastele nestaje

traga Ostoji, a na prijestolje se popeo sin muStjepan Ostoji, koji je kratko vrijeme vla-

*) Potanko opisuje Pavlovu smrt dubrovaki poslanici

Ivan Gunduli, koji je bio oevidac ovomu dogagjaju.

59

dao. Za njega još uvijek bijesne borbe izmegju

Pavlovia i Sandalja, a ovaj potonji ne e ni daprizna Ostojia, nego se otima za milost Turaka.

Tako god. 1419. na Štipanju polju pred gradomSokolom govori o poveljama, što ih bješe dobio

„od kraljev ugrscih i car turscih", a slijedee Je

godine oito priznavao, da drži svoje zemlje

„milošu i darom božjim i velikoga cara sultana

Mehomet-bega, zapisano i tvrgjeno i vojevodomIsakom".

Svi ovi podaci, veli Klai, dokazuju, da je sultan

Mehmed smatrao bosanske kraljeve i velikaše

za svoje 'kletvenike i podanike i da je pravi gospo-

dar Bosne bio njegov vojvoda Isak. Ugarski Ijeto-

pisac Ivan Turanski*) (Thur6czy) pripovijeda, daje turski car Isaka (rex Ikach) imenovao bosanskimkraljem, te mu odredio za stolicu Vrhbosnu(Werchbozanyam).

*) Njegovo pripovijedanje ne da se utvrditi drugimspomenicama.

VIII.

STJEPAN TVRTKO II. TVRTKOVI.(1421.— 1443.).

Poslije godine 1421. nestaje Ostojia, a

Tvrtko II. zasjedne ponovno na prijestolje. Slab

da sam odoli neprestanim turskim provalama, pri-

ljubio se sasvim kralju Sigismundu pogotovo, kadje turskom pomou osvanuo u Bosni kao preten-

denat, nezakonit sin Stjepana Ostoje, Radivoj. Dase što više približi Sigismundu, on je uBobovcuizdao god. 1427. povelju, kojom je Hermanu II.,

celjskomu grofu i slavonskomu banu, „svom ljub-

ljenom rogjaku i bratu" za prijateljstvo, ljubav i

vjernost, što ju je vazda iskazivao i iskazuje njemu

i bosanskom kraljevstvu i njezinim žiteljima, da-

rovao bosansko kraljevstvo, ali samo za sluaj,

ako ne bi ostavio zakonitih potomaka. Za bolju

ilustraciju svega treba primijetiti, da je Herman II.,

celjski grof, bio sin jedne bosanske banovne, posvoj prilici kerke Stjepana Kotromania, kako lo

misli Ruvarac. Prema tome je Herman bio po ma-

teri svojoj u srodstvu s bosanskom kraljevskom

porodicom, a uza to je bio i tast kralja Sigis-

munda. Pomo, koju je Tvrtko dobio sa strane

Sigismundove, bila je veoma slaba. Sigismund nije

mogao zaštititi ni njega ni nasljednika Stjepana La-

zarevia, Gjorgju Brankovia. Srpski despot Bran-

kovi morao je priznati vrhovnu vlast Murata II.

i plaati godišnji danak od 50.000 duk., a Tvrtko II.

morao mu je predati neke gradove u svojoj državi.

Tvrtko II. traži još god. 1430. zajam uMleana,da iskupi te gradove, ali Mleani ga uljudno od-

bijaju.

61

Uz ovakove vanjske neprilike imao je

Tvrtko II. da se bori i u nutrinji zemlje s ne-

pokornom vlastelom i to najviše sa Sandaljem

Hraniem i s Radoslavom Pavloviem. Ovise moni dinaste posvema priljubiše Turcima, a

uz to po vjeri patareni nerado su gledali kralja

svoga, koji je bio privrženik ugarskoga kralja i

katolike crkve. Kada je Radoslav zatražio od Du-brovnika dio Konavala, koje im bijaše prodao za

skupe novce, zatražio je Dubrovnik pomo u Si-

i^ismunda i Tvrtka (1430.). Kako je daleko došlo

u toj borbi neka svjedoi injenica, da su Tvrtko i

Sandalj odluili poslati poslanike Muratu II. u

Jedrenu, da od njega kupe zemlju Radoslavljevu

i da se tako oslobode ovoga kavgadžije i zulumara.Kad je to Radoslav saznao, pomirio se doskora

s Dubrovnikom i s kraljem, samo da zadrži svoje

zemlje.

No mnogo vea opasnost zaprijeti Tvrtku odS a n d a 1 j a H r a n i a. Državina ovoga velikoga

vojvode bosanskoga prostirala se od uša Neretve

do s one strane Lima. Ljeti je ovaj moni velikaš

živio na svojim dvorovima na Drini: Samoborukod Goražde, glavnoj svojoj gradini Sokolu nasutoku Pive i Tare i Kuknju kod Plevalja. Mana-stir Mileševo bijaše u njegovim rukama kao i Ono-gošt. Zimi se preselio u krajeve prema ušu Neretveili u kotorski zaljev. itav Hum s Konjicem, Neve-sinjem i Blagajom pripadaše njemu. Na zaljevu

boio-kotorskom držao je Novi. Vladajui tolikim

teritorijem bio je ugledniji od samoga kralja. Kakoje bio u rodu sa srpskim despotom po svojoj dru-

goj ženi, širio se njegov upliv i u srpskoj despo-tovini. ini se, da je ovaj moni vojvodatežio pae i za bosanskom krunom iii

barem za otcjepljenjem svoga teritorija

od bosanskoga kraljevstva. Kada je naimeTvrtko II. došao u sukob s despotom Gjor-gjem radi Srebrenice, pridruži se despotu i Sandalj(1433.) te se obojica složiše i kupiše od turskoga

62

sultana Murata državu svoga protivnika. Despotuz Srebrenicu, koju je imao u vlasti dobi još

Zvornik i Usoru, a nije nam poznato, što je tomzgodom zapalo Sandalja. Kad je turski sultan pro-

glasio bosanskim kraljem Radivoja, te ga podu-pirao u Bosni, ne preostade Tvrtku II. ino negoda pobjegne iz Bosne. Povratio se tek u Bosnuiza smrti Sandalja Hranaa (1435.). Sandalja je

naslijedio njegov sinovac Stjepan Vuki,koji je kasnije (1448.) u cara Fridrika III. ispro-

sio naslov hercega (od sv. Save), po emu se nje-

gova oblast poela nazivati hercegovom zemljom.

(Hercegovinom).

S Tvrtkom II. došao je ovaj put u Bosnufranjevac Jakov de Marchia, kao glava vikarije bo-

sanske, snabdjeven vvelikim povlastima, da istrijebi

sve patarene i šizmatike i da obnovi red i stegu u

franjevakim manastirima. Ovaj bezobzirni novaj-

lija mora da je veoma energini zaeo s reformamai mjesto uspjeha postigao je protivni rezultat:

nove borbe u Bosni. Patareni Stjepan Vuki i Pav-

lovi zovu u pomo Turke, koji haraju po posje-

dima one vlastele, koja su prianjala uz katolicizam

i Ugarsku. Tvrtko opet ostavlja Bosnu i bježi uUgarsku. Iz Ugarske on i Sigismund dijele franjev-

cima velike povlastice uz zadau, da šire katoliku

vjeru iobraaju i krste žitelje obojega roda. Za ta

privilegija slabo su mariU iTurci iPatareni. PapaEvgenije IV. spominje god. 1437. da su Turci po-

rušili i spalili za dvije posljednje godine šesnaest

samostana i crkvi franjevakih. Tvrtko napokonobea sultanu godišnji danak od 25.000 dukata i

prizna ga vrhovnim gospodarom (1437.). Od god.

1436. naime boravi u gradu Vrhbosni stalno turski

vojvoda s posadom i od toga doba se Turci trajno

nastaniše u jugoistonom dijelu Bosne.

Bijedno stanje kralja Ivrtka II. ogleda se u

nekim injenicama iz posljednjih godina njegove

vlade. Kada je u Ugarskoj zavladao kralj Vladislav

(Varnenik) 1440. god., šalje on poslanstvo u Bu-

63

dim s molbom za pomo. Kad odavle nije stigla

pomo, šalje Tvrtko 1441, svoga protovistijara

Restoju u Mletke s molbom, da mu Mleani do-

zvole umletake oblasti poslati imanje, pae damu budne slobodno i samomu se sklonuti u Mletke,

ako bi bilo potrebno. Tom zgodom nudio je još

Tvrtko mletakoj opini, da zavlada javno ili tajno

njegovim kraljevstvom. Mleani su dakako ovaj

dvojbeni dar odbili. U godini 1443. spominje

se pošljedni put ovaj neznatni sin slavnoga

svoga oca.

IX.

STJEPAN TOMA.(1444.—1461.).

A.-

Stjepan Toma prema Ugarskoj.

Poslije smrti Tvrtkove zavlada drugi nezako-

niti sin Stjepan Ostoje, Stjepan Toma. Do svoga

nastupa na prijestolje živio je ovaj vladar skrovito

kao pataren, oženjen ženom iz prostoga roda,

Vojaom iz kojega braka potie pošljedni bosanski

kralj Stjepan Tomaševi. Došavši iz svoje zabiti na

kraljevski prijestol bijaše mu prva briga, da si

vlast utvrdi. To mu bijaše tim nužnije, što moniceljski grofovi nijesu rado gledali, da im otimlje

prijestolje, koje bi imalo da zapadne prema ugo-

voru s Tvrtkom njima. I Stjepanu Tomi pogje za

rukom, da je našao zaštitnika u slavnome tada

Ivanu Hunjadu, koji je u to doba bio ve pro-

slavljeni vojskovogja u ratu s Turcima i veliki ne-

prijatelj celjskih grofova. God. 1444. izdaje Tomau Bobovcu Hunjadu povelju, iz koje doznajemo,

da je njega kralj Vladislav „po savjetu, dobroj

volji i odredbi" monoga vojvode Hunjaanamjestio i potvrdio za bosanskoga kralja.

Da se oduži za toliku ljubav i sklonost, obvezuje

se Toma, da e vjerno služiti kralju i njegovoj

kruni, a vojvodu Ivana priznaje „za istinitoga I

vjernoga prijatelja" i obeaje, da e mu svake go-

dine plaati po 3000 dukata.

Nadajui se tako zaštiti od Ugarske, ostavlja

doskora Toma patarenstvo i svoju prvu ženu

Vojau i oženi se Katarinom, keri Stjepana Vuk-

65

ii. Koji su razlozi ovoga nepomirljivoga pata-

rena sklonili, da dade svoju kerku katoliku kralju,

nije nam poznato, ali možemo slobodno s Thal-

loczyem uzeti, da je zaštita, što ju je Toma stekao

kod Hunjada bila jedan od najglavnijih momenata,koji su djelovali na Vukievu odluku. Ovaj monivelikaš (milošu božjom veliki vojvoda rusaga bo-

sanskoga i k tomu) primivši od svoga strica ubaštinu veliki posjed, gledao je da ga što više pro-

širi, oslanjajui se na patarene i cara Murata IL

Naklonost Bošnjaka uživao je u punoj mjeri, jer

su ga smatrali glavnim braniocem i zaštitnikom

bosanske narodne crkve. Porodici Pavlovia oteo

je Trebinje i postao tako neposredni susjed Du-brovana, koji ga se bojahu kao žive vatre. Raširio

je dalje svoj posjed u Dalmaciji, sjeverno od Ne-retve ratujui i s Mlecima, kojima je konano uzeoi njihove gradove u Zeti. Patarenstva nije se od-

rekao ni kao kraljev tast, ma da su se brojni veli-

kaši onoga doba uz kralja odrekli patarenstva i

prešli na kataliku vjeru. Megju inima prešao je

na katolicizam i kraljev brat, Radivoj, nekadanji

turski štienik i pretendenat na bosansko prijestolje

B.

Stjepan Toma prema srpskom de-spotu i hercegu Stjepanu Vukiu.

Stjepan Toma nastojaše svim silama, da se

doepa Srebrenice, koja je bila u vlasti GjorgjaBrankovia. Megju Bosnom i Srbijom dogje da-

pae do rata (1448.), u kojem je bosanska vojska

bila poražena. Stjepan Toma ni sada nije izgubio

nade, da e opet ovladati Srebrenicom. Te nadejoš porastoše, kad je nastao jaz izmegju Branko-via i Hunjada, što se prvi nije odazvao Hunja-dovom pozivu, da s njime ratuje protiv Turaka.Hunjadi prolazei na Kosvo polje pohara groznoSrbiju. Kada je Hunjadi bio poražen (1448.), na

66

povratku ga despot uhvati i pusti na slobodu tek>

onda, pošto mu je ostavio sina za taoca i obeaoplatiti otkupninu. Poslije je Gjorgjo Brankoviodustao od otkupnine i sam se ponudio, da eposredovati mir izmegju Ugarske i cara Murata.

U prepozicijama mira sa strane Gjorgja bilo 'je

megju inim obeano od sultana, da ne e uzne-

mirivati i pustošiti Bosne, a Bosna bi moralaplaati Turskoj danak. No do ovoga mira

nije došlo, jer ugarski sabor nije htio

prihvatiti prepozicije Gjorgja Brankovia.Ugarska je s gubernatorom na elu svomsilom nastojala, da se što jae osigura

od Turske. U to ime sastaje se bosanski kralj

(1449.) u gradu Doboru u Usori s mavanskimbanom Ivanom od Korogja, te sklapa s njime

ugovor, koji pokazuje, da je bio u potpunom spo-

razumu s Hunjadom. Kralj se obvezuje, da ne edozivati Turaka protiv Ugarske niti im pružiti

kakvu pomo i da e obavijestiti gubernatora, ako

bi Turci provalili u njegovu zemlju, a on ih ne bi

mogao odbiti.

Osjeajui se Stjepan Toma sada pod okriljem

Hunjadovim dosta jakim, poeo je po savjetu pa-

pinskom i gubernatora Hunjada progoniti u svo

joj državi patarene velikom gorljivošu. Mnogo-brojni patareni, ne htijui se odrei svoje vjere,

ostaviše svoju zemlju i odoše u susjednu Humskuili pae srpskom despotu, a bilo ih je i takovih,

koji su tražili zaštite kod susjednih turskih voj-

voda, zovui ih u pomo protiv kralja. Sada je stao

uvigjati sam Toma, da je prerano poeo raditi

protiv patarena i nekako se suztezao od daljnega

njihovoga progona, što je opet izazvalo Hunjada,

a i srpski despot htio se poslužiti kraljevim do-

maim neprilikama. Ovaj nije mogao pregoriti ne-

kih gubitaka na bosanskom teritoriju, osobito

Usoru, a Hunjadi se ljutio na kralja, što ne po-

stupa i nadalje oštro protiv Turcima prijateljski

patarena. ini se, da je skoro došlo zbog toga do

67

Tata, koji je sprijeilo papino posredovanje (1451.).

<jod. 1451. dogje do nemila sukoba izmegju her-

cega Stjepana Vukia i Dubrovnika, koji je za-

hvatio široke dimenzije, te se napokon i kralj Stje-

pan Toma upleo u taj sukob, pristajui uz Dubrov-ane, a protiv svoga tasta. Stjepan Vuki, koji se

u to doba zvao „božjom milosti herceg od sv. Save,

gospodar humski i primorski i veliki vojvoda ru-

saga bosanskoga, knez drinski i k tomu'*, zavrgnuoje svoju ženu Jelenu, koja je našla utoišta sa svo-

jim sinom Vladislavom u Dubrovniku. Herceg Stje-

pan zatraži od Dubrovnika, da ukloni iz svogagrada Jelenu, što Dubrovnik, vjeran svojim starim

obiajima, ne htjede uiniti. Zbog toga dogje dorata izmegju njega i Dubrovnika, u koji se umješaoi Stjepan Toma, kao muž Jelenine keri Katarine.

Na elo protivnika hercegovih stade rogjeni mu sin

Vladislav. Stjepan Toma jedva je mogao štogodDubrovanima pomoi, jer se morao boriti s ve-

likašima u vlastitoj zemlji, pošto mu se nijesu htjeli

odazvati, da s njime zajedno ratuju na hercega

Stjepana. Ovaj dugotrajni rat, koji je donio velike

štete Bosni, a velike koristi Turcima, svrši se istom1453. god., kada je došlo do izmirenja izmegjusina, matere i oca i napokon do mira s Dubrov-anima.

C.

Stjepan Toma i Turci. StjepanTomaševi zavlada srpskom

despotovinom. (1459.).

Nakon pobjede Ivana Hunjada kod Beograda(1456.), snovao je Stjepan Toma o tome, kako bi

zaratovo na Turke i oslobodio svoju zemlju nji-

hove vlasti. Turci su naime iz jednoga dijela nje-

gove države (Vrhbosna, Hodidjed) provalili nasjever do Save, gradei preko te rijeke uprije i

brodove, kojima su provaljivali u Slavoniju. Na

68

mislio je stoga uzeti Turcima Vrhbosnu i Hodi-djed, pa onda srpskomu despotu Srebrenicu. Krozitavu god. 1457. sprema se on na rat s Turcima, a

pomaže ga u tome papa Kalikst III. U susjednim

zemljama, naroito u mletakoj Dalmaciji skupljaju

se krstaši i novci. Kraljev poslanik dolazi u Budimpred ugarskoga kralja i papinoga legata i javlja,

kako sultan traži od njega etiri grada (megju njima

Bistricu na Hlivanjskom polju) i kako je sultan

poslao u Bosnu radnike, da grade uprije i prelaze

na Savi s bosanske strane. Tom zgodom moli

ujedno papinog poslanika Ivana Carvajala, da gla-

vom dogje u Bosnu, pa da se pobliže dogovoreo ratu s Turcima. Kardinal Carvajal pogje zaista

u pratnji mletakoga poslanika Petra Thomasija u

Bosnu, a bosanski kralj doeka ih u Doboru, gdje

ih je uvjeravao, da je tvrdo odluio prekinuti va-

zalni odnošaj prema Turcima i da se riješio od-

luno boriti s njima.

Carvajal sa svoje strane obea kralju, da euiniti sve, kako bi podupro njegov naum. Tom je

prilikom primio Stjepan Toma i krst iz ruku kar-

dinala Carvajala, ma da je ve odavna prianjao uz

katoliku vjeru.

Smrt kralja Ladislava Postuma, pa slaba po-

mo s kršanske strane, osujetiše ove namjere bo-

sanskoga kralja i rimskoga pape, te Stjepan Tomane povede zasnovane vojne protiv Turaka, ali se

zato pobrine, da razmakne svoju vlast u Srbiju.

1 1 Poslije smrti Gjorgja Brankovia (1456.), naslijedio

1/ ga je despotivini Lazar Brankovi, koji je ve1458. umro ostavivši udovicu Jelenu i kerMaru. im je Stjepan T^ma douo o smrti

Lazarevoj, s mjesta se oborio na oneoblasti, koje su despoti dršali izmegju Bosnei Drine (zauzeo je Srebrenicu i jedanest

kaštela). Po svoj prilici prodro je i dublje u Srbiju,

gdje je Turcima sklona stranka—proglasila

despotom vojvodu MihajIa~Angelovia. Despotica

Jelena utanaila je tom zgodom savez i ugovor

š bosanskim kraljem, po kojem je njezina ki Maraimala poi sa bosanskoga kraljevia Stjepana, sina

Stjepana Tome, a ovaj e onda baštiniti Srbiju i

kasnije bosansko kraljevstvo. Iza mnogih neprilika

uspjelo je Stjepanu Tomaševiu po dozvoli ugars-

koga kralja Matije Korvina (sabor u Segedinu 1458.

do 1459., kojemu je prisustvovao i bosanski kralj

,'fStjepan Toma) zasjesti na stolicu srpskih despota,

i|YJenavši se u Smederevu s Marom, kerkom La-

uzarevom, kako je to bilo prije ugovoreno. (April

\l459.)*)."~^ —

•

Stjepan Tomaševi nije se dugo nauživao svoje

despotovine. Turski sultan Mehmed II. nije mogaomirno gledati prevrat, po kojemu bi izgubio vr-

] hovnu vlast nad Srbijom. Stalo mu je bilo i otoga, da zavlada Smederevom i Beogradom, pa da^i prokri put u Ugarsku i ostale zemlje u srednjemPodunavlju. Na same glasove, da se sultan primieSmederevu plane buna protiv Stjepana Tomaše-via i njegove punice Jelene. Žitelji Smederevasmatrali su Stjepana Tomaševia ugarskim namet-nikom i voljeli su svrgnutim Brankoviima; pogjošezato u susret sultanu i predadoše mu gradskeIdjueve. Despotica Jelena zatvori se sa zetom i

kerju u tvrdinju, ali nemajui ni od kuda pomoi,stala se sa sultanom pogagjati. On joj dozvoli, dasmije slobodno sa svojima i sa svojim blagom izaii ona se skloni u Bosnu, a sultan uze Smederevo.Sa Smederevom zapade sultanu i ostatak despotskedržavine, a Srbija bi pretvorena u turski pašaluk(1459.). Savremenici, a osobito Matija Korvin i

papa, držali su, da je bosanski kraljevi za novacizdao Turcima grad („perfidia Regis Bosne"), dokse bosanski kraljevi opravdao, da je predao gradne „s voljom nego od nužde". Njegova obrana je

vjerojatna, jer mu u osudni as nitko nije pritekao•U pomo. Posljednje godine vlade Stjepana Tome

*) Neko vrijeme- htto je Stjepan Toma oženiti svog^5ina sa kerkom milanskoga vojvode Franje Sforze.

70

bile su za nj pune neprilika. Radi jednoga graazavadio se ponovno sa svojim tastom StjepanomVukiem. Uza to je bio oklevetan kod papePija II., da je prekršio mir s hercegom, da se pn.družio Turcima i doveo ih u hercegovu zemlju. Stje-

pan Toma smatrao je sada za svoju dužnost, dapapu uvjeri o svom pravovjerju i nedužnosti. Po-

slanici kraljevi odoše k papi u Mantonu, i tu razlo-

žiše papi, da je Smederovo palo u turske ruke odskrajnje nužde, a ne s voljom bosanskoga kralja,

koji je pravovjeran katolik i revno progoni pata-

rene u svojoj zemlji. ini se, da se papa dao uvje-

riti o nevinosti Stjepana Tome, makar je i kralj Ma-tija Korvin bijesnio protiv njega i njegova sina radi

pada Smedereva.

Jr Turci su uz to provalili pod Hasan-pašom u// Bosnu (1460.) i prisihli kralja, te je morao dozvo-li liti, da kroz njegovu zemlju provaljuju preko Save' u vukovsku i srijemsku županiju. Kao nekada

Tvrtko II., tako je i sada Toma po svojim poslani-

cima nudio mletakoj opini, da uzme bosanskokraljevstvo u svoje ruke, a kralj e ih pomagat!

u obrani svoje domovine; u svakom sluaju

neka mu odrede jedno mjesto u svojim

oblastima, kamo bi se sklonio, kad bi gasnašla skrajna nevolja. Mleani dakako odbiše

kao i prviput bosansko kraljevstvo, obeavajumu zaklonište i svjetuju ga, da se izmiri sa svojim

tastom, što bi bilo za obojicu i njihove države odvelike koristi. 1461. god. poslali su pae i posebnogposlanika, da posreduje oko izmirenja tasta i zeta,

ali nam nije poznato, kakvim je plodom urodilo

ovo posredovanje. Iste godine nestaje i Stjepana

Tome. Potonja pria (hrvatski Ijetopisac Ivan To-

maši u XVI. vijeku) kaže, da su Stjepana Tomuumorili sin mu Stjepan Tomaševi i brat Radivoj

ppd zidinama grada Orihovice na izvoru Une u

Hrvatskoj, ali ta je vijest veoma sumnjiva, jer bi

umorstvo kraljevo zabilježili bili i savremenici.

STJEPAN TOMASEVIC.1461.—1463.

PAD BOSANSKOG KRALJEVSTVA.(1463.).

Stjepan Toma ostavio je iza sebe udovicu Ka-tarinu i troje djece: Stjepana Tomaševia od prvežene, a Sigismunda i Katarinu od druge. Stjepan

Tomaševi baštinio je bosansko kraljevstvo uveoma teškim prilikama. S jedne strane bilo je iz-

ložene navalama Turaka, a s druge rastrovano unu-tarnjim smutnjama. Matija Korvin nije još nikako

zaboravio na pad Smedereva, te je Tomaševiubio odluan protivnik. U takovoj situaciji tražio |e

Tomaševi pomoi i savjeta u pape Pia II. Kraljevi

poslanici opširno prikazaše papi tešku kraljevu

situaciju. Uvjerava papu, da je kralj kao dijete

kršten, da je uio latinsku knjigu i vrsto prihvatio

kršansku vjeru, pa se ne e plašiti kao njegov otac,

koji je bio nov kršanin, da patarene istjera iz

kraljevstva. Kralj moli dalje papu, da mu pošalje

krunu kao znak, da ga ne e ostaviti, ako bi rat

s Turcima planuo. Od pape okrunjen, donijet ekralj podanicima pouzdanje, a strah neprijateljima.

Papa je iza toga namah poslao poslanike u Bosnu,da ga u svemu pomažu i da ga u ime njegovoovjenaju kraljevskim vijencem. Megjutim je To-maševi u isto vrijeme gledao, da se izmiri s bo-sanskom vlastelom pae i Stjepanom Vukiem,što mu je i pošlo za rukom. Prenijevši svoju prije-

stolnicu u Jajce*), da bude sigurniji od Turaka,

) Od tog^oba zove kralj Jajce: Stoni grad kraljevstva

72

on je skupljao na svom dvoru veliki broj bosanske

vlastele, koja ve odavna nijesu u tolikom broju

bila uz kralja prisutna. Pri krunisanju Tomaševiuu Jajcu, koje su obavili papinski poslanici, sabraše

se bosanski velikaši sa svih strana zemlje. HercegaStjepana zastupali su njegovi sinovi Vladislav I

Vlatko (1461. u novembru). Kralj se kasnije s pu-

nim pravom mogao pred Mleanima pohvaliti, daje bio vjenan za kralja „uz slobodnu privolu svih

velmoža i gospode bosanske i uz najvee odobra-vanje" (raaximoque applausu et alacritate). Šteta

samo, veli Klai, da se ta sloga bosanske gospodenije mogla prije poluiti ; Bosna bi možda doekalasrenijih dana. No sada bijaše ve prekasno. Sud-

bina Bosne bijaše ve odluena.Kada su stigle vijesti o krunidbi Tomaševie-

voj u Ugarsku, planuo je silnim gnjevom kralj

Matija smatrajui, da bosansko kraljevstvo pripada

kruni sv. Stjepana i da je bosanski kralj njegov kie-

tvenik. Krunidbom po papinskim izaslanicima pri-

znao je papa nezavisnost kralja Tomaševia, a time

i nezavisnost bosanskoga kraljevstva. Posredo-

vanjem papinim i lijepom svotom novaca, koju je

Stjepan Tomaševi darovao Matiji, došlo je do Iz-

mirenja izmegju Tomaševia i Matije Korvina

(1462.). Po svoj prilici je tom zgodom sklopio To-maševi savez s Matijom protiv Turaka, jer Je

doskora iza toga uskratio sultanu uobiajni danak

Kad je sultan Mehmed doznao za uskratu danka,

odlui zavojevati na Bosnu. Pošto je momentanoratovao u Vlaškoj, odlui povesti vojnu na p^c^-

Ijee 1463. Stjepan Tomaševi oekujui tursku na-

valu spremao se svim silama, da odvrati od svoje

države propast. Nijesu nam poznate detajlnije To-maševieve pripreme, ali pred samu sultanovu pro-

valu kralj se našao osamljen i ostavljen od svojih

mi. Potvrgjujui Dubrovniku stara prava, Tomaševi se

ponosito zove: Kralj Srbljem. Bosni, Primorju, Humscizemlji, Dalmaciji, Hrvatom, Donjim krajem, Zapadnimstranam, UsOri, Soli, Podrinju i k tomu. (1461. novembar.)

73

susjeda. Sultan Mehmed provali u Bosnu s ogrom-nom vojskom. Zauze najprije Podrinje (ovdje se

predao bez borbe vojvoda Tvrtko Kovaevi), a

odavle udari na Bobovac. Bobovac predade iz-

dajica Radak, kojemu sultan dade odrubiti glavu.

Sultanu je bilo stalo do toga, da uhvati kralja,

koji se sklonio u Jajce. Ovdje je posljednji bosanski

kralj smjerao sakupiti vojsku i ekati pomo evrop-

skih vladara u nadi, da e se tvrdi Bobovac održati

bar koje vrijeme. Padom Bobovca zavlada u zemlji

opi strah i trepet. Kralj videi, da ne može skupiti

vojske, mišljaše jedifio o bijegu. Sultan je poslao

Mahmut pašu prema Jajcu, da uhvati kralja. Sti-

gavši Mahmut u Jajce, nije ovdje više našao kralja.

Kralj je najprije pobjegao u Sokol na Plivi, a

odavle u Klju. Mahmut paša posla odio konja-

nika pod zapovjedništvom Omerbega Turhano-

via, da kralja slijedi. Saznavši, da se kralj nalazi

u Kljuu, pogje onamo. Bojei se, da tvrdoga

Kljua ne bi mogao tako brzo zauzeti, sklone kralja

pregovaranjima na predaju. Obea kralju, da

e njemu, njegovom stricu i neaku biti zajameniivot, a sultan da e mu drugu pokrajinu dati uzamjenu za Bosnu. Kada je sve ovo i zakletvom I

pismeno utvrdio, predade se kralj i njegov strle

Radivoj. Zarobljenike dovede Mahmut paša uJajce, kamo je ve i sultan prispio. Mehmed „el

Fatih" saslušao je sa zlovoljom pašino obeanjekralju, jer je naumio Tomašia pogubiti kako Msprijeio, da se prije ili kasnije u Bosni ne stvori

stranka, koja bi pomou drugih vlasti mogla pri-

rediti poteškoa osmanlijskoj upravi. Da se riješi

ovoga spora izmegju politike i poštenja, u koji gaje stavio Mahmut paša, zahtijevaše od uleme

letvu. Perzijski šah Ali Bestani s pridjevkom Ma-safinek (prijatelj knjiga) sastavi sultanu fetvu, koja

mu je imala umiriti savjest. Po Hammer-Purgstallusastojala se fetva u tom, da gospodar nije dužandržati rijei jednoga od svojih slugu, ako ju j^ bezgospodareve privole zadao. Po drugom. vrelu po+

74

zivaše se Musafinik na to, da se sultan još prije

nego li je krenuo na vojnu zakleo, da e kralja

uništiti, a ova je zakletva starija i prea*). Prije

no što je osuda na kralju izvedena, upotrebi gasultan, da zemlju u brzo pokori. Kralj je naimeizdao nalog svim gradovima, da se bez otpora

pokore, a tim je olakšao zadau Mehmedovim voj-

vodama. Smaknue kraljevo obavilo se u sulta-

novom taboru pred Jajcem, a mjesto, na kojem je

taj tabor stajao, zove narod i dan današnji „Ca-

revim poljem". Zanimivo je, da o dogagjajima

god. 1463. imademo malo savremenih vijesti. Takon. pr. Dubrovani nijednom viješu ne bilježe

tužnu kraljevu smrt. Melimgdu tako pade u rukeorf)fr\vQ itavo bos_aDslLO kr^je^tvo. Fokuša'fr dazavljtda^ijercegovinom, nije mu uspio.'TJo lOO.tJDO

naroda oDojega spora bijaše zarobio, 30.000 bo-

sanskih mladia bijaše uinio janjiarima. Uzkralja pogibe i stric mu Radivoj. 2ena kraljeva,

Mara, pobježe najprije u Hrvatsku, gdje je orobi

ban Pavao Šperani, protivnik njezinoga muža.

Odavle krene u Spljet, gdje je boravila još 1460.

god. Poslije god. 1466. otišla je pod okrilje cara

Mehmeda II. i živjela je u Ježevu kod Sereza, dosvoje smrti iza god. 1476. Kraljica maeha Kata-

rina, boravila je najprije u Dubrovniku, a odanle

ode u Rim, gdje je umrla 1478. god. i bi zahranjena

u crkvi sv. Marije na „Ara coeli". Pred smrt ime-

nova rimsku stolicu nasljednicom bosanskoga kra-

ljevstva, ako se u to ne bi njezina djeca Sigismuni Katarina, koja su prešla na islam, povratila u

krilo kršanske crkve. Brat Katarinin, herceg Stje-

pan, prijegje u punoljetno doba na islam. Odgojenna dvoru u Stambulu, stekao je toliko poštovanje,

da je ubrojen u najpouzdanije savjetnike. Bio je poviše puta velikim vezirom, zatim kapudan-pašom

* Fetva, po kojoj je Tomaševi na smrt osugjen,

prenesena je iz usta do usta, a glasi po Ibrahim beguBaSagiu: „Muslim ne da se prevariti, da ga dva put

ujede zmija iz jednie rupe". .

75

(zapovjednikom pomorske vojske). Služio je tri

sultana (Mehmeda, Bajazita i Selima I.). God. 1518.

pozvan od Selima u Haleb, ispusti dušu u bli-

zini grada. Pokopan bi u nikomedskoj dragi u Her-

seku (tako je nazvao komad zemlje) po vlastitoj

želji. Sam sultan odredi, da tijelo Ahmet-paše Her-

cegovia onamo prenesu iz Haleba.

XI.

MATIJA KORVIN OSVAJA DIO BOSNE.PAD HERCEGOVINE.

(1482.).

Matija Korvin spremao se na glas o dolaskuMehmedovom na vojnu, te je s prilinomvojskom boravio u maju 1463. u južnoj

Ugarskoj i Srijemu, jer je slutio, da esultan navaliti na Budim. Megjutim je sul-

tan poslao Ali-bega s jakom vojskom premaBiogradu i Srijemu, dok je kako je poznato, sara

pošao na Bosnu. Ali-begove ete raspršio je Ma-tija, pošavši za njim u Srbiju i oslobodivši 15.000

kršana, koji su dopanuli turskoga sužanjstva. Useptembru provalio je dolinom Vrbasa u Bosnu.Prvih dana oktobra osvojio je varoš Jajce. Na samBoži predade se kralju tvrgjava. Osim Jajca padeu ruke kraljeve za kratko vrijeme 28 utvrgjenih

gradova osobito u t. zv. Donjim Krajevima i

Usori megju velikašima, koji su se s kraljem u toj

vojni odlikovali, istie se osobito Mirko Zapolja.

Ovoga je Matija i uinio gubernatorom bosan-

skoga kraljevstva. Mirko Zapolja bio je ujedno i

ban kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije.

(Gubernator Bosne ac regnorum nostrorum Dal-

matie et Croatie nec non Sclavonie banus).

Uporedo s Matijinom akcijom tee i ratovanje

hercega Stjepana Vukia i njegovih sinova Vlais-lava i Vlatka protiv Turaka. Vladislav je zauzeožupu Ramu s Prozorom, zatim župu Uskoplje nagornjem Vrbasu s gradom Veselom stražom. Vla-

dislava i sina mu Balšu, primio je Matija Korvinmegju barune kraljevstva, potvrdio im njihov po-

77

sjed u Hercegpvini, a k tome i župu Ramu i Us-koplje (decembar 1463.). Slijedee godine (1464.)

prodro je Mehmet ponovno u Bosnu, ali nije mo-^ao zauzeti Jajca. Herceg Stjepan pobjegao je prednjim u Dubrovnik, dok je iza odlaska sultanova

Matija Korvin osvajao gradove u Usori.

God. 1466. umro je u Novome herceg Stjepan

Vuki, a sinovi mu podijeliše neznatnu baštinu

oevu, jer je najvei dio bio u rukama turskim.

Vladislav Vuki morao je ostaviti (oko 1470.) svof

zaviaj i nastanio se u Hrvatskoj, gdje je u križe-

vakoj županiji dobio kasnije (1481.) od kralja

Matije gradove Veliki i Mali Kalnik. Herceg Vlatko

držao se još neko vrijeme u Novome, te je odavle

god. 1481. provalio i u Bosnu, ali je bio razbit.

Ni u Novome nije više imao mira, jer su Turci po-

eli 1482. opsjedati grad. Uzalud su došle hercegu

Vlatku u pomo i kraljeve ete. Grad se morao pre-

dati. Herceg Vlatko preselio se u mletake oblasti.

Njegov sin Ivan Kosaca (Kosai), spominje se

1507. megju mletakim plemiima. Time je Herce-

govina bila konano pokorena, samo je Matija nekovrijeme održao još u svojim rukama na ušu Ne-retve kaštel Kos. Od krajeva, što ih je Matija uBosni oteo Turcima osnovao je dvije banovine:

Srebreniku i Jajaku. Srebrenika pala je u ruke

Turcima oko 1520., a Jajce, gdje se proslaviše

hrvatski velikaši Franjo Berislavi, Petar Keglevi,Krsto Frankapan, pade 1528. u ruke Chuzrev-begabosanskoga. S tim dogogjajem pala je itava Bosnadefinitivno u ruke Osmanlija.

78

i ^

S Va 5

c ui -+

^\

n o.3 — C/3

09p O

p X

3'* S^

„03 3

co-p

copa

i*

o

M 50s p

<» —

<

O to**-

5!I

«

on'

~< nnS.c

j-p 2^

""• X

p S.s P

; B

% n.c«'^ M< ^^

3Vp SS

oorci CB " S-O-0=P o-o

m" ff p PtSo Pao-^<* 2Ls*

» —

*

P a:

LITERATURA, PREMA KOJOJ JE OVAPREGLEDNA POVIJEST SASTAVLJENA:

Klai: Poviest Bosne do propasti kraljevstva. Zgb. 1882.

Klai: Povijest Hrvata I., II., 111. i IV. sv. Zgb. 1899-1904.Jireek: Istorija Srba. Prvi deo. (1371.) Beograd 1910.

Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II. izd. Beograd 1911.

Thalloczy: Geschichte Bosniens; Hoernes: Vorgeschicht-

liche Alterthlimer; Patsch: Die Zeit der Griechen undRomer; Truhelka: Denkmaler des Mittelalters (u zbirci:

Oesterr.-ungarische Monarhie in Wort und Bild. Bosnien

^ und Hercegovina. Wien 1901.)

Šiši: Vojvoda Hrvoje Vuki-Hrvatini i njegovo doba.Zagreb 1902.

Patsch: Bosnien und Hercegovina in romischer Zeit.

Sarajevo 1911.

Truhelka: Testamenat Gosta Radina. Sarajevo 1911.

Thalloczy: Istraživanja o postanku bosanske banovine.Sarajevo 1906.

Thalloczy: Kada i kako je Hrvoje postao veliki vojvodabosanski. (Glasnik zemalj. muzeja 1894.)

Thalloczy: Vojvoda Hrvoje i njegov grb; Glagolski misalhercega Hrvoja u Eski-saraju u Carigradu (Glasnik zem.muzeja 1892.)

Thalloczy: Prilozi k objašnjenju izvora bosanske historije

(Glasnik zem. muzeja 1893.)

Ruvarac: Dvije bosanske kraljice. (Glasnik zem. m. 1893.)

Ruvarac: Banovanje Tvrtka bana. (Gl. z. m. 1894.)

Ruvarac: Tri dodatka k raspravi: Banovanje Tvrtka bana.(Gl. z. m. 1894.)

Truhelka: Natpis Kulina bana. (Gl. z. m. 189'.)

Truhelka: Kraljevski^grad Jajce. Sarajevo 1904.

Siši: Pad Mladena Šubia. bana hrvatskoga i bosanskoga.(Gl. z. m. 1902.)

Siši: Studije iz bosanske historije. (Gl. z. m. 1903.)Fraknoj: Kardinal Carvajal u Bosni. (Gl. z. m. 1890.)Pecz: Ahmct paša Hercegovi. (Gl. z. m. 1894.)

Osim ovih napomenutih rasprava, poslužio se pisaci drugim manjim raspravama, štampanima poglavito uGlasniku zemaljskog muzeja.

NAKLADOM KNJIŽARE

J. STUDNIKE I DRUGA U SARAJEVUIZAŠLO JE:

Arnautske prie, niz pri-

mjeraka arnautske poe-zije od dra. Truhelke,

svezak L i IL po K 1*50

vezano po K 2"50

Auf der Bosna, valik u

kras oj opremi K 4'

—

Balkanski valik za klavir,

dvoruno od B. Kaerov-skog K 3'—

Balkanski valik za citaru

od B.Kaerovskog K 1*80

Pregledna karta Bosne i

Hercegovine od A. Stud-nike K —-40

Brani hrvatskoga jezikaod dra. Andria K 230

Cvijee iz bos.-herc. li-

vada, karišik za klavir

u krasnoj opremi od B.

Kaerovskog K 4'

—

Essay i iz podruja psi-

hološke pedagogije i

estetike od Lj. Dvorni-kovia K 2 50

Islam i kultura od Osman-Hadžia K TSO

Kraljevski grad Jajce, po-vijest^ i znamenitosti oddra. ire Truhelke K 2*

—

Gjurgjevi: Memoari saBalkana od 1858.^1878.

K3—Muslimansko pitanje(Ano-

nimiis) K 1"50

Naši gradovi. Opis naj-

ljepših sredovjenih gra-

dova Bosne i Hercegovineod dra. Truhelke K 4"

—

vezano K 5"—Nauka o pjesništvu od dra.

Dujmušia K 2*

—

Nauka o tvorbi orname-nata od A. Stud. K 350

Njemaka besjedovnicaod Hillmana K —-20

Njem. hrv.-srpski i srp.-hr-

vatski njem. džepni rije-nik od Scherzera K 3'

—

Ope odredbe o doho-darstvenim prekršajimai postupak kod istih oddra. Peindla K 3'

—

Osnove lijepog oblika ili

praktina estetika odA. Studnike.Jedino djelce

ove vrsti u našoj knji-

ževnosti K 3'50

Povijest turske carevineod E. Ušuplije K 3"

—

Prijevod Horacovih pje-

sama od Dragutina Kiš-

patia K 1"—Proljetno cvijee (pripo-

vijetke za mladež) K 1"50

Raundžija ZHslužbe. Ta-blice za brzo i lako iz-

raunavanje zarade naviše radnih dana (od I do16 dana) K —"20

Narodno ribarstvo od V,

uria K 2"

—

Sarajevo iz g. 1866. (slika

u bojama) K 2"

—

Najnoviji plan Sarajevaod A. Studnike K — "60

Sevdalinke za klavir i pje-

vanje od B. KaerovskogK3—

Teorija crtanja (na te-

melju geometrijskog obli-

koslovja) od A. StudnikeK2-40

M. KHOKeBMlieBa — TpnnpnnoBHJeTKe K 1'

—

Turski najpotrebitiji raz-

govori izsvakdašnjeg ži-

vota od O.Hillmanna—'20

U kolo, bosanske narodnepjesme za klavir od B.

Kaerovskog K 350

Dr. K. Kondi, zaraz.ie bo-lesti kod domaih ži-

votinja K 1'

—

J\p. K. KoHAni^, sapasHeOJieCTM KOJI, flOMatiMK>KMBOTHH>a K r

Zbirka aritmetikih i al-

gebarskih formula odKrmara - Studnike, Je-

dino djelce ove vrsti u

srpsko-hrvatskoj književ-

nosti K r

—

SeMajbCKH ycTaB sa Bo-CHy M Xepu,eroBHHy

K—-50

Zemaljski ustav za Bosnui Hercegovinu K —'50

Zelena granica. Niz po-uka roditeljima i odrasloj

mladeži od MarakoviaK—70

TISKARA „SARAJEVOER TAGBLATT' U SARAJEVU.

POVIJEST BOSNEU DOBA

OSMANLIJSKE VLADE.

I. DIO

(1463—1739.)

NAPISAO

DR MILAN PRELOG,

SARAJEVONAKLADA J. STUDNIKE I DRUGA.

KNJIŽARA

J. STUDNIKE I DRUGA U SARAJEVU

PREPORUUJE SLIJEDEE KNJIGE:

Povijest Bosne do propasti kraljevstva,

od dra. Preloga .' K 1"50

Repetitorij povijesti austro-ugarske mo-narhije, od dra. Preloga K 1*50

Gazi Husrefbeg „Njegov život i njegovodoba" od dra. ire Truhelke sa 56 slika K 4'

—

Rimsko doba u Bosni od dra. Patscha (pre-

davanje) sa 30 slika K 150

Kraljevski grad Jajce, od dra. Truhelke(Povijest i znamenitosti) K 2*50

Pregledna karta Bosne i Hercegovine, odStudniUe K —-40

Naši gradovi, opis najljepših sredovjenihgradova, od dra. Truhelke K 5*

—

Predgovor.

Smatram ovu „Povijest Bosne u doba osman-lijske vlade" samo pokušajem, da se na osnovu do-

sadanje literature i vrela, u prvom redu dakako za-

padnih, poda u jednoj cjelini slika osmanlij-

skoga gospodstva u našim zemljama. Vrlo uvaženi

dr. Bašagi u svojoj poznatoj „Kratkoj uputi" pri-

kazao je iskljuivo islamski elemenat u ovim ze-

mljama, a ja sam pokušao, da barem u najglavnijim

crtama prikazem sudbinu svih triju glavnih konfesija

u zemlji. Vrlo dobro znadem, da imade u ovomprvom dijelu mnogo manjkavosti, jer je i materijal

za pojedine epoke esto vrlo oskudan. U novije dobamarljivo se izdavaju spomenici iz osmanlijskih vre-

mena povijesti Bosne, pa e i u tome danas sjutra

biti bolje. Na kraju drugoga dijela bit e dodan is-

crpivi sadržaj i indeks imena.

Pisac.

BORBE OSMANLIJA S UGARSKO- HR-VATSKIM KRALJEVIMA OD GOD. 1463.

DO PADA JAJCA (1528.)

A.

Kralj Matija Korvin i Bosna. Pad Hercegovine.

Vojnom sultana Mehmeda „el Fatiha" g. 1 463.

nije bila sva Bosna definitivno pokorena. Za ostatke

Bosne vodila se dugotrajna i krvava borba, koja

svršava padom Jajca. Kada i ovaj grad pade u ruke

znamenitoga H u s r e v-b e g a, onda prestaje po-

sebna povijest Bosne i poinje povijest Bosne kaodijela velikoga osmanlijskoga carstva.

Pokušat emo prikazati više u preglednoj slici

najvažnije momente u toj borbi, ne obazirui se za

sada na ve osvojene dijelove Bosne i na prilike,

koje su u tim dijelovima vladale.

Matija Korvin nije mirovao na glasove, da se

sultan Mehmed sprema na Bosmu. Franjevcu Jukiuini se sumnjivo njegovo ekanje na Dunavu, dok je

boravio u Bosni Mehmed, pa veli, da je Matija

možda „i želio po koi nain propast kraljevu, datako lašnje Bosnu sjedini k ugarskoj kruni", ali

brojni savremeni spomenici ne dozvoljavaju nimaloove sumnje. Matija je sasvim ispravno shvaao, što

znai pad Bosne za njegove zemlje i itavo zapadnokršanstvo, pa je barem u prvom dijelu svoje vlade

inio sve, što je bilo u njegovim silama, da otme

Bosnu Osmanlijama. Koliku je važnost polagao naBosnu, razabiremo iz pisma Papi Piu II., u kojemzove Bosnu „kljuem i lukom itavoga kršanstva,iza koje stoji otvoren put na sve krajeve istoka i za-

pada."

Koliko je opet Mehmed II. uvažavao MatijuKorvina kao protivnika, zabilježio nam je hrvatski

Ijetopisac Ivan Tomaši; pa ako nam i nijesu bi-

lješke Tomašieve zajamene kao bezuvjetno istinite,

one su ipak znaajne i dobro karakterišu Matiju. To-maši nam pripovijeda, da je jednom zgodom sultatn

rekao: „Dao sam ogledati itav svijet i sve vladare

na zemlji i nijesam našao ravna kralju Matijašu" i

onda „Ja i kralj Matijaš na itavoj smo zemlji jedini

vrijedni, da se zovemo vladarima („sumus digni no-

mine principum")".

Matija se ogleda za saveznicima, gdjegod imanade, da bi ih mogao dobiti. Najspremniji su Mle-

ani da ga pomažu. Oni se opravdano boje za svoje

posjede i obeavaju Matiji kroz šest mjeseci prinos

od mjesenih 3000 dukata. Papa Pio II. uinit esve, što je u njegovim silama. Matija kuca i na vrata

milanskoga vojvode i napuljskoga kralja. Ugarski

sabor u T o 1 n i dozvoljava kralju izdašnu pomoi u mjesecu maju nalazimo ga u južnoj Ugarskoj i

Srijemu s neko 20.000 pješaka i konjanika, jer je

slutio, da e Mehmed II. na Budim. Mehmed II. po-

slao je megjutim na Beograd A 1 i-b e g a i dok je onosvajao Bosnu, ratuje Matija sa svojim vojskovo-

gjom Andrijom P on g r a c o m u Ugarskoj,

Srijemu i Srbiji, raspršivši ete Ali-begove, poha-

ravši Srbiju i oslobodivši jedno 15.000 kršanskih

sužnjeva.

Mehmed „ef Fatih" vratio se jednim dijelom

vojske kui, a drugi dio osvajaše pod M a h m u d

pašom južnu Bosnu i Humsku zemlju. Manji odi-

jeli provališe u susjednu Hrvatsku i mletaku Dal-

maciju. Hrvatski ban Pavao Šperani opre se tur-

skim etama, ali bude razbit i uhien. Radi poraza

— 7 —

banova nastade opa smutnja i Turci prelete ita-

vom Krbavom sve do Senja (14. juna 1463. javlja

sve to mletaka opina papi). Mleani razviše na

sve strane akciju. Nastoje da skupe bosansku i hum-sku raštrkanu gospodu, a njihov poslanik na ugar-

skome dvoru vitez A y m o sklapa u ime svoje dr-

žave uPetrovaradinus Matijom „ligu za vo-

gjenje rata protiv zajednikoga neprijatelja" (sep-

tembar 1463.) U tom ugovoru se istie, da nijedna

stranka ne može uiniti ni primirja ni mira s Tur-

cima bez druge stranke. Vrlo je zanimiva i ona takaugovora, da se za trajanja saveza ne smije mletakaopina paati u oblasti kralja Matije, a on opet u

njene oblasti. ini se, da se taj dio ugovora odnosi

donekle na to, što je udovica bana Pavla Šperan-

ia htjela, da stavi svoju banovinu pod mletakuzaštitu, a s druge strane snovali su i neki bosanski

velikaši, da sama mletaka opina pokrene rat za

oslobogjenje i da se oslobogjene oblasti pridruže

onda mletakoj državi. Megju tim velikašima istie

se vojvoda Ivaniš Vlatkovi, jedan od naj-

simpatinijih velikaša bosanskih, koji se do smrti

borio protiv Turaka u Neretvanskoj krajini. Uznjega su braa 2arko i Tadija, koju obilato potpo-

maže Dubrovnik. Za Ivaniša znamo, da je u to

doba tražio u Spljetu od Mletaka, da mu dozvole

naseliti se na Brau, a on e za plau od 200 du-

kata na godinu služiti Mleanima sa 400 ljudi uboju protiv Turaka.*)

U augustu 1463. došlo je u Mletke više bosan-

skih knezova i plemia, da zamole mletaku pomo(pro reaquirendo regno Bossine) i ovdje izjaviše, dani oni >ni žitelji bosanski ne e drugoga gospodaranego Mletke, pa ako opina ne prihvati njihove po-

nude, oni e se radije pokoriti turskoj vlasti („su-

bigunt se ditioni Turcorum"**). Za ovim mletakimprotektoratom otima se i V 1 a d i s 1 a v V u k i ,sin hercega Stjepana.

*) Klai: Povjest Hrvata IV. p. 46.**) Ibid. p. 47.

— 8 —

Nakon sklopljenoga ugovora pošao je Korvinprema Savi, prešao tu rijeku kod Gradiške („nabrodu savskom na Gradiših") i udario staromrimskom cestom prema Vrbasu. Prednje njegoveete poetkom oktobra zaposjedoše Z v e a j, ukojem je zapovijedao turskom posadom poznati Mi-hajlo Koinstantinovi iz Ostrovice i doskora osva-

nuše pred Jajcem. Mihajlo Konstantinovi pripovi-

jeda, da je u Jajcu zapovijedao J u s u f-h a r a m-b a š a, a druga vrela znadu za Hara m-b e g a.

Varoš pade u ruke Matijinih ljudi ve za etiri dana,

kako se mish pomou kršana, koje su na borbu po-

takli Franjevci.*) Turci se povukoše u tvrdinju, i

branili se ondje prema vlastitim kraljevim rijeimatri mjeseca.

Matiju slabo pomagahu bosanski vehkaši.

Knez Vladislav Vuki zauzeo je župu Ramu s pro-

zorom i župu Uskopije na gornjem Vrbasu s gra-

dom Veselom Stražom i razglasio, da ratuje u ime

mletake opine. Mleani su u velikoj neprilici i po-

ruuju po svom poslaniku Aymu, da je Vladislav

samo zato upleo oijihovo ime, da povea sebi ugled.

Matiji je uspjelo ipak nagoditi se s Vladislavom.

Ovaj ga prizna svojim gospodarom, obea poma-gati ga u Bosni, a Matija ga sa sinom Balšom uvrsti

megju barune kraljevstva, potvrdi mu posjed u Her-

cegovini i dade mu još župu Ramu i Uskoplje**).

Kod opsade Jajca malo da i kralj nije poginuo.

Na sam Boži 25. decembra 1463. predade se ja-

jaka posada, a iza nje još i druge naroito uz

Vrbas.

Slijedee godine odluio se nakon ovih Mati-

jinih uspjeha Mehmed II. na novu vojnu. U junu

*) Batini: Djelovanje Franjevaca I. p. 133.

**) Klai 1. c. p. 48. („in civitate nostra Jaycza".

6. decembra 1463.) S time nije ni malo u kontradikciji

po Bašagiu, kako on to misli, (Kratka uputa u prošlost

B. iH. p. 21) navedena injenica, da je 1466. zajim od Ve-sele Straže Skenderbeg Mihajlovi bio imenovan bosan-skim namjesnikom, jer je Vladislav te krajeve valjda

doskora po osvojenju izgubio.

— 9 —raspršiše se prednje ete sultanove po Bosni i Her-

cegovini do Dubrovnilca, a Mahmut paša provali i

u Hrvatsku i opustoši oblasti Stjepana II. Franka-

pana i zarobi mu sinovca. U julu je došao i samsultan i s najveim dijelom vojske pade pred Jajce.Manji dio vojske posla 'na Hercegovinu, odakle

mnogo naroda pobježe zajedno s hercegom Stjepa-

nom u Dubrovnik, tražei ondje zakloništa. Kralj

Matija javlja caru Fridriku, da sultan ve 30 danapodsjeda Jajce, gdje je dao još nevigjene topove li-

jevati, s kojima obara zidove grada. Jajce je obraniohrabro neki nama po imenu nepoznati kapetan. Iza

uzaludne opsade na glas, da se i Matija sprema uBosnu, ostavi Mehmed Jajce i polagano se vraaou Tursku. Nešto vojske ostavio je na megji Bosnei Srbije, da prati kretanje kralja Matije. Mletaki po-

slanik Aymo znade pripovijedati, da je Turke zade-

sio kod Jajca silan poraz i da ih je ovdje izginula

nebrojena množina. Istie dalje, premda ne pripovi-

jeda detalje, da su se kod obrane grada osobito is-

takle žene („le femine die hano facto una mirabile

defesa").

Matija Korvin odlui sada oteti Turcima sjeve-

ro-istonu Bosnu, pa da tako sastavi suvislu obram-benu liniju od Beograda do Jajca. Glavna mu je na-

mjera bila, da zauzme Zvornik. U njegovoj vojsci

nalazi se mnogo odlinih velikaša, a megju njima se

istie E m e r i k Z a p o 1 j a, kojega je kralj po svoj

prilici ve poslije zauzea Jajca uinio upravi-teljem bosanskoga kraljevstva. Poštoje stanje zemlje bilo posve nesigurno, a dohoci ni-

kakovi, podijelio mu je Matija i bansku ast u Hr-vatskoj i Slavoniji i dohotke bogatoga vranskogapriorata. Za porodicu Zapoljinu znademo, da je veotprije držala posjede kod današnje Nove Gradiške,

dakle blizu Bosne. Potpuni naslov Zapoljin gla-

sio je: „Gubernator Bosne, ac regnorum nostrorumDalmatie et Croatie, nec non Sclavonie banus".ast ova, veli Klai, bijaše velika, jer se bosanski

gubernator spominje odmah megju svjetovnim do-

— 10 —

stojanstvenicima iza palatina, pred svim banima. Umjesecu oktobru 1464. nalazi se Matija pred Zvor-nikom. Dok je glavna vojska opsjedala grad, kralj

je zauzeo glasovitu Srebrenic u,*) a drugi dije-

lovi vojske osvajahu gradove izmegju Bosne i

Drine, te je tako kralja zapala i tvrgja Srebren i ku oblasti Usori. Zvornik je kralj zaludu opsjedao.

Polovinom novembra zapovijedi posljednji juriš, ukojem je i Zapolja dopanuo ra-nia, ali i on bi suzbit.

Ostavivši mnoge topove kod Zvornika, vrati se

kralj kui.Rezultati ovih Matijinih vojna bijahu u glav-

nom slijedei: Jezgra prave Bosne s Vrhbosnom,.Bobovcem etc. ostade i nadalje u turskim rukama.Od osvojenih dijelova osnova Matija dvije bano-

vine : j a j a k u i s r e b r e n i k u. Prva je obu-

hvatala podruje Vrbasa do utoka u Savu s grado-

vima: Jajce, Banjaluka, Greben, Sokol, Jezero, Vi-

jenac, Livac, Komotin, Boac, Zveaj, premda su

neki od tih gradova i prije konanoga pada Jajca

povremeno pali u ruke Turaka, pa opet bili natrag

osvojeni ; drugoj banovini bijaše središte grad Sre-

brenik, pa grad Tešanj (?) i još neki manje važni

utvrgjeni gradovi. Ove banovine bijahu od velike

koristi po obranu hrvatskih zemalja, samo je po nje

bilo štetno, što su još od pada kraljevstva Turci za-

držali donekle podruje Sane u svojim rukama s tvr-

dim gradovima Kljuem i Kamengradom.Tako su oni mogli, ostavljajui na stranu utvrgjene

gradove jajake banovine, provaljivati u veim ili

manjim etama u Hrvatsku, a isto tako i sa strane Li-

jevanjskoga i Duvanjskoga polja. Samo to, veli

Klai, može protumaiti one nebrojene turske na-

vale od god. 1468., pa do primirja od god. 1503. u

*) Ova nije ostala dugo u rukama ugarskoga kralja,,

jer ve 6. maja 1468. obavješuje sultan Mehmed II. Du-brovane, da je njegov emin, Hodža Suie, prodao mjesta

„srebrena" i „basove" u Srebrenici Paskoji Romegu, a

ovaj da je ostao dužan od zakupnine 3000 dukata. (Tru-

helka: Tursko-slovjenski spomenici dubrovake arhive.

Sarajevo 1911. Separ. ot. Gl. z. muz. 1911. p. 28.)

— 11 —hrvatske zemlje.*) I jajaka i srebrenika banovinabile su uregjene na vojniku. U ovo vrijeme uprav-ljali su Bosnom hrvatski banovi (1464.—1471.) kao-

Zapolja, Tuz, Blaž Magjar, a 1471. postade Ni-kola Iloki bosanskim kraljem. U kojim prili-

kama se to dogodilo, o tom emo kasnije govoriti.

iMnogo krvi prolilo se u borbama za tu banovinu i

jedva imade starije ugarske ili hrvatske porodice,

koja se nije u tim banovinama borila.

Poslije prvog osvojenja Jajca (1463.), kako^

smo ve naprijed spomenuli, vratio se Mehmedkui, a M a h m u d p a š a H r v a t**), dugogodiš-nji suradnik Mehmedov, svakako najizrazitija li-

nost na dvoru Fatihovom („el piu valento et prat-

tico") pošao, je od Jajca do Lepenice, a onda prekc^-

Ivana u Konjic, Nevesinjsko polje, Gacko, pa naKlju, tvrdi hercegov grad, kojega je zauzeo, aujedno i Blagaj. Klju je pred jesen opet osvojenod sinova hercega Stjepana, koji je pred Turcimapobjegao u Novi, a blago pohranio u Dubrovniku.Turci su jedan dio Hercegovine osvojili i stavili ute osvojene dijelove vojvode ili krajišnike.Ve smo spominjali, kako su Vladislav i Vlatko, si-

novi hercegovi, najprije stajali pod uplivom mle-

takim, a onda je Vladislava predobio na svojustranu Matija.

God. 1465. spremao se kralj Matija opet uBosnu, da opere neuspjeh kod Zvornika, a u druguruku htio je da stvori obrambenu liniju od Jajca na

*) Pad Kamengrada stavlja Lopaši tek iza mohakebitke. (Sr. Lopaši: Biha i biiiaka krajina p. 62.)

**) Hrvatom ga oznauje službeno tursko izvješe i

sve turske povijesti. Bašagi veli, da se po svoj prilici

zvao Jankovi (Bašagi o. c. p, 21.) Truhelka ga zoveAbagovi Hrvat (o. c. p. 26) i Mahmud paša Opukovina istom mjestu p. 176. Jorga veli o njemu: Bijaše Grki njegovo porijetlo ope poznato. Otac mu se zvao M i-

hajilo, a mati mu bijaše iz Srbije. Kao dijete uhvatišega akindžije izmegju Smedereva i Novoga brda i odve-doše u Carigrad. Žena moreotskog arhonta ManuelaBubali-a bijaše mu sestrina. (Jorga: Geschichte des.Osmanischen Reiches II. p. 200.)

— 12 —jug do Neretve i Dubrovnika, a možda i do Novoga.Mehmed II. nastojao je najprije Mleane odvratiti odsaveza s Matijom, pa kad mu to nije uspjelo, ondaje htio pregovarati s Matijom, ali ovaj nije htio nje-

govim poslanicima dati ni slobodna pisma, inilose, da se ozbiljno spremao za navalni rat, ali valjda

odviše malo pomagan od sveznika, prijegje Savu, a

m]e niam poznato, da bi bio kakav uspjeh poluio.Ipak je poslao u Hercegovinu slav. bana Jana V i-

t o V c a i meštra tavernika Ivana Rozgonasa 500 ljudi, kojima zapovijedi, da uine red u ze-

mljama hercega Stjepana i njegovih sinova i da ih

zaštite od Mletaka, kojima je i stari herceg Stjepan

pogodovao. Ako ne bi drugaije išlo, neka zauzmeitavu hercegovu zemlju s Krajinom i Neretvom,koju je herceg nedavno ustupio Mlecima. Matija impridijeli i dubrovakoga poslanika Guetia i na-

laže im, da paze na dubrovake oblasti i grad i da

ga štede i zaštiuju. Kraljeve vojskovogje pogju za-

padnom Bosnom i pod kraj 1465. prispješe u Du-brovnik. Nakon pregovora s Dubrovanima odlu-

eno bi utvrditi grad P o i t e 1 j i staviti u nj ugar-

sku posadu. Na trošak Dubrovana imala se nainiti

za Poitelj jedna uprija*) i tako bi Poitelj imaopostati izlazna taka za daljnja preduzea protiv Tu-

raka u Hercegovini. Kapetani kraljevi pritisnuli su

iz Poitelja nekadanju Humsku zemlju, a imali su

nakaniu provaliti do Novoga i uzeti ga za Matiju.

*) Ovu upriju drži dr. Truhelka identinomsa starom uprijom u Mostaru, koju novija tradicija

pripisuje Rimljanima (o. c. p. 169.) Za gradnju uprije

nijesu samo doprinijeli Dubrovani nego i hercegVlatko, a papa je Pavao II. odredio, da se 10.0(X)

dukata, što ih herceg Stjepan ostavio za svoje zadušje,

upotrebe za ratovanje protiv Turaka, predavši Matiji te

novce. S tim se novcem utvrgjivao, Poitelj i gradila u-prija. Evlija elebija znade i za ime graditelja te uprijei za doba, kad je nastala. On veli, da je po zapovijedi

Suleimanovoj sagragjena 1566. godine. Mustafa Hilmi Mu-hibi drži, da je uprija gragjena prije zauzea Her-cegovine. (Sr.: Stara uprija u Mostaru Gl. z. m. god. I.

knj. III. p. 13.)

— 13 —

Razabiremo to iz jednoga pisma hercegova Mlea-nima, u kojemu se tuži na Turke i Mleane, ali ovi

se drže rezervirano, jer se boje Matije. Najposlije

polaže herceg svu nadu na svoje stare prijatelje Du-brovane, koji e ga izmiriti s Matijom. Poslanici

hercegovi borave na -dvoru kralja Matije u Budimu,molei pomo od 3000 vojnika. Matija šalje dubro-

vakoga poslanika na svom dvoru Bunia s magi-

strom Gregorijem, da na njegov raun skupljaju

plaenike i pomažu hercega. Kad je magister Grego-rij stigao u Dubrovnik, nije više našao na životu

staroga hercega. Ovaj je umro u Novom, poslavši

prije toga sve svoje dragocjenosti i testamenat uDubrovnik. Ovaj testamenat bio je uzrokom velikom

razdoru izmegju lanova hercegove porodice, a

valja i uzrokom, da je najmlagji hercegov sin Stje-pan prešao na islam.*) Oevo vladanje naslijedio

je vojvoda V 1 a d i s 1 a v, koji je u sultana isprosio,

da ga potvrdi u vladanju. Sultan izdao je u Drino-

polju lerman, kojim javlja Dubrovanima, da je

„otvorio milost" sinu hercega Stjepana, Vladislavu

i dao mu, što poiska od oinje zemlje, a od svoje

baštine i da mu je o tome zapisao berat.**) On me-

gjutim nije vladao oevinom, nego mlagji mu brat

Vlatko. ini se, da se bojao, da bi mogli Turci

saznati za njegovo paktiranje s Ugrima, Mleanimai talijanskom gospodom, pa da je zato ostavio

svoju oevinu.***)

U dalnjem toku g. 1466. zamjenjuje Jana Vi-

tovca, koji se povratio s bojišta, ostavivši u Poite-

Iju kneza Pavla (Sandara?) s jakom posadom,Ivan Tuz od Laka. (Bozne, Dalmatie, Croatie

ac totiuk Sclavonie banus et capitaneus generalis).

U septembru ga nalazimo s Rozgonom kod Klisa.

Udova bana Šperania predaje im Klis i Sinj, a oni

stavljaju u te gradove kraljevske kaštelane. I ove

godine se opaža, da se Vladislav i Vlatko, te Ivaniš

*) Potanje o tome gledaj Truhelka o. c. p. 164 etc.**) Truhelka o. c, p. 26.***) Ibidem p. 165.

— 14 —

i Žarko Vlatkovi radije utiu napuljskomu kralju

Ferdinandu i caru Fridriku III., nego Matiji*Kor-vinu. 2arko je morao u to doba ovladati Klisom,prema tomu raditi protivno interesima kraljevih

ljudi, jer se ponosito piše: „Mi, Žarko, vojvodaHumski, u ime posveenoga carskoga velianstva

ban Klisa i Primorja sve do rijeke Neretve.*) Na nj

se tuže Ivanu Tuzu i Mleani (1467.)

Turskom Bosnom upravljaše od 1464. do 1470.

Isabeg IshakoviHranuši kao vrhbo-sanski sandžak. O njegovom djelovanju prije padaBosne i o njegovoj zasluzi oko osnivanja Sarajeva,

govorit emo kasnije. Za njegova upravljanja po-

znate su nam brojne provale iz Bosne sad sa veim,sad sa manjim etama u susjednu Hrvatsku, osobito

Liku i Krbavu, a savremeni koruški Ijetopisac JakovUnrest znade pripovijedati, da su bosanske ete pli-

jenile po itavoj Kranjskoj sve do zidina Ljubljane.

Mnogo znatniju akciju razvio je njegov na-

sljednik u vrhbosanskom sandžakatu A j a s-b e g(1470.—1475.) Najznatnija je njegova provala iz

Bosne god. 1472. u Istru i Furlansku sve do Udine

i ujedno prva velika provala u Hrvatsku iza

osvojenja Bosne. Nekako u isto doba poeli su

Turci pod zaštitom velike vojske dizati tvrgju Ša-

bac. Time su raskinuli obrambenu liniju izmegju

Beograda i Jajca i sada im je bio otvoren put u

Slavoniju i Ugarsku.

Življa akcija Turaka opaža se i u Her-

cegovini. Ponajviše zbog intrigua hercega Vlat-

ka, koji je bio s Dubrovnikom u svagji radi

oeve baštine, navalio je na dubrovako zemJjište

hercegovaki sandžak (krajišnik, vojvoda) H a m-

z a-b e g. Kada su Dubrovani intervenirali na porti,

morao je Haimzabeg povui svoje ete iz blizine

Dubrovnika, a da ne budu besposlene, okrene ih

prema Po i tel j u.**) Ban Tuz i kapetan grada

Pavao Sandar branili su grad hrabro, a podupirali

;- -;:*) Klai: Povjest Hrvata IV. p. 75.

[3 **) Potanje o tome vidi Truhelka o. c. p. 169.

— 15 —

su ih potajno i Dubrovani, ali u septembru pade onipaik u ruke H a m z a-b e g o v e, koji postavi u

:gradu turskog dizdara. Dubrovani su iza toga

morali spaliti gradi Posrednicu u blizini Po-

itelja, jednu od zadnjih strateških taaka na donjoj

Neretvi (1472.), a još iste godine bude dokinut je-

dan od najvažnijih starobosanskih emporija, neret-

vanska gabela (gabella di Narente), stara Drijevska

carina (današnja Gabela). Tik do nje bijaše u

Osobi janima glasovita dubrovaka kolonija,

koja se sada preseli u Ston.*)

Kralj Matija Korvin bijaše megjutim u borbi

s eškim kraljem Jurjem Podjebradskim sasvim

smetnuo s uma svoju zadau, što ju je imao u borbi

s Turcima. U Ugarskoj digoše se opet protiv njega

radi njegovih apsolutistikih težnja mnogobrojniugarski velikaši. Da predobije barem neke za se,

on ih je veoma odlikovao, a napose NikoluIlokoga, kojega je imenovao bosanskim kra-

Ijem, i obeao mu, da e ga okruniti kraljevskim

vijencem. Dubrovani o tome javljaju napuljskomukralju, da je Matija Nikolu uinio kraljem s privo-

lom sviju prelata i baruna i da se oekuje, kad eNikola Iloki doi u Jajce na krunisanje. Da li se

zbilja okrunio nije nam poznato, znademo samo za

jedno pismo, u kojem se veli, „da e se krunisanje

obaviti slijedee nedjelje".**) O motivima, koji su

Matiju vodili, da Ilokoga imenuje bosanskim kra-

ljem, nijesmo sasvijem na istu. Poznato nam je, daje sultan Mehmed nekoliko godina iza osvojenja

Bosne postavio u osvojenom dijelu nekog Tomaše-vievog velikaša za kralja i prozvao ga valjda us-

prkos Matiji Korvinu Matijašem.***) Matija Korvinsuprotstavio je možda tom Matijašu Nikolu Ilo-

koga. Thalloczy misli, da je ovim imenovanjem Ma-

*) Truhelka: Ibid. p. 171—172.**) Klai: Povjest Hrvata IV. 86.***) Možda je to bio , veli Klai , Matija Vojsali

od roda hercega Hrvoje (1. c. p. 64.) Thalloczy ga zoveMatijom Kristiem i stavlja ga u 1476. godinu.

— 16 —

tija htio interes svoga visokoga plemstva svratiti naborbu s Turcima, ugagjajui taštini Nikole Ilokoga.

Za Ilokoga znademo, da se ponosi naslovombosanskoga kralja,*) da je izdavao povelje, služeise peatom kao bosanski kralj (sigillo nostro, quout rex Bosne utimur), ali nam nije poznato, da je

sam boravio u Bosni i ondje poduzimao kakovuveu akciju protiv Turaka. Koncem 1472. i poet-kom 1473. spremao se Nikola doduše u Bosnu, ša-

lje poslanike u Mletke, a u tu svrhu boravi ondje i

Petar Zrinjski kao poslanik „prejasnoga kralja Ni-

kole", tražei pomo za osvajanje bosanskoga kra-

ljevstva. ini se, da i Matija Korvin nije rado gle-

dao sveze svojih velikaša s Mleanima, pa se sva ta

Nikolina akcija razbila.

iKoncem godine 1475. i poetkom 1476. spre-

mio se Matija na osvojenje Š a p c a. Nakon opsade,

koja je trajala više od mjesec dana, zauze on Šabacuz veliki napor. Sam veli, da je mnoge tvrgjave

osvojio, ali nijedna ga nije stajala toliko napora,

troškova i ljudi koliko ova. U kraljevoj vojsci n a-

lazio se i srpski despot Vuk Grgur e-

vi Brankovi (Zmaj Despot), koji se još

i kasnije proslavio u boju s Turcima. Pošto se Ma-tija iza pada Šapca radi prilika u Ugarskoj moraopovratiti, ostavi daljnje vojevanje svojim vojsko-

vogjama, megju kojima se istie Stjepan Ba-t h o r y.

Osvojenje Šapca dojmilo se duboko naroda uBosni. Kralj M a t i j a š (V o j s a 1 i ?) poe kole-bati vjerom prema sultanu. On poslapismoKorvinu, u kojem izjavljuje, da voli po-

koravati se kršaninu nego Turcima,samo akoga ostavi za vladara bosan-skoga kraljevstva. Isto e uiniti i

drugih 6 bosanskih velikaša, koji su

*) Zagrebaki kaptol mu piše god. 1472.: „svjetlome

principu, gospodinu Nikoli, po božjoj milosti bosanskomkralju i itave Slavonije banu. (Klai 1. c. p. 90.)

— 17 —

dosada sultana priznali za svogagospodara.

Sultan Mehmed saznavši za nevjeru Matijaša

Vojsalia, posla vojsku u Bosnu, koja ga stade op-

sjedati u nekom gradu. Matijaš se sada obrati naKorvina za pomo, a ovaj mu posla Stjepana Batho-

ra. Ljeti 1476. znade se ve u Budimu, da je Ba-thory Vojsalia oslobodio od turske opsade i da je

utvrdio vlast njegovu u zemlji.*) Slijedee godineumro je Nikola Iloki, a njegovo mjesto nebijaše popunjeno (1477.) Prilike morale su se

znatno promijeniti oa štetu Ugarske, a u korist Os-manlija, jer se ni ne spominju bosanski banovi. Od-luniji sukobi u Bosni dogodili su se god. 1480.

Tada je bio bosanskim sandžakom D a u t b e g(Davud-ibeg). Matija Korvin borio se baš tada s ca-

rem Fridrikom III. i po njegovoj dozvoli provalio je

Daut-beg kroz Hrvatsku u Kranjsku i Štajersku. Napovratku provalio je Daut-beg i u Ugarsku doRabe, gdje se negdje i Matija Korvin nalazio, ali gado nogu potukoše Stjepan Zapolja i Petar Gereb.Matija Korvin odlui sada, da radi povrede slobod-noga prolaza, što ga je Dautbeg dobio, zaratuje naBosnu. Spremivši vojsku, pregje kod Gradiške (ad-

vadum Zawy fluminis) Savu i provali u Bosnu. Uto doba pada i pismo Korvlnovo sultanu, kogazove starijim „bratom". On uvjerava sultana, danije Daut-begu prijeio prolaza svojom zemljom^ali da je Daut prekršio svoje obeanje i navalio nanjegove oblasti, pa zato sada mora da vodi osvetnuborbu protiv njega. „Ne emo, veli Matija, time, dapovrijedimo Vaše Velianstvo, niti vaše vladanje,

nego samo da kaznimo nevjernoga pašu. S VašimVelianstvom, svršava Korvin, želimo živjeti u miru,,

jer si po krvi nijesmo tugji („ex quo sanguine nonalieni sumus") i jer vama kao starijemu bratu že-

limo u svemu ugoditi." U oktobru nalazi se Matija

kod Grebena, a njegove lako oboružane ete (vei-

*) Klai IV. p. 100-101.

— 18 — •

nom konjanici), koje su vodili hrvatski ban L a d i-

slav od Egervara, bosanski ban PetarDoi (u pjesmi Petar Do j in, varadin-s k i b a n) i junaki despot Vuk Grgureviprodriješe do Sarajeva, koje popališe. Sva tri oba-

vijestiše kralja o svojem etovanju s Turcima iz

Jajca. Vele, da su došli do Vrhbosne, a da o nji-

hovom dolasku nije niti paša niti itko drugi slutio.

Paša je pred njima pobjegao u velike planine, a oni

ostadoše pod gradom tri dana. Trei dan otstupiše

i dadoše itav grad i okolicu popaliti uzevši sa so-

bom pašino blago. Daut-beg ih negdje na povratku

doeka na Lašvi, gdje su bili s njime ljuto kreševo,

ali prava je bitka bila kod Travnika (prope Drav-

nik), kojom je prigodom po kraljevom izvještaju

palo 10.000 Turaka. U decembru se nialazi Matija

ve u Zagrebu, odakle o tim borbama šalje izvještaj

papi Sikstu IV.*) U ovo doba spadaju sve one de-

taljne borbe, koje je narodna pjesma opjevala, uz-

veliavajui Vuka J ai

a n i n a (G r g u r e-

via) i Gjerzelez Aliju.**)

Prvih dana maja 1481. godine umro je sultan

Mehmed „el Fatih'*. Smutnje, koje su nastale izme-

gju brae Bajazita II. i Džema kao da su htjeli is-

koristiti i turski podanici U junu 1481. zna se, ida je

herceg Vlatko provalio u Bosnu, ali ga Daut-paša

razbije („in loco, qui Meniesagite (?) dicitur). Du-

brovani vele, da je Vlatko radio neraz'borito, nema-

jui ni od koga pomoi ni savjeta nego jedino od

V 1 a 'h a, koji su ga zvali. Vlatko je izgubio sve, što

je uza se imao i sklonio se u Novi. Dubrovani da-

lje primjeuju, da u Bosni sve kipi bunom, te e je

ono m a 1 o T u r a k a, što je u njoj, ostaviti. Boš-

njacima je svima u ustima Matijaš; Matijaša do-

zivlju, Matijaša žele, na Matijaša svi svraaju oi

) Klai IV. p. 121—123. Truhelka o. c. p. 203.

**) Narodnu tradiciju o borbi Vuka Jajanina i

Gjerzelez Alije, gledaj u: Listovima o Bosni. (Bo-

sanski prijatelj IV. Sisak 1878.)

— 19 —

svoje.*) ini se, da Vlatko nije imao mira ni u No-vome od Turaka. On stade ugovarati s MatijomKorvinom, da e mu predati Novi i ostalo, što je

još u njegovoj vlasti, a kralj e mu zato dati drugomjesto u Hrvatskoj ili Ugarskoj, kako je to uinio i

bratu mu Vladislavu.**) Prema tome se Vlatko sadaodrekao nade, da e mu pomoi napuljski kralj Fer-

dinand I., iju je rogjakinju uzeo za žentu.

Kralj Matijaš odluio je da obrani posljednje

ostatke Hercegovine. Uza to se neprestano pripre-

mao na veliki rat protiv Turaka, na što ga je oso-

bito poticao papa Siksto IV. Matiji je bilo osobito

do toga stalo, da dobije N o v i i kašteo Kos (ca-

stell'um de Chos) na ušu Neretve. Pri tome su muišli na ruku hrvatski plemii u Krajini izmegju Ce-

tine i Neretve (na elu im Bartol Kai), hercegVlatko i osobito Dubrovani. Dotle je bio Vlatka

opasao u Novome A j a z-b e g, hercegovaki krajiš-

nik (1478.—1483.)Za dubrovako pomaganje saznao je i sultan

Bajazid II., komu se potužio Ajaz-beg, pa sultan

Dubrovane ozbiljno opominje, da pomažu care-

voj vojsci, a ne da joj odmažu i prijeti im, da einae mir s carstvom biti svršen.***) Kraljevske

ete pod vodstvom kapetana L a d i s 1 a v a M a r-

kus-a borave poetkom januara u Dubrovniku.•ini se, da su prije toga zaposjele Kaštel Kos. Po-

mo Matijina malo ili nikako ne pomože Vlatku.

Pod konac januara predade se Novi u ruke A j a z-

*) Klai IV. p. 132.**) Vladislav Vuki, koji se mnogo prije iselio iz

svoje otadžbine u Slavoniju, dobio je g. 1481. od MatijeKorvina gradove Veliki i Mali Kalnik u križevakoj žu-paniji i grad Morovi u vukovskoj županiji (Klai IV. p.

125.) Hrabri Ivaniš Vlatkovi preselio se takogjer u za-

grebaku županiju poslije pada Poitelja i nastanio se uGorama, odakle je polazio kao poslanik kralja Matijeturskom sultanu (Klai IV. p. 83.) Truhelka spominje, daje Ivaniš umro g. 1473. i da je njegova udova pobjeglau Ston. Prema tome izgleda, da je Ivaniš umro na Kra-jini. (Truhelka o. c. p. 172.)

***) Truhelka o. c. p. 67.

2*'

— 20 —

begove, a kraljevske ete odoše slobodno iz No-voga u Dubrovnik. (1482.) Herceg Vlatko preselio

se kasnije u Mletke, pobjegavši po svoj prilici naj-

prije u Ugarsku. Kašteo Kos ostade i dalje u ru-

kama Matijinih kapetana (Januš Hrvat), a i poslije

njegove smrti spominje se kao kršanska tvrgjavica.

Time je Hercegovina definitivno os-

vojena.

Slijedee godine (1483.) mnogo se u kršanskihpisaca spominje velika provala bosanskoga i srp-

skoga paše. Navala ova dogodila se suglasno po-

raznim izvorima u jesen spomenute godine. Turci

provališe dialeko u Korušku i krcati plijenom i rob-

ljem odluiše se pod kraj oktobra vratiti preko Une.

Hrvatski tadanji ban Matija Gereb sakupi hr-

vatske knezove, te doeka Turke „k od broda(prela z a) Z r i n s k o g a". U dvodnevnom boju

bijahu Turci razasuti. Nepoznati hrvatski Ijetopisac

zakljuuje svoje pripovijedanje ovijem rijeima: Let

gospodnjih 1483. tada tecaše, kada Gerebi Matijaš,

ban hrvatski i Vuk despot i gospoda hrvatska Turke

pobiše na brodu Zrinskoga, pobiše je prez isla."

Koruški kroniar Unrest spominje uz bana i des-

pota Vuka, te kneza Bernardina Frankapana u toj

borbi. I dvorski povjesniar Matijin Bonfiinijeslavi Bernardina Frankapana. Sam kralj Matijaš u

pismu papi Sikstu IV. hvali hrabrost banovu i hr-

vatskih knezova. Istie osobito, da su Turci iz

Vrhbosne na tu vojnu pošli. Jedini Ijetopisac

Tomaši spominje ime vojvode ove vojske, zovui

ga H a r s i-p a š o m*) i nekoga S e r 1 i-H a s a n a.

*) Potanje o toj provali Klai IV. p. 135. i dalje. Nemogu odrediti, koji je to bio Harsi paša. Truhelka

stavlja u godinu 1483. kao vrhbosanske sandžake Jahja-

bega i Hadži-bega (Chasi bega); Bašagi opet Sken-der-bega i Davud-bega. ini se, da su se sandžacf

veoma esto mijenjali tako, da je teško u tom kaosu

sandžakih imena nainiti red. Jorga II. p. 261. zove

vogju turske vojske Skenderbegom. Na istom mjestu

i opširniji opis dogogjaja god. 1483.

— 21 —

Iste godine sklopljeno bi još primirje izmegju

Korvina i sultana Bajazita II. na pet godina, te je

osim manjih okršaja na granici vladao mir izmegju

Turske i Ugarske posljednjih godina vlade Matije

Korvina. 6. aprila 1490. umre Matija Korvin. Hr-vatski Ijetopisac je to kratko zabilježio rijeima:

„Tada umre Matijaš, dobri kralj ugarsk i".

S njime nestade jednoga od najznamenitijih ugarskih

kraljeva. Bio je valjan vladar i državnik, vojvoda i

reorganizator vojske. Uspomena njegova ostade

duboko upisana u srcu naroda, koji je u 'njemu na-

šao monoga zaštitnika od visokoga nasilnoga

plemstva, jer je bio pravdoljubiv i viteški kralj.

B.

Posljednji Jagelovii i Bosna. Pad srebrenike i ja-

jake banovine.

Prvih dana slabe vlade V 1 a d i s 1 a v a II. J a-

g e 1 o V i a, koji nije mogao izraditi produljenje

primirja sa sultanom Bajazitom II., dolazilo je ešedo provala iz Bosne u susjedne zemlje. I ovaj put

se opaža, da su bosanski paše mimoilazili tvrgjave

jajake banovine, te preko Hrvatske provaljivali ususjedne austrijske zemlje. Jedna ovakova provala

pada u g. 1491., a bilježi ju više savremenih i poto-

njih pisaca. Vodju te provale zove kroniar Toma-ši S k a y n-p asom (valjda Skenderpaša Mihajlo-

vi).*) Na povratku iz Kranjske razbio je Skender-

pašu ban Ladislav od Egervara kod V r p i 1 a

b 1 i z u U d b i n e.

Kad su brzo iza toga nastale velike smutnje

u Hrvatskoj izmegju banova i roda Frankapanaupotreibi te smutnje u svoju korist bosanski J a-

k u b-p a š a za veliku provalu u Hrvatsku i su-

sjedne zemlje. Ljeti 1493. okupi om oko sebe 8000

*) Po Truhelki o. c. p. \87., mogao bi to biti Skender-paša, sada po drugi put bosanski sandžak. Bašagi: Kratka

uputa... p. 22. stavlja u to doba Jakub-bega.

— 22 —

lakih konjanika, te udari najprije na Jajce. Kada munije uspjelo zauzeti Jajca, udari preko Hrvatske naŠtajersku i Kranjsku, robei sve do Celja i Ptuja.*)

U Štajerskoj mu se usprotivi Maksimilijanov kape-

tan Jakov S e k e 1 j i prinudi ga na povratak.

Vraajui se robio je i palio po Slavoniji i Hrvat-

skoj, gdje padne pod M o d r u š e. Za to vrijeme

skupi hrvatski ban EmerikDerenin hrvatsku

i slavonsku gospodu, izmegju kojih prestadoše raz-

mirice, ispod grada Udbine (Udvine), da zakri Ja-

kub-paši povratak u Bosnu. Nesretnu bitku naKrbavskom polju opisaše mnogi savreme-

nici (Bonfinije, Unrest, Tubero, eški putopisac

Ivan Hasišteinsky), a i potonji istoriari. Vjernu

nam sliku poraza podaje izvještaj kninskoga bi-

skupa Jurja D i V n i a, koji je odmah pohitio u

Liku i napisao izvještaj papi Aleksandru VI. Divniveli, da je imao oko sebe Derenin jedno 15.000

ljudi, od kojih je što palo, što zarobljeno oko

13.000. Sam ban Derenin dopanuo je ropstva, pak

je na vlastite oi morao gledati, kako su Turci nje-

govom sinu odrubili glavu, te ju svaki put metali na

stol, kad bi trebao hrane. Kasniji pisac T o m a š i

znade priati i neke detalje. Tako, da je knez IvanFrankapan svjetovao Dereninu, da se ine bije

boj s Turcima na otvorenom polju, nego da se raz-

biju u tijesnim klancima, ali protiv toga bijaše De-

renin. On ree : Ha, Hrvati vazda ste bili

strašljivice! Ivan mu na to odgovori : D a-

nashoemoviditi, tko je bigavica; ti

budeš danas zaetak raspa hrvakezemlje, bane;nitopoUgrihod gradado grada jahati, ter se hartati, hoešd a n a s V i d i t i, k a k o T u r c i boj biju. Ban

pak ree: „Kušat u." To je prvi rasap kraljev-

stva hrvakoga i tu je itavo plemstvo hrvako iz-

ginulo, svršava Tomaši nešto pretjerano svoje pri-

*) Truhelka: 1. c. p. 206. veli, da je dobio slobodan

prolaz kroz Hrvatsku, što mi se ini nevjerojatno.

— 23 —

povijedanje. Hrvatski pop glagoljaš M a r t i n a c

svršava opis poraza ovim rijeima, koje dostatnokarakterišu u svojoj jednostavnosti znamenitost po-

raza udbinskoga po Hrvatsku: „I tagda naeše cvi-

liti rodivšije i vdovi mnoge i proi ini, i bist skrb

velija na vseh živuih v stranali sih, jakaže ne bist

od vremena Tatarov i Gotov i Atelja neastivih."

Jakub-paša povrati se s bogatim plijenom u Bosnu.Ovu bitku, veli Bašagi, turski povjesniari ispore-

gjuju s kosovskom bitkom. Sultan Murat I. je naKosovu otvorio jedno krilo, Jakub-beg je s Bošnja-

cima na Krbavi otvorio drugo krilo od kapije, krozkoju su kasnije turske vojske bez otpora prolazile usrednju Evropu. O krbavskoj bici spjevao je Jakub-beg veliku fahriju (slavospjev), u kojoj slavi svoju

pobjedu i junaštvo isporegjujui se s Muratom LSva ova fahrija vrvi pjesnikim frazama, koje dišu

po našoj narodnoj pjesmi.*) I sUjedee godine sunam poznate provale Bošnjaka u Hrvatsku, dokgod. 1495. ne dogje do primirja s Turcima na tri

godine.

U to doba spominju se po dva bana jajaka i

toBaltazarBaan (1494.—1505.) i F r a n j oBerislavi od Grabarja (1494.—1503.) i

opaža se jaka briga za uzdržavanje i obranu Jajca.

Prema ugovoru doduše, što ga je sin Matije Kor-vina sklopio s velikašima u Ugarskoj, koji su kodizbora novoga kralja prionuli uz eškoga kralja

Vladislava, bilo mu je obeano, da e gaizabrati za kralja bosanskoga, što se kasnije nije

izvelo, ma da je Ivaniš Korvin kao ban hrvatski po-sveivao veliku pažnju obrani granice protiv Tu-raka, nastojei uza to, da uzdrži primirje s Tur-cima. To mu je i uspjelo, jer je 1499. produženoprimirje do 1501. godine. U Bosni je god. 1498. po-stao namjesnikom po trei put S k e n d e r-p a š aM i h a j 1 o V i , koji je gledao d'a živi s Ugarskomi Hrvatskom u miru, pošto se u Carigradu nastojaloodvratiti Ugarsku od saveza s Mleanima, s kojrnia

*) Bašagi o. c. p. 22.

— 24 —

je sultan poeo baš ratovati. U drugoj polovini

1499. žena Ivana Korvina boravi stalno u Bihau naUni. Kada je ovdje Ivan slavio krstitke svoga sina,

S k e CT d e r-p a š a poasti bana i sina mu darovima.Mleani su se toga svega bojali, jer su mislili, dae Turci dobiti slobodan prolaz na mletako ze-

mljište. Bojazan Mleana bijaše i opravdana, jer je

Skender-paša i imao misiju došavši u Bosnu,da napada mletaki teritorij. Ratujui s Mleanimau sjevernoj Dalmaciji nije Skender-paša štedio ni

gradove hrvatske. Ipak je mogao mirno proi teri-

torijem Hrvatske u mletaku Furlansku, pak poha-

ravši je nemilo, vratio se sa silnim plijenom uBosnu. (1499.) Da mu je slobodan bio prolaz hr-

vatskim teritorijem, dokazuje nam jedno pismoSkender-begovo, kojim se ovaj tuži Ivanu iKorvinu

radi nasilja krajišnika, koji su napadali njegove

ete na povratku i otimali plijen. On se dapaetuži, da su Hrvati poeli harati po Turskoj, razorili

Kame n-g radi oteli mnogo robija.*)

Mleanima je napokon uspjelo sklopiti savez sa

papom Aleksandrom VI., Ljudevitom XII. i Ferdi-

nandom Katolikim, koji su ih najviše mogli pomoina moru. Nu za rat na kopnu trebala im je pomood ugar.-hrv. kralja. Nastojanjem kancelara TomeB a k a a o d E r de d a, koji je iz interesa bio pri-

jatelj Mlecima, jer je njihovom pomoi htio da do-

bije kardinalski šešir, uspjelo je predobiti za rat

Vladislava II. i ugarske velikaše. Mletaka opina

obvezala se za trajanja rata davati godišnju pripo-

mo od 100.000 dukata (1501.) Vladislav II. odluio

je ratovati na dvije strane u Srbiji i u Bosni. UBosnu e provaliti herceg i ban hrvatski Ivaniš

Korvin. Ivanišu Korvinu bijaše dodijeljen i palatin

P e t a r G e r e b. Turci su ve bili prije informirani,

da Vladislav II. nee produljivati primirja i da se

sprema na savez s Mleanima. S k e n d e r-p a š a je

zato skupio znatnu vojsku u Vrhbosni, a ini se, da

•) Truhelka o. c. 207.

— 25 —

mu je pomogao i smederevski paša i s tom voj-

skom pogjoše opsjedati Jajce. Pod Jajcem sakupilo

se šestero begova, a megju njima Omer4>eg, Mal-ko-beg Jahjabegovi, Nahinat-beg i Mustafa-begZvornianin. Ban Korvin požurio se, da dogjegradu u pomo. Hercegu Ivanišu prikljuiše se ban-

derija velikaša Frankapana, Karlovia, Zrinskih i

pomone ete palatina Gereba i Emerika Czubora.Pod Jajcem zametnu se bitka. Prema vijestima Iš-

fvanfijevim, koji nam je zabilježio ovu vojnu her-

cega Ivaniša, ostalo je nakon višesatnoga boja 4000Turaka na bojnome polju, a i Ivaniševa vojska pre-

trpjela je teške gubitke: 1000 mrtvih i jednaki broj

ranjenih. Sada Ivaniš popravi grad i opskrbi hranomJajce, te dalnju obranu povjeri Ivanu G j u 1 a j u,

slavonskom banovcu (novembar 1501.) Vrijedno je

ovdje istaknuti, da je u to doba gore spomenuti ja-

jaki ban Baltazar Bacan slabo mario za

svoju banovinu i da se uope nije u njoj ni nalazio.

Kralj mu mora prijetiti svojim gnjevom, ako od-

mah onamo ne pogje.*) U proljeu 1502. nastaviše

se borbe oko Jajca. S k e n d e r-b e g je omsLmo po-

slao svog mlagjanog sina M u s t a j-b e g a, kojemje bilo tek 19 godina, a otac ga ve sa 16 godinavodio na vojnu. Mustaj-beg s 10.000 vojske poharajajaku krajinu i opsjedne Jajce. Sam kralj Vladi-

slav II. posla svoga kapetana Ivana T a r c a j a

(Tharczay, Terceich, Tergei?) sa 4500 plaenika i

svojih dvorjanika u Bosnu, da podsjednutomugradu donese hrane. Ivan Tarcaj zametne s Mustaj-

begom kod Kame n-g rada (?) borbu, koja se

svrši turskim porazom. Ve 9. jula znalo se u Bu-

dimu za tu pobjedu, koju su proslavili vatrometima,

pucnjavom iz topova i zvonjavom zvona.**) Bašagipripovijeda, da je slijedee godine Mustaj-beg svla-

dao ugarske ete, koje su Jajcu nosile hranu i dže-

bhanu. Još iste godine povedena je velika akcija sa

*) Klai IV. p. 219.

*) Klai: Ibid. Truhelka o, c. 207.

— 26 —

strane Vladislavljevih vojvoda, da sa sviju strana

napadnu Bosniu s velikom vojskom. Za Ivaniša Kor-vina znademo, da se pod konac 1501. nalazi u ja-

jakoj banovini, gdje je donio hrane Jajcu i radi natome, da obnovi razvaljeni kašteo Livac.*)

Bajazit je megjutim poeo pregovarati o miru,

1 2 su ta pregovaranja otegnuta sve do polovine 1503^

godinie, kada je sklopljeno primirje na osam godina.

Turci su se obvezali, da nee kroz zemlje i oblasti

kralja Vladislava provaljivati u druge kršanske ze-

mlje. Inae ostade Vladislavu i nadalje jajaka ba-

novina sa Jajcem, Zveajem, Vrbaškim gradom i

Banja Lukom, pa Srebrenik. Kamen-grad, Klju,Vjenac, Komotin ostadoše u turskim rukama, te je

tako i nadalje ostala megja prema Hrvatskoj sasvi-

jem nesigurna osobito radi Kamengrada i Kljua.

Ovo primirje kao da je malo vrijedilo za

Hrvatsku. Bosanske paše provaljivahu eše preko

granica i nema nikada sigurnosti. Nekoji hrvatski

vehkaši javljaju kralju, da e se preko bosanskogasandžaka pokoriti sultanu i da e mu obeati da-

nak, samo da jednom odahnu i da imadu mira. Pri-

mirje je megjutim obnovljeno bilo na dalnjih 5 go-

dina, jer su se u to u Carigradu dogagjale velike

smutnje izmegju Bajazita i sina mu Selima. Pomoujenjiara zbaci Selim svoga oca s prijestolja.

Se 1 i m L (1512.—1520.) bio je ratoborniji odsvoga oca i nije se mi obazirao na ugovore, što ih

je sklopio njegov otac. Megjutim ipak nije došlo doveega rata s Ugarskom, jer je Selim najprije svra-

tio pažnju na istok, borei se s Perzijancima i svo-

jom braom. Iste godine nastupa vlade Selimove

pade srebrenika banovina sa gradovima Sre-

brenikom, Tešnjem i Sokolom (1512.) Teško je usta-

noviti sigurno, koji je bio tada vrhobosanski san-džak. Prema novijim istraživanjima dr. Truhelke,

bio je sandžakom Feriz-^beg od 1505.—1512. Udecembru 1512. zamijenio bi po Truhelki Feriz^bega

*) Klai: Ibid p. 220.

— 27 —

J u n u z-a g a, a ve slijedee godine ga zamijenio

Sinan paša Borovini , doli ga opet podkonac godine 1514. ne zamijeni Junuz-aga sve dopolovice 1515. godine. Prvo njegovo inamjesniko-

vanje spominje i Kneževi. Da je oko 1510. bio uBosni Feriz-beg, dokazuje nam injenica, što je car

Maksimilijan iz Augzburga slao svoje agente

k njemu, bodrei ga, da udari na mletaku Dalma-ciju. Jorga spominje u borbi s Ugarskom 1513. g.

sandžaka J u n u z a.*)

Gubitak srebrenike banovine prepao je silno

budimski dvor. Banovina ta smatrala se „spasomod koje zavisi itava država", a propade radi „ne-

hajnosti i lošega uvanja tamošnjih banova". Me-gjutim ne zaprijeti samo odavle pogibao, nego su

Bošnjaci napadali i Hrvatsku na sve strane. PoJorgi je Junuz slijedee godine harao po Sla-

voniji do Požege, koju da je i osvojio.

U tim teškim okolnostima povjerena bi uprava

Hrvatske vesprimskom biskupu Petru Berisla-V i u, koji se velikim oduševljenjem primio svoga

zvanja da obrani domovinu od Turaka. Kada su bo-

sanski Turci (valjda pod Junuz-agom) provalili uoblast izmegju Une i Kupe, skupi Berislavi nabrzu ruku vojsku, a dadoše mu eta Mihajlo Fran-

kapan Slunjski, knez Nikola Zrinjski i Franjo Beri-

slavi i krene prema Dubici, gdje se utaborio. Tuse zametne bitka, u kojoj je Berislavi odnio sjajnu

pobjedu (16. augusta 1513.)**) Mleani bilježe 1515.

poraz Berislaviev kod mletakogaNovigradau Dalmaciji. Ovaj poraz potak-

nuo je Turke, da su ozbiljnije poeli raditi oko toga,

da zauzmu Jajce, ali se Jajce za sada opet nastoja-

*) O tom pitanju: Dr, Truhelka o. c. p. 207—209. Kne-ževi: Carsko turski namjesnici p. 18. Bašagi: Gazi Hu-srev-beg p. 16 i dalje. Klai IV. p. 246. Jorga II. p. 320.

Truhelka: Gazi Husref-beg Sarajevo. 1912, p. 10—12.

*) Dr. Truhelka stavlja bitku kod Dubice u 1515.

godinu i spominje kao vogju Bošnjaka vrhbosan^

skoga sandžaka Mustafa pašu Juriševia.

— 28 —njem Petra Berislavia održa. Slijedee godine na-stanu promjene na ugar.-hrv. prijestolju. SlabogaVla-dislava naslijedi još slabiji njegov sin Ljude-vit II., koji je bio potpuno igraka u rukama viso-

koga plemstva. Plemstvo megjutim zavagjeno, sa-

svim je zaboravilo na svoju dužnost u borbi s Tur-cima. Petar Berislavi u svagji s nekojim ugarskimmagnatima nije mogao posvetiti dosta pažnjeobrani zemlje. Jajce je bilo sve jae pritiskivano.

Krajem 1518. spala je posada grada u toliku nevo-lju, „da joj je ponestalo ne samo onoga, ime se

ljudi hrane, nego je i ono bilo ve potrošeno, što

samo najvei glad ljudskim jelom ini." Kada se Be-

rislavi izmirio sa svojim protivnicima, pošao je po-

etkom 1519. u pomo Jajcu i opskrbi ga hra-

nom. Pošto su Turci bili prije etiri godine zauzeli

Jezero i stali ga sada utvrgjivati, pogibao za

Jajce postajala je svakim danom vea. Zaludu su

znatne žrtve, koje se doprinose sa svih strana za

obranu grada. Na nesreu Hrvatske pogibe 1520. g.

u nekom manjem okršaju izmegju K o r e n i c e i

Bihaa iban Berislavi (u Vražjoj Gori blizu Bi-

haa!). Obrana Jajca ostade i dalje veoma važ-no m brigom ugarske i hrvatske vlastele i kra-

lja. (Znademo, da je od 1506.—1512. bio proraunza uzdržavanje i obranu Jajca do 25.000 dukata).

Ali sve je to bilo uzaludno.

Selima I. naslijedi S u 1 e j m a n Veliki(1520.—1566.) Mjesto bosanskoga sandžaka zapade

H u s r e v-b e g a, koji je zaeo življu akciju. Hus-

ref-beg došao je u Bosnu poslije pada Biograda

(1521.) O porijetlu ovoga znamenitoga bosanskoga

namjesnika iznesla su movija istraživanja vrlo zani-

mivih podataka. Više je nego sigurno, da je Husrev-

beg porijetlom Bošnjak. Otac mu je bio F e r h a d-

b e g, a mati mu je bila ki sultana Bajazita II. Sel-

džuka. Brat Ferhad-begov, Radivoj, živio je ili

u Hercegovini ili u Bosni, a ime mu se spominje u

zapisnicima dubrovake republike. Ferhat-beg je po-

ginuo na elu osmanlijske vojske, ratujui protiv mi-

— 29 —

sirskoga sultana. Husrev-beg rodio se u Serezuu Rumeliji g. 1480., gdje mu je otac bio sandžak

begom. O mladosti (njegovoj malo znademo, a prije

no što je došao u Bosnu, bio je smederevskim san-

džakom. Poslije pada Biograda zamijenio je svoje

mjesto sa bosanskim namjesnikom B a 1 i-b e g o mJehjapašiem (1521. 15. septembra).*)

Kao jajaki banovi spominju se Petar Kegle-

vi (1522. god.), a iza njega Nikola Gyleth-ffyiIvanHorvatdo pada Jajca. Uz ime Pe-

tra Keglevia spojena je pjesniki opisana obranagrada, po svoj prilici neistinita (1521.). 1522. pa-

doše H u s r e v-b e g u i ihercegovakom sandžakuu ruke Knin, pa Skradin, ali Klisa ipak ne

mogoše zauzeti.**) Slijedee godine pade opet

O s t r o V ica. Ponovna opsjedanja Klisa bijahu

suz'bita i tako sauvana za sada ta krajnja taka hr-

vatske kraljevine na jugu Velebita. Iz otetih gra-

dova, gdje su se Turci utvrdili, provaljivahu nepre-

staio ete u Krbavu do Udbine i u oblasti hra-

broga kneza i bana Ivana Karlovia, koji je u to

najteže po Hrvatsku doba branio hrvatske granice.

Pogibao za Jajce donamice postajaše vea. Vegodine 1524. opkolila je vojska Husrev-begova sa

sviju strana Jajce. Grad je bio i inae osamljen, go-

tovo u pustinji, otkinut padom ostalih krajiških gra-

dova od kršanskoga svijeta. Pokusi, da se unese

hrana u grad (Mihajlo Turek (Turk) i Petar Kegle-

vi) ostadoše jalovi, jer su turski sandžaci (uz Hus-rev-bega i Balibeg smederevski) zaposjeli sve puteve

do nesrenoga grada. Poetkom god. 1525. stiže uBudim neki JureMrsi (Mrkši?) iz Jajca, koji

je sreno umakao turskim stražama i državnome vi-

jeu ispripovijedao „planim glasom" sve nevolje,

što trpi posada jajaka. U isto doba desio se u Bu-

*) Truhelka: Gazi Husref-beg p. 18. Bašagi: Husrev-beg Bosanac (Zeman od 28. decembra 1911.)

**) O tome potanko u Truhelka: Gazi Husref-beg p. 20.

— 30 —

-dimu i knez Krsto Frankapan, koji se napripovijedanje Mrsievo sam ponudio kralju, da eopskrbiti grad živežem. Iz jednoga pisma Krstina

mletakom patriciju Dandulu saznajemo, da je go-dina i pol minula, što u Jajce nije ništa uneseno.

Turci su odluili gladom prisiliti Jajce na predaju,

opkolivši ga sa svih strana i ponamjestivši mnogopješake i konjanike vojske na putu, koji vodi

k Jajcu. Taj put je pae posvema bio zakren, veli

Krsto, našima, jer su Turci postavili u uskoj i str-

moj dolini, koja ide prema Jajcu, zasjede i iskopali

prokope, postavivši ondje dovoljan broj momadis razliitim ubojitim oružjem.

Zato i nijesu mogli pomoi Jajanima ni inaehrabri vitez Mihajlo Turek i Petar Keglevi makarsu imali više tisua vojske. Istu zadau nijesu mogli

da izvedu ni banovi Franjo Bacani i Ivan Tah, koji

su u tu svrhu dobili prilinu etu. Krsto dalje pri-

povijeda, da je u gradu nestalo i konjetine, pa su

mnogi sugragjani pobjegli. Kad je to zauo bos.

paša Husrev-beg, on je s herceg, sandžakom Si-

nan-begom poeo udarati na grad iz sedam topova

i stao potkapati gradske zidine s dvije strane. Ple-

menito osjeanje znamenitog hrvatskoga velikaša i

kondotijera najbolje karakteriše konac pisma:

Kada je Zore Mrsi spomenuo strahovitu zgodu,

kakova se nije dogodila od raspa Jeruzolima, kako

je naime majka držei u naruaju dijete svoje i mo-

trei, kako e joj taj as od gladi poginuti, u zdvoj-

nosti svojoj dijete u Vrbas bacila, samo da ga ne

vidi sa strašnom boli izdahnuti — kada je to Jure

spomenuo, malo da mi nije srce od prekomjerne

boli puklo i namah sam rekao kralju, da u ja po-

kušati, kako bi se dalo Jajanima pomoi, te sam^i

oznaio, koliko bi mi za to trebalo vojske i topova.*)

Krsto Frankapan spremao se dulje vremena na tu

vojnu, te li junu prešao Savu sa 6000 vojnika. Uzneprestane bojeve, od kojih se osobito spominje

) Klai IV. p. 340.

— Sl-

ona] kod Boca, unigje Krsto 11. juna u grad

Jajce donijevši iznemoglim braniocima potrebiti ži-

vež. Krsta su pratili na tom pohodu banovi Tah i

Bacani uz druge hrvatske junake. Vraajui se Krsto

imao je opet žestokih okršaja, ali se uz neznatne gu-

bitke sretno povrati u drugoj polovini jula kui.*)

Radi svoga junaštva bijaše Krsto mnogo slav-

ljen, ali je mašao i zavidnika i protivnika, koji su ga

potisnuli, ali samo privremeno u pozadinu. Husrev-

beg bio je radi svoga neuspjeha dignut sa Bosne,

ali ne za dugo, jer ga ve 1526. vidimo kao bosan-

skoga sandžaka.**)

Jajce je i dalje stradalo od sistematskoga napa.

danja i opsjedanja, a uz Jajce i susjedna Hrvatska.

U oi boja na Muhakom polju ve je itava Hrvat-

ska ina jugu Velebita u mletakim i turskim rukama.

Jedino je ostao Klis i Obrovac u rukama kraljeviih

kapetana. Istoni dio Slavonije, naroito veliki dio

srijemske županije bio je još od 1521. g. u rukama

turskim, a u oi muhake bitke zauzeli su Turci Pe-

trovaradin, Osijek, Ilok i Djakovo, stolicu bosan-

skih biskupa.

Još prije mohake bitke tražili su hrvatski ve-

likaši radi slabosti Ljudevitove zaštite i pomoi u

nadvojvode austrijskoga Ferdinanda. Toj stranci

bio je glava knez Krsto. On je bio spreman, da po-

mou Ferdinanda i brata mu cara Karla V. zavoj uja

na Bosnu. ini se, da je u Ferdinanda bilo ozbiljne

volje za te osnove, jer papinski poslanik Burgio

piše, da princip Ferdinand drage volje oekuje, da

bi se mogao proglasiti kraljem Bosne, budui da

*) Klai: Ibid. p. 342—343. Osim vrlo lijepoga opisa

Klaia sr. i Truhelka: Gazi Husref-beg p. 24—31. Megjuturskim istoriarima, koji ovu epizodu prešuuju, jedini

Pee vi ja ini iznimku, jer on jedini bilježi ove dogo-gjaje makar u kratko pišui, da je Husrev-beg poslao ve-

liku vojsku na Jajce, dva puta bio potuen i da se vratio,

ne osvojivši grada.

**) Truhelka: Gazi Husref-beg p. 32.

— 32 —Bosna pripada Hrvatskoj („appartenendo la Bos-sina a la Croatia."*) Hrvatski velikaši su i nadalje

pregovarali s Ferdinandom, koji im je pružao po-

moi u obrani gradova od turskih provala, a papin-ski poslanik Burgio još jednom javlja „kako hrvat-

ska gospoda žele pristati uz principa Ferdinanda, te

njega primiti i p r o g 1 a s i t i k r a 1 j e m bosan-skim." Megjutim se dogodila i katastrofa na Mu-hakom polju (1526), a o osvojenju Bosne nije mo-glo biti ni govora. Kod Mohaa odlino sudjelovaše

Husrev-beg s Bošnjacima.

Husrev-beg je godinu dana iza muhake bitke

(1527.) razvio akciju na sve strane, da obori još

neke gradove, koji su smetali širenju turske vlasti uHrvatskoj. Najprije pade Obrovac, za njim pos-

ljednji gradovi u Krbavi, megju njima i Ud-bina, koju su Turci smjesta utvrdili. U maju 1527.

jadikuje fcnez Krsto: „Ono a smo imili u Hrvatih,

to nam li savsema Turci razrobiše, pokli je Udvinavzeta; do danaski ni nijedan dan bil, ki mi otca nisu

robili." Napokon se prikljuio i dan konanogapada Jaje a. Taj pad dogodio se zadnjih dana1527. i poetkom 1528. god. Vrela se ne slažu uopisu pada ovoga grada, ujedno posljednjega os.

tanka nekadanjega bosanskoga kraljevstva.

Jajaki banovi bijahu Ivan Horvat i Nikola Gi-

letfi, od "kojih nijedan nije bio u Jajcu. Oni su u oitokajskoga boja bili Zapoljini privrženici, te im on

dao jedan svoj posjed da namire troškove za obra-

nu Jajca i u ime banske plae. Kasnije su pristali uz

Ferdiinanda, te je tako Ferdinanda zapala obrana ja-

jakoga grada. ini se, da je Ferdinand premalO'

pažnje posvetio obrani Jajca i još nekih utvrgjenih

mjesta na Vrbasu (Banjaluka, Boac, Zveaj). Mogli

bismo to suditi i po tužbama, što ih je Ivan Zapo-

Ija slao na papu, cara Karla, njemake državne sta-

leže, u kojima istie, da je Ferdinand sramotno iz-

gubio Jajce „promijenivši na njegovu štetu prijaš-

*) Klai IV. p. 347.

— 33 —

nje kapitane''. Ili u drugoj tužbi: „da je sra-

motno i spavajui dopustio, da najtvrgji grad krš-

anstva zajedno s drugim susjednim gradovimapadne u turske ruke.*)

U Jajcu je Ferdinand namjestio za kapetana ne-

kog Stjepana Grabovakoga (Gorbonac).

Ferdinandov povjesniar Sležanin V e 1 kaže, da je u

gradu bilo samo deset vojnika, te su Turci gradlako osvojili. Ištvanfi znade opširnije priati. Ponjemu je Husrev-beg s Muratom, svojim štienikom,

navalio na grad Jajce, koji je deseti dan opsjedanja

predao Stjepan Grabovaki uz pogodbu, da smije

otii. Sramotno se ponio i kapetan Banje Luke, An-drija Radatovi, zapalivši varoš i pobjegavši. Jajce

je opsjedao s Husrevom smederevski sandžak J a h-

j a p a š i . Uz Grabovakoga spominje se i kapetan

Ivan Hoberdanac, za kojega se znade, da je god.

1 525. bio provizor Jajca, a bila mu je zadaa, da se

brine za opskrbu vojske i za popravak i uzdržava-

nje grada. Turska vrela (Peujlija) znadu pripovije-

dati o izdaji. Ona vele, da je jednome od Husrev-^be-

govih vojvoda došao vojnik od jajake posade, pamu javio, da se u jajaku tvrgjavu može unii naporušenu kapiju pomou merdevina. To vojvoda

(Murat beg?) javi Husrev-begu, ali bojei se, dastvar ne izbije na površinu, dok Husrev-beg prispije,

uvue se kradom po noi na spomenuta vrata i za-

uze tvrgjavu. Vijest o zauzeu Jajca stigne Husrev-

bega na putu. U ushienju sjaše s konja, pa s cijelom

hormom i oružjem, što se bješe zavrnulo na njemu,

pokloni ga glasonoši. Po elebiji odnio je vijest opadu Jajca u Carigrad Husam vojvoda, kome Sulej-

man kao dar pokloni kapetanstvo u Jajcu. Osim Ra-

datovia spominje se i Andrija D r e s n e k y kao iz-

dajica grada Zveaja. Ferdinand ga lišio njegovih

posjeda radi sramotnoga gubitka toga grada.**)

*) Klai V. 84.

*) padu Jajca: Klai V. 82-83. Hammer III. 71. i

dalje. Bašagi: Gazi Husrev-beg. Sarajevo 1907. p. 52—53.

— 34 —

Padom Jajca nestade i posljednjega traga krš-

anskoj vlasti u Bosni i sada poinje povijest pro-

vincije Bosne kao dijela velikoga osmanlijskoga

carstva. Zanimivo je istaknuti, da se pad Jajca do-

godio za vlade prvoga znatnijega organizatora tur-

skoga u Bosni, cd kojeg se može po svim znacima

raunati novo doba bosanske istorije.

II.

UNUTRAŠNJE PRILIKE U BOSNIPRVIH DECENIJA OSMANLIJSKOGA

GOSPODSTVA.

Davno prije, nego što je Mehmed „el Fatih"

pokorio najvei dio Bosne, pripravljalo se ovdje

osmanlijsko gospodstvo. Poznate su turske ra-

nije provale u Bosnu od konca 14. stoljea i u prvim

decenijima 15. stoljea. Bosanski kraljevi plaajuTurcima godišnji danak, a neka vlastela su direktno

ovisna od sultana. Turci se miješaju u unutrašnje

bosanske poslove i sude zavagjenoj bosanskoj i

humskoj vlasteli. Mehmed „el Fatih" došao je god.

1463. na pripravljeno tlo, a osmanlijska vlast je

ve bila uhvatila vrsta korijena u zemlji. Mislim,

da ovo valja držati na umu radi islamizacije bosan-

ske vlastele, jer se ona dogagjala postepeno, a ne

od jednom; možda samo intenzivnije od onogaasa, kada je Mehmed II. pokorio Bosnu.

Na bosanskoj jugoistonoj granici stoji od1414. godine kao vojvoda „zapadnih strana" (pod

kojima se misle turski dijelovi Srbije i pogranini di-

jelovi Bosne) na straži I s h a k H r a n u š i , pa-

zei budno ma sve što se u Bosni dogagja. A Isha-

beg Hranuši nije prvi vojvoda tih strana. Ime nje-

govo esto se spominje u provalama, koje su bile na-

mijenjene Albaniji, Zeti, Dubrovanima, Dalmaciji

i Hrvatskoj. Dubrovani najbolje karakterišu nje-

govu akciju rijeima : „On ni o e m d r u g o

m

ne snuje, nego kako e prouzroiti i

sijati razdor megju bosanskom go-spodom, dauzmogne, kada budu uz a-

vadi, bolje jednoga za drugim uni-3*

— 36 —štiti i oboriti; i ovo je oid sto godinaamoobiaj turski.. ."*) Da mu je taj posaodobro uspjevao, o tome nam i odviše jasno govoriistorija bosanska posljednjih decenija prije padakraljevstva. Ve Ishak Hranoiši stoluje pogdjekad u.

Vrhbosni i Hodigjedu. Oev posao nastavljaju ener-

giki mjegovi sinovi vojvoda Barak (1436—38.)i Eseb Alija (1439.— 1440.), a kao najznatniji

megju njima IsabeglshakoviHranuši^najprije kao vojvoda „zapadnih strana", a iza osvo-

jenja Bosne kao vrhbosanski sandžak (1440.—1463;1464.—1470.) Isabeg Ishakovi može se smatrati os-

nivaem Sarajeva i niajznatnijim pretšasnikom gla-

sovitoga namjesnika Husrev-bega. On je u Sarajevasagradio itav niz javnih zgrada kao carevu dža-

miju, banju, tekiju, mlinove**), kooak šaraj (prematradiciji, dao je taj konak ime gradu), veliki hanKolobaru itd. Prema svemu, što nam je o njemu po-znato, on se može smatrati prvim islamskim kultur-

nim pionirom u Bosni.

U Hercegovini sjede od god. 1466. hercego-

vaki krajišnici ili vojvode, najprije u Foi, za-

tim u Novom. I oni upravljaju ovdje u ime osman-lijske vlade prije konanoga pada itave Hercego-

vine, vršei u toj zemlji istu misiju kao i vojvode

zapadnih strana u Bosni.

Novija istraživanja upravo kategoriki sile naprihvat mišljenja, ida su Osmanlije prvih decenija

*) Upuujem za ovaj period na esto do sada cito-

vano djelo: Truhelka: Tursko-slovjenski spomenici.

**) Mustafa Hiimi: Prilog istoriji Sarajeva (Gl.

z. m. 1889.) veli, da su se ti mlinovi zvali ercebegovimlini, što je znak, da je narod svoga starješinu zvao „er-

cebegom" ili „ercegom". Najstarija džamija bila bi premaistom piscu podignuta u Sarajevu 1446. po Hasei Havi.Kemura u Gl. z. m. za 1911. god. stavlja mesdžid HaveHaseine u 1436. god. (p. 538.) carevoj džamiji pripo-

vijeda se, da se svidjela sultanu Mehmedu II., pa mu je

Isa-beg pokloni (1463.) te se od toga vremena i prozvala

carevom. Zmaj Despot je popali, i onda ju nanovo sazi-

daše sa kamenom munarom 1565—1566. (Sr. Kemura:Javne muslim. gragjevine Gl. z. m. 1908. p. 475.)

— 37 —

svoga gospodstva u punoj mjeri nastojali, da se pri-

lagode autohtonim kulturnim prilikama i da su pre-

puštali posao asimilacije „vremenu koje razgra-

gjuje i iznova gradi'^ Dr. Truhelka tvrdi n. pr., dia

nema primjera ili dokaza prisilne konverzije, a punodokaza, da su kršanski velikaši zadržali svoje po-

sjede i nakon tursikoga osvojenja. Vidjet emo, daje ova njegova tvrdnja istinita samo u toliko, akose ne uvaže okolnosti, koje su same sobom nužnoprovele islamizaciju bosanskoga plemstva. Jednostoji, i o tome bi se jedva moglo posumnjati, dabogomilsko plemstvo nije moralo prijei na islam,

ako je htjelo zadržati svoj posjed i da ono nije odjednom prešlo na islam. Patarenski i kršanski ple-

mii imali su prilike ve prije pada Bosne, da vide

kako su mnogi ostavivši svoju vjeru došli u Cari-

gradu do velikoga ugleda i visokih državnih asti.

Ovi islamizirani velikaši stajali su, a to je dokumen-tarno zajameno, u srdanim odnošajima sa svojim

kršanskim rogjacima, priznavali su rodbinske veze,

posjedvali se itd. Stanujui u Carigradu, nijesu pre-

kidali veze sa svojom otadžbinom, nego su imali 'na

svom dvoru kršanske pouzdanike osobito n. pr. udiplomatskim misijama. Kada je Bosna definitivno

pala u ruke Osmanlija, postali su Bošnjaci lano-vima jedne velike države, u kojoj su mogli razviti

svoje sposobnosti, gdje ih se moglo nagraditi do-

stojno za njihove zasluge i hrabrost; na carigrad-

skom dvoru ekao ih je asni prijem. Nijesu li ti

velikaši stajali pred dilemom, u kojoj se nije bilo

teško odluiti?

Po principima turskoga drž. ustava, gubila

su sva stara prava i obveze svoju cijenu, gdje godje Osmanlija nastupio kao osvaja. Velikaši su pre-

šli na islam u velikoj veini, jer su samo tako mo-gli svoja stara privilegija trajno uzdržati nasnazi i postizavati vee državne službe i asti. Imadeprimjra u prvim decenijima turskoga gospodstva,

da su i kršani, osobito u Hercegovini bili predstoj-

nici viših administrativnih oblasti, da su mogli za-

— 38 —

držati zakup carine, rudnika, da su obavljali diplo.

matske misije, ali uprava sandžaka nije mogla doiu njihove ruke, a mogli su je postii domai sinovi^

ako su prešli na islam. Da ponovim, vlastela su sta-

jala pred dilemom: ili zaidržati sav upliv trajno usvojim rukama u zemlji i postizavati velike državneslužbe i asti u prostranom osmanlijskom carstvu

ili izgubiti po malo sve iz svoji'h ruku i pasti u je-

dan odvisni položaj, u koji su zapali i ostali poda-nici carstva, ostavši pri svojoj religiji. U toj dilemi

nije se bilo teško odluiti. Tako su prilike favorizi-

rale prijelaz na islam. Poslije osvojenja Mehmedovavaljda je prijelaz bio znatniji, jer su patarenski veli-

kaši dobro razabirali, da ima malo izgleda u oslo-

bogjenje zemlje ispod turske vlasti. Kad se ne bi

sve ovo uvažilo, bila bi islamizacija jedna zago-

netka, koja nam se ne može protumaiti, kako to

n. pr. Bašagi hoe — time tobože, da su patareni

stajali bliže aristokratskim islamskim naelima, negoli „popovštini^' katolicizma.*)

Pogledat emo, u kojem su opsegu bosanska

vlastela zadržala svoja stara prava i kako se uopeturska državna vlast ponijela u pitanju socijalmih i

feudalnih institucija u Bosni.

U pravnim ustanovama i idejama uope, veli

Novakovi, ima mnogo konzervativnoga duha.

Pravo po sebi je posve konzervativna nauka. Eh^o-

struko se to može rei za pravni red u s v o j i n i i

u d r ž a V i n i zemalja, koji je ve po prirodi svojoj

sraunan na stalnosti i s kojima se politika uvijek

nerado bavi, uvajui se sukoba s mnogim izukrš-

tanim privatnim interesima. Poslije svakoga osvoje-

nja politika uprava gleda obino, da u osvojenim

oblastima izmiri novu svoju upravu s privatnim

interesima i pravima. Stoga je politikauprava gotova uvijek na koncesije, a pri-

vatnici opet radi uvanja svojih prava

spremni su na popuštanje. Istorija nas ui, da

osvojenja nailaze i prolaze bez naelnih prevrata

*)lBašagi: Kratka uputa p. 18.

— 39 —

za imovne odnose i da u tim sluajevima samo jedni

gube, a drugi dobiju, sistem pak imovinskih odno-šaja ostaje i dalje onakav, kakav je bio, bez ikako-

vih promjena. Svi posmatraoci državno-pravnogaturskoga života poznali su u Turcima ljude, koji

glave ne razbijaju novim idejama i koji su manjenego iko raspoloženi na promjene i novine. Pozi-

vajui se na v. Lingetala, veli dalje Novakovi: Tur-

sko osvojenje dodirnulo je samo državna i crkvena

dobra, župe ma krajištima i velikaška imanja. Polo-

žaj seljaka ostao je istovetan, kako je bio prije osvo-

jenja, samo što su seljaci promijenili gospodara.*)

Socijalno i feudalno uregjenje u Bosni prije

pada kraljevstva nosi u glavnome biljege uregjenja,

kakvo je bilo u susjednim zemljama Srbiji, Hrvat-

skoj i Ugarskoj. U onim krajevima, koji su dulje vre-

mena stajali pod vlašu ugarsko-hrvatskih kraljeva,

razvio se plemiki posjed, koji imade svoje porijetlo

u donaciji ugarsko-hrvatskih kraljeva, a kasnije bo-

sanskih, koji su akceptirali od Ugarske zapadnifeudalni sistem. Istina je, da Hrvatska pod vladomsvojih domaih kraljeva nije poznavala toga sistema.

Seljaci su uživali sasvim slobodan posjed zemljišta,

raspolažui njime po volji- a uza to su još bili i slo-

bodni državljani. Dolaskom Arpadovia na hrv.

prijestolje, izgubilo se staro plemensko slavensko

uregjenje, naroito u Slavoniji (sredovjenoj), a za-

paduo-evropski feudalizam prevlada potpuno. Po-ložaj seljaka je takogjer izmijenjen. Kmetovi(coloni), što su ih vlastela naselila na svojoj zemlji,

nosili su sve dužnosti i terete. Oni su morali obra-

gjivati zemlje i vinograde svojih gospodara, plaatimu kunovinu i ine dae, ratovati s njime u vojsci.

Uz ove kmetove spominju se još i robovi ili sebri

(servi, mancipia), obrtnici i zanatlije svojih gospo-dara, koje su gospodari mogli i prodavati. Nemagotovo dvojbe, da su se slini odnošaji morali raz-

viti u onom dijelu Bosne, koja je esto stajala pod

*) Novakovi: Pronijari i baštinici (Glas I. 68. i dalje.)

— 40—

vlašu ugarsko^hrvatskih kraljeva i koja je zapravobila dio nekadanje Hrvatske i Slavonije. (DonjiKraji, Usora, Soli). U krajevima istonim i jugois-tonim t. j. onima, koje su bosanski vladari stekli

od srpske države, razvili su se slini odnošaji kaou Srbiji. Neslobodni ljudi u Srbiji dijelili su se um j e r o p h e (meropsi), sokalnike i otroke. Meropsisu svojoj vlasteli morali rabotati dva dana u nedje-lji od svake kue onoga roda, koji starješina naredi,da oru kulukom za svako žito i da sve to srede, pri-

vezu i saspu u žitnice, da kose sijeno, koliko treba,

da rade vinograd itd. S o k a 1 n i c i, prozvani takopo porezu sok ili so, što su ga morali plaati, da-vali su rabote u polovini manje ili barem treinu odmeropaha. Po Novakoviu bili su sokalnici slo-

bodni rabotnici staroga srpskoga naselenja. Treavrsta neslobodnih ljudi bijahu o t r o c i t. j. oni,

koji su radili na privatnim posjedima, a bijahu

„glebae adscripti" i ostali uvijek u posjedu jedne fa-

milije. Omi su mogli biti prodavani, te se s njima i

gonila živa trgovina.*)

U Bosni srednjega vijeka bilo je zemalja držav-nih ili kraljevskih, što je u glavnome isto i vladarje mogao u sporazumu s velikašima države tomzemljom raspolagati i dijeliti je pojedinim osobama

*) O tome valja sravniti Novakovi o. c. p. 42. Klaio. c. I. 292. Šiši: Hrvatska povijest. Prvi dio. Zagreb1906 p. 77. Thalloczy: Geschichte Bosniens (u. Oester.-ung. Monarchie im Wort und Bild p. 221.) Dr. Truhelkau raspravici: Die geschichtliche Grundlage der Agrarfrage.Sarajevo 1911. veli o meropsima slijedee: Kada su Srbidošli u svoju otadžbinu, našli su masu robova, koji susvojim rimskim gospodarima obragjivaii zemlju. Ova masaautohtonih potomaka trakoga žiteljstva, u rimsko dobaromanizovana, a kasnije slavizirana, ostade i dalje u tomsvom podregjenom nevoljnikom stanju. Meropsi nijesu

kmetovi u smislu ove rijei u Bosni, nego individui natugju zemlju vezani. Dr. Truhelka ne poznaje razlike Iz-

megju meropaha i otroka. Masa seoskoga puanstva uSrbiji trakoga je porijetla, kojom su vladala vlastela Srbi,

a u Bosni su I vlastela i seljaci homogena (?) slavenskarasa (p. 3,-10.) Dr. Kadlec: Agrdrnt pravo v Bosn aHercegovin. Praha 1903.

— 41 —

n -neosporno vlasništvo. Ovo se zove baština ili

plemenita baština, a vladar je davao u baštinuili p 1 e m e n i t o. Ovakove baštine bile su slobodne„od sveh rabot i podana k". Izgubiti je mo-^ao vlastelin baštinu u rijetkim sluajevima n. pr.

radi veleizdaje, kad mu se ona dokazala. Uz vla-

stelu dolaze kmetovi, zakupnici zemlje, koji suza uživanje zemlje davali svojoj vlasteli u naravi je-

dan dio produkcije obino treinu (tretjenik) ili po-lovinu (polovnik). Kmetovština nije bila uvijek da-

vana trajno u baštinu, nego se davala n. pr. na šest

generacija. Vlastelin mogao je kmeta otstraniti iz

kmetovštine, ako kmet nije davao redovno propi-

sani iznos ili ako je nastala pogibao, da e zemlja

ušljed lošega obragjivanja izgubiti svoju vrijednost.

Dr. Truhelka veli, da su ti kmetovi bili slobodni, dasu se smjeli seliti i da nijesu bili vezani na zemlju,

ali se ipak našlo naina, da kmet baš nije po svojoj

volji mogao, kad mu se prohtjelo ostaviti kmetov-štinu i da je bio prinužden ostati na njoj. Ovo emožda vrijediti samo za jedan dio Bosne, ukomu se sauvalo više slavensko uregjenjei koje je stajalo manje pod uplivom odnošaja su-

sjednih zemalja. Kad se kod baštine naroito istie,

da je ona slobodna „od sveh rabot i podanak"nema gotovo dvojbe, da su kmetovi svojoj vlasteli

i rabotali, samo nam nije pobliže poznato, kolika i

kakova je ova bila.*) Da je bilo u Bosni društvenonižih klasa od kmetova, na to nas upuuje dostaživa trgovina s robljem na ušu Neretve, protiv koje

su ustajali i bosanski kraljevi. Tim su se poslombavili u prvom redu Mleani, a i Dubrovani.**)

Kad bismo povukli rezultantu iz.onoga, što dosada rekosmo, mogli bismo slobodno ustvrditi:

Mogue je, da u jednom dijelu Bosne nije bilo ne-

voljnišh^a u smislu zapadno-evropskog feudalizma,

ali zakljuujui per analogiam: oni krajevi, koji su

*) Dr. Truhelka 1. c. ne dopušta, da je kmet uopeu Bosni bio svome vlastelinu vezan na kakovu rabotu.

**) Thalloczy: 1. c. p. 227.

— 42 —

stajali pod uplivom, a i pod vlašu susjednih zema-lja, koje su taj feudalizam do kraja provele, imalisu sigurno, ako ne sasvim jednake, a ono sline od-nošaje. Odnošaj odvisnosti kmeta od vlastelina mije

mogao biti u Bosni jedinstven.

Kad su Osmanlije zauzeli Bosnu, priznali subosanskom plemstvu bez razlike vjere njihove b a-

š t i n e. Megjutim brojni prijelaz na islam dokazujenam, kako smo ve naglasili, da se plemstvo samotako nadalo, da e trajno ostati u gospodstvusvojih privilegija i baština. Bilo je mnogo baština,

koje su napustili kršani bježei pred Turcima, a

mnogi kršani su i u borbi poginuli. Takove baš-

tine nijesu sigurno dobivali novi kršani. Držanjevlasti u turskim rukama samo je sobom donosilo,

da je vremenom kršana baštinika nestajalo, a dasu se baštinici muslimani sve više minožili, dok te

baštine, ali pod drugom titulom ne pregjoše sasvimu njihove ruke. ini se, da nije trebalo toliko dugoni ekati na to. Šesnaesti vijek je taj posao u Bosniobavio. Prijašnja vlastela zamijenila su naslove

knez ili vlastelin sa begom.Staro je dakle bosansko plemstvo sauvalo i

svoje baštine, a s njima i svoja privilegija na staroj,

snazi. Država je ipak pridržala vrhovno pravo po-

sjeda. Turski ustav poznaje samo jednu vrstu na-

sljednoga posjeda, a to je m u 1 k (individualno neo-

granieno vlasništvo). Kao mulk priznati su grad-

ski i seoski realiteti: kue, vrtovi etc. Sva ostala je

zemlja državna (erazi-i-emirije, beit-ul-malimusli-

min), koju je država ostavila na uživanje do-

sadanjim vlasnicima. Ovo državno vlasništvo ne bi-

jaše vlasništvo po rimskom pravu, nego vremenita

nomiinalno-fiktivno sa svrhom fiskalnom, da država

izvue što više davanja. Zato su prijašnji vlasnici

zemlje postali sada bez obzira, bili oni muslimani

ili kršani, omegjeni. Muslimani su plaali desetinu,

a oni, koji su ostali kršani, plaali su osim dese-

tine i hara, i od svakog dvorišta (kue) t. zv. res-

miift. Tijekom vremena nestalo je razlike izmegju

— 43 —

desetinske zemlje (erazi-i-ušrije) i harake zemlje

(erazii-haradžije), te se plaala za svu mirijsku ze-

mlju desetina.

Ovdje valja još spomenuti i h a s t. j. ona ze-

mlja, koju je sultan za sebe rezervirao i iji su se

dohoci pobirali na raun sultanov, a od sluaja dosluaja davali bi se ti dohoci lenskim vitezovima.

Država nije pobirala dohotke od državne ze-

mlje sama, nego ju je dijelila u lena: timare i zija-

mete. Ovaj lenski sustav osnovao je sultan Murat I.,

a nije ništa drugo nego staro vojniko imanje, fun-

dum, pronija. Stara ova rimska ustanova, veli No-vakovi, poslije vizantijske i južno-slavenske metar-

morfoze, doekala je još prije svoje smrti musli-

mansku metamorfozu.*) Same rijei zijamet i timar

znae davati u najam, na obradu, na uživanje, onošto znai rimski beneficium i vizantijski ITpovota.

Timari i zijameti su pronije turskoga carstva. Ljudi,

koji su uživali ta dobra i za njih sultanu bili dužni

vojevati, bile su spahije, a to znai u perzijskom je-

ziku vojnika, konjanika. Lena se oijesu davala ubaštinu nego ad personam. Leno se razlikuje odbaštine i u tome, što objekat lena nije posjed negopravo, da užitnik lena pobire državne dohotke navlastiti raun (n. pr. desetinu, carinu etc.) u onomdijelu zemlje, koji je u beratu tano oznaen. Premadohocima dijelila se lena u timare i zijamete. Timarje leno, iji dohodak iznaša od 3000—20.000 jaspri

ili aki (zapravo 19.999), a zijamet od 20.000 da100.000 jaspri (199.999). Prema visini dohotka mo-rale su spahije spremati oboružane ljude u vrijeme

rata, a u vrijeme mira za nje se brinuti i opskrblji-

vati ih. Spahija sa 3000 jaspri išao je sam s konjemna vojsku, a za svakih daljnih 5000 (3000?) jaspri

morao je sa sobom povesti po jednoga oboruža-noga i opskrbljenoga konjanika. Zajimi uzimali su

titulu bega, a timarioti aga. Lena u prvom davanjudobivala su se fermanom sultanovim iz Carigrada,

Predlog išao je od bega, a u njemu su morale biti

*) Novakovi I. c. p. 75.

— 44 —nabrojene zasluge dotinoga ovjeka. U sultano-vom fermanu bilo je oznaeno ime lena i onoga,ioji je bio lenom nadaren. Bosna je dobila vrlorano svoju timardefteilhanu. Bašagi spominje na-rodnu tradiciju, da je jedan bosanski spahija doniona mohakom polju sultanu glavu kralja Ljudevita.Sulejman da je povikao: Traži što hoeš, da ti svedam. Spahija, kojemu je lebdio narodni interes predoima zamoli: Ništa neu ve po muhura, da nedolazimo radi timara ak u Carigrad. Na to je sul-

tan naredio, da se u Bosni naredi timar-defter-

hana.*)

Nain, kojim se leno moglo postii, bijaše isti

kao i u zapadnoj Evropi : vojnika valjanost i hra-

brost. Ipak imade bitnih razlika izmegju orijental-

noga i zapadnoga lena. U Evropi se pazilo, ka-

kvoga je tko staleža, a po turskome shvaanju vri-

jedila je jedino valjanost dotinika bez obzira nastalež. Zgodno primjeuje Thalloczy na jednommjestu, da pojam parvenu-a nije poznat u turskomcamtvu i baš ovo lahko postizavanje karijere da-

valo je jakoga poticaja smionijim elementima iz

Icršanstva za prijelaz na islam. Ovo je bila meka,veli Smiiklas, te su mnogi sinovi našega narodaprelazili na islam osobito u Bosni i postali premarijeima jednoga talijanskoga pisca iz 1600. godinezatonici turskoga carstva (zataznici).**)

Za nas je zanimivo, da su lena u Bosni i z-

jednaena sa baštinom i time se uz sta-

rije plemstvo razvilo neke vrste vojniko plemstvo.

*) Bašagi: Kratka uputa p. 29. Novakovi spominje I

malik — maliane, imanja, koja su davala više odlOO.OOO aki dohotka. Bila su rjegja, a pripadala su starje-

šinama. Hammer tumai, da se n. pr. dohodak jednogaitavoga sandžaka davao pojedinim pašama, dokle živi.

**) Bassano u Sansovina Historia universale del'

origine et imperio de' Turchi. Venetia 1600.: Questi stannofn Bosna, dove sono huomini valentissimi i quali fannovivere trionfalmente il Turco questi sono hoggichiamati Serviani e Chervate. Po Smiiklasu: Dvijesto-

^odišnjica oslobogjenja Slavonije I. p. 59.

— 45 —

Kada i kako je lenima priznato nasljedstvo t. j. dali muke, posebnim privilegijama ili, da se poslu-

žimo Novakovievim rijeima po „trpljivosti ili ne-

brežljivosti" vrhovnih vlasti, nije nam poznato.

Osobito se to razvilo od XVII. vijeka dalje, kad je

centralna vlast bila odviše slaba, te nije više uspje-

valo službeno popisivati lena.

Pošto kršani nijesu mogli biti vojnici, nije bilo

ni u pravom smislu kršanskih spa-h i j a. Novakovi veli, da su b a š t i n e imale u bal-

kanskim državama dužnost vojevanja. Turski isto-

rik S e a d e d i n, govorei o ustanovi timara i zi-

jiameta kazuje, kako je sultan Murat I. ustanovia

odjeljenje k o m o r d ž i j a od kršanskih poda-

nika, koji su se zvali v o j n a k (v o j n u k). Oni su

se brinuli o prtljagu i ostalim vojnikim potrebama

i da to za vojskom voze. Izgleda dakle, da su stare

baštine, zajedno sa starom dužnošu vojevanja, koja

je bila s njima u vezi, držane i poslije pod turskomvlašu, samo što su vojnici sa kršanskih baština

iz reda boraca, premješteni u red komordžija.*) Sta-

riji manastirski srpski spomenici spominju valjda

ovakove kršanske spahije. Tako Dui pripovijeda,

da je manastir Žitomisli podigao spahija Milisav

Hrabren 1563. godine.**)

Ve osvaja Bosne Mehmed II. dao je radi bo-

sanskih zemljo-posjednikih odnošaja udesiti kata-

star. Dubrovani spominju g. 1475. u sjednici vi-

jea umoljenih jednoga Turina „qui venit ad fa-

*) Novakovi: Hadži- Kalfa (Spomenik XVIII. p, 10.) No-vakovi: Pronijari p. 71. Jorga II. 351. spominje „Voini-klare Kharadsch-f rei Bauer, meist slavvischen Ur-sprungs, die mit der Sichel das Gras vor dem Heere schni-

tten, gingen den ubrigen Truppen voran". O kršanimakomordžijama u Bosni sr. Juki: Zemljopis i poviestnica

Bosne p. 152. Interesantan je lani dr. Truhelke: O po-rijeklu bosanskoga agaluka (Sarajevski Litt broj 105.

g. 1912.) U Kannunami iz 1637. god. spominje se posebnavrsta zemlje „vojnikluk", a imali su je kršani vojnici,,

koji su za dvije do tri generacije prešli na islam i danassainjavaju neku vrst nižega seoskoga plemstva^

**) Novakovi: Pronijari p. 73.

— 46 —

ciendum descriptionem Bosnae", ali nam nije po-znato, ikako je taj prvi pokus uspio. Po svoj je pri-

lici bio dosta nesavršen, jer nije prošlo nego 20godina, a imade ve spomena, da se u Bosni pro-vagja po drugiput katastar (1496.) Ozbiljnije je pro-veden katastar za sultana Selima I. (1515.). Tada se

spominje u Dubrovniku e m i n, qui facit descrip-

tionem sanzaohatus Cherzegouine. Dubrovanizovu ovoga emina: pripisnikom.*)

U pravnom položaju kmeta nije nastala pro-mjena. Oni su davali u naravi, a dijelom i u raboti

svojim agama kao nekada svojim prijašnjim gospo-darima. Doskora se pokazala potreba, da se odno-šaj kmeta prema spahiji (ovaj pojam identifikovan

je s pojmom age) zakonom uredi. Prvi pokušajagrarnoga zakonodavstva uinio je Sulejman Ve-

liki god. 1530., izdavši svoju kanumanu. Taj za-

koni nastao je nakon ankete raznih sandžaka. Vri-

jedno je istaknuti, da je kodifikator toga zakona bio

Ebu Soud effendi, rogjeni Bošnjak iz okoline Zvor.nika. Odnošaj izmegju spahije (age) i kmeta ovakoje od prilike uregjen: Svatko, ako se uz privolu

vlasnika nastanio na njegovoj zemlji, postao je nje-

govim ifijom t. j. kmetom sa svom svojom dje-

com i braom, ako su zajedno živjeli. im se daounijeti u tefter kao ifija, bio je begu (spahiji) kaosahibitimaru podvržen. Spahiji je pripadalo u

njemu danome ili vlastitom (baštinskom) po-

sjedu pravo, dizati prijelaznu taksu (tapu). Tapije

su dokumenti našljedno-imovinsko pravni, po ko-

jima su nekretnine prelazile iz jedne u drugu ruku.

Tako je kmet platio tom taksom nasljedno pravo za

svoje potomstvo. I sloibodni posjednik kupio je

ovakovom tapu taksom pravo nasljedstva za zemlju,

tapijom steenu. Visina takve takse odmjeruje se

tako, da je jednaka jednogodišnjem ukupnom iz-

nosu dotine zemlje. Kmet je mogao ostaviti zemlju

bez dozvole spahije, a spahija ga je mogao otstra-

*) Truhelka: Tursko-slovj. etc. p. 179—180. i Geschicht.

Grundlage p. 50.—51.

— 47 —

niti samo uz stanovite uvjete. U Sulejmanovom za-

konu nije nijednom rijeju fil(sirana veliina davanjakmeta agi. Vidi se, da država nije uzela ingerenciju

na taj odnošaj, te su u tom pogledu bili mjerodavni

sredovjeni odnošaji (u raznim krajevima razno kao

1/3, 1/4, 1/5). Svakako je privatno-pravni karakter

odnošaja izmegju kmeta i age, ograniivao o b i-

aj(adet).*)

Aga, odnosno spahija bio je zaposlen ratom,

pa se malo bavio gospodarstvom i položaj kmetanije bio težak. Trajalo je to sve do onoga doba,

kad su se spahije poele otimati od vojne dužnosti

i nastanile se inia svom posjedu. Tada se nije više

držalo zakonom odregjenoga odnošaja, nego je

kmet bio izvržen bezakonju i nasilju.

Uz kmetove bilo je u Bosni i ponešto slobod-

nih seljaka. Oni nijesu bili vezani na davanja u na-

ravi, ni na rabotu, nego samo na desetinu kao i po-

sjednici.**)

Islamski elemenat u zemlji nosio je u prvomredu danak u krvi. Kršani su bili oslobogjeni odnjega, ali ipak ne sasvim. Davali su ga u poznatoj

instituciji a d ž e m i (a d ž a m i) o g 1 a n a. Zaoslobogjenje od vojne dužnosti plaali su kršanigodišnji hara i to od odrasle muške glave po-dukat.***) Institucijom adžami-oglana doprinosili

*) Truhelka: Geschicht. Grundlage p. 52 i dalje.

**) Vrijedno je pogledati u Vojislava Hrania:Kmetovsko pitanje u B. i H. Sarajevo 1911. p. 5—6. Megjuinim veli Hrani, da i danas imade nekoliko sela u Bosni,iji su žitelji porijetlom od starih plemikih obitelji, ane zna se, da su ikada bili kmetovi. (Tako kod Sutjeske,

Guje gore, Jajca, Livna etc.) Mnogo je kmetova poslije

1463. nastalo i nasilnim otimanjem i naseljivanjem, oemu emo još govoriti kasnije.

***) Institucija ova nije bila nepoznata ni u sredo-vjenoj Bosni. Kralj bosanski i herceg Huma pobirali suod svake kmetske kue po dukat (Truhelka: Testamenatgosta Radina Gl. z. m. 1911. p. 7.) Hara Osmanlijabio je^ teži, jer se pobirao od muške glave, a ne odkue. inovnici, koji su pobirali hara zvali su se u prvoosmanlijsko vrijeme dukatnicima kao i u srednjem vijeku,

a tek kasnije haranicima.

— 48 —

su i kršani svoj danak u krvi. Adžemijom bijaše

svaki nemusliman, a rije oglan znai djeaka. Odatdžemi oglana rekrutiralo se jenjiarsko kolo, a

mladii bistrija duha došli su do najviših mjesta

u državi.

Po osmanlijsko carstvo bijaše od njih još veakorist, kako s pravom Truhelka primjeuje, što su

oni došavši do ugleda i asti bili vezom izmegjuporte i svoje nekadanje domovine. Njihov ugled za-

sjao je i u seoskoj kolibi ili kasabici iz koje su nikli,

a odavle se širio po okolici. Preko te veze i preko

toga refleksa sjaja i moi, koji se odrazio na zabitni

zaviaj, išla je i ona nevidljiva struja, koja je os-

manlijskom carstvu udaljene provincije brže asimi-

lovala nego svaka sila i oružje. To je islamu sticalo

više prozelita nego li najfanatiniji šejh ili hodža.

Ovaj danak zvao se t e 1 o s, a sabirai adžami-

oglana zvali su se telosnici ili sorzije. Prvi ovakvi

telosnik došao je u Bosnu 1467. Poznat nam je i fer-

man Mehmeda II. iz 1472., u kome Dubrovanimajavlja, da je naložio vojvodi Hamza-tbegu, da posvojoj oblasti sabere „momke vlaške", te zapovijeda

Dubrovanima da dobro paze, da se ne bi koji Vlah

ili Vlaši u njihovu oblast sakrio. I kasnije imade

dosta primjera, da su u Bosnu dolazili telosnici

(1474., 1493., 1502., 1506., 1518.)*) Ne treba se za

to uditi, da jedan pisac iz 1600. godine ovo kaže:

Turska vojska iza sretna boja tri dana i tri noijede i pije i veseli se inei „zdravice" („facendo

strauizza").**) asnici Sulejmanove vojske u pretež-

nom su dijelu iz Bosne, Dalmacije, Srbije i Bugar-

ske, a Sulejman opi s njima u njihovom jeziku.***)

Bašagi u svojoj „Kratkoj uputi" poziva se na je-

njiarski zakon, pisan u Carigradu 1724. godine,,

po kojem se još iz Fatihovih vremena samo musli-

manski sinovi iz Bosne uzimali u adžami oglane.

*) Truhelka: Tursko-slovjenskI etc. p. 181-182.

**) Smiiklas o. c. p. 59.

*•*) Jorga II. 343.

— 49 —

Mislim, da prema gore navedenome nije potrebnopobijati Bašagieve izvode.*)

Prije nego pogjemo na prikazivanje odnošajadrugih konfesija u zemlji, valja još naglasiti, da su

bosanski begovi i spahije svoj iznimni autonomnipoložaj, koji su stekli u carstvu gotovo odmah napoetku, znali sauvati sve onamo do polovine XIX.

stoljea. Oni su ne samo branili vješto i hrabrogranicu, nego su i živo sudjelovali u velikim tur-

skim osvajanjima u srednjoj Evropi. Osmanlija se

u ovoj zemlji, koja mu je po jeziku bila tugja, nije

nikada mogao pravo snai. Zato je domai eleme-

nat doskora postao iskljuivo gospodarom državnihnamještenja, sudakih i sveenikih službi. Radi rat-

nih vrlina i vjerske istoe cijenili su Bošnjake uCarigradu i smatrali ih „maznom djecom" carstva,

puštajui im slobodne ruke.

Poslije Mehmedovog osvojenja Bosne iselilo

se mnogo vlasteoskog i seljakog svijeta iz Bosneu susjedne zemlje. Mnogi franjevci, jedini onogadoba sveenici katolikoga naroda ostaviše takogjer

zemlju ponesavši sa sobom, koliko su mogli i cr-

kveno blago. Bilo je megjutim i takovih, koji suneustrašivo ostali na svom mjestu. Prema franje-

vakim kronikama i istoriarima spadao je megju te

neustrašive, predstojnik bosanskih franjevaca, fra

Angjeo Zvijezdovi (Zvizdovi). Vraajui

*) Bašagi: Kratka uputa p. 19. U Jorge III. 222. itam:Nach 1590. war die Zahl der Adžemoglane, die im mo-sleminischen Hause von Renegaten oder geborenen Tiirkenerzogen worden waren, bereits grosser, als die derjenigendie unter der Fuhrung von Rekruteuren aus den Provinzengekommen vvaren; auch iiessen sich Moslems bereit fin-

den, gegen Geltentschadigung ihre Kinder, an Stelle vonChristen, herzugeben, in der Hoffnung, ihnen eine glSn-zende Zukunft zu sichern. I jenjiari sami su uz naplatusvoju brau i druge rogjake nastojali: in ihr friiher aus-schliesslich von Renegaten gebildetes Korps hineinzu-bringen. Sr. i Hammer V. p. 462.

— 50 —

se naime sultan Mehmed iza osvojenja i umorstvakraljeva sredinom Bosne, divio se lijepim predjelima

i požalio, da su svi ljepši krajevi opustjeli iseljiva-

njem proganjanih kršana. On se poboja, da eBosna ostati bez težaka i stanovnika, koji bi ju obra-

gjivali; zato naredi, da se potraži koji kršanski

poglavica. Dok se odmarao, pripovijeda istoriar

Franjevaca, Batini, na milodraževskom polju (Milo-

draž, selo fojnikoga kotara), dovedoše preda nj

fra Angjela, koji mu slobodno iskaza, zašto katolici

bježe. Mehmed zato dade franjevcima glasovitu

A h d n a m u,*) po kojoj daje na znanje „svim ple-

menitim i neplemenitim, da je nosiocima ove povelje

naklonjen" i zapovijeda, da nitko njima i njihovim

crkvama ne smije uzrokovati kakove zaprijeke, te

da oni mogu biti u njegovim pokrajinama bez ika-

kva straha. I oni neka za se, za svoje ljude, kue i

crkve i ako koje iz inostranih kua dovedu, potpunu

slobodu uživaju. Dokle oni meni budu vjerni i po-

korni mojim zapovijedima, nitko da reene svee-

nike niti u najmanjem ne vrijegja.**) Ovim aktom

stekli su katolici i franjevci neku slobodu vjerois-

povijedanja. Razgledajmo, kako je u to doba stala

uope katolika hijerarhija u zemlji.

Stolica bosanskoga biskupa bijaše po svoj pri.

lici do poetka XIV. stoljea u Brdu (Blažuj kraj

Sarajeva), a od poetka XIV. stoljea Djakovo u

Slavoniji. Znademo, da je 1303. god. biskup Nikola

sjedio u Djakovu, a uza nj njegov kaptol. G. 1314.

zove papa bivšega bosanskoga biskupa Grgura

„episcopus bosnensis seu de Diaco", a u pismu

*) Ne da se tano odrediti, da je to bilo baš tada kod

prve vojne. Moglo se to dogoditi i slijedee godine (1464.)

Ja ovdje slijedim tradicionalno pripovijedanje.

**) Batini: Djelovanje Franjevaca I. p. 132. Fabia-

nich: Firmani inediti etc. Firenze 1884. d. 41. imade la-

tinski prijevod Ahdname. S Ahdnamom dovodi Truhelka

(o. c. p. 197.) u savez papinski breve, što ga je donio

Fra jikov d' Escolo u Dubrovnik, a adresiran na osobu

Isabega, vrhbosanskog sandžaka (U6t. godine.)

— 51 —Ivana XXII. od 1317. godine zove se bosanska

crkva „ecclesia Bosnensis seu de Diaco". U dobapred osvojenje Bosne spominje se bosanski biskup

Pavao (1459.). Da li je on bio biskup za osvojenja

Bosne, ne znamo. Od godine 1464., pa do 1468.

spominje se bosanska biskupija vakantnom, a ondanam je opet poznat niz biskupa sve do G j u r e

P o 1 e n i k a, koji je poginuo na mohakom po-

lju. Poslije mohake bitke nastadoše tužni dani i

za bosanske biskupe u Djakovu, koje pade takogjer

doskora u turske ruke. Biskupe je i dalje imenovaokralj, ali ti sjede na kakvoj ugarskoj ili hrvatskoj

prebendi, a da svoju biskupiju ni vidjeli nijesu. Bo-

sna nije vidjela ni biskupa ni kakvoga zamjenika

njegova sve onamo do god. 1544. Kako su se te

godine odnošaji dalje razvijali, govorit emo na

drugom mjestu.*)

Franjevci su davno prije pada kraljevstva stekli

znatan ugled u zemlji i na dvoru. Bos. franjevaki

vikar bio je zapravo predstavnik katolika, jer su bi-

skupi, sjedei u Djakovu, malo ili nikako zalazili u

bosansko podruje. Pred pad kraljevstva bijaše bo-

sanska franjevaka vikarija razdijeljena u više

okružja ili kustodija, jer su pod nju spadali i kra-

jevi izvan Bosne. Oko god. 1506. bilo je manastira

u Sutjeskoj, Visokom, Fojnici, Kreševu, Srebrenici,

Olovu, Mileševu, Rami. God. 1514.**) oni franjevci,

koji su bili pod ugarsko-hrvatskim kraljem, pro-

zvaše svoju državu bosansko-hrvatskom, a oni, koji

su bili pod turskom vlašu bosansko-srebrenikom,jer je samostan u Srebrenici bio sjedištem bosanskihvikara. God. 1517. postade bosanska vikarija dr-žavom (Provincia argentina Bosnae).***)

*) Kritiki je obradio pitanje o bosanskoj biskupijiSiši: Historiki pregled katolike bosanske biskupije do1701. god. (Gl. zem. m. 1903.) p. 330. 336. 343.

**) Fermendžin: Acta Bosnae p, 307.

***) Batini o. c. p. 154. Neki misle, da je ve go-dine 1514. bosanska vikarija postala državom. Sr. Jeleni:Kultura i bos. franjevci p. 123.

4*

— 52 —

Pošto je od pada kraljevstva svjetovnom sve-

enstvu bilo zabranjeno u Bosnu dolaziti ili barembilo skopano s velikom pogibelju, o emu emoimati -prilike još govoriti na drugom mjestu, osta-

doše franjevci jedini katoliki dušobrižnici u ze-

mlji. Da se katoliki živalj održao u zemlji, treba

zahvaliti njihovome m u d r o m d r ž a n j u, jer susudei po Ahdnami oni uvjerili sultana o koristi

svoje misije za tursku državu. U svom radu našli sujaku potporu u Rimu, koji je vazda vodio brigu onjima i o povjerenom im stadu. Franjevci su dobili

privilegija, po kojima su mogli obavljati i biskupske

funkcije. Megjutim pogibao, pored koje su fra-

njevci uza svu zajamenu sigurnost sa strane sulta-

nove, neprestano živjeli, esto nosei glavu u torbi^

oeliio je ove mudre glave, kako veli Thalloczy.

Tijekom vremena oni su se uživili toliko u tijek mi-

sli svojih gospodara, da su ih vlastitim ^njihovim

oružjem, lukavošu, pobjegjivaH. Kao lijenici,

sa svojim relikvijama, znali su imponirati i musli-

manskom puanstvu. Svojom uenošu, ako ona baš

i nije bila uvijek zapadno-evropska, dialeko su sta-

jali nad svim drugima u zemlji.*) Pod ovakovim

vodstvom živio je katoliki elemenat u Bosni podturskom vladom, u koliko je ostao u zemlji. Tijekom

vremena bivalo ga je sve manje, jer je veoma estoi u kasnije doba znao ostavljati svoju grudu i seliti

u susjedne krajeve. Broj katolika u prvo tursko

doba ne da se ni približno ustanoviti. Da su još

uvijek bili faktor u zemlji, dokazuju nam brojni, odnjih uzdržavani manastiri, koji baš nijesu mi bili

tako siromašni, kako to u prvi mah izgledia. Da li

su mnogi franjevaki manastiri prigodom osvojenja

stradali i koliko su stradali, jedva bi se dalo prema

dosta protuslovnim vijestima tano ustanoviti, a

/niema za nas na ovome mjestu ni osobitoga interesa.

Franjevci su budno nastojali, da ouvaju privilegija,

steena Ahdnamom. Dokazuju nam to femarni sul-

*) Sr. ThalIoczy 1. c. p. 242.

— 53 —

tania, kojima su ta privilegija bila ponovno potvr-

gjena. Spominjem n. pr. onaj, kojega su franjevci

po naroitim poslanicima izradili u Sulejmana god.

1520. (1523.), u kojem se nalaže begovima bosan-

skoga, hercegovakoga i zvornikoga sandžaka, dane traže nikakovih danaka od franjevaca, jer oni ni

do sada po prijašnjim fermanima nijesu to plaali,

pošto nemaju ni posjeda, ni kua, niti zemlju obra-

gjuju, nego žive od milostinje.*)

Kritini Ruvarac s pravom na jednom mjestu

veli, da je od polovinie XII. vijeka do propasti Sr-

bije i Bosne samo pod Dragutinom, zatim despotomLazareviem i Gjoi^jom Smederevcem, te njegovimsinovima, jedan dio Bosne pripadao Srbiji. Po-što su bosanski banovi i kraljevi bili patareni ili

katolici, to se o njima ne može rei, da su bili pri-

jazni pravoslavnoj crkvi ili da su pravoslavne ma-nastire u Bosni dizali. Na bosaniskom i hercegova-kom teritoriju srednjega vijeka spominju se

dvije pravoslavne episkopije: Dabar („sa crkvomsv. Nikole u Polimlju, a na ime u manastiru B a-

n j i) i u Stonu. Ova episkopija u Stoniu biila je

za humsku zemlju, „u koliko je ona bila uvlasti „Prvovjenanoga kralja" Stjepana, brata

Sv. Save i za T r a v u« j u". Nije nam poznato,

kako je daleko sezala njegova vlast. Kada je Stjepan

Kotromani zavladao Humom, teško se mogao odr-

žati pravoslavni episkop, lišen zaštite srpskoga kra-

ljevstva, a u zemlji, u kojoj su bili jaki patareni. Ru-varac spominje povelju kralja Uroša Deanskogahumskom episkopu Stefanu, kojom mu daje na uži-

vanje manastir sv. apostola Petra i Pavla na Limu i

još neke crkve, pošto je njegova episkopija zapus-

ijela i on nema „ni bira ni v r h o v i n e". Iz te

povelje dade se izvesti, da je taj episkop bio prognanili pobjegao iz Huma, pošto su ga Bošnjaci zauzeli.

O promjenama, koje su nastale, kada je Dušan Silni

postavio srpskoga patrijarhu, ne znamo skoro ništa,

*) Fabianich o. c. p. 53.

— 54 —

pa nani nije ni poznato, da li je on mjesto propalehumsko-trebinjske episkopije postavio mitropolita uTrebinju ili u manastiru M i 1 e š e v u. Znademosamo, da su Sandalj, pa Stjepan Vuki vladali po-

drujem, koje je sizalo od Imoskoga do Novoga i

Risna, a otuda do Samobora i Mileševa, Plevlja,

Goražda i Hote (Foe) i da je to kasnije prozvanoHercegovinom. God. 1466. spominje se m i t r o p o.

11 1 m i 1 e š e V s k i David kod hercega Stjepana

Vukia. Za prvo doba turske okupacije sjedili suvaljda ihiumsko-hercegovaki mitropoliti u Mileševu,

a kasnije u manastiru kod Trebinja (Tvrdošu), o ko-

jemu imadie prvi pouzdani zapis iz god. 1509. Odmanastira u Bosni dopušta Ruvarac, da je P a-

p r a a osnovana prije turskoga gospodstva.

Veoma rano nastao je za turskoga gospodstva pri

utoku Unca u Unu nedaleko Gornjega Lapca, mana-stir Rmanij (prije 1515.), koji su osnovali kalugjeri,

doselivši se ovamo sa Srbima.*)

Prema ovim hijerarhikim prilikama pred padBosne, nema gotovo nikakove sumnje, da je broj

pravoslavnih prije turskoga osvojenja bio znatnoslabiji od patarena i katolika. Upada u oi, da je

taj broj porastao odmah u poetku turskoga osvo-

jenja i da je porast pravoslavnih bio oito što dalje,

sve višefavoriziran. Pravoslavno autohtonopuanstvo, prema rijeima Thalloczy-evim, bilo je

brojno rasijano u hercegovakom krasu i u istonoj

Bosni.**) O tom kaže Vojislav Hrani slijedee:***)

„Mnogo upada u oi što imade malo pravoslavnih

župa i sela, koja bi ogromnim dijelom slavila isto

krsno ime ; isto se pak pleme po starom slavenskom

*) Ruvarac: Nešto o Bosni etc. (Godišnjica upiaII. p. 247.); Ruvarac: O humskim episkopima do god. 1766.

Mostar 1901, (U Šematizmu hercegovake mitropolije za

1900. god. p. 26—29.); orovi: Hercegovaki manastiri

(Gl. z. m. 1911.) p. 508. Lopaši: Biha i bihaka kra-

jina p. 11.

**) L. c. p. 242.

***) Kmetovsko pitanje p. 16.

— 55 —

obiaju drži istoga kraja. Ako dakle u jednomkraju narod slavi mnogo krsnih imena, znai, da se

obitelji naroda u onome kraju nijesu na istom mjestu

razragjale, nego da su odnekle nadošle i tako se po-

miješale. Tako je kod pravoslavnih u Bosni poevšiod Sarajeva sve dalje prema Bihau, dok se u isto-

nom dijelu Bosne naprotiv vide openitija krsna

imena, a to znai, da prema istonome dijelu naša

domovine imade sve više pravoslavnih starosje-

dica."

Naselja srpska u Bosni spominju se prvi put

poslije kosovske bitke u okolini Jajca. Ovi naselje-

nici dolaze pod imenom Vlasi. Pitanje „Vlaha",

dosta je komplicirano. Znademo pouzdano, da su u

XIV. stoljeu doseljenici s Balkanskoga poluostrva

jatomice grnuli u Hrvatsku i Dalmaciju, a zovu se

u spomenicima Vlasi ili Morlaci. Vlasi su porijetlom

Romani. Od Romana su naime podunavski Rimljani,

preci Rumunja z'bog provala naroda najviše stradali

u Gornjoj Meziji i Dardaniji, te su se iselili daleko

preko nekadašnje granice latinskoga govora. Na-ravno, da pastirima nije teško padao odlazak udaleka krajeve. Oni nagjoše nova selišta u Rodopi,Hemu, Makedoniji i Tesaliji, koja se krajem sred-

njega vijeka zvala „Velika Vlahija" MeYaXr] B^a^fa

u Epiru, po cijeloj Srbiji, gdje ne fale ni u jednoj

manastirskoj povelji od 12— 14. vijeka, u Bosni i

Hercegovini, gdje Dubrovani plemena kod Trebi-

nja, Ljubinja, Gackog, Zupce, Nikšie i Drobnjakerauiniaju u Vlahe, a isto tako i u primorskim plani-

nama Hrvatske od Cetine, pa sve do u krajeve Like

i Krbave.

Slaveni su ih nazivah Vlasima kao i Italijane

(Pop Dukljanin ih zove Morovlachi ili Nigri La-

tini). U novije doba, kad su etnografske razlike vedlavno izbrisane, nazivaju varošani i dalmatinski

ostrvljani svakoga seljaka i pastira na kopnu slav.

Vlah, tal. Morlacco.

Ime.ia njihova svjedoe o romanskom po-

rijetlu (Gradul, Radul, Vladul, Negul, Stanul).

. — 56 —Stanovali su u pastirskim selima, koja se zovu od13. vijeka „Katun" (= tabor). Kako su Vlasi uSrbiji, Bosni i Hrvatskoj bili rasijani, nijesu mogliodržati svoga jezika. Slavenski je prevladao. ImeVlasi ostade im radi njihova zanimanja. Osimstoarstvom bavili su se i prenašanjem razne robakonjima. Njihove karavanske družine, zvane turme,

a oni turmari ili p om o s n i c i, pomagale su pro-

metu izmegju primorskih i zagorskih krajeva. I uratovima služili su kao prtljagari.*)

U spomenicima XVI. vijeka i dalje navode se

iz Bosne u susjednu Hrvatsku i Slavoniju doseljeni

Srbi, redovito pod imenom Vlasi, pod kojim ime-

nom navlastito dubrovaki spomenici zovu sveseljake, u prvom redu one u Bosni i Hercego-

vini. Da li su svi Vlasi po prvotnom svom pori-

jetlu Srbi, bilo bi teško ustvrditi. Jedino se dadekazati, da su oni, dolazei iz Srbije bili po svoj pri-

lici ve slavizirani. Da su pak odmah za prvih de-

cenija turskoga gospodstva u velikom broju dola-

zili u Bosnu, o tome imademo pouzdanih dokaza,

a kasnije naseljivanje Srba tijekom XVI. vijeka

upravo je na stalnom dnevnom redu.**)

Za ovu periodu, o kojoj govorimo, valja namistaknuti jednoga putopisca, koji je vrlo drago-

cjen za narodnosno poznavanje Bosne prvih dece-

nija turskoga gospodstva. God. 1530. pogjoše kao

Ferdinandovi poslanici u Carigrad Nikola J u-

riši i Lamberg. Njihovo putovanje pada u

*) U porodici i katunu Predojevia, koja se bavila

kiridžilukom i koja je živjela u državi Pavla Radenovia,spominje se „Pocraec Predoeuich Vlachus comitis Pauli,

koji je na 25 konja izgonio s6 iz Dubrovnika". (Dedijer:

Stare seoske porodice u Hercegovini (Gl. z. m. 1907. p. 391.)

**) O Vlasima gledaj Jireek: Istorija Srba p. 148

i dalje. Šiši: Povijest Hrvatska 11. p. 162. Klai III. p.

17—18. V. p. 16—17. U Hrvatskoj XIV. stoljea spominju

se Vlasi kao zasebni razred puanstva („omnes Valachosregni nostri Croacle"; „totum regnum Croatiae et Valachi

in eo existentes''.) U jednom statutu poetkom XV. sto-

ljea razlikuju se Vlasi od „Srblina".

— 57 —

•doba znamenitog^a Husrev-bega. Poslanike, koji suprolazili kroz Bosnu prati B e n e d i k t K u r i p e-

š i , za kojega Matkovi dokazuje, da je bio ro-

dom Slovenac. Vidi se iz putopisa njegovo slaven-

sko srce, makar se sam gradi Nijemcem. Prolazeiovim slavenskim krajevima, me krije on svoje lju-

bavi prema ovdašnjem narodu. Iz itanja putopisa

vidi se, da je bio vješt slavenskom jeziku. Kuri-

peši piše putni dnevnik, a po naslovu sudei, nije

to samo njegov putopis, nego itavoga poslanstva,

te je Kuripeši bilježio i ono, što su druga dvo-jica osobito Juriši, koji je poznavao narod, opa-zili. Kuripeši dijeli Bosniu na gornju i donju. Do-njom Bosnom zove kraj od Une do varoši Vrh-bosne. Gornja Bosna zapoinje mu Vrhbosnom, a

dopire do Zveana ili Mitrovice. U Donjoj Bosninašlo je poslanstvo tri narodnosti (natiomes) i tri

vjere. Prvo su stari Bošnjaci, koji sur i m s k o-k r š a n s k e vjere, a tima je Turin,kad je osvojio Bosnu ostavio vjeru. Drugo suS r lb i (Surffeni), koje zovu V 1 a s i, a mi ih z o-

vemoCiganima (Zigen) ili m a r t o 1 o z i m a.

Ovi dolaze iz Smedereva i Biograda, a vjere susv. Pavla (pravoslavni!). Mi ih držimo, kaže Kuri-

peši, za dobre kršane, jer ne nalazimo, da imakakove razlike izmegju njihove i rimske vjere. Treisu narod pravi Turci, koji su vojnici i inovnici, a

vladaju sasvim tiranski ovim kršanskim podani-

cima. Turin im je ostavio vjeru, samo da obra-

gjuju zemlju. Za gornju Bosnu veli, da su joj sta-

novnici Turci i Srbi, ali da najviše ima Turaka. Zanas je zanimivo, da spominje za Srbe, da su mar-tolozi t. j. oni vojnici, koji kao predstraže vojuju

s Turcima i o emu imade dosta spomena. Kuri-

peši veli, da su im ti kršani (Surffi) priznali, da je

veliki grijeh, što vojuju na kršane, ali da morajuna silu s Turcima. Za zemlju uz cestu veli, da je

slabo obragjeTia, jer Turci putujui as ovamo, asonamo, uzimaju kršanima sve, što imaju, a ništa

ne plaaju za ono, što uzimaju. Stoga idu širo-

— 58 —

mašni ljudi u planine iz ploiine visine s cijelom

imovinom i tamo teže zemlju (Katuni?).*) Mislim,

da nije potrebno komentirati Kuripešieve rijei, jer

su one u skladu s onim, što smo do sada o tompitanju kazali.

Pošto je organizacija pravoslavne crkve bila

slaba, bilo je i sveenstvo pravoslavno ima niskomstepenu kulture. Citati i pisati malo ih je znalo, a

izvještaji slažu se u tome, da su sveenici bili više

vukovi nego li pastiri svoga stada. Misionar Barto-

lomej Kaši, rodom Dalmatiinac, a prebivalištem u

Dubrovniku, na svom putu u Srijemu poetkomXVII. vijeka mailazi na Srbe, grkoga obreda. Iz op-

enja s njima konstatira, da nijesu poznavali lanakavjere, niti 10 zapovijedi, niti formula nedjeljne mo-litve, niti sakramenta pokore. Vidio je sveenika,

koji nije razumio pravo ono, što je itao narodu.

Gorljivi pater isusovac ctdmah ide na posao- tu-

mai im prva poela vjere, poevši od znaeinja sv.

Križa. Svi djeaci, mladii i stariji, slušali su, što

im se tumailo, te govorahu: Što mi to ujemo?Ta toga nikada od naših popova ne usmo.**)

Možda je pater Kaši malo i pretjerao u svojoj

gorljivosti. Gerlach n. pr. vidio je u Srbiji svee-

nika, koji je obuen kao svaki drugi seljak obav-

ljao ukop jednoga svoga vjernika golim nogamado koljena, a razlikovaše se od drugih samodugim vlasima i što nosi drugaiju kapu. Gerlach

takogjer spominje, da samo manjina zniade za „oenaš" i „vjerovanje", ah ipak da svi znadu, da ima

jedan Bog, da je njegov sin Isus Krist, koji je za

nas stradao, raspet i uskrsao, da e biti uskrsnue

mrtvih i da ima život vjeni.***) Megjutim ovo su

*) Matkovi: Putovanja po Balkanskom poluotoku

XVI. vieka (Rad 56 p. 149-233.)

**) Quid est, quodaudimus? nunquamtalia a nostris

popibus audivimus; dicunt eniam nobis, si nos istius

modi addisceremus ipsos popos nihili penderemusaut contemneremus (Fermendžin: Acta Bosnae p. 350.)

***) Smiiklas o. c. p. 95-96.

— 59 —

dokumenti iz 16. i 17. vijeka i iz krajeva izvan

Bosne. Možemo ipak zakljuiti, da mi u Bosni, gdje

je organizacija crkvena bila slabija, nije bilo bolje.

Izmegju franjevaca i pravoslavnoga sveenstvapostajalo je veliko neprijateljstvo. Imat emo još

prilike kasnije, da se osvrnemo na borbu izmegju

jednoga i drugoga sveenstva, koje se megjusobnotituliše: „šizmaticima" i „neiskrenim Latinima".

III.

ETOVANJA I OSVAJANJABOŠNJAKA U XVI. VIJEKU.

(1528—1606.)

Padom Jajca nijesu prestala vea ili manja e-iovanja Bošnjaka u susjednim zemljama. Još iste

godine znatnija je provala Husrev-begova iz Bosneprema Metlici. Hrvatska i kranjska gospoda bila

su obaviještena o ffijegovom dolasku, pa su se mo-gla spremiti, da ga doekaju. Bošnjaci su nekoliko

'dana pustošili u okolini gornje Kupe. 5. oktobra

1 528. došlo je do veeg boja ispod grada Belajaizmegju Mrežnice i Korane, nedaleko Novigrada.

Na elu hrvatsko-kranjske gospode bijahu banI V a n K a r 1 o V i , braa Vuk i Krištofor Franka-

pan Brinjski, te vrhovni kapetan Kranjaca, Koru-

tanaca i Štajeraca, Bemardin Rian. Borba se svrši

porazom Bošnjaka. Mnogo odlinika ostade na bo-

jištu, megj'U njima i „Skender, vicebassa (ehaja)

de Bossina". Ban Ivan Karlovi dopaniuo je 18

rana i to od Nijemaca, koji su ga držali za turskoga

vojvodu.*)

Ne treba napose spominjati, da su kod Sulej-

manovih provala 1529. i 1532. u velikom broju su-

djelovale bosanske ete pod Husrev-begom. Re-

dovno su to turske smione predstraže i ete, koje

velikom žestinom plijene i 'harae na daleko i ši-

roko. U vrijeme opsade Bea (1529.) plijene Boš-

njaci po itavoj Austriji. God. 1532. prikljuio se

Husrev-beg sa 10.000 vojske Suljemanu kod Osi-

*) Klai V. p. 86; Lopaši: Oko Kupe i Korane p. 48.

— 61 —

jeka. Po nekim vijestima taj bi broj iznašao i do50.000, što e po svoj prilici biti pretjerano.*)

God. 1 533. izradi carev poslanik Hrvat J e-

rolim Zadranin u Sulejmana primirje, te suslijedee godine 1534. i 1535. prošle prilinomirno. Primirje vrijedilo je dakako samo za t. zv.

veliki rat, dok je mali rat na granici trajao nepre-

stano i odvisio redovno od ratoborne udi pogra-ninih sandžaka, koji su radili sasvim na svoju

ruku. Njihove akcije bile su redovno, ako su us-

pjele, obasute nagradama i pohvalom iz Carigrada,

te je u tome taj neprestani mali rat nalazio jake

pobude.

God. 1536. ve se openito nagagjalo, da se

Suljeman opet sprema, da doo-ie u pomo svomštieniku Zapolji protiv Ferdinanda. U drugoj po-

lovini 1536. godine velikom su silom smederevski

sandžak Mehmed-beg Jahjapaši i bosanski Husrev-beg udarali na Slavoniju. Mehmed-beg zauzeo je

Požegu, koju je slaba posada branila, a odavle

prodro u virovitiku i križevaku županiju. Hus-rev-beg utvrdio je gradove Brod i Kobaš na Savi.

Kralj Ferdinand I. odluio je u novembru iste

godine poslati poslanika u Carigrad s tužbom, dasu smederevski i bosanski sandžak s mnogo vojske

provalili u Slavoniju i osvojili 13 gradova i mnogadruga mjesta, od kojih s-u neka opskrbili posadama,a druga do temelja razorili. Dalje se veli u tužbi,

da su bosanski sandžak Husrev i hercegovakiPiri^beg došli pred grad Klis „s nebrojenom voj-

skom", te blizu njega dvije tvrdinje jednu za dru-

gom podigli, da tako grad glagju prisile na pre-

daju. Ferdinand moli Sulejmana, da to sandžacima

zabrani, a otete gradove da povrate. Slobodno pi-

smo Ferdinandovom poslaniku stiglo je prekasno

(u februaru 1537.), pa kad je ovaj otišao prvih

dana aprila u Carigrad, Klis je ve bio pao u tur-

ske ruke.

*) Hammer III. p. 91—93; 109. Hammer govori o100.000 vojnika. Bašagi: Husrev-beg p. 60.

— 62 ^

Na Klis j€ bacio Husrev-beg ve odavna oko.

Grad taj bio je važan, jer se nalazio na sredini

prema mletakoj Dalmaciji u neposrednoj blizini

mletakih gradova u Primorju. Uza to je bio poprirodi tako utvrgjen, da se mogao samo dugompodsadom zauzeti. Sasvim je razumljiva zato us-

trajinost Husrev-begova, da taj grad osvoji. Vegod. 1531. nalazio se u blizini Klisa, te je za 15

dana podigao u Solinu kaštel. Godine 1532., kadau gradu nije bilo junakoga zapovjednika Petra

Kružia, zavladaše njime Turci izdajstvom podvodstvom Mleanina Querini-a. Kruži ga još iste

godine osvoji niatrag pomou svojiih privrženika ugradu. Iste godine osvojio je Kruži i kaštel Solin.

Mleani su takogjer dobro shvaali znamenovanjeove take, te su i tražili od Kružia, da im gradpredade, ali on to nije htio uiniti. U gradu nasta-

niše se brojni Uskoci, a od god. 1533.—1536.

bile su oko Klisa este borbe.

Krajem augusta 1 536. stajali su H u s r e v i

P i r i 'b e g pred Klisom. Ovaj put su borbe trajale

više mjeseci. Turci su oibnovili razvaljeni Solin i

stali graditi još dvije nove tvrgjavice, kanei Klis

ograditi od ostaloga svijeta i prisiliti ga glagju na

predaju. Ova Husrev-^begova dobro smišljena ak-

cija živo nas sjea na izolaciju i pad Jajca.

Petar Kruži tražio je pomoi od pape Pa-

vla III. i kralja Ferdinanda. Morskim putem došla

mu je u pomo vojska od neko 3000 ljudi i s tom

je vojsikom oborio dvije novo podignute turske tvr-

gjavice. Kada je zaeo osvajati Solin, osvanuše iz-

nenada na solinskom polju M u r a t-b e g, poznata

desma ruka Husrev-begova*) i hercegovaki M al-

ko -beg sa 1000 konjanika i 1000 pješaka. Kru-

žievi Ij'uda držei, da Turaka imade više, nego što

*) IStvanfi veli za nj, da je bio rodom Šibenani n.

U Truhelke (Gazi Husref-beg 33., 50.) saznajemo, da je

imao i brata kanonika u Šibeniku po imenu jurja Tar-dia, koji je Murat-bega u Sarajevu pohodio, dok je on

još bio kapidžija Husrev-begov,

— 63 —

ih je u istinu bilo, pobjegoše Ic moru na lagje;

uzalud ih je Kruži zaustavljao. Napokon skoi i

on na jednu lagju, koja je bila prepuna, te se nije

mogla maknuti od kopna. Turci navališe na lagju

i poeše sjei. Vogja spahija, A 1 1 i-a g a (?) obori

se sa svojim ljudima inia Kružia; u žestokoj borbi

O'dsjee mu Atli-aga glavu, a tijelo ostade u lagji.

Grof Nikola Thurn, jedan od vojvoda potuenevojske, spasi život, ali izgubi najvei dio vojske.

Atli-aga odnese Kružievu glavu Murat-begu; ovaj

s Kružievom glavom dogje pred Klis i pozva po-

sadu i gragjane na predaju. Ovi se tom pozivu

odazvaše. Gragjani i uskoci ostaviše Klis i najvei

dio od njih nastani se u Senju. Peujlija znade pri-

povijedati, da je Husrev-beg dobio neko unapregje-

nje, a Murat--beg ziamet. Klis postade od toga vre-

mena sjedištem sandžak-bega i jednog odijelenja

turskih krajišnika i Turci su ga jako cijenili.*)

Kada je 1537. godine opremio Ferdinand jaku

vojsku na Slavoniju pod vrhovnim vodstvom I v a-

na Kacianera, sudjeluju u tim borbama Hus-rev-beg, M u r a t-b e g (kliski sandžak) i zvor-

miki Džafer-beg. Ovaj navalni rat na Slavoniju

svršio je sramotnim porazom Kacianerovim i nje-

govih drugova kod Osijeka i o r j a n a.

Kada su mnogi odlinici ostavili tabor, pobježe i

Kacianer, ostavivši kukavno na cjedilu vojsku. Ivan

Kacianer nastanio se kasnije u gradu knezova Zriinj-

skih, Kostajnici i poeo pregovarati s Turcima.

Sami knezovi Zrinjski pali su u sumnju kod Ferdi-

nanda I. kao ortaci Kacianerovi, jer je ovaj poeoraditi za Zapolju u dogovoru s Turcima. Kada ga

je knez Nikola Zrinjski dao u Kostajnici po-

gubiti, oito radei po nalogu dvora, smatrao se

i sultan Sulejman povrijegjen. On traži od Ferdi-

nanda, da Zrinjske kazni radi toga umorstva; ako

toga ne bi uinio, uinit e to on sam i poslati

'svoje sandžake, da njih i njihovu djedoviciu satru.

*) Klai V. 117—118. Bašagi: Husrev-beg p. 66.

Tonii: Grad Klis u 1595. godini p. 1—2.

— 64 —

Kako j€ ozbiljno sultan mislio s ovom svojomgrožnjom, dokazuje nam najbolje to, da su Hus-rev-beg i Murat-fbeg sa 30.000 ljudi poeli opsje-

dati Kostajnicu i Zrinj, ali je Zrinjskima uspjelo

ovaj put, da obrane svoju djedovinu.*)

U Dalmaciji osvoji još Husrev Nadin i Vranu,

a na sjeveru Dubicu. Doba Husrev-begovo ne

samo da je najsjajnije doba turskoga kulturnoga

rada (o tome vidi pri kraju ove knjige) u Bosni,

nego i doba najsretnijega vojevanja i osvajanja.

Husrev-bega, koji je umro 1541.**) g. zamijeni

u Bosni ne manje ratoborni U 1 a m a-b e g. Jošprije pete Sulejmanove vojne (god. 1543.) Ulamabeg marljivo etuje s M u r a t-b e g o m Šibena-

ninom, sada požeškim sandžakom i Malkolbe-

gom hercegovakim. U Požegi je naime još god.

1538. postavljen za osvojenu Slavoniju novi saa-

džak. Ulama i Murat poeše opsjedati 1543. Val-

povo, jedini grad u istonoj Slavoniji, koji je još

ostao u kršanskim rukama. Kada je Sulejman sti-

gao pod Valpovo, pade iza dulje opsade i taj grad

u ruke turske. Murat-beg je iza pada Valpova dobio

za 30.000 jaspri vei ddhodak, a njegov sin 12.000'

jaspri.

U kasnijem etovanju vrijedno je istaknuti epi-

zodu iz god. 1545. Ulama i Murat prova-li š e iz Slavonije sve o.iamo prema Varaž-

dinu. Kapetan Wildenstein i NikolaZ r i n j s k i pratili su Turke i tako stigli do grada

*) O vojni u Slavoniji vidi Hammer III. p. 189. Klai

V. 117-118.

**) Mukevit veli, da je Husrev-beg poginuo u boju

sa crnogorskim plemenom Kuci i da ga je jedan Crno-

gorac smaknuo. Pokojniku izvadiše njegovi ljudi drob i

zakopaše na mjestu, koje se od onda zvalo Drobnjaci, a

mrtvo mu tijelo preniješe u Sarajevo i sahraniše ga u

njegovom turbetu. Dr. Truhelka upozoruje. da se ime

Drobnjaka nalazi u dubrovakom arhivu spominjano sto \

više godina prije Husrev-bega. Fojnika kronika veli, da

je umro u Sarajevu 1541. godine. (Sr. Truhelka: Gazi.

Husref-beg p. 58.)

— 65 —

Selnice ili Konjskoga (danas Konjšina). Ovdje je

došlo do zanimive bojne igre; po 100 momakaborilo se s jedne i druge strane na oigled obiju

vojski, „da koplje lome i mejdan dijele". U tim vi-

teškim igrama sudjelovali su i manji odjeli i poje-

dinci. Kad su mnogi hrvatski asnici plemii otišli

svojim kuama, jer im je dodijalo gledanje tih mej-

dana, nastane od jednom nered u kršanskoj vojsci,

koji upotrebiše Ulama i Murat, da zaskoe Hrvate.

Mnogo je Hrvata tom zgodom poginulo, a Zrinj-

ski i Wildenstein spasiše se teškom mukom u kaš-

telu Selnici. Ulama se nije okoristio svojom pobje-

dom, nego se iz Zagorja povratio kui u Banju

Luku.*) Ulama-beg i Malko-beg opustošiše i naj-

vei dio Like i Krbave, gdje su nekoliko gradovakao n. pr. Udbinu uvrstili.

Ovaj isti Ulama-beg postade g. 1547. na-

mjesnikom u Erzerumu, odakle se opet povratio uBosnu za namjesnika. Godine 1552. zauze Viro-

viticu, a u zajednici s M a 1 k o -tb e g o m još

iste godine provali sve do Varaždina, gdje se

sukobi sa Zrinjskim i kapetanom Sekeljem. U boju

je poginuo Ulamin sin D ž a f e r.**) (Ulama je po-

ginuo u perzijskom ratu g. 1554.) Kako je u to

doba pala i azma, namješten bi u njoj novi san-

džak, koji je neko vrijeme stolovao ovdje. Kas-

nije je stolica sandžaka bila u Pakracu, a konanou Cemiku.

Godine 1553. otposlao je Ferdinand I. u Ca-

rigrad Antuna Vrania, da zatraži mir. Za to je

itave godine bilo prilino mirno na granici. Je-

dino je došlo do osobnoga sukoba izmegju Ni-

kole Zrinjskoga i novoga bosan-

*) Klai V. 164.**) Bašagi znade za Ulamu u svome popisg bosan-

skih sandžaka, da je bio samo jednom u Bosni sandžak.

U Klaia spominje se i po drugi put (V. 190.) I Hammerveli za nj „der nach persischen Feldzuge seine vorige Statt-

halterschaft Bosnien wieder aufgetreten" (III. 291.) Ovo je

samo jedan primjer, kako smo još daleko od toga, datano ustanovimo slijed bosanskih namjesnika.

— 66 —

s k o ig a paše. Bosanski paša zatražio je odZrinjskoga, da pusti na slobodu nekoga vojvoduMurata, što Zrinjski nije htio uiniti. Nije poznato,tko je koga zvao na dvoboj, ali Zrinjski je dobiodozvolu od kralja, da dijeli mejdan. Još iste godine1554. spremao se Zrinjski ozbiljno na taj dvoboj,ali ga se nastojalo sprijeiti, pošto je još uvijek

trajalo pregovaranje s Turskom o miru. Bosanskompaši javio se bio i neki Mehmed aga iz Zmijanja(zu Smiansky), koji je u hrvatskom jeziku pozvaobana na dvoboj. Napokon je Zrinjski s velikompratnjom otišao u Gjurgjevac, gdje se imao dvobojdijeliti, ali bosanskoga paše nije bilo u odregjenovrijeme i tako je ta stvar zaspala. Prema Klaiuzvao se bosanski paša : „Mehmet paša, sandžak bo-

sanski i proelnik vojske presretnoga cara od Ca-rigrada do Budima i Temešvara".*) Najvjerojat-

nije je, da je to bio Malko-beg.Malko -b e g gotovo se dva decenija spo-

minje kao najljui bosanski beg. Nema gotovovojne po Hrvatskoj i Slavoniji, u kojoj se ne bi

njegovo ime spominjalo. On etuje po Lici i

Slavoniji sa Ulamom, a iza inijegova definitivnoga

odlaska iz Bosne, vazda je megju bosanskim san-

džacima njegovo ime prvo, te se druga imena niti

ne spominju. Rogjen jeuDuzikodProzora,pa ga neki zovu i Dugali. God. 1553. obnovi

i uvrsti u turskoj Krbavi gradove Buni i Peruši.

God. 1556. vidimo ga kod opsade i pada Kostaj-

*) Dosadanji poznati popisi ne znaju u godini 155?.

za bosanskoga sandžaka Mehmet pašu. Tada bi moraobiti prema tim popisima bosanskim sandžakom Malko-beg, te je i najvjerojatnije, da je on bio protivnik Zrinj-

skoga. Bašagi ga kao bosanskoga sandžaka stavlja u

1553. godinu. On razlikuje Bali-bega Malkoa, hercego-vakoga, od Osmana Dugalia, kliskoga sandžaka i bo-sanskoga namjesnika. Prema kršanskim vrelima postoji

samo jedan, koji dolazi sada kao hercegovaki, sadakao kliski sandžak ili oboje zajedno! Isto Kneževi i Peez(Otomanske vaiije u Bosni. Gl. z. m. 1889. II. p. 61.) Sr.

Klai V. 197.

— 67 —

nie, koja je pala bez nužde u ruke Turaka. Predao

ju je ndci Nijemac Lusthaler (Lostobar), kako veli

kroniar Vramec „za peneze Turkom". Padom Ko-stajnice ..vsa horvatska zemlja opuste i slovenska",

veli tano Vramec.

God. 1558. zamjenjuje Malko bolesnoga bo-

sanskoga pašu, te se upravo urotio, da šatre ostatke

Hrvatske. On hara i plijeni „ostatke" Hrvatske iz-

megju Une, Gline i Korane. itav niz utvrda pade

u njegove ruke, a o.i ih obori i popali. azmu, dane padne u ruke kršana, razori. Sada ga u boje-

vima pomažu i sinovi D ž a f e r i H u s e j i n. Dža-

fer imao je za ženu ker velikoga vezira R u s-

t e m-p a š e*) i bio je kapetan u Gradiškoj na Savi.

Oba Malkoeva sina poginuše u toj borbi n a K r a-

jini.**) Ime Malko-begovo zadaje kršanskim

krajišnicima veliki strah sve do 1562. godine.

Ve u doba Malko-begovog etovanja zauzi-

maju mjesto bos. sandžaka lanovi glasovite po-

rodice Sokolovia. Tako 1555. Kara Mustafa

beg Sokolovi (Lala), zatim Hasan beg Sokolovi

(1561.) Mustafa beg Sokolovi, Meh-med beg Sokolovi i naznamenitiji megjunjima Ferhat beg Sokolovi. Ova je

porodica obnašajui najvažnije državne službe u

Bosni, držala u svojim rukama i sudbinu susjednih

krajeva gotovo nekoliko decenija. Bit e prilike, dana drugom mjestu reknemo koju rije o porijetlu

Sokolovia. Za sada emo registrirati samo najvaž-

nije dogagjaje za namjesnikovanja Mustafa-bega

Sokolovia i Ferhat-bega.

Mustafa beg Sokolovi postao je

namjesnikom u Bosni god. 1565., te je odmah u

*) Ovaj Rustem-paša igali osnovao je u SarajevuBrusa-bezistan. Bio je dva put velikim vezirom od1544—1553.; i od 1555—1561., a porijetlora valjda iz oko-lice Sarajeva. Osim Hammera i Jorge sr. o njemu: Tru-helka: Der Brussabezistan (Bosnische Post 1912. godineuskršnji broj.)

**) Potanje o tome Klai V. 225 i dalje. Lopaši: OkoKupe i Korane p. 168.

5*

— 68 —

poetku svoga inamjesnikovanja nastavio ratobornu,

politiku Malko-bega prema susjednim zemljama.Njegova je zasluga, da je god. 1565. pala u rukeTuraka Krupa, važna taka za dalnja turska osva-

janja u Hrvatskoj. Mustafa-beg došao je podKrupu s jedno 2000 vojnika. U gradu se nalazio

vojvoda Baki*) „i š ojim je junakov 28", kako to-

izvješuje kapetan Farkaši generalu Lenkoviu.Krupi je imala doi u pomo ovea vojska podvodstvom generala Herbarta Auersperga, pa je

zato Baki velikom hrabrošu branio grad. Auer-sperg je stigao još za vremena nasuprot Krupe uzlijevu obalu rijeke Une. Oba tabora kršansiki i

turski bili su na blizu, te su si vojnici megjusobnomogli dovikivati i na mejdane izazivati. Auerspergnije imao smionosti, da zametne bitku, nego je bo-

jei se za Biha, uzmaknuo prema ovome gradu.

Tako je Krupa pala u turske ruke. Vojvoda Bakisa 6 preostalih drugova odlui prokriti sebi put iz

grada. U borbi, koja se zametnuta, poginuše mu 4druga, a on je s preostalom dvojicom dopro sretno-

do Une. Kad ju je htjeo pregaziti, utopi se u njoj.

Mustafa beg dobro je shvatio važnost Krupeza dalnje operacije, pa je ovdje ostao mjesec dana,

da je uvrsti. Krupa je dobila posebnoga zapovjed-

nika s kapetanskom ašu, a kasnije kadšto i ašusandžaka. Naroito su se zvali glavari Krupe san-

džacima za vrijeme, dok nije bio osvojen Oštro-ž a c, a poslije Biha. Kapetani ostadoše u Krupi

i dalje, te je Krupa iza Biša vazda poglavito mje-

sto na Krajini i u bihakom sandžaku.**)

Preko oekivanja nije Mustafa-beg od Krupepošao prema Bihau, nego preko Save prema Kri-

ževcima, idia etuje. Na tom etovanju namjerio se

na nj hrvatski ban Petar Erdedi, koji je Mu-stafu-bega porazio kod O b r e š k e (blizu Ivani

*) Hrvat, katolike vjere. Nije bio u rodu glasovitomsrpskom junaku Pavlu Bakicu.

**) Lopaši: Biha etc. p. 216.

— 69 —

Kloštra). Još iste godine stekao je Erdedi radi ove

pobjede za se i za svoje potomke grofovsku ast.*)

Kada je još iste godine umro veliki vezir A 1 i-

p a š a S e m i z, poznat sa svoje dobroudnosti,zamijeni ga glasoviti Mehmed paša Soko-lovi, koji je došao u sukob sa zahtjevima Habs-burgovaca u Ugarskoj. Sultan Sulejman odlui se

u visokoj starosti na novu vojnu. Kod Sigeta su-

djelovali su i Bošnjaci pod M u s t a f a-b e g o m,

koji je zamijenio na smrt odsugjenoga budimskogapašu Arslana i ondje pašovao punih osam godina.

EVvije godine iza sigetske opsade (1568.) do-

šlo je napokon izmegju sultana Selima II. i cara

Maksimilijana do osam-godišnjega primirja. Uovom miru bilo je zabranjeno etovanje kršana i

Turaka na granici, pae i mejdani, koji su više

puta davali povoda veim borbama. Mira u istinu

ipak nije tna granici bilo.

God. 1570. zapoe izmegju Mletaka i Turakarat za otok Cipar. Vrhovno zapovjedništvo uiom pomorskom ratu imao je Lala Mustafa So-

Tfolovi, Selimov odgojitelj, koji je neko vrijeme bio

i namjesnikom u Bosni. Cipar je pao u ruke Os-manlija god. 1571. Ne ulazei u potankosti toga

rata, u kojem su Mleane pomagali papa Pio V. i

Filip II., španjolski kralj (Lepanto!), taknut emotaj rat samo u toliko, koliko se on vodio na našoj

•strani, a to je u Dalmaciji.

Mleani su odmah u poetku rata bacili okona Klis. Glavni mletaki providur Jakov F o r k a-

r i n i, zatim njegov nasljednik G r i m a n i napeli

su sve sile, ne bili kako izdajstvom i lukavštinom

zavladali gradom. Grimani je pae stupio u dogo-vore s nekim odlinim Turinom iz Klisa, M u-

stafom**), s kojim je sklopljen i formalni ugo-

*) Klai V. 255.**) Mustafa je prešao na kršanstvo („fatto segreta-

mente Christiano"). Novija dokumenta iz toga doba štam-pao je Dr, Karlo Horvat: Monumenta Uscocchorum Pars I.

p. 6—9.; Jovan Tomi: Grad Klis etc. p. 2—7. Jeli L. dr.:

— 70 —vor, te mu garantovan izvjesni godišnji priliod i

nagrada od 500 dukata. Pokušaji ovi potrajali susve do 1572. godine, ali svi su ostali bez uspjeha,,

ma da je u prilog mletakeakcije bila i kuga,koja je vladala u onom kraju. Mletaki ljudi, poma-gani živahno od Uskoka, bili su ve i prodrli ugrad, ali su ga napustili, popalivši nekoje dijelove

grada i poubijavši nekoliko Turaka. Za cipar-

skoga rata bio je u Bosni namjesnikom M e h m e dbeg Sokolovi, brat Mustafiin, sve do1574., kad je bio pozvan za lalu u Carigrad (uzgo-

jitelja carevia), a naslijedio ga F e r h a t-b e gSokolovi, koji je do tada bio sandžak kliski.

F e r h a t-b e g u imade spomena kao kliskomsandžaku ve 1558. godine i njemu je zapala duž-

nost, da pazi na kretanje Mleana u Dalmaciji. Fer-

hat-beg se spomenute godine zove: „Ferhat-beg,

sanžak kliski, hrvaki i primorski" ili

„sanžak kliski, hrvaki, hlivanski i primorski.*)

Do 1574. godine bio je on sandžakom kliskim, aime njegovo postaje slavno i poznato tek od ovogadoba. Bašagi kaže za nj, da nijedan bosanski na-

mjesnik nije bio silniji ni moniji od njega. Dvor-

ska njegova svita bila je mnogobrojma. Kad je ula-

zio u Travnik, pred njim se nosilo 700 ( ?) bajraka.

Pratilo ga je do 300 deli leventa u odijelu odvuine pod željeznim kalpacima.**) Susjedne zemlje

osobito Hrvatska, zapisala je njegovo ime krvavim

slovima u svoju istoriju. Tek što je postao namjes-

nikom, ve je zapoela krvava borba na Krajini.

Poticajem nekadanjega Deli-popa FranjeF i 1 i p o V i a, a sada zajima na Krajini,***) pošao

Uskoci i urote o preotmi Klisa za druge polovine XVI.

vieka (Glas Matice Dalm. III. p. 239—254, 329-349.)

*) Ljubi: Rukoviet jugosl. listina (Starine X. p. 8.)

**) Bašagi: Uputa p. 39.

***) Zagrebaki kanonik Franjo Filipovi bio je za-

robljen od Turaka god. 1570. Ovi ga otpremiše u Cari-

grad. Kroz 4 godine nastojali su car Maksimilijan i banDraškovi, da ga oslobode od sužanjstva, ali im to ne

pogje za rukom. 1574. bio je Draškovi uo, da se Fili-

— 71 —

je Ferhat prema Cetin-gradu, a odanle na sjever

prema Budakome. Na tom etovanju sukobio se

7. januara s Ivanom Auerspergom, rogja-

kom vrhovnoga kapetana hrvatske krajine. Turci

raspršiše Ivanove ete, a on sam jedva živ utee. Po-

što su ga opadnuli, da je bio sporazuman s mepri-

jateljem, staviše ga pred sud i on je morao za taj

poraz odgovarati.*) Ferhat je tako zapoeo rato-

vanjem, pogazivši mir, koji je bio za Selima II.

produljen. Bijaše to sasvim prema turskome shva-

anju, jer je baš pod konac 1574. umro Selim II.,

a novi se sultan Murat III. (1574—1595.) nije sma-

trao dužnim držati utanaenja, stvorena od pret-

šasnika.

Ferhat beg nastavlja još iste godine svoja e-tovanja. Sa 3000 ljudi pade pod Biha, kojega nije

mogao zauzeti, pa zato krene dalje, okupljajui

sve više eta pod sobom, i palei i robei na sve

strane. Vojska mu narasla na neko 10.—^12.000

vojnika. Kad su o tom stigle vijesti generalu Her-

bartu Auerspergu, izdade on malog, da se

svi kapetani na Krajini sakupe oko grada B u d a -k o g a na rijeci Radonji, pritoku Korane. HerbartAuersperg stigne iz Kranjske 21. septembra i od-

sjedne sa svojim sinom, 22-godišnjim mladiemVukom Engelbertom, u blizom kaštelu hrvatskoga

plemia Tušilovia. Ovdje je odluio ekati, dokdogju ostali kapetani i susjedni hrvatski plemii. Usvemu je moglo biti 1000 pješaka i konjanika naokupu. 22. septembra zametne Herbart borbu

s jednom turskom predstražom i u sukobu izgubi

glavu. Sada zae borba na svim stranama. Neštoposlije Herbartove pogibije stigle su na bojište i

brojne druge ete, ali kako su ostale bez vogje, bi-

jahu suzbite, raspršene, poubijane i pohvatane. Do2000 vojnika zarobi Ferhat. Sin Herbartov, Vuk

povi odrekao kršanske vjere i prešao na islam, primivši

ime Mehmed. Od njega vuku lozu današnji begovi Fili-

povii. (Klai V. p. 280 i Bašagi o. c. p. 38.)

*) Klai: Ibid. 309.

— 72 —

Engelbert i odlini hrvatski plemi Ivan Vojkovibijahu megju zarobljenicima. Vuka Engelberta ot-

kupiše njegovi rogjaci nakon dugotrajnih prego-varanja sa mnogo tisua talira. S tom otkupninomsagradio je Ferhat-paša prekrasnu džamiju u Ba-njoj Luci (Ferhadija).*)

Premda je sultan Murat III. u novembru 1575.pristao na produljenje mira, ipak je Ferhat ratovaoi dalje. U samoj 1 576. godini zabilježeno je 50—60provala iz Bosne u Hrvatsku. Ferhat se svom sna-

gom oborio na gradove u t. zv. Bihakoj Krajini.

To je onaj dio Hrvatske, koji se nalazio na obje

obale sredlnje Une izmegju današnje Hrvatske i

kljukoga, te petrovakoga kotara. Bihaka Krajinabila je polovinom XVI. vijeka opkoljena poput ka-

kova poluostrva sa svih strana.

Poevši od godine 1530.—1555. pretvoreni

su svi vlas(teoski zamci i dvorovi na toj

Krajini u tvrgje i stražarnice i u nje postavljene

jae ili slabije posade. Ferhat-beg redom osvaja

ove tvrgjave. Krupa je pala ve za dobe Mustafa-

bega Sokolovia, a Ferhat zauze Bužim, Cazin i

1577. Ostrožac, Kladušu, Pei etc. God. 1578.

spremala se vea vojna pod vrhovnim zapovjedniš-

tvom Jurja Khevenhiillera protiv Fer-

hata, da se reokupira bihaka Krajina. Hrvatima je

stajao na elu bani Kristov U n g n a d. Nekoji

gradovi kao Cazin i Ostrožac padoše u ruke ca-

revaca, ali se itava vojna svrši ušljed Ferhatova

dolaska sramotnim gubitkom netom osvojenih

gradova i uzmakom kršanske vojske k Bihau, a

odanle do kranjske megje. Turci su osvojili gra-

dove i sav predjel oko Une. Ferhat^beg je osvojene

gradove dobro uvrstio. Prema Lopašiu imali su

Krupa, Bužim i Cazin god. 1577. jae turske po-

sade i veu vojsku, nego što je bila vojska hrvatske

Krajine. God. 1578. bijaše od osvojenih gradova

sastavljen novi sandžak ostrožaki.*) Lopaši: Oko Kup- etc. p. 95. Po PeujlijI do-

segla je otkupnina 30.000 dukata (Bašagi o. c. 39.)

— 73 —

Mnogo su pomagali Ferhat-begu na toj Kra-jini Vlasi (Srbi), koje je on ovamo naselio oko^od. 1560. (veliki dio unske doline prema Krupi).

Ti Srbi stojei god. 1579. u turskoj službi u Ca-zinu i Ostrošcu bili su voljni reene gradove pre-

dati kršanima. Starosjedilako puanstvo radi ne-

prestane ratne bijede ostavlja u velikom broju Kra-jinu.*)

Od ostalih etovanja Ferhat^begovih vrijednoje spomena ono god. 1584. Kad se Ferhat-beg ovegodine vraao iz Kranjske, idoekaše ga kod Slunjaban Tomo Erdedi i general hrvatske Krajine

Josip Jošt Thurn i razbiše. Ova pobjedadoprinijela je mnogo tomu, da Ferhat-beg nije g.

1585. mogao uspjeti kod napadaja na Biha, koji

mu je još uvijek prkosio.

Slijedee godine odlikovao se E r d ed i pobje-

dom nad p a k r a k o-c e r n i k i m sandžakomA 1 i-b e g o m Sokoloviem, Ferhatovim bra-tom, kod Ivani a.**)

Za Ferhata, koji je bio amidži slavnoga Meh-met paše Sokolovia, podignuta je Bosna na beg-lerbegluk. On je prenio stolicu paše iz Travnika uBanju Luku, da bude bHže Krajini. God. 1588. osta-

vio je Ferhat definitivno Bosnu, da preuzme astbudimskoga namjesnika, ali nije ovdje dugo pašo-

vao. U drugoj polovini 1589. ubiše ga njegovi vla-

stiti vojnici, jer ih je varao i nije im plau u odre-

gjeno vrijeme***) davao. Njegovi potomci nasta-

niše se u Banjoj Luci, gdje su igrali uvijek prvuulogu, dok nijesu izumrli koncem prošloga vi-

jeka.****)

Kad je Mehmed paša Sokolovi, veliki vezir,

umro (1580. 2. aprila),*****) preuzeo je doskoranjegovu baštinu Sina n-p a š a, rodom Arbanas iz"

*) Lopaši: Biha etc. p. 11., 22., 27.**) Klai V. 359.***) Jorga III. 269. Klai V. 361.****) Bašagi o. c. p. 43.*****) Ovaj datum prema Jorgi III. 169. Obino se

misli 1579.

— 74 —okoline grada Skadra, koji je u nekoliko maha pre-kinuo svoje vezirovanje. Po trei put bio je vezi-

rom od 1593—1596. godine. On bijaše sin jednogaseljaka, a odlikovaše se mnogim svojstvima, koja

su ga daleko digla nad ostale turske državnike nje-

gova doba. U vanjskoj politici bijaše odluan pro-

tivnik kršana, osobito Mleana i Nijemaca u Ugar-skoj, i što je rijetko u to doba, nepodmitljiv. Pro-govorili smo nekoliko rijei više o njemu, jer emoimati kasnije prilike, da ga vidimo na djelu.

Prvih mjeseci 1591. g. došao je za namjesmika

u Bosnu ratoborni i krvoloni Gazi D e 1 i H a-

san paša Predojevi. Ovo je bio oiti znak,

da mir, koji je meko vrijeme na granicama potra-

jao, ne e više dugo trajati. Imajui zalegje u ve-

likom veziru Hrvatu Sijavuš-paš i,*) koji je

1591. nastupio svoje mjesto, Hasan je usuprot po-

stojeeg ugovora o miru zaeo osvajati u Hrvat-

skoj i to s tolikom žestinom, da je pretekao u tomei M a 1 k o , te F e r h a t-b e g a.

O porijetlu Hasan-pašinu znademo prema sa-

vremenim turskim povjesniarima Peujliji i atibelebiji, da potie iz Hercegovine („Hercegli GaziHasan paša"). Za njegovo hercegovako porijetlo

govori i to, što se ve za kneza Pavla spominje

Vlah Predojevi, a i danas u Hercegovini imadebrojnih porodica, koje se smatraju potomcima sta.

rih Predojevia („Predojevo koljeno"). Imade i

jedna pjesma, gdje se govori o prijelazu jednoga

Predojevia na islam i da je postao pašom. U Kra-

jini megjutim postoji tradicija, da je Hasan rodomiz Lužaca u kotaru Sanski Most. Lopa-

ši veli, da još i danas ima u Lužcima Predojevia

hrišana, koji ne bijahu nikada kmetovi, ve slo-

bodni posjednici zemalja, koja povlast potjee iz

doba Hasanovih. U Krajini se uva i tradicija, da

je bio pastir i kao takav prešao na islam. Izvjesna

*) Jorga III. 168. „Der Kroate Siavusch, eln schSner

Mann, der hoffartig, geschmeidig, vvitzig, manierose,

furchtsam und geizig zugleich war".

— 75 —

se može o njemu rei, da je došao kao adžemi-oglan

u Carigrad, izobrazio se ovdje kao mnogi drugi

na državne troškove, oženio se ovdje bogatom per-

zijskom kneginjom i postao sandžak-ibegom uBakoj na Dunavu. Brat njegov Džafer bio je

sandžak u Cerniku. Hasan bio je vrstan i hrabar-

vojnik, a odluan, bezobziran i drzak muž („teme-

rarius potius, quam strennus"). Kad se ulo, da je

postao bosanskim beglerbegom, oekivalo se ope-nito, da e zaigrati krvavo kolo. Deli Hasan paša

potpuno je odgovorio onome, što se oid' njega oe-kivalo.*)

Ve prvih dana augusta g. 1 591 . nalazio se Ha-san paša s jaikom vojskom pred zidinama gradaSiska, koji je branio hrabri kanonik Nikola Mikac(Mikacius, Mikoch). Hasan nije mogao uzeti Siska,

a pošto se poele sakupljati i kršanske ete, dapogju gradu u pomo, naroito ban Erdedi, stade

se Hasan-paša vraati prema Gradiški. NadvojvodaErnest upravio je ma Hasan-pašu oštro pismo, ukojem ga je prekorio, što je prekršio primirje.

„Vrlo su rijetki kršitelji ugovora i javnoga mira,

svršava Ernestovo pismo, doekali sretan kraj (fe-

licem exitum sortti sunt)".

Pošto je ban Erdedi megjutim zauzeoMoslavinu, optuži Hasan-paša njega, da je

on skrivio kršenje primirja. Poslanik cara Ru-

dolfa II. zaludu se trudio u Carigradu, dadokaže Hasan-pašinu krivnju. Hasan-paša nastav-

ljaše nesmetano dalnje ratovanje. Pod kraj 15Q1.

zauze Ripa, a poetkom 1592. uhvatiše Turci bi-

hakoga kapetana Obriana, napavši ga iz zasjede.

Nastavljajui osvajanja Hasan iste godine zapremi

Goru i Hrastovicu i zapoe graditi Petrinju kodKupe, odakle e moi napadati Pokupje od Siska

*) O Hasan-paSi sr. Lopaši: Biha etc. 86; Klai V.3S8. Dedijer: Stare seoske porodice u Hercegovini (Gl.

z. m. 1907. p. 392—393); Kneževi: Što narod pria opropasti Bihaa (Gl. z. m. 1897. p. 694 697.); Bašagi o.c. p. 46—48.

— 76 —

^o Karlovca.*) Iza toga se vrati u Banju Luku, au junu pade pod Biha, zauzevši Izai, jedini još

kršanski grad izmegju Bitiaa i Korane. Tako je

sada došao na red ovaj grad, koji se nekada po-nosno nazivao glavnim gradom hrvatskoga kra-

ljevstva („caput et metropolis regni Croatiae").

Biha je imao posadu od 400 vojuiika i više od ti-

sue gragjana i mogao se održati, da je zapo-

vjednik grada L a m b e r g znao opkoljenike oso-

koliti. Hasan-paša opkolio je grad 13. juna, a ve19. juna bio je grad u njegovim rukama. Tako se

obrambena linija Hrvatske pomakla na Slunj i

Otoac. Osvojivši Turci Biha, dobro su ga utvr-

dili, znajui cijeniti njegovu stratešku važnost.

Ovamo je bilo smješteno sijelo sandžaka, koji je

stolovao do tog vremena u Ostrošcu. Okolicu Bi-

haa naselio je Hasan Srbima („Vlasima") poet-kom 1593., i oni su ga pomagali kod kopanja šan-

eva, dopreme hrane, a služili su mu i kao uhode.

Biha je dobio posadu od bihakih poturica i

Vlaha, u koje je Hasan imao osobito pouzdanje. Onjemu se još i danas, bilježi Lopaši, pripovijeda

megju pravoslavnima u Krajini, da je bio dobar

krštenom narodu i da je ishodio u sultana ferman,

po kojem je bilo dopušteno ozidati manastir Mo-štanicu, a zabranjeno napastovati ga turskim et-

nicima.

Bišani Turci bijahu goropadni zulumari, po-

lazei neprestano na etovanje u kršanske ze-

mlje, kojima su do zla Boga dodijavali. Kršani su

vraali milo za drago i za to je bilo na Krajini

vazda krvavih glava.**)

U julu 1592. svladao je Hasan kod Bresta

bana Erdeda i Štajerce. Poslije bitke govorio je, da

ne zna, da li je pobijedio vojnike ili k r a-

m la r e. Mnogo zarobljenih odlinika zajedno s bi-

hakim posla u Carigrad. Sultan mu je na dar po-

•) R. Horvat: Borba Hrvata s Turcima za Petrinju.

<Petrinja 1903.)**) Lopaši: Biha etc. 88, 98.

— 77 —

slao zlatne haljine i poasnu sablju. Od Bresta po-

šao je po drugi put prema Sisku, popalivši varoš,

ali tvrgjave, koju su branili Mikac i Blaž j u-

r a k ipak nije mogao zauzeti. Odlazei ispod Siska

zakleo se, da ne e mirovati, dok ga ne pokori

svojoj vlasti.

Godine 1593. u junu evo Hasan-paše po trei

put pod Siskom, koji su ovaj put branili Gjurak i

Matija Finti. Hasan paša imao je jedno 10.000

vojnika, a oekivaše i pomo od rumelijskog beg-

lerbega, koji nije stigao na bojište. U Hasanovojvojsci bili su zvorniki sandžak Gazi-Memibeg,hercegovaki Mehmet-ibeg, sultanov sestri, unukRustem paše, kliski Arpadi-beg, cerniko-pakrakiDžafer-beg, Hasanov brat i Ibrahim beg liki.

Sisku je stigla pomo pod banom TomomErdedi-em i generalom Auersper-g o m. Pod zidinama grada Siska zametne se kr-

vava bitka, u kojoj je turska vojska bila do noguporažena. Rijeka Kupa progutala je mase turskih

bjegunaca. Sam Hasan paša nagje smrt u Kupi.

Osim mjega poginuše još hercegovaki Mehmet-beg, zvorniki Memi-beg i Džafer-beg.*)

Koliko se kršanski svijet na zapadu veselio

toj pobjedi, toliko je ona nemilo odjeknula u Ca-

, rigradu. Narod je tražio, da se nanesena sramotaosveti. Pošto je kad Siska poginulo odlinih ro-

gjaka carske porodice, a na dvoru sultana Murataveliku rije imale žene, kao rogjakinje palih paša,

nije bilo teško sklantuti sultana, da navijesti otvo-

reni rat. Austrijski poslanik Fridrik Kreckwitz budezatvoren, paše budimski, temešvarski i rumelijski

pozvani, da skupe vojsku, a S i n a n u bi podi-

jeljena punomo, da pogje na vojnu, i da kazni

ubojice. U Bosnu dogje za namjesnika S a r h o š

Mustafa paša Ajaspaši, brati velikoga

*) Klal V. 391. Jorga III. 291—293. Radi P. pl.:

Isprave o bitci kod Siska 1593. god. (Starine XIX. p.172— 192); Tomi Jov. N.: Novi podaci o bici kod Siska1593. god. (Spomenik XXXI. p. 76 89.)

— 78 —

vezira Siniana i ujedno bi naloženo rumelijskomhegn Hasanu Sokoloviu, sinu velikoga

'Mehmeda, da pohiti u Bosnu i da pogje prema Pe-

trinji, pod koju je stigla kršanska vojska. Kršan-ska vojska, sastavljena od veoma heterogenih ele-

menata s nesložndm vogjama, na glas o dolaskuHasanovu, umakne ispod Petrinje, a Hasan paša

s Mustafom Ajaspašiem zauzme Sisak.*) Hasanpostade doskora iza toga budimskim beglerbegom,te se istakao u ratovima s carevcima.

Ovim dogagjajima zapoe trinaestgodišnje ra-

tovanje, koje se svršilo tek 1606. mirom u 2 i t v a

D o r o g u. Car Rudolf bijaše se odmah u poetkuobratio za pomo na sve strane, a našao je oso-

bito oduševljema pomagaa u papi Klementu VIII.,

koji je sebi postavio zadau, da sav zapadni i istoni

svijet ujedini u jedan krstaški rat protiv Turaka.

Akcija papina obuhvatala je itavoBalkansko p o 1 u o s t r v o (Dalmaciju, Alba-

niju, Grku, Bosnu i Hercegovimiu), a papini iza-

slanici, megju kojima se osobito istie opat Alek-sandar K o m u 1 o V i , odlini poznavalac pri-

lika u Turskoj i jedan od najglavnijih radnika na

oslobogjenju kršana od Turaka na Balkanskompoluostrvu, poslan je bio iz Rima u Podunavlje, a

poslije toga u Varšavu i Moskvu. Akcija ta pro-teže se na itav niz god i na, a nasta-vila se i iza smrti Klementa VIII. sveonamogotovodo po lo vine XVII. sto.

1 j e a. U detaljima ne emo mi te akcije pratiti,

nego samo onoliko, koliko se tie naših zemalja.

U Dalmaciji i Bosni, te Hercegovini bijahu pouz-

danici kršana vitez Franjo Antun Brtuevi(Bertuccio) i fra Dominik A n d r i j a š e v i .Akcija se imala povesti tako, da bi se zapoelo zau-

zeem Klisa i Novoga u Boki pomou Uskoka u

Dalmaciji. Brtuevi i spljetski vlastelin IvanAlberti uputiše se u Rim, gdje je njihov plan

*) Klai V. 396.

— 79 —

prihvaen. Odavle je Brtuevi otišao u Grac i

Prag, gdje je dobio privolu od nadvojvode Ferdi-

nanda i cara Rudolfa za plan o zauzeu Klisa.

Tako je došlo do proglasa cara Rudolfa na Bosnui susjedne narode, neka se sve diže na noge protiv

Turaka. „Dokle mi, veli se u proglasu sa kršan-skim vladarima vojujemo proti strašnom i vje-nomu neprijatelju i vi valja da se složite, da stre-

seie sa sebe jaram strašni i sramotni.*) Mislilo se

okupiti vojsku u Hrvatskoj, odavle provaliti uBosnu do Klisa. Tu bi se imali kršani pridružiti

carevoj vojsci i u zajednici oteti Klis. Osnova ta

raspala se megjutim, jer je Klis laglje bilo zauzeti

s morske strane.

God. 1596. zavladao je Alberti pomou dalma-tinskih Uskoka Klisom. Osobito se odlikovalo ka-

toliko sveenstvo u akciji protiv Turaka. On je

razvio na gradu barjak cara Rudolfa. Narod ukliskom sandžaku digao se takogjer na noge. TakoPoljiani pod knezom Pavlom Paviem i odmahpriskoiše u pomo Klisu. inilo se, da e se i

itava Hercegovina dii. Godinu dana prije zau-

zea Klisa, a pod utjecajem odbora, koji je iz Du-brovnika razvijao akciju, obratiše se hercegovakivladika V i s a r i o n i glavari hercegovaki, megjukojima se osobito istie Grdan, vojvoda odN i k š i a, preko fra Dominika Andrijaševia Du-brovanina, na papu pismom, u kojem mu izjaviše

svoje jade i gotovost, da se dignu na Turke, a daim se u tom pomogne. Papa je lijepo primio Andri-jaševia, dao mu jedno pismo na Visariona i gla-

vare, a drugo s preporukama na cara. DominikAndrijaševi bio je pošao u Prag caru (15Q6.) i

•ovdje podnio izjavu lojalnosti hercegovakih gla-

vara i vladike izjavljujui, da su Hercegovci spremnina ustanak.

Turci u prvi mah iznenagjeni, po malo se

osvijestiše i pohitiše, da Klis preotmu. Najprije

*) Lopaši: Spomenici hrv. krajine I. 195—196.

— 80 —

klišfci sandžak Mustafa, a onda i ostali bosanskipaše digoše vojsku od 10.000 ljudi i opsjedoše

grad. General L e n k o v i skupio je po naloguRudolfovom oko 1000 ljudi i pošao morskim pu-

tem u pomo Klisu. Mleani, koji nijesu ratovali

s Turcima, igrali su veoma dvolinu ulogu, ali su

ipak morali pristati na to, da general Lenkovimože preko mletakoga teritorija poi Klisu. Inaesu nastojali, da što više mogue sprijee dodavanjepomoi opsjednutima. Nije im bilo drago, što je

Klis pao u ruke cara Rudolfa, jer su oni od davnaželjeli, da tim gradom ovladaju.

General Lenkovi zametnuo je s Turcima bitku

kod Klisa, u kojoj je \bio strahovito poražen, a spa-

sio se tako, da je pobjegao u Klis, a onda iz Klisa

okolišajui povratio se k moru, gdje su ga ekale

lagje, kojima se dovezao. Kliska posada predala se

uz uvjet, da može slobodno poi, kuda joj se us-

htije (31. maja 1596.)

Još iste godine bukne i ustanak u Crnoj Gori

i zahvati i ona hercegovaka plemena, koja su preko

vlaidike Visariotna i glavara izjavili spremu, da eustati protiv Turaka. Za Brgjanima digoše se Piv-

Ijanti, Drobnjaci i Nikšii, s nikšikim vojvodom

G r d a n o m na elu. Ustaše megjutim ostadoše

osamljeni. U ono nezgodno doba nije im se mogloni od kuda pomoi. Protiv ustaša poslan bi jedan

beg, koji ih pozove, da polože oružje. Kad to oni

ne htjedoše uiniti, dogje do sukoba u Gacku i tu

biše ustanici nadbivend, pa se povuku. Poslije toga

prispio je na bojište i Ahmet H a id u m p a š a ( ?),

koji prizove Grdana, pridobije ga da ostane na

miru i oprosti ustanicima za pokušaj.

Time dakako ne prestaje rad Grdana i Visari-

ona, nego su oni za se predobili i pekoga patri-

jarha Jovana.U Hrvatskoj se spremala provala u Bosnu, ali

je Klis pao prije u ruke Turaka, nego je vojska

provalila u Bosnu. Tijekom god. 1596. bilo je

borba oko Petrinje, gdje su Draškovi, Herberstein

— 81 —

i Lenkovi pobjedili bosanskoga pašu Hodaverdi-a

i serdara A h m e d H a f i z-p a š u. Ovom pobje-

dom prestade svaka opasnost za ostatke Hrvatske

sa bosanske strane. Bos. namjesnici sudjeluju slije-

deih godina u brojnim bojevima po Ugarskoj.

Živahno su iza Rudolfovog proglasa etovali

slavonski hajduci protiv Turaka. Poimence se spo-

minju Vid Kovaevi, Franjo Ili, Luka Senevi i

braa Marko i Mate Lepsanovii sve onamo do mira

u Zitva Dorogu.Nastavit nam je dalnju akciju kršana u Bosni

i Hercegovini, te susjednim zemljama. God. 1597.

stupio je patrijarh Jovan u saobraaj s papomKlementom VIII. Ove su naime godine došla u

Rim dVa kalugjera D a m j a n Ljubibrati i Pavao,

te su predali papi opsežnu, irilicom pisanu spo-

menicu, nabrojivši redom sva srpska plemena, koja

bi se digla na noge, kada bi papa poslao nekogatn*a Novi s vojskom, kamo e i Grdan doi. Grad je

slabo uvršen, pa e ga lako zauzeti. Kad zauzmetaj „gospodin s vojskom" Novi, neka pogje premaNikšiu, gdje e se skupiti svi glavari plemena iz

Crne Gore i Dukagjinske zemlje. Sada se nabrajaju

:

Zupci, Nikšiani, Pivljani, Banjani, Drobnjaci, Ru-

dine, Gacko etc. sa svojim glavarima, koji su svi

pripravni na borbu. „Ako biste poslali, veli se uspomenici papi, vašega loveka, da je gospodin

ovoj zemlji, pošlji nam dobra krstijanina, koji ecrkve ljubiti i krstijane milovati, a mi da smo vazdavašoj svetinji podložni i materi crkvi. I od sada,

ako blagovoli vaša milost, da napišemo vaša sveta

imena u naših crkvah, da se pomenuju u svetih mo-litvah i na svetih misah, kako jesu i prvi sveti otci

pape napisane, te se pomenujiu s preždnimi sve-

timi. I mi molimo, da se napisu našijeh biskup

imena u rimskoj velikoj crkvi." O polasku ovih

kalugjera u Rim javlja fra T o m o U r s i n o, fra-

njevac Dubrovanin, koji je bio jedan od pomagaai provagjaa papinske politike protiv Turaka. Upismu kardinalu Aldobrandiniju on toplo prepo-

— 82 —

rua kalugjere, molei, da ih se lijepo primi i da se

nešto za njih uini („n on solameinte con le

p a r o 1 e, m a c o n 1 i f a 1 1 i").

Papa je kalugjere lijepo primio i odgovorio10. aprila 1598. Jovanu na njegovo pismo. Papaga svjetuje, da ostane odan svetoj stolici, tješi ga unevolji i uvjerava, kako ne prestaje opominjati krš-

anske vladaoce na dužnost prema kršanima, što

su potinjeni Turcima i da ini što više može za nji-

hovo oslo'bogjenje. Pored toga mu je poslao papai neke usmene poruke. Po svemu se ini, da su to

bile „solamente le parole", kako se i Ursino u svo.

jem pismu boji, da e biti, a da o „fattima" nije bilo

govora. Zato se patrijarh Jovan ponovno sa vladi-

kom Visarianom obraa papi pismom, na koje papaodgovara u aprilu 1599. ini se, da su politike

prilike bile taiko rgjave, da papa nije mogao ništa

uiniti.

U Bosni nekako baš u to doba zapoimljuživlju agitaciju u korist Habsburgovaca Franjevci.

Nekom plemiu Jeronimu Z 1 a t a r i u, iz-

daše franjevci i bosanski katolici vjerodajnicu za

cara Rudolfa II., a sam biskup Baiievi svjedoi

s ostalima, da je obitelj Zlatari stara bosanska

plemika obitelj. Zlatari šalje opet izvještaj nad-

vojvodi Ferdinandu o tome, kakove su prilike u

Bosni i kako bi najlaglje bilo Bosnu zauzeti*). Da-

kako, da je i to ostalo bez praktinih posljedica.

Ostavit emo za sada taj pokret, koji se na-

stavlja i slijedeih godina, da prikažemo jednu za-

*) O pokretu kršana na Balk. poluostrvu koncem XVI.

vijeka gledaj: Horvat: Monumenta nova historiam Bosnaeetc. (Gl. z. m. 1909. god. p. 13., 42., p. 55 64.) Ovdje su

štampani brojni novi zanimivi dokumenti. Od istoga pisca:

Monumenta Uscocchorum (p. 89. i dalje). I ovdje je

veliko obilje novih dokumenta za osvojenje i pad Klisa.

U mnogom se modificiraju tim dokumentima zakljuci u

radnji Tomia: Klis u 1596. godini. Dobra je radnja

Tomia: Peki patrijarha Jovan etc. Ruvarac: pekimpatrijarsima. Zatim Jorgino djelo: Geschichte des osma-nischen Reiches III. Theiner: Monumenta Slav. Merid II.

90—93.

— 83 —

nimivu epizodu, koja ss odigrala prviii godina 17.

stoljea u Bosni. Nekako koncem 1602. ili poetkom1603. došao je u Bosnu za namjesnika E)želaliHasan paša (Karajazidži-Deli Husejin). Dželali

Hasan paša imade burnu prošlost. God. 1598. di-

gao se u Rohi (Sirija) protiv sultanove vlasti neka-

danji egipatski beglerbeg A b d u 1 H a 1 i m, koji je

doskora bio poznat pod imenom „pisar a" ili

„crnog pisara" (scrivano), turski k a r a-j a-

z i d ž i. U H u s ei

i n paši, koji je tvrdio, da je sin

sultanije, rogjakinje S i n a n o v e žene, stekao je ja-

koga saveznika. Ovaj se dao proglasiti sultanomHusejinom i poeo kovati svoj novac. 1599. godinepošao je protiv ustaša sin Sinan-paše, Muhamed,kojem je uspjelo „pisara" ponudom jednoga san-

džaka sklomuti, da je sultana Husejina izruio. Hu-sejin ibio je u Carigradu mueH' i pogubljen.

Megjutim „pisar" se opet odmetnuo i Turskaje imala silnih neprilika, dok nije napokon uspjelo

Hasan-paši Sokoloviu, da potjera pisara i njegova

brata Deli Husejina u planine. Ovdje je „pisar" i

umro, a svoja carska prava ostavio je bratu DeliH u s e j i n u, koji je nastavio borbu s azijskim na-

mjesnicima. U toj borbi izgubi život Hasan-paša So-kolovi. Pošto Deli Husejina nijesu mogli svladati,

dadoše mu namj-esništvo u Bosni. Dželali Hasan(Deli Husejin) megjutim, prije no što Je pošao uBosnu, morao je otii u Ugarsku na bojno polje.

Mjesto njega došao je za muselima u Sarajevo nje-

gov ehaja Kurd, a u Banju Luku posla drugog po.

vjerenika. im je Kurd stigao u Sarajevo, zaeovdje zulumariti. Imademo jedan; izvještaj spljet-

skoga nadbiskupa Mark Antonija de Dominisa, koji

javlja u Rim, da iz Bosne i Srbije bježe mnogi tr-

govci, ponajviše Jevreji sa svojim imetkom, jer se

boje tiranije, što je izvagja u Bosni namjesnik bo-

sanskoga pase „Scrivana".*) Ovo ime dolazi i za

*) Qui habbiamo un concorso di mercanti di varienationi, massime hebrei, che fuggono dalle piazze turcheschedella Bosna et Seruia, con le merci ex richezze loro,

6*

- 84 —Dželali-|u u vatikanskim izvorima. Kurd nastrada uSarajevu ; svjetina mu zapali kuu, a neki softa HalilStonjanin ga ubije.

Dželali je megjutim stradao kod Budima iz-

gubivši veliki dio svojih eta, a s ostacima se povratiu Banju Luku, gdje su ve bili otjerali njegovogamuselima. Dželali se sada obori na Bošnjake i poeih progoniti. Bošnjaci, da se obrane od ovog haj-

duka, proglase nekoga Sefer-bega pašom i namjes-nikom i spremiše tužbu serdaru 'Lali Mehmed paši

Sokoloviu, koji se iz Ugarske bio povukao u Beo-grad, da im skine s vrata Dželaliju. Ovaj da se održipoe pregovarati s carem Rudolfom, nadvojvodomFerdinandom, s krajiškim generalima, osobito ge-•neralom Koluniem, Mlecima i papom. Po svemuse ini, da je mislio, ne bili pomou (njihovom za-

vladao Bosnom, ili jednim njezinim dijelom neo-visno od sultana. Pregovarajui s Koluniem, iz-

javi, da bi htio postati kršaninom.Dželali je megjutim svladao Sefer-bega^

koji je sada lutao po šumama i udaljenim mjestima,

samo da ga ne uhvate ete njegova protivnika.

Kasnije se Sefer iznova oporavio i (bez odlunogaboja potisnuo Dželaliju prema Sarajevu. Ovdjeje ekao bratia K u u k-b e g a, koji bi muimao doi u pomo sa 6000 ljudi. Zanimivoje još istaknuti, da je hrvatski general Vid Halekstajao u pripravi, da pogje Dželaliji u pomo, akoje ovaj zaište. Pošto mu nije za vremena stigla po-

mo, pobježe Dželalija iz Sarajeva sa jedno 100 ko-

njanika u Beograd, odakle se potužio u Carigrad

na Bošnjake. U Carigradu su riješili ovu aferu

tako, ida je Dželalija bio premješten u Temišvar, a

u Bosnu dogje Ahmedpaša Dugali (1 604.)

Pošto je Dželalija i u Temišvaru provodio zulume,

morade i odavle otii. U Beogradu ga napokon

uhvatiše, prijavivši 'nijegova šurovanja s Mlecima i

dolendosi la confinante terra tutta della gran tiranide

d'un luogotenente del Scriuano... (Horvat 1. c. p. 104.)

— 85 —

papom, u koliko su bila poznata carigradskoj vladi.

Na to stiže iz Carigrada zapovijest, da se ubije oni brati mu Kutik^beg.*)

I u godini 1603. te 1606. imade mnogo nasto-

janja sa strane kršana u Bosni i Hercegovini i

Albaniji, da stoje u neprestanom dodiru s papom i

carem ili carevim ljudima, zatim i sa španjolskim

dvorom, da se i dalje vodi akcija oko oslobogjenja

kršana od Turaka. God. 1604. sastade se veliki

zbor naroda u Ravnome iz Popova i Zažablja (od

2abe planine do Popova). Važno je pri tome sa-

stanku, ida su ovdje Turci u zajednici s hrišanimai kršanima zakljuili pokloniti se caru Rudolfu, te

povjeriše fra Dominiku Andrijaševiu (Andrašiu),jednom vrlo agilnom agentu, da podnese ispred

njih izjavu lojalnosti. Megju potpisanima spominjese Husejin Spahija, knez Stjepan Miloradovi i dr.

Ovog istog fra Dominika preporua nadvojvodaFerdinand papi Pavlu V., jer da e mu on raz-

ložiti, kako da se zauzme Bosna i moli ujedno papu,da ga preporui španjolskom kralju (Filipu III.)

God. 1606. javlja se nekaki bosanski plemi Ni-kola Draškovi, koji imade tajne planove za

zauzimanje Bosne. Za njega znade i nadvojvodaFerdinand i papa. Njegovu akciju pomažu osobito

bosanski franjevci. Ovaj Draškovi, ije se ime du-

lje vremena spominje, nije baš od papinskoga nun-

cija bio prikazan u najboljem svjetlu. Avanturisti

javljaju se od sele sve više.

Uporedo s ovom framjevakom akcijom traje i

ona patrijarhe Jovana i vojvode Grdania.**) Megju-tim je iza duljeg pregovaranja bio sklopljen mir iz-

megju cara i Turaka kod utoka rijeke 2itve u Du-

*) O ovoj epizodi sr. Horvat 1. c. p. 317—320. Jorgalll.

426—427. Klai V. p. 442. Bašagi o. c. p. 54.

**) Horvat 1. c. 323—327; Theiner 1. c. 108—109; zatimTomi: Peki patrijarah etc,; Tomi: Pokret Srba u oko-lini Klisa 1603. god. (Glas 55.); Truheika: Prva herce-govaka izjava lojalnosti Habsburgovcima godine 1604.

(Sarajevski List br. 73. god. 1912.)

— 86 —

nav i snjime bi dovršeno 14 godišnje ratovanje.

Ovo je uope bio prvi mir, sklopljen izmegju Tu-raka i 'kršana, jer su do sada Turci nametali samisvoje uvjete i pogodbe. Hrvatskoj ostade Petrinja,

Moslavina i azma. Bosanski beglerbezi od ovogavremena nijesu više ni pomišljali, da ovladaju

ostacima hrvatskoga kraljevstva. Vremena velikih

provala bijahu prošla.

Imat emo još prilike kasnije vidjeti, da je au-

strijski dvor uza sav taj mir podržavao i dalje

veze s raznim proikuratorima kršana iz Bosne i

Hercegovine, ali praktikih posljedica nije od togabilo.

IV.

VAŽNIJI DOGAGJAJI U POLITIKOJPOVIJESTI BOSNE OD ŽITVA-DO-ROŠKOGA MIRA (1606.) DO DRUGE

OPSADE BEA (1683.)

Prema kraju XVI. vijeka opaža se u turskoj

državi openiti nazadak. Razlog ovome nazatkuvalja tražiti u lošim osmanlijskim vladarima onamoiza smrti Sulejmana Silnoga, a kao posljedica ovogasve slabija disciplina u turskoj vojsci. Istina je, daje turska vojska, makar se u njoj pokazali znakoviopadanja, još uvijek krajem XVI. i XVII. vijeka iz-

nijela novih pobjeda i osvajanja, pa bi bilo pretje-

rano govoriti, da je ta vojska izgubila sasvimsvoje dotadanje znamenovanje, ali znakovi slabosti

javljaju se i odviše oito kao i posljedice te slabosti.

Valja samo razgledati jenjiare, „ove najbolje voj-

nike svijeta", „sinove sultanove" ili kako ih jedan

Talijan zove „stijenom vojske" (rocca del' esercito).

Neko su oni pratili u rat posveenu osobu sulta-

novu i štitili ga. Pred njegovim oima oni su poi-njali junaštva i išekivali od njegove pravednosti

priznanije i nagradu u podijeljenju timara. N e m o-

torni sultani na kraju XVI. i XVII. vijeka,

željni zabave, pokvareni, nijesu više svojom prisut-

nošu davali poticaja jenjiarskoj smionosti. ZaSelima i Murata III. uzimah su u jenjiare

mlade carigradske Turke, s kojima radi njihove ne-

valjanosti roditelji nijesu znali, šta da rade. Takoje unišao megju jenjiare jedan neškolovani i nepo-

korni elemenat, koji je morao pokvariti disciplinu.

Mnogi jenjiari zadržavali su se i bez znanja svo-

— 88 —

jih pretpostavljenih, kao nezaposleni seoski stanov-nici. Ništa više nije bilo neobino, da su se oženjeni

jenjiari, s osobitom dozvolom, zadržavali u uda-ljenim selima na granicama carstva, a i u samomuCarigradu. 10.000 služilo ih je u Carigradu kao sul-

tanova garda. Ovi su u to doba bili na ulici turbu-

lentni elementi, koji su uznemirivali mirno stanov-

ništvo. Pokazivahu se pijani u javnosti, a kad imje aga zabranio piti, u&kratiše mu posluh. Ve Su-

lejman Silni drhtao je pred njima. Mnogom kasni-

jem sultanu grozili su se, da e kojeg inog lania Os-manove kue podii na prijestolje. Nasljednik Se-

limov, M'urat, morao je mirno podnašati vrijegja-

nja sa strane jenjiara; on je morao mirno gledati,

kako su pred njegovim pendžerima pili u njegovozdravlje. Tako je nerad i lijenost sultana iz jedne

školovane vojske, koja j'e nekada mislila samo narat, plijen i ast, uinila jednu pretorijansku etu,koje su se bojali gragjani, tugjinci, vlast i samsultan.

Nije puno bolje bilo ni sa spahijama. Za Su-

Ijemana Velikoga bilo je 300.000 što evropskih, što

azijskih spahija Godine 1592. govori se samo o200.000, kadkada i o 150.000. Dogagjalo se esto,

da spahije nijesu više na odregjeni dan dolazile namjesto odregjenja. Imade brojnih sluajeva, gdje

se spahije otkupljivahu, da ne moraju u rat ili se

služe protekcijom dvorskih ljubimaca i žena, dase oslobode svoje dužnosti. A i oni, koji su dola-

zili, inajesu više bili stara osmanlijska kavalerija.

30.000 raunalo se valjanih i dobro opremljenih.

Ostalo je bilo zlo odjeveno i s lošim konjima.

Nestalo je vjerskoga u s 'h i t a i po-uzdanja velike mase u božansku za-

štitu.Kako je državni red popustio u vršenju duž-

nosti i starih naredaba, tako je po istim uzrocimapopustio i na ostalim stranama. Dohoci državni

spadoše, državna blagajna nije mogla namirivati

potrebe državne službe. Dobroga kovanoga novca

— 89 —

nestajalo je sve više, a mjesto nijega idolazi dosta

nesretnom financijalnom politikom nekih velikih ve-

zira u kolanje loš novac. Nekada su sultani izjav-

ljivali s ponosom, da nemaju privatnoga imetka, a

saida je (1592.) sultan Murat III. spremio na stranu

50 milijuna. U ratu s Perzijancima kratio se sultan

Ahmed pridonijeti iz svoga privatnoga imetka za

ratne svrhe. Muftija S u n u 1 a h dobacio je u lice

sultanu, da je skot i kukavica, te mu u sveanomgovoru dozivao u pamet velike i slavne dane Su-

lejmana Velikoga.

Pokušaji sultana Osmana (1618.), koji je

htio, da reformira vojsku i nou hodao okolo, dahvata pijane vojnike, pa da ih kazni, izazvali su

strahoviti jenjiarski ustanak. Vojska nije više

htjela, da se povrate vremena sultana, koji su voje-

vali na elu svoje vojske i pronijeli slavu turskoga

oružja na sve strane svijeta. Osman pade kao žrtva

jenjiarske urote. (1622.)

Murat IV., „vdiki car ali grozan ovjek"ušutkao je jenjiare. Postavljao se sam na elo voj-

ske i energiki poeo istiti i ubijati. Pri tome su

stradali i krivi i nekrivi. Carigrad se pretvorio u

ljudsku kasapnicu. Sve stranice turske povijesti ovogdoba pune su imena i zaslužnih, te vrijednih mu-ževa, koji su izgubili život „na božijoj pravdi". Iza

ovoga „velikoga kralja, ali i veliikoga tirana („un

gran re, ma un gran tiranno insieme") dolazi su-

ludi I lb r a h i m. Ovo je sultan, kojega su njegovi

vlastiti veziri potkupljivali i koji prodavaše begler-

begluke. Jorga ga karakteriše, pripovijedajui sli-

jedea njegova djela : On je svoga slugu, koji ga je u

banji posluživao, uinio pašom; sina jednoga tr-

govca s pirinem uinio je agom jenjiara; jednoga

Cigana, koji ga razveseljivaše svojom atletskom

umjetnošu, visokim državnim inovnikom, a jed-

noga bakljonošu beglerbegom. Nijedan od njih nije

imao nikakve priprave za svoje zvanje niti je iimepokazao svoj talenat.*)

*) Prema Jorgi III. 217-223. 427—435. IV. 53. itd.

— 90 —

Ovim sam samo u najkrupnijim crtama htianaglasiti, da je tursko carstvo pošlo unatrag. Ovepojave nazadovanja pokazuju se, ako i ne ovakooito kao u drugim dijelovima carstva, i u Bosni i

Hercegovini, premda je baš vojniko uregjenje uBosni kud i kamo bolje nego drugdje i

bosanske s p a h i j e još uvijek v o j u j uu pograninim zemljama svakomzgodom i velikom vatrom. Nemasamo jakoga namjesnika, koji bi c e n.

t r a 1 n u V 1 a s t u z e m 1 j i o k u p i o u s V o j i mrukama. Domai elemenat postajeprkosniji prema centralnoj vladi i

nerado gleda namjesnike t u g j i n c e.

Primjera otpora i sukoba s pašamai m a d e u toku XVII. vijeka v i š le. Neredii razbojstva u zemlji sve se eše jav-ljaju.

Mirom u Žitva-Dorogu nijesu prestala etova-nja na Krajini. Sukoba bivalo je sve do god. 1625.

i tada su poravnane megje na Krajini izmegju tur-

skoga carstva i Hrvatske. Turci su uvrstili iznova

neke tvrgjave kao Biha, Cazin, Bužim itd. u dobanamjesnikovanja Murteda paše, Bošnjaka iz

Novoga Šehera. inilo sie u prvi mah, da je time

mir osiguran, ali mali krvavi rat na Krajini plane

sada upravo najveim bijesom. Bosanske paše nijesu

marile za ustanove mira, a još manije pograninisandžaci b i h a k i i liki. Krajiški Turci na-

stoje, da osvoje gradove i predjele oko Gline i Ko-rane. Nikada nije bilo, veli Lopaši, na Krajini, po-

evši od Dubice i Kostajnice, pa sve do Senja i Pri-

morja taiko živahnoga komešanja i etovanja kao

sred'inom 17. vijeka, osobito, kad se na Krajini, po-

javiše pjesmom proslavljeni M u s t a j-b e g Likii buljuk-baša Mujo Hrnjica od Kladuše.

Zaludu su tužbe sa strane generala hrvatske

Krajine na ova etovanja. Vuk Frankapan izvješuje

god. 1638. ratno vijee u Gracu, da je bosanski

paša na tužbu radi narušenog mira, zabranio kra-

— 91 —

jiškim poglavicama prodiranje s veom vojskom L

palež na kršanskoj strani, ali da im je naustice do-zvolio, da mogu svagda, kada je zgoda etovati uHrvatskoj.*) Dakako da ni sa hrvatske strane kra-

jiški kapetani nijesu mirovali. God. 1635. spominjuse borbe izmegju ogulinskoga kapetana GašparaFrankapana, sina Vukova i Bišanima. Gašpar po-

tue D u r a 1 i j u, vogju krajišnika na Korani i

uhvati ga živa. D u r a 1 i j a zaglavi negdje u tam-

nici. Isti Gašpar razbije Turke krajišnike na z a-

valjskom polju (1637.) Tom je zgodom biožrtva mladi asnik Petar Jankovi, sin kape-

tana Križani-turnja, Gašpara. Njega je konj u že-

stini kreševa pod Ostrošcem odnio megju Turke,koji ga zatvoriše u B u ž i m u. Otac ga otkupi za12.000 talira i srebrnim posudama i on 1643. na-

slijedi svoga oca u kapetaniji. Zbog ovoga otkupaporodi se velika smutnja megju krajiškim glavarima.

Za Jankoviem pojagmi se i bosanski paša MehmetVuo, budimski vezir Musa, pa i sam sultan. Uz-rok svim tim smutnjama bijaše zloglasni bosanski

defterdar Muhamed Z 'e n i a k, koji je nalagaoporti, da je Jankovi sin velikoga carskoga dosto-

janstvenika i da su krajiški kapetani primili 40.000talira otkupnine za nj. Vuo imade itav niz okr-

šaja s krajišnicima, koji se napokon svršiše time,

da su krajišnici pristali, da e dati 12.000 talira t. j.

toliko, koliko su zaista primili za otkup i poslali

svoje ljude s tužbom u Carigrad. Ova afera skrivila

je i pad namjesnika Vue (1639.)**)

Ime Mehmed paše Vue spominje se i ujednoj drugoj akciji. Mirom žitva-doroškim nije

prestalo gibanje kršana na Balkanskom poluostrvu,

koje je zaelo pod konac XVI. stoljea i o kojemsmo u svoje doba govorili. Mnogo je spominjano

*) Lopaši: Spomenici hrvatske krajine II. 197— 198.**) Lopaši: Biha etc. 101. stavlja ovu epizodu borbe

s krajišnicima u 1642. godinu. Sr. još i opširni prikaz uBašagia o. c. p. 69-70. Hammer V. 278. Hammera i Lopaši zovu ovog pašu Dudže(?)

— 92 —bilo u tom pokretu ime pekoga patrijarha Jovanai vojvode Grdana. Njihovom smru (1614.*) —respektive 1612.) nije ta akcija prestala, ali se

opaža, da se u stvar miješaju sve više avanturistikielementi, koji su se ve i pod kraj njihovoga života

sve eše javljali. Pokušaji, da se dignu osobito Ar-banasi, zatim kršani u Bosni i Hercegovini trajali

su sve onamo do 1646. godine. N a j z n a t « i j i

spomenik ove akcije je sastanak urotnika iz

Srbije, Bosne i Hercegovine, CrneG o r e i A 1 b a n i j e u B e o g r a d u ll.no-v em b r a 1620. godine. Urotnici se nadaju pomoiod španjolskoga kralja i pape. Megju urotnicimanalazi se i nasljednik pekoga patrijarha Jovana,patrijarh P a j s i j e, koji urotnicima predsjeda.

Urotnici sastali se u Beogradu pod izlikom, da esultanu platiti danak. Prema tomie se vidi, da supape i sada, osobito Urban VIII., nastavljali tu baš-

tinjenu politiku protiv Turaka i pomagali, koliko su

im njihove sile dopuštale, akciju megju balkanskimkršanima. U Hercegovini nastavio je akciju brat

nikšikoga vojvode Grdana.**) I Austrija je stajala usvezi s prokuratorima i delegatima osobito iz

Bosne. Kao glavni prokurator kršanskih naroda uTurskoj spominju se H r i s t o 1 d T a r n o s k y, vi-

tez malteškoga reda, neak spominjanog Bertuccia,

Atanasije Georgiceo, o ijem emo izvješ-

taju o Bosni na drugom mjestu govoriti; zatim fra

Gjorgjo Bjelavi i glasoviti I v a n T o m k o M a r-

n a V i , od kojega imade opis Bosne s geograf-

skoga, istorijskoga i etnografskoga stanovišta i na.

puci, kako bi se najbolje mogla zauzeti.***) Sastrane austrijske spominju se grof Juraj Ludwig

*) Po Dimitrijeviu: Odnošaji peskih patrijarha

s Rusijom u XVII vijeku (Glas 58. p. 228) morao je Jovanve prije umrijeti, jer se god. 1611. spominje njegov na-

sljednik Pa j sije.**) Horvat 1. c. p. 345-350. Ondje i popis urotnika.

Ovaj dokumenat u mnogom obara izvode Jovana Tomia:Peki patrijarh Jovan p. 135 i dalje.

***) Horvat 1. c. 354.

— 93 —

Schwarzenberg, zapovjednik varaždinskeKrajine (od 1631. god.) i prijatelj njegov grofM a n s f e 1 d s k i kao oni, koji su pregovarali s de-

legatima naroda. T a r n o s k y je uvjeravao, da imavjerovni list i punomo od srpskoga patrijarhe

(Pajsije), od knezova, vojvoda i naroda u Bosni,

Hercegovini, Crnoj Gori i Albaniji. Fra G j o r g j oB j e 1 a V i preporuivaše, da se pismom pozovepeki patrijarh i vlaški vojvoda, da pošalju na do-govor svoje ljude. Na jednoj konferenciji, držanoj

1636. u kui grofa Mansfelda, pri kojoj je bioSchwarzenberg, Bjelavi i Bošnjak Mihajlo R a-

divi, rekoše Bošnjaci, da im je do sada us-

pjelo narod zadržati u vjernosti prema caru, ali

da dalje ne e moi, jer da je samo jedna treina ka-

toHka, a drugi su šizmatici. Ako sada ne budepomoi, ne e moi oni ni velikim novanim sred-

stvima uzdržati narod, da sebi ne traži drugog pro-

tektora. Ovi svi prijedlozi i pregovaranja nijesu

imali uspjeha. U tima akcijama igraju ulogu i dvaprobisvjeta : jedan Grk, koji se izdavaše za sina sul-

tana Mehmeda III., a nazivaše se sultan Jahja(Jacchia); on se pisao i „conte delli Montinegri"(Monte-nero), a igra neku ulogu i u tzv. kandi j.

s k o m r a t u do svoje smrti u Kotoru (1 649 ?) ; za.

tim Nijemac CarloScioppo (Schoppe). Teškoje rei, da li su svi ti delegati sasvim ozbiljne na-

mjere imali, jer ovo doba pozna veoma mnogoavanturista, koji su zbog svojih linih interesa iz-

našali ova pitanja.*)

Povratit nam se na M e h m e d p a š u Vuu,jer je s njegovim imenom skopana i akcija protiv

Arbanasa, koji su po svoj prilici stajali pod u t j e.

ajem akcije, o kojoj smo gore govorili

*) Donosim prema Ruvarcu: (O peskim patriar-sima) koji je po Marešu: Aufstandversuche der christ-

lichen Volker in der Tiirkei, iznio ova austrijska prego-varanja. Ruvarac oštro sudi o pregovaraima franjevcima

(p. 66.). O Jahji pogledaj: Jorga IV. p. 59. Tomi: Glas68. p. 85.

— 94 —

i d i g 1 i u s t a n a k. Bilo je to u doba t. zv. h a g-dadskog rata, što ga je porta vodila, kad suAiibanasi izmegju Soluna i Skoplja i oni od Podgo-rice, te s klementinskih planina digli ustanak. Meh-med paša Vuo došao je s misijom iz Turske, da ihpokori. Megjutim nemiri na mletako dalmatinskojgranici, koji su nastali radi razmirica zbog megja,odvratiše ga od njegove akcije i on je imao ponalogu porte poi, da ispita ovu aferu. MehmedVuo bojei se Mleana, da mu zlatom ne kupeglavu, dade se premjestiti u Osijek za muhafiza.Odavl'e se brzo povrati i pozva zvornikog, herce-

govakog i likog sandžaka, da se sa svojim etamaskupe na Gatakom polju. Uz dosta teške napore,jer im je vojska bila slabo opskrbljena živežem, a

i stradala od studeni, uguši on ustanak Arbanasa.*)(1638.) Ovo je ujedno i jedini vidljivi znak kato-

like akcije ovoga vremena na Balkanu, koji je svr-

šio potpunim neuspjehom.Za ilustraciju prilika u Bosni prvih decenija

XVII. vijeka služit e nam opis slijedeih dogagjaja.

Godine 1623—1626. ibio'je namjesnikom u BosniMurteda paša N ov ošeh eri j an i n. UHercegovini odmetnu se neki Kopuzdzi u hajdukei sabere oko sebe cijelu etu razbojnika. Ucjenji-

vanje trgovaca i doekivanje putnika dozlogrdi sta-

novništvu, pa opremi tužbu (mahzar) Murtedi paši

u Banju Luku. Paša je morao opremiti svoje ljude,

kojima je uspjelo rastjerati ovu razbojniku etu, a

vogju im pogubiti.**) Interesantno je nastojanje

ovoga paše, da podigne broj puanstva u Bosni,

koje je veoma opalo što iseljivanjem u Ugarsku i

Slavoniju, a što opet neprestanim ratovima. Mur-teda bi svoju akciju provodio tako, da je svakoj

curi i udovici, ako su bile siromašne, dao nešto mi-

raza i inašao im zarunika. Tako je što milom, što

*) Hammer V. p. 271 i dalje. Jorga IV. 21. Bašagi:o. c. p. 67—68.

**) Bašagi o. c. p. 62.

— 95 —

silom sklopio na hiljade brakova.*) Za njegovognamjesnikovanja kao i za njegovih pretšasnika su-

djeluju i Bošnjaci živo u svim ratovima, što ih je

Turska vodila u Evropi.

Od ostalih namjesnika istie se A b a s a M e h.

m e d p a š a. On je bio namjesnik u Erzerumu,te je pod izlikom, da e osvetiti smrt sultana Os-mana, digao ustanak. Abasa pašu pradobije veliki

vezir Husref Sokolovi i postavi ga za na-

mjesnika u Bosni. Abasa Mehmed paša proganjaševe u Armeniji velikom žestinom jenjiare, pa je

sada, došavši u Bosnu, nastavio njihov progon.Ve pri svom dolasku dao je oduška svojoj mržnji

protiv njih, te ih je mnogo dao pogubiti u Taslidži,

Prijepolju i Hercegovini. Jenjiari opet sa svoje

strane nastojali su, da mu što bude više mogueotešaju upravu u zemlji, inei velika nasilja poBosni, a u tome su ih pomagali i domai ib e g o v i,

koji su poprijeko gfedali toga tugjinca i ovjekaniska roda na elu zemlje. Abasa Mehmedpaša,koji je došao s ddbrom namjerom, da u zemlji uinired i da si pribavi poštovanje i poslušnost, naišao

je na jaki otpor združenih begova i jenjiara. Me-gju begovima istiu se osobito Mustafa begL j u b o V i (Lobogli) iz Gacka, koji je kao pri-

jašnji bosanski defterdar imao mnogo toga na duši,

te se sada bojao osvete i kazne. U zajednici s jenji-

arom O s m a n o m, napade on iznenada Abasu,koji je na gatakom polju lov lovio. Abasa i nje-

govi pratioci, izvrsni strijelci, raspršiše Ljubovialjude. U boju pogibe jenjiar Osman. Mustafa po-

bježe živ, ali dopade lukavošu kao još i drugadva Ljubovia: Hadži Suljeman i sin mu Omer ruiku

Abasinih. Sva trojica izgube glavu, a imetak imbude konfisciran.**)

Abasa paša pošao je iza toga u Dalmaciju. Za-

daa mu je bila, da stane na put neprestanim ar-

*) Bašagi o, c. p. 63.**) Hammer V. 173—174. Bašagi o. c. p. 64 veli, da

|e Mustafa iznio živu glavu, ali izgubio imetak.

— 96 —kanjima i borbama na dalmatinsko-mletakoj-tur-skoj granici, gdje je vazda kao i na ostaloj krajiMi

bilo sukoba. Zajedno s kliskim sandžakom pokušazauzeti Zadar, ali ne uspije. Mleanima, koji su uCarigradu tada još bili uplivni, uspije, da je Abasamorao ostaviti Bosnu.*)

Ni neposredni nasljednici Abasini nijesu kaonamjesnici imali ugodnih dana u Bosni. Važniji do-gagjaji padaju za namjesnikovanja Saliih pašeMostarca, koji je došao u Bosnu 1636 god.**)On je na putu u Bosnu pao s konja i slomio nogu.Mjesto njega upravljao je zloglasni defterdar M u-

h am e d Z e n i a k „einer der grossten Blutegel

tiirkischer Finanz", kaže za nj Hammer. On je iz-

mislio nova sredstva iznugjivanja, postavivši poseb-noga „muftiju k o m o r e", koji je u svim* spor-nim stvarima, odluivao uvijek u korist komore i

štokakve nezakonite stvari priznao državi na štetu

privatnika.***) Bašagi pripovijeda i o neikom po-rezu na kuu („šajka bedeli"), koji je u Sarajevu iza-

zvao pravu pobunu.Saliih paša Mostarac morao je svladati i veliku

'hajduku etu oko Banje Luke, kojoj je stajao naelu harambaša Ibrahim. Kad je ovaj uhvaen, ispo-

stavilo se, da je to nekakva žena Rabia iz kliskoga

sandžaka, koja je nekoliko godina robila i palila

po Serhatu i Krajini.****)

Vuu, o ijem doba smo naprijed govorili,,

zamijeni u Bosni Š a h i n paša, rodom iz rogati-

koga kraja, koji je najprije maknuo Z e n i a k a,

zloinakog idefterdara, a onda se bacio na hajduke

„kojih je bilo na svaki kraj širom Bosne i Herce-

govine", veli Bašagi. Najviše ih je bilo u jugo-

zapadnoj i zapadnoj Bosni. On uspostavi tako si-

*) Hammer V. p. 175.**) Kao veliki vezir poginuo od ruke sultana Ibrahima

Gorga IV. 49.).

***) Hammer V. 279. Potanje o njemu Bašagi o.

c. p. 70.****) Bašagi o. c. p. 67.

— 97 —

gurnost u zemlji. Za njegova vezirovanja prenesenaje stolica namjesnika iz Banje Luke u Travnik.*)

Kada je godine 1645. planuo izmegju Turakai Mleana t. zv. k a n d i j s k i rat, koji je trajao

preko 20 godina, sudjelovali su u tom ratu naKreti i bosanski zajimi i timarioti. Važnija je zadaazapala Bošnjake u borbi na tursko-dalmatinskoj

granici i u samoj Dalmaciji s Mleanima. U Bosnije bio godine 1646. namjesnikom Ibrahimpaša (G a b e 1 j a k), koji se protivio ratovanju

s Mleanima u Dalmaciji,**) ali su poticali portuna ratovanje liki sandžak Ali-beg (Halil beg?) i

njegov sin. Liki sandžak pade s 2000 ljudi podNovigrad i zauzme ga. Megjutim Mleani nijesu ta.

kogjer mirovali, nego su poduzeli protuakciju, koja

je svršila znatnim turskim neuspjehom. Mleaniosvojiše natrag Novigrad, a neke druge gradove do-sada u turskim rukama zauzeše i oboriše. Megjuinim pade im u ruke Makarska, a s njom i t. zv.

Krajina i Primorje. Ovo sve doprinese brzom opo-zovu Ibrahim paše, koga zamijeni „neiskusni ha-

remski elebija" MustafaTekelija. Ovaj je g.

1647. sa 6000 jenjiara i 2000 spahija osvanuo uDalmaciji pred Šibenikom i poeo ga opsjedati, a

mletake ete, ojaane domaim elementima Hrva-tima i Srbima prodriješe i na bosansko podrujeplijenei i harajui. Osobito se u tom etovanjuproslaviše pop Stjepan Suri, uveni Ihja

Smiljani, harambaša Manduši, knez Posedarski i

drugi. Da su Mleani bolje poznavali ud našeganaroda, bili bi još više uspjeli protiv Turaka. Te-

keli paša morade odustati od opsade Šibenika, a

Mleani zauzeše i spališe Knin, a 1648. pade imu ruke i Klis. Novi paša, zamjenik Tekehje, postiže

jedva nešto malo uspjeha u Dalmaciji, koji nijesu

mogli popraviti teških gubitaka.

Uspjesi Mletaka prouzrokovali su u Bosni

opi strah. Bašagi pripovijeda, da su Sarajlije gra-

*) Ibid. p. 71.

**) Hamrrer V. 409.

— 98 —dile po polju šaneve, da se brane od neprijatelja.

Ne zalazei u detalje ove vojne, koji su još prilinotamni, te bi im valjalo posvetiti poseban studij, va-lja još naglasiti, da su Mleane u Dalmaciji i

Bosni živo pomagali Franjevci. Godine 1649.bio je naime produljen mir Austrije s Turcima, te

se sada u Bosni polagala velika nada u M 1 e a'n e.

Sauvao nam se izvještaj nekoga Bošnjaka MatijeM i 1 a k o v i a, koji izvješuje o tadanjim tralja-

vim prilikama u Bosni. Iz toga izvještaja sazna-jemo, da su bosanske spahije nerado vojevale nadalmatinskoj granici i radije "išle u Ugarsku na bcHjište. Ne e, da idu na Klis i nude novaca, samoda ne moraju onamo „jer da vole biti u Budimutri godišta, nego li na Klisu tri nedile i volimo uBudimu iesti prou i vodu golu (piti), nego naKlisu cukor zobati i maruvlasiu piti.'**) U Sarajevodolaze i Hercegovci, molei pomo protiv Mleana.Ako je taj izvještaj istinit, situacija u Bosni nije

baš bila ružiasta i u zemlji je vladalo veliko bez-

glavlje.

Za ovoga rata iza odlaska T e k e 1 i p a š e iz-

mijenilo se do 1671. godine, kada su granice iz-

megju Bosne i Dalmacije konano uregjene, 22namjesnika, što je najbolji dokaz abnormalnih ta-

danjih prilika.

Nešto uspjeha u borbi protiv Mleana posti-

gao je A 1 i-b e g e n g i , za kojega veli Bašagi,da je 1650. godine bio imenovan beglerbegomHercegovine. Ali-beg engi opsjedaše god. 1657.

s Arbanasima pod Fazli pašom grad Kotor, ali ganije mogao zauzeti. Grad je obranio A n t o n i oBernard o.**)

U doba ovog rata pojavi se u Bosni u L i v n ukuga, za koju kaže jedan izvjestioc, da je ve do-

prla do Šibenika.***) (1663.) Bašagi veli, da je ta

*) Ljubi: Rukoviet jugosl. listina (Starine X. p. 17^19.)**) Horvat 1. c. 376 i dalje. Hammer VI. 27. Jorga IV.

p. 87. Tomi: Politiki odnos Crne Gore prema Turskoj1528—1684 (Gl. 68. p. 90.).

***) Horvat 1. c. 379.

— 99 —

kuga donesena iz Dalmacije i spominje je odmahna poetku rata.*)

Kandijski rat svrši se konano 166Q. godine.

Radi megja izmegju Bosne i Dalmacije pregovaralo

se sve onamo do god. 1671., kad su konano Mle-

ani dobili Klis, Solin i Vraniu, dok su n. pr. mo-rali Drniš, Skradin, Knin povratiti Turcima.

Vratit emo se malo unatrag, da vidimo, kakoje bilo na hrvatskoj Krajini. Od kada je u Bihauzasjeo kao sandžak Mustajbeg Liki, bilo je ovdje

veoma živahno. Narodna predaja ga zove likimbegom i nema sumnje, da je bio po porijetlu Lia-nin od roda Lipovae i da je imao ženu Marulu,ker Alaj-bega likoga. Po svoj prilici imao je onsvoje obiteljske dvorove na Udbini, ali nije bio

likim sandžakom, koji je stolovao u Kninu ili

Vrani, nego je od god. 1642. zapovijedao biha-kom Krajinom. Obiteljsko mu je ime bilo Hasu-movi, kako to izvješuje general Vuk Frankapan,koji je izvrsno poznavao prilike u Bosni, dolazei ulini dodir s bihakim sandžakom. Nije ovdje mje-

sto, da bilježimo sva manja etovanja opjevanogaMustaj-bega. God. 1656. svladao je Mustaj-begakod Križani Turnja knez Juraj Frankapan. SamMustajbeg pade u ruke pobjednika, a mnogo odli-

nih Bošnjaka ostade na bojnome polju. Mustaj-begbi izruen generalu Herbartu Auerspergu, od kojeg

se on iskupi sa više tisua dukata, koje je moralaraja kasnije pod silu da plati. 20 godina kasnije su-

srete se Mustaj beg s etom glasovitoga viteza naKrajini, Krištofa DeHšimunovia. eta mu bude ras-

pršena, a on zabasa megju kršanske vojnike, pamu Otoanin Mikulica Oriškovi odrubiglavu. Palog junaka vojnici su na gadni nain ra-

sjekli. Konja i oružje pokloniše tadanjem karlova-kom generalu grofu Josipu Herbersteinu.**)

*) Bašagi o. c. p. 73.

**) Lopaši: Biha etc. p. 104— 105. Narodna pjesmazove Oriškovia Jovanom Uzavcem, koji da je dobio zasvoje junaštvo od cesara sedam kesa, te sagradio naUzavju kule. Mustaj beg poginuo je na planini Komandi.

7*

- 100 —

Uz sandžaka bihakoga mnogo se spominjepod njegovom zaštitom vojujui, takogjer opjevani

buljuk-baša, M u j o H r n j i c a. On je rodom iz

Udbine, a doveo ga u Veliku Kladušu ujak mu H u-

rem aga Kozlia. Kladuša je prema ugovoruod 1625. godine morala ostati pusta, ali je Turci

1633. utvrdiše. Ovdje se nastani Mujo s braomHalilom i Omerom. Mujo Hrnjica stee mi-

lost u banjalukoga paše Sarhoš Ibrahim paše Me-mibegovia, koji ga uini glavarom krajiških straža

u Kladuši. On je iz Kladuše do zla Boga dodijavao

kršanskim krajišnicima, a etovanju i otimanju dje-

vojaka, mejdanima nije bilo po itavoj turskoj i

hrvatskoj krajini za više godina ni kraja ni konca.

Mujo pogibe napokon od ruke svoga pobratima

poturice Mehe Katarice, koji ga iz zasjede

ubije u Petrovoj gori. Pogodio ga iz puške, kakopjesma pjeva, zrnom od zlata salivenim, jer Muji

nije moglo olovo nauditi.*)

Kada je i raja morala ii na vojnu, imala je

svoje posebna zapovjednike. Megju njima je naglasu Stjepan Maljkovi, koji je uz Uskok-

Radovana desna ruka Mustaj-begova. Maljkovi je

krvaviji protivnik svoje kršanske brae nego nje-

gov glavar.**)

God. 1663. dogje opet do rata izmegju Au-strije i Turske. Na stolici velikog vezira sjedio je

tada Ahmed Koprili, koji je svoga energi-

noga oca Muhameda Koprili-a naslijedio

1661. g. u 32. god. svoga života. Pet godina miro-

vanja njegovoga oca kao da je pomladilo državu.

Mleani su bili u dugotrajnom ratu gotovo iscr-

pljeni, a Turci su bili uvjereni, da e prije ili kasnije

Kandija njima u ruke pasti. Zato je Ahmed mogaona to pomišljati, da se zarati s Austrijom, koja se

umiješala usprkos ugovora u vazda zamršene er-

deljske odnošaje. U proljee 1663. stade sam Ah-

*) Lopaši: Ibid. p. 194 195.

**) Lopaši: Dva Hrvatska junaka p. 22—29. Ovdje i

Mustaj-begu.

i

— 10! -

med na elo vojske i pogje u Ugarsku. Nas e taj

rat samo djelomino na ovom mjestu zanimati.

Prije odlune bitke kod sv. Gottharda (1664.)

tijekom godine 1663. istiu se u manjim bojevima

s Turcima braa Petar i Nikola Zrinjski.Znamenit je sukob Bošnjaka u 1663. godini s Pe-

trom Zrinjskim. Dogagjaj ovaj razni pisci veomarazliito prikazuju. Tako jedni zovu bosanskoga na-

mjesnika Ali-pašom engiem, drugi samo engi-em, a trei Smajil pašom engiem. Mi-

slim, da je ovdje ušljed imena engi nastala po-

buna. Ali-paša engi hercegovaki bio je 1659.

namjesnik u Temešvaru i po svoj prilici je on onaj

Ali-beg, koji je pao u bici kod sv. Gottharda. God.1663. bio je bosanski beglerbeg Smajil paša.Kneževi veli, da se on zvao i e n g i , a neki gazovu i Alija. Taj Smajil paša bit e onaj, kogaje Petar Zrinjski porazio kod J u r j e v i hStijena kod Gacke, kad je provaHo u Hrvatsku

s namjerom, da napadne Novi Z r i nj,grad kne-

zova Zrinjskih, koji je Turcima bio trn u oku i radi

kojega su osobito bili bijesni na knezove Zrinjske.

Hammer znade, da je engi navalio 1664. bez do-

zvole na Klis i bio odbijen, pa je zato platio taj

neuspjeh svojom glavom. Jorga megju palima kodsv. Gottharda spominje i „Ali-bega von Bosnien".

Mislim, da bi to mogao biti temešvarski a nekadahercegovaki beglerbeg.*)

Kada je Ahmed Koprili osvanuo na proljee1663. u Beogradu, gdje su se imale skupljati vojske,

sastalo se ondje jedva 10.000 spahija. Tek kasnije

pojaane su njegove ete i to baš bosanskim spahi-

jama, za koje veli Jorga, da su s Arbana-sima jedini sainjavali pouzdanu i

cijenjenumomad, kojaseubojevima

*) O tom sr. Hammer VI, p. 120; 124. Jorga IV.

111— 114; 117. Bašagi o. c. p. 76., u kojem nema raz-jašnjenja tim engiima; Kneževi: Carsko-turski etc.

p. 47.

102

svojom hrabrošu najviše odliko-vala. Dok je ve davno u turskomecarstvu jenjao ratniki duh i disci-plina, Bošnjaci su ipak ostali u od-lunim asovima najviše cijenjeniratni materijal.*)

(* Jorga IV. 159.

V.

DOBA VELIKIH RATOVA.(1683—1739.)

Gcdine 1683. poveo je na Be ogromnu vojsku

veliki vezir, Kara Mustafa.*) Vojna ova zapoela je

s velikim nadama, a svršila je teškim porazom, sud-

bonosnim po vlast Osmanlija u srednjoj Evropi.

Razliite faze ovoga ratovanja bilježit emo samotoliko, u koliko su one imale znamenovanja i poslje-

dica po naše krajeve i koliko su u tim ratovimaBošnjaci sudjelovali i isticali se. Tijek rata u cijelini

i odviše je poznat po detaljnim studijama i u op-

širnim kompendijima, pa nije od potrebe, da se

ovdje opetuje.

Bošnjaci su pod H i z r-p a š o m u znatnombroju sudjelovali u bojevima prije opsade, kod op-

sade i iza opsade Bea. Kod prijelaza preko Rabeudaraju Bošnjaci uprije. Kara Mustafa do-živi užasan poraz kod Bea, a vojska

mu uzmakne u Ugarsku. Dok je Kara Mustafa bje-

žao glavom bez obzira, njegove paše ipak ne izgu-

biše glave ve redovito i polagano uzmicahu premaUgarskoj. Kod P a r k a n j a pobjediše Poljaci sca-revcima ponovno Osmanlije. Ovdje je poginuo i bo-

sanski namjesnik H i z r-p a š a. Pobjeda kod Par-

kanja odluila je napokon kod neodlunoga be-koga dvora, da se rat nastavi i da se ponu osva-

jati kršanske zemlje od Turaka.Iza dugih pregovora došlo je do s v e t e 1 i g e

izmegju cara, kralja poljskoga i Venecije pod papi-

*) „Venale, crudele e ingiusto", veli za nj jedan Ta-lijanac (Jorga IV. 170.)

— 104 —

nim protektoratom (Linac 1684. 5. marta.) Kompas-ciscenti ugovoriše, da bez opega suglasja nijedna

stranka ne smije s Turcima ugovarati ili skloniti mir;svaki saveznik ima sa svojom vojskomsa svoje strane rat da vodi; pre dobi-vene zemlje neka budu onome, koji ihp r e d o b i j e.

Glasovi o pobjedama kod Bea i Parkanja pro-

letiše kao munja kršanskim narodima od Dunavado Bojane i Balkana. Oni se mal ne svi prenu iz

mrtvila, te se latiše na mnogim stranama maa, dase dokopaju stare slobode.

U Beu je odlueno, da budu dva ratišta:jedno u Ugarskoj, a drugo u Hrvat-skoj. Mleani su ratovali u Dalmaciji i oti-

mali turski posjed ovdje i u Hercegovini. Pokret uDalmaciji prisilio je upravo Mleane, da su se pri-

družili svetoj ligi. Ovdje etuju i vojuju ve u jesen

1683. pjesmom proslavljeni vogje naroda S t o j a n

Jankovi, Ilija Smiljani; zatim knezFranj o Posedarski i Zadranin ŠimunB a r t o 1 a c. Senjani i Brinjani pohrle svojoj

brai u Kotare pod vodstvom II ij e Mitro-v i a, te osvoje Benkovac, Plavno, Vranu, Ostro-

vicu, Obrovac i Skradin. Poznati Lianin popMarko Mesi pratio je svoje zemljake u Ko-

tare, gdje je radio oko sporazumka i sloge megju

narodnim vogjama. Narod oko Klisa i Spljeta za-

uze važnu kulu Z a d v a r j e. Mleani kolebaju iz-

megju mira i rata. Nije im se svigjao ni taj narodni

pokret, ali kad se vogje izjaviše za republiku, te se

njoj podloži drage volje 30.000 naroda u Dalma-

ciji, posla i ona u Dalmaciju za glavnoga prove-

ditora Dominika Moeniga. Ovaj zapo-

sjedne još druge neke kule u Dalmaciji i istisne iz

najveeg njenog dijela Turke. Uza nj zapada prvomjesto Stojana Jankovi a. Za nj se pri-

povijeda, da je bio musliman, pa da je ostavio

islam. Turci su ga se osobito bojali, ali ga i po-

štivali.

— 105 —

Iz Dalmacije provaljivalo se i u turskuLiku, gdje je narod i onako jedva doekao as,da se digne na svoje gospodare. Kao glavari likih

ustaša spominju se Vid Kušat, Sava Labu-sojevi, Radojelvaniševi, CvijoKne-ževi, Vid Gjurgjevi i drugi. Stojan Jan-kovi provali ve 1685. u G r a a c, razvalivši gra-

aku kulu, a Turci uzmakoše. Ova sloga i z m e-

gju vogja iz Dalmacije i Like ne po-tr a j a dugo. Mleani su htjeli imati za se sav

narod i zemlje, što je Turci osvojiše, a tu se kosili

interesi Austrije s onima Mletaka.

Dok se ovo dogagjalo u blizini Bosne, bo-

sanski paša Ahmet Osmanpaši (1683.) su-

djelovaše u vojni u Ugarskoj sa bosanskim spa-

hijama, a nije nam poznato, kako se ponio njegovnasljednik Osman-pašaHercegovac(l 684.)

Kada su Mleani pokušali osvojiti Knin, na-

išli su na žestoki otpor. Grad je branio upravo od-

linim junaštvom Durak-beg Begovi . Kadsu grad pozvali na predaju, odgovori on, dajeodluio braniti se sa svojih 800 j e n j i-

arado posljednje kapi krvi ida jed-noga od njih znade, da je voljan napredaju, rasjekao bi ga na toliko ko.mada, koliko ima vojnika u posadi.2ene i djecu otpremi odmah iz grada i ne pitajui,

što e se s njima dogoditi, kad padnu kršanima u

ruke. Knin ostade tom zgodom u rukama Turaka.

Zamjenik Moeniga V a 1 i e r pogje s lagjama,

da zauzme Erceg-Novi, ali ne uspije.

U Slavoniji vojuje general grof Leslie i

ban Nikola Erdedi (1684.) Ban Nikola još

prije boja piše biskupu zagrebakom Borkoviu:„M enesrce vu Bosniu vlee zaslobo-diti siromaško kršanstvo i one vnoge

svete cirkve, koji puste stoje, kadi se je Bog hvalil

i diil, leda Bog da za naše pamati još bude; konci

kada volja božja bude laglje i veseleje umrem."

— 106 —

Ovoj vojsci pade najprije u ruke Virovitica, aiza toga Leslie pogje pod Osijek i popali jedan dioglasovite Sulejmanove uprije. Carsku vojsku po-mažu hajduci (kao Ili, Sekula) i franjevci, megjukojima se osobito istie fraLukaIbrišimovi.

Grof Nikola Erdedi zauze D u b i c u, etujuipo Krajini i razbijajui se sa krajišnicima.

1 685. g. diže se krajiška vojska pod H e r b e r-

s t e i n o m kao vrhovnim zapovjednikom, te kape-tanima bar. Franjom O r š i e m, barunom V o j-

n o V i e m i barunom G u s i e m na Liku.

Prati ih pop Marko M e s i kao vojni kapelani provodi. Borba Turaka u Lici bijaše oajna. Onine predavahu gradova, dok im „krovovi nadglavama ne izg orise i dokle u krviogrezli ne iznemagah u". Prvi pade Gre-ben grad (Grebenov) gdje su Turci, kad im je

Orši grad upalio sa ženama i djecom volili

s prozora u vatru skakati, nego li dak r š a n i m a d o p a d n u u r u k e. Za njim popa-liše krajišnici itav niz kula i sela, ne idui toliko za-

tim, da osvoje te gradove i da posjednu zemlju. Vidi

se to najbolje po tome, što je ovoga puta, na veliku

štetu ove pokrajine, što se kasnije nije moglo dosta

požaliti, spaljeno 1000 kua i uništeno te razorenomnogo dvorova aga i spahija. vrsto se držalo, veli

Lopaši, da je Lika ovomvojnomtakoopu-stošena, da se više nikad ne e opora-viti.

Iste ove godine pokuša Valier u Dalmaciji, daosvoji Sinj. U Bosni je tada namjesnikovao F u n-

dukMustafapaša. Valier imao je uza se 7000narodnih ustaša i 600 mletakih pješaka. Mustafa

paša pokupi jaku vojsku i dogje u pomo gradu.

Ustaše pod vodstvom J a n k o v i a i Smilja-n i a, koji su imali da paze na dolazak Turaka,

uzmakoše sa svojih mjesta, kad su vidjeli jaku voj-

sku od kojih 12.000 ljudi. Sada se prestraši i Valier

i ostavi sav svoj šator za plijen neprijatelju. Turska

— 107 —

vojska krene sada prema Klisu, gdje je doživila naspljetskom polju poraz.

Godina 1686. bijaše najveim dijelom posve-

ena osvojenju B u d i m a, koji je napokon 2, sep-

tembra iste godine pao u ruke carevaca. F u n d u k

je i iz Bosne pokupio jenjiare, da uvaju Budim.Ne mog?u sigurno opredijeliti, da li je taj F u n-

d u k onaj isti bosanski paša, koji je bio svla-dan ove godine od vojvode baruna M a-

k a r a, kad je kušao da ponovno zauzme Viroviticu.

Smiiklas veli, da je Funduk jedva sam glavom nagolu konju u spavaoj haljini utekao.

U Dalmaciji zamijenio je Valiera C o r n a r o,

koji je (1686) s Jamkoviem zauzeo Sinj. OsvojenjeSinja ovjena Jankovi pohodom u Bosnu doL i V n a, koje je popaho i mnogo kršana doveopod vlast mletaku.

U Beu se poelo ozbiljno pomišljati nakonsvih tih uspjeha na dalnju akciju, poglavito na os-

vojenje Bosne i Hercegovine. Dubrovnik je sklonuosvoju glavu pod vlast Leopoldovu, koji preuzimapokroviteljstvo nad gradom. God. 1687. ovjenanaje pobjedom carevaca kod H a r š a n j a i provalomgenerala Dunewalda u Slavoniju, koji zajedno

s grofom Ivanom Draškoviem zauzme Vuin,Valpovo i Osijek, Požegu i Cernik. Prije toga pali

su ve Pakrac, Bijda Stijena i Kraljeva Velika. GrofAspremont zauze Vukovar, Erdut i Djakovo.

U isto doba kad su pali ovi gradovi, pade uruke Mleana Ercegnovi. Turci u Bosni ni-

jesu mirovali. Odmah iza odlaska generala Diine-

walda navališe na Požegu, ali su bili suzbiti. I No-vom pritekoše u pomo, ali zaludu.

Godine 1688. zauze Markgrof Badenski u za-

jednici s banom Erdedijem sve gradove na Savido Broda. Odavle se Erdedi vrati na Unu i

održa sjajnu pobjedu nad Muhamedom Jo-vanoviem. Bihaa ipak nije mogao zauzeti.

Ljudevit Badenski krene sa 3000 konjanika preiko

Broda prema Derventi, gdje se nalazio bosanski

— 108 —

paša s jakom vojskom. Badenski održa takosjajnu pobjedu, da se može rei, da ucijelom ovom dugom i velikom ratunije izvojevana s manjom silom sjaj-nija pobjeda. Iza toga se predadu Brko i

Š a b a c i druga mjesta na Savi, u koja dogje car-

ska posada. Na dan bitke kod Dervente spremao se

i posljednji udarac na Beograd, koji je slijedei danpao u ruke carevaca. Padom njegovim otvaraju se

tek vrata carevoj vojsci na Balkansko poluostrvo.Sada je tek oslobogjena Slavonija, a beki dvor je

bio pun nade i lakovjernosti, (ia e bez osobitih

poteškoa moi osvojiti i Bosnu.Iza bitke kod Dervente dobije Badenski

pismo od cara L e o p o 1 d a, gdje mu ovaj jav-

lja, da je zapovijedio izborniku bavarskomu, nekamu 5 do 6 hiljada ljudi dade u pomo, da uzmogneprovaliti u Bosnu. Kako se naivno shva-alo u Beu osvojen je Bosne, najbolje se

vidi po onom pasusu pisma, gdje se veli, neka Ba-

denski šalje ovjeka u Sarajevo, koji bi poiskao naj-

uglednije ljude, „pa da se s njima dogovori, ne bi

li oni ne samo u Bosni ve i u Srbiji i u Dalmaciji

u utvrgjena mjesta uveli carske posade.*' To da imse može s poetka rei samo lijepim nainom, ako

bi se pako branili — štocarnevjeruje, ondaim neka zaprijeti silom i strogošu. Iz ovoga naiv-

noga pisma, dolazi Badenskom i drugo sa spome-

nicom španjolskoga poslanika, gdje mu se veli

„neka ne osvoji samo Bosnu ve i Hercegovinu i

Dalmaciju, da car pretee Mleane, koji su Sinj

osvojili."

Badenski je malo bolje poznavaoprilike. On veli, da bi za osvojenje jedva dosta-

jalo 30.000 dobro spremne vojske i puno novaca.

Zali, da ne može primiti tako asnu zadau, a ne

e,,da carsku vojsku dovede u pot-punu propast''. Iz Bea megjutim na nj na-

valjuju, a car mu javlja „što se ne može „Marte"

neka dostigne „Arte". Prije svršetka vojne Badenski

— 109 —

udari na Z v o r n i k, da sveže bolje novo osvojene

tvrgjave sa Srbijom. Ovamo se bila povukla bo-

sanska vojska; Badenski je svlada i zauzme Zvor-

nik. Do 4000 ljudi preseli se iz zvornikoga krajau Sarajevo.

U istu godinu (1688.) pada i zauzee Knina.Gradom je zapovijedao Mehmet paša Atla-g i , koji je bio prije bosanski paša, a veliki ga vezir

Siavuš paša, koji se nije s njime pazio, skinuo i

naredio mu, da brani Knin. Po Hammeru je At-1 a g i predao grad iz osvete, dok drugi istoriari

vele, da je grad zauzet jurišem. Osobito se odliko-

vao visoki gvardijan Andrija R e s n i c a, koga

Lopaši zove „dalmatinskim Kapistranom". Atlagije po Hammeru bio od kršana pogubljen, drugi

vele, da je bio zarobljen zajedno s 1800 turskih

vojnika. Padom Vrlike i Zvonigrada bijaše dal-matinsko Zagorje sasvim oslobo-gjeno od Turaka.

Godine 1689. nastavlja se u Beu još uvijek na-

dom za osvojenje Bosne. Ljudevitu Badenskom car

naroito nalaže, neka se trudi, kako e Bosnu i Her-

cegovinu spraviti pod njegovu vlast i proširiti nje-

govo gospodstvo do mora. Ljudevit Badenski bora-

vio je u Srbiji i bolje poznavao situaciju nego oni

u Beu, pa zato nije slušao te glasove.

U Bosni je bio tada namjesnikom vrlo od-luni Topal Gazi H u s e j i n paša. On u op-

enoj smetnji nije izgubio glave i jedina je odlinija

linost megju bosanskim namjesnicima ovoga doba.

On popali Z v o r n i k, a onda se diže na Hrvate,

harajui izmegju Une i Kupe sa manjim odjelima.

Pod Zrinom gradom svlada Turke grof Ivan

Draškovi. O ovoj pobjedi napisa Vitezovi

„novljanicu", a pobjedu Hrvata slavili su i u Italiji

(Itali per publicas plateas altissimis vocibus excla-

mabant : Viva il bano di Croazia, vivano li corragio

sissimi Croati. . .) Dvadeset turskih barjaka predade

Ivan Draškovi svom mlagjahnom sinu, da ih od-

nese caru Leopoldu.

— 110 —

Krajiška hrvatska vojska pod generalom Her-bersteinom zauze ove godine Liku i Krbavu. Zadeset dana osvojena bi Lika, a onda doskora i Kr-bava. Peruši, Budak, Bilaj i Ribnik, glavni liki

gradovi, predaše se uz male borbe. U Krbavi se ljuto

opirala Udbina. Neki od Turaka ostadoše(osobitouPerušiu)ipokrstišese. Popopisu od 1696. godine bilo je u svemu 1700konvertita. Tih pokrštenika bilo je malo premaonima, koji su ostavili Liku i nastanili se kojekudapo Bosni, a najviše oko Bihaa i na unskoj krajini

oko Kladuše, Pei, Bužima etc, u kojim mjestima

imade još i danas puno nekadanjih likih obitelji,

koje uvaju živu uspomenu na staru djedovinu i

priaju i pjevaju o životu svojih pregja. (Od tih obi.

telji su n. pr, Miljkovii, Šakenovii, Šidii, Hazna-dii etc.) Oko pokrštenja Perušiana mnogo je na-

stojao pop Marko Mesi. Turci su kušali kasnije

osvojiti ponovno Liku (1692.), ali ih je odbio popMarko Mesi.

God. 1690. i djelomino 1691. nije carevcima

donijela sree. Carske vojvode uzmiu iz Srbije, a

Turska se opet oporavlja. Patrijarh Crnojevi bježi

s narodom iz Srbije. inilo se, da su sve dosadanje

pobjede bile uzaludne. Veliki vezir M u st a f a K 6-

p r i li mogao je pomišljati ve i na ofenzivu.

I T o p a 1 H u s e j i n p a š a postaje opet akti-

van. On zauzme Novi, kojemu pritee ban Er-

dedi u pomo i razbije Husejina. Još iste godine

zauze Erdedi ponovno Novi. Slavonija je osobito

u istonom dijelu opet stradala od Turaka i mnogevažne take padoše u njihove ruke. Megjutim iza

sjajne pobjede Badenskoga kod Slankamena(1691. u augustu) situacija se sasvim promijeni.

Slavonija bi sasvim proišena od Turaka tako, da

u njoj nijesu više nikada napredovali.

Godine 1692.—1697, osim manjih provala i

sukoba nema što osobita da se zabilježi. Ban hr-

vatski grof Adam Bacani i prilino sretno ra-

tuje s bosanskim namjesnikom Džafer-pašom

— 111 —

u Krajini (1693. i 1696.) Mleani su zauzeli Ga-belu (1694.), te je bilo uzaludno nastojanje bosan-

skih i hercegovakih sandžaka, da ju natrag osvoje.

Iz Carigrada se oštro nalagalo, da Gabelu treba

natrag osvojiti, ali svi su pokušaji (tada je namjes-

nikom Bosne bio Mehmed paša Kora)ostali bezuspješni.

Godine 1697. imala je zapoeti velika vojna

na Turke na donjem Dunavu. Prema prijedlogu

bana grofa Adama Bacana i krajiškoga gene-

rala grofa Karla Auersperga, zakljui se

u Beu navala i na Biha. Mnogo se starao za osvo-

jenje Bihaa sam princ EugenSavojski. Takose spremila na Biha ekspedicija od jedno 13.000

vojnika sa 32 topa. Istodobno je morala vojska iz

Osijeka pod Starhembergom i Kibom za-

baviti Bošnjake u Posavini, a iz Dalmacije su imali

udariti na Bosnu knez Posedarski i Janko-vi .

Mehmet paša Kora bio je informiran

o tim pripremama, pa je dao još za vremena popra-

viti zidine grada i uope gra-d opskrbiti svime, što

mu je bilo od potrebe. U gradu je bilo za opsade

500 konjanika i 3500 pješaka. Juriš kršana odbiše

Turci velikom hrabrošu. Zaludu se širila lažna vi-

jest, da je Kora razbit. Time se htjelo uplašiti po-

sadu, jer se ona nadala, da e joj paša doi u po-

mo. Turska vojska provali pae iz Bihaa i nanese

teške gubitke kršanskoj vojsci. Ban Bacan oboli i

ostavi tabor, a za njim ode i varaždinski general

H e i s t e r. U to je stigla i vijest, da je Kora-paša<iopro sa 6000 vojske pod Kamengrad ekajui tu

ostale ete, koje su dolazile od Beograda. Sve to je

sklonulo kršane, da su odustali od opsade, osta-

vivši u slabom redu Biha i razorivši prije togaRipa i Izai.

Napredovanje kneza Posedarskoga i Jankovia,koji su ve bili prodrli do Kulen-Vakufa, ostade

tako jalovo. Oni se povratiše na mletako zemljište.

Bašagi veli, da su doprli do Kupresa, gdje ih je

— 112 —

razbio Girli Smajil paša i potisnuo prekogranice. Tako se svrši jadno ova ekspedicija, koja je

progutala mnogo novaca. Vojskovogje bacahu je-

dan na drugoga krivnju.

1 1 . septembra iste godine izvojeva princ EugenSavojski slavnu pobjedu kod Zente na Tisi, aiza toga krene na Bosnu. Istoriari razbijaju glavu

i danas, što je princ Eugen kanio s tom prova-lom. Smiiklas misli, da je princ Eugen htio osla-

biti Bosnu, da imade odav^le mira za buduu pro-

ljetnu vojnu, ne znajui, da e na proljee poetipregovori o miru.

Sa 4000 konjanika i dvije hiljade i pet stotina

izabranih pješaka te nešto artilerije krene princ

Eugen 6. oktobra iz Osijeka. U pratnji njegovoj na-

lazili se maršal princ C o m e r c y, grof S t a r h e m-b e r g, princ V a u d e m o n t, grof L e o p o 1 dHerberstein i drugi. Desna mu ruka u toj

vojni bijaše junaki pukovnik K i b a. Druga vojska

iz hrvatske krajine imala je udariti prema Banjoj

Luci, da suzdrži turske krajišnike. Prešavši Savu

kod Broda, posla princ Eugen naprijed pukovnika

Ki b u, koji je spremao puteve. 16. oktobra padeDobo y slijedei dan predade se M a g 1 a j, a

2 e p e bude uzeto na juriš. Kod Vrandukanaišao je princ Eugen na otpor, te nije mogaoproi dolinom Bosne, nego sa sjeverne strane preko

brda naini put, pa se spusti do Vranduka i razbije

Bošnjake.*) Bošnjaci se sada sa svih strana potegoše

prema Sarajevu, a Eugen ostavi ovdje radi loših pu.

teva artileriju, a s njome 700 Ijud' s jednim pot-

pukovnikom, komu su bile podregjene posade ma-

glajska i dobojska, da budu u savezu s Brodom. Ublizini Visokoga na polju „moštranskom" (Moištre

*) Juki: Zemlj. i poviestnica Bosne (p. 137.) veli. da

je Eugen prosjekao drugi put na desnoj obali Bosne,

kroz planinu Orahovicu, koji se i danas njegovim imenom

naziva, Po Mukevitu idu obino ovim putem pješaci «

konjanici, jer je cijeli sahat na preac, a zove se: Ka-

meni put (Bašagi o. c. 87.)

— 113 —

su poznate iz kraljevskog doba bosanskog) ustavi

se princ Eugen i pošalje glasnika s jednini trublja-

em u Sarajevo. Trublja je u znak mira neprestanotrui)io, a glasnik držei u vis desnu ruku pokazivaopismo, u kojem princ Eugen obeavaše Sarajlijama

sigurnost imanja i života, ako se drage volje pre-

dadu. Trublja poginu od neprijateljskoga zrna, aglasnik utee ranjen. Princ Eugen ga je našao iz-

ranjena 2 sata pred Sarajevom pošavši prema njemu.

Do Sarajeva dogje bez otpora, posjedne vrhuncenad Sarajevom s jednim dijelom vojske, a s drugimprovali u varoš i popali je. Pošto se kršani nijesu

gotovo nigdje digli, da ga pomažu, osim što su se

oko njegovih eta skupljali, da ih povede sa sobom,a približavala se i zima, vrati se princ Eugen 25. ok-

tobra natrag, a 5. novembra pregje Savu. Napovratku bio je bez uspjeha T e š a n j s topovima.

Koliko kršana je tom zgodom poveo princ Eugensa sobom, neda se pouzdano kazati. Govori se oko40.000 tisua, a nastanili su se u Slavoniji i u Ugar-skoj.

Ova provala, kojoj za turskih ratova nemapremca, osta bez uspjeha. Ako se uzme u obzir

množina i junaštvo bosanske do-mae vojske, koja se toliko puta iskazala, bilo

je to poduzee za pravo vrlo opasno. Valja uvažiti,

da ove iste godine nije 13.000 vojske moglo zauzeti

Bihaa i da je slijedeih decenija bosanska vojska

pokazala primjer velikoga junaštva.

Valja predmnijevati, veli Richter osobito dvamomenta, koja su ouvala princa od nevolje: prvobitka kod Zente, u kojoj je bosanski paša zagla-

vio,*) a s njime i dobar dio bosanske vojske, a

*) Ovako misli Richter: Prilozi zemljopisu Bosne I

Hercegovine (Gl. z, m, god. 1905. p. 318.) Bašagi veli,

da se bosanski namjesnik Gazi Mehmed paša poslije

bitke kod Zente od jada razbolio i umro petnaesti danu Travniku. Mehmedpašu naslijedio je njegov ceha jaSari-Ahmet aga, koji je na brzu ruku okupio neštoeta i kod Vranduka se opro princu Eugenu (Bašagio. c. 86.) Prema Kneževiu bio je takogjer ove godine

8

— 114 —drugo velika tajnovitost i neobina brzina,kojom je proveo tu svoju vojnu. Još je zanimivo,da je princ Eugen, ma da je poznavanje zemlje vanibilo veoma slabo, izabrao jedini pravi putu njeno srce. Po Batiniu dali su princu Eugenuprethodna izvješa o turskoj sili i položaju mjestaFranjevci,*) dok na pr. Juki piše, da se Eugen naFranjevce obratio njemakim pismom iz Posavine,da narod sklonu na ustanak „al ovim je tursko rop-stvo bilo odavno omililo, nit su marili za narod, ol

možebiti, da okolnosti nisu im dopustile."**) Dr.

Bodenstein priopio je jedan vojniki izvještaj,

pisan njemakim jezikom od nepoznata pisca zadoba Eugenovih operacija, koji bi nam bio doka-zom, da je ekspedicija princa Eugena poivala napouzdanim informacijama. Ovaj je vojniki izvještaj

jedan od najpouzdanijih o stanju Bosne onogadoba.***) Ne možemo dakako sa sigurnošu ustvr-

diti, da taj izvještaj potie iz doba pred Eugenovomekspedicijom.

Poznato nam je, da je Eugen prije ekspedicije

naložio zapovjedniku Krajine u Brodu, da mu do-gje, propitao se u njega, kake je naravi zemlja

Bosna i kada je douo, da tamo ima malo vojske,

odluio je „cum consilio generaliteta" odmah kre^

nuti onamo.****)1697. i 1698. ratovali su ponešto i Mleani oso-

bito u Hercegovini. Malo je više odlunosti poka-

zao bosanski namjesnik Daltaban Mustafapaša. Bio je on namjesnikom diarbekrskim, odakle

ga prognaše u Poitelj u Hercegovinu, koji su Mle-

ani opsjedali. Iz Poitelja dogje Daltaban za na-

bosanskim namjesnikom Bošnjak Sarija-Ahmet paša(o. c. p. 55.) Svakako Bosna nije imala energinoga na-mjesnika, a navala je bila neoekivana.

*) Batini II. 179.

**) Juki: Zemljopis i poviestnlca Bosne p. 138,

***) Bodenstein: Povijest naselja u Posavini od go-dine 1718—1739. (Gl. z. m. 1908. p. 95.)

***) Richter 1. c. p. 62.

— 115 —

mjesnika u Bosnu. On ratuje na krajini prema Hr-vatskoj i Dalmaciji i s Mleanima u Hercegovini.

God. 1698. zapoe pregovaranje omiru u Kar-lovcima, a 26. januara 169Q. bude potpisan mir.

Granica izmegju Turske i Austrije išla je od utoka

Tise u Dunav, pak na utok Bosuta u Savu. Dalje bi

imala tei granica rijekom Savom do utoka Une, a

•dalje uz Unu. Pregovori o smjeru granice vukli su

se i dalje. U mirovnom ugovoru bilo je samo op-

enito ustanovljeno, da momentani posjed treba dabude mjerodavan; u potankostima je to prouzro-

kovalo velikih neprilika. Carskim povjerenikom za

ustanovljenje megja bijaše grof M a r s i g 1 i, koji

je 1700. godine utanaio sporazum, a zbog neke

malenkosti proteglo se to uregjenje sve do 1702 g.

Turcima je priznata vlast nad velikim dijelom hr-

vatske krajine, makar je grof Adam Bacani bio usvoje doba osvojio ovdje neke gradove. I s Mlea-nima bi ove godine ustanovljena granica. S tro-

megje kod Knina, na Bijelom Brdu ili Medvegjojglavici, povukao se pravac na Vrljiku, odatle naSinj, Zadvarje, Vrgorac i Gabelu. Svakomu od tih

mjesta doznaeno je podruje s promjerom od jed-

noga sata. Osim toga osta Mleanima i E r c e g-

n ovi.*)

Poslije karlovakoga mira nekoliko godina maloimamo vijesti o dogodjajima u Bosni. U prvom de-

ceniju 18. stoljea ipak je vrijedno zabilježiti jednu

epizodu, u kojoj su donekle sudjelovali i Bošnjaci.

U Ugarskoj je naime poslije smrti Tokely-eve

digao bunu protiv Habsburgovaca Fr a n j oR a k o c z y, te mu je uspjelo zavladati nekimdijelovima Ugarske i Erdeljem, Rakoczy je

*) O ratovanju od 1683—1699. valja pogledati, u ko-liko se naših krajeva tie: Hammera o. c. VI. Jorga o.

c. IV. Smiiklas: Dvijestogodišnjica etc. p, 103—173. Lo-paši: Biha etc, p. 106— 110. i na raznim mjestima; Lo-paši: Dva junaka etc. na raznim mjestima; Lopaši:Spomenici hrvatske krajine II, i III. na raznim mjestima.Kichter 1. c. p. 306. 310. Karlo Peez: Bojevi u Bosnii Hercegovini od 1682—1699. (61. z. m. 1908 p. 91—93.) etc.

8*

— ne —prema tradiciji tražio potpore u sultana, ali u Cari-gradu se nijesu odazivali njegovim poslanicima. UHrvatskoj je Rakoczy našao za se baruna JosipaV o j n o V i a, potomka stare hrvatske plemikeporodice, koji je Rakoczy-u imao spremiti posebnuhrvatsku vojsku i s njome iz Bosne provaliti u Hr-vatsku. Vojnovieva prošlost prije no što je pošaomegju Rakoczy-jevce, bila je prilino pustolovna.God. 1706. nalazimo ga kod Banje Luke na posjeduF e r h a t-b e g a, gdje je nekomu knezu S t a n o j i

S o b i na njegovo pitanje, zašto se iznevjerio svomecaru, odgovorio: „da je svojimi lastnimi pinezijednu kumpaniju vojske kupil i kad je k cesarevojvojski došal, je njemu njegova lastovita kumpanijauzeta. Iz toga uzroka, da se razsrdil i k Ragociuprošal". U Banjoj Luci sakriše ga neki Alajbega kasnije je hodao po turskoj Krajini i sjevernoj

Dalmaciji, spremajui uz tursku i mletaku pomoete. Iz Hrvatske donašaše mu vijesti prijatelj muneki Stjepan J a n k o v i . Ovo sve je to karak-

teristinije, što oficijelno Turska nije Ra-koczya pomagala. Karlovaki general Porziaizvjestio je, da je Vojnovi spreman za uslugu^što ju je uinila porta ustašama, otstupiti tur-

skoj vlasti Hrvatsku do Kupe; Mleani su opet

imali dobiti Liku. Pop Marko Mesi, koji je

bio postavljen u Zvoni gradu na tromegji odgenerala Porzije, da pazi na kretanje Vojnovievoi njegovih ljudi, javlja 1706, „da Vojnovia uvajui sprovagjaju i Beneani i Turci vee, nego da bi

bil najvekši herceg cesarski ali kurfirst od impa-

riunia." Megju inim dalje javlja, da je u Banju Lukustiglo „400 rebelov". Karlovaki general ponudioje bosanskom paši (tada je bio pašom u Bosni O s-

man Serke) 1000 dukata, ako Vojnovia uhvati

i ustaše rasprši. ini se, da se paša tom poz^u nije

htio odazvati. Vojnovievu etu pomagala je i Fran-

cuska preko mletake Dalmacije novcem i materi-

jalom. Karlovanin Antun Srblin, koji je bio

poslan kao uhoda u Bosnu doznaje, da Vojnovi

— 117 —

ima „od turskoga cara takove liste, da po turskoj

zemlji posvud slobodno hcxii i stoji i kada kamoide, sprovod njemu davati moraju. Za pašu da ništa

ne mari." U novembru (1706) bio je Vojnovi bo-

sanske Turke pozvao u skupštinu, u kojoj im je raz-

ložio svoju nakanu. Karlovaki general imao je opet

na Krajini 4000 momaka na raspolaganje, ako bi

Vojnovi kušao provaliti u Hrvatsku. Vojnoviu je

najviše pomrsio raune pop Marko Mesi, te se onnapokon odlui iz Bosne otii. Mirom u Szatmaru1711. bio je Vojnovi amnestiran, a spominje se još

1721. god., da je bio na životu.*)

Prvih godina drugoga decenija XVIII. vijeka

digoše se Crnogorci, te poticani od Rusa, uznemi-

rivahu neprestano Hercegovinu i Albaniju. God.1711. postade bosanskim namjesnikom Ahmedpaša, koji zavojšti na Crnu Goru, ali ga kod Ca-re v a L a z a Crnogorci poraze i prisile na uzmak.Ovaj poraz Ahmed pašin osvetio je N u m a n p a š aKoprili, došavši u Bosnu za namjesnika 1713.

godine. On prema nalogu iz Carigrada zavojšti naCrnu Goru s jakom vojskom i porazi Crnogorce,

koji se dijelom razbjegoše po svojim nepristupnim

brdima, a dijelom (s njima i vladika Danilo) uzma-koše u Boku na mletako zemljište. 3000 Cmogoraca bi zarobljeno, pa sa ženama i djecom odve-

deno u Bosnu, gdje ih naseliše po Glasincu i okcn

lici.**) Bosanski konjanici proganjali su bjegunce

daleko iza granice na mletakom zemljištu.***) Mle-

ani su uskratili predaju bjegunaca, a zato im budenavješten rat. Veliki vezir Džin (Damad) Ali-paša

i onako je jedva doekao, da Mleanima otme Mo-reju. Nas e u tom ratu samo zanimati dogagjaji unašim krajevima. Numan-pašu bijaše zamijenio

Mustaj paša (eli) Mostarac, koji je

dobio jake pomoi iz Turske. Odavle su opremili

*) O ovoj epizodi vidi opširnije u Lopaši: Dva ju-

naka p. 83—94.**) Bašagi: o. c. p. 91.

***) Jorga IV. p. 325.

— 118 —Arnaute i Tatare u svemu preko 12.000 ljudi.*) Osimtoga je Mustaj paša imao pod sobom domae bo-sanske i hercegovake ete. Ova vojska imala je

krejiiuti na Zadar, koji je s morske strane bio za-

tvoren od Turaka, ali se iza haraenja po Dal-maciji, poroibivši megju inim Otok u C e t i n i zau-stavi pod Sinjem. Tako zae opsjedanje ovogagrada. „Biše ga, veli ljetopis Nikole Lašvanina, nasve strane i iniše žestoke juriše, ali rtiu ništa nemogoše, nego pogibose ob no brez oružja, zaštotako hoti blažena divica Marija, koja dade H r / a-

a n o m, da grada Turkom iKedadoše*'. U najveojnaime nevolji stigne gradu u pomo upravitelj Dal-macije Angelo Emo pobravši posade iz svih

gradova i ojaavši se Hrvatima izvan gradova tako,

da mu je vojska narasla na 15.000 ljudi. U vojsci

bilo je mnogo redovnika, te nadbiskup spljetsVi i

makarski biskup. S tom vojskom Angelo Emo iz-

vojšti pod zidinama pobjedu nad Turcima i oslo-

bodi tako za Mleane Dalmaciju.

Slijedee godine (1716.) sklopi car Karlo VI.

s Mleanima savez protiv Turaka, zatraživši odTurske povratak Moreje Mleanima. Turska odgo-vori ratom, poslavši protiv Ugarske ogromnu voj-

sku pod vodstvom velikog vezira Džin-Alipaše.

Kod Petrovaradina izvojeva PrincEugen poznatu pobjedu, u kojoj je i veliki

vezir poginuo asnomsmru.Plan Princa Eugena išao je u prvom redu za

tim, da operira protiv Beograda, da istisne Turkeiz Banata i da carsku vlast protegne preko Srbije i

Bosne. Posljednja je tek u zadnjoj liniji imala doina red. Zato i Eugen nije mogao vee odjele poslati

u Bosnu, pa su dogagjaji ovdje za cjelokupni us-

pjeh bili od manje važnosti. Megjutim obzirom na*) U Ljetopisu fra Nikole Lašvanina stoji: Bosanska

vojska i prid njom Mustaj paša eli, Maroški (maroki ?)paša, Arnautski paša i Kavga sultan tatarski (Gl. z. m.1889. IV. p. 127.) Onaj, „Kavga" Batini ita Kavra o.

c. IIL p. 27.; Bašagi p. 91 zove tatarskoga sultana Nu-radd 1 nom.

— 119 —

zemljište, koje je bilo steeno u Bosni požareva-kim mirom, bile su ipak ratne operacije izmegjuDrine i Une odlune.

U Bosni se vrlo živahno spremalo za even-

tualne napadaje sa strane careve vojske. Mjesta di-

ljem Save bila su utvrgjivana; tako je turska Gra-diška dobila nove baterije. Derventa, te Kobaš biše

pretvorene u tvrgjave. Biha, Novi i Zvornik do-

bili su jake posade, a i u ostalim gradovima se spre-

malo, a oko Sarajeva okupljala vojska. Carevci su

imali samo dvije tvrgjave na Savi : Gradišku i Brodi to u lošem stanju. Zapovjednik brodski (slavon-

skih krajišnika) obrstar barun P e t r a š tražio je

od Eugena jedan kor, kojim e poi na tursku

Gradišku i Banju Luku. Kršani u susjedstvu obea-vali su, da e mu se pokoriti, te su pojedinci prela-

zili, da se nasele na carskoj zemlji.

Poslije petrovaradinske bitke zae Petraš eto-tovanjem i najprije zaposjedne turski Brod, a ondabez znatnoga gubitka sa 200 momaka Gradišku. Po-slije toga pogje prema Derventi, gdje je razbio uveem broju sakupljene Turke. Sada je Petraš za-

uzeo Bijeljinu i D o b o r, koga carevci posvema ra-

zoriše. Kapetan Udvarhely pogje protiv Do-boja, gdje je bila jaka posada od 1000 momaka, ali

nije mogao zauzeti tvrgjave, nego popali samovaroš.

Uporedo s ovom akcijom išla je ona grofaIvana Draškovia, banskoga namjesnika,

koji je zauzeo Dubicu i Kostajnicu! pro-

valio prema Krupi, Novome i Starom Majdanu, daotisne Turke od hrvatskih granica. Njemu je dalje

na zapadu pomagao grof R a b a 1 1 a na likimgranicama.

Petraš je svuda na kadiluke nametao kontribu-

cije, koje su donijele slijedee godine obilate svote.

Te su se svote upotrebile za gradnju tvrgjava naSavi. Mnogo se Bošnjaka, osobito iz nutrašnje ze-

mlje, pokorilo carskoj vlasti, te je naseljeno na ka-

meralnim dobrima u Slavoniji.

— 120 —

Kada je princ Eugen zauzeo Beograd (1717.)porazivši velikoga vezira Halila, (turskoj vojsci pri-

družio se i Numan paša uprili, koji je opet (1717.)postao bosanskim namjesnikom), pojaa on Pe-tra š ev e ete i zapovijedi mu, da udari na Bosnu.

Barun B e c k e r s imao je zauzeti Zvornik, ali

je ovamo došlo do 2000 momaka iza kapitulacije

Beograda, a uz to se i Numan paša pobrinuo zapomo gradu. Iza uzaludnoga opsjedanja morao se

B e c k e r s povratiti ranjen u Racu. Prema doma-im izvorima bio je Petraš ranjen „pod kolino", paje morao ostaviti vojsku, da bez njega bije grad.

Ni opsada Novoga ne uspije, kamo je takogjer Nu-man paša poslao pomo. Lašvanin pripovijeda oopsadi Novoga ovako: U isto vrime (kad i Zvor-nik) podsidoše Kranjci Novi i tu biše nimake voj-

ske i videi, da e lasno grad osvojiti, poeše se otuji grad prigovarati; Kranjci vele: Banov je grad,

a Nimci : Nije nego cesarov. Najposli Nimci se vra-

tiše, a Kranjci ostaše pod gradom, al u zao as pose etc." Prema Lašvaninu poginulo je što kod Zvor-nika, što kod Novoga oko 18.000 (?) ljudi. „Samihsužanja na jednu hrpu svezanih izsie upriU tri

stotine i kad to uo princip Eugenio piša u Cari-

grad, da toga nije obiaja megju vojnici sii svezane

ljude i digoše pašu odmah s Bosne i smakoše (?)

ga po sve prilike zarad toga."

Kada je u proljee 1718. poelo pregovaranje

o miru, Numan-paša nije htio ni da uje za mir. Go.vorilo se, da sprema 7000 ljudi u pogranine gra-

dove. On je naumio sve kršane sa granice preseliti

u unutrašnojst, da tako carevcima, ako bi opet pro-

valili, oduzme potporu s njihove strane. Megjutimovaj elemenat i onako nije bio pouzdan, jer za one,

koji su prešli Savu veli Petraš: „Ti ljudi radi svogpromjenljivog osjeanja i uvijek naginjajui na zlo,

ne bi trebah, da se ostave bUzu rijeke Save."

Kada je bio ve požarevaki mir potpisan, nije

ga Numan-paša htio da respektira. On je slao manjeete protiv graniarskih utvrda. Na zahtjev carskih

~ 121 —

punomonika bio je napokon Numan-paša, koji je

uložio i protest kod Porte radi odstupa jednog di-

jela Bosne, iz Bosne maknut, a time prestadoše i

nasrtaj'.

Za pregovora u Požarevcu htjedoše na svaki

nain osloboditi Unu od turske vlasti, pa se zahtje-

valo sa strane carskih punomoaiika odstup Bihaa i

Novoga. Sam car dao je u tome smislu Princu Eu-

^enu instrukcije. I ovaj put je bio postavljen princip

„possideatis uti possidetis", pa zato to nije nikako

išlo. Carski punomonici spremali su se da even-

tualno pet vlaških distrikata zamijene za Biha, ali

Turci nijesu htjeli o tome ni uti. BihajepragBosne, rekoše oni; ako se on odstupi,izvrgava se itava pokrajina pogi-belji.

Napokon bi odregjeno slijedee: Caru ostaju

sva utvrgjena mjesta i šanevi sa itavim krajem, što

im pripadaju, što su ih carevci osvojili ili Turci

ostavili. Caru pripada neosporni posjed obiju obala

Save i sva suverena prava nad ovom rijekom. U e-tvrtom lanku bilo je odregjeno, da kraj od ušaUne do t. zv. Starog Novoga na desnoj obali Une,

Jasenovac i Dubica i nekoliko turskih kula i otoka

s njihovim podrujem pripadne Hrvatskoj.

Petraš bio je u komisiji, koja dugotrajno usta-

novljivala granice sa bosanskim namjesnikom O s-

m a n-p asom, koji je zamijenio Numan-pašu.Granica je išla od Save prema nutrinji zemlje 6—10

kilometara.

Mleani su takogjer prilino dobro prošli, odr-

žavši zaslugom svoga generala Schulenburgaotok K r f i ratujui sretno u Hercegovini.Prema Hercegovini stekli su oni svagdje današnju

dalmatinsku megju, a izgubiše jedino Gabelu sa

okol icom.*)

*) Za ratovanje od 1716—1718. godine najvažnija je

i najkritinija rasprava: Dr. Bodenstein: Povijest na-

selja u Posavini god. 1718—1739 (Gl. z. m. 1907.) p. 575

— 122 —Iza požarevakoga mira vladao je prilian mir

na austrijsko-turskim granicama. Bošnjaci su u ve-likom broju g. 1727. sudjelovali u perzijskom ratu,,

što ga je ove i prijašnjih godina porta vodila. Her-cegovaki beglerbeg Gazi Ah med paša Ru-s t e m p a š i sa sinom kliskim sandžakom Rustembegom bijahu vogje bosanskih plaenika i spahija.

„Odoše zdravo, veli Lašvanin, ali kad se vratiše,

verlo ih malo zajedno dojde i to bolestno i razbi-jeno . .

." Bašagi na osnovu jedne pritužbe iz He-imoglinih vremena veli, da se od 10.000 dobrebosanske vojske povratilo samo 500. Ovo je bilorazlogom velikom nezadovoljstvu u Bosni. No ipaksu Bošnjaci i kasnije za rusko-turskoga rata slali

svoje spahije u znatnom broju na udaljena bojištau južnu Rusiju, gdje su Bošnjaci imali znatnih gu-bitaka.

Godine 1735. postade bosanskim namjesni-kom bivši veliki vezir Alipaša Hei m-o g 1 i,

jedan od najvaljanijih i najenergini-jih namjesnika, štoihjeBosnaimala.O Ali-paši tom odlinom državniku i vojskovogji i

zapadni i turski izvori samo najbolje govore. Onjegovom doba u Bosni napisao je M u s t a f a-

effendija Prušanln cijelu knjigu na arap-skom jeziku, a Omer efendija, novski ka-dija, opisa na turskom jeziku borbe u Bosni s Au-strijom za njegovo doba. Lašvanin veli za nj : „o-vik mudar i u vojniki zanat razuman i kripak i ponarod dobar." Ova karakteristika Heimogli-a kaovojnika i ovjeka od suca, koji je možda više biosklon, da oštro prosugjuje, služi mu na ast. Bosnaje megjutim baš i trebala u to doba ovakovog o-vjeka, jer su prilike bile sve više nego ružiaste. Bo-sanske vojske bijahu prorije^jene u perzijskom i

ruskom ratu, a i kuga, koja je god. 1732. bijesnila,

pa zatim glad, uinile su takogjer svoje.

i dalje. Sr. još citirana djela Jorga IV.; Smiiklas: PovijestHrvatska II. (p. 300—303.); zatim Ljetopis fra NikoleLašvanina etc.

— 123 —

Rusiji, koja je ratovala s Turskom, prikljui se

i Austrija, prema ugovoru, što su ga obje države

imale ve od prije. Karlo VI. posredovaše najprije uprilog Rusije samo da nadje formu, kako bi se i onupustio u ratovazije. Kad Turska nije htjela pristati

na austrijsko-ruske zahtjeve, spremi Karlo VI. s ve-

likim nadama vojsku protiv Turske na više strana.

Evropska diplomacija poela je ve raspravljati odiobi Turske. Megjutim je Karlo VI. i z t o g r a-

tovanja izašao razoaran i ogoren,jerjeonsvršiogubitkomteevinapo-žarevakoga mira.

Tijekod 1737. dolazili su od pograninih bo-

sanskih kapetana glasovi Ali-paši u Travnik, da se

sprema velika careva vojska u Bosnu. On je javio

velikom veziru u Moldavsku o tim pripremama, ali

mu od njega stigne nalog, da se drži pasivno, kakone bi dao uzroka, da se poremeti mir izmegju Tur-

ske i Austrije. Bez obzira na taj nalog velikog ve-

zira Ahmed paše, jer je imao pouzdanih vijesti opripremama austrijskim, H e i m o g 1 i pone ra-

diti na svoju ruku. On sazva u Travnikvi-j e e odlinika (a j a n e !) u zemlji, koje ovdjezakljui, da se ne sluša vezir, nego d'a se u sluajuprovale carevaca Bošnjaci svakako odluno opruneprijateljima. U to ime izdade Alipaša nalog, daako car zapone ratovanje „svak ima ustat na oružje

i kadije, imami, spahije tko god more sablju pasat,

ako bi tko ostao, da se ima obisit o vratih svoje

kue." Tako se Bošnjaci spremahu sami, da odolenavali carevaca. U tom i leži važnost rada Heimo-glina.

Pogranini kapetani dobili su stroge naredbe,

da paze na svako kretanje carske vojske i da odmaho tom jave u Travnik. Vojska se koncentrisala naTravanjskom polju. Lašvanin pripovijeda: Megjutodojdoše i odoše pašini ljudi po svoj Bosni i digošesve malo i golemo tkogod može oružje nositi i

prid njima glavari starišine od mistah i Arnauti tudojdoše i skupi se udna vojska strahovita."

— 124 —Austrija je poslala u Srbiju grofa S e c k e n-

d o r f a, u Vlašku grofa W a 1 1 i s a, a vrhovni za-povjednik vojske, koja je imala provaliti u Bosnubijaše princ Hildburghausen. Namjera je

bila osvojiti Bosnu, te su na isti dan etiri odjelaimala prei granicu Bosne. Pukovnik R a u n a c hsa 4000 momaka, veinom graniara pogje iz Likena Ostrovicu k o d Kulen Vakufa; ban E s-

t e r h a z y provali takogjer sa krajišnicima u Po-unje; prinz Hildburghausen krenu sa glav-nom silom na Banju Luku, dok je pokovnik V a 1-

V a s o r navalio na Lješnicu kod Zvornika, a pukov-nik L e n t u 1 u s krenu iz tada austrijske Srbije uNov i-P a z a r.

Najprije je Raunach navalio na O s t r o vi c u,

odakle stignu u Travnik glasnici, molei Ali-pašu zapomo. Ali-paša Heimogli posla onamo 5000 ljudi

pod Alibegom Osmanpašiem i bivšimzvornikim zapovjednikom M e h m e t-b e g o m.Njima se prema odredbi Heimoglinoj prikljuiše

ete iz okolice Novoga i Bihaa. Na petrovakoj rav-

nici zametnuše Bošnjaci bitku s Raunachom, kogaljuto poraziše. Od Bošnjaka poginu v o g j a A 1 i-

b e g O s m a n p a š i .Isto tako je stigla doskora vijest Ali-paši, da

Austrijanci opsjedaju Zvornik. On i ovamo posla

pomone ete, koje se sukobe s carevcima. U bojuje prema domaim izvorima poginuo jedan general i

više asnika; sila vojnika pade u suzanjstvo, dok su

sve sprave i municija postale turskim vlasništvom.

Alipaša je megjutim pošao bio iz Travnikaprema Jajcu, a odanle na Podrašnicu, gdje je

stao nekih 15 dana, da doeka vojsku ispod Ostro-

vice. Saekavši još i ostale ete, koje su mu dola-

zile, krene prema Banjoj Luci, koju je princ Hild-

burghausen opsjedao. Pošto su carevci zatvorili

ravni put u Banju Luku, progje Heimogli neopa.

žen više grada Vrbas,*) te navali iznenada na nuz-

*) LaSvanin 1. c. p. 130. veli: nigdi turska vojska neide putevima, nego sve šumom, nit paša dade ob no"vatre naložit, da ih gjauri nepodpaze . . .

— 125 —

gredne odjele, koji su bili porazdijeljeni na toj,

strani, dok je glavna sila bila na lijevoj strani rijeke

oko grada porazmještena, a onda se zametne borbai 3 ostalim dijelovima vojske, koja se svrši sramot-

nim uzmakom Hildburghausena.*)

Dok je Hildburghausen opsjedao Banju Luku,opkolio je hrvatski ban Esterhazy B u ž i m. a kar-^

lovaki general grof Juraj Herberstein Ce-tin-grad, koji su Turci držali od 1670. godine.

Omer-effendi hvali Bužimljane i njihove žene, koji

su se kod opsade Bužima osobito odlikovale. Naglas o nesreama kod Ostrovice i Banje Luke, odu-

stade od opsade i Esterhazy. Posade u Bužimu i Ce-

tinu bile su neznatne, a održale su se protiv jake

vojske, jer Esterhazy nije imao ratnih sprava za

osvajanje.

Heimogli povrati se iza banjaluke pobjede u

Sarajevo, gdje je dovršavao od Ahmet-paše Rustem-

pašia 1728. godine zapoetu gradnju sarajevskoga

grada od etiri kule i kapije. Megjutim je iste go-

dine valjalo na zamolbu U ž i a n a skupiti vojsku,

da im krene u pomo. Alipaša odredi za sastajalište

domae vojske G 1 a s i n a k o polje. Odavle bi

poslan Mehmet kapetan sa 5000 ljudi Užia-nima u pomo, ali na putu sretne Užiane, koje su

pratili dva asnika i 130 vojnika. Mehmet kapetan

opkoli sve i povede ih u tabor Ali-pašin, gdje je

Alipaša pred oima cijele vojske dao pogubiti uži-koga kapetana S m a j i 1-a g u i kadiju M u s t a f a-

e f fe n d i j u, što su predali grad carevcima. Meh-met kapetan pogje, da osvoji natrag Uzice, ali ne-

majui topova oplijeni okolicu i vrati se natrag.

Slijedee godine Alipaša opremi pod UziceIbrahim pašu Alipašia iz Skoplja i Meh-met kapetana, koji oteše Uzice carevcima. Vrijedno

je još istaknuti i etovanja Alioašina na Krajini

*» Turski izvori iskitiše pobjedu Heimoglinu, kakoje ve to uobiajeno, da se pobjede na jednoj i na drugojstrani obino pretjeravaju. Lašvanin kao da još naj-

objektivnije opisuje boj pod Banjom Lukom.

— 126 —

s raznom sreom, gdje je poeše bilo veih i ma-njih provala s kršanske strane. Borba vodila se i-tave 1738. godine s promjenljivom sreom. Vee je

borbe bilo oko Z r i n j a, gdje je uspjelo vojvodi

bana Esterhaza J u r a š i u obraniti grad. Alipašasudjelovao je s Bošnjacima i u borbama kod Beo-grada 1739. godine. Nesposobnost austrijskih voj-

voda, koji su bili doduše uenici slavnoga princa

Eugena, ali se u praksi pokazaše potpuno nespret-

nima, prouzrokova pad Beograda i beogradski mir useptembru 1739., kojim je Karlo VI. izgubio sve ono,

što je požarevakim mirom stekao u Bosni i Srbiji.

Ne mala zasluga turskim uspjesima u ovomposljednjem ratu ide baš Alipašu Heimoglia. Sa-

mostalno, na svoju ruku on je ouvao Bosnu odneprijateljskoga osvajanja i još je dospio da i iz-

van svoga podruja pomaže akciju Turaka. Turci su

mu bili zahvalni, a službeno izvješe velikih vezira

zove ga „ebul megazi" t. j. otac pobjeda. Upravoje zanimivo, kako je on znao predobiti u Bosni

inae otporne elemente za se. Svaka njegova zapo-

vijed openito se slušala i bosanski vojnici dolazili

su svi kao jedan na mjesto odregjenja. Rijetko se to

dogagjalo pod kojim drugim vezirom 17. i 18. sto-

ljea. „Toliku privrženost, veli Bašagi, stekao je

Alipaša, što mu je bio obiaj s malim i velikim,

s vojnikom i beglerbegom jednako postupati. Osimtoga bio je pravedan do skrajnosti i uvijek tražio

savjeta od iskusnih begova i kapetana, a to sve je

Bošnjacima imponiralo, jer se nijesu nauili na ta-

kove vezire nego samovoljne tvrdoglavce.*)

Alipaša bude premješten iz Bosne 1740. godine

u Egipat, a u Bosnu dogje Muhsinzade Ab-d u 1 1 a h p a š a. Za njega budu granice izmegju

Bosne i Hrvatske odregjene u današnjem opsegu.

*) O ratovanju 1736—1739. valja osobito pogledati

Lašvanina 1. c. p. 129 134. Bašagi o. c. p. 94-102.,koji je to doba obradio prema turskim vrelima; zatim

Lopašia: Biha etc. i Oko Kupe i Korane; Smiiklas II.

p. 310-311.

IV.

UNUTRAŠNJE PRILIKE U BOSNI UXVI., XVII. I PRVOJ POLOVICI XVIII.

VIJEKA.

A.

Katolika crkva.

Iza Gjure Polenika, bosanskoga biskupa, koji

je poginuo na mohakom polju, ne spominje se sve

do 1533. nikaki bosanski biskup. Tek ove godine

dozvoljava papa Kliment VII. „izabranom'* Bern-

hardu G e n t i 1 i j u, da može primiti posveenje odkojega mu drago katolikoga biskupa.*) Ovaj posvoj prilici nije ni vidio svoje biskupije, jer franjevci

traže, da se biskupija popuni. Pošto to nije bilo

mogue, jer je valjda još uvijek Gentilis živio, uinipapa fra Blaža Kovaia (Blasius Fabritius

de Cressevo) iz Kreševa, biskupom smederevskim,

a podjedno mu dade u upravu biskupiju bosan-

sku.**) Pošto je Kovai otišao u Rim, da izvijesti

papu o stanju katolike crkve, upade to u oi musli-

manima, koji su u papama vidjeli svoje najodlunije

protivnike, te potvore Kovaia, kad se iz Rimavratio, da je naumio izdati Bosnu papi. Blaž Ko-vai dao se na bijeg pred svojim progoniteljima,

pa kad je na bijegu skoio na konju u Drinu, brzi

ga valovi za as od konja rastave i on se na oisvojih protivnika utopi. I opet Bosna nekoliko go-

dina nema biskupa, dok 1559. papa ne imenova

*) Fermendžin; Acta Bosnae 309.**) Ibid.

— 128 —

upraviteljem bosanske biskupije i biskupom smede-revskim fra Tomu Skorojevia*) („Skoro-e V o"), rodom iz Teševa kraj Sutjeske, ali i on do-skora pogine tobože kao izdajica (1552.)) Ovo supojave veoma karakteristine za to doba, na koje se

vrijedno osvrnuti. Nema nikakove dvojbe, da suTurci smatrali pape za najsposobnije, da uspalevatru i kršanske vladare potaknu na rat protiv Tu-raka. Da su to pape i radile, o tom smo imali pri-

like govoriti u politikoj istoriji. Tako Turci nijesu

baš bez razloga s velikim nepovjerenjem gledali uBosni papine izaslanike i to poglavito u doba, kadase ratovalo. Ovo je sasvim ispravno primjetio veRicaut*) u svom djelu o otomanskom carstvu iz

1670. godine. Franjevci opet, pristajui što je bilo

više mogue uz svaki pokret, koji je bio naperenprotiv turskoga gospodstva, redovno su poslije ne-

uspjelih pokušaja oslobogjenja bili predmetom pro-

ganjanja. Valja se samo diviti, kako su onivještoiunajtežimasovimaprogonaznali, da se mitom i drugim sred-stvima održe i da barem sauvajuono, štosedalosauvati. Pri tom esvaki objektivni istoriar moratikonstatovati, da su pokazali mnogosamoprijegora i velike line požr-tvovnosti. Ovo vrijedi toliko, da se lahko možeprijei preko mnoge sitniavosti, megjusobnih za-

djevica i nekih još drugih momenata, koje emo is-

taknuti tijekom dalnjeg razlaganja.

Naveli smo dva zajamena prop^onstva bosan-

skih biskupa, koji su više politikogakarak-tera, nego li primjeri vjerske intolerancije. Fra-

njevake kronike i pisci megjutim su puni pripovi-

jedanja o progonstvima katolika i njihovoga sveen-

stva osobito od vremena glasovitoga H u s r e v

bega. Nasilno islamiziranje Bosne i Hercegovine

pripisuju njemu B a t i n i, J u k i i K n e ž e-

*) Ibid.~p. 310.

**) Smiiklas: Dvijestagodišnjica etc. p. 82.

— 129 —

vic, da samo spomenem najznatnije. S time bi se

slagalo i pripovijedanje poznatog nam ve puto-

pisca Kuripešia, koji veli, da su Turci izmijenili

svoje ponašanje prema kršanima i da su ih poelitlaiti od onoga asa, pošto su osvojili najvei dio

Hrvatske i veliki dio Ugarske. Od sada, a to je ne-

sumnjivi fakat, nema višeonogasrdanogaodnošaja izmegju vjeroispovijesti,koji je vladao za prvih decenija turskoga gospod-stva. Katoliki elemenat postao je nepouzdan,franjevci su rado gledali sve, što je bilo naperenoprotiv turskoga gospodstva, ma da su inae nasto-

jali veoma vješto i diplomatski, da se prikažu kaolojalan elemenat. Kadkada im je to i potpuno us-

pjevalo, te su i nalazili zaštite od progona u sul-

tana, pozivajui se na svoje povlastice iz vremenaMehmed el Fatiha, samo što to eše puta nije bilo

dostatno, jer su domai muslimani i mimo svih tih

fermana radili onako, kako se njima ushtjelo.

Što se tie doba Husrev-begova, imade veomaprotuslovnih vijesti o progonima, a itav materijal

još je i odviše malo kritiki ispitan, da bi se na nje-

govom temelju mogli stvoriti sigurni zakljuci.

Imademo jedan primjer iz godine 1527. dakle

baš iz doba Husrev-begova, gdje sarajevski kadija

izdaje fojnikim katolicima „h u d ž e t", da smijuna novo podii crkvu po prijašnjoj osnovi. Tu sa-

znajemo, da su oni prije 6 godina uzeli popravljati

svoju crkvu, ali budui da se dokazalo, da je crkva

od prijašnje P'radnje bila vea sagragjena, to su je

Turci porušili. Valjalo je dokazati najprije, da je

ciicva postojala od doba osvojenja, dakle od sta-

rine. Onda nije smjelo biti ništa na gradnji od ka-

mena nego samo pleter.*) Ovo je u buduepravilo. Evo god. 1703. izdaje kadija JusufAsim-efendija hudžet na molbu fra Marijana i fra

Ivana iz Sutjeske, za popravak crkve i manastira uSutjeskoj. Prije toga su se morali popisati i pregle-

dati svi ošteeni dijelovi i onda je na osnovu te

*) Batini: Nekoliko priloga etc. (Starine 17. p. 78—79-)

9

— 130 —

pregledbe izviješten kadija, a on onda daje do-zvolu, da se ona mjesta poprave, ali da se ne smije

zidati ništa ni više ni šire i to sve na starom mjestui starom obliku.*) Ove procedure bile su skopanesa znatnim troškovima i velikim neprilikama za bo-

sanske franjevce. Naveo sam megjutim onaj prvi

sluaj samo zato, da se vidi, kako je za Husrev-be-govih vremena ipak bilo dozvoljeno graditi kato-

like crkve, makar uz neke ograde, koje su ondapostale pravilom za itavo kasnije doba turskogagospodstva.

Batini pripovijeda, da u doba Husrev-begovospada i razorenje franjevakoga manastira u Zvor-niku, a opet god. 1541. bogati katoliki vlastelin

P a V a o S i isprosi kod turske vlade, da možemjesto porušenoga manastira u Zvorniku i privre-

menog franjevakoga prebivališta u D. Tuzli po-

dignuti o svom trošku crkvu i uz nju stan za redov-

nike u selu zvanom O r a d o v r h, jedan sat daleko

od Donje Tuzle.**)

esto se franjevci obraaju protiv nasilja sul-

tanima, koji im onda ili davaju fermane, da smiju

popravljati svoje crkve i manastire ili nalažu bo-

sansko-hercegovakim sandžacima, da od franje-

vaca ne traže nikakovog danka. Tako Batini spo-

minje, da je i Sulejman Veliki pri polasku na svoju

posljednju vojnu na Ugarsku podijelio bosanskimfranjevcima dozvolu, da na prvašnjim ruševinama

na novo posagrade samostane i crkve, ali od še-

pera.***) Kod Selima II. nalazimo franjevce ve u

prvoj godini njegove vlade (1567.), te im on izdaje

na osnovu privilegija, što ih oni imadu u ruci, fer-

man na bosanskog, hercegovakog i zvornikogsandžaka. Pošto se oni ne bave ni poljoprivredom

niti trgovinom, niti primaju plae, nego živu od mi-

*) Kemura: Turski dokumenti za povijest bosanslcih

katolika iz sidžila kutubhane careve džamije (Gl. z. m.1909.)

**) Batini: Djelovanje Franjevaca p. 23., 39.

***) Ibid p. 48.

— 131 —

lostinje, veli se u fermanu, nema se (xl njih tražiti

niicakav danak, („nec „arac", nec uUas alias con-

tributiones publicas exigatis.")*)

Pitanje bosanske biskupije iza smrti Skoroje-

vieve ostaje neriješeno sve do 1573. godine. Ovegodine stalo se u Rimu raspravljati o tome, da se

osnuje biskupija „Bosne srebrne" na neprekidni

franjevaki jauk.

U tim raspravama jedni prigovaraju, da je

udno nekoga uiniti biskupom kakve provincije, a

da mu se ne da ime kojega grada, pa s toga da bi

bilo bolje, da se koji susjedni biskup brine za vjer-

nike u Bosni. U Bosni bi i onako novo izabrani bi-

skup bio bez rezidencije, stolne crkve i stalna pri-

hoda, te bi morao ak i prosjaiti ili prodavati

svoju službu. Jedan kardinal referirao je pred pa-

pom, kako je uo pripovijedati, da je neki bosanski

biskup prodavao Turcima kršansku djecu.**) Nato im se odgovorilo, da se biskup može nastaniti u

kojem od 15 manastira, gdje bi imao rezidenciju i

stolnu crkvu, a to tim više vrijedi, što je poznata

stvar, da Turci vole jedino vigjeti siromašne

fratre.***) Papa se na to odlui za restauraciju bo-

sanske biskupije, a bosanski biskup ne e vršiti

svoj in samo po Bosni, nego i u svim

susjednim predjelima, gdje vlada islam. Bo-

sanskim biskupom postade tadanji bosanski pro-

vincijal fra Antun Maikovi, koji je uz dosta

neprilika vladao sve do 1853. godine. Polo-

žaj bosanskoga biskupa nije baš bio ni s kojega

gledišta povoljan. Samostani nijesu rado dopf'no-

sili troškove za biskupa. Fra Antuna vidimo god.

1 582. u Rimu, gdje se tuži na svoje veliko siromaš-

tvo. Papa Gregorije odredi, da se godišnji doho-

*) Sr. FabJanich: Firmani inediti p. 57. Brojni fer-

mani dani bosanskim franjevcima još do danas nijesu

kritiki izdani.

**) „se audivisse, quendam episcopum Bosnensempueros christianos Turcis venditasse" u Fermendžina p. 312.

***) „Quod Turcae non patientur, sed tantum iilos

patres, qui panperes sunt" (1. c. Fermendžin).

— 132 —dak biskupije Coron na Moreji, koja se nije popu-njavala, a u Veneciji ima neku' rentu cd 200 dukatagodišnjih, dade bosanskom biskupu. Rasprave zbog-tih 200 dukata dugo su se vodile; na koncu pripadeMatkoviu samo 100 dukata, od kojih je u maju1 583. primio unaprijed 50. Ne znamo, da li je pri-

mio i ostalih 50 dukata. Poznato nam je samo to,

da se proulo pri njegovom povratku, da je doniosilne novce iz Rima, s kojima e raditi, da se Bosnaoslobodi od Turaka. Matkovi se proganjan skloniou Požegu, gdje je još iste igodine umro.*)

Oko god. 1588. postade bosanskim biskupomFranjo Balievi (Stjepanovi), za kojeganastadoše jake razmirice izmegju njega i Fra-njevaca. Prije smo istakli, da Franjevci nijesu

u svojim manastirima osobito rado uzdržavali bi-

skupe. Biskupi su obavljajui svoj in po zemlji, do-lazili esto u svakojake neprilike. Manastiri franje-

vaki morali su ne samo uzdržavati biskupe, negoi mititi oblasti za slobodno njihovo kretaiaje po ze-

mlji i vršenje njihove službe. Balievi se

prema tužbi franjevaca silno razmetao po fojni-

kom samostanu, tražei svemogue udobnosti, po-

stupajui surovo s fratrima, odregjivao sve na svoju

ruku bez franjevakoga starješinstva itd. Franjevci

podniješe tužbu protiv njega kardinalu protektoru

franjevaca Jeronimu Mattei-i i groze se skandalom,ako ne bude drugaije.**)

U doba biskupovanja Balievia pada još je-

dna interesantna epizoda. Protiv Balievia ustade

beki dvor pred papom, sudei, da Balievi nemapravo biskupovanja u Slavoniji, jer ovdje pripada

*) Horvat: Monumenta nova etc, (Gl. z. m. 1909.) p.7—10.

**) „et se pur guardiano qualche volta fa, o vero dieo commanda qualche cosa, che non volesse il Monsignoreli die parole ignuriose, lo biastama, li amininaccia, li

sputa nela facia non solo in presenza delli frati, maancora di seculari " „altrimenti potra occorere,il che Dio guardi, tra vescouo et patri gualche scandalo."(Horvat 1. c. 19-21.)

— 133 —

pravo ugarskomu kralju imenovatibiskupa. Papinski se dvor najprije tomu uspro-

tivio, udei se, što od Muiiaa nije bekom dvorupala Slavonija na pamet, ali ipak dozvoli 1600. go-

dine, zatim 1604 i 1610. da su tri, od kralja predlo-

žena kandidata, nosila naslov izabranoga biskupabosanskoga, premda nijedan od njih nije svoje bi-

skupije vidio. Balievi je uza sve to biskupovao uBosni sve do svoje smrti 161,5. Ovakovih naslovnih

bosanskih biskupa kao što su bili gore spomenuti,bilo je i kasnije. Spor radi Slavonije nastavljao se,

te je esto dolazilo do nemilih incidenata.

Još za života Balievia imenovan mu je koa-

djutor u osobi fra Antonija iz Požege(1612.), a ovaj ga je poslije njegove smrti i nasli-

jedio. Zvao se skradinskim biskupom i upraviteljem

bosanske biskupije. Za njegovoga biskupovanja ili

bolje koadjutorstva, bili su poslani u Bosnu Isu-sovci sa zadaom, „da uvrste katolike u njiho-

voj vjeri, a šizmatike i herezom zaražene kršaneda navrate katolikoj crkvi." Zanimivo je, da je

ove misijonare u pape izmolio neki bosanski sve-

enik („sacerdos bosnensis") fratar Š i m u n M a t-

k o V i . On je to izmolio u pape, da se oci isu-

sovci mogu uvjeriti o svim duhovnim nevoljama,

u kojima se nalaze narodi pod turskom vlašu, apotužio se tada papi i na neke zle obiaje i inefratarske. Bit e taj Šimun onaj isti, na koga se još

biskup BaHevi tuži 6. augusta 1612. kardinalu

državnom tajniku Borghesi pišui mu, da je to o-vjek zao i pokvaren i da ga ne sluša, („un certo

Don Simone de Piumbo, ignorantissimo, perversis-

simo et pessima vita", etc.) Mi smo na drugommjestu spomenuli tu isusovaku misiju, kojoj je

bio na elu pater K a š i . Ovdje emo istaknuti

nešto drugo. Ova misija mije bila mila franjevcima,

koji uope nijesu podnašali tugjih sveenika. ŠimunMatkovi opet htio je na taj nain da se d o e p a

bosanske biskupije i mi zaista vidimo, da je pater

Kaši uložio vrativši se u Rim mnogo truda, da

— 134 —

Šimun postade biskupom, odnosno koadjutoromB a 1 i e V i a. Tu je ast megjutim, kako je po-

znato postigao fra Antonije iz Požege. Pater K a-

š i je u Rimu saznao, da su franjevci sastavili i-tav memoriale, u kojem su Šimuna prikazali naj-

crnije (memoriale, in quo quinque infamatoria ca-

pita gravissima scripta erant a fratribus inimicissi-

bus domini Simonis).*) Drugo je pitanje, da li je

sve u tom memorialu baš bilo istinito i da li Ši-

mun nije bio žrtva franjevaca, što je u zemlje podturskom vlašu doveo isusovaku misiju i što je htio

baš na taj aain da stekne zagovornika i prijatelja

u Rimu. Iznijeli smo nešto opširnije ove dogagjaje,

koji karakterišu odnošaje franjevaca prema nasto-

janju ostaloga sveenstva, koje je tu i tamo kušalo

da protegne djelovanje i na podruje, koje je bilo

pod turskom vlašu, a koje su franjevci smatrali is-

kljuivo svojom domenom.Za upraviteljstva fra Antonijeva imenovali su

kraljevi Matija II. i Ferdinand II. etiri naslovna

bosanska biskupa, koji kao i prijašnji nijesu ni vi-

gjeli svoje biskupije.

Poslije smrti fra Antonijeve nastala je po svoj

prilici opet borba za bosansku biskupiju. Iz Rimaje bio poslan u Bosnu neki fra B e n i g n u s iz

Genove, kao generalni komisar. Ovo naime nije

inae bilo uobiajeno, te su poslovi vizitatora i ko-

misara ve iz praktinih razloga bili uvijek povje-

reni domaim franjevcima. Fra Benignus predlaže

u svom izvještaju nakon što je ispitao vrijednost

raznih kandidata za biskupa fra Tomu I v k o-

via. On je ve bio izabrani skradinski biskup, a

*) Fermendžin 1. c. p. 342 i dalje. Horvat 1. c. p. 337.

pitanju koadjutora biskupa Balievia imade Horvatnovih dokumennta na istom mjestu p. 331—333. SimunMatkovi mnoco je intrigirao. Balievi megju inim na-glašuje, da službu biskupa ne može obavljati nitko drugonarodnosti („che dal altra nacione non puol nessuneexeguir questo 1' offitio.")

— 135 —

god. 1625. zove se „electus episcopus Bosnae et

Diacovi."*)

Još za života fra Ivkovia, koji se tuži na veliko

svoje siromaštvo („e son stato frate povericello"),

imenovan bi bosanskim biskupom glasoviti IvanTomko Mrnavi, rodom iz Šibenika, ije bi-

skupovonje nema baš za Bosnu osobitoga znaenja,jer je njegovo polje rada bilo izvan Bosne. Imeno.van je biskupom od kralja Ferdinanda II. i papeUrbana VIII. god. 1631., premda je fra Tomo Ivko-

vi živio do 1633. godine. Ovaj je valjda i upravljao

mjesto Mrnovia, koji je kako se ini, ipak vidio

svoju biskupiju, ali jedva da je u njoj dulje bo-

ravio.**)

Ivana Tomka naslijedio je bratued njegov fraTo-

mo Mrnavi, a iza njega dolazi fra M a r i j a n M a-

ravi, rodom iz Olova od imune porodice.***)

Za ovoga potonjega stade se zanimati i isusovakired, te ga imenuje najprije kralj Ferdinand III,

(1646.) a iza njega i papa Inocent X. (1647.)****)

Njegovo biskupovanje je dosta burno, jer je radi Sla-

vonije nastao veliki spor izmegju njega i beograd-

skoga biskupa iVl a r i j a n a I b r i š i m o v i a, te

njegovoga nasljednika fra Beulia. Kada su

naime Turci osvojili Slavoniju, našli su ovdje tri

biskupije: srijemsku, gjakovaku i zagrebaku. Tih

biskupija nestade pod turskim gospodstvom. Kakosmo do sada vidjeli, kralj je imenovao biskup', ali

ovi i ne vide svoje biskupije. Narod prima pouke je-

dino od f r a t a r a. Biskupi ili biskupski upravitelji

koji su imenovani za Bosnu, vršili su svoju funkciju

i u Slavoniji, ve radi principa, što Turci ne trpe

*) Fermendžin o. c. p. 374., 377. Jerko Vladl: Po-vlastice bosanskoj redodržavi za komisara vizitatora

(01. jugosl. Franjevaca VII.) Ovgje su i imena komisaraod 1572—1891. (p. 187.)

**) Naroito Horvat 1. c. p. 352—354. Šiši 1. c. p.

345—346.***) Tadanje prilike najbolje se vide iz Fermendžina.

p. 412—413; 457; 458; 461—463.****) Fermendžin o. c. p. 462—463.

— 136 —druge popove nego samo fratre. Nije to vrijedilo

samo za Slavonjju, nego i za Dalmaciju. Zlatoviznade za razne povlastice u arhivu samostana V i-

sovca. Na jednom mjestu veli se ovako: „Akose zatee pop u kotaru, dokle turska vlast dosiže,

da govori misu, platit e glavom." Papinska kurija

gledala je da posreduje ve prije Maravia, ali za-

ludu. Izmegju njega i Ibrišimovia nastade prepirka,

ija je Slavonija. Rimska propaganda riješila je tu

pravdu tako, da je odredila, da se nijedan ne smijepaati u Slavoniju, nego predade upravu skradin-

skom biskuDU Paviu Posiloviu.Maravi „pohlepan za vlašu i novcem", utee

se pod okrilje Ferdinanda III., te dobije povelju,

kojom ga car imenova biskupom bosanskim ili gja-

kovakim sa svim pravima, što spadaju ovoj bisku-

piji izmegju Save i Drave. Carski dvor prisili kuriju,

da je Posilovia odazvala. Maravi ipak nije sve

dobio i nije bio priznat po cijeloj Slavoniji. Leo-

pold I., nasljednik Ferdinanda III. protestirao je

pred kurijom, što se Maraviu nedaje vlast u gja-

kovakoj biskupiji, jer da se time ruši starodrevnopravo njegovoga velianstva. Megjutim fratri ne ebosanskoga nego beogradskoga biskupa Beulia,

kojemu rimska kurija dozvoljava, da stoluje u ma-nastiru VeUkoj u Slavoniji. Ova je borba tekla sve

do Maravieve smrti u Olovu godine 1660., a na-

stavila se iza njegove smrti, te prešla i megju fra-

njevce bosanske i slavonske.*)

God. 1661. predloži Leopold fra Mati juB e n 1 i a (Beulia, Beulijia) za biskupa bosan-

skoga, kojemu papa muke priznade bosansku bi-

skupija, ne imenovavši drugoga, a god. 1669. ime-

nova opet Leopold fra Nikolu O g r a m i a,

rodom iz Požege, a starinom iz Olova u Bosni

(Nicolausde Plumbo). Papinu diplomu ste-

kao je tek 1672. godine. Nikola Ogrami bio je vrlo

*•*) O tom sporu Smiiklas o. c. p. 88. Šiši 1. c. p.

347 Horvat I. c. p. 371—372. I na Maravia se tuže

bosanski Franjevci. Zatim Fermendžin p. 498.

— 137 —

energian i valjan biskup, kakovog je baš trebalo u

onim burnim vremenima, u kojima je on živio. Po-

slije poraza Turaka kod Bea, on je 1684. godineostavio Bosnu, te pješe u prosjakom odijelu i

s malo hljeba u torbi prešao megju nedaleko Pe-

trinje i prispio u Linac caru Leopoldu I. Ovdje je

uvjerio cara, da je narod u Bosni spreman (?) naustanak, te da 30.000 odabranih momaka eka, dakraljevske ete provale u Bosnu. Kada je general

Leslie provalio u Slavoniju, vidimo nu uz bok i bi.

skupa Ogramia, kako potie kršane na bunu. Uzanj su radili za ustanak u Slavoniji i drugi franjevci,

megju kojima se osobito proslavio Luka Ibrišimo-

vi „Sokol".

Za Ogramia nastavila se prepirka radi Slavo-

nije, jer je Ogrami svojatao za se vrlo odluno i-

tavu Slavoniju. On je u Rimu kod propagande i u

Beu na carskom dvoru nastojao izvojštiti za se ju-

risdikciju u Slavoniji i istisnuti iz nje srijemskoga

biskuoa.

Ovom nesporazumku bilo je poglavito krivo

nepoznavanje prošlosti, jer je Ogrami držao op-

seg bosanskoga pašaluka istovjetnim s opsegomnekadašnje bosanske kraljevine. Iz jednoga izvješ-

taja biskupa Balievia n. pr. vidimo, da je to

shvaanje bilo ve starijega datuma, jer on n. pr.

rauna Savu i Dravu u glavne rijeke bosanske{„fiumi principali di Bosna'O- Ogrami je stajao sa

svojim shvaanjem u opreci prema biskupu zagre-

bakom, te nije ni ekao na riješenje pitanja na vi-

šem mjestu, nego je biskupska prava vršio i bez

dozvole po teritoriju, koji je spadao pod zagreba-Ttoga biskupa. Odlunoga protivnika našao je u Luki

Ibrišimoviu, koji je bio namjesnik zagrebakogabiskupa u Slavoniji i koji se tomu odluno uspro-

tivi. Uza nj bilo je i drugih franjevaca, koji su bili

odani biskupiji zagrebakoj.Po svojoj udi žestok, Ogrami je imao mnogo

okršaja sa slavonskim franjevcima. On je poinjaonasilja na njima i psovao ih. U manastiru velikom

— 138 —

držao je na trošak brae svoje sluge i etiri konja^te je na nj bilo dosta tužbi. A i s franjevcima aBosni nije baš živio u najboljem skladu radi svojeudi.

On je htio, da imade odluujui glas u njiho-

vim pokrajinskim skupštinama, da mu se ustupeposvema dvije župe, te da se povisi potpora, kojusu mu morah davati župnici. God.' 1672. zaputio^

se provincijal u Rim u toj stvari, ali Ogrami je i

dalje radio po svojoj volji. Sauvala nam se tužbafranjevaca iz 1674. godine kardinalima kongrega-cije de Propaganda fide protiv Ogramia. U tužbi

se veli, da je Ogrami „di natura inquiertissimo, et

ambitioso della giurisdittione usu solamento s o-

pra li secolari soui sudditi, ma ancosopra li conuenti efratti...'*

Tako je opet izbio spor izmegju biskupa i sta-

rješinstva reda radi toga, jer biskup hoe da odlu-

uje o stvarima reda, koje nijesu na nj spadale.

Energiji megjutim Ogramievoj uspjelo je iz

Slavonije istisnuti upliv zagrebakoga bisikupa. Svi

franjevci u Slavoniji pristadoše što milom, što si-

lom uza nj, te se o tome i izjaviše. Do pred smrt

svoju borio se za zagrebakoga biskupa fra LukaIbrišimovi, premda Ogrami nije baš birao u

borbi protiv njega sredstva. Pred smrt se ipak iz-^

miri fra Luka s biskupom Ogramiem zatraživši odnjega po požeškom župniku fra Iliji od Modricaoproštenje i blagoslov i uvigjajui svoju pogri-

ješku.*)

Od god. 1683. i dalje mnogo su stradali b o-

sanski manastiri i franjevci. Razaranje ma-

nastira i selenje franjevaca u ovim godinama op-

ega uzbugjenja radi neuspjeha osmanlijskoga

oružja, an onda i radi aktivnosti, koju su mnogi fra-

njevci pokazivali u borbi protiv Turaka, sasvim je

*) O Ogramiu i njegovom doba Gl. Šiši I. c. 348—349. Fernandžin o. c. 517 i dalje. Fermndžin Chronicon etc.

(Starine 22. p. 48). Lopaši: Dva junaka p. 147., 159., 163:

etc. Horvat 1. c. osobito p. 391.

— 139 —

razumljivo i shvatljivo. Nije nam ovdje nakana, dapišemo istoriju manastira, pa zato ne emo ulaziti

ni u detalje o manastirima. Konstatirati nam je

samo, da su prema izvješu biskupa Ogramia god.

1657. postojali još na bosansom teritoriju mana-stiri u Visokom, F o j n i c i, S u t j e s k o j,

Kreševu, Rami, Olovu, Modricu, Gra-dovrhu (Tuzla) i Srebrenic i.*)

Ivan Krst. de Vietro u godini 1708. izaslan uove krajeve znade samo za etiri manastira i to : Su-

tjesku, Fojnicu, Kreševo i Tuzlu,**) od kojih ovaj

posljednji jedva da je dugo preživio pad ostalih

manastira. Održaše se u prvoj poli 18. vijeka samoprva tri napomenuta manastira. Bojei se progona,

franjevci su i sami ostavljali s narodom manastire i

naselja i kretali u Dalmaciju, Slavoniju i Ugarsku.

Tako je 1687. godine franjevce iz Rame odveo Sto-

jan Jankovi, a sam gvardijan Stjepan Mati svo-

jom rukom zapali manastir. S franjevcima otišlo je

iz Rame oko 150 katolika u Dalmaciju.***)

Poslije smrti energinoga Ogramia, koji je

više silom stekao jurisdikciju u Slavoniji, nego li

milom, nastadoše opet jake oprijeke izmegju franje-

vaca u Slavoniji i svjetovnoga sveenstva, koje se

poslije karlovakoga mira umnožilo. Ta borba do-

sta je nemila. I s jedne i s druge strane imade do-

sta podmetavanja. Franjevci, koji su vršili u naj-

teža turska vremena svoju službu cd jednom s u

„neuki i netani u vršenju pastirskes 1 u ž b e." Mora se priznati, da su franjevci ipak

imali i megju svjetovnim sveenstvom, koje nije

shvaalo stvar lih s egoistinoga, kruhoborskoga

*) Batini II. p. 150.

**) Batini: Nekoliko priloga k bosanskoj crkvenoj;

povijesti. (Starine 17. p. 91—94.)***) O manastirima valja ogledati ove radove: Fra

Jeronim Vladi: Uspomena o Rami i ramskom samostanu,.Zagreb 1882. (p. 71—74); Bariši: Franjevaki samostani crkva u Sutjeskoj (Gl. z. m. god. 1890.) Hormann: Olovo(Gl. z. m. 1889.). Zatim još dr. Jelenia o Visokom; Stru-

kia Kreševu etc.

— 140 —

stanovišta, mone zagovaratelje, koji su im i o nji-

hovoj požrtvovnosti i spremi izdavali najbolja

svjedoanstva. U Slavoniji se odigravali poetkom18. stoljea dogagjaji, koji nas podsjeaju umnogome borbi najnovijega da.t uma.

Poslije smrti Ogramieve (1701.) premda iz

Bosne dolaze molbe, da im se imenuje biskupomdomai sin,*) nijesu Bošnjaci dulje vremena vidjeli

u svojoj zemlji biskupa. Na biskupskoj stolici bo-

sansko-gjakovakoj sjedi Juraj Patai (od

1704.), pak onda Petar Baki (1716—1749.),koji ne smiju preko Save. Na tužbe franjevake,

koji nijesu vidili od Ogramievog odlaska iz Bosnegod. 1684., jer se on nastanio u Djakovu, biskupa

u svojoj sredini, imenovan bi oko 1735. fra M a toD e 1 i V i , rodom iz Kreševa apostolskim vikaromu Bosni i Hercegovini.

Za Pataievoga biskupovanja nastade borbaizmegju njega te spljetskoga nadbiskupa i makar-

skoga biskupa. Patai je htio proširiti svoju vlast

do mora i u turske dijelove Dalmacije, pa je tu nai-

šao na otpor makarskoga biskupa, a spljetski nad-

biskup htio je imati upliv u Livnu, Glamou i Gra-

hovu.

Petar Baki bio je protivnik franjevaca i tuži

ih papi, da su nemarni i neuki u vršenju svojih

dužnosti, te da bi ih trebalo zamijeniti drugim sve-

enstvom. Dakle isto što se dogagjalo i u poetku18. vijeka.

Godine 1734. razdijeljena bi bosanska franje-

vaka država u tri provincije. Samostani u Ugar-

skoj, Banatu i Srijemu sainjavali su jednu, Slavo-

nija i Bosna drugu, a dalmatinski manastiri treu

provinciju.**) Ova dioba bi odobrena u Rimu go-

dine 1753.***)

*) Batini u Starinama 17. p. 85-86.**) O ovom periodu Batini: Djelovanje Fr. III. svezak.***) Sr. Jeleni: Kultura i bos. franjevci p. 140.

— 141 —

Prošavši ovako letimino istoriju bosanske bi-

skupije, zadržat nam se malo još kod istorije kato-

likoga elementa u Bosni i rada franjevaca il

zemlji.

O životu naroda i njegovoga sveenstva ima-

demo poglavito podataka u izvještajima t. zv. apo-

stolskih vizitatora i u izvještajima, što ih rimskoj

propagandi šalju bosanski biskupi. Ovi vizitatori

veim su dijelom domai ljudi. Strane vizitatore ni-

jesu Turci nikako trpjeli, jer su u njima gledali

uhode, koje dolaze u zemlju, da izvigjaju tvrgjave,

prolaze, da uhode vojsku i snagu tursku i uope,da izvješuju na njihovu štetu. Onda se sumnjalona njih još i to, da kupe novaca od kršana i noseu Rim. Ako obino nije bilo na stvari zaista tako,

ipak su Turci rado to vjerovali i pozivali na red

samostanske starješine, koji su osim opravdanjamorali još i kupiti pravdu za se, da obezbijede sebe

i svoj puk. Nije baš uvijek išlo ni otkupom, nego suznali franjevci plaati i tamnicom, a kadkada i vla-

stitom glavom posjete tugjinaca vizitatora.

Ti tugjinci vizitatori ne poznavajui inae ni-

kako prilike, izvješivali su rado i nepovoljno, pro-

sugjujui stanje prema prilikama svoje zemlje. Takoje kadkada po franjevce izašao i nepovoljan sud.

Zato franjevci ne trpe tugjince vizitatore u interesu

svojem i svoga naroda, a i ti tugjinci opet ne go-vore ni o njima uvijek najpovoljnije. Jedan ovakavvizitator n. pr. poslan u Slavoniju (1629—1630.>veli, da u njoj imade malo sveenika i da su ti došli

iz Bosne. Ovi fratri da su omraženi, raspušteni, a

vjernici da bi volili popove. Spomenuti fratri da se

ne dadoše vizitovati, ve optužiše vizitatore Tur-cima, da su papinski uhode („come spioni del

Papa")- Turci ih uhvate, zasužnje i oni jedva spaseživot pomou kršanskih trgovaca. Prema drugimsvjedoanstvima jedva bismo smjeli vjerovati ovoj

po svoj prilici zlobnoj kleveti.*)

*) Fermendžin o. c. p. 390—391.

— 142 —

Inae je narod rado primao vizitatore. Kada je

1581. godine boravio u Bosni stonski biskup Bo-nifacije Drakolica (Drakuli), zahvaljuju se bosanskikatolici laici i sveenici papi, što im je poslao vizi-

tatora, koji ih je utješio i u svetoj vjeri uvrstio i

ponio se megju njima kao drugi angjeo božji.

Ovako govore papi sarajevski trgovci stranci (mle-

taki) i domai, ovako sabrani u Olovu biskup fra

Anto i prvaci sveenstva u Bosni i Hercegovini,

dijelu Hrvatske, pokrajini Srbiji, Podunavlju naime svoje i podredjenih im katolika. Isto tako go-

vore i kršani od Gornjih i Dolnjih Soli i od svih

sela, koi su okolo obiu Soli, oko 50 mila ka r-

s ti ani . . .*)

Odnošaj muslimana prema katolicima i franjev-

cima tijekom XVI. i dalnjih vijekova, osobito u

doba, kada je osmanlijsko carstvo vodilo sa susjed-

stvom ratove, bijaše odluno neprijateljski, pa ako

baš ne treba vjerovati doslovno svakoj rijei i vizi-

tatora i tužbama franjevaca, jer se kadkada ponešto

pretjeravalo, nema ipak razloga, da u glavnom tim

izvještajima ne bismo vjerovali.

Mi emo ovdje samo neke momente na osnovuvizitatorskih izvještaja istaknuti. Otac P a v a o

R o V i n j a n i n,**) koji je u Bosnu došao godine

1640. kao vizitator, posjetivši manastir u Makar-

skoj, našao je ovdje dvostruke konobe, kuhinje i

i^be i veli, da je tako u svim manastirima („due

reffettori, due cucine, due camere, una publica et

altra secreta, e cosi quasi per tutti conventi"). Ovoje sve služilo, da se Turci imadu gdje pogostiti, kad

su dolazili u manastire. Batini veli, da su se Turci

silom razjahivali u franjevakim manastirima, go-

vorei : „Ovo su gostione (musafirhane) za nas na-

injene, pas nas morate kao goste doekivati".***)

Osim ovoga pogoštenja, veli Rovinjanin, esto se

*) Ibid. p. 314—334 Fermendžin: Chronicon. (Starine

22. p. 29.)**) Starine 23. (Izvještaj priopio Stjepan Ziatovi.)***) Batini II. 104.

— 143 —

dogagja, da su fratrovi dobivali i batina. Napolconim valja davati novaca, jer znadu sakriti uzdu ili

oružje, pa onda pokrive fratra, da im je ukrao, tuku

ga i ištu da plati. Slinih nasilja Pavao znade i

više. Vizitator Vietri (1708.) veli, da manastiri i

crkve imadu niska vrata, da Turci ne mogu uniis konjima. Et in hoc non mentior — veli

Vietri — D e u s sci t.*)

Obavljati službu božiju nije uvijek bilo lako i

slobodno, nego je esto bilo prekidana iznenadnimnapadajima, a uz to se plaao i poseban danakt. ZV. d ž u 1 u s ( u 1 o š). Ovaj danak za slobodanpristup k oltaru poeli su Turci najprije tražiti uSlavoniji.**) Bio je u poetku neredovit, ali kasnije

je u 17. vijeku redovito uveden. Godine 1672. mo-rali su plaati džulus svi manastiri. Otac Matija je

naime iz Fojnice služio misu u šumi, mislei da ese time oteti danku, jer nije obvaljao sveano službu

božiju. Turci su to drukije tumaili, da ide mo-liti u udaljenim mjestima s narodom protiv Turaka,

pa sada nametnuše svima taj danak. Džulus se pla-

ao veziru u ime dozvole, da se slobodno smije vr-

šiti bogoslužje. Batini znade pripovijedati itavceremonijal, kojim se ovaj danak izruivao u

Bosni.***)

Godine 1717. i 1718. bilježi Batini dvije ve-

zirske bujruntije iz Beograda, u kojima se naregjuje

iz Beograda bosanskoj vladi, da skine s fratara džu-

lus, i zabrani, da muslimani padaju na konak i

gošenje u franjevake kue.****) Ove bujruntije

ostadoše bez ikakova upliva.

Radoznali Pavao Rovinjanin doživio je u Sa-

rajevu neugodnih stvari. Neki softa, ogromna lju-

dina, susretne njega i njegove pratioce. Softa gastade pitati što je i otkuda je (Rovinjanina je probio

) Batini u Starinama 17. p. 91—94.**) Lopaši: Dva junaka p. 27."**) Fermendžin: Chronicon. (Starine 22.) Batini:

II. p. 145.•***) Batini III. p. 33.

— 144 —smrtni znoj!). Kada se softi rastumailo, da jetobože sin jednoga kršanskoga trgovca iz Beo-grada, rekao mu je tri put: P o t u r i s e p a p a z J

što ima da znai, da postane turskim monahom(turco monaco!)*) Još su za Rovinjanom turskadjeca vikala še—še!, rugajui mu se, što nosi oštrubradu (koziju), a ne kao Turci okruglu. Inae je

Rovinjanin sasvim dobro prošao. Naišao sluajnona nekoga siledžiju!

Biskup Balievi veli, da se u samostanima i

crkvama ne može držati sakramenat eukaristije utabernakulu, jer Turci ruše i obaraju vrata, trgajukaleže iz ruke za vrijeme mise, pa im treba dobroplaati i uvati se od njih.**) Biskup Maravi iz-

vješuje, da parohija imade malo, koje bi imalecrkvu, gdje bi se itala misa. Ona se ita na grob-ljima i u kuama katolika. Biskup bosanski putujepotajno i po noi. Kada zapadne megju Turke,mora se novcima sauvati od njihove sile. Za sigur-

nost života, moraju se svake godine izdati velike

svote. Ova injenica e nam u mnogome rastuma-iti, zašto su manastiri franjevaki nerado držali usvojoj sredini biskupe i vizitatore. Stajalo ih je tomnop-o novaca i neprilika

!

Isti Biskup Maravi pripovijeda, da se 1654. g.

za mletako-turskoga rata nalazio u Kreševu. Ucrkvu provališe Turci, pa kad su vidjeli, da nosi

na glavi mitru, rekoše mu, da nosi d u ž d e v ukrunu, pa ga prisiliše, da plati 50 š k u d a. I takojedva spasih život, veli Maravi.***)

Godine 1684. nauo je spljetski nadbiskup,da je

u Bosni uope zabranjeno fratrovima misiti.****)

ini se, da je ta glasina nastala u opoj zabuni,

*) Na jednom mjestu u Hilferdinga tumai se ovarije u znaenju: pop!

**) Horvat 1. c. p. 68.***) Fermendžin: Acta p. 475. Sr. i prijevod ovoga

izvještaja od dr. F. M. (u Gl. z. m. 1904. p. 254. i dalje).**•*) Horvat 1. c. p. 399.

— 145 —

koja je ove godine vladala radi ratova s Leopol-dom I. Potvrde s druge strane nema.

Vrlo je važna za poznavanje situacije jednaizjava biskupa Balievia. On pripovijeda, kako smove spomenuli, da ništa nije sigurno u crkvamapred Turcima i da se ništa ne može pred njima za-

tvoriti, jer oni sve provaljuju. Na ovo nadovezuje,da te provale najviše prave oni Turci, kojisu došli iz drugih krajeva („p e r c h ealli Turchi, et massime a quelli, chevengonod' altri paes i.") Ovo je jednadragocjena vijest zabilježena odkompetentnoga suca. To nam daje na-sluivati, da najveidiozulum a, kojenam opisuju razni izvještaji ne ide toliko naraun domaih muslimana, nego da potiu od raz-

nih tugjinskih elemenata, siledžija, koji su moždasamo i prolazno boravili u Bosni ili se ovdje na-

stanili.

O broju katolika malo imademo pouzdanih po-

dataka. Broj se njihov vrlo esto mijenjao, jer je

bilo selenja neprestano u XVI., XVII. i XVIII. vi-

jeku. Grgievi*) znade za 250.000 katolika u bo-

sanskom kraljevstvu; franjevci imadu 17. manastira

sa 300 sveenika i 100 klerika i laika. Dakako, da je

Grgievi u Bosnu uraunao i manastire i katolike

susjednih podruja, koja su bila pod turskomvlašu, a raunala su se na bosansku franjevakudržavu. (1626.) Oko godine 1600. biskup B a 1 i e-

v i , obavivši apostolsku vizitu veli, da je u ita-

vom bosanskom kraljevstvu našao 13 manastirasa 1 50 f r a t a r a. I on rauna u Bosnu podruja,koja su pripadala franjevakoj državi u turskoj Sla-

voniji i Dalmaciji. U krajevima, koje je on vizito-

vao našao je više od 10.000 kua i više od 40.000

duša, i druge tolike (e piu di 40 milia anime, et-

altre tante") latinskoga obreda.

Biskup Maravi (1655.) rauna u itavoj svojoj

dijecezi 12 manastira i 300 brae redovnika sa oko

*) Starine 17.

10

— 146 —74.000 duša. On nam daje i pregled po parohi-jama, pa saznajemo n pr. da je još u njegovo dobamanastir Srebrenica imao pod sobom 379 katolika,

Gradovrh u pet parohija 6143 duša; Donja Tuzla7000 duša; Visoko sa pet parohija i 1 1 .650 duša itd.

Kue katolika, veli Maravi, nijesu na okupu. Više

puta hoda se po pola dana izmegju Turaka i hriš-

ana, dok se stigne do jedne katolike kue. Ovikatolici svi su težaci, veli Maravi, osim malo-brojnih trgovaca, koji stanuju u Sarajevu, Banjoj

Luci, Olovu i nekim drugim mjestima. S njima po-

stupaju turske vlasti kao sa robovima, a osobito

sada u vrijeme rata, gdje se i s trgovcima postupakao sa težacima. Zbog „nesnosljivih i neopisivih

progona" iselilo se u ovo deset godina iz bosanskekraljevine preko 200 katolikih obitelji, te se rasulo

posvuda u Ugarskoj.

Rauni biskupa Ogramia iz godine 1675. pri-

lino se slažu sa Maravievim podacima. Broj ma-nastira iznašao je tada 8 na samom današnjem bos.-

hercegovakom teritoriju sa preko 70.000 duša. Odtih manastira neki su bili ve tada više manje za-

pušteni. Osobiti se nazadak vidi u brojevima ka-

tolikih duša na krajiškim župama, jer se tamo naj-

više naroda iselilo.

U godini 1723. bilježi Batini, bilo je u Bosni

samo 25.000 katolika, kojim su bosanski franjevci

duhovnu službu inili.*) Ovaj neznatni broj kato-

lika dat e se protumaiti velikim iseljivanjem kato-

lika u doba ratovanja izmegju 1683—1718. godine.

Nije mi poznato, u koliko je vjerodostojan doku-menat, na kojem Batini osniva taj broj. On bi nambio dokazom, da je princ Eugen na svom po-

hodu u Bosnu morao sa sobom povesti veliki broj

katolikih duša.

Biskup Maravi, kako smo spomenuli, veli, dasu katolici, osim nešto trgovaca po veim grado-vima, najviše težaci. Iz djela Gonzage, vrhovnogstarješine cijeloga franjevakoga reda iz god. 1587.

*) Batini III. p. 51.

— 147 —

saznajemo, da su se katolici bavili i rudarstvom.

Tako n. pr. on veli, da je fojniki manastir podig-

nut prinosima „nadzornika mjesnih rudokopa". Nadrugom opet mjestu pripovijeda Batini o jednomfermanu, u kojem se katolici zovu Latini i veli se

za nje, da stanuju na carskim zemljištima, a u kra-

jevima što pripadaju rudokopima. Batini zaklju-

uje, da su se katolici u rudarskim mjestima bavili

gotovo iskljuivo tim poslom, pak da su i zato

laglje i žilavije postojali manastiri u Fojnici, Kre-

ševu, Olovu i Srebrenici.*)

Prema poznatom o. Pavlu iz Rovinja stanovali

su katolici u Sarajevu u posebnoj ulici i zatvaraju

se kao što jevreji u mletakom „ghettu".

Franjevci su višu svoju naobrazbu crpili naj-

veim dijelom u 16. i 17. vijeku u Italiji, a kasnije i

nekim svojim manastirima, osobito u Slavoniji. Vrlo

bi rano uzimali u manastir djeake, da sebi pribave

sveenikoga podmlatka. Spomenuti o. Gonzagaprema koncu 16. stoljea veli, da je premalo svee^nika, pa da su zato franjevci prisiljeni primati dje-

ake od 8—9 godina, te ih dugo vremena podu-avati u gramatici i drugim naucima, dok u red nestupe, ako ne e, da utrnu države. Iz vana se ne

mogu slati braa, radi sumnjiavosti Turaka. Oveškole za franjevaki podmladak bit e i jedine škole

ovoga doba. Biskup Balievi takogjer spominje,

da fratri u manastirima drže škole, u kojima pou-avaju u itanju i pisanju, malo gramatike i naukukršansku u latinskom i slavenskom jeziku („in lin-

gua slaua"). Ove nam vijesti popunjuje Pavao Ro-vinjanin koji veli, da fratri drže u manastirima do-

sta mladia, koji služe kao klerici u zboru, a vani

kao poslužitelji, a osim toga su i g j a c i. Na veerih ue obredima, latinski osobito gramatiku, a i naizust latinske stvari. Kada budu zaregjeni, onda ih

šalju u Italiju na više nauke. O tim gjacima pripo-

vijeda Grgievi, da su veim dijelom neaci ili ro-

gjaci fratrova („sono la piu parte nepoti o parenti

*) Batini II. 51; 61.

10*

— 148 —

delli frati"). Svakoga mladia osim redovitoga op-ega uitelja poduava i njegov ujak.*) Ovako namse tumai, veli Smiiklas, zašto narod zove fratre uBcsni i danas ujacima. „Fratri su nada i ponossvoje obitelji! Koga e fratar ujak podii sebi dokoljena ... to je jedina mogua sjajna budunost, okojoj je mogla kršanska majka sanjati."**) Ti ne-

aci idu na nauke u Italiju i onda se vraaju kuikao dušobrižnici svoga naroda. VI adi tumaipostanak imena „ujak" drukije. On veli, da sukršani franjevce krili pod imenom ujaka. Taj sunaslov najvema kršani meali u glavu maloj djeci,

koju je najlaglje iskušati, da tako zataje Turcimasveenike.***)

U tugjini nijesu fratri bosanski izgubili osje^

aja narodne svoje osebujnosti. Oni su pisali knjige

i pisma bosansko-irilskim pismom, a znademo, dasu pjevali sve, što se kod katolike mise pjeva naj-

prije latinski, a onda hrvatski. Bivalo je to tako dogod. 1658. Ove godine stigla je molba u Rim, ukojoj se razlaže, da im misa predugo traje u zim-sko i kišovito doba radi pjevanja u dva jezika. Na-rod je obino pod vedrim nebom. Mole zato, da imbude dozvoljeno ove stvari pjevati samo na „pu-kom jeziku" („in lingua vulgari), kako je to braiiz provincije Dalmacije dozvoljeno. Nije nam po-znato, kakav su odgovor na to dobili.****)

Sauvan nam je i spomen, da su se fratri bri-

nuli, da naue i turski jezik, kako bi se laglje kre-

tali po turskim krajevima.*****)

*) Starine 17. p. 127-128.**) Smiiklas o. c. p. 99.***) Vladi: Uspomene o Rami p. 95.****) Fermendžin p.489.*****) Ibid. p, 512.

— 149 —

B.

Pravoslavna crkva.

Položaj pravoslavnih u Bosni bio je povoljniji

od onoga katolika. Ve Kuripeši znade pripovije-

dati, da su pravoslavni imali javnih crkava, mana-stira i groblja; on vidi njihove sveenike dosta

slobodne u vršenju vjerozakona. Ovaj polo-

žaj pravoslavnih tijekom XVI. stoljea ne samo da

se nije pogoršao, nego se još poboljšao, a glavni

im uzrok treba tražiti baš u aktivnoj potpori, što su

je pravoslavni davali Turcima, o emu smo imali

prilike govoriti tijekom XVI. stoljea kao i o nase-

Ijivanju pravoslavnoga elementa, osobito na zapadu

Bosne, upravo u vojnike i obrambene svrhe.

Znamenit je dogagjaj za pravoslavlje obnovapeskoga patrijarhata g. 1 557. (Pekogpatrijarhata nestalo je 1459. godine, te su u doba od1459—1557. dakle u vrijeme od itavoga stoljea

bile srpske mitropolije pod vlašu autokefalne arhi-

jepiskopije ohridske.) Srpska crkva priznala

je u doba obnove patrijarhata, veli Stanojevi, tur-

sku vlast i sklopila je s njome kompromis. Turcima

je bilo stalo, da pogoduju pravoslavnom elementu

na Balkanu, da bude ustuk katolikim vlastima, koje

su neprestano pirile oganj neprijateljstva protiv

turske carevine i turskoga gospodstva.

Prije nego prijegjemo na samu obnovu patri-

jarhata, istai nam je, da je bilo pokušaja obnovepeskoga patrijarhata ve god. 1532.*) Neki Pavao(bivši smederevski mitropolit) kušao je pomouturske vlasti davanjem zlata da otrgne srpske mi-

tropolije i episkopije od ohridske arhijepiskopije i

da obnovi peski patrijarhat. Godine 1532. došaoje P r o h o r, ohridski arhijepiskop na sabor arhije-

rejski, na kom je osugjen i anatemisan taj Pavao

*) Ruvarac: O katalozima peskih patriarha. (Glas-snik 47. p. 271-272.)

— 150 —

radi svojih nastojanja.*) Vidi se, da Pavao nije

imao dostatne potpore od turslce državne vlasti.

God. 1 557. uspjelo jeMakarijuu osobitim okol-

nostima obnoviti pesku patrijaršiju i to ini se go-

tovo sigurno zato, jer je tada sjedio na stolici ve-

likih vezira glasoviti M e h m e t-p a š a S o k o 1 o-

V i , ije je ime usko skopano s obnovom ove pa-

trijaršije.

Pošto je porijetlo Mehmet-paše**) u savezu s ob-

novom patrijaršije, moramo se ovdje malo zausta-

viti kod pitanja o njegovom porijetlu. Mehmet paša

je prema turskim vrelima potekao iz hercegova-koga grada Sokola („Sokolli") na utoku Pive i

Tare. Prema izvještaju Mleanina Grazoni-a poticao

je Mehmet iz T r e b i n j a, te bijaše nekim poma-gaem u manastiru po svoj prilici u Mileševu

(„ajuto del curato di S. Saba"). Odavle je kao ad-

žemi-oglan došao u carigradske saraje, gdje je, kao

što se samo po sebi razumije prešao na islam. PoTiepolu bijaše Mehmet takogjer Trebinjac, najprije

gjak („zago") u jednoj crkvi, a onda odveden u Ca-

rigrad. Savremeni putnik Sala m on Schwei-ger, koji je 1578. došao u Carigrad, pripovijeda

za Sokolovia, da je u mladosti bio u crkvama krš-

ana „ein Leser oder Anagnostis und hernach ist

er den Tiirken zur Schatzung geben worden." Gia-

como Luccari, koji je dugo vremena bio u Cari-

gradu i Filipopolju, veli da je Sokolovi „nato in

Dalmatia del padre christiano ed al battesimo si

chiamo Baice." Prema Ragazzoni-u (1571.) Meh-

met se kao veliki vezir sam smatrao nasljednikom

srpskih despota.

*) Ruvarac: hunskim episkopima i hercegovakimmetropolitima do god, 1766. Mostar 1901. p. 33.

**) O ovom pitanju sabran je materijal u raspravi

Jireka: DerGrossvezier Mehmed Sokolovi und aie serbi-

schen Patriarchen Makarij u, Antonij (Archiv fUr slavische

Phil. IX. p. 291—297.); Ruvarac: Nochmals M. Sokoloviund die serbischen Patriarchen (Ar. f. si. Ph. X. p.43—53.);Ruvarac: O peskim patrijarsima, Zadar 1888.

— 151 —

Prema ovim podacima stoji Bašagievo stano.

vište, crpano iz turskih vrela, da se Mehmed paša

rodio u"Sokoloviima u višegradskom kotaru i da

je bio sin A h m e d-b e g a Sokolovi a. Ta se

tvrdnja osniva na vakufnami, koju je Mehmet paša

potpisao.*)

Ovome valja još dodati prema Ruvarevu ispiti-

vanju injenicu, da je patrijarlia Makarije dobio „o t

brata svojega velikoga vezira tur-

skoga" hatišerif s dozvolom, da uspostavlja crkve

i manastire, koji njemu za volju, a valjda i u interesu

turske države, uspostavlja peski parijarhat. Uzovoga Makarija imade Mehmet-paša i neaka An-ton i j a, hercegovakoga mitropolita i nasljed-

nika Makarijeva „obnovitelja prestola srbskago" u

godini 1573. Znameniti Mustafa paša Sokolovi, bo-

sanski namjesnik i budimski paša bio je neak Meh-

medov, a prema jednom sarajevskom rukopisu iz

godine 1565. „srodnik že blagostivomKyr Mak ariji."**)

Uvažimo li baš uspostavu peskoga patrijar-

hata, više smo skloni, da vjerujemo tolikim savre-

menim svjedocima o kršanskom porijetlu Mehmet-paše. Dakako da ostaje sasvim neriješeno pitanje,

da li je Mehmeda pri obnovi peskoga patrijarhata

vodila jedino misao „o državnoj potrebi i o dobroshvaenim državnim interesima" ili samo želja „da

svom bratu, kalugjeru Makariju stvori dobri polo.

žaj". Valja raunati sa injenicom, da je osnutak

srpskog patrijarhata dao novoga poleta organizaciji

pravoslavne crkve i da su sada Srbi imali unutar

turskoga carstva svoga duhovnoga glavara, iji

upliv nije bio jedino duhovni nego je bio i od znat-

noga politikoga znaenja. Valja se samo sjetiti na-

*) Bašagi o. c. p. 41.**) Kosanovi (Crte iz Bosne, Glasnik 69) piše: A

brat ili brati peskoga patrijarha kao potureni vezir iz-

malan je usporedo sa patrijarkom više vrata manastiraPive, te obadva pridržavaju crkvu i podnose je Hristu I

Bogorodici. Tako sam uo, veli Kosanovi!! (p. 256.).

Tanija ispitivanja ne potvrdiše Kosanovievo tumaenje.

— 152 —

prijed spominjane akcije patrijarhe Jovana i našljed.

oika mu Pajsije, a da i ne spominjemo Arsenija

Crnojevia pod kraj XVII. stoljea.

Što se tie organizacije pravoslavne crkve uBosni i Hercegovini, spomenuli smo naprijed dvije

mitropolije : jednu t. z. d a b a r s k u, a druguhercegovaku. Nekako odmah iza obnove pa-

trijarhata imademo prvu sigurnu vijest i o treojmitropoliji zvornikoj, gdje se 1561. godine spomi-nje neki mitropolit Pavel.*) Zvornika mitropolija

osnovana je nekoliko decenija iza kako je razoren

franjevaki manastir u Zvorniku. Za mitropoliju her-

cegovaku znademo, da je i dijeljena jer se L o n-

gi n (1615.— 1643.), hercegovaki mitropolit zove i

mitropolit „p et r o vski**) i polhercegov-ski", pa se prema zapisima i natpisima mora iz-

vesti, da je Longin bio mitropolitom u onom dijelu

Hercegovine, gdje su manastiri Mileševa, Vranš-

tica, Moraa, svetotroiki manastir kod Plevalja i

Duboica, pa da se zato kadšto zove i polhercegov-

ski. Istodobno spominje se i drugi mitropolita her-

cegovski ir Simeon (1619.) dakle mitropolita za-

padnoga dijela Hercegovine, t. j. u onoga dijela,

gdje su manastiri Piva, Zavala i Trebinje. Ovaj mi-

tropolita u Trebinju zove se 1639. po prvi put

z a h 1 m s k i m mitropolitom. Kasnije su polovi-

nom XVII. stoljea valjda opet obje mitropolije spo-

jene privremeno u jednim rukama, da se onda opet

podijele. Stolica zahumskih ili trebinjskih mitropo-

lita bijaše manastir trebinjski prozvan T v r d o š,

razoren god. 1694. od Mleana, da se ne bi Turci

opet u njem utvrdili. Od god. 1766., kad je ukinuta

*) Ruvarac u Godišnjici Cupia II. u poznatoj

raspravi o dabro-bosanskoj episkopiji. O Zvornikoj mi-

tropoliji sr. Dušan Teši i Jakov A. Popovi :Zvornika eparhija i njeni mitropoliti. Sarajevo 1904.

Rasprava je pisana vrlo nekritiki.**) Crkva Sv. Petra i Pavla ili manastir na Limu,

kojega je osnovao Knez Miroslav (Ruvarac: Raškiepiskopi (Glas. 52. p. 43.).

— 153 —

peska patrijaršija, nastanio se hercegovaki mitro-

polita stalno u Mostar u.*)

Dabarski episkop ili dabarsko-bosanski, kakosmo ve spominjali, stolovao je u srednjem vijeku

u manastiru Banji. Za turskih vremena stolovao je

u K r a t o V u (izmegju Banje i Nove Varoši) odatle

i „svjato-kratovski", zatim u Dobrunu (?), a po-

etkom XVIII. stoljea prenio je mitropolita Me-lentije Milenkovi stolicu bosanskih mitro-

polita u Sarajevo (1717? 1723—1740.) i to ne znase, da li iz Kratova ili Dobruna.**)

Godine 1690. iza prijelaza patrijarhe Arsenija

u Sriiem i u Ugarsku došao je u Liku iz Bosne neki

vladika Atanasije Ljubovi, opei mnogo ovdje

s narodom i onda se povratio u Bosnu. Taj Ljubo-vi bio je rodom iz Sarajeva, a vratio se opet u Liku

1695., te je poeo graditi vladiine dvore u Medku.Prije je takove dvore podigao pod zaštitom Mle-

ana u Kotarima. God. 1700. i 1703. bio je iz Like

otpremljen, dok Arsenije ne izradi, da je bio ime-

novan kraljevskim dekretom vladikom za Liku. Onse odsele službeno pisao mitropolitom bosan-ske Krajine, Like i Krbave.***)

Tijekom XVI. vijeka spominje se ve itavi niz

manastira po Bosni, a osobito Hercegovini. Nekojehercegovake, megju kojima valja još istaknuti Zito-

mišli spomenuli smo naprijed. U Bosni osim vespomenutih valja još dodati: Ozren, Vozuu, Moš-tanJcu, Gomionicu, Tamnu (Tavnu) etc. Jedan mle-

taki poslanik putujui godine 1550. u Carigrad

*)Ruvarac: humskim episkopima, O ma-Tiastiru Tvrdošu: orovi: Hercegovaki manastiri I, Tvr-doš. (Sep^ otisak iz Gl, z. m. 1911.).

**) Šematizam pravoslavne mitropolije i arhidijeceze

•dabro-bosanske za god. 1882. Uredio (jjorgje Nikolajevip. 9—14, ajkanovi: Srpsko-pravoslavna crkva svetih

arhangjela u Sarajevu (Gl, z. m. god. 1899.). Duievi ra-

•dovi, u kojima je vrlo teško odijeliti istorijsku istinu odprianja nijesu ovdje uvaženi.

***) Lopaši: Dva junaka p. 66.

— 154 —spominje M i 1 e š e v u, manastir srpslcih kalugjerai kaže, da u njem ima 50 kalugjera pod svojim starje-

šinom („col suo generale"), koji kaže, da u ovojprovinciji i m a 20 m a n a s t i r a pod svojom upra-vom i da sultanu plaaju haraa 1000 dukata. Danije taj „Generale'^ koji pod svojom upravom imade20 manastira bio upravo mitropolit hercegovski,a ne iguman u Mileševu, pita Ruvarac.*)

Kalugjere u Mileševi crta nam jedan Francuzpo imenu Lefevr, tajnik francuskoga poslanika, pro-lazei ovuda god. 1611. na putu u Carigrad oVako:. . . stigosmo u Mileševo, gdje ima crkva sv. Saves grkim kalugjerskim samostanom, u kojemu imadvadesetak kalugjera, koje mi pohodismo. Ovi kalu.

gjeri jadno su odjeveni i žive po siromašku. Oninose na sebi tek jednu košulju i bijednu haljinu

iste boje kao i kapucini u Francuskoj, uz to otvo-reno sprijeda sve do pupka, bez pojasa i bez dug-meta, tako da im se vidi trbuh, a u veine je man-tija na više mjesta prodrta. Jedni bijahu bez cipela.

Njihove su lasi vrlo dugake i padaju im u nereduna ramena tako da sa svojim jako mršavim licem;

.pobugjuju silnu suut u onih, koji ih gledaju ...**)

U istom manastiru spominje se v e p o 1 o v i n o mXVI. vijeka štamparija, nabavljena za manastir iz

Mletaka, te se zna za tri crkvene knjige, štampaneu njoj (sve polovinom XVI. vijeka). Ova štamparija

kao i ona u Go r a ž d u na Drini, koja se takogjer

*) Ruvarac: O humskim episkopima p. 34. Manastiribosanski ekaju još uvijek na kritiko istorijsku obradbu.S hercegovakim poeo se intenzivnije baviti orovi(gl. naprijed). Još je uvijek za bosanske srpske manastiremjerodavan Ruvarac u Godišnjici upia II. Vrijedno je

pogledati Vitanovi: Manastir Ozren (Gl. z. m, 1889).Poetkom 18. stoljea jedan vojniki austrijski izvještaj

spominje 20 srpskih manastira, od kojih da su dva na-puštena (Gl. z. m. 1908 p. 112).

**) Jelavi: Kratki francuski putopis kroz Hercego-vinu i Novopazarski Sandžak god. 1611. (Gl. z. m. 1907.

p. 471 i dalje.)

— 155 —

spominje, propadoše u brzo još u istom sto-

ljeu.*)

Pravoslavni manastiri u Bosni i Hercegovini— ne treba se ovjek dati zavesti gore citovanim

opisom bijede kalugjera — ipak su bili centarduševnoga života, koliko ga je uope mo-glo biti, srpskoga naroda. Kaiugjeri su ži-

vjeli u narodu i s narodom siromaški i velika

je u tome slinost sa odnošajima franjevaca i kato-

likoga naroda. Kalugjer je daleko napredniji odpravoslavnoga popa i bliži narodu. Savremene vi-

jesti o pravoslavnom sveenstvu i episkopima oso-

bito, ako su ovi potonji bili tugjinci Grci, pokazuju

nam, da im je jedina briga bila njiiiovo vlastito do.

bro. Patrijarhe plaale su godišnje dosta visoke

svote za slobodu vjere i staleža, a osim toga i svaki

sveenik neku svotu prema svojoj zasluzi. Patrijarhe

su kadkada gulile popove i manastire. Zbog toga

imade estih sukoba izmegju vladika, te naroda i po-

pova. Ovi potonje stoje esto na najnižem stepenit

neznanja.**)

Broj pravoslavnih u Bosni i Hercegovini ne

dade se ni približno odrediti kao broj katolika, jer

nemamo izvještaja o tome. Katoliki se vizita tori otom izrazuju onako openito, a vele, da ih ima veakoliina („mas'gior quantita") od katolika ili kaon. pr. Maravi, koji veli, da su katolici pomiješani

s Turcima i šizmaticima, „od kojih je obiju broj

veoma velik („quorum utrorumque numerus ma-ximus est".) Nema sumnje, da je u XVII. vijeku

pravoslavni elemenat bio brojem daleko vei odonoga katolika i da je u to doba bila u glavnomi dovršena njegova kolonizacija.

*) Ruvarac o. c. p. 34. Prohaska: Das kroatisch-ser-

bische Schriftum. Zagreb 1911. p. 87.

**) dezorganizaciji srpske crkve pruža nam ža-

losnu sliku za sarajevsku srpsku crkvenu opinu Kosa-novi: Srpske starine u Bosni (Glasnik 38.)

— 156 —

COdnošaj izmegju katolika i pravoslavnih.

Ve smo naprijed na jednom mjestu istaknuli,

•da je odnošaj izmegju franjevaca i pravoslavnogsveenstva bio veoma neprijateljski. Sada emo ne-

koliko rijei više o tome rei, ma da ne emo u te

borbe izmegju franjevaca i pravoslavnih patrijarha

i vladika potanko ulaziti. Materijala zato davajudosta franjevaki istoriari, ali taj bi materijal va-

ljalo prjje kritiki štampati, da se može tana i

vjerna slika o tome stei. Nema nikakove sumnje,-da su odnošaji izmegju obojega sveenstva bili oso.

bito u XVII. vijeku a i inae ve i prije, napeti i dase franjevci tuže na pravoslavno sveenstvo više

nego na Turke, da vrlo rgjavo misle o šizmaticima,

a pravoslavno sveenstvo opet ni najmanje ne mi-

sli dobra o „himbenim i lukavim tatinima". „Srpski

je pop smatrao prije za brata Grka nego li fratra,

a fratar je valjda radije vidio Talijana kao brata,

nego li rogjenoga brata Srbina".

Kao jedan od glavnih razloga ovoj borbi i

mržnji navodi se ve u polovini XVI. stoljea nasto-

janje pravoslavnih vladika, da franjevce i katolike

skue pod svoju vlast i danke i što su zahtjevali odnjih sve crkvene pristojbe, koje su im davali pripad.nici njihova obreda. Batini esto istie, da su vla-

dike u tom potraživanju pomagale i same turske

oblasti t. j. turski inovnici, koji su dakako od togasami vukli znatnu korist. Ova potpora turske dr-

žavne vlasti pravoslavnim vladikama dala bi se pro.tumaiti baš onime, što smo ve u svoje vrijeme is-

taknuli, a to je injenica, da su se katolike vlasti

zanimale za oslobogjenje kršana, a franjevci stajali

esto usred te akcije, te su vazda bili u sumnji kaoagitatori protiv Turske. I obnova peskoga patri-

jarhata bila je oiti znak turskoga zauzimanja zapravoslavne dakako u svom vlastitom interesu. Fra.

njevcima je uspjelo vazda, da se od tih vladika i pa-

— 157 —

trijarha i njihovih tereta oslobode, t. i. da baremizrade ferman u Carigradu, po kojem ih se oslo-

bagjalo od polcušanih podvlašenja pod pravoslavne

vladike. U praksi je valjda ipak koji puta uspjela

vladikama i od katolika pobirati razne pristojbe.

Poznati Grgievi, koji veli za pravoslavne, daih ima „vea koliina" od katolika, kojima uprav-

ljaju njihovi popovi i kalugjeri („che sono gover-

nati daili loro Popi e Calugeri"), veli ujedno za „šiz-

matike", da su prema katolicima pr i j e uvede-nja novoga kalendara bili vrlo pri-jateljski („molto familiari et amici delli Catto-^

lici".), a sada su im (1626.) vrlo protivni radi n o-

voga kalendara. I zaista znademo, da su sekatolici u Bosni borili protiv novoga kalendara kroz

50 godina, jer su im i Turci to branili kao da to-

bože fratri hoe da uvedu neku novu vjeru. Grgi-evi pripovijeda, kako je udotvorna slika Marijina

u Olovu smirila napokon to pitanje. Ova naimeslika ulijevala je rešpekta ne samo katolicima negai pravoslavnim i muslimanima.

Krupnije nastojanje orotiv franjevaca sa strane

pravoslavlja pada u g. 1653. Carigradski patrijarh

iril i budimski vezir poiniše veliko nasilje nafranjevcima. Namjesnik bosanski (Salihpaša Mosta-rac?) odredio je, da se imade ognjem razoriti foj-

niki manastir, a fratri poubijati; fojniki fratri iz-

baviše se od smrti sa 4000 škuda, a našiki sa 2800škuda. Mnogi fratri baeni su u okove. Ovoliko otome franjevaka kronika, a dade se razabrati, da je

carigradski patrijarh oito izradivši negdje u Cari-

gradu kaki ferman išao zatim, da franjevce i kato-

like oglobi.*)

Tijekom XVII. stoljea spominju se još god.

1661., 1662. i 1669. krupnije navale na katolike i

franjevce. Domai franjevaki pisci spominju i

peskoga patrijarhu Kallinika (Stanislava), koji je

1661 . došao osobno u Livno, da podvlasti katolike,

ali mu se usprotive franjevci i katolici. Kallinik ih

*) Fermendžin: Chronicon (Starine 22. p. 35.).

— 158 —pritegne na sud i pokaza carski ferman, kojim muse podvrgavaju svi, koji se krstom krste, dakle i ka.

tolici, pa da mu i oni moraju plaati danak. Došloje do oite pobune, a patrijarha mora iz Livna bje-

žati. Odavle se uputi u B a n j u L u k u, gdje je tadapaša stolovao, ali i ovdje mu se katolici odupru,davši kadiji novaca i dokazavši, da su druge vjero-

ispovijesti od pravoslavnih. Patrijarh sada ode uCarigrad i vrati se s novim fermanom god. 1662. oti-

šavši najprije bosanskom namjesniku u Temišvar{Ali paši engiu??) i uzevši od ovoga oružanupratnju, dogje opet u Banju Luku. Ovdje nastaneopa smutnja zbog toga; patrijarh se mora povra-

titi u Temišvar, kamo odoše i pretstavnici katolika.

Bosanski paša presudio je stvar u prilog katolika,

dobivši mito. God. 1669. došao je isti patrijarh opet

u Sarajevo s istom nakanom. Parnica se izmegjuprotivnih stranaka vodila strastveno. Patrijarha je

stratio „sedam tovara blaga", ali zaludu, jer je iz-

gubio parnicu. Kad se proglasi osuda, pade mukap ( ?). Franjevci da su tom zgodom potrošili naparbu 800.000 jaspri. itava stvar zvui, kako je is-

pripovijeda, nevjerovatno. Svakako stoji, da se patri-

jarh peski tada zvao M a k s i m, a ne Kallinik ni

Stanislav. Prema tome otpada svakako injenica, daje ta akcija poticala od peskoga patrijarha. Defi,

nitorij bosanski god. 1661. i ne tuži se, kako namje poznato, na peskoga patrijarhu, nego na patri-

jarhu carigradskoga, koji je htio katolike podvlas-

titi („d al patriarca di Constantino.poli, Greco scismatic o"). Vidi se, da su

domai Ijetopisci stvar ispremiješali.*)

Mržnju izmegju Franjevaca i pravoslavnoga

sveenstva traži sasvim jednostrano Jastrebov**)

*) Batini II. 133—134. Ruvarac: O peskim patrijar-

sima p. 78-79. Fermedžin: Acta Bosnae p. 504, Truheika:

Fojnika kronika (Gi. z. m. 1909. p. 455—456.).**) Jastrebov: Sadržaj fermana, koji je sebi izradilo

katoliko sveštenstvo prema pravoslavnom mitropolitu

hercegovakom i bosanskom (Glasnik 48. 412—413).

— 159 —

.11 nastojanju Franjevaca da sebi stvore iznimni polo-

žaj pomou fermana od turskili careva, kako bi

što više uticali u Bosni i Hercegovini na narod srp-

ski i lakše ga latinili. Mitropolite i patrijarhe srpski

i grki su jaganjci, koji brane svoju pastvu od na-

srtanja latinske propagande, koja je svima mjerama

radila, da dobije na svoju stranu pravoslavne krš-

ane, koji su ili zbog fratarskog lukavog i pritvor,

nog obeavanja olakšica od jarma turskoga ili da

izbjegnu zakonitu kaznu od pastira po crkvenim ka-

nonima polazili iz pravoslavlja pod zaštitu kato-

like propagande.

Mislim, da su sve Jastrebovljeve tvrdnje prosto

izmišjavanje i da ih obaraju sve dosadanje injenice,

a Jastrebov ih u svoje doba niim nije potkrepio.

Tragova propagandistikom radu franjevaca imade

ponešto, ali to je sasvim neznatno nastojanje i ogra-

nieno je yiše n. pr. na Dalmaciju i Slavoniju negoli na Bosnu. Izvještaji vizitatora i biskupa sigurno

-bi spominjali uspjehe ili neuspjehe toga rada, da ga

je uope bilo. Ali šute o toj stvari ili barem vrlo je

rijetko spominju. Ako se uvaži još osobito odnošaj

turske države prema peskomu patrijarhu, ondase ini gotovo iskljuen u Bosni propagandistiki

rad.

U doba, kad je papa Klement VIII. ooveo ve-

liku akciju protiv Turaka, vidimo približenje i her.

cegovakog mitropolita i patrijarha Jovana papin-

skoj stolici. U takvoj akciji radili su dakako i fra-

njevci, kako smo ve naprijed o toj periodi pripo-

vijedali.

Imademo megjutim jošte jedan primjer pribli-

ženja istone i zapadne crkve, kojemu su valjda ku-

movali franjevci.

U doba hercegovakoga mitropolita Vasilija

Jovanovia (1639—1671.), pod kojim su se sjedi-

nile obje hercegovake mitropolije (gl. naprijed)

imademo spomenika živoga nastojanja oko unije

pravoslavne crkve s katolikom. Vasilij Jovanovi,prema tradiciji patrijarha Jovana želio je oslobogje-

— 160 —

nje svoga naroda od Turaka, pa je dobro uvidio, damu je to jedino mogue pomou Icatolike Austrije,

Mletaka i pape. God. 1661. odnio je iguman tre-

binjskoga manastira, iril, papi Aleksandru VII.

pismo, kojim ovaj uvjerava papu o svojoj privrže-

nosti i moli, da papa preporui manastir pažnji du.brovake republike i da im pomogne protiv Tu-raka. Papa mu posla dragocijeni krst, ašu i obilnu

milostinju, a ujedno piša i Dubrovanima, da u in-

teresu crkve treba da nastoje, da se Vasilije sa svo.

jim manastirom trebinjskim („post . . . sancte sedi

praestitam obedientiam") uzdrži i ojaa predu-

sretljivošu katolika. I još nam jedan spomenik go-

vori o odnošaju Vasilija prema papi. God. 1671.

pisali su Vasilije i iguman Atanasije papi Kle-

mentu X. „kruni i diki i pohvali kršanstva". Tužese na nevolje, koje trpe od Turaka i ne uzdaju se

ni u koga nego „u gospodina boga i u tebe sveti

oe." U manastiru se mole pred krstom, što im gaje poslao papa Aleksandar VII. i posvetilišta ine„plemenitom ašom", iz Rima dobljenom. Dva ka-

lugjera Filip i Simeun nosili su ovo pismo papi uRim, da mu iskažu svoje jade. Iz pisma se vidi, daje papa i novano pomagao episkopa i manastir, pa

i Filip i Simeun dogjoše po potporu, koju nijesu

mogli dii radi kandijskoga rata zadnjih devet go-

dina. Batini drži, da je za ovo približenje stekao

zasluge neki fra Ivo, koji je služio u Trebinju.

Dokaza direktnoga za to dakako nema.*)

Da je pravoslavnim patrijarsima kadkada i us-

pjelo, da su franjevce valjda povremeno kao i ka-

toliki puk podvlastili, bio bi nam dokazom jedan

ferman manastira Duža iz god. 16Q3.

Mislim, da e taj ferman biti jasniji, ako spo-

menem, da se godine 1690. iselio patrijarha Arse-

nije Crnojevi sa mnogo naroda ispred Turaka u

Srijem i Ugarsku i da su Turci to uzeli kao da je

*) O toj epizodi: Theiner: Mon. Slav. Merid. II. p-

130-161; p. 201. orovi o. c. p. 7. Batini II. osobito

p. 132.

— 161 —

napustio svoje mjesto, te imenovali u Pei novogapatrijarlia (1691.) Taj patrijarh nije nastavio si-

gurno borbenu politiku Arsenijevu, nego je premaStanojevievim rijeima s Turcima sklopio kompro-mis, po kome je trebalo da turske vlasti štede Srbe,

a crkva da radi na tom, kako bi umirila narod.

U fermanu manastira Duža kao da se ogleda

ve promijenjena situacija. Sultan Mehmed obavješ.

uje hercegovakog sandžaka, kako se beratom ime-

novani mitropolit ipeke eparhije Simeon potužio,

da se Latini, Madžari, Šokci, Gardijani, Lužani i

Arnauti i ostali kršanski narod i sveenici, koji

stanuju u tim zemljama i koji su od p a m t iv i j e-

k a( ?) osim državnih daa njemu kao mitropoliti

uplaivali milostinju, što mu spada, zatim pristojbe

za vjenanje, sada tome protive, jer da takove

pristojbe moraju plaati papi.

Mehmed odregjuje, da svi gore spomenuti

imadu i dalje sve pristojbe mitropoliti plaati, a

ako bi se koji sveenik protivio, da ga mitropolit

po svom obiaju imade pokarati, a da mu nitko naput ne stane.*)

Pitanje je dakako da li je ferman sastavljen

na osnovu istinitih informacija i da li je zbilja peski

patrijarh mogao i praktino provesti, što mu je unjemu dozvoljeno.

Ruvarac spominje i ferman sultana Mahmudaod god. 1731., izdan patrijarhu Arseniju IV., u ko-

jem se zapovijeda, da njega „tako isto i sveenstvolatinske crkve u Bosni za svoje patrijarhe prizna-

vati ima."**)

Rekao sam ve naprijed, da bi sve te fermane

o sukobima franjevaca i pravoslavnih vladika va-

ljalo najprije kritiki izdati, a onda bi valjda bila i

jasnija slika o tom nastojanju srpskih ili grkih

*) Tri turske listine manastira Duža (Gl. z. m. 1908.

p. 115.). Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II. izdanje

p. 237.**) Ruvarac: peskim patrijarsima p. 79—80,

11

— 162 —patrijarha, da podbiju poda se franjevce i katolike.

Jedno stoji, a to su Ruvareve rijei „da se takavpostupak srpskih patrijarha nikako opravdatine da."

D.

Bosna — pašaluk.

Pojam Bosne pod turskom vlašu nije identi-

an ni sa starim pojomom Bosne, a ni s današnjim.Osvajajui Turci u prvoj polovini XVI. vijeka Bosnisusjedne zemlje, pripajali su ih u poetku Bosni,

tako, da je pojam Bosne dobio mnogo šire zna-

enje.

Bosna je bila sastavljena od više sandžaka. Mismo do sada opominjali, kako nam se prilika pru-

žila u politikoj istoriji imena tih sandžaka, a sadaemo ih redom navesti. Najstarija su dva sandžaka

:

bosanski (vrhbosanski) i hercegovaki. Uz ove do-

lazi onda najranije zvorniki. Bašagi spominjeve 1461. (?) jednog zvornikog sandžak bega, a

onda ih dalje znade od 1514. godine.*) Kliski po-

stoji od god. 1537. U Lici su Turci zasjeli oko po-

lovine XVI. vijeka, ali se liki sandžak spominje tek

prema kraju drugs polovine XVI. vijeka (1584.) Ne-

što prije bilo je sijelo sandžaka za Krajinu u Os-

trošcu, a od godine 1592. u Bihau. U Slavoniji,

koja se osim Srijema, koji je spadao pod budim-

skoga ili temešvarskoga beglerbega, takogjer ra-

unala u Bosnu, znademo najprije sandžaka uazmi, a poslije razorenja ovoga grada (1558.) u

Pakracu. Megjutim Pakrac ne ostade sijelom san-

džaka. Slavonija je bila razdijeljena u dva sandžaka:

požeški i cerniki.U vrijeme najvee turske moi, ali ujedno i u po-

etku opadanja iamdemo u turskoj književnosti i

neke vojniko-statistike i geografske radove. Sul-

tan Ahmed I. (1603.—1617.) odredio je, da mu Aini

*) Bašagi o. c. p. 186.

— 163 —

A 1 i j a, pregjašni upravnik državnih dobara,

spremi spisak vojnikih okruga i vojnika po svemu

carstvu. Tako je u to doba nastao pregled h a-

sov a, timara i zijameta po svim vilajetima,

i sandžacima, koji se i do danas sauvao. Ovimse radovima poslužio i H a d ž i Kalfa (atib

elebija — Mustafa ben Abdala t 1655), ija je ad-

minastrativna podjela Bosne starija od vremena, u

koji ju je on na hartiju stavio. Ovim opisima bo-

sanskog pašaluka valja još dodati jedan iz doba po-

slije 1624 godine t. zv. mletako-dalmatinski opis,

a sastavljen je prema turskim podacima, jer su

turske oblasti nastojale u svako vrijeme biti obavi-

ještene o broju za pušku sposobnoga puanstva,

pa su takovo popisivali. Na elu ovog mletako-

dalmatinskoga opisa kliskoga sandžaka veli se, dasu sandžaci M u s t a j-b e g i sin mu M e h m e t-

beg dali popisati 1600. i 1624. taj sandžak. Naelu opisa bosanskoga sandžaka navodi se, da je

taj sandžak dao god. 1620. popisati bosanski beg-

lerbeg Ibrahim paša Menin-begovi,kada je imao vojsku povesti u Budim. Ovaj mle-

iako-dalmatinski opis upotrebio je i Grgievi, dosada ve mnogo spominjani agenat i donio ga caru

Ferdinandu II. Iz polovice XVII. stoljea imademopodataka o bosanskom pašaluku u Sejahatnami po-

znatog ebelije. Ovamo možemo još uraunati i je-

dan vojniki izvještaj od nepoznata pisca za dobaEugenovih ili Petraševih operacija protiv Bosne.

(Dakle konac XVII. ili poetak XVIII. vijeka.)*)

*) tom sravni: Novakovi: Hadži-Kalfa ili Catibelebija turski geograf XVII. veka o Balkanskom polu-ostrvu (Spomenik XVIII,) Dr. Raki: Prilozi za geografsko-statistiki opis bosanskoga pašaluka (Starine XIV,) Osimmletako-dalmat. opisa nalazi se ovdje i Putopis ŠibenianaPrana Butrišia i Ivana Divnia iz Šibenika u Hlijevno i

odavle u Skoplje bosansko god. 1574. Batini je relaciju

Atanasija Georgicea (Grgievia), što ju je predložio caruFerdinandu i mletako-dalmatinski opis, otštampao uStarinama 17. (p, 116 i dalje.); Dr. Bodenstein: Povijest

11*

— 164 —Na osnovu ovih podataka bila bi upravna po-

djela Bosne, kako slijedi : A i n i Alija, koji je pi-

sao oko 1610. godine broji ove sandžake: Bosna(paša sandžak), Klis, Erceg (Trebinje), Zvornik,Požega, Zana Cernik, Krka i Rahovica, Lika. HadžiKalfa opisuje Rumeliju i Bosnu, mislei pod Rume-lijom cijelo Balkansko-poluostrvo osim Bosne i

Raške, (Novi Pazar), Vlaške i Moldavije. On spomi-nje ove sandžake: Bosnu, u kojoj stanuje paša i

beglerbeef, Hersek, Klis, Izvornik, Požegu, Rohisu,Krku i Rahovicu (Rahoidžu), a ne opisuje Požegu,Rohisu i Rakovicu (Orahovicu?!). U obim turskimvrelima iznakažena su neka imena, pa ne znamo,što se pod njima misli. Mletako-dalmatinski opisznade za sedam sandžaka: bosanski, zvor-

niki, požeški, cernikt, bihaki, kliski i liki, pa bi

se prema tom opisu mogle i približno tano usta-

noviti granice pojedinih sandžaka.Hercegovina prostirala se od Novoga

i Risna na moru do blizu Spljeta, jer se

ovamo uraunavala i poljika Krajina (pro-

vinzia Pogliza)*). Odavle tee granica sjevero-

istono do na domak južne esti Livanjskogapolja, uokružuje još Duvanjsko polje sa 2u-panjcem i dotie se Neretve kod Rame. Odavle tvori

megju visoko gorje, što rastavlja vode bosan-

ske od voda neretvanskih i gornje Drine. Prematome pripada Hercegovini cijelo izvorno podrujeDrine s Foom, ajniem, Goraždom, Plevljem,

Mileševom. Višegrad nije više hercegovaki.

Kliski sandžak zaprema unutrašnju Dal-

maciju do Krke s Drnišem, Vrljikom i Sinjem, zatim

Bosnu sa Livnom i Olamoem sve do Rame, Vr-

basa i Plive. (Ovamo spadaju Prozor, Prusac, Je-

zero i Skoplje itd.) Sijelo sandžaka bijaše ponajviše

Livno, a ne Klis, a kasnije i Skoplje.

naselja u Posavini god. 1718—1739. 6. Beschreibungvon dem Konigrech Bosnien (Gl. z. m. 1908 p.

95-112.)*) Za nju se veli: Alla quale pero non ariva mai ne il

sanzaco, ne il suo logotenente, ma si governa da un emino.

— 165 —

Oblast likoga sandžaka prostirala se uz Vele-

bit prema Senju, Brinju i Otocu, te obuzimaše sje-

verni dio današnje Dalmacije do rijeke Krke premaSkradinu i Obrovcu: Kotare, Bukovicu, Liku i Kr-

bavu. Sandžak-beg ju stolovao u nekadašnjoj hrvat-

skoj prijestolnici Kninu, dok su glavne utvrde i si-

jela kapetana bile: Udbina, Peruši i Ribnik.

Bihaki sandžak zapremaše unski kut s Cazi-

nom, Bužimom, Krupom i Kamen-gradom. Podzvornikim sandžakom misli se poglavito na ze-

mljište tuzlansko, a bosanski sandžak sterao se odVišegrada na Drini i Dobruna preko Sarajeva,

Travnika, Jajca i Banje Luke do Gradiške, Jase-

novca, Novoga i Kostajnice.*)

Do god. 1 582. (1 583 ?) bijaše Bosna b e g 1 u k,

a te je godine službeno postala beglerbeglukom ili

pašalukom. Bosanski namjesnici bili su i prije toga

dogagjaja ne samo begovi, nego je megju njima

bilo i više paša, pa i vezira. Teško je sigurno odre-

diti, u koliko su do ovoga vremena bili ostali

sandžaci odvisni od bosanskoga. Bašagi veli, da je

on bio samo primus inter pares, a postavši beglerbe-

gom, poveali su mu se samo prihodi. injenica je,

da poslije 1582. godine ne vidimo više kao prije

toliko etovanja pojedinih sandžaka na svoju ruku

nego više pod vodstvom beglerbegovim. Jedinu iz-

nimku ini bihaki sandžak sa svojim krajišnicima,

koji je radi svoga osobitoga iznimkoga položaja

umio ouvati neku nezavisnost, koja je kadkada pobeglerbega znala biti i neugodna. Beglerbeg je voj-

nika i upravna glava provincije. Vlast je nje-

gova slina onoj vizantijskoga stratega. O ugledu i

sposobnosti bosanskoga b-glerbega je ovisilo, damu njegova vlast bude od ostalih sandžaka pri-

znata. Tu su vlast stezale osim toga i uglednije po-

rodice u zemlji, bez kojih beglerbeg nije mogao nasvoju ruku, ako nije htio izazvati nezadovoljstvo

*) Lijepo je ove granice ustanovio s geografskogagledišta R i c h t e r 1. c. p. 31 1 . Za liki sandžak gl, Lopaši:Dva junaka p. 21.

— 166 —

protiv sebe, ništa važnijega odluiti. Od 18. sto-

ljea postaje pravilom, da namjesnik sazivlje kaoneko vijee bosanskih prvaka i da s njima raspravlja

o važnijim stvarima.

Rekli smo naprijed, da se je uz staro plemstvo,

koje je zadržalo svoje posjede, razvilo i novo voj-

niko, a to su spahije. Ovaj lenski vojniki sistem

razvio se i u susjednim zemljama, koje su osvojene

i Bosni pridružene. im je koja pokrajina osvojena,

odmah je gragjen popis ili katastar i zemlja podije-

ljena u državnu (has), timare i zijamete. Tako se i-

tavom turskom Bosnom organizovao orijentalni feu-

dalni sistem. Lenska dobra dijeljena su po selima,

koja su sastavljala jednu nahiju, kojom je uprav-

ljao pod raznim nazivima (subaša, kapetan, muse-

lim) najstariji lan iz najuglednije porodice u nahiji.

Distrik, koji je obuhvatao više nahija zvao se

sandžak, kojim je upravljao beg, a pred njim se

nosio jedan tug (konjski rep) kao znak njego-

voga dostojanstva. Sandžak-begu bili su podložni

alajbezi, a ovima eribaše (satnici). Beglerbeg-

lukom bosanskim upravljao je najprije paša sa dvatuga, a poslije gotovo redovno vezir sa tri tuga.

Na zapovijed subaše kupile bi se spahije i pri-

družile se alajbegu, ovaj bi ih predvodio sandžak-

begu, a sandžak-beg beglerbegu i napokon serdari-

ekremu (velikom veziru ili odregjenom vrhovnomvojskovogji).

Bosanski beglerbeg bio je u vojnikim stvarima

podvrgnut beglerbegu od Rumelije, a kad je os-

novan budimski pašaluk, veziru u Budimu.*) Da-

kako, da i ovo nije vrijedilo za itavo doba, o ko-

jem govorimo.Nema sumnje, da su budimski i bosanski, te te-

mišvarski beglerbezi imali iznimni položaj u dr-

žavi, pa zato i ne vrijede i ne mogu se primijeniti

*) Spomenuti mletako-dalmatinski opis veli: Sonosottoposti al commando supremo del Vezir di

Buda: il Bassa d' Agria (jegar), di Caniza di Temisfar

et di Bossina (Starine XIV.)

— 167 —

inae uobiajene regule u turskom carstvu na naše.krajeve. O njihovim prihodima i ne raunaju puno uCarigradu, jer oni ih troše na svoje vilajete, bra-

nei carstvo od kršanskih država. Osvojen jem Bu-dima imala je Turska krajinu od Budima do Dinar-

skih planina. Budimskom i bosanskom beglerbegu je

u prvom redu briga, da tu krajinu uvaju. Dakako,da nije niti itava turska Ugarska, ni Bosna bila

krajinom, uvijek pod oružjem. Kadkada se svimsandžak-bezima daje u tim zemljama naslov s e r-

hatskih begova. Pravi, krajiški sandžaci bi-

jahu liki, bihaki, cerniki i kliski. Gdjekad je po-jam krajine ogranien samo na t. zv. tursku Hrvat-sku i khški sandžak.

U najveem dijelu slavonskih, ugarskih, da negovorimo o bosanskim krajiškim sandžacima, branetursku granicu, a napadaju kršansku, Bošnjaci.Tako su Bošnjaci stekli u Slavoniji i u Ugarskojlena. Megju tim spahijama bilo je n. pr. u Slavoniji

staroga bosanskoga plemstva, a možda još više no-voga vojnikoga. Poznati su u turskoj vojsci a k i n-

d ž i j e. Bili su to konjanici bez lena i plae, koji sukao dobrovoljci išli u rat i životarili od ratnoga pli-

jena i grabeža. Za osobite zasluge dobivali su len-

ske posjede u osvojenim zemljama, gdje su našli i

novu postojbinu. Vrlo su odvažni ti bosanski ju-

naci, veli elebija, te u Budimu, u Egri, Bosni i Her-cegovini svega 760(?) serhatskih gradova danju i

nou uvaju i brane od neprijatelja.*)

elebija rauna polovinom 17. vijeka u Bosni7 sandžaka (šira Bosna) 59 ziiameta i 1792 timarate 10.000 vojnika cd spahija i begova. To je

dakako, ve doba, kada su spahije poele popuštatiu svojoj ratobornosti. Inae je Bosna mogla dii15—20.000 kojnanika. U doba velikih osvajanja i

dobre organizacije mogao je itavi serhat : Ugarska,Slavonija i Bosna dii na noge i do 70.000 vojske.

elebija još spominje u svim gradovima osim

*) elebiju citiram prema prevodu s turskoga odKemure (Gl. z. m. 1908. p. 193—202. i 289—342.

— 168 —

10.000 vojnika od spahija i begova još i 1200 as-

kera spreme, koji dobivaju plau od državnoga bla-

gajnika. Francuz Poullet*) na putu kroz Dubrov-nik i Bosnu god. 1658. spominje, da bosanski pa-

šaluk imade deset ili dvanaest hiljada vojnika, o ko-

jima ne govori baš najbolje, osim jednoga dijela,

koji se nalazi u pratnji paše. Bit e to jenjiari, koji

su primali stalnu plau, da na zapovijed jenji-

arskoga age kreu na vojnu.

Stolica bosanskoga beglerbega bijaše od pr-

voga beglerbega Ferhat-paše Banja Luka,a prije je bosanski sandžak stolovao u Sa-

rajevu. U god. 163Q. prenio je stolicu beglerbega

Šahinpaša u Travnik, ali uza sve to se kadkada još

i kasnije spominje stolica beglerbega u Banjoj Luci

(n. pr. elebija polovinom XVII. vijeka).

Paša je imao u svojoj okolini prema elebiji

oko 3000 askera, koji su u svako doba spremni za

rat. Gore spomenuti Francuz Poullet došavši u Sara-

jevo imao je i prilike, da vidi Seid-Ahmet pašu, koji

svakoga popodneva izlazaše u pratnji od 1500 do1600 konjanika, „isto tako lijepih ljudi kao i ilih

konja. Gotovo u svih konja grudi, uzde i sape bjehu

nakiene srebrenim ili pozlaenim ploama. Kajiš,

koji se povlai konju preko ela, ukrašen je mnogimukusnim predmetima, kao polumjesecima, burmama,biserom, od iste kovine ili s nekoliko prostih ka-

menova, koji mu na tom mjestu prave kao krunu i

pridavaju dražest, koja ga ini ljepšim, nego li je

u istinu."

Poullet dodaje tom opisu, da se on baš ne dalaliko opsjeniti stvarima, koje udaraju u oi, pa je

za to upitao dobro upuene osobe, da li je sva sul-

tanova vojska slina ovoj. Dobio je na to megjuinim odgovor, ,,da od 10 ili 12 hiljada vojnika, što

ih broji ovaj pašaluk nema ni jedne boljeili izuenije vojsk e". Austrijski vojniki iz-

vještaj, kojega smo naprijed spomenuh kaže, da u

Sarajevu made u tvrgjavi 12.000 j e n j i a r a pod

*) Jelavi: Doživljaji Francusa Poulleta na putu krcz

Dubrovnik i Bosnu 1658 god. (Gl. z. m. 1908. p. 58.)

— 169 —

jednim agom i 80 topova. Za pašu se u tomizvještaju veli, da rezidira u Travniku, ali da imadei u Sarajevu svoju rezidenciju. Nje-

gova garda da se sastoji od 500 momaka, koji su

jednako odjeveni: „haben die Brustkleider mit Sil-

ber Beschlag, und so auch die Pferd Zeuge mit Sil-

ber garniert, jeder von dieser Garde hat seinen ei-

genen Knecht und sind alle zu Pferdt." Osim ovih

500 konjanika imade još 500 pješaka, koji se zovudelije, a nijesu tako skupocjeno odjeveni kao oni

na konju.

I ovaj izvještaj spominje baš kao i Poulletov,

da kada paša izlazi na šetnju ili kakovu inspekciju

po zemlji, s njime ide i sva ta njegova pratnja. Ovapašina garda uvijek je uz pašu i spremna za boj,

baš onako, kako nam to i elebija pripovijeda za

ono 3000 pašinih askera. Njemaki izvještaj veli, daBosna može dii na noge 50—60.000 ljudi spremnihza borbu. Interesantan je opis, kako se vojska skup-

lja u sluaju rata. Iz opisa se jasno razabire, da je i

u Bosni krajem 17. i poetkom 18. vijeka zavladala

nska korupcija. Paša, veli opis, šalje u takovoma slu-

aju u sve bosanske gradove svoju gardu i nalaže

zapovjednicima posada u gradovima i njihovim e-tama usmeno, da u svim gradovima po telalima

(„Marktschrey,er") dadu pozvati sve vrste vojnika,

da se okupe oko svojih kapetana. Kada se taj posaoobavi, moraju sabrani da idu na mjesto, koje je od-

redio paša. kod ovoga sabiranja vojske primaju se

i elementi, koji se nijesu inae bavili oružjem. Za20 dana, veli izvještaj, može se skupiti bosanskavojska. Kada ete dogju na mjesto odregjenja, pre-

gledava ih defterdar. Onaj „aga", koji je došao sa

nepotpunom etom gleda da svoju kompaniju po-

puni do obavljene revizije raznim ljudima, Ciganima(„und anderes Gesinde") za nešto novaca, a kad se

obavi revizija, smiju svi da odu, kuda ih je volja.

Ovi se za vrijeme revizije javljaju pod imenomonih, koji su morali doi, a nijesu došli. Zapovjed-nici „kompanija" to rade samo zato, da dobiju

— 170 —plau za kompletnu etu, Dogagja se, veli izvještaj,

da se mnogi „drski ljudi" (kecke Leute) od ovevrste dadu kod dvije do tri kompanije primiti, pro-gju reviziju, prime novac od zapovjednika eta i

onda odu. Za taj posao primaju 10—12 pijastra. Tose dakako dogagja samo kod neredovitih eta, kojesu više „ad hoc" sabrane za borbu.

Za spahije kaže izvještaj, ako ne do?ju na mje-sto odregjenja, da ima alaj-bsg („al General Majorund Brigadier) sam pravo, da im oduzme njihovoleno i da ga dade komu drugomu. I o jenjiarimagovori izvještaj, da oni imadu svoje posebno ure-gjenje i da su kod Turaka najbolja vojska („dasbeste Volk"). Za spahije veli, da se odijevaju po vo-lji, ali isto („sauber und nett"), da imadu dobrekonje, jer su sami plemii. To je najbolja turska ka-

valerija. Oni se uzdržavaju potpunoma sami.Uz beglerbega bili su za upravu beglerbegluka

njemu dodijeljeni : D e f t e r d a r (Timar-defterdar),

zapravo veliki blagajnik beglerbegluka, što bi odgo-varalo vizantijskoni logotetu; njegov je zamjenik e-haja-beg, koji je šef uprave za odsutnosti begler-

bega iz zemlje; zatim muftija ili kadija za itavuzemlju sa stalnim sjedištem u Sarajevu, a zove se

muli a (od god. 1578.) Osim toga još itav niz

ostalih veih ili manjih inovnika i svite vezirove

sa raznim funkcijama. Isto tako su imali i sandžak-bezi svitu, dakako manju od beglerbegove.

U Sarajevu sjedio je još dizdar-aga, zapovjed-nik jenjiara u Bosni, koji su u raznim utvrgjenimgradovima sainjavali posade.

Muslimani u Bosni u prvoj su liniji vojnici. Ze-

mlju malo obragjuju. To je opazio ve i Grgievi.U neprestanim ratovima služei na granici, spahija

bosanski nije pravo ni odahnuo u prva dva vijeka

turskoga gospodstva. Ne ratuje megjutim samospahija. Ima tu uz redovite raznih neredovitih eta,

a uza to bosanski spahija kad je na bosanskoj gra-

nici, u Slavoniji i Ugarskoj mir, ratuje i u Aziji.

Bilo je prilike, te smo to i spomenuli naprijed. Kada

„ 171 —je spahija postao nesposoban za rat, povukao se u

mir. On nije pošao na svoje leno, nego je stanovao

u gradu, obino glavnom u svom sandžaku. Ovo je

jedan od glavnih uzroka, da su bosanski gradovi

dobili muslimaski karakter. Megjutim nam to

tumai još i jednu drugu injenicu. Kršansko sta-

novništvo zemlje, premda je bilo podano muslima-

nima, sauvalo je tako svoje obiaje, a turski upliv

samo ih je površno taknuo. Osim trgovakoga sta-

leža u bosanskim gradovima, koji je pripadao i dru-

gim konfesijama, sve ostalo, nosi karakter turski.

Kod prikazivanja jedne i druge kršanske crkve

imali smo prilike, da se taknemo makar i površno,

odnošaja kršana prema muslimanima. On nije bio

uvijek jednak, a uvjetovan je esto opom politi-

kom situacijom, u kojoj se nalazilo tursko carstvo.

Ovdje moramo još taknuti jedan momenat, a

to je borba na Krajini. Više nego istorija govori

nam o njoj narodna pjesma. Borbe su ovdje bile

uvijek krvave i trajale su neprekidno od 16. do 18.

stoljea. Iza najkrvavijih dogagjaja svršava pjesma

sasvim rezignirano: A što emo, takva je

Krajina! Zaludu je izmegju Austrije i Turske

bio proglašen oficijelan mir! Imademo jedan klasi-

an primjer, kako se ova borba na Krajini shvaala

još 1808. godine. Tada je bio francuskim konzulomu Travniku vrlo bistri i oštroumni David, kojemu

imademo zahvaliti vrlo lijepih opažanja o Bosni

onoga doba. David protestira kod vezira Ibrahim-

paše radi neke provale na dalmatinsko-^francusko ze-

mljište. Ibrahim-paša mu ovako odgovara: „Što

ete, da vam kažem o tom vojevanju na granici?

Ono je postojalo od vajkada. Radite, kao što su

uvijek radili Austrijanci. Kada Turci otmu malostoke ili ubiju nekoliko ljudi Hrvatima, svi 'bez okli-

jevanja upadnu u naše krajeve, te porobe i pokolju

koga god stignu. Ne e se zbog takovih s i t-

nicadvijevelike države zaratit i." Da-

vid je imao prilike, da faktino doživi ovakav jedan

dogagjaj na hrvatsko-bosanskoj granici, a Ibrahim-

— 172 —paša nije ni prstom maknuo. Dakako, da Davidunije baš to bilo jasno i da se on nije mogao složiti

s ovakovim „megjunarodnim pravom".*)Pored svega toga malenoga, ali krvavoga rata

na Krajini, imademo obilje dokaza, da su se Turcii kršani na Krajini, osobito odliniji dobro megju-sobno pazili, sklapali razne poslove, a pojedinci se

i bratimili. Kada ovjek ita dosta brojno poznatukorespondenciju izmegju jednih i drugih, krajiških

turskih i kršanskih asnika, jedva bi i vjerovao, ukakoj su ljutoj borbi vazda megjusobno bili.**)

Pisma najveim dijelom govore s obje strane

o zarobljenicima. Obino su to pogagjanja za svote

otkupa zasužnjenih momaka, žena, djevojaka, a sve

u jednom prijateljskom tonu.

Navest emo samo nekoliko primjera. G. 1655.

piše kostajniki „Beer, odobaša" molei „svog oca"Mihajla Antolia, sisakoga porkulaba, da pusti naslobodu nekoga sužnja. Ili ove iste godine Šaban iz

Jasenovca istom Antoliu „moiemu pobratimu",vitezu na Kraini, molei ga, da mu pošalje meda i

šest lakata zelene ohe. God. 1700. neki Osman-agamoli Petra Keglevia, zapovjednika pounske i po-

kupske krajine, za jedno vižle „ki traži prepelice", a

mi huemo vašoj milosti a zapovidiš poslužiti. Od-liniji se tituliraju : naš susid i priatelj na Kraini po-

štenoj" kao n. pr. Petar Keglevi i Mustafa Ferat-

paši, „muselim na Kraini i Kraine banjaluke odTešnja do grada Biša naivei zapovidnik". .

Zarobljenicima, koji su bili u Bosni, nije baš

bilo zlo. Eno zarobljeni Karlovani pišu vicebanu

iz Kljua u Turovo polje: „Hevo, mi smo svi lipo

zdravi i itovati kako smo bili i zdrave i ruke i nogei zubi i oi i vas drugi život . .

." Mole vicebanuša

*) Jelavi: Iz prepiske francuskog generalnog konzu-lata u Travniku u godinama 1807—1814 (Gl. z. m. 1904.

p. 466.)**) Raki: Dopisi izmedju krajiških i hrvatskih asnika

(Starine XI i XII.); Dr. erovi: Nekoliko pisama sa stare

krajine (Gl. z. m. 1905. p. 218—235J

— 173 —

,,ednu sablu zagrebkinu, golo železo, što su ju obe-

ali gospodinu Šabanagi, koie bio naš priatel u teš-

koj nevoli.

U „Sejahatnami" zabilježio nam je ebelija je-

dan lijep primjer odnošaja izmegju krajišnika. Neg-dje u Dinari pobili se Turci i kršani. Turci zarobili

više kršana, a za jednoga zauzimao se jedan mu-sliman. Namjesnik Melik Ahmed paša ne razumije

pravo to zauzimanje, a onda mu to protumaišeovako: U nas po serhatu imade taki obiaj megjumuslimanima i kršanima, kada se zavole i pobrate,

jedan drugoga malo narezavši lažne jedan drugomukrvi i zadadu sebi vjeru, da jedan drugoga ni smak-

nuti ne e ni izdati, a ako sluajem kojim zapanesužanjstva, da e jedan drugoga izbaviti. Pošto je

ovaj junak musliman pao megju kršane u roblje,

on ga je izbavio, te zbog toga i ovaj nastoji, da gaizbavi. Premda to ne piše u vjerskim knjigama i ne

postoji, ipak su to naši stari obiaji. Melik-paša po.

kloni obojici život.

Na ovom nam se mjestu taknuti još jednogamomenta. Musliman imao je u državi privilegovan

položaj, koji je našao izražaja i u sasvim privatnom

životu. Raja se mora razlikovati i u nošnji od pri-

vilegovanoga. Naredbe u tom smislu ranijega su da.

tuma, ali u Bosni se na to pazi ini se tek kasnije.

Bašagi spominje naredbu istina istom iz 1794.

godine u pogledu odijela, ali veli, da je to i

prije vrijedilo, samo što se u to doba valjda

ponovno istaklo, jer je megju kršanima i je-

vrejima zavladala želja ili obiaj, da se nosekao muslimani. Zeleno, bijelo, žuto i cn^eno

boja je nošnje muslimana i jenjiarska. Crnc^

odijelo je nošnja kršanska. Raja, osobito mlagja-

rija pored svega toga, što su bile opredije-

ljene kazne za prekršaj naredbe o nošnji kao šiba-

nje po tabanima, ipak je nosila odijelo kroja tur-

skoga i jenjiarskoga. Sauvao nam se i jedan

crkveni oglas iz druge polovine 18. vijeka iz Sara-

jeva, koji se bavi tom nošnjom. Dr. Levy spominje,.

— 174 —

-da su Jevreji potkupljivali stražare, kadije i mute-selime, da n. pr, Jevrejke smiju nositi takove cipele

kao muslimanke. (1754—1804.) Francuz Poulletspominje o nošnji kršana, da smiju poput Turakanositi crveni fes, ali im nije dozvoljeno nositi ni

zelenoga, ni crvenoga, ni bijeloga saruka, ako njje

sasvim išaran prugama crne boje. U ivuta je kapaljubiaste boje i slina veli Poullet, našoj mjeri zva-noj etvrt od vagana. Osim ovog deklarisanja unošnji nije n. pr. kršanin ili jevrejin smio unutargrada jašiti; spominju se i sluajevi, da je susrevši

muslimana morao s konja sii, a konj nije smio biti

sjajan i raskošan.*)

Muslimanski elemenat u zemlji radio je uza svekrajiško obilježje intenzivno i na kulturnom polju.

Treba samo proitati Sejahatnamu Celebijinu, koji

nam putujui po Bosni opisuje pojedine gra-

dove, sa tolikim medresama, mektebima i raznimdrugim institucijama u znanstvene i humanitarnesvrhe, koji su podizali pojedini domai odlinici,

namjesnici. Ako baš i ne treba vjerovati svakoj

brojci ebelije, jer on njima ne škrtari, nego se

upravo razbacuje, ipak neka je samo jedan dio nje-

govoga pripovijedanja istinit, ve nam je to doka-zom jakoga kulturnoga nastojanja u zemlji, u kojoj

je vazda hiljade i hiljade ljudi stajalo spremno, dapohrli na bojno polje.

Ne upuštajui se istorijsko-topografsko prika-

zivanje itave zemlje, mi emo se ovdje samo ukratko taknuti grada Sarajeva. elebija s p o t p u-

nimpravomistie, dajeosnutakipro-širenje Sarajeva zasluga Osmanlija.Naprijed smo spomen ule, da je osniva grada Sara-

jeva Isabeg IshakoviHranuši pa smotom prilikom i spomenuli neke gragjevine, koje je

ovaj podigao. Iza njega odlikovahu se gradnjama*) Dr. Levy: Dis Sephardim. Sarajevo 1911. (p. 55.).

^kari: Jedna naredba o rajinom odiielu (Gl. z. m. 1902

p. 557.) Bašagi o. c. p. 116. Kneževi: Carsko-turski na-

mjesnici p. 39. Jelavi: Doživljaji Francuza Poulleta (GI.

z. m. 1908 p. 56.)

— 175 —

javnih zgrada razni namjesnici,*) a i pojedini pri-

vatnici. Mnoge od tih zgrada do danas su posveoborene, mnoge su nastradale za poznate provale

princa Eugena Savojskoga, te su kasnije bile po-

novljene, ali od slabijega materijala. Od prvih

sandžaka gradili su Skender-paša i sin mu Hasan-beg, Ajas-paša, Jakub-paša, Bali be?, Skenderpašiitd. Nada sve se istie svojim gradnjama, koje nat-

kriljuju sve, što se do njegovoga doba na polju ar-

hitekture stvorilo u Sarajevu i u Bosni, glasoviti

H u s r e v-b e g. On je naroito u svojoj džamiji,

veli dr. Truhelka, stvorio umotvor, koji ne samo posvojoj arhitektonskoj koncepciji, nego i po svojimdimenzijama nadmašuje sve ostale džamije onogdoba.**) Nekoliko vremena iza svoje džamije, sagra-

dio je Husrev'beg i svoju medresu („Kuršumlija",

Jer pokrita olovnim krovom). Ovo je imala biti nekamala „univerza", koja bi udovoljavala svim zahtje-

vima tadanje orijentalne znanosti. Ta medresa je

i zaista postala najglavnijom u Bosni, u njoj su

uili uenjaci svjetskoga glasa. Iz nje je izašlo

dosta pitomaca, koji su u svojoj domovini, a mnogi1 izvan nje izašli na glas kao odlini ljudi. Uz me-dresu bila je i biblioteka (kutubhana), koja je danassmještena u posebnoj zgradi kod džamije, a uvase u njoj do 1800 knjiga, veinom rukopisnih. Što

je kupljeno u Husrev-begova doba, ne znamo. Ve-

ina tih knjiga je ipak poslije nabavljeno. Osimovoga valja još istai kao humanitarne institucije

Husrev-begovu musarfihanu s imaretom,zatim Husrev-begovu banju na uglu emaluše i

*) O javnim gragjevinama u Sarajevu publicirao je

po sada Kemura pod naslovom: Sarajevske džamije i

druge javne zgrade turske dobe mnogo toga u Gl. z. m.za god. 19G8 (str. 475-512.) 1909. sv. 4.; 1910. 23—116;589-644. 1911 p. 391—436.

**) Truhelka: Gazi Husref-beg. Ovdje je sabrano sve,

sto je vrijedno spomena o tom znamenitom gragjevnomdjelu Husrev-begovom. (p. 60 i dalje.), a i potanki opissvih ostalih spomenika iz doba Husrev-begovih.

— 176 —

Pehlivanuše, bezistan, neko središte sarajevske a i

bosanske trgovine, nekoji hanovi itd.

Svojini gragjevinama a i kulturnim insti-

tucija uinio je Husrev-beg iz Vrhbosne, kojujoš Ajas-paša godine 1477. zove kasabom, grad(od Husrev-begovih vremena „š e h e r"). Prvodokumentarno spominjanje imena Šaraj i Sa-

jeva, mjesto Vrhbosne, spada u prve go-

dine XVI. stoljea.*) Husrev-bega nije natkrilio ni-

jedan kasniji namjesnik u podizanju gragjevnih spo-

menika, a niti jedan nije onoliko nastojao, da s r e d-

stvomkulture uini Bosnu trajno pokrajinomosmanlijskoga carstva. Ne može se opet rei, da se

i njegovi potonji nasljednici nijesu brinuli, da Sa-

rajevu pribave prvenstvo nad ostalim gradovimaBosne, ma da Sarajevo nije bilo uvijek sjedište bo-

sanskoga namjesnika. Treba samo proitati kakovimoduševljenjem govori o Sarajevu Evlija elebija.

Na zemlji ima, veli on, po imenu „Šaraj'' nekolika

gradova, ali Bosna-saraj od sviju je najuregjeniji i

naljepši kameniti grad. Oko šehera doli gori teku

bezbrojne vode, a sa svake je strane ukrašen šu-

mama, bašama i cvjetnjacima. Hvala Bogu, u is-

tom se šeheru iz dana u dan narod poveava.

Ovako govori elebija, nabrajui 170 džamija,

veliki broj duana, istih sokaka, kamenom kaldrm-

Ijenih, bezistan u kojem imade skupocjene hindske,

arapske, poljske, eške, perzijske i ine robe. Amo su

dolazili trgovci dubrovaki i mletaki sa svojom raz-

liitom skupocjenom robom.I stranci zapadnjaci govore o gradu s velikim

rešpektom. Francuz Quiclet spominje 101 dža-

miju, od kojih je sedam pokrito olovom, 169 lijepih

esama („belles fontaines.") Grad mu je pun vrtova,

s vokama. Veliki trg — aršija, Quicletu je

udo! Dozvolom pašinom hoda Quiclet po gradu

u francuskom odijelu i hvali se, da su se Sarajlije

takmile, da mu budu dobri, prijatni i uljudni.**)

*) Truhelka: Tursko-slovj. spomenici etc. p. 208.

**) Dr. Truhelka: OP'S Dubrovnika i Bosne Iz god-

1658. (Gl. z. m. 1905. p. 415-440.)

— 177 —

I iz izvještaja katolikih biskupa razabiremo,

da je Sarajevo bogata trgovaka varoš, gdje se skup-

ljaju brojni narodi sa trgovinom. Svi istiu speci-

jalno muslimanski karakter grada. Biskup Maravizna za 100 kua i 600 katolika u gradu, koji imadu

jednu kapelicu Bi. Djevice Marije, dok raniji biskup

Balievi spominjui 20 i više tisua turskih kuaznade za 200 katolikih kua i 1000 duša, kojima je-

dan fratar obavlja crkvene funkcije. Njemaki vojni

izvještaj iz konca 17. stoljea, kojega smo naprijed

citirali, znade za 508 katolikih kuanstava (Haus-

haltungen) i 1000 pravoslavnih.

U poetku druge polovine 16. stoljea nastaniše

se u Sarajevu španjolski Jevreji, koji su još u istom

vijeku dobili svoj ghettu („ifuthanu") i tempel.

Njihova opina pravo napreduje tek od 18. sto-

ljea. Biskup Maravi naglašuje, da Jevreja

imade jedino u Sarajevu. Tek od druge polovine 18.

stoljea nastaniše se oni i u Travniku, a ostale

njihove opine novijega su datuma. lanovi ovih

novijih opina doseliše se iz Sarajeva.

Trgovina je mnogo stradala od nesigurnosti i

neprestanih ratova, a bila je u mirnija vremena do-

sta znatna. Vei bosanski gradovi stajali su u svezi

sa važnim turskim gradovima kao Skopljem, Solu-

nom, a živa je bila veza Bosne i sa Beogradom. OdSarajeva išla je trgovina na Drinu do Zvornika, a

ovdje su plovile lagje prema Beogradu. elebija

pripovijeda o „nekoliko hiljada (?) lagja, što rije-

kom idu u Beograd i odilaze. Za trgovinu s Dubrov-

nikom bila je od velike važnosti Gabela (stara Dri.

jeva).

Rude vadile su se i za osmanlijskoga gospod-stva. elebija hvali osobito isto srebro u Srebre-

nici, a znade i za majdane olova, bakra i željeza. Zaželjezo veli, da se vadi u Fojnici i Varešu, ali do-

daje, da se vadi „bez rauna". Nešto se željezne

robe pravilo u Varešu i Žepu. Kod Fojnice pravile

se puške, sablje i pušani prah, kako nam je to za-

— 178 —bilježio austrijski vojniki izvještaj krajem 17. vi-

jeka.

Turci su kovali u Bosni i svoj novac: od god.1520. do 1595. kovali su zlatne altine i srebrneaspre u ajniu i Srebrenici, odakle i kovnicaprenesena u Sarajevo, gdje su se god. 1623.—1640.kovale aspre. Kasnije je Turska poela kovati i

bakrene manjgure (u "Sarajevu god. 1688.— 1699.).*)

*) Truhelka: Zanimiv turski novac, kovan u Sarajevu(Gl. z. m. 1889. I. sv. p. 57-59.) i Truhelka: Još jedan uBosni kovani novac (Gi. z. m. 1894. p. 419 420.) O prvomnovcu zanimive podatke iznosi Kronika Nikole Laš-vanina (Gl. z. m. 1889. sv. III. p. 79.) Sr. još: M. Rešetar:Stari bosanski novci (Bos. Vila 1913 br. 5.)

Knjižara 3. Studnika i drug u

Sarajeuu preporuuje:Najnužniji njemaki razgovori iz svakidanjeg

života, sastavio Oto Hillmann K —'30

Džepni rjenik njemakog i srpsko-hrvatskogjezika od dra Scherzera, vezano K 3"

—

Turski najnužniji razgovori iz svakidanjegživota K —-20

Povijest Bosne do propasti kraljevstva oddra. Milana Preloga K 150

vezano K 2*50

Povijest Bosne u doba osmanlijske vladeI. dio 1463—1739 od dra. Preloga K 4—

Repetitorij povijesti austro-ugarske monar-hije od dra. Milana Preloga K r50

Rimsko doba u Bosni, predavanje dra. Patscha(sa slikama) K 1*50

Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo dobaod dra. ire Truhelke . K 4"

—

na finom papiru K 5'

—

Naši gradovi, opis, najljepših sredovjenihgradova od dra. ire Truhelke, vezano K 5*

—

Kraljevski grad Jaj^e, povijest i znameni-tosti od dra. Cire Truhelke, broširano K 2"50

vezano K 3'50

Memoari sa Balkana 1858—78 od MartinaGjurgjevia K 3"—

Najnoviji plan Sarajeva od A. StudnikeK —-60

Pregledna karta Bosne i Hercegovine od A.

Studnike K —'40

Zakon o štampi, sistematiki prikazan od sa-

vjetnika vrh. suda pl. Kruszelnickog, vezanoK 3—

Gradjanski postupak za Bosnu i Hercego-vinu od sav. vrh. suda pl. Kruszelnickog

K 10—Zemaljski ustav za Bosnu i Hercegovinu

K —-50

3eMajbCKH ycTaB sa BocHy h Xepu,eroBHHyK —-50

Zbirka aritmetikiti i algebarskih formulaod Krmara—Studnike -K 1*—

Ope odredbe o dohodarstvenim prekršajimai postupak kod istih od dra. Preindla K 3"

—

Osnove lijepog oblika i praktina estetikaod A. Studnike K 3-50

Nauka o tvorbi ornamenata od A. StudnikeK 3-50

Geometrija za obrtnike škole od A. StudnikeK 2-40

Hadrovi, Zemljopis Bosne i HercegovineK 240

Essay-i iz podruja psihološke pedagogije i

estetike od Lj. Dvornikovia K 2"50

Narodno ribarstvo u Bosni i Hercegovini odV. uiia K 2-—

Amerikanka, praktino pelarenje bez rešetke

od Ivana Sitaria K T

—

U carstvu duše — listovi svojoj uenici od

prof. Jagode Truhelke, vezano K 4"50

Arnautske prie od dra. . Truhelke I/II dio

po K 1'50

vezano po K 2"50

Proljetno cvijee, pripovijetke za mladež odJurkia K VbO

TpH npnnoBHJeTKe 3a M;iaAe>K oa M. KHe>Ke-BMlieBe K 1"—

Islam i kultura od Osman Hadžia K 1*50

Muslimansko pitanje od Anonimus-a K 1*50

Nauka o pjesništvu od dra. Dujmušia K 2'

—

Put Beograd—Sofija—Carigrad od M. Alko-via K 2—

Zarazne bolesti kod domaih životinja oddra. Kondia Kl"—

SapasHe 6o;iecTH koa AOMaiiHx >KHBOTHH>aOA Apa. KoHAHfea K 1'—

Cvijee sa bos. hercegovakih livada, kari-šik za klavir od B. Kaerovskog K 4"—

Balkanski valik za klavir od B. KaerovskogK 180

Auf der Bosna, valik za klavir od Bajatz-a

K 3-

Sevdalinke za klavir i pjevanje od B. Kae-rovskog K 3'—

Sliice i profili (iz života modernog musli-mana) od Hifzi Bjelevca K —'60

POVIJEST BOSNEU DOBA

OSMANLIJSKE VLADE.

II. DIO

(1739-1878.)

NAPISAO

DR. MILAN PRELOG.

SARAJEVO.

NAKLADA J. STUDNIKE I DRUGA.

PREGLED VAŽNIJIH DOGAGJAJA U BO-

SNI OD BEOGRADSKOG MIRA DO RATARUSIJE I AUSTRIJE PROTIV OSMANLIJA

(1739—1787.)

Alipaši Heimoviu uspjelo je u teška

vremena obraniti Bosnu od neprijatelja. Upravo

upada u oi poslušnost i jednodušnostbosanskih ajana u tom ratu. U prvom smove dijelu imali prilike upozoriti na uzroke ovoj po-

javi. Alipaša znao je stei povjerenje bosanskih

ajana. On je vazda u svakom odlunom asu po-

zivao bosanske ajane na zajedniko vijeanje i nije

sam na svoju ruku ništa odluivao. Obranu Bosne

udesio je on gotovo neodvisno od naloga centralne

vlade. Ovakav namjesnik svigjaše se bosanskoj ari-

stokraciji. 0.1 je štovao iznimni položaj, što ga je

ona stekla, branei stoljeima granice carstva.

Koliko je Alipašina metoda momentano po-

stigla velike uspjehe, toliko je opat ona još jaedigla ponos Bošnjaka u cjelini, ali i u pojedinim

sluajevima. U drugoj polovini XVIII. vijeka svaki

bosjnski ajan hoe, da se vlada u zemlji po nje-

govoj volji. Thalloczy, karakterišui ovu pojavu

veli, da se ona dade protumaiti iz starij e bo-sanske povijesti. U tim bosanskim prvacima

javljaju se opet plemenske starješine XV. stoljea,

stari bogomili, koji prividno priznavaju kralja, kad

1*

— 4 —

im je to baš volja, ali vrsto uvaju svoju religiju

i stare obiaje, a svaki tugji, pa ma i kako moniupliv odbijaju oružjem u ruci. Kao što su nekadaodluivali kraljevi savjetnici, a kralju nije ništa

preostalo nego veliki njegov naslov, tako i sadaupravlja Bosnom skupština a j a n a, koju je paša

iza bajrama sazivao. Na takovim skupštinama nijesu

dakako odluivale kakove velike politike ideje, negointeresi ove ili one mone obitelji, ovog ili onogkraja, koji je sluajno za sebe imao veinu. Dokje centralna vlada u Carigradu ove odnošaje trpila

i dok se nije mješala u te odnošaje, nego sve onoodobrila što su bosanski ajani zakljuili, pokoravali

su se Bošnjaci sultanu i borili su se velikim odu-ševljenjem za carstvo. Ako se sa strane centialne

vlade kušalo uinit štogod, što je bilo protiv njihovog

interesa, protiv njihovog iznimnog položaja, oni se

jednodušno dizahu protiv svakog provagjaa ova-

kovih pokušaja u Bosni. Namjesnik Osmanlija u

zemlji, koji je pokušao raditi protiv njih, jedva što

je oipoinuo u zemlji, morao ju je ostaviti, ako cen-

tralna vlada n'je htjela, da izazove nemire po itavoj

zemlji.

Ma da nam je baš period bosanske istorije,

kojem nam je sada govoriti, najslabije premadosadašnjem istraživanju poznat, ipak se dadujasno opažati pojave, o kojima smo gore govorili.

Poslije beogradskog mira, kada je nestalo po-

gibelji od neprijatelja, nema više ni one jednoduš-

nosti u bosanske aristokracije, nego zavladaše megjunjima megjusobne borbe, koje su oito išle za spe-

cijalnim interesima pojedinih familija ili lica. I

u tome su bosanski ajani ostali vjerni starim tradi-

cijama srednjega vijeka. Bosanski namjesnici po-

stadoše igrakom u rukama pojedinih monih poro-

dica. Ako paša nije parirao, obino je stradao i bio

maknut. Bosanske ajane pomagali su još i jenji-ari, odnosno njihovi poglavari, koji su u lo doba

pod imenom basa živjeli u dobrom sporazumu s mo-

— 5 -

nim bosanskim kapetanima. i) Ime basa prešlo je i

na svakoga nasilnika tako, da se pod imenom basa

misle i jenjiarske poglavice, a i sva gospoda, koja

su po svom efu Bosnom gospodarila.

Ali-pašaHeimovi, došavši 1745. go-

dine drugi put u hosnu, našao je ovdje znatno pro-

mijeiijene prilike. K tomu je on došao i u osobitoj

misiji, pa je zato, jer je ta misija bila protivna inte-

resima Bošnjaka, našao sve elemente protiv sebe.

Porti je trebalo novaca: Nesretna vojna preduzeaiscrpila su državne blagajne, a Alipaša^ je udario

veliki porez i na muslimane i kršane. ini se, da

su tom zgodom od nasilnog globljenja osobito stra-

dali begovi i kapetani. Uzbugjenost zavladala je u

itavoj zemlji, tužbe su letile u Carigrad i Alipaša

je bio maknut. Megjutim 1745. godine dolazi on

po trei put u Bosnu, a i sad se radilo o porezu.

Globe i ubijanja otpornika bijahu ur dnevnom redu.

Nekada krotki ajani, koji su s njime u zajednici

odbijali austrijske navale, sada se pretvoriše u bi-

jesne protivnike. Osim toga je življi pokret nastao

megju jenjiarskim bašama koji sada 'MŠe noikada preoteše maha.

Ako nam je vjerovati domaim Ijetopiscima, di-

gao se protiv carigradskog globljenja sav narod bez

razlike konfesije, ali kršani se doskora povukoše,

jer su trpjeli ne samo od nasrtaja centralne vlade,

nego i od domaih basa, koji se okrenuše protiv njih.

Oni su jedva ekali, da iko stane na vrat bašamai da se oslobode zuluma.

Mjesto da opeg tlaitelja, veli Ba-tini, proganjaju zajedno, base su po-put gladnih vukova napadali na ime-tak, ast i život krštenih suplemenika,te uinili, da su svi brzo poželili uni-

^) Bosna se dijelila na sandžake, sandžaci na nahije, ko-

jima su upravijaji kapetani, ooino lanovi najmonijih po-

rodica u zemlji. ast kapetana bila je i nasljedna u nekim po-

rodicama.

— 6 —

štenjc bašinske moi, a u tugjinu nazi-rali najboljeg branioca njihovih o-vjeanskih, nu tada pogaženih prav a. ^)

Heimovi je bio ^kinut 1747. godine, a nje-

govi nasljednici vojevahu s pojedinim bašama, ali

reda u zemlji nije bilo. Neprestane tužbe kišana i

muslimana na b a ša 1 u k dodijašc Carigradu, te bi

napokon poslan Me h med paša (Kukavica,Kukavii) kao izvanredni carski izaslanik, danapravi red u zemlji.-) Mehmed paša bio je najprije

u Uzicama, a odanle je, ne zna se zašlo, bio poslan

u piogonsivo. Sada je bio pomilovan i ujedno muje povjerena ova važna misija. Došavši god. 1751.

u Sarajevo, pokazao se vrlo milostivim. Sarajlije

ga kao carskog ovjeka doekaše s poastima, ali

na njihovu molbu, da ostane u gradu, odvratio je,

da mora u Travnik. Car ga je poslao, da izvidi pri-

like u zemlji, da izravna razmirice, a ako to ne uz-

mogne, neka javi u Carigrad. Ujedno pozva najod-

linije base, da dogju k njemu u Travnik, kamo ese skupili odlinici iz itave Bosne, gdje e biti do-

govor, kako da se sultana izvijesti. Iza ovakvogodgovora ostavi Sarajevo i ode u Travnik. DomaiIjetopisac pripovijeda, da su se Sarajlije, imajui is-

kustva, bojali prevare, ali veina ree: ,.Onje hodžai hadžija, dakle dvostruko pravi Turin, nije mogue,da e nas prevariti", te odluiše onamo pei. Takose u Travniku skupilo dosta basa, a u noi, dadeMehmed paša Kukavica 18 najodlinijih od njih po-

daviti. Glave basa odsjeku i donesu paši, koji ih

posla u Carigrad. Tjelesa pogubljenih dao je paša

odnijeti na aršiju i pokriti ih njihovim urkom.Kad zauše slijedei dan preostali, što se dogodilo,

razbjegoše se svojim kuam.a. Iza toga je Kukavica

nastavljao borbe i persekuciju bosanskih i herce-

) liatini, Djelovanje Franjevaca 111. 87.

-) O porijetlu njegovom se pisci laziiaze. Kao rodnomjesto njegovo spominju neki Fou, ntki -Plevlje, dokdrugi opet vele daje bio iz blizine Olova ili Travnika(Batini III. 91. Kneževi: Carsko-turski nan-jestnici p. 7U.)

— 7 —

govakih basa itavu godinu. Slijedee godine, o-

bavivši svoj posao, pogje u Carigrad, ali ga stiže

na putu ferman, da je imenovan bosanskim na-

mjesnikom. Sada je mogao nastaviti svoj posao. Ra-

zumije se, da su kršani rado gledali, kako im se

skidaju s vrata ovi zulumari, a zloradost njihova

našla je izljeva i u onoj porugljivoj pjesmi: „Dokbijaše Kukavica paša, Ne znade se tkoje bio basa! Smotaše saruke u sanduke,Jatagane baciše na tavane i td." Posredo-

vanjem jenjiarskog age Me h med paša bi mak-nut (1755.), al druge godine zatim vicimo ga opet

u Bosni, gdje je još ostao do 1760. godine, pro-

ganjajui i dalje base. Za svoj rad, koji je oito bio

u intencijama porte, ali su se dakako one premasituaciji mijenjale, bude Kukavica lišen svih asti i

prognan na Kretu, gdje je valjda nasilno poginuo,

dok domai Ijetopisac bilježi, da ga je na putu u

Carigrad stigao ferman, da odmah ispije fil-

džan (t. j. da se otruje).^)

Kroz itav osamnaesti vijek borili su se stanov-

nici Crne Gore (Brda) za svoju neodvisnost protiv

Osmanlija.-) Jedna epizoda loga vojevanja vrijedna

je specijalnog spominjanja na ovom mjestu, Udoba Šepana Malog uznemirivali su Br-gjani pogranine turske krajeve. Po zapovijedi iz

Carigrada skupio je tadašnji bosanski namjesnik S i-

lahdar Mehmed paša (od 1766.) bosanskuvojsku oko 28.000 ljudi, dok je ^s druge strane bilo

^1 Sr. Juki o. c. p. 144—145. Kneževi o. c. p. 71—72.Bašagi: Kratka uputa p. 105.

-) O jednom turskom pohodu na Crnu Goru god. 1756.

isp. detaljnju studiju Jovana N. Tomia: Turski pohcd naCrna Goru 1756. god. (Glas XCII p. 256—340). Ve je Meh-med paša isposlovao ferman od sultana, da napadne Crno-gorce. No usred priprava bi ski.iuti postavljen za solunskogapašu. Napadaj na Crnu Goru izveo je Cehaja Ahmed paše,

nasljednika Mehmed pašina. Crnogorci su morali pristati naplaanje haraa. — Jovan Tomi iznaša neke detalje o la-

komosti JMehmed-pašinoj za novcem. (Isp. osobito p. 277.)

na okupu oko 40.000 rumelijske vojske. Usprkostolike vojske, nijesu Brgjani podlegli. Tek što su se

Bošnjaci povratili svojim kuama, došlo je do sukobaizmegju Rusije i Turske, a onda do rata (1768

—

1774.) Bošnjaci moraju slati vojsku u daleku tu-

gjinu. Koliko su bili oprezni, pokazuje nam najbolje

injenica, da su na vrat na nos pokupili od kršanaoružje prema posebnoj naredbi (1769.) Ovu naredbunijesu izveli krajiški kapetani, izgovarajui se, daoni ne sumnjaju o svojoj raji, te da im i ona po-maže uvati granicu od neprijatelja.^)

Ako su i Bošnjaci sudjelovali u ratu Rusije s

Turskom, oito se u to doda pokazuje otpor Bošnjakada idu u tuojinu. Nekako je Turska poela radi svo-

jih nesretnih vojna gubiti u njihovim oima, a Bo-šnjaci su mislili, da valja štediti sile za obranu užedomovine.

Naredbe centralne vlade u vojnikim stvarima

iza mira u Kuuk- Kajnardže (1774.), koji je za Turskuopet znaio jednu etapu propadanja, pokazuje i od-više oito, da je porta htjela u budue sprijeiti mli-

tavost Bošnjaka u obrani carstva i obvezati ih nastrogo ispunjavanje dužnosti. Za karakteristiku odno-šaja onoga doba iznašamo naredbu od god. 1774.,

ma da je ona, kao i druge u praksi ostala nesprovedena.Poznato je, da su po lenskom sustavu zajimi

ispahije bile uvijek dužne na zapovijed alajbegapoi na odregjeno mjesto i sudjelovati u borbi. Be-glerbezi i alajbezi su zloupotrebljavali svoju vlast i uzi-

mali zijaniete i timare a dijelili ih svojim ljudima

pod uvjetom, da nove timarlije i njima nešto od tog

dadu. Tako je Bosna, koja je nekada mogla opre-

miti po 20000 spahija, za posljednjeg rata opremilauz silne prijetnje iz Caiigrada zajedno s plaenicimajedva po par hiljada, jer se veina timara nalazila

u rukama pojedinaca pod imenom ljudi, kojih nije

ni bilo na zemaljskoj površini.

^) Batini I. c. p. 128

— 9 —

Godine 1777. proitan je carski ferman po

Bosni, u kome se odregju je nasljedstvoipodijeljivanje timara vrijednim lju-

dima i prijeti se smrtnom kaznom be-

glerbegu i alajbegu, koji bi se usudiozloupotrebljavati svoju vlast. Za bolju si-

gurnost mora se u svim gradovima u sudski pro-

tokol pc jedan vjeran prepis berata zavesti.')

^) Bašagi o. c. p. 109.

II.

RAT RUSIJE I AUSTRIJE S OSMANLIJAMAI BOSNA (1787—1791.)

Ve 1782. godine sklopio je car Josip II.

s 1 uskom caricom Katarinom II. savez protiv

Osmanlija. Ruska carica Katarina II. i njeni držav-

nici zagrijali se za ideju uništenja Turske u Evropi

i za Oonu'ak grkoga carstva. Josip II. htio je pro-

širiti granice svoje države na jug. Još od svoje ma-tere carice Marije Terezije ba.^jtinio je suko-be s Turskom zbog trgovine na Savi i Du-navu. Tražio je od Osmanlija desnu obalu Save i

jedan dio Bosne, ali mu je Turska to odbila. Tražio

je slobodu brodarenja na Dunavu, gdje je svaka

lagja iz njegovih zemalja prolazila slobodno samodo Vidina, a ovdje se morala roba prelovariti na tur-

ske lagje, koje su vozile robu dalje po Dunavu u

Crno More. Trgovci su esto bili izvrgnuti samo-volji, pa je i prestala austrijska trgovina na Du-navu i prešla u ruke Turaka. Savez s Rusijom, u-

ništenje turske vlasti u Evropi, proširenje austrijske

vlasti na teritoriju srpskom i bosanskom, a Dunavslobodan za trgovinu, to su bile nade Josipa II.

Kada je Turska radi Krima navijestila Rusiji

rat, posredovao je Josip II. u Carigradu u korist

ruskih zahtjeva. Turska je to posredovanje odbila,

a Josip II. zapoe ratovanje kao ruski saveziiik s

lozinkom: „Neu metnuti maa ukorie, dokle mojoj

kui ne pridobijem, što joj je oteto".

u

Nije nam zadaa, da zagjemo u detaljno pri-

kazivanje ovoga rata. Na ovom nas mjestu zanima

uloga, koju je Bosna igrala u tom ratu.

Josip II. pazio je ve davno prije rata budno na

prilike u Bosni. U tu svrhu stajao je vazda u svezi

s nekim franjevcima. Kad je douo, da je umro ta-

danji bosanski biskup Dobreti (januar 17S4.),

upotrebio je sav svoj upliv kod rimska stolice, da

ga zamijeni na stolici bosanskog apostolskog vikara

njegov ljubimac fra Augustin Botos-Oki,bivši provincijal. U tom nastojanju podupro ga je i

general franjevakoga reda. Rim, koji je i onako bio

zabrinut zbog carevih reforama, koje su zadirale

duboko u crkvene stvari, požurio se, da što prije

udovolji želji carevoj. Koliko je lo godilo njegovim

namjerama, vidi se najbolje iz toga, što se carski

poslanik Herzen usmeno i pismeno zahvalio papi

za naimenovanje Okia apostolskim vikarom. Okibude u Rimu posveen u franjevakoj crkvi ,,Ara coeli"'.

Nije nam poznato, da li je morao dati kakvih obe-

anja carevom poslaniku, ali kad se vratio iz Rimai onda Bea u Bosnu, v^ralio se obradovan osobitom

carskom naklonošu.Ovu piliku upotrebili su franjevci i zamolili

cara (u aprilu 1784.), da primi o svom trošku ne-

koliko bosanskih klerika u svoje zemlje, jer oni o-

skudijevaju na podmlatku. Molbu ovu potkrepi i Oki.Car Josip II. se požurio s odgovorom. Preko ugar-

skog namjesnikog vijea obznani on gjakovakogabiskupa Matu Franju Krticu, da je u tu svrhu

odredio jednu zakladu, opredijeljenu za sv, zemlju,

koja je iznosila svoiu od 107.700 forinti i da se od4^ kamata othranjuje mlagje bosansko sveenstvou opem zagrebakom sjemeništu (pro educando ju-

niore clero Bosnensi"). Ovu je zakladu kasnije po-

veao grof Nitzky, doavši od svoga 120COforinti. '^)

') Batini: Nekoliko piiloga itd. (Starine 17. p. 101, J;

Batini: Djelovanje Fra.ijevaca 111. p. 153—154.

12

Josip II. spremio je vojsku od 200.000 dobroopskrbljenih pješaka sa 1000 topova. Bila je to

vojska, kakvu Austrija još nije digla nanoge. Glavni vojvoda rata bio je carev uitelj i

reorganizator vojske maršal grof Lacy. Na ne-

sreu Josipa II. ovaj je general bio potpuno nespo-

soban i skrivio je sav neuspjeh austrijski u ovo ni

ralu. Razmjestivši vojsku u velikoj liniji, pazio je

na razna manevrisanja po naelima neke taktike i

izgubio tim naganjanjem više vojske nego da je

bio bitku. Grof Lacy vodio j'^ centar vojske ; desnokrilo (Hrvati) uz Unu i Savu sa 50000 vojske

vodio je knez Ivan Lichtenstein. Slavonskomzboiu stajao je na elu grof Josip Mitrovski.

Formalno je rat bio naviješten tek 8. febru-ara I78S. Maršal Lacy objavi rat i izda proklama-

ciju na pravoslavni elemenat u Srbiji, Bosni i Alba-

niji, stavljajui u izgled Srbima privilegija, jednaka

onima, što su ih in)ali oni, koji su ve u Austriji

živjeli. (,,Denen an ottcmanischen G.anzen sich be-

findenden der morgenlandischen Kirche zugeihanen

Christen iiberhaupt, insbesoiidere aber deiien i Bo-snien, Albanien und Serbien und anderen Provin

zen sich befindenden Mitropoliien, Erzbischofen,

Bischofen, Protopopen, Pfarrern etc. und dem sammt-lich iibrigenVolke und Innwohnern sey hiemit kundgemacht"). Slian patenat upravljen je i muslima-

nima u tim pokrajinama.^)

Carevi ljudi razišli se Bosnom i Hercegovinom,

da dižu narod na oružje, koji je i onako ve bio

pripravljen po franjevcima. Zaas se osnuju dobro-

voljake ete i prešavši Savu, prikljue se hrvatskoj

vojsci..2)

^) Drag. M. Pavlovi: Srbija za vreme posljednjeg au-

Btrijsko-turskoga rata. Beograd 1910. p. 17; p. 275—276.

-) Batini navodi poimence neke fianjevce, koji su ak-

tivno sudjelovali u korist carevu. Dosta je malo zabilježeno

o toj franjevakoj pomoi. (1. c. p. 157—158; p. 163).

13

Glavna borba u Bosni vodila se oko grada

D u b i c e, stoga Bošnjaci po'zvaše taj rat „dubikimratom'' ^) Knez Lichtenstein poeo je topovima biti

Dubicu. Iz Carigrada na brzu ruku spremiše u

Bosnu za namjesnika Beirbašu, koji popisa 32bajraka Sarajlija i Visoana, pa ih otpremi u Krajinu.

Osim toga raspisa još na sve strane bujruntije, da

se sakuplja vojska za opu obranu. Krajišnici uprusile, da složno brane Dubicu. Knez Lichtenstein bio

je ve rasklimao zidine grada i htio jurišati na grad,

kada stiže gradu u pomo 8u00 Turaka. U vojsci

kneza Lichtensteina nastade smetnja, sam knezskoro da nije pao u ruke Turaka, da ga ne spasi

Franjo Jelai, banski pukovnik sa svojimkrajišnicima, koji je ujedno spasio sve topove i

vojsku. Kada stigoše opet novi glasovi o dolaskuvelike turske vojske sa strane Banje Luke i Gradi-

ške, uplaši se Lichtenstein i ostavi desnu obalu Une.S nešto više sree vojevao je grof M i t r o v s k i,

koji je zauzeo Šabac (u aprilu 1788). Tai grad je

carska vojska trebala radi upada u Bosnu iz Srbije.

Glavna vojska stradala je u movarnimkrajevima Bake i Banata. Osmanli'e pro-

vališe pae u Banat i pripraviše glavnoj vojsci

silnih neprilika, gotovo rasulo. Ni prisutnost carevau vojsci, koji je skoro zaglavio, ne pomože ništa.

Sada se tek Josip H. odlui, da izmijeni za-povjedništvo vojske. Vojsci u Hrvatskoj po-stavi na elo proslavljenoga Gideona Laudona,nekada- likog pukovnika, a grofa Lacy-a zamijenigrof Andrija Hadik.

Cim je Laudon preuzeo zapovjedništvo, okrenese ratna srea. U augustu zauzme Laudon Du-bicu , a iza toga Novi. beir basa opremi na-redbe na sve strane, da se ide brže bolje na ba-njaluko polje, gdje razvi bajrak da eka, dok seokupi vojska. Dok se vojska okupila nasta i jesen,

^) Još i danas, veli Batini, spominjaju dobu i brojegodine, kada je na Dubici top pulcao (1. c. p. 157).

14

a vezir u dogovoru s prvacima bosanskim ostavi

za proljee da povrati Dubicu i Novi.

S ovim Laudonovim pobjedama svrši se voje-

vanje godine 1788. Gubitak Dubice i Novoga kosnuose islamskoga svijeta u cijelom turskom carstvu.

Sam Šejh-ul-Islam Essejidi Mehmedia-mil otpremio je okružnicu na sve muftije i ulemu,

da osokole zemljake svoje na rat.^)

U proljee 1789. zauzme Laudon Berbir(Tursku Gradišku). Bosna se nekako vrlo mlakospremala, da povrati Dubicu i Novi. NamjesnikBeir basa povjerio je sav posao svom ehaji

Ibrahim-agi, a on ostade u Travniku. Bosanskaulema i ajani optužiše ga u Carigradu, a porta posla

u Bosnu Arslan Metimed pašu, po-jerivši mui ukupno zapovjedništvo nad bosansko-hercegova-

kom vojskom. Kada je Arslan paša stigao u Trav-

nik doekaše ga i vijesti, da je kršanska vojska

pod Gradiškom. Bosanska vojska pohita onamo i

piotjera kršane preko Save.-)

Laudon je megjutim (28. jula 1789.) bio ime-

novan vrhovnim generalom, zauzeo Beograd i

Srbiju do Timoka.U Bosnu je pod jesen 1789. stigao s vojskom

od 15000 ljudi, Bošatlija paša, ali njegova

akcija nije imala nikakove koristi, jer su baš u to

doba nastale razmirice megju bosanskim ajanima.

Nijesu nam poznati razlozi tim razmiricama, samoznademo, da su i u Carigradu bili s Bošnjacima

veoma nezadovoljni. Posebni glasnik nosi iz

Carigrada ferman, u kojemu se Bošnja-cima predbacuje kukavština te da se

nijesu ponijeli kao oevi i djedovi. DaBošnjake barem nekako primiri i da im ugodi,

imenuje porta vezirom Bošnjaka Mehmed pašuMira lema. Bosanski i hercegovaki prvaci saku-

') Bašagi: o. c. p. Il3. Tu je otštatnpanatava vrlo karakteristina okružnica.

) Bašagi o. c. p. 114.

— 15 —

piše se u Travniku i odgovoriše na carigradsku

poruku, da vojnici njiiiovi radije brane svoje ognjište,

u koje esto provaljuju careve ete, nego da pro-

valjuju preko Save i haraju neprijateljsku zemlju.

Traže dalje od države, da isplati vojnike, koji u-vaju bez ikakove plae ve šest mjeseci pograninegradove.

Ova izjava pripisana je u grijeh Miralem paši,

pa ga zato porta svrgne, a koncem februara 1790.

stiže u Bosnu novi vezir Hadži Salih paša.Ovaj sazove prvake u Travnik i tu bude odregjeno,

da svi zajimi, spahije i agaluci, zatim iz sela i ka-

sabe, svake kue po jedan ovjek mora poi na

vojsku. Roište je bilo odregjeno koncem maja

1/90. godine.

Megjutim se pripravljala poznata epizoda toga

rata kod Cetin-grada. Ve u proljee 1789. za-

mislio je Laudon uzeti Cetin, ali se to generalima

inio muniji posao, nego li uzimanje Berbira. Tek1790. mogao je general Wallisch, dobivši do-

voljna sprava i lumbarada krenuti pod Cetin. ^)

Vojska carska dospjela je u blizinu grada u drugoj

polovici mjeseca juna i stade odmah sipali vatru

na grad. Posada se branila pucajui iz topova i pu-

šaka, a na 1. jula izleti dva puta iz grada, na-

pavši poziciju generala Wallischa na Romanovibrdu. Ovaj ih suzbije na oigled ovee turske

vojske, koja je stajala u obližnjoj šumi nepomino,bojei se izai u kreševo.

Na 1. jula poela je tjesnija opsada grada,

jer su carevci primakli topove jedno 200 koraaja odgrada. Tek 12. jula navališe Turci, jaki 6000 naprotivnike šaneve, ali su morali pred topovimauzmaci. Valra na grad trajala je neprestano dan i

no. Premda je grad bio ve gotova ruševina, op-

koljenici, njih jedva jedna tisua, ustrajaše hrabro u

obrani, nadajui se u pomo turske vojske. 20. jula

bi napokon grad uzet jurišem. Megju prvima po-

^) Lopaši: Oko Kupe i Korane p 122.-123.

— 16 —

peo se u grad Mihajlo Ogr iz o v i, tada straž-

meštar sa 25 ogulinskih i slunjskih dobrovoljaca.

Oni su nosili u rukama granate i bacali ih pred

Tutke. Uza to zapališe grad, koji je za pola sata

bio sav u plamenu. Zapovjednik tvrgjave Ali-be gBeširevi, starac od 112 godina, pade živ

u ruke carevaca. Turska vojska, koja je bila utaborena

kod Grabarske, pobježe sjutradan, im je ula, da

je pao Cetin. Cetin je gorio etiri dana, dok nije

•izgonio sve, što je bilo od drva. U svemu je za-

robljeno bilo 144 vojnika od preostale posade i

70 topova.

Doskoraiza pada Cetina umre i Josip II. Poslije

njegove smrti poelo se pregovarati o miru, koji

je najposlije sklopljen u Svištovi 1791. godine. Josip

11. nadao se bio, da e barem ispraviti granicu Hr-

vatske do Une, da e porušiti Beograd i Oršavu,

koji se više ne bi nikada smjeli podizati. Po pred-

bježnim ustanovama svištovskoga mira imala se

faktiki pomaknuti granica do Une, ali kad je došlo

do provedbe, dobila je Hrvatska komadi zemlje kod

Cetnia i Drežnika, ispod gore Plešivice kod Plit-

vikih jezera, i u Krbavi. Sav unski kut osiao je i

dalje Turskoj.^).

Dok se pregovaralo o miru u Svištovi imao

je Salih paša uspostavili staru slogu megju bo-

sanskim prvacima, jer se za ovo pošljedne vrijeme

pojaviše megju njima mnoge razmirice. Pošto

se dugo zavlaila rasprava o miru, bojao se Salih

paša, da ponovo ne dogje do rata. On zato pozva

Dosansko-hercegovake prvake na vijee u Travnik,

da ih izmiri i pripravi za svaki sluaj. ini se, da

mu je to donekle i uspjelo, jer je sve priprave za rat

uinio i bio pripravan na zapovijed iz Carigrada

provaliti u Hrvatsku. Kad mu je u julu 1791. stigla

vijest iz Carigrada, da je sklopljen mir, raspusti

vojsku i vrati se u Travnik. Hadži Salih pašabio je odregjen i za lana povjerenstva, koje je

^) Lopaši: Biha i bihaka krajina p. lU.

— 17 —

imalo ustanoviti s austrijskim povjerenstvom granice.

Krajišnici su i ovom zgodom oponirali odregjivanju

granice. Bišani i Izaiani ne samo da su

Salih pašu tužili u Carigradu, nego su i pucali iz

topova na austrijske povjerenike. i) Gradišku, Du-bicu i Novi predala je Austrija Turskojtek godine 179 7.

Tako je svršio taj rat oez ikakovih uspjeha za

Austriju, a bio je poet Josipom II. u vrstoj nadi,

da e mu pasti u ruke itav sjeverozapadni dio

Balkanskoga poluostrva. Prilike specijalno u Bosni,

bile su za nj veoma povoljne, jer nije bilo pravogasklada izmegju namjesnika i bosanskih prvaka, ali

opet su se i ovaj put Bošnjaci hrabro bor»li za

carstvo. Poznat nam je sud klasinog svjedoka

ovoga doba, generala Laudona, koji je rekao

slijedee rijei o obrani bosanskih gradova: „Upravoje nevjerojatno i nadmašuje svaku pre-dodžbu, koju bi ovjek sebi htio stvoriti,

kako su vrsto gragjeni mali bosanskigradii, kako se tvrdokorno u njimaTurci bore i s kojom se lakoom oniumiju iznova ušaniti, kad im se razorijedna obrambena linija; jedva ima tvr-

gj av a, s kojima bi ovjek imao tolikoposla, a svakom drugom narodu dadese laglje doskoiti. "2)

^) Bašagi o. c. p. 116-) Thalloczy: Geschichte Bosniens (Osterr-ungarische

Monarchie in Wort und Bild) p. 262.

III.

DOBA USTANAKA I REFORAMA U OS-

MANLIJSKOM CARSTVU.

A.

Od svištovskoga mira do godine 1820.

Za vlade sultana Selima III. (1789—1806.)prevladalo je i ustalilo se u svim uvigjavnijim kru-

govima Turske uvjerenje, da država mora propasti,

ako se jenjiari ne izmjene regularnom školovanomi disciplinovanom vojskom, kao što je to bilo posvuda u Evropi. Sultan Selim nije trpio jenjiara,

a bio je iskren prijatelj reforama. U to ime izdao

je on neke naredbe o reformi u vojsci, poznate podimenom „Nizami Džedid" (nova organi-zacija). Provedbom ovih naredaba poe se odmahkao što se poelo i pobiranjem novoga poreza. Da-kako, da se našla odmah i opozicija protiv tih

reforama. Masa carigradska prozvala je novi regle-

ment „Giaur Talimi" (reglement nevjernika), a

jenjiari, kojima je bilo naloženo, da vježbaju potom novom reglementu, ne htjedoše o njem ni uti.^)

Poetak gušenja jenjiarske samovolje uinjenje poslije svištovskoga mira na teritoriju beograd-skog p a š a 1 u k a. Pri tom je dakako bilo više dobre

') Rosen : Geschichte der TUrkei vom Jahre 182G— 1866BdI. Leipzig. 1866. Novakovi; Die Wiedergebutt des ser-

bischen Staates (1«04-1813), Sarajevo 1912. p. 12—13.

19

volje, nego li snage u sultana i njegovih savjetnika.

Jedna od taaka svištovskoga ugovora o miru sa-

vržavala je i uvjet, da se na granici austrijsko-turskoj

utvrdi mir i red. Ovo je bilo mogue samo tako

provesti, da se jenjiarima uskrati povratak u Beo-

grad i Srbiju. Guverner Beograda Abu Bekirpaša zapoeo je svoje gospodstvo time, da je neo-

ekivano dao pogubiti Deli A h m eda, jenjiar-

skoga poglavicu u beogradskom pašaluku. Poslije

toga je rastjerao jenjiare, koji ostadoše bez vogje,

a spremali su se na povratak u Srbiju i dao ujedno

objaviti, da jenjiarima nije dozvoljen povratak u

ovu provinciju (1792.) Jenjiarima je ipak uspjelo

još iste godine povratiti se u Srbiju, te ih je ttk

j794. potjerao iz Srbije TopalAhmed paša a

Srbija dobila posebnim hattišerifom privilegij, da su

iz beogradskog pašaluka jenjiari iskljueni,^)

Protiv reforama sultana Selima III. digao se

otvoreno iskusni i sreom praeni Osman PasvanO g 1 u (Pasvandžija).On je otjerao sultanove pristaše iz

Vi dina, restaurisao tvrgjavu i dao razglasiti, daustanak nije naperen protiv sultana nego protiv

njegovih savjetnika. God. 1795. vodio se oko Vidina

formalni rat protiv Pasvandžije, ali on se održa

protiv svih sultanovih vojskovogja. Nemo tadanje

Turske vidi se najbolje po tome, što se porta mo-ralas Pasvandžijom nagoditi. Godine 1798. napala gaje opet velika carska vojska, u kojoj su se nalazile

iete izBosnepod Mustaf a pašom Perišanom,ali i ovaj put mu nijesu mogli doskoiti. Pod jesen

se Bošnjaci vratiše svojim kuama.-).Pošto je radi Egipta došlo do f r a n c u s k o-t u r-

skoga rata, osjetila se porta u još veem škripcu,

pa zato je morala popustiti jenjiarima. Posebnimfermanom dozvoljen im je povratak i u beogradskipašaluk. Sada zareda u beogradskom pašaluku go-

spodstvo dahija (uzurpatora), koji podijeliše vlast

Novakovi o. c. p. 9.

-) Bašagi o c. p 118.

-20—

nad pašalukom i svojim nasilnim postupkom izaz-

vaše ustanak Srba pod Gjorgjem PetroviemCrnim (Karagjorgjem) 1804, godine.

Bošnjacima imala je zapasti veoma važnazadaa, da uguše srpski ustanak. Turskaimala je na sve strane neprilika, nije mogla svladati

ni Pasvandžije, a sada joj se nametnu ovdje novaopasnost. Sve onamo do 1813. godine opaža se

neka mlitavost sa strane došnjaka u obrani interesa

Turske u Srbiji. Pokušaj reforama sultana Selima III.

prouzrokovao je ope nepovjerenje osobito premavezirima tugjincima Osmanlijama, koje su poeli sma-trati kao oružje »nevjernika«. Slabost, koju je Turskapokazivala u zadnje doba, digla je mo bosanskogaphmstva. Ovi su kao »bedem Islama« s prijezirom

gledali na turske namjesnike, koji su svojim na-

prasnim, nespretnim nainom izazivali bosanskeprvake. »Turska, govorili su megju sobom, nije u

stanju bez naše pomoi ukrotiti šaku Srba, što se

tako golemom nama ukazuje?« Prema svjedoanstvuvrlo oštroumnoga francuskoga konzula u Travniku,

Pierra Davida (1806— 1814.) oni uope nijesu

marili, da se bore više u tugjoj zemlji za carstvo.^)

Ovo je bilo potrebno naglasiti, da se razumije

udnovato držanje Bošnjaka prema srpskom ustanku.

Imat emo jošte prilike, da se u pripov jedanju do-

gagjaja, koji su u svezi sa srpskim ustankom, na

to držanje Bošnjaka povratimo.

Zadaa da Srbe primiri, zapade nekadanjegabeogradskoga guvernera, sada bosanskoga namjes-

nika Abu Bekir pašu. U drugoj polovici juna

god. 1804., kad su ve Srbi oistili zemlju od da-

hija, pokupi Bekir paša nešto bosanske vojske i

pogje u Srbiju. Srpske ustaše zaprijeiše mu put u

Beograd i tako ga obrlatiše, da nije mogao uiniti

ništa. Njegov boravak u Srbiji, sa zadaom da pro-

vede istragu, bio je bez svakog autoriteta.

') Jt lavi: Iz prepiske francuslcog generalnog konzulata

u Travniku u godinama 1807.—1814. {Gl. z muzeja 1904. p.

270)

— 21 -

Megjulim stvari su se na oko primirile, dahija

nije više bilo i Bekir paša povrati se u oktobru u

Bosnu. Karagjorgje opremio je pisma na neke bo-

sanske prvake, svaljujui krivnju radi nemira u Srbiji

na dahije i nastojei ne bi li bosanske pivake sklonio,

da ne pomažu Turskoj gušiii ustanka u Srbiji.^)

Turci u Srbiji u poetku us'anka simpatizuju sa

Srbima u borbi protiv dahija i zauzimlju se u Cari-

gradu za nje. Od bosanskih prvaka zauzima se za

Srbelbrahim beg Vidaji iz Zvornika.^)Kako je ustanak Srba zauzimao sve šire di-

menzije, ratuju po malo Bošnjaci za Abu Bekirovognasljednika Mustafa paše Smajilpašia i

onda Husrev-Mehmed paše (u martu 18U6.).

Bošnjaci su u proljee 1806. provalili u Mavu i

zaposjeli zapadne dijelove Srbije, Protiv Bošnjakaborili su se uspješno vojvode od Podrinja. PopMilutin iz Gue svlada u junu nedaleko Požegesarajevske ete pod Ord-agom. Karagjorgje svlada

Hadžibega iz Srebrenice na visini od Bra-ta i a, zapadno od V a 1 j e v a i natjera ih u bijeg.

Glavnu bosansku vojsku razbije kod Krnjia i

Mesaraca Janko Kati, plativši tu pobjedusvojom glavom. Karagjorgje je u to pošao premaSapcu i razbi Bošnjake u glavnoj bitci kod M i š a r a,

koja je svršila tako potpunom pobjedom, da se

s ove strane nijesu trebali bojati Srbi itave pre-

ostale godine nikakove navale. Jedan dio bosanskevojske povukao se poslije bitke kod Mišara u Šabac,ali su moiali odanle izai u februaru 1807. i predati

grad Karagjorgju.'^)

Godine 1807. zapoe rusko-turski rat,a time i zbliženje Rusa i Srba i veliki upliv Rusana pravac srpske politike i borbe. Nastojanje Rusada pomognu Srbiji protiv Turske, gledao je parali-

zirati Napoleon, koji je bio sklon Turskoj. Ima-

^) Bašagi; o c. p. 119.

') Novakovi: o c. p. 24.

^) Ibid. p. 38. 39. 40. 41.

22

jui Dalmaciju u svojim rukama, on je s izvjesnim

nakanama imenovao konzulom u Travniku PierraDavida (god, 1806.), koji je na svoje mjesto stigao

u februaru 1807. godine. Pierre David bio je bistra

glava i znao se vješto uzdržati na svom mjestu sve

onamo do 1814. godine, kada je konzulat bio ukinut.

Njemu imamo zahvaliti mnogu dragocjenu vijest ozamršenoj situaciji onoga doba u Bosni. Mehmedpaša, tadanji vezir bosanski, doekao je Davidaprema njegovom izvještaju upravo sjajno. Ovo ipak

nije sprijeilo, veli David, neke ovdašnje stanovnike,

da me na ulici ne susretnu pogrdama i dadu mi naziv,

stoga obino davaju kršanima (gjaur). Sjajan doekfrancuskoga konzula nije proizašao zaista samo iz

simpatije vezirove prema Francuzima, nego je vezir

morao sigurno to da radi po naputku iz Carigrada.

Kakvo je nepovjerenje vladalo tada u Bosniprotiv carigradske politike, vidi se najbolje iz toga,

što se dolazak fiancuskoga konzula nemilo dojmioBošnjaka. Oni su mislili, da je David ovamo stigao,

da provede prenos zemljišta i da je Bosna predanaFrancuskoj.^) Neki su opet mislili, da je konzuldošao, da pomogne Sibima. Radi opeg nepovje-

renja nije Mehmed paša mogao preduzeti nikakoveenergine akcije protiv Srba.

Nakana je Francuske bila, da iz Dalmacijepošalje jedan pomoni kor protiv Srba u smjeru

Sapca i Beograda i da pomogne tako ugušiti srpski

ustanak. Ovu nakanu Francuske potvrgjuje David u

jednom svom izvještaju, Mehmed paša bio je valjda

prema višoj uputi toj ideji sklon i toplo se zauzi-

mao za Davida, kad je ovaj bio izvižen sa svojim

ljudima napadajima sa strane Travljana. Jednomovakovom prilikom sazvao je Mehmed paša divan

od paša, kapetana i aga, koji su odmah u poetkuvijearja poeli mumljati, da se on prodao Fran-

cuzima i da je posiao gjaur.

i) Jelavi 1. c. 270.

— 23 —

Veoma karakteristiki odgovor Mehmed pašin za

prilike ovog vremena, prema Davidu glasio je: „Ja

sam Turin, a ne gjaur, ali ja ljubim Francuze, što su

najstariji i najiskreniji prijatelji osmanlijskoga carstva.

Teško vama, ako rasrdite Francuze, jao onima, koji meuvrijede; jer ako njih rasrdite, mene ete uvrijediti.

Ako ovdje nastane protiv njih pobuna, ja u uzjahati

konja ispred svojih mameluka, stavit u do sebekonzula i udarat u po buntovnicima. Zatim uotii u Carigrad, da tražim osvetu protiv ove pokra-

jine i vratit u se na elu 20.000 vojnika, da je

kaznim. Pa što se mene tie vaša Bosna?Ja nemam šo da izgubim; moje se žene ne nalaze

ovdje, moja je ast obezbijegjena, ja nemam bo-

gatstva. Imam samo da sabljom branim svoj život.

Teško vama, ako razgnjevite mene i Francuze!"Na ovaj energini i malo osmanlijsko hvalisavi

govor, obeaše bosanski ajani, da e lijepo doekatifrancusku vojsku, ako bude htjela ii preko Bosne. ^)

Ovako je izvjestio u martu 1807. David svojuvladu, a u maju opet izvješuje francuski generalSebastiani u Carigradu, da je porta voljna zatra-

žiti jedan pomoni kor od Napoleona protiv Srba^.)

Dok je Francuska htjela pomoi Turskoj, kom-biniralo se opet s rusko-srpske strane prekoBosne napasti Francuze u Dalmaciji. Taj plan bio

je veoma fantastian, ali se i Rusi i Srbi vratiše još

jednom kasnije na tu ideju, samo je dakako ne izve-

doše.

Osim ovog ruskog i francuskog nastojanja

valja zabilježili, kako S3 Austrija ponijela u toj situ-

aciji. Tadanja najbistrija glava, najbolji posmatraAustrije, nadvojvoda Karlo, zagovaraše od 1807.

godine okupaciju Jadranskog troku'a. Austrija nije

pustila s vida prilike u Bosni i u Srbiji.-^)

^) Ibid. p. 270.

-) Novakovi o. c. p. 58.

) ThaUoczy 1. c. p. 266.-267.

— 24 -

Ustanak Srba našao je u zemlji saveznika.

Znademo za hajduke ete bosanskih Srba 1807,

do 1808.^) Konzul David pripovijeda da su bosanskevlasti našle pismene dokaze o zavjeri pravoslavnih

vladika, koje su javljale, da je razoružanje raje (Turci

su naime raji oduzeli oružje) samo prividno i daoni imadu dobro sakrivenog oružja i netom se pri-

bliže Srbijanci Tuzli, svi e se pravoslavni dii protiv

Turaka. Konzul David dalje javlja, da je obadvijemvladikama odsjeena glava (? !)-') I franjevci se uprvom dijelu srpskog ustanka nadali mnogo od tOJ

pokreta, jer su vjerovali, da e Austrija otvoreno

podupirati Srbe. Katolici u Hercegovini i u Dalmaciji

obodreni uplivom Crne Gore, nadali su se od Rusai Srba svome oslobogjenju. U oktobru 1807. znadeDavid priati o nekom potajnom pokretu katolika

u Banjoj Luci i o prebjeglim katolikim biskupima (?)

preko Save. Vojska se s austrijske strane skuplja

na Savi, a Turci se groze, da e poubijati sve

kršane.'')

Beki je dvor bio dobro informiran o rusko-

srpsko-katolikim simpatijama, pa je zato bila izdana

lozinka, da sa bosanske katolike nastoji uvjeriti, da

imadu oekivati samo od Austrije oslobogjenje.

3. juna 1808. stigao je u Travnik i austrijski konzul

Mittesser, koji je imao valjda u tom smislu da

radi. U ovim svim moguim stranim uplivima u zemlji

teško su se razabirali muslimani Bošnjaci. Osjeali

su da neprijatelji sa svih strana nastoje i rade protiv

njih, pa su mislili, da im je najprea dužnost braniti

svoju vlastitu zemlju.

U Carigrad nijesu gledali nikakovom nadom.U junu 1807. oborili su ondje jenjiari pomouŠejh-ul-Islama Selima III. i postavili na prijesto

Mustafu IV., a i ovaj je samo kratko vrijeme vladao.

Husref Mehmed paša nije mogao nikako

da sebi pribavi autoriteta u zemlji i da odluno

*) Batini 1. c. p. 182.- Jelavi 1 c p. 274') Ibid. p 280.

-25 —

povede vojnu na Srbe. U aprilu 1807. provalili su

Srbijanci preko Drine i udarili na Janju iBije-

1 j i n u. Drugoga dana napao ih je bijesno A 1 i p a š a

i potisnuo preko D.ine.^) Ovaj neuspjeh popravljen

je donekle zauzeem Uzica sa strane Srba.

Zaludu dolaze fermani iz Carigrada, da se

digne jaka vojska protiv Srbijanaca. Bošnjaci se ne

miu Konzul David izvješuje, da u zemlji postoji

feudalna anarhija »nepopravljivih bar-

bara^<. U Sarajevu, tom leglu opozicije, postoji

neka vrsta oligarhijske republike, koja namjerno

radi u svemu protiv onoga, što vezir hoe.-)

Tužbama Bošnjaka protiv Mehmed paše udo-

voljiše napokon u Carigradu i u aprilu 18U8. stigne

u Travnik zamjenik mu IbrahimHilmi paša.Husref Mehmed paša imenovan je guverneromMaedonije. Nilbrahim paša nije mogao uiniti

reda. David nam drastino crta nemo vezirovu i

drzovitost travnike svjetine. Sarajevska oligarhija

ne priznaje ni vezira ni njegove vlasti, a i Banja

Luka je nepokorna. Ve tri mjeseca otkako je Ibrahim

paša ovdje, a ne može se govoriti o kakovoj vladi.

itava pokrajina je u periodu potpune anarhije —svako okružje ima svoga posebnoga vladara,^) Kadasu srpske ete provalile u srebreniki kotar, Ibrahim

paša se ni ne mie. On veli, da nema naloga.^)

Godina 1808. donijela je opet promjenu nasultanskoj stolici. Koncem 1808. digao se Mustafabajraktar, da uspostavi Selima III. Ovaj ustanak

stojao je života Selima III., oborio je s prijestolja

Mustafu IV. i digao na nj Mah muda II. Ovajdade smaknuti Mustafu i ouva prijestolje tako,

daje potvrdio prava i privilegija jenjiara. Mahmud II.

stekao je još za Selima III. uvjerenje, da se nemože ništa uiniti na preac.

^) Jelavi 1. c. p. 272. Novakovi o. c. p. 57.

-) Jelavi 1. c. p 458.^1 Ibid. p. 466.

*) Ibid. p. 467. Isporedi još Miško vic: Srpskavojska i vojevanje za vreme ustanka 1804.-1815. (Glas 47.)

p. 34.

26

Kada je god. 1809. zapoeo iznova rusko-turski rat, poeli su i Srbi energinije vojevali.

Borba nije baš bila sretna po Srbe. Oni su ljuto

bili poraženi kod Niša. S nešto više sree vojevaoje Karagjorgje. On je zauzeo Novi Pazar i Sjenicu,

prije no š;o je došao na svoje mjesto kao muhafizu Novi Pazar junaki Sulejman paša. Kada je

Sulejman paša potisnuo Srbe s Drine i oslobodioSoko od opsade, pohiti prema Sjenici protiv

Karagjorgja. Kod Sjenice se zametne bitka, u kojoj

je Sulejman paša bio potpuno razbit. Karagjorgje

je imao nakanu, da se združi s Crnom Gorom, ali

glasovi porazu kod Niša prisiliše ga, da se po-vukao u unutrašnjost Srbije.

Bosanski namjesnik Ibrahim paša videi, dane može puno uiniti, pokuša s Karagjorgjem sklo-

piti primirje. Ovo mu je donekle i pošlo za rukom,ali dobije zato iz Carigrada ukor, kako može skla-

pati s onima ugovore, koji su vijekove turski po-

danici, nego neka radije gleda da ih svaki danuznemiruje, kako se ne bi mogli ni odmoriti.^)

U proljee 1810. sazove Ibrahim paša sve ajane

i kapetane u Travnik, da im razjasni položaj i po-

sljedice, ako se jednom srpskim provalama ne uinikraj. Vezirovom pozivu se svi listom odazovu : S u-

lejman paša bi odregjen za Sjenicu, Sunulahpaša za Srebrenicu, a Alipaša ZvornikizaZvornik. Ibrahim paša ode pod Ložnicu, gdje bijaše

glavna sila srpskih ustaša. Bašagi znade pripovi-

jedati o porazu Srbijanaca kod Ložnice i Uzica, ali

pošto Turska vojska, zaokupljena ruskim provalamanije mogla od Niša pritisnuti srpske ustaše, sjediniše

se oni i preprijeiše put Ibrahim pašiprema Beogradu. Bašagi dalje veli, da je zimaprisilila Ibrahim pašu da se morao povratiti u Bosnu.-)

Novakovi veli, da je Karagjorgje Bošnjake rastjerao

^) Bašagi o. c. p. 122-') Ibid. p. 123.

27

i potjerao preko Drine.^) Neuspjeh Ibrahim paše u

Srbiji i njegov uzmak, zabilježio je i konzul David.-)

Godina 1811. prošla je u borbama na granici

srpsko-bosanskoj, a tako i prva polovina god. 18i2.

Megjutim se promijenila i opa evropska politika

situacija. Izmegju Francuske i Rus je dolazilo je doneprestanih konflikta i sve se više približavalo vri-

jeme velikog rusko-francuskog rata. U okolini cara

Aleksandra bavili su se neprestano mišlju, da

Francuskoj zadadu udarac sa strane, s koje ga onanikako ne oekuje. Sada se opet vratiše na onaj

fantastini plan iz god. 1807. Admiral iagov,koji je zamijenio Kutuzova na dunavskom bo-

jištu, kad je ovaj ve bio potpisao preliminare rusko-

turskoga mira, opajao se, a i Srbe raspravama i

i pripravama za navalu na Dalmaciju prekoBosne. Potpukovnik Pol je v bio je poslan Kara-gjorgju u Srbiju, da s njime ustanovi jakost ekspe-dicionih korova, Sibi pojaani neznatnim odjelimaruske vojske imali su zauzeti (?!) Bosnu i ondanapasti Dalmaciju. U Bosni se dakako raunalo napotporu ustaša. Iza svih ovih planova stajao je ge-

neral grof Marko Iveli, rodom iz Risna u Dal-

maciji, ovjek nepouzdan i vrlo sumnjiva glasa. Onje dao po nekim kalugjerima sakupiti glavare her-

cegovakih plemena, da se s njima dogovori oustanku.

Usred tih nepromišljenih i besmislenih priprava,

bio je sklopljen definitivno rusko-iurski mir i ruskavojska je morala ostaviti ratište, da brani svojuzemlju od Napoleona.=^)

Mir u Bukureštu nije dovoljno zaštitio Srbe.Srbi i sami nee da za njih vrijede ustanove togmira. Ovo potonje nije žao ni Turcira, jer drže,da im se povoljna prilika pružila, da Srbe iznovapodjarme. Veliki vezir Huršid paša priprema se

') Novakovi o. c. p. 118; 134.-) L. c. p 475.') Novakovi p. 152.—lf>3.

23-

ozbiljno zimi 1812 13. i u proljee protiv Srba.Mlitavoga Ibrahim pašu zamijeni u Bosni ener-gini, osobito pouzdani Ali paša Derende-lija.i) (1813.)

Derendelija je umio nai sredstva, kojimaje Bošnjake prisilio na odluniju akciju protiv Srba.On spada u niz onh vezira, koji e iza njega slije-

diti, što nijesu baš birali sredstva za svoje ciljeve.

Prema izvještaju konzula Davida imalo se po nje-

govu nalegu sabrati jedio 80,000 vojske protiv

Srba. Koliko ih se u istinu sabralo, ne znamo.Znamo megjulim za uspjehe Bošnjaka god. 1813.Odluni bojevi bili su se kod L o ž n i c e, L jesni ce,

Zasavice i Sape a. Negdje u septembru unišli

su Bošnjaci pod Derendelijom u Beograd i ovdjese sastali s H u r š i d - p a š o m, koji je nešto kasnije

došao od Niša.

Prema svjedoanstvu nekog poturenog Fran-cuza Ibrahim Manzur efendije, koji je su-

djelovao u bojevima oko gore pomenutih gradova,Bošnjaci su uzeli u Srbiji tom prilikom silan pli-

jen. On veli : Jedva se može vjerovati, koliko sumnogo Srbi imali rogate marve i ovaca i koliko

smo im mi pootirnali. Putevi u Bosni su krali odstoke i od robova iz Srbije, što su u Bosnu tjerani.-)

Kada su stigle u Carigrad vijesti, da su pali

Sabac i Beograd, tri su dana grmili topovi nadBosporom od radosti. I Travnik je pucanjem iz to-

pova slavio zauzee Beograda."')

') Bašagi o. c. p. 123. zove ga „bivšim razbojnikom'.Juki (Zemljopis i poviestnica Bo^ne p 145) veli za nj: ,,ovi

nit je znao štiti ni pisati. Po Turke je bio strašan i

više ih je stotina na oni sviet odpreraio". Batini (o. c p.

19U) veli da je bio na elu 12.000 razbojnika, s kojima je naBalicanu napadao putnike i gradove

-) Novakovi: Iz memoara Ibrahim Manzur efendije ove'ikim dogagjajima u Bosni i u Srbiji iz god. 1813. i I8l4.

(Spomenik XXII. p 50.)

•') Jelavi 1. c. p. 480.

— 29 —

Veliki vezir nije moga preboljeti, što s u

Boš n j aci pri j e njega z auz el i B eogr ad.

On zae snovati, kako da im se osveti. Svoje djelo

odluio je izvesti tajno. Pod izlikom prije nego se

razigju vojske, pozove on bosanske prvake na ve-

eru u svoj tabor. Bosanski bezi i ajani saznavši

,da e im veera velikog vezira na nos skoiti"

zakljue zajedno, da svaki odabere po nekoliko

valjanih drugova i pOvede sa sobom u HuršiJ pa-

šin tabor. Ovo iznenadi velikog vezira i on okrene

u prijateljski ton darivajui i astei Bošnjake.^)

Oerendelija nije se mogao dugo održati uBosni kao namjesnik, ma da je imao za legjima

Huršid pašu. Bosanski ajani gledali su na svaki

mogui nain, da ga se riješe. Sarajlije i Visoani-)potražili su ga i u Travniku, ali ga ondje ne na-

gjošc. Ljuti odoše u Skoplje i popale Sulejman-pašine dvore, koji je bio guverner u Beogradui za koga su držali, da je sa svojima u savezu sa

Derendelijom. Porta sada makne Derendeliju i po-

stavi Huršid-pašu za bosanskog namjesnika.

(1815.) Dok je on snivao o tome, kako e skuiti

begove bosanske, plane u Srbiji ponovo ustanak1815. godine. Bošnjake nije zapala ovaj put

glavna zadaa, a teško da bi se bili i odazvali kaoza Derendelije. Huršid paša morao je ostaviti sto-

licu bosanskih vezira još iste godine, jer se porta

bojala ustanka u Bosni. Da ugodi Bošnjacima, po-stavi porta za vezira domaeg sinaSulejman-pašu, kojeg su bosanski bezi poštovali kao junakai svog ovjeka, ali nijesu mogli podnositi nasilja

njegovih sinova. Zato ga optuže u Carigradu i onbude pod stare dane maknut iz Bosne (1818.) Sadase izredaše još dva vezira i najposlije bi poslan uBosnu glasoviti Ali Dželaluddin (u martu182(\ godine).

^) Bašagid o. c. p. 125.

-) Pobliže o tome gl. u Batinia III. p. l90.

— 30—

B.

Borbe protiv reforama centralne vlade od god.

1820.—1839.

Od zadnjeg srpskog ustanka, u kojem su bo-sanski velikaši ipak vodili odlunu rije, porasla je

opet njihova mo. U doba, kada je na svim stranamaosmanlij«ko carstvo imalo neprilika, bosanski su

begovi sauvali „prag carstva "" od neprijatelja i

onemoguili prijelaz srpskoga ustanka na bosanskiteritorij. Ova okolnost ojaala je bosanske ajane u

njihovom shvaanju, da nemaju ništa zahvaliti sul-

tanovoj vladi nego obratno, da su oni bili opet u

najveoj nuždi pomagai države i spasitelji vrhovnevlasti sultanove.^) Odatle je proizlazilo i ono oma-lovažavanje sultanovih vezira i igranje s njima.

Izvrsno je njihov odnošaj prema vezirima karakte-

risao konzul David: Bošnjaci štuju vezirasamo u toliko, u koliko je njegovapravda neumoljiva. Ako je mekan i do-brodušan, oni ga smatraju slabim, te gapreziru. Oni su uvjereni, da valja pro-lijevati krv, ako se hoe nad njima vla-dati.^) U Ali Dželaluddinu našao je sultan

reformator Mahmud II. vezira, koji je bio kaostvoren, da slomi otpor Bošnjaka. Bošnjaci su baš

tada prianjali uz poznatoga Alipašu od Janine,te nijesu bili protivni ideji, da se do Save osnuje

nova islamska država, naravno u pretpostavci, da

e oni ovdje igrati ulogu vodilja.-') Možda je baš i

ta injenica sklonula sultana, da je Dželaluddinu

dao punomoi, da postupa u Bosni svom strogošu.Ali Dželaluddin bio je poznat i otprije

kao nemilosrdan, do skrajnosti oštar vezir. Fra GrgoMarti znade priati, kako je ijegdje u Bitolju, dokje bio tamo vezir, dozvao tamošnjih prvih 12 otpor-

^) Thalloczjr 1. c. p. 267.

^) Jelavi I. c. p. 474.

") Thalloczy 1. c. p. 269.

- 31 —

nika i naredio, da svaki usjee po jedan hrastov

kolac i da ga donese njemu u konak. Oni poslušaše

vezira, doniješe, što je tražio i_, posadiše po njegovoj

avliji. Iza toga im je rekao: „ujte! Zabilježi svaki

svoj kolac, pa im pokaže vas koji neposlušnost,

odmah u ga evo ovdje na kolac nabiti."^; im je

stigao u Bosnu, (poetkom marta 1820.) odmah je

pokazao, da kani energiki provesti u zemlji mir i

red. Pošto su kragja i palež preoteli maha, izdade

naredbe na sve kadiluke, da nitko ne smije iz

jednoga mjesta u drugo, a da ne uzme oJ kadije

putni list (teskeru). Za kontrolu postavio je posebneljude na glavne putove i klance, da pregledaju putne

listove. Stroge kazne bile su odregjene za one, koji

bi bili uhvaeni bez tih putnih listova. Ovim je

postigao, da za njegovoga vladanja nije bilo haj-

duka. Pandura nije držao, ali je zato strogo pazio,

da kapetani (muselimi) vrše svoju dužnost. Stvar

izgubljena, na mjestu bi sagnjila, a ne bi je nitko

smio do vlasnika dignuti, veli Juki. Kršani su

pod njim malo odahnuli : svaki je zulum bio dignut-).

Kada se malo snašao u Bosni, poeo je sa perse-

kucijom bosanskih ajana. Ovu je velikom sigurnošuprovagjao. To se dade protumaiti samo tako, što

je predobio za sebe neke odline bosanske rodove.

Po jednoj verziji bili su to Sarajlije Babici i

Džin džaf ii, •') dok Asbost opet pripovijeda,

da se Dželaluddin združio s monim rodom e n-

gia, kojima je sultan dao itavo Zagorje sa svimdržavnim dohocima kao leno.^)

Godine 1821. dao je pogubiti itav niz kape-tana, zatim mnoge sarajevske uglednike. Zauzeo je

na juriš Mostar i Srebrenicu. esto je i nedužanplatio glavom. Zaludu su ga tužili u Carigradu, da

^) Marti: Zapamenja p. 4.

^) Juki: Zcmlj. i poviestnica Bosne p. 145.^) Popovi Šapanin: Pokreti u Bosni izmegju 1820. i

1832. Po L. Ranku i R. Kunibertu (Glasnik XXI. p. 187.).

*) Asb6th: Bosnien und die Hercegovina Wien 1888.

p. 135.

32

je potajni kršanin, jer se on esto znao preobui,mješao se megju raju i posjeivao kršanke crkve.

Sultan je obeao, da e ga maknuti, ali Dželal je

ipak ostao. Juki bilježi, da je od muslimana po-ubijao 300, a od kršana samo dvojicu, i to ubojice.

Napokon je ipak Bošnjacima uspjelo, da gamaknu. Dželaluddin dobio je više mjesto, postao je

serasker u Grkoj. On megjutim nije pošao na svoje

mjesto. Jedni vele, da je sam uzeo otrova u Trav-

niku, dok drugi bilježe, kako su se pronosili glasovi,

da je bio otrovan.

Dželaluddin je toliki strah zadao muslimanimau Bosni, kao rijetko koji vezir. Držali su ga za

Francuza i mrtva ga se još bojali, govorei da onnije umro, nego drugi mjesto njega. Marti pria,

da je vilajet u Maedoniji „od veselja inio mjesec

dana ast".

Smrt Dželaluddinova (1822.) vrati Bosnu u

prijašnje stanje anarhije i nereda. U Carigradu pri-

pravljahu se megjutim znameniti dogagjaji. Sultan

Mahmud II. odluio se napokon, da obrauna s

jenjiarima. Njegovoj akciji protiv jenjiara mnogoje pripomoglo nesremo ratovanje Turaka u zadnjim

vojnama. Jenjiari su svuda nesretno vojevali, pa

je zato u osmanlijskom puanstvu nestalo pouzdanja

i ljubavi prema njima, a opet s druge strane poelose pravedno prosugjivati uspjehe redovitih eta.J

Za svoje osnove protiv jenjiara predobio je

sultan Mahmud II. itavu vladu, Sejh-ul-Islama, agujenjiara i odlinije jenjiarske asnike. 29. maja182^6. sazvao je sultan u palai age izvan-

redan divan, kojem su osim velikog vezira pri-

sustvovali još ministri, prvi civilni inovnici, ulema

i viši asnici jenjiara. Prema fetvi uleme: Postavite

pioiiv vašeg neprijatelja isto oružje, kojim se on

protiv vas služi, stvoren je zakljuak, da se podimenom „Muallem Iskendž" (izvježbana ruka!)

stvori nova redovita vojska. Izbjegavalo se ime

„N i z a m i D ž e d i d", jer je uz to ime bila vezana

— 33 —

uspomena na posljednje revolucije i narodne anti-

patije. Svaki od jedno 50 bataljuna jenjiara imaoje novoj eti dati 150 momaka. Novaenje „muallemiskendža" išlo je u najboljem redu. asnici, koji su

imali vježbati nove ete, bijahu pri ruci, jer ih je

ve prije poslao Me h med Alipaša iz Egipta.

Šejh-uMslam potvrdio je novu instituciju pred

masom svijeta i jenjiara. Sam veliki vezir izašao

je na ulicu u novoj uniformi, od koje se osobito

nijesu svigjale na pola evropske uske hlae.

Polovinom juna iste godine diže se jedno 20.000

jenjiara, i zatražiše od sultana ukinue „muallem isken-

dža", zatim glavu velikog vezira, age i muftije. Sultan

Mahmud dao je odgovoriti, da je on navikao zapovijedi

dijeliti, a ne primati i da je vrlo daleko od tog, daim dade glave svojih vjernih. On e doi po njihove,

ako se ne predadu odmah na milost i nemilost.

Protiv jenjiara izree carigradski muftija sve-

ano prokletstvo, a njihovo uništenje bude progla-

šeno boguugodnim djelom. Jenjiari se povuku u

vojarnu, koju sultanove ete zapališe. Tko je iz-

megju njih htio pobjei vatri, taj je pao u ruke

protivnika. Do 6000 jenjiara bude tom zgodompoubijano. 16. juna 1826. posebnim je fermanomnajavljeno uništenje jenjiarskoga kora i osnutak

nove vojske. Rije jenjiar nije se smjela javnoizgovarati. Ta se naredba još 25 godina kasnije

obdržavala. Iza toga je Mahmud uništio i derviški

red Bektaša, porušio im 14 tekija u Carigradu,

smaknuo šejha, a 200 derviša prognao u Malu Aziju,

ali su putem bili posmicani. Pošto su radi Bektašanastale ponovne smutnje u Carigradu, Mahmud još

jednom upotrebi svu strogost, kazni smru glaveurote i uspostavi mir.^)

Za Bosnu js bio imenovan uto doba veziromBelenli Hadži Mustafa paša. Carigradskidogagjaji izazvaše u Bosni strah. Padom jenjiar-

^) O ovim dogagjajima sravni Rosen o. c. I. p. 9., 10.,

13., 14, 15., 17 i 19.

— 34-

skjm bijaše izreena i osuda bosanskoj vlasteli, koja

su preko jenjiarkoga age u Saraji^vu stajala u svezi

s jenjiarskim odžakom (korom) Carigradu, a to i

davaše bosanskoj vlasteli tolikog maha. Orgaraza-

ija jedne redovne i subordinirane vojske podvrhovnom vlašu samoga sultana, uinilo je njihovu

silu sasvim izlišnom, a to su oni dobro predvidjeli.^)

Belenli Mustafa paša zadržao se samo kratko

vrijeme u Sarajevu, gdje je ve kipjelo protiv sul-

tanovih reforama, nego je otišao odmah u Travnik

i ondje proglasio sultanov ferman o ukinuu jenji-

arskog odžaka. Sada se uzbuni itava Bosna, a

napose jenjiari. Ovima se postavi na elo KaraAli-aga Rušuklija, koji je imao odžak u Sa-

rajevu. Uza nj pristade Fejzulah-aga Turnadžija(Tu'-anija) kao i ostale age, koje odmah razviše agi-

taciju po itavoj zemlji protiv sultanovih naredaba.

Jenjiarske age bile su ujedno vogje srednjeg mu-slimanskog staleža u gradovima, koji je pristao uz

njih. Bosanska aristokracija držala se za sada još

na strani.

Kada je povjerenik Belenli Mustafa paše, B a-

tal-aga stigao u Sarajevo, nosei sa sobomrazna muila, ope ogorenje prevrši svaku mjeru.

Batal-aga dade na bajram proitati u Sarajevu

ferman o ukinuu jenjiara i u ime vezirovo izjavi,

da se jenjiarski odžak ukida. Bosanski jenjiari

proglase na to, skupivši se u Carevoj džamiji, Ruš-ukliju jenjiar-agom, a Batal-agu protjeraju

iz Sarajeva. O novim uniiormama nitko nije htio

ni uti. Pošto je megju inim bilo kod novih uni-

forma i to da se kajiši moraju unakrst zakopavati,

openito se govorilo: Ako se hoe, da se krstimo,

ne treba nam sultan. Austrijanci i Rusi bolje e nas

nauiti.

Rušuklija pozove iz 32 kotara po dva za-

stupnika na vijee u Sarajevo, koje sastavi u sep-

tembru (1826.) izjavu, da se carski ferman odbija.

') Popovi Šapanin o. c. p. 173

— 35 —

Na ovo se dakako u Carigradu nijesu puno obazirali

ali su i podcijenili znaenje to^a pokreta. Ipak se

pokuša mirnim putem Bošnjake privesti poslušnosti.

U Bosnu bijahu poslani glasoviti uenjak A h m e d

ef. Priliplija i Arif beg, da savjetom sklone

otpornike na poslušnost, a one, koji još nijesu stupili

u opoziciju, da zadrže. Ovi poslanici odose najprije

u Beograd, gdje su se posavjetovali s tamošnjimvalijom Abdurrahman pašom, koji je bio kaosusjed dobar poznavalac bosanskih odnošaja. Iza-

slanici nijesu se usudili doi u Sarajevo, nego su

se stavili u pismeni saobraaj s Rušuklijom, ali

ovaj im porui, da sami dogju pa da vide.^)

Buntovnici su u Sarajevu megjutim upotrebili

silu protiv prvaka i prisilili ih na potpis ugovora,

da su s jenjiarima.

Jedan od ustaša, poznat u Bosni pod imenomPinjo barjaktar, kojemu je Abdurrahman pašajoš za svoga boravka u Beogradu kao i nekimdrugim Sarajlijama poslao bio svoje poslanike s

nekim porukama, izjavio je Abdurrahmanovim lju-

dima ovako: »Mi se ne možemo odrei jenjiara.

Ja vam mogu samo toliko kazati, da kad bih ja

imao stotinu sinova i oni još dosta svojih, pa kadbi me pitali, da li volim, da svi poginu ili da se

odreem jenjiara, ja bih sve žrtvovao. Da ih se

ne emo odrei, može se potvrditi time, što se svebosansko stanovništvo zavjerilo i 70000 potpisa dalo,

da se za jenjiara žrtvuju. Zatim im pokaza te pot-

pise.-)

^) Bašagi o. c. p. 133—135., gdje je opširan prikazovih dogagjaja.

-) O dogagjajima u Bosni ovoga doba opširno nasinformira Rašid-bej u djelu: Rašid beja istorij i udnovatihdogagjaja u Beogradu i Srbiji. S turskog preveo D. S. o-hadži (Spomenik XXIII. p. 25^ i dalje). Rašid bej pripovijeda,da je Mustafa Nuri cf. sin Šerif efendije, pretstavnikavelikih duhovnika iz Meke uskratio potpis govorei im:Stidno je, što ste poeli da radite; ja neu da ugovaramzavjere protiv sultana. Na to pred njihovim oima slomi svojpeat. Zbog toga ga zatvore, a poslije tri dana pogube i

zatrpaju kamenjem. ^

— 36-

Ne znamo, kakva sudbina je stigla Belenli-Mustafa pašu. Juki znade pripovijedati, da su gaBošnjaci pod Alipašom Zvornikim razbili na Orlo-vom polju kod Zvornika i protjerali u Srbiju.^)

Krajem godine 1826. imenovan bi bosanskimnamjesnikom beogradski valija, gore spominjaniAbdurrahman, Bio je to boležljiv ovjek i sla-

botinja, ali zato pun turskih vrlina : lukav i odvažans pretjeranom odanošu prema sultanu. Upravo ne-

obinom vještinom prihvati on tešku dužnost. Sasrpskim knezom Milošem živio je u dobroj ljubavi,

te mu zato ispadne za rukom, da je mogao naoru-žati do 200 pratioca. No u Bosnu ipak ne bi mogaoni zakoraiti, da nije imao tamo za sebe ljude. Uprvom redu pristade uza nj zvorniki kapetanVidaji, koji ga usrdno primi u svoju tvrgjavu.

Osim toga ve na putu iz Beograda u Zvornik u

Ložnici, zatekoše ga izjave sa strane naroda u Bosniiz Zvornika, Tuzle, Bijeljine i Srebrenice o tome,kako oni nijesu za jenjiare. I u Sarajevu se doskorapojaviše dvije stranke: jedna je bila dušom i tijelom

uz jenjiare, a druga je samo silom morala pristati

uz nje i ekala zgodu, da se tog pritiska oslobodi.

Abdurrahman se privremeno nastani uZ V o r n i k u. Poznavajui situaciju, on je svoj dolazak

u Bosnu ponosno oglasio: »Šaljem Vam pozdrav

vjere i bratskog jedmslva. Vaše budalaštine, poru-

uje on ustašama, neu da uzmem na um. Ja do-

lazim da vam otvorim oi, te da vidite svjetlost.

Donosim svete zapovijedi našega vladara i oekujem,da im se pokorite. Ovlašten sam, da vam vaše po-

greške opraštam. Birajte sami ! Do vas stoji ili da

živite ili da propadnete. Zrelo promislite, da se

docnije ne kajete.-)

Iz Zvornika posla Abdurrahman svoje punomo-nike Ibiš-agu i Omer-agu s jedno 100 vojnika u

Sarajevo. Valijini punomonici spremahu se baš, da

"^ Juki o. c. p. 146.

-') Popcvi-Šapanin o. c. p. 194:

37

nakon svoga dolaska preduzmu mjere, koje e upo-

trebiti protiv buntovnika, kad im trei dan iza nji-

hovog dolaska stigne od Abdurrahmana nalog, da

mu odmah žive ili mrive opreme sarajevske glave

buntovnike kao: Ibrahim-agu Bakr-zade(Bakariju), Tah m is Mustafa agu (Tahmišiju),

Tahmis Husejin agu, Fejzullaha Turna-džiju, Hadži Abdullah agu,Ali-agu Ruš-ukliju i baj rak tara Pinovu (Pinju). Valijini

punomonici bijahu u najveoj neprilici, jer je itavopreduzee bilo više nego neizvedivo. Pomou sara-

jevskog mule uspije im prevarom opremiti sve te

prvake, a Pinju nasiljem paši u Zvornik. Abdur-rahman ih dade pogubiti. Istoga dana veli Rašid

bej, moglo se vidjeti, kako sedam mrtvakih san-

duka bijaše pronešeno kroz aršiju put groblja nakraju Zvornika. Taj prizor još više prepade narod.

^)

Sada je tek Abdurrahman odluio se, da pogjeu Sarajevo. Ovdje zatraži od sarajevskih prvaka i

viših inovnika vilajeta, da mu podnesu spisak svih

buntovnika jenjiarskih, da ih po zasluzi kazni.

Mnoge je opremio u progonstvo, a mnoge je po-gubio. Iza toga kazni još mostarske i travnike je-

njiare. Od tog doba sve je manje bivalo poznatogtipa bosanskog društva, a to je basa. Fra GrgoMarti ovako definira base: Od jenjiara neki po-stadoše tvrdoglavci i neposlušni ljudi, koji nijesu

slušali niti sudija, niti koga, ve bi se skitali, pi-

janstvovali, pomjali mnoga nedjela, po putovimaplašili kršane, negdje koga posjekli, negdje kogaopet oglobili, dok najstrag nijesu od pijanovanjado take budalaštine i ludosti došli, da su se megju-sobno sjekli, podijelivši se u partite. Abdurrahmanih je razredio. Znam Turina, veli tra Grgo, koji ih

je po noi hvatao, ali izdajniki, jer bio je onprebjeg njihov veziru. Zvao se Bektaš-aga Turak,a živio je još doskora.-)

^) Rašid bej 1. c. p. 26.-') Zapamenja p. 5.

— 38 —

Abdurrahmanovu persekuciju zabilježila je i

narodna pjesma: »Abdul Rahman paša isjee sa-

rajske baše.«^)

Oni, koji su pomagali Abdurrahmana, nagra-

gjeni su titulama i darovima.-) Abdurrahman pred-

ložio je u Carigrad, da se u Sarajevu naine vezirski

dvori i da se prenese stolica valije iz Travnika

ovamo. Ovo je porta i odobrila, ali novi nemiri

oboriše planove valije. Kada je došlo god. 1828.

do rata rusko-turskoga, poslan bi u Sarajevo naosnovu carskog fermana državni ehaja Mu sa aga,da prikupi Bošnjake i da ih uputi preko Niša i

Vidina na bojno polje. Abdurrahman odredi, da se

skupi 20% od bosanskog stanovništva za vojsku.

Radi lošeg postupka povjerenstva, koje je imalo

urediti vojsku i radi intrigua Musa age, koji je

prema Rašid-beju'*) tajno odgovarao Bošnjake, da

ne idu izvan svoje zemlje, dogje do bune eta iz

Visokog i Sarajlija protiv paše. Abdurrahman bori se

u Sarajevu u svojim sarajima s malom etom i

topovima protiv ustaša. Tri se dana bilo i krvarilo,

a etvrti dan stane Abdurrahman pregovarati s usta-

šama, koji od njega zatraže, da ostavi odmah Sa-

rajevo i ode u Travnik. Prema jednim vijestima

otišao je Abdurrahman na posjed Husejin kapetana,

a prema drugima u Travnik i ondale javio u Cari-

grad, što se u Bosni dogagja.^) Od velike vojske,

koja se imala sabrati ne bi ništa. Abdurrahmanbude skinut i na putu u Carigrad smaknut.

Abdurrahmana zamijeni blagi Morali AliNamik paša (1828— 1831.), koji je htio, da mirnim

nainom postigne ono, što je Abdurrahman htio

1) Bos. prijatelj II. p. 100.

-) Rašid bej 1. c. p. 27.

^) Ibid. p. 28. Koji su razlozi Musu agu na to poticali,

ne veli Rašid bej.

*) Dr. M. Pavlovi u raspravi : Pokret u Bosni i uAlbaniji, Beograd I9l3. veli, da Abdurrahman žurei se

ŠIO prije da ode iz barajeva nije mogao sa sobom povesti ni

svoj harem, ve sa 30 ljudi pobježe i zatvori se u Iculu uBij eloj (p. 8.).

— 39 —

strogošu. Megjutim ovakav recept nije bio za Boš-

njake. On je samo izazvao svojim postupkom opiprijezir. Ope uzbugjenje nije se ni najmanje sleglo,

nego je još više poraslo. Megjutim vlada u Caiigradu

kušala je i mirnim nainom uplivati na otpornike, pa

je pozvala neke poglavice i kapetane na veliko vijee

u Carigrad, kojemu je sam sultan predsjedao. Ovdjeih je lijepim nainom nagovarao, da prihvate reforme,

ali zaludu. Grgo Marti dodaje ovome anekdotu,

koja možda nije istorijski zajamena, ali izvrsno ka-

rakteriše tvrdoglavost i otpornost bosanske opozicije.

U vijeu skinuše svi bezi alme s glave samoto ne uiniše Zlatarovi i derventski ka-petan Mahmud beg. Sultan rekne kapetanu:

„Znaš li ti, da bi ti mogao skinuti i glavu ! Onpritisne jednom rukom almu^ na glavu, a drugompokazuje na vrat i rekne: uješ, care, ovako je

s glavom skupa možeš skinuti, ali s glave ne možeš. ^)

Morali Namik paša mogao je uza sve neprilike

u zemlji ipak opremiti nešto vojske protiv Rusa.

Radi toga su Bošnjaci dobili posebnu zahvalu odsultana (u junu 18^9.) Kada su stigli glasovi, da su

Rusi došli do Jedrena, opet se opremi pomonavojska iz Bosne, kojoj je t)io na elu sam Namik.Megjutim la je vojska došla prekasno, jer je vebio sklopljen mir, pa se Bošnjaci vrate koncem1829. god. natrag u Bosnu.-)

Premda su se Bošnjaci borili s Turskom protiv

Rusije, ipak ih to ni najmanje nije smetalo, da teže

za uspostavom staroga sistema. Ugled Namik pašenije ni najmanje porastao. Muslimani gledaju ne-

voljko, kako Namik paša nosi fez i jednostavnoodijelo i bijahu potpuno uvjereni, da sve te reformeproizlaze od kršana, te da e dovesti do potpunogukinua njihovih privilegija kao i do uništenja vjere.

Javno mnijenje poelo je govorkati, da e sultan

^) Zapamenja p. 6.

') Sr. o tome opširnije dr. Tavlovi: Pokret u Bosnii A baniji protiv leforama Mahmuda U. Beograd, 191^ p. 9—10.

— 40—

dati hvatati po vilajetu mladie ne uzimajui ni našto obzir i goniti ih na silu u nove odžake, gdje

e uvijek bez zamjene služiti.

Budui da je svakoga dana bilo sve više zna-

kova, da porta misli preduzeti ozbiljne pokušaje,

da izvede reforme, sastadoše se bosanski prvaci u

Tuzli (1831.), gdje odluiše, da e se svim silama

oduprijeti uvogjenju nove vojske i novih poreza. Zavogju svih kapetana izabraše Husejin kapetana iz

Gradaca. Da se uzmognu laglje oprijeti, stave se

u^ sporazum i sa skadarskim pašom Mustafom(Š k d r a paša), ije se ime u to doba poelopronositi osmanlijskim carstvom. Mustafa paši bijaše

tada 25 godina, a poticao je iz poznata porodice

Bušallija. Prema jednoj verziji vukla je porodica

Bušallija svoje porijetlo iz plemena Mrnjavevia i

od kralja Vukašina. Narodna pjesma izvodi to po-

rijetlo od Ivana Crnojevia. Djed Mustafa paše bi-

jaše glasoviti Kara Mahmud, koji se takogjer bunio

protiv sultana. Mustafa paša je kao što i Bošnjaci,

došao sultanu u pomo, ali je gledao da što manjevojoke izgubi. Inae je ostao žestoki protivnik sul-

tanov. ^^

Ugled Namik paše danomice je padao, a u

Bosni stekne najvei upliv Husejin kapetanod Gradaca. Kada su bosanski ajani u Tuzli

zakljuili, da im Husejin bude vogja, urodi to traj-

nom neslogom megju bosansko-heicegovakim aja-

nima, koji i onako nijesu bili bog zna kako složni.

Hercegovci na elu im Ali-aga^Rizvanbego-vi Stoevi i Smail-aga engi odijeliše

se najviše radi osobne mržnje, a i povrijegjene

taštine od Bošnjaka i izjaviše, da ne pristaju na

zakljuke vijea. Oni su još za sebe dobili Hasan-bega Resulbegovia, trebinjskog muselima,

Bašagu Redžepašia Ne vesi n j skog a i

^) U Tuzli je bilo zakljueno, da naroifi izaslanici

kapetani odu k njemu, da se sporazume o zajednikoj akciji.

(Drag. Pavlovi o. c p. 12.)

— 41 —

kapetana Ljubuškoga. U drugoj polovini

marta 1831. navališe kapetani, pristaše Husejinove

na Travnik. Namik paša se zatvori u grad, dok su

pristaše sultanove zametnule borbu s kapetanima u

kojoj bijahu potpuno razbiti i raspršeni. Husejin

kapetan poeo je travniki grad topovima biti. Na-mik paši ne preostade drugo nego da se preda,

pretvarajui se, da je napustio carsku stvar i prešao

na stranu ustaša. Tom je prilikom zadao sveanorije, da pristaje uz pokret. Tada mu ustaše pod-niješe svoje zahtjeve, kojima je on imao da izradi

sankciju u Carigradu. Megju ovima bijahu naj-

važniji, da Turska opozove vojne reforme, da se

Bošnjacima dade pravo, da sami sebi biraju pogla-

vicu zemlje i da se porta odree svake kontrole i

mješanja u unutrašnje poslove bosanskog vilajeta.

Za ove ustupke, dobit e porta godišnji tribut odetiri hiljade kesa (2 milijuna groša). Takav je izvje-

štaj tom dogagjaju poslao grofu Sedlnitzkomeguverner Dalmacije Tomaši.

Budui da su austrijske vlasti u Dalmaciji i nagranici na Savi održavale živu vezu s bosanskimprvacima i ustašama, nema razloga sumnji o vjero-

dostojnosti ovoga izvještaja. Tako je sada po prvi

put jae izbila misao o autonomiji Bosne, inaeprirodna, kad se uvaži, kako je uope Bosna uži-

vala iznimni položaj u carstvu.^)

Husejin kapetan sa svojim pristašamapoe sada spremati vojsku, da pogje u pomoŠkodra-paši, koji je u to doba (1831.) digao usta-

nak protiv sultana. Mustafa paša imao je 40000ljudi i držalo se openito, da e osvojiti Carigrad.

Bošnjaci su naoružali oko 25000 ljudi, te krenušepolovinom aprila 1831. iz Travnika. Kod Busovaemorao je Husejin da saeka sve kontingente, pa dakrene na Kosovo, jer odziv nije bio onakav, kakavse mogao oekivati. Ovo sporo kretanje Bošnjaka

^) Pavlovi o. c. p. 18—20. Offdje i detaljni zahtjeviustaša.

-•42 —

potakne velikog vezira Rešidpašu, da požuri

napadaj na Škodra pašu, da mu ne da vremena, dase sjedini s Husejin kapetanom. Rešid paša bio je

poznat iz rata s Grcima kao valjan vojvoda, a ugledmu nije pao ni onda, kad je podlegao ruskom ge-neralu Diebiu. Po rodu je bio erkez te je svo-

jom viteškom htabrošu i tjelesnom snagom, ljepo-

tom i vještinom vrijedio kao pravi zastupnik svoje

rase. Imao je sva svojstva, koja su potrebna vojsko-vogji, da oduševi vojsku. Vojska mu nije bila tolika

kao ona Mustafa paše, ali je ovoga daleko natkri-

lio u lukavosti i vještini.

Rešid paša predobije neke od poglavica u Mu-stafinoj vojsci novcem, laskavim rijeima i obea-njima. Kada je došlo do boja na prilipskim visinama,

piijegje veina Mustafa pašinih boraca na stranu Re-šidovu. Mustafa paša morao se povratiti u Skadar.

Megjutim je i Namik paša pobjegao iz Travnika uDalmaciju, a odanle u Stolac Ali-agi Rizvanbego-viu.^)

Najposlije stigoše i Bošnjaci. Zanimivo je, daih je knez Miloš svjetovao, da se kane toga posla.

On im u pismu obeaje, da e ib izmiriti sa sulta-

nom, a uzgredice im malo i prijeti. Koliko se Hu-sejin kapetan bio tada ve digao, dokazuje njegovodgovor knezu Milošu. On mu naime uzvraa ovako:„Uzmi sam to malo jestiva pred sobom, ja samsvoje inije davno isprevrtao. Baš za tog padišahaneu da znam, kod koga bi se ti za mene mogaozauzeti. Da te doekam, gotov sam u svako dobai na svakom mjestu. Moja je sablja sjekla prije^

nego što je tvoja kovana (?!)".-)

Knez Miloš nije Bošnjake smetao i oni poraze

Rešid pašu na Kosovu'*) (oko 18. jula.) Svuda su

') Sr. Hilfering: Eosnija, Hercegovina i Staraja Serbija

p. 491.

-) Popovi o. c p. 210. Opširnije o odnošaju knezaMiloša prema ustanku i Gradašaviu u Pavlovi o. c p. 29—37.

) Rešid paša bio je sam teško lanjen i pobjegaoprema Skoplja ostavivši i svoju arhivu, koju zaplijeni Huse-jin. (Pavlovi o. c. p. 23—24)

43

ih doekali kao osloboditelje. A li • p aš a Viaj iosvoji Pei. Pobjedonosna bosanska vojska mo^la je

pored opeg entuzijazma i fanatizma, oslobodivši

najprije Skadar, dospjeti do Carigrada. Husejin ka-

petan, od naravi ponosit, veli Bašagi, poeo je

bivati nepristojan prema svojim drugovima, a oni

povrjegjeni poeše se ralilaziti. Drugi nam pisci na-

vode i druge razloge.^) Veliki vezir poslužio se istim

sredstvima kao i kod Mustafa paše, naime obea-njima i laskavim rijeima i tako Bošnjake razdvojio.

Rešid pašini izaslanici imali su najprije saslušati

želje Bošnjaka. Oni zatražiše, da se Bosna imazadržati u stanju, ukojem jest, bez ikakovihref ora m a. Vezir se ima postavljati samoizmegju domaih ljudi, a sada se ima H u-

sejin postaviti odmah za vezira. Na sva

tri uslova pristade Rešid paša odmah. Bošnjaci su

time uinili veliku pogrešku. Oni su napustili svogprirodnog saveznika Mustafa piišu i onda nijesu po-

ekali, da im se obeanja vezirova sankcionišu car-

skim fermanom, nego krenu kui, kao da su obe-anja velikog vezira dovoljna. Osim toga valja još

uvažiti i to, da je Rešid paša poruio tajno Mah-mud begu, tuzlanskom kapetanu („Tuzlakapetan") da to nije velika stvar, što Bošnjaci traže

svoga vezira, samo da se ne tiaži vezirstvo za mladai nepraktina ovjeka, kao što je to Husejin. To bi

bolje priliilo starijem n. pr. njemu. Starac se daouloviti i ode kui ne posavjetovavši se s drugima.

Husejinu je opet Rešid poruio, neka se samovrati kui, a on e njemu od cara pribaviti potvrduza vezira. Uza to mu još i javi, da Tuzla kapetanradi o prevari.

Kada se tako Rešid paša riješio Bošnjaka koji

su pokazali više junaštva nego diplomatske proni-

cavosti, navali na Škodra pašu, koji se predadei ode u progonstvo.

^) Sr Juki o. c. p. 147. Popovi p. 211—212. Zapam-enja p. 6.

44

Husejin kapetan Gradaševi po-

vrativši se u Bosnu, dao se proglasiti posvojim pristašama nekom vistom izbora vezirom.On je po svoj prilici sada uvidio, da je prevaren

od velikog vezira, pa je sasvim vjerojatna Jukievaverzija,^) da je poslao dva latarina u Novi pazar,

te mu donesu ferman, koji je on sam uinio, da muje u Bosni dano vezirstvo. Postavši vezirom, odmahje uredio u Travniku veoma sjajan veziiski dvor,

pos'avio dvorjanike : ehaju, divan efendiju, hazna-

dara i t. d. Potpisivao se .vitezom od Bosne"(narod ga prozvao „Zmajem od Bosne"), dijelio

mjesta i lena. Tball6czy ispravno primjeuje, da nas

ovaj bosanski velikaš vrlo podsjea na sredo-vjenog HrvojuVukia svojim ponašanjem.

Štaka Skenderova-) u svom „Ljetopisu Bosne" (od

god. 1825—1856.) veli, da je vladao ne kao bo-

sanski paša nego kao car. Jedan franjevac umije

priati, kako je Husejin dao pokupiti po Bosni

sve najbolje krojae i zlatare, koji su pripravljali

odijela i opreme za nj, njegove dvorjanike i konje,

od srebra i zlata. Vezirski peat dao je uiniti od

zlata.'*)

Bašagi, koji sa mnogo antipatije piše o

Husejinovoj osobi, drži, da je Husejin samo po

svom bogatstvu stekao toliku mo i prvenstvo. Nje-

gova hazna da je bila upravo neiscrpiva. On bilježi

„pouzdanu predaju*, da se postanak neicr-pive Husejinove hazne osniva na patvo-renju austrijskih banknota.^) Onaj, koji

pozna iz zabilježene tradicije Husejinov život, jedva

bi mogao povjerovati u tu Bašagievu hipotezu.

Megju protivnicima Husejin kapetana najmar-

kantnija je linost A 1 i - a ga R i z van be go v iSt oev i. S njime emo iinati jošte prilike da

1) 1. C. p. 14".

-) Hilferding o. c p. 570.

') Bos. prijatelj IV. p. 121.

*) Potanje Bašagi o. c. p. 1p. 143.

— 45 —

se pobavimo u Omerpašino doba, ali emoipak na ovom mjestu nešto o njemu rei. Rodio

se Ali-aga u Siocu. Imao je više brae, ali mlagji

Omer-beg postade kapetan u Stocu, a to je

dalo povoda estim borbama megju braom. Bio-

graf Ali- age Rizvanbegovia Pamuci na^) iznaša

do utanine ove obiteljske svagje, te bi prema njemuAli-aga i skrivio smrt svog brata Omerbega u dobaDerendelije (1813. god.) Poslije smrti Omerbegovezavadiše se braa opet ladi stolake kapetanije, a

Ali-aga ostade pobjednik. Brata Hadži-bega,kasnije glasovitog zulumara, izagnao je za vazda iz

Stoca. Ovaj se sklonio u Hutovo, u poiteljski

kraj, gdje je sagradio kulu i ostavio iza sebe mnogugorku uspomenu.

Ali-aga nije bio puno bolji od Hadžibega;mnogo je haraio po Hercegovini i skrivio mnoguborbu megju hercegovakim prvacima.

Husejin kapetan poslao je (1831.) protiv

Hercegovaca, svojih protivnika, Turan-bega(Turhaniju!) Sarajliju s nalogom, da pohvata

svu petoricu hercegovakih kapetana. Na granici

nevesinjskoj zametne on borbu s vojskom Herce-

govaca, koji su imali mmošlvo kršana u svojoj

vojsci. Turan beg bude razbit, dade se u bijeg, a

riasan beg Resulbegovi ode u Bitolj, gdje

se u to doba ve nalazio Mahmud paša, spre-

majui se na Bosnu. Hasan beg se ovdje posavje-

tovao s Mahmud pašom, kako e raditi protiv

Bošnjaka.

Budui da Husejinu nije stizala nikako potvrdanjegove vezirske asti, stadoše mnogi dvoumiti onjemu. Neki ga i onako ostaviše, ma da su bili

sultanovi protivnici. Tako n. pr. Hasan aga Peki,vogja krajišnik^ i Tuzla kapetan. Održati se

prema svojim novim protivnicima mogao je jedinoterorom i on ih poe krvniki goniti. Da bi ih zastra-

1) HiUerdincr o. c. p. 473—542.-) Sravni u Hilferdiaga osobito p 477—78.

— 46 —

šio, on nije prezao da najgore od njih odvede i nastratište. Mnogi od straha pred njim prebjegoše uSlavoniju.^)

Huscjin se obraao na vezira za potvrdu svojeasli, ali ovaj mii je poruivao, da e mu ostaviti

vezirsku ast pod uvjetom, da se pokori, da pokupibosanske mladie, obue im nizamsko odijelo i

pone ih vježbati prema novim propisima. Husejinje to dakako odbio i sada jasno vidio, da e mo-rati proslijediti u borbi protiv sultana.-)

U to se po malo poeo micati i novo imeno-vani bosanski vezir Hamdi Mahmud paša (u

narodu Kara-Mahmud paša) prema bosan-skoj granici. Vodio je sa sobom 180(0 Arnauta i

1200O regularne vojske. „Zmaj od Bosne" znajui,da e Mahmud paši pomoi i Hercegovci, nastojaše

iz petnih žila, da skupi što više vojske. Odazov je

bio vrlo slab. Oko Husejina ostalo je malo ljudi, u

koje bi se on posvema bio mogao pouzdati. Onpošalje u Novi pazar Alaj-bega Todoroviai Krupu kapetana. Ovi se utaboriše kod Banj-ske. Hadži Mu j aga, prijepoljski kapetan i

Zmajev haznadar (nekada trgovaki momak^ uta-

boi i se kod P r i j e p o 1 j a. Kara Mahmud paša svlada

najprije Todorovia i otpremi ga svezana u Carigrad.

Hadži Mujaga branio je hrabro upriju na Limu,ali se i on morade predati pretežnijoj sili. Poslije

predaje metnuše ga na magarca licem unatrag i

vogjahu ga kroz varoš, kojoj je on bio zapovjednik.

On je vikao Turcima: „Zar nema nijed-nog, da me ubije i oslobodi ove grdnesramote?" Na to mu odgovoriše: Ovdjenema nikakova Turina, vi Bošnjaci stesamo pravi Turci.-')

) Sr. detaljnije Pavlovi o. c. p. 26—27.-) Guverner Dalmacije izvješuje grofa Sedlnitzkoga,

da je Husejin zatražio od sultana, da mu dade Bosnu i Her-cegovinu kao kneževinu kao što je Miloš Obrenovi dobioSrbiju. (Ibid. p. 27.)

^} Fopovi 1. c. p. 21G. (Ove boibe dogagjale su seaprile 1832.)

— 47 -

Iza -toga Mahmud paša svlada još u nekoliko

okišaja Bošnjake i pogje prema Sarajevu.

Dok se ovdje ovako razvijale stvari, nije ni

ona Husejinova vojska, što ju je poslao iz Travnika

protiv Ali-age, imala sree. Od straha pred tomvojskom razbjegoše se hercegovaki kapetani koje

kuda, a sam Ali-aga zatvori se u Stocu. Tvrgjavi

megjutim ne mogoše Husejinovi ljudi „ni pera od-

biti". Mnogo ih je pogibalo pred tvrgjavom. Zaludu

su Ali-agi dovikivali aludirajui na njegovu posadu,

koja je bila veim dijelom kršanska: „Luka, Panto,

Vidae! poturi se i predaj!" Ali-aga im je odgo-

varao : Vi nijeste Turci, nego carske izdajice ; sve

je u vas samovoljno, pa i vaš vezir. Na vama leži

carsko prokletstvo, šio vjenavate, nije vjenano

;

rodili se tko, ne e biti Turin.^) Bošnjacima priklju-

iše se i brojni hercegovaki muslimani, megju njima

i brat Ali-agin : Hadži-beg. Nou 26—27. febru-

ara 1832. provali Ali-aga iz tvrgjave. Zametne se

borba, u kojoj bude Husejinova vojska razpršena.

Pred zidinama Stoca poginuo je i Ha-dži-beg. Devet zrna bilo je u njemu, ali on je

još disao, kad je k njemu došao Ali-paša, da muse naruga.-)

Nešto sretniji bio je barem u poetku Mu-jaga Zlatarevi , koji je kod Nevesinja svladaoBašagu Redžepašia i prisilio Ali-agu, da se

opet morao sklonuti u tvrdi Stolac. Tvrgjavi megju-tim nije mogao ništa uiniti. Kad mu stigoše ne-povoljni glasovi od Husejina iz Sarajeva, napusti

vojsku i pohita onamo. Tako je Ali-agi i njegovimpristašama bio otvoren put, da pogju u pomoMahmud paši protiv Husejina.

Vojska Husejina od Gradaca brojila je nauzmaku pred Mahmud pašom oko 10.000 ljudi.

U toj vojsci bilo je dosta i kršana. Ovi su se

valjda u posljednjim bojevima držali pasivno. Po-

1) Hilferding p. 495.

-) Hilferding p. 497.

48

znato nam je, da se Mahmud paša još .iz Bitolja

obratio na l<atolikoga biskupa (Miletia) pismom,koje je dospjelo u ruke fojnikom gvardijanu. Mah-mud paša poziva biskupa i njegove potinjene, da

se ne pridružuju ustašama i da se ne boje carskih

obhisti. Oni „neka se pritrpe i zabavljaju mirno

svojim poslovima, a kad mi stignemo na bosansku

granicu, onda emo dati njima naše naredbe i pi-

sati a kako budemo zapoviediti, tako neka urade,

a uzdamo se, da emo ih brže izbaviti od svih

muka, što su podnosili i podnose od tog prokletca

(t. j. Husejina\) Mahmud paša se još dvaput obraanatranjevce: jednom iz Sjenice (29. aprila 1832.)

a drugi put (u maju 1832.) izLjubogoša („due

ore distante della citta Seraio").

Iz Sjenice piše Iranjevcima da svjetuju narod

na vjernost svom zakonitom vladaru kao što je to

bilo 1 u diugo doba, a on e njima potvrditi po-

vlastice, dane im od Mehmeda II. Iz Ljubogošajavlja, da je pobijedio Husejina i ustaše. Husejin je

pobjegao u Sarajevo, pa zato neka ne ulaze u grad,

dok on grad ne kazni. Nije mi poznato, ali je više

nego vjeiovatno, daje slina pisma moraoMahmud paša upuiiti i pravoslavnimvladikama.

Husejinova stvar morala se smatrati izgublje-

nom. Protivnici Husejinovi poeli su dizati glavu i

u Sarajevu je spremio bunu protiv Husejina begDžindžafi. Poetkom maja smišljao je on gdje

e sklonuti svoju glavu. Najprije je htio, da po-

bjegne u Crnu Goru, s kojom je bio u saveznikim,

prijateljskim odnosima, ali ga od toga odvrati glas,

da je mrska flota iskrcala vojsku kod Sutorine. Nije

mu preostalo druge nego da pomišlja na jedini izlaz,

a 10 je bijeg u Austriju. Dakako da nije htio na-

pustiti svoju stvar bez posljednjeg otpora.

') Batini u: Starine XVII. p. lOG—08. Ovi su doku-

menti otštampani i u Jeleni: Izvori za povjest kulturnog

rada bos. franjevaca. (Gl. z. m. 1913 p. 48—49.)

— 49-

Negdje kod Hana Bulo ga') izgubi Husejin,

mnogo slabiji od Mahmud paše bitku i povue se

prema Sarajevu. Pred samim zidinama Sarajeva po-

kuša Husejin još jednom sreu. Ali paša Vidaji,a valjda i Zlatarovi borili se s njime rame o rame.

Osam konja palo je pod Husejinom i AlipašomVidajiem. Mahmud paša imao je goleme gubitke

i ve je bio pripravan, da krene natrag, U to stigoše

Hercegovci pod Alipašom Rizvanbegoviemi Smajil agom engiem, Ovo je odluilo okonanom porazu i bijegu Husejinovu.-) Zvornikikapetan Mahmud beg i Tuzla kapetan^bojei se Zmajeve osvete, bijahu tobože doveli po-

mone ete, ali idui polagano stigoše jedva doGlasi nca, gdje su saznali za Zmajev poraz, pase vraiiše kui, 2. juna mogla je ve carigradska

vlada objaviti, da ie Bosna pokorena, a ustanak ugušen.Kada su ustaše bile razbite kod Sarajeva, raz-

bjegoše se na sve strane, Husejin je otišao premaSavi u svoju kapetaniju, a Ali paša Vidaji krio se

u planinama. Ostali kapetani — dakako ne svi sa-

stadoše se u Lijevnu, da se dogovore, hoe li se

i dalje boriti. Ovdje nije došlo do kakove obavezneodluke, jer niti su ustaše imale vogje, niti se imaloza šta boriti. Kapetani i ajani se razigjoše i poešese svaki na svoju ruku predavati carskim vlastima.

Kara Mahmud paša iznenadio je sve, unišavši

u Sarajevo, svojim blagim postupkom. Nije bilo

nikakovih persekucija. Veli se, da je Mahmud pašaizjavio, da nije »ljudski kasap«. Konfiscirao je jedinoimetak Husejina, Zlataria i Dženetia u ime državei prodao na javnoj dražbi,-^) Drugi su dobili pomi-lovanje. Ovaj je blagi postupak bio prouzrokovan i

nuždom. Radi rata sa sinom Mehmed Ali paše egi-

') Pavlovid o. c. p. 48 veli kod Šaruh-hana 17. maja.

-') Otpor je morao biti vanredno hrabar, jer se raznioglas, da je Husejin pobijedio. I knez Miloš i dalmatinskageneralna komanda dobili su izvještaje, da su Bošijaci potuklicarsKU vojsku (Pavlovi p 48 ).

*) Bašagi o. c. p, 146.

50

palskoga, Ibrahim pašom, morao je Mahmudpaša opremiti Bošnjake na istok. Mnogi od Bošnjakakoji pogjoše na islok nijesu ni u borbi s Ibrahimpašom zatajili svoje oporbeno stanovište premasultanu nego su prešli na Ibrahim pašinu stranu.

Iznimka je bio Alipaša Rizvanbegovi, koji

se odlikovao u borbi kod Konje. Radi svojih za-

sluga isposlovao je kao »persona gratissima« kodsultana odvojenjeHercegovine od Bosne,te postade tako hercegovakim vezirom(1832.— 1851.). Od drugih poasti, zapade ga još

i pridjevak »Galib« (pob j ed itel j). I njegovivjerni kao n. pr. Smajil-aga bijahu poašenititulama i darovima. Sloga megjutim izmegju njegai hercegovakih njegovih drugova nije potrajala dugo.

Kad se Ali- aga Rizvanbegovi u maju 1833.

vratio s istoka kui, doeka ga sveano itavaHercegovina. Ali-aga je i progovorio sabranom na-

rodu: muslimanima i raji pred Mostarom. Premabiografu Pamuini palo je tu lijepih fraza, koje onnije ni pomislio provesti u životu. Ali-aga se pozivaona svoje domorodstvo rekavši ujedno : Nitko nije

svojem domu zloinac. Svakome u ja suditi poistoj pravdi. Bio Turin — bio raja — svejedno,

nai e u mene mjesta. Raja se mnogo nadala odnjega. Ta ona mu je i pomogla mnogo do njegovogvisokog položaja. Svoje rijei nije ispunio. Ponovnoje završio svoj govor rijeima: »Nitko od sadane treba da ide ni k caru ni u Stambul;evo vam Stambul, Mostar, evo i carai u Mostaru!«^)

Husejin Gradaševi je još prije svoga kona-noga poraza, kako smo to spomenuli, držao, da se

nee moi održati u Bosni. Zato je poslao u Becaru Franji II. svog pouzdanika »starog prijatelja«

fra Iliju Starevia s molbom da mu austrijski dvor

izradi milost sultanovu. Starevi kao da se nadao,

veli Batini, veliku dobru od pravednosti i dobrote

Hilferding o. c. p. 603.—504.

— 51 —

H'jsejinove, te j> živo zagovarao u Beu narodnusamoupravu u Bosni i preporuivao »bosanskogviteza« carevoj milosti. Iz ministarstva spoljašnjih

poslova dobio je Starevi odgovor, da Gradaševiprestane sa svakim otporom i da izjavi svoju vjer-

nost sultanu. U sluaju potrebe garantuje mu se

slobndan prelaz u Austriju. Ovim se Gradaševi i

poslužio, kad je uo, da se Kara Mahmud pašini

Arnauti spremaju na Gradaac Husejin je ponio sa

sobom sve što je mogao. U sviti njegovoj bilo je

devedeset ljudi. Dakako, da je Husejin držao, da

e ga austiijske vlasti primiti s poašu i ponašati se

prema njemu kao veziru, ali se u tom prevario.

Ponajprije morao je on i svita mu predati oružje.

Onda ih otputiše u Vinkovce, a odavle u Osijek,

gdje su u istinu bili internirani. asnici s jakim

stražama pazili su na svaki njihov korak. Što više i

sva gotovina, koja se nalazila u Husejina bila je

konfiskovana.^) Husejin se nadao, da e moi u Becaru, ali o tome austrijska vlada nije htjela ni dauje. Porta je nato poela tražiti od austrijske vlade,

da Husejina predadu turskim vlastima, jer Husejin

nije politiki krivac, nego obini zloinac. KnezMetternich je odbio ovaj zahtjev Turske. Kada je

Husejinu uza svu pažnju s austrijske strane, ipak

pošlo za rukom da korespondira sa svojim prista-

licama u Bosni, odlui beko dvorsko ratno vijee,

da se on premjesti iz Osijeka u Komoran. Istodobno

porui knez M.tternich Husejinu, da se obrati sultanu

molbom za milost i da e se car Franjo za nj zauzeti.

Metternicli je to uinio dakako tek onda, pošto muje austrijski poslanik u Carigradu javio, da je porta

pristala nato, da pomiluje Husejina. Husejin pristade

rado, a s njime i Alipaša Vidaji na Metternichovuporuku i predadoše molbe. Kada je stigao oekivaniterman, po kojem je Gradaševiu bilo dozvoljeno,

da prijegje u Tursku, ali da ne živi u Bosni, ve

') Marti (Zapamenja p. 7.) bilježi, da su on i njegovi

drugovi živjeli u Osijeku »galantno«.

— 52 —

gdje mu porta odredi i to da najprije dogje u Ca-

rigrad, bio je Husejin odveden u Zemun i ondje

mu po generalu Fojtu proitan sultanov ferman.

Austrijski feldmaršal-iajtnant Radošcvi stavio muje na volju, da može sam odrediti hoe li ostati na

austrijskom tlu ili otii u Tursku. Tek nakon dugogkolebanja i to ponajviše zbog toga, što mu je bilo

zabranjeno živjeti u Bosni, a on se još i sada borio

mišlju a i molio Radoševia, da se car Franjo za-

uzme za njega kod sultana, da mu se vrati imanje

u Bosni i da se opet viati za vezira, pa kada je

stigao odgovor, da s austrijske strane nema više

ništa oekivati, odlui se Husejin peti dan, da ide

u Beograd u potpunoj resignaciji, ne pitaju što ebiti dalje s njime.

U Beogradu sproveo je Husejin u svemu dva

mjeseca. Tuera i pomisao na nemilu budunost pro-

uzrokovaše, da je pao u krevet. Napokon je moraootii u Carigrad U Carigradu mu sultan ponudi,

da se primi velikog ina nad nizamom. Nadao se

tako, da e Husejinov p:imjer i druge potaknuti na

pokornost. Husejin tu ponudu odbije. Zato bude

prognan sa svojim drugovima u Trapezunt. Prije

no što je mogao otii u Trapezunt, umrije u Cari-

gradu (1832.). Alipaša Vidaji i Zlatarevipovrate se kasnije kui u Bosnu, dok je Krupakapetan umro u Maloj Aziji.')

Husejin kapetan bijaše u asu svoga pada i

smrti jedva 30 godina ili nešto više. S njime nestaje

bez sumnje jedne znaajne linosti. Bio je pun lijepih

svojstava, ali odviše malo diplomata. Cilj njegova

pokreta bio je vei, nego što je bilo u nj sposob-

nosti, da ga izvede. Mlad, bez iskustva, bez kulture.

^) O ovim dogagjajima sravni: Popovio. c.p. 221.—225.

Rašid bej 1. c. p. 41.—42. Asboth o. c 'SV3. i dalje. Po ba-

šagiu umro je i Zlatarevi u Maloj Aziji, dok K em ura:

sarajevske džamije. Separat otisak Gl. z. muzeja za godinu

1909. p. 2. znade da je Zlatarevi živio u Sarajevu sve do

1862. godine i ovdje pokopan. Mnogo sasvim novog materijala

iznio je Drag. Pavlovi o. c. p. 52.—61.

53

ponosi', ambiciozan preko mjere, velikodušan i ne-

milosrdan, nestalan u svojim raspoloženjima premaprijateljima i neprijateljima, nije bio kadar održati

za sebe stranku svoju. Slomila ga je i zavist bo-

sanskih velikaša. Osobito neke starije porodice gledale

su u njemu »parvenija« i odatle na nj tolika mržnjan. pr. Hercegovaca.

Da toga nije bilo, možda bi mu bilo uspjelo

izvojevati Bosni slobodnu unutrašnju administraciju

i autonomiju, koja bi bila od sultana priznata, dakle

zakonska.

Popovi-Šapanin opisuje pojavu Husejinovuovako: Porasta je bio srednjeg, 'nteresantne fizijo-

nomije. Pogled mu bijaše sladak i pun melanholije,

osmjeh tužan, ali prijatan. Nad crnim oima imagjaše lijepo povuene obrve, a lice mu bijaše bijelo

i nosaše na sebi gjurgjijanski tip njegove matere.

Bijaše duh pun kreposti, energije, vojnikog talenta

i hrabrosti. Kao muslinan bijaše pun revnosti. Dositnice je vršio obrede svoje vjere i propise kurana.

Ve njegov otac Osman kapetan slovio je kaopravedan ovjek, jer u njegovom kotaru, kad je

bila rije o pravu, nije pravio razlike izmegjukršana i muslimana. Ista svojstva posjedovaše i sin

mu Husejin. I ako je raju prezirao, nije dopustio,

da joj se pravednoj ini na žao, zato su ga poti-njeni ljubili, a pogranine tugje vlasti su ga odli-

kovale, jer je znao držati duž granice red.^)

Kara Mahmud paša upravljao je Bosnomu svemu 15 mjeseci. U Carigrad predloži, da se uSarajevu naine vezirski dvori i jedna vojarna u

gradu, u kojoj e biti uvijek 1000 vojnika. Ovo budeodobreno i na Gorici sagraeni »Paša-saraji« s ve-

likim zidom. Polovinom juna godine 1833. poslašega u Janinu, gdje je planuo ustanak, a u Bosni ga

') Sumnjam, do je na nj djelovao »pokret hrvatskogbugjenja« u ono doba. O tome gl. Holeek: Bosna i Herce-govina za vreme okupacije. Preveo St, Milievi, Beograd1903. p. 75.

- 54 —

zamijeni Davud paša, slabi, koji je popuštaovelikašima. Napose stekne veliki ugled i vlast u Sa-

rajevu Fazli Šerifovi, koji je ve za Kara-Mahmudovog namjesnikovanja sa Mustafa pa-šom Babiem igrao važnu ulogu. Davud pašaimenova Fazli Serifovia sarajevskim muselimom.Kao sarajevski muselim nainio je mnogo nasilja

protiv kršana. Slaka Skenderova pripovijeda, da je

dao objesiti franjevakog gvardijana u fojnikommanastiru.^) Franjevci se potužiše u Beu, a iz Beaje otišla tužba u Carigrad. Šeiifovi bio je pozvanu Carigrad. On ponese sa sobom mnogo novaca i

ujedno dade za sobom poslati pisma s peatimamuslimana i pravoslavnih, u kojima se potvigjuje,

da je on pravedan. Doskora se povrati iz Carigradai nastavljaše svoje zulume.

Slaba uprava Davud paše karakterizovana

je i ustankom popa Jovice iz Dervente, koji se

odmetnuo u Vujak i odavle sa svojim etamauznemirivao Derventu i Odžak. U aprilu god. 1834.

razbiše okolišni muslimani popa Jovicu i raztjeraše

mu ete. Ovo je prvi ozbiljniji pokušaj pobune pra-

voslavnih.

Radi ope anarhije u zemlji poslaše franjevci

svoga ovjeka u Be ne bi !i pomou papinskognuncija izradio u beke vlade, da ona na novo po-

stavi u Bosni konzula. Beka vlada nije to moglaizvesti.-) Lijenik Marcochi, izvješujui vladu svoju

u Zadru o nekoj pošasnoj bolesti, opisuje anarhiju

u zemlji i nemo vezira, koji je zaslužan i mudarovjek, ali ne može držati na uzdi vlastele. Kršanitraže, veli on, prisutnost jednoga konzula, koji bi

im bio zaštitnik i branitelj od nepravda, što ih tlae.

Konzulat plašio bi Bošnjake više negovlastita vlada (»piu assai che il proprioloro Governo«).')

') Hilferding o. r. 677.

-) batini III. 2liJ.

^) Batini u Starinana XVII. p. 108.

— on —

Godine 1835. dogje mjesto Davud paše Ve-džihi Mehmedi paša (Vedžid-paša). Ovaj je

odmah na prvom sastanku bosanskih prvaka ukinuokapetanije i podijelio Bosnu na mu seli m-1 u k e. Stari kapetani ostali su u svojim nahijamai nadalje muselimi, ali im se ovom novom naredbomipak uzdrma vlast. Vezir ih je mogao sada kao i-novnike skidati i namještati.

Vedžihi paša imao se mnogo boriti s bosan-skim velikašima. Radi kleveta Mustafe Babica i

Fazli Serifovia, koji su i za njegove upraveuživali u Sarajevu i u zemlji osobite povlastice,

dade on smaknuti uglednog banjalukog muselimaHifzi-efendiju Ovo je piouziokovalo ustanakkrajišnika, kojima se pridruži i Posavina pod bije-

Ijinskim muselimom Alipašom VidajiemSarhošem, nekadanjim drugom Husejin kapetanaGradaševia. Borbe su se vodile god. 1836. i 1837.

Alipaša Vidaji svladan od Vedžihi-paše izmegjuVranduka i Žepa umakne u Bijeljinu i zatvori se

u gradu.

Vedžihi paša pogje za njim u potjeru i

kad je zaprijetio Bijeljini, da e je spaliti, piisiliše

stanovnici grada Vidaiia na predaju. Valija ga ot-

premi, a s njime i mnoge diuge u Carigrad. Alipašaje doskora iza toga umro u Trapezuntu kao pro-

gnanik.

U god. 1836. pada i jedna epizoda istorije

hercegovake, koju je vrijedno zabilježiti. Kako je

Alipaša Rizvanbegovi postao hercegovakim veziromsasvim je zaboravio na svoja obeanja raji, o kojimaje tako lijepo znao pri svom nastupu govoriti. Po-granine oblasti prema Crnoj Gori kao nikšikažupa, Grahovo, Zupci, Drobnjaci esto su zbog ve-

likog pritiska od njega otpadale. Mnogi su opet iz

ostale Hercegovine bježali u Crnu Goru. Alipaša je

svojim ljudima naložio, da hvataju bjegunce, da imsijeku glave i njemu dostavljaju. Posebne nagradedijelile su se za crnogorske i uskoke glave, kojima

— se-

je on kitio mostarsku tvrgjavu. Tim su se poslombavili i pravoslavni obani, a govorilo se, da su i

mrive iskapali i sjekli im glave.

Petar II. Petrovi Njeguš (1830.— 1851.)slavni pjesnik „Gorskoga vijenca", nekoliko se putapismeno obraao na Alipašu, da se urede spornapitanja na granici. Dogovoriše se najposlije, da enamjestiti na granici pandure. Alipaša bijaše u 8 a-

njanima namjestio pandure, a stavio im je naelo buljukbašu Murata Boranina, koji

je bio veoma nasilan ovjek i silu nepravda poinio.Knez Rade Božovi s nekolicinom svojih dru-gova smakne buljuk-bašu i prebjegne u Grahovo,koje se bijaše ve sasvim u to doba odmetnulo odAlipaše. Alipaša odlui sada da Grahovljane kazni,

pa zato naloži svim hercegovakim muselimima,da dogju na grahovsko polje. U toj vojsci bio je i

opjevani Smajil aga engi. Smajil aga rodio

se od oca Rustan-bega po svoj prilici u L i p-

niku, kuli njegove porodice na gatakom polju.Njemu je uspjelo poveati oinski posjed, a kaopristaša sultanov u Husejinovom pokretu dobio je

naslov carskog kapidži base (nadkomornik). Uranije doba odlikovao se u bici pod Ložnicom,gdje je uhvatio jednog ruskog generala živa (?) i

poklonio ga Ali- paši Derendeliji.

Kada je u augustu 1836. Alipaša stigao nagrahovsko polje, 'zatraže Grahovljani pomo u Crno-goraca. Petar II. posla im 300 ljudi, i pred njimasvog rogjenog brata JokaiStevu Stankova.U toj eti bijaše još sila lanova iz porodice Petro-

via. U noi iznenada nahrupe Crnogorci na Her-cegovce, i to po nesrei baš na onaj dio, kojimupravljaše Smajilaga. Crnogorci budu suzbiti.

Od Petrovia umakao je tek jedan IG-godišnji DragoJakovov. Grahovljani se nato predadu sa svojimvojvodom Jakovom Dukoviem VujaiemAlipaši, a ovaj odvede vojvodu i još nekoliko znat-

nijih glavara u Mostar, te ih baci u tamnicu. Kas-

57

nije ih Alipaša Dusti na slobodu uz obeanje, da se

nee više odmetati od Turaka i uz otkup.

Junaštvo Smajil age prou se doskora po i-tavom turskom carstvu. Sultan Malimud II. posla

mu ferman, u kojem ga imenova pašom.^)

C.

Borba protiv reforama se nastavlja do sloma

bosanskih feudalaca pod Omer-pašom(1839—1852)

Sultan Mahmud II. reformator zaklopio je svoje

oi 30. juna 1839. Za itave svoje vlade imao se

boriti s unutrašnjim i vanjskim poteškoama, ali to

ga ipak nije smetalo, da stalno ide k cilju, što gaje postavio. O ovome vladaru ne smije istorija dasudi po onome, što je on izvršio, nego više poonome, za ime je težio i što je junaki poeo. Vo-lio se Mahmud sam usporegjivati s Petrom Velikim,

za kojim je dakako mnogo zaostao što se tie us-

pjeha. Živio je i radio u mnogo težim i nepovolj-

nijim prilikama nego veliki ruski reformator.

Sin i nasljednik Mahmutov, AbdulMedžid,imao je tek 16 godina, kad mu je otac umro. Oevereforme nijesu još uhvatile vrstog korijena i bla-

goslov njihov ne bijaše još nitko osjetio. Dogaalose upravo obratno, da je svatko držao, da ima pravosve nesree, koje su državu stigle u posljednje dobasmatrali posljedicama uništenja staroga i neuspjelih

novotarija. Ušljed toga bilo je nezadovoljstvo udržavi openito. Muslimani su držali, da su njihova

gragjanska privilegija ugrožena, a kršani nijesu

vjerovali, da vlada ozbiljno misli njihov položaj

poboljšati.

^) Šišid: Pogibija Smajil age engia. (U Kolu M. H.1908. p. 169.). Ovdje je i literatura o tom dogagjaju.p pori-

jetlu engia: Bašagi: Najstariji ferman begova engia.(Gl. z. m. 1897. p. 437. i dalje). Drukije glasi prikaz gra-hovskog dogagjaja u Hilferdinga o. c. p. 528.-529.

53

Abdul Medžid je bio sretan u izboru ve-

zira. Kormilo države preuze Rešid paša, koji je

boravio mnogo na zapadu, specijalno u Londonu,i pribavio sebi tako pogled u zapadno evropske pri-

like. U Londonu je imao prilike vidjeti, kako en-

gleska i francuska javnost s oduševljenjem prati rad

M eh med Alipaše egipatskoga, u kojem je

gledala ovjeka modernih ideja i regeneratora Sultan

Mahmud prokrio je novoj eri prije 13 godina pu-tove krvavim aktom, a sad je Rešid paša spoznaopotrebu, da Turska treba pred "itavim civilizovanim

svijetom pokazati, da kani ustrajati na putu, kojimje pošla. Prvi put je to pokazala barbar-skim inom, sada neka pokaže da znadeupotrebiti drugu metodu, metodu mir-noga rada, kojim e se zapoeti novaepoka Turske.

Rešid paša mislio je svoju osnovu izvesti tako,

da izagje pred svijet jednim aktom, u kojem e se

modernim duhom razložiti gragjanska prava, odstra-

niti najizrazitije zloupotrebe uprave i tako Turskudovesti u red liberalnih država Evrope. Engleska i

Francuska priklonit e svoje prijateljstvo Turskoj, a

pojava Mehmed Alipaše ne e toliko više svraati

pažnje Evrope kao do sada.

Rešid paša nije htio novim ^iktom stvoriti odmahnovo stanje. U tom aktu ustanovit e se principi, ukojima e biti sadržan i proklamiran budui pravacturske vlade. Sultana Abdul Medžida bilo je lako

za taj plan predobiti. Tajne pripreme inile se dulje

vremena i najposlije poetkom novembra 1839. bili

su svi visoki dostojanstvenici i inovnici uz drugeodline zastupnike duhovnog i svjetovnog staleža

kao i predstavnici kršana sabrani na južnoj strani

saraja u baši, gdje je stajao kiosk od Gulhane.Uz osobitu pompu dogje ovamo i diplomatski kor.

Svi ti dostojanstvenici sabrali su se da uju hatti-šerif sultanov (prozvan od „GiJlhane"). Rešid

paša ga je proitao, a salva od 101 topovskog

— 59 —

hica, koji su grmili nad Bosporom, objavila je

gradu itanje toga „lista slobode". Na taj

hattišerif prisegao je sultan s veliko-dostojanstveni-

cima, što do sada nije bilo u obiaju. Haitišerif

nije donio originalnih misli. Sultan Mahmud II. sve

je te misli prije izrekao. Zato ima u hattišerifu

mnogo dvomislenosti. S jedne strane gledalo se

predobiti kršansko žiteljstvo Evrope, a s drugestrane hvalenjem staroga, ugodit muslimanskomjavnom mnijenju.

Glavne toke ovog glasovitog hattišerifa sastoje

se u slijedeem : Obeaje se sigurnost života, asti

i imanja bvim podanicima bez razlike narodnosti i

konfesije. Nitko se ne smije kazniti više nego to

sud odredi. Nad nikim se ne može u budue pro-

glasiti smrtna kazna osim iza sudake odluke nakonistrage. Smrtne osude imadu se s izvješem opre-

miti u Carigrad. Dok sultan ne potvrdi osude, nesmije se nitko ni javno ni tajno smaknuti.

Konfiskacije j.imetka se zabranjuju t. j. po za-

konu ne smije se više plijeniti ostavština osugjenogaod strane politikih vlasti niti stajati na put zako-nitim nasljednicima. Za muslimane odregjuje se

novaenje i to srazmjerno prema broju stanov-

ništva u pojedinim pokrajinama. Vojnika službaodregjuje se na 4—5 godina. Svatko e u budueplaati porez prema svoru posjedu i imetku. Mo-nopoli 1 zakup poreza u provmcijama imadu se

dati onima, koji najviše nude.

Na osnovu „hattišerifa" izdavao se niz orga-nikih zakona, koji su spojeni poslije pod imenom„Tenzimati hairrije" (t. j. spasonosne, dobreuredbe).

Dakako, da su turski državnici ovoga dobazaboravili na jednu staru injenicu : da je laglje

dobre zakone izdati, nego korumpiranu upravu od-straniti. Bili su skloni dobru volju smatrati djelomi mislili time poslii velike uspjehe. Dogagjaji iza

proklamacije „hattišerifa" opravdali su sasvim sud

— 60—

Mehmed Alipaše, koji je rekao, da je sveto šahovski potez protiv njega.^)

Hattišerif nije imao u Bosni nikakove praktikeposljedice, premda je bio javno proitan, U zemlji

vladali su i upravljali po starom sistemu muselimii u toku od 8 godina izmijenila su se etiri vezira,

te trošila sve svoje sile, a da nijesu mogli ništa

promijeniti. O jednakopravnosti nije bilo govora;uregjena se civilna uprava nije dala provesti, ncgoje stari feudalni sistem vladao i dalje.

Sasvim je ispravno shvatio „hattišerif", bistri

fratar Juki. O ravnopravnosti proklamiranoj godine1839. , veli on, u Bosni nema ni govora. Taj hatti-

šerif služi engleskim i francuskim politiarima, daimadu štogod „blebetati" po svojim žurnalima, daje u Turskoj „Eldorado".

Moramo primjetiti, da protivnici hattišerifa ni-

jesu bili jedino u domaem muslimanskom puan-stvu. Veziri, koji su dolazili u Bosnu, da provagjajutenzimat, pokvareni turski inovnici, svakim su danomgazili ono, što su morali provagjati. Tim svojimzlim primjerom poticali su i druge, [da rade u nji-

hovom duhu. Veziri, veli Juki, koji jedan za drugimdolaze u Bosnu, nemaju druge brige, ve kako enakupiti od sirotinje blaga, a to ovim nainom : onprepusti muselimu, kadijama i drugim velikašima,

da rade od kršana, što hoe. Oni globe, a raja se

prituži veziru. Onda vezir ono, što su od nje po-otimali od njih sebi uzme, raju praznu pusti, a

njih opravdane šalje natrag na selimluke ili i njih

pritvori i oglobi. Hajduka su pune planine, a varoši

kesedžija. Ovi osim što globe i cijene kršane esioi ubojstvo uine. Ove zloince i razbojnike isti mu-selimi drže i brane ih, a oni njima za to neko-liko kesa plaaju.-)

') O ovim do^agjajima sr. Rosen o. c. II. 14.— 24.

Ovdje i >hattišerif< p. 250.—253.

-) Juki o. c. p. 153.

— 61 —

Ovakovu tmurnu sliku daje nam Juki, a imamodostatno drugih svjedoanstva, koja pokazuju, da

nije pretjeravao.

Vratimo se megjutim na vezirovanje Vedžihi-paše. Ovaj ..kršanski i turski krvolok", kako ga

Juki zove, proveo je neke reforme u vojsci. Odsedam bosanskih sandžaka, osnuje on etiri a laj a

spahija pod imenom suvari-redife (konja-nika rezerva). Ta etiri alaja nosila su imena:

bosanski, hercegovaki, kliski i zvorniki. Svakomalaju postavi na elo po jednoga miri- alaja(pukovnika) i imenuje ostale inovnike po novoj

naredbi. Sva etiri alaja spoji u dvije live (di-

vizije). Mustaj paša Babi i Fazli pašaŠerif vi postadoše mir- Uvi ma. ini se, da

je to uinjeno zato, jer stari spahijski sistem i

onako nije više puno vrijedio. Spahije su gledale,

da se otmu svojoj dužnosti. Da i ova „konjanikarezerva" nije bog zna kako funkcionirala, te da je

izazvala smutnju, o tome ima dokaza.^) Po tenzimatu

bio je uope spahijski sistem ukinut, ali u Bosni

se to provelo do kraja istom za Omerpašinih vre-

mena. Rušenje lenskog (spahinskog) sistema, pokojem su spahije dobile neku otkupninu ili doživotnu

penziju, smanjilo je dobitke begovima i agama, pasu oni poeli tražili robotu. Vrijedi to osobito za

one, koji su imali malene dohotke, jer je za nje

bio i oikup malen. Mnogi su zaludu i oekivali odporte otkupninu. Zbog loga se i pogoršaše od-

nošaji izmegju aga i kmetova, koji su u mnogimkrajevima bili upravo patrijarhalni. Poznato nam je,

da su ve god. 1840. kmetovi predali tužbu naportu posredovanjem bekoga kabineta. Porta je

nato god. 1843. odredila, da age ne sile kmetovepo svojoj volji na robotu nego da svaka kmetskafamilija šalje na tjedan jedan dan dva ovjeka. Te

') Bašagi o. c. p. 152. Bašagi ne navagja tano godi,nu, kad se ta reforma provela. Valja primjetiti, da su bašmiljenici vezira: Babi i Šerifovi, koji su tobože bili odanisultanu svojim nezakonitim postupkom izazivali bune.

- 62 —

se naredbe dakako nijesu obdržavale sa strane aga.

God 1848. bila je lobota saiviin ukinuta (vidi niže!).

Ako su u Bosni vladale dezolatne prilike, nije

bolje bilo ni u Herce^^ovini. Alipaša Rizvanbegovivladao je ovdje sasvim tiranski. Nezadovoljni su

bili s njime kršani ali i njegovi nekadanji prijatelji.

Ako je samo deseti dio onoga istinit, što nam onjemu njegov biograf pripovijeda, dosta je, da Ali-

pašin režim u Hercegovini istorija osudi. Velika muje pogrješka bila, da je vladu i upliv na vladu pre-

puštao svojim sinovima i zloglasnim ljudima. Njegovkavaz-baša Ibrahim Dio je gadan krvopija,

koji je masu kršana ni krivih ni dužnih dao po-

gubiti. Za 17 godina njegova vezirovanja bilo je

pogubljeno baš ni za šio lOOO kršana. Zato su

mnogi bježali u Crnu Goru i Dalmaciju.^)

Megjutim Alipaša se tiranski ponašao i premasvojim nekadanjim drugovima. Najodliniji su megjunjima museliml: Hasan beg i Smajil aga.Oni su mislili, da e s njime vladati, a on se sadani malo nije na njih obazirao. I jedan i drugi mu-selim intrigirahu protiv njega u Carigradu, ali bezuspjeha.

I prema obinim muslimanima postupa tiranski.

Otima im zemlju na Buni, gdje je postavio glaso-

viti svoj ljetnikovac. Zapovijedi iz Carigrada nije

slušao, a svoju neposlušnost pokrio podmiivanjemcarigradskih velmoža. Vedžihi paša opomenuo ga,

da provede tenzimat, ali on nije mnogo za to mano.Kolali su glasovi, da Alipaša šalje potajno u

Bosnu bundžije, da dignu Sarajlije protiv vezira.

Buna god. lc4U. u Saiajevu, kojoj je stao na ^ilo

Ah med ef. Glodžo, koji je kasnije tražio zaštite

*) Hilfeiding o. c. p, 513.—514. O nasiljima Alipaše

pria mnogo i Colcorilo. Prije pada njegova sastadoše se

svi muselimi i bosanski namjesnik Hairuddin paša kod njeg

te se tuže, >da e arae uzimo na mertve nakon šest

jjodina dana i da su žene trudne pipali, pa im govorili, i ti

ceš roditi muško dicte, dai ara«. (Gledaj G. z. m. 1913. p.

97. i p. 103. i dalje).

63

u Alipaše na Buni, a onda tek pobjegao u Du-

brovnik, dokazuju opravdanost te sumnje. Bune su

mu bile uvijek razlogom, da otegne provagjaiije

tenzimata.^)

Hasan beg Resulbegovi i Smajil aga Cengiizgubili su sasvim u njega povjerenje, kad je Ali-

paša poeo po dvije do tri kapetanije spajati u

jedan muselimluk, u koji je onda namještao svoje

sinove ili rogjake. Smajil aga, pivski, gacki i drob-

njaki muselim kao i Hasan beg trebinjski, znali

su, da e doi i na njih red. Sami dakako nijesu

mogli ništa uiniti protiv Alipaše. Alipaša, koji je

Smajil agu držao najpogibeljnijim, grozio se esto,

da e mu skinuti glavu. Koliko ga je mrzio, vidi

se po tome, što je najmio nekog krvolonog Fer-hata Krvave a, da agu ubije. To megjutim nije

uspjelo. S malo sree radio je protiv Smajil-age,

tražei jednako nekoga, da ga potajno smakne i

crno,^orski vladika.-)

Godine 1840. napokon uspije vladici, da se

Smajil agi osveti za poraz na Grahovu. Smajil agaimagjaše vrlo razvratnog sina Rustan-bega, koji

je obešašivao djevojke u Pivi, Gackom i Drob-njacima. Drobnjaani potuže se vladici i ujedno musaope odluku, da e Rustan-bega pogubiti. Vladikaih odgovaraše od tog, jer da e ostati stari Smajil-

aga, a on e za osvetu uništiti Drobnjake, ako po-

gine Rustan-beg. On im dadne savjet, da domame, u Drobnjake samog Smajil-agu i njega ubiju. Takoe lazoriti dom engia. Pod izlikom, da bez nje-

gova prisustva ne mogu pODrati hara ili po drugoj

verziji, da se Drobnjaci bune, zatim da riješi nekenepravde i napokon, da ljudi tajno izmegju sebešapu, kako se Smajil-aga boji doi megju Drob-njaane, odkad je ono na Granovu posmicao Petro-

vie, namamiše Drobnjaci Smajil-agu, da dogjemegju nje. Na ovom mjestu valja još zabilježiti i

'^) Hilferding o. c. p. 525,

-) Šiši 1. c. p. 171,

— 64 —

verziju Bašagievu. Smajil aga je sluajno došaou Drobnjake, On je naime stpjerao svog zeta i ve-

zira Sulejmanpašia uzeti iž Škodre u Bosnu i po-

staviti ga mjesto Vehidžije. Ako bi mu to za rukompošlo, on bi bio maknuo pomou Osman-pašeSulejmanpašia i Alipašu Stoevia. Zato je pošaos dobrom etom, da tobože kupi hara u Drob-njacima.^)

Smajil-agi stigao je u pomo još Ah medBauk, njegov pobratim s 200 Nikšiana. Smajil-aga

se utaborio na Ml j etiku, na istonoj strani

Drobnjaka 5. oktobra 1840. godine. Za burne noinavale Drobnjaci, kojima su stigli po dogovoru u

pomo Crnogorci, na agin tabor, te u as nastade

metež i strašno nono klanje. Pošto su mu prije

još odveli konje, skoi Smajil-aga (u gaama i

košulji) na prvog konja, koji mu je bio pri ruci i

ispali kuburu na jednog prisutnog taoca. Smajil aga

je naime uzeo nekoliko Drobnjaka kao taoce, jer

kao da je slutio, a bio je donekle i upozoren, da

se protiv njega nešto sprema. Ostali taoci sada

skoe, te udare na agu. Netko sprijeda, netko straga.

Kad le Smajil-aga pao, povie Mia Memedovi:„Ako ga je puška u potiljak ubila, to je moja",

dok je Mirko Aleksi odrubio mrtvom agi

glavu. Tako pogibe Smajil-aga iz busije. AhmedBauk sretno pobježe, dok je kojih 70 aginih ljudi

poginulo. Vladika je kasnije primio Smajil-aginu

glavu, sablju, oružje i dva konja.

Kad je Alipaša Stoevi saznao za Smajil-aginu

pogibiju, bilo mu je s jedne strane milo, ali ga je

opei s druge strane smetalo, što je tim dogagjajem

pao ugled turski kod kršanske raje, a porastao

ugled Crne Gore. Osim toga i javno mnijenje u

Hercegovini tražilo je od njega, da osveti Smajil-

aginu pogibiju. Alipaša zatraži pomo u Vedžihi

paše i ovaj mu posla 500 ljudi. I nasljednik Ve-

džihi paše u Bosni Mehmed Husrev paša

') Bašagi o. c. p. 156.

65

posla mu 100 ljudi. Na elo vojske postave se osimAlipašina sina Hafiza još i oba Smajilagina sina

Muhamedbeg i Dedaga, zatim HasanbegResulbegovi i drugi neki hercegovaki ajani.

Vojska hercegovaka navali na Drobnjake u

januaru 1841. godine. Drobnjaci i Moraani buduhametom potueni, a Hercegovci se vrališe sa 120

crnogorskih i drobnjakih glava, kojima okitiše još

svježi grob Gazi Smajil-age Cengia kod Cengiakule u Lipniku. arkanja izniegu hercegovakihmuslimana i Crnogoraca potrajahu iza toga još dojeseni god. 1842. Dok je bilo tih bojeva, nije u

Hercegovini moglo biti ni govora o provagjanju

tenzimata.

Iza Vehidži paše izmijeniše se u dosta kratko

vrijeme na bosanskoj namjesnikoj stolici M e h m e dHusrev-paša (1840—1843.), Mehmed amilpaša (1843—1844.), OsmanNuri-paša (1844.),

Hadži Halili amili paša (1845— 1846) i na-

pokon Mehmed Ta hir paša (1846(?) ili 1847., do1850.) Mnogo je posla bilo osobiio za Hadžia-milipaše sa Krajišnicima. Godine 1845. imali su

se po osmanlijskom carstvu provesti t. zv. medžlisi,

koji su se dijelili u pokrajinske, okružne i kotarske.

Paše su na taj nain bile obvezane, da u svim po-

slovima, koji se tiu uprave, sudstva i porezne upraverade sporazumno sa vijeem, dok je egzekutiva da-

kako ostala u njihovim rukama. Osim muslimanabile su u vijeima zastupane i ostale religije.^)

Mehmed Tahir paša, nekada kapudanpaša, a kasnije vezir u Jedreni, poeo^je iza dulje

pauze energinije provagjati tenzimat. im je stigao

u Bosnu, predloži zemaljskom vijeu u Travniku,da se uz redifsku suvariju (konjaniku rezervu) po-piše po Bosni još 30.0( vojnika za sluaj potrebei naoruža novim oružjem (nizam!). Protiv toga di-

goše se najprije Sarajlije, a Tahir paša zatraži pomo

^) Rosen o. c. II. p. 87.

— 66 -

u Carigradu i upokori Sarajlije.^) Iza toga je odluioda se baci na Krajišnike, U augustu 1849. pobiose s njima kod Bihaa, ali bez osobita uspjeha. Po-slije mu zavlada u vojsci kolera, a i on sam oboli,

pa se vrati u Travnik. Ovdje je dulje poboljevao,

nešto se oporavio, a onaa mu se bolest povratila i

on umre (1850.) Prije smrti htio je da napokon raz-

rauna sa glasovitim Babiem i Šeritoviem.Ova dva intrigana na oko su prianjala uz reforme,

ali su potajno znala mutiti protiv njih. Kad je Tahir

paša bio douo, da su oni krivi prvom ustanku Sa-

rajlija, a i posljednjem ustanku K'ajišnika, pozva ih

po naroitom poslaniku u Travnik. Oni uz razne

izlike otprave poslanika u Travnik, a tajno pobjegnuu Carigrad, da tuže vezira. Odnijeli su novce, veli

fra Grgo, a i sultanova mati bila je Fazlipašina za-

štitnica i tako se pomognu.-)

Godine 1848. navališe portini vjerovnici na

nju, a porta se nagodila tako s njima, da im je

dala pravo prikupljanja poreza, od kojih je jedan

dio išao u državnu blagajnu, a drugi su dio oni za

sebe pridržali. Vjerovnici, velike engleske i francuske

banke, povjeriše pobiranje poreza zakupnicima, jer

nijesu htjeli navui na se mržnje naroda, što ga

„obrazovana Evropa" uvaljuje u propast. Domailjudi su se stidili biti zakunnici „carske desetine",

pa su zato taj posao obavljali Maedonci. Zakup-

nici su plaali gotovim novcem, pa su i oni htjeli,

da im se plaa u gotovom i to dobrim zlatnim tur-

skim novcem. Oni su iznugjivali novac od godine

do godine, bez obzira na neiodne godine, na koje

je nekada spahija uzimao obzira. Kolike je nevolje

zbog toga imao podnijeti seljak, izlazi ve iz samenaravi stvari.^)

') O tome zanimljivj pria Marti u >Zapamenjima<

p. 13.— U.-) Zapamenja p. 13. I Babi i Serifovi zaslužili bi

posebnu monografiju.») Holeek o. c. p. 79—80.

— 67 —

Pošto su age teretile seljaka robotom, došlo je

<opet do intervencije preko Bea. Tada je porta fer-

manom na Tahir pašu ukinula sasvimrobotu (1848.). Tahir paša pozvao je na to u

Travnik sarajevske paše: Mustafu Babica i Fa-zliŠerifovia; iz Zvornika Mahmud pašuVidaia, iz Banje Luke Ali bega Džinia, iz

Tuzle Mah ni ud pašu Tuzlu, iz Bihaa Meh-med pašu Biševia. S njima su bili pozvanisarajevski vladika Ignjatije i neki franjevci Pašaproita portin ferman. Kada su bosanski velikaši ra-

zumjeli, da e ih ukidanje robote mnogo oštetiti,

dogovoriše se i predadoše paši molbu, a s njomedakako i novaca. U molbi su tražili, neka se krš-

ani obvežu, da mjesto robote daju u napredak be-

govima i agama treinu rada s njiva i polas livada, a da im zato begovi i age plate njihove

gragjevine, da im naknade trei dio troška oko ogra-

gjivanja polja i plaaju za njih porez na zemlju.

Paša i velikaši su sumnjali, da e kršani bezGlpora pristali na treinu, pa stadoše smišljati, kakoe prevarili seljake i portu. Pozvaše zato u Travnikznamenitije knezove iz svih nahija, pravoslavne sve-

enike, franjevce iz nekoliko katolikih župa, pa imrekoše: Porta ukida robotu, ali zato trebasvi kmetovi begovima da daju treinu.Knezove kao da je udario grom, ali se poklonišedo zemlje i odgovoriše : „Pokoravamo se svemušto naredi sultan i vlast". Za ovakav odgovor dobišeneki kmeti za nagradu po kabanicu, a neki po 50groša gotovog novca.

Na ovom sastanku vidješe knezovi, da ih mameu vuje rup^. Pošto im je život bio mio, nijesu se

odupirali, ali odgovoriše dvomisleno: „Pokoravamose sultanu i njegovoj vlasti". Ovo je znailo, da sukmetovi spazili zamku i poznali, da begovi rade za

sebe. Znajui begove kao buntovnike protiv sultana,

staviše S3 svojim odgovorom pod zaštitu sultana i

vlasti. Ali Tahir paša, kao obino bosan-6*

08

ski veziri, nije mislio raditi u intenci-jama vlade. On je dižao s begovima, jer je imaou Posavini imanja, koga je vlada oduzela Husejinukapetanu. Kmetovi su do sada ovdje plaali deve-

tinu, a Tahir paša htjede im natovariti treinu. Kadsu se etiri kneza tome usprotivila, dao ih je Tahirišibati. Dva kneza su od toga poginula, a dvaostala živa. Ovako su pretstavnici centralne vladeizvagjali njene leforme. Nije ni udo, da su se do-mai begovi tim reformama mogli tako dugo i

uporno protiviti.')

Kada su u Carigradu saznali za nesretnu vojnuTahir paše u Krajini, uvidjeli su, da nije za vezira

bilo dosta 4 - 5000 vojnika. Odluiše zato, da se

bosanski feudalci jakom rukom pokore i reformepošto po to provedu. Ovaj posao bio je povjeren

O m e r p aši Latasu.^)Omer paša rodio se god. 1806. u selu Janja

Gora, opine Plaški, ogulinske regi-mente kao sin nadporunika. Zvao se tada Mi-hajilo Latas. U vojnikoj gospikoj školi odli-

kovao se kao izvrstan gjak, teje 1827. bio dodijeljen

nakon svršene škole kao kadet feljbaba stožeru.

') Sr. Hilfeiding p. 436.-438 ; Holiek o. c. p. 77.— 78.

O tome, kako se ni ovih, po kmetove loših ugovora i-ijesu

age dizale, pripovijeda opširno Juki o. c. p. 150.— 151.

Sastanak u Travniku crta opširno i franjevac M. Nedi.On je uz fra M ar i j ana Š unj i a i fra Luku Dr op u-

Ijia b;o zastupnik »latinskOj^ milleia«. Tako iz njegovogpripovijedanja sazoajtmo, da se agama i begovima prikljuiou pitanju treine i pravoslavni vladiiia Ignjatije,dok su katoliki zastupnici bili protiv treine. Nedievo pri-

povijedanje mnogo se razlikuje od onog Hilferdingova pouz-danika (ijeratinski perivoj god. 1908 br. li. p. 169.— 171.).

O ovom pitanju valja još pog'edati Hrania: Kmetovskopitanje u B. i H. p. 26.-28., i Boži: Agrarno pitanje p. 43.-45^

-) Za životopis i rad ovoga glasovitoga poturice upu-ujem na Dr. Koetschet: Erinnerungen aus dem Lebendes Serdar Ek-em Omer Pascha. Sarajevo 1^85. Dr. K. bio

je tjelesni lijenik Omer pašin. Njegovu vojnu u Bosni de-taljno je opisao Juki u 'anku: Omer paša i bosanskiTurci (bos. prijatelj III. Zagieb 1801.).

69

Odavle je dazertirao. Dr. Koetschet misli, da je to

uinio zbog nekih novanih neprilika. Prešavši u

Bosnu, došao je u Banju Luku, gdje ga je primio

u svoju kuu Hadži Aliaga Boi, kod kojeg

je prešao na islam i primio ime Omer. U Banjoj

Luci proboravio je dvije godine, marljivo uio turski

i kratko vrijeme pred ustankom Husejinovim ostavio

Banju Luku i otišao u V i d i n. Zapovjednik vidinske

tvrgjave Ibrahim paša ga zavoli i preporui gavelikom veziru Husrev-paši. Došavši u Carigrad

postade kapetanom i uiteljem tehnikog crtanja nanovo osnovanoj višoj vojnikoj školi, gdje je svratio

naše pažnju i sultana Mahmuda II. Ovaj ga imenujemajorom i uiteljem crtanja i pisanja pri-

jestolonasljedniku Abdul Medžidu. Zato

vrijeme postao je Omer Latas pravi „Osmanlija".

Mnogo je opio s ulemom i marljivoposjeivao džamije. Iza smrti Mahmud II.

postade brigadirom i dobije naslov paše. Kao takav

odlikovao se u raznim važnim misijama u

Srbiji i Albaniji. God. 1846. bio je poslan

protiv Kurda, koji su se digli protiv tenzimata.

Ugušivši tu bunu, bude odlikovan ašu mu šira{maršala). God. 1848. i 1849. okupirao je radi

ustanka podunavske kneževine, a sada je prihvatio

tešku zadau, da skrši mo bosanskog plemstva,

koje je toliko briga zadavalo carstvu.

Ljeti god. 1850. osvanuo je Omer-paša s ve-

likom pratnjom u Sarajevo. Imao je 11 bataljuna

infanterije po 750 momaka, jednu poljsku bateriju

i nešto konjaništva. U pratnji njegovoj nalazio se

Skender-beg, nekadanji grof Ilinsky.^Kad je stigao u Sarajevo, popeo je adore na istom

mjestu, gdje su to uinili princ Eugen Savojski i

Kara Mahmud paša — na Gorici. Dva bataljuna

dao je staviti pred višegradska vrata. Ve prije toga

) Nepopravljivi pijanac i na glasu radi svoga pretje-

rivanja i hvalisanja (»Skendcrpaš'jade« !) Umro od deiiriumtremensa 1861. godine

70

bili su u Sarajevo pozvani bosanski odlinici, dauju carski ferman. Megju njima nalazio se i sijedi

Ali-paša Rizvnnbegovi. Njegov biograf nampripovijeda, da je poslao iz Mostara pred Omer-pašuu Novu Varoš svog sina Hafiz-pašu i vladikuJosifa, da ga prate do Sarajeva i da ispriaju nje-

govu odsutnost starošu. Omer paša nije htio ni

jednog ni drugog primiti, nego ih je poslao natrags nalogom, da sam Alipaša dogje u Sarajevo. Ali-

paša naime nije u poetku ozbiljno shvaao Omer-pašinu misiju.

„Mi emo", govorio je on, „sabratiza n i z a m 20—30 mostarskih prosjaka i

dat emo mu 50000 groša i neka ga vrag:nosi, otkuda je i došao".')

Drugi dan iza dolaska proitan je uz veliki

vojniki sjaj i jeku topova carski ferman pred mu-salom, koji je glasio na nj i na novog vezira H a-

fiz-pašu, nasljednika Tahirpaše, iz kojega se

razabralo, da je Omcr-paša imenovan zapovijedajuimgeneralom u Bosni sa zadaom, da provede hatti-

šerih. Kada su prisutni bosanski ajani obeali,-) dae ga podupirari u provedbi tenzimata, povratio ih

je Omer-paša svojim kuama, samo je pridržao«

u Sarajevu Alipašu, jer se bojao, da mu ne p avi

neprilika u Hercegovini, a znao je da su svi neza-

dovoljnici upirali oi u nj. Nezadovoljnici su po-

stupali oprezno. Vidjeli su, da Omer-paša ne poznašale i da su sada nastupila ozbiljna vremena. Oso-bito ih je ubilo, što se i Alipaša došao pokloniti

u Sarajevo. Držali su, veli Juki, da nema nadnjim nikoga, koji bi mu mogao zapovijedati i dabi se svi prije pokorili carskoj zapovijedi nego oiu

Jedva je proteklo dva tjedna poslije ovogadogagjaja, zau Omer-paša, da se Posavina i Zvoi-

) HilferdinjT o. c. p. 537.-538.

-') ^nahodei se usrijed tolike vojske megju napere-nimi topovi *.

— 71 —

nik miu a i Krajina. Zato pogje odmah u Krajinu.

Ve u Banjoj Luci dolazili su mu brojni krajišnici

i obeavali sve i sva. U Prijedoru pokloniše mu se

vogje krajišnika Ali Kadi, Ibrahim Kapi i

Redži (bajraktar od Vrnograa). U Bihau postavi

Omer za muselima mjesto glasovitog zulumara^)Mehmed-paše Biševia, Jakub-bega.Jedva ŠIO je Omer-pašina vojska odmakla pete, pukneu znak opega ustanka top u Cazinu, a krajišnici

izaberu Aliju Kadia vogjom i poglavicom te oijeiaju

carskog kajmakana.Dok je serasker Omer-paša boravio u Krajini,

otpustio je na svoju odgovornost bosanski namjesnik

Alipašu kui u Mostar, da uredi stanove za dvatabora nizama, koji su bili odregjeni za Mostar.

Alipaša udari u Mostaru na otpor i konano se

povue na svoj ljetnikovac na Buni. Na elo neza-

dovoljnika u Hercegovini i Mostaru postavi se gla-

soviti Alipašin Kavaz-baša Ibrahira-aga. Alipaša

zatraži pomo od Omerpaše i tim je htio pokazati,

da nikako ne stoji u vezi s ustašama. Ustanak je

mepjuiim planuo i u Posavini. Omcr>paša mislio

je iz Sarajeva preko Travnika, Skoplja, Duvna, Lju-

buškog kienuti u Mostar, ali stigavši u Travnikpromjeni osnovu, jer su Posavljaci bili ve, iduiprema Travniku, stigli doŽepa. Druga vojska ustaša

išla je od Zvornika i Srebrenice prema Kladnju.Ibrahim Kavaz-baša imao je od Konjica poi naSarajevo, gdje se imao sjediniti sa Sarajlijama, koji

e takogjer dii ustanak.

Serasker piše u Bitolj po pomone ete, a uSarajevu naloži divizijonaru Avdipaši, da gradokruži topovima i neka na prvi i najmanji pokretpali. General I b r a h i m-p a š a bude otpremljen premaKladnju, Skender-beg ode sa 1000 momaka protiv

Konjica, a sam Omer-paša krene protiv Posavljakai rasprši ih kod Vranduka. Po drugi put se oboriOmer-paša na ustaše podno Vujak planine,

) Sr. Lopaši: Biha p. 116— 117.

72

pa kad ih je i ovdje svladao, prodre preko Gra-daca do Tuzle. Ma h m ud-paša Tu z 1 i po-bjegao je ve prije u Vinkovce, jer nije ht o, kakoBašagi veli, da se pridruži ustašama. Ma hm ud-paša Vidaji i Osma n-begTuzli, sin Mah-mud-paše Tuzlia pobjegoše preko Srbije u Carigrad.

Iz Tuzle, gdje je razgrabio imovinu Tuzlia,krene Omer-paša u pomo svom generalu Ibrahim-paši, koji se nalazio u najveoj neprilici, pošto su

ga ustaše sa svih strana opkolile. Oslobodivši gaopsade, povrati se u Tuzlu. Ovdje mu dovedu tuz-

lanskog pašu i druge posavske orvake, koji su muse na vjeru predali i došli iz Vinkovaca. On sve

zajedno okova u gvožsje i povede u Sarajevo. Tu-zlia je Omer-paša doveo na samarici u Sarajevo.

Dok je još Omer-paša u Posavini boravio, dao je

Avdi-paša zatvoriti Mustafa-pašu Babica, koji

je Posavljanima obeavao pomo. Tako se napokonstalo na put dvolinosti ovog nasilnika.

Bosanski vezir Hafiz-paša došao jesOmer-pašom u sukob i to, kako neki misle, radi Omer-pašinog postupanja protiv bosanskih velikaša. Zatoje bio svrgnut, a zamijeni ga H a i ru d d i n-p aša.Ovaj je preko Sutorine došao na Bunu i ovdje je

zamolio Alipašu. da ga provede kroz Mostar u Bosnu.Pošto 10 nije bilo mogue, jer su svi putevi bili

zaposjednuti ustašama, otpremi ga Alipaša sa svojim

sinom Nafiz-pašom, koji ga je samo doneklepratio, preko Gabele, Ljubuškoga i Duvna u Trav-

nik, te u Sarajevo.')

Spomenuli smo, da je Skender-beg bio poslan

u Hercegovinu. On je itavu zimu I8')0 godinaproveo u Konjicu. S ustašama se borio na B o r-

^) Ovom prigodom, veli Rašagi, rekao ie Alipaša: Akoprovedete tenzimat u Bosni i Hercegovini,nedeie ih moi održati ni punih 30 godina, (o. c.

p. 169.) O dola IvU Hairuddin-paše na t^unu ima zanimivih

podataka u dr. orovi: Iz dnevnika Prokopija okoiila (Gl.

z. m. I9l3) On nam opisuje i bunu Mostaraca protiv Alipaše

(sr. osobito p. 96).

- 72>-

k a m a, ali je više s pregovaranjem uspjevao. Stigao

je u Mostar tek 1851. godine bez puške i noža.

Došavši u Mostar pozva s Bune Alipašu. da dogje

kao vezir primili glavni grad Hercegovine. Skender-

bcg ga doeka s velikim poastima i s pucanjemtopova. Sam je izašao pred njega i poljubio muskut. U noi se megjutim situacija promjeni. Sken-

der beg unigje Alipaši i proita mu nareabu, pokojoj se lišava svake asti. Zatim mu oduzme ni-

šane, te ga sa sinom Hafiz-pašom odvede u

tamnicu. Ovim asom prestade gospodstvo Alipaše

u Hercegovini. Treeg sina, R i z v a n-b e g a, poslao

je bio Alipaša s unukom Arif-begom u Sarajevo

da estita seraskeru povratak iz Posavine, ali ih

serasker dade utamniiti. '^)

Napokon stigne i serasker u Mostar, da traži

Alipašino blago, ali je tu bilo ve sve razgrabljeno,

kao što je on razgrabio blago Tuzlia. Odavle je

seraskeru valjalo poi, da obrauna jednom ozbiljno

s krajišnicima. Bosanska Krajina, osobito ona preko

Une, uvijek se najžeše opirala carskim naredbama.Krajišnici ne samo da nijesu ništa davali u carsku

blagajnu, nego su još i iskali, da se njima daje

neka starinska plaa u ime uvanja megje. Od go-dine 1832.— 1851. imali su pravu repu-bliku. Protiv nje su išli gotovo svi veziri, mnogisu krajišnici izginuli, mnogi prognani, ali se neki

i opet povratiše i ostadoše i dalje „buntovnici". I

na hrvatskoj su granici etovali, koliko su mogli,

sve do godine 1845.- ali pošto baš tamo nije bilo

više lako robiti i plijeniti, to je eiovanje u Bosni

bilo obino njihovo izdržavanje. Zemlje su im puste

i neobragjene. Oni samo toliko kukuruza posiju,

što im je za kuu prezimiti potrebno, za ostalo se

ne brinu. Isti bezi su ovdje siromašni, jer malo koji

kmet može megju njima živjeti.

*) Drugi sin Nazif umro je nešto prije ovih dogagjaja.-) Sr. Lopašx o. c- p. 112.

- 74 —

Nove reforme smatrali su za vlaške obiaje,ko'i mrae pravu vjeru. Juki pripovijeda,^) da suu Carigrad poslali Red žica, a on se vratio sa

strašnim porukama. »Poevši od Mitrovice i našeKladuše dalje nigdje nema naše prave vjere." Onju je tražio u Carigradu, ali je tu ni od lijeka nema.Tamo nit se ui, nit se klanja. Još prave vjere imau Krajini i bolje nam je svima izginuti, veli Redži,nego se vlahu — Omer-paši — predati.

Krajišnici se podijeliše u tri vojske. Jedna je

pod Kadiem preko Prijedora pošla prema BanjoJLuci. Ali Kedi bio je nižega pnrijetla, te je baš

zato imao mnogo pristaša megju seljakim svijetom.

Kajmakam banjaluki, Ali-beg Džini, zatvori se

s nekoliko stotina banjalukih muslimana u grad,

a nešto se Banjaluana pridruži Kediu. Ali-begpreda poslije grad i pobježe put Kotora.Kapi je preko Kljua i Varcara stigao pod Jajce.

Trea vojska, Redžieva, imala je ii na Glamo i-

Lijevno. Poslije se sastadoše sve tri vojske kod Jajca

i Jezera. Omer-paša pohiti iz Mostara preko Lijevna,

Kupresa, Skoplja uz Vrbas pod Jajce. Skender-begudari kroz Glamo prema t\ljuu, da suzbije Re-

džia. Kapi se pred Omer-pašinim topovima po-

vukao iz Jajca, te se sjedmio s Kadievom i Re-džievom vojskom kod Jezera, gdje se zametnebitka. Nevjesti krajišnici imali su se ovdje boriti

s Arnautima i nizamom, pa doskora izgubiše bitku.

Jedno 1500 ustaša pokri bojno polje. Kapi je nabijegu ubijen u Zmijanju selu Paviima od gla-

mokih muslimana za 5000 groša. Redži i Ali-

Kedi pobjegoše u Hrvatsku. Kedi se iza godinudana povrati u Sarajevo, te je kao bimbaša baši-

bozuka bio poslan na crnogorsku granicu, gdje je

doskori i poginuo.

Omer-paša na to ode iz Jajca preko Varcara u

Banju Luku, gdje je stigao prvih dana proljea go-

') Juki 1. c. p. 55.

— 75 —

dine 1851. Prvi konak na lom pohodu bijaše na

Sitnici, a drugi na Dobri nj u. Dok je još bio

pod Jajcem, stiže onamo Ibrahira-paša s jednim di-

jelom vojske, u kojem je vodio Ali pašu Riz-vanbegovia. Ovaj nekadanji hercegovaki sultan

jašio je sada na mršavoj samarici pod stražom, a

sin mu je Hafizpaša pješice pred njim vodio konja

za ular. Telal je vikao po aršiji u Jajcu, da svak

ide gledati Ali-pašu. Ovako je Omer-paša odluiovoditi Ali-pašu kroz svu Krajinu i Bosnu, „da vide

u koga su se pouzdali". Na Dobrinju dogodila se

megjutim žalosna epizoda, koja je prema Koetschetu

izazvala konsternaciju megju begovima i agama a

baca i veliku sjenu na Omer-pašin znaaj. Ovdje je

naime iznenada Omer-paša promijenio svoj plan,

da Ali pašu okolo voda i dade ga po straži ubiti.

Iza loga dao je pronijeli glas, da ga je straža ne-

hotice ubila, btražar je tobože drijemao, a puškamu se omaknula i tako se dogodila nesrea. Neo-prezni vojnik je bio uhapšen, aii ne ostade dugotajnom, da je taj isti vojnik kratko vrijeme iza toga

u svom selu u dalekoj Anadoliji „udobno pušio

svoj ibuk". Ali-paši bilo je tada izmegju 75—80gonina. Juki, koji baš Ali-pašu Rizvanbegovia ne

brani, velei za nj, da e i stotine godina proi, dokse hercegovaka raja osvijesti i oporavi od njego-

vih zuluma, ovako veli o tom inu: „da nikomkoji ljudsko srce ima, nije moglo bitimilo, da je Ali-paša bio tako muen i

razbojniki ubijen" Dr. Koetschet drži, dabi <^e jedva moglo sumnjati, da Ali-paša nije bio

nedužan u ustanku. Omer-paša je iz Mostara poslaoporti teške dokaze sukrivnje Stoevia na ustanku.

Carigradska vlada se ljutila, jer je mogla raunatina zahvalnost i vjernost Alipaše. Neda se ustano-viti, da li je Omer-paša dobio kakav mig, da gaodstrani ili je sam radio na svoju odgovornost^).

) Koetschet o. c. p. 26. okoiilo ovako bilježi Alipa-šinu pogibiju: Alipaša Rizvanbegovi vezir od cijele Hercego-vine umre a m u e n i j u Omer-paše seraskcra u Banjoj Lucioko 20. ožujka ib51. (Gi. z. m. g. l^i:5 p. ILI).

— 76 —

Znamo samo to, da opetovane tužbe familije ne

postigoše ništa. Sinovi mu Hafiz i Rizvanbeg,te unuk Arif-beg odoše u progonstvo. Imetak po-

rodice bio je konfisciran i to kako Marti znade

za nekakovu štetu, što ju je ustanak u Hercegovini

prouzrokovao. Neka saska firma sjekla je borove

grede u planini Borcima Ona je sagradila velike

zgrade, ceste i uprije, da grede s planine svede u

u Neretvu. Ibrahim Kavazbaša dao je sve to

srušiti i popaliti. 200.000 forinti platila je porta šteie

iz sekvestriianih Sloevia dobara,^) koja su tek

godine 1878. porodici povraena. Vidi se, da je

vlada Omer-pašino djelo odobrila.

Bila bi nepotpuna naša slika silnog hercego-

vakog velikaša, da ga još s jedne strane ne pri-

kažemo. On nije bio samo nasilnik. Pozna o je

njegovo geslo: „Ili puška pucaj, ili eki kucaj".

Vjeran tome geslu, on je mnogo uinio korisna u

Hercegovini ma da metoda njegovog rada i ovdje

bijaše tiranska i nasilna. Njemu se pripisuje u za-

slugu, da je digao gotovo zanemareno vinogradar-

stvo u Hercegovini. Poeo je sijati pirina (na Lju-

bugkom polju),-) brinuo se za sijanje kukuruza, sa-

gjenje krtole i du'iana. Dobavljao je o svom trošku

razno južno voe kao smokve i masline i podijelio

narodu, da sadi i oplemenjuje zemlju. Poeo je sa

diti i dudove.Omerpaša ode iz Banje Luke prema Bihau,

kamo je ve prije prispio Skenderbeg. Kod Krupeje došlo do posljednjeg veeg okršaja.Krajem aprila (27. aprila 1851.) bila je bunau itavoj Bosni ugušena. U maju nalazimo

Omer-pašu ve u Travniku. Ovdje je bilo preko

lOdO sužanja, s kojima je Omer-paša postupao vrlo

ružno. Od toga je 400 s gvožgjem o vra'.u oprem-

') Zapamcnja p. 20.

«j Godine 1868. raanalo se na žetvu od 150.0 kg.

pirina (Sr. Blau Reisen in B. und der H. Berlin 1877. p.4:^).

Zapamenja p, 21.

— 77 —

Ijeno u Carigrad. Neki su unovaeni, neki umrli na

putu, dok su neki bili otpušteni i otkupljeni. Manji

krivci vratili se svojim kuama godine 1853. Ujedno13 okršaja bit e poginulo oko 60C0 Bošnjaka, a

20.000 uzeto u vojnike. Silno blago pade u ruke

Omer-paši. Tako je napokon skršena mobosanskih feudalaca.

Bosan^ki kršani su s najljepšim nadama i

željama doekali Omer-pašu, mislei, da e se sada

ili nikada provesti reforme i stegnuti prevelika vlast

paša i muselima. Omer paša ih je u tim mislima i

utvrgjivao. On je sveenstvo usmeno i pismeno u-

vjeravao o carskoj milosti, ako buntovnici budusvladani.

Poznati bosanski književnik fra Juki poslao

mu je još prije, nego što je u Bosnu stigao prvu

svesku svoga „Bos. Prijatelja". Drugu svesku po-

sveuje Juki Omer-paši kao provagjau reforania.

S pobratimom Martiem pjeva Juki (Bos.

Prijatelj II. p. I.): »Slavodobitnicu svietlomu go-

spodaru Omer-paši, prikazanu mjesto sviju kršanau Bosni", gdje se opisuje buna po Bosni i Her-

cegovini i pobjede Omer-pašine. Za pohoda Omer-pašina u Krajinu stoji fra Juki s njime u linomdodiru, a prije toga mu pismeno javlja kretanje

krajišnika. U Jajcu je dao Omer-paša Jukiu 50.000groša i dva velika koša kukuruza, što Juki podijeli

megju kršane. Kršani su davali hranu i podvozza vojsku, a obeano im je, da e im se sve to

platiti. Dug je bio narodu u visini od 6 milijuna

groša, koji narod nikada nije dobio. ^)

Megjutim, kad je Omer-paša skršio feudalce,

bacio se i na kršane. Veli se, da mu je vezir H ai-

ruddin-paša, s kojim je došao u sukob, rekao:

„Kad uništiš sve muslimane, šta misliš s ovim zem-ljama?""^) Da mu se ne rekne, da je vlah, poeo je

^) Sr. Ljetopis katol. crkve u Bosni godine 1852- (Bos.Prijatelj III. p. 193—208).

-') Bašagid o. c. p. 173.

78

i kršane proganjati. Izda nalog, da se u jedan danpokupi oružje od kršana, što je i provedeno. Strogoje dalje Omer-paša pripazio na sveze, što su ih bo-sanski kršani imali sa susjednom Hrvatskom i Sr-

bijom. Omer-paša je tobože unišao u trag nekompanslavislikom društvu i agitaciji megju rajom.Kao žrtvu ovih panslavistikih agitacija utamniiOmer-paša svog negdanjeg prrjatelja i pratioca fia

Jukia, koji je bio otpremljen u Carigrad. Imade i

verzija, da je Omer-paša bio u Carigradu opanjkan,da s Jukiem smišlja, kako bi se Bosna otcijepila

od Carigrada i pod njegovom upravom postala sa-

mosvojna kao Egipat^).

Kršani su se dakle prevarili u svojim nadama.Sam Juki, koji je nekada s tolikim nadama oekivao od Omer-paše reforme, ovako se jada naOmerpašino doba: Turin i kršanin na ništa je

dotjeran i u prosjake je otpraen. Sjeme, koje je

on posijao, ragjati e unaprijed draom i glogo-vinom.-) Ili opet na drugom mjestu: Proi e i 100godina, a rane im (Bosancima i Hercegovcima) nee zarasti, niti e ono, što su pogubili ikad više

stei! Od više stotina goiina, što su im praoci stekli,

to sad sve ode Arnautu i nizamu u torbu.

Krajem ljeta godine 1851. povratio se Omer-paša u Sarajevo, gdje je ostao do proljea godine1852., da bdije nad organizacijom nove provinci-

jalne vlade. Sarajevo postade glavnim gra-dom i sjedištem vezira. Bosna bude podije-

ljena na šest okružja (sandžaka), okružja opet u

mudirluke ili kaže. U mudirlucima vrše policajnu

^) O Jukiu vidi Alaupovi I. Fr. Juki p. 11—18. Zap.

p. 27. i dalje. Juki je u svom Zemljopisu i povjestnici Bosne(p. 156— 1.^9.) publicirao i jednu spomenicu pod naslovom:Zelje i molbe Kristjanah u Bosni i Hercegovini, koje poniznoprikazuju njecrovom carskom velianstvu sretno vladajuemsultanu Abdul Medžidu (u ime 600.000 hristjanah) Ovose doznalo i na porti, te mu se veoma zamjerilo (Sr. Mar-kuši-Škarica: Život i rad I. F. Jukia p. 88.)

-) Juki 1. c. p. 70.

79

vlast mudiri, u okružjima kajmekam. Sudbenu vlast

u mudirlucima vrše kadije s medžlisom, u okružjima

kajmekami. U Sarajevu je medžlis za cijelu Bosnu.

Tu nema kajmekama, nego sudi mulla. Hercegovina

je do godine 1865. imala svoju vlastitu administra-

ciju. Namjesnik hercegovaki samo je u onim stva-

rima podregjen bosanskom veziru, koje se tiu bla-

gostanja obiju pokrajina.

Spahijski sistem bude odstranjen. Iza nekoliko

godina budu opet timari dozvoljeni samo uz uvjet,

da ona lena koja, još postoje ne mogu prijei na

djecu timariota. Zapoelo je pregledavanje spahijski

dokumenata. Jedan je radio na tom, veli Marti, ci-

jele tri godine, pak pronašavši da je mnogo berata

nezakonito prenijeto s oca na sina, gotovo ih je Viouništio.') Spahije izgubivši desetine dobili su odštetu,

koja je odgovarala jedva Vi > kapitala, koji im se oteo.

Novaenje bude uvedeno, ali jer se nije mogaoobaviti popis radi krimskoga rata, zadovoljila se

vlada s pozivom od 3000 vojnika. Faktino je no-

vaenje provedeno tek u doba Šer if-Osman-paše.

Agrarno pitanje ostalo je netaknuto. Dr. Koet-

schet veli, da mu nije poznato, da li je Omer-pašauope imao moralne smionosii predložiti porti ma-kar štogod, da se pop'^avi stanje raje. Poznato namje, da je Omer-paša dao telalima razglasiti, da krš-

ani ne trebaju više pred begom ili agom silaziti s

konja. Ovo je bilo skoro jedino, što je uinio krš-

anima. Kako se vidi vrlo malo.

Za Omer-paše dala je porta proglasiti svešume državnima. Omer-paša koji je portinu na-

redbu izvršio, rekao je begovima, da e im vladavratiti šume odmah, im pismeno dokažu, da su

njihove. Begovi to nijesu mogli dokazati. Sekvestra-

cijom se šuma postiglo to, da ih je vlada dala nauživanje narodu. I narod i pojedinac smjeli su bes-

platno uzimati, što im je bilo potrebno za gragju i

") Zapamenja p. 40.

-80 —

gorivo, a da zato ne traže odobrenja od vlasti osimu sluaju, ako je ko htio sjei za prodaju. Šumskopitanje uregjeno je inae zakonom tekgodine 1869.

U doba Omer-pošino pada i osnutak ge-neralnog austrijskoga konzulata u Sa-rajevu (1850.). Omer paša baš nije živio u skladu

s austrijskim konzulom (Atanackovi). Pravio je u

ope smetnje i austrijskoj trgovini. Beki kabinet

se direktno tužio protiv njega u Carigradu.^)

^) Rosen II. 163—164. Zapamenja p. 34. Marti go-

vori s osobitom simpatijom o Atanackoviu.

IV.

PREGLED VAŽNIJIH DOGAGJAJA PO-SLIJE PADA BOSANSKIH FEUDALACADO USTANKA U HERCEGOVINI (1852.

DO 1875.) TOPAL ŠERIF OSMAN-PAŠA(1860—1869.)

Omer-paša ostavio je Sarajevo u proljee

1852. godine s velikom pratnjom i uz najveu voj-

niku pompu. Sarajevsko stanovništvo stajalo je u

spaliru sve do višegradskih vrata. Koliko je kletava

— dakako tihih na nj baeno, to znade samobog, veli Koetschet.^) Orr.er-paša otišao je u Bitolj,gdje je dobio nalog, da koncentrira ete u gornjoj

Albaniji. Uzrok tome bila je Crna Gora i knezDanilo, te ustanak nekih hercegovakihplemena. Radi nesregjenih agrarnih prilika u Her-

cegovini, a osobito u onim krajevima, koji su gra-

niili s Crnom Gorom, gdje je još i ova poticala

na otpor, ve je dulje vremena kipjelo. Her-

cegovake oblasti pošle su protiv uzbunjenih ple-

mena, da ih pokore, a ustaše, smatrajui se nesi-

gurnima kod kue, umakoše u planine. Glavni vogja

jugoistonih plemena bio je Luka Vukalovi,rodom iz Zubaca, o kojem emo još kasnije imati

prilike da govorimo. Nekoja plemena sasvim se tomzgodom oslobodiše ispod turske vlasti kao n. pr.

Grahovo.

') o. c. p. 32. Prokopije okorilo zabilježio je i daonjegovog odlaska (17. aprila: Sr. orovi Gl. z. m. p. 103),

6

— 82 —

Omer-paša je udario tabor polovinom decem-bra 1852. u Podgorici. Knez Danilo, osjea-jui, da nije dosta jak da bi mogao odoljeti svom^

protivniku, poslao je ujaka Gjorgja Petrovi a

u B e , da zamoli Austriju za intervenciju..Austrija je na to poslala grofa Leiningena u

posebnoj misiji u Carigrad. Pošto se i onako pri-

premao lat s Rusijom, naredi porta Omer-paši sre-

dinom marta 1853., da obustavi daljnje operacije.

U sVemu se ratovalo tri mjeseca, krvi je proliveno-

dosta, a nijedna stranka nije imala nikakove ko-

risti od toga. Mir nije bio sklopljen, a spornapitanja izmegju Crne Gore i Turskeostadoše i dalje neriješena. Zato su s^mo-

bila obustavljena oficijelna neprijateljstva, ali eto-vanja s hercegovakim plemenima trajala su sve

onamo do godine 1858. Crnogorci nijesu stupili u

otvorenu akciju za krimskoga rata protiv Turske zato.

jer je Austrija energino prisilila kneza Danila na

neutralnost.^)

U Bosni je dotle izmijenio Hairuddin-pašu

Giridli Velijjudin-paša (1852.), a ovogHuršid Mehmed paša (1853.~1856.) koji je došao iz

Beograda, gdje je bio m u h af i z (upravitelj ili uvargradova). Kršanska vrela o njemu vrlo lijepo govore.

Jedni hvale njegovu naobrazbu, a drugi ednost,dobrotu i poštenje. On je ugodio svima: Turcima,

Latinima i pravoslavnima. PiCd njegovim sudom bili

su svi jednaki -). Kneževi spominje,") da se za nje-

gova vladanja dobili franjevci od sultana dozvolu,

da grade 9 crkvi. Marti mu spominje kao osobitu

zaslugu, što je ukinuo posebne haralije, koje su

kupile taj porez od kršana i povjerio kršanskim

') Prema pripovijedanju generala Stratimirovia ruski

je general Kovalevski Crnu Goru nagonio na rat s Turcima;Stratimirovi je bio po-lan od Austiije, da to sprijei. (Isp.

Uspomtne generala Stratimirovia. Be 1913. p. 67.).

-) Hilferding o. c. 642.

') Carsko-turski namjesnici p. 89.

83

fratrima i popovima, da oni kupe taj hara i uru-

uju financijskoj upravi. To je tako dugo trajalOy.

dok porta nije uope hara ukinula. Bilo je to 10.

maja 1855., kad se porta odluila konskripciju pro-

širiti i na kršane.

Odregjeno je dakako, da e se samo jedan

dio od kontingenta, što na svaki narod otpada uno-

vaiti, a od Oitalih e se tražiti ratni porez.Kršani nijesu bili time zadovoljni, jer s jedne>

strane nije im bilo milo, da se moraju boriti protiv^

kršana, a s druge strane taj je porez, koji se

zvao bedelija, askerija ili vojnica (voj-

nina?)^) teško tištao narod. Prema jednoj vijesti

iznašao je on 40 pijastra od svakog muškarca, te su

tako kue, u kojima je bilo 7— 10 muških lanova,

morale platiti do 5')0 pijastra. Muslimani nijesu

plaali askerije. Kad je došlo do rata, kišani su

morali davati podvoz, hraniti sebe i konje na svoj

raun, a zakonom odregjenu odštetu za podvoz ni-

kada nijesu dobivali-). Ni muslimani nijesu bili za-

dovoljni novim odredbama o konskripciji kršana,

jer su se bojali dobro organizovane raje u evrop-

skim provincijama. Zato je porta novaenje raje

napustila t. j. na neodregjeno vrijeme odgodila, a

od itave naredbe ne preostade drugo nego uki-

nue imena hara.

U doba Huršid-pašinog namjesnikovanja pa

da još jedna znamenita naredba, koja je u Bosni,

kako emo vidjeti bila iluzorna. Lordu Redcliffu,

1) Marti veli, da je narod zvao taj porez »Kremeni-jom« i pripovijeda o udnom nainu mjerenja gajtanom, jer

nije bilo statistike o godinama ronjenja pojedinih mladia.(Djeak od 15. godina uzimao se, da je dobar za pušku)

Ispod vrata svezi gajtan, pa preko glave premetni natrag.

Ako nije mogao om gajtan preko glave prijei, nijesu uzimali

haraa. Zapamenja 42.). U Hercegovini digoše se liarji 1866.

godine u augustu. Vojnina — tako zove oko rilo novi

porez bila je kud i kamo nepovoljnija za oarod, (Gl. z. m.1913. p. 1^6.).

-) Hilferding o. c. p. 443.

6*

— 84 —

engleskom diplomati, ima se zahvaliti, da je nared-benim putem 16. marta 1854. porta odredila, da je

dozvoljeno svjedoanstvo kršana u kriminalnimstvarima protiv ili u prilog muslimana (kršani sumogli naime svjedoiti samo protiv svojih ljudi i

jevreja.) U Bosni megjulim bili su inovnici veinomOsmanlije, koje nijesu poznavale hrvatskoga jezika.

Domai muslimani imali su sve u rukama, jer su

oni bili prevagjai. Njima pomažu i t. zv. hodža-baše (Kodža-baše) t. j. zastupnici nemusliman-skih konfesija, a to su bili veinom, njima odaniljudi. Bolji n. pr. pravoslavni, veli Hilferding, nijesu

se ni primali toga zvanja. S pohvalom spominjekatolike, koje su birale bolje svoje ljude, a oni ih

onda znali i braniti ^).

Huršid-pašu zamjeni Rešid Mehme d-p a š a

(1856.— 1857.). U njegovo doba opet nastadoše ne-

miri radi agrarnoga pitanja u Posavini. Digla se

naime raja i tražila, neka se barem vrši ono, što je

bilo s Tahir-pašom 1848. ugovoreno. Došlo je i doustanka pod popom Stefanom Avramoviemu Posavini, ali je Rešid-paša poslao tamošnjimagama vojniku pomo, koja je s agama rastjerala

ustaše i nemilo ih proganjala-).

Za vezirovanja Rašid Mehmed-paše proglasila

je porta po svršeiku krimskoga rata Hattihumajun t. j. vlastorunu sultanovu zapovijed. Ovimaktom potvrgjuje se u Hattišerifu od Giilhane kaoi u kasnijim naredbama zajamena sigurnost osobei imeika za sve podanike bez razlike vjere kao i

prava i sloboštine nemuslimana. Od važnijih stvari

dobili su n. pr. kršani nešto polakšica kod gradnje

svojih crkvi, što je prije bilo skopano sa silnim po-

teškoama. Zabranjeno je preziranje jedne konfesije

prema drugoj kao i prezirni izrazi (n. pr. gjaur,

kiafir, (afir), ifut!). Nitko S2 u budue ne smije

siliti na promjenu vjere. Svi podanici bez razlike

») o. c. p 4 13.

-) Kneževi o. c. p. 89.

— 85 —

vjere mogu biti od sultana pozvani u civilne službe.

Pošto su podanici izjednaeni u nošenju tereta i

dužnosti, podpadati e i kršani kao i ostali poda-

nici nemuslimani pod zakon novaenja. O tom se

ima što prije izdati zakon, kako e oni služiti u

vojsci.

Lijepe ideje u Hattihumajunu ostadoše osimnekojih negativnih naredaba samo na papiru. Me-gjutim i svrha mu nije ni bila, da se sve obeano i

provede. Kod pariškoga mira valjalo je evropskim

kabinetima i publici pokazati, da Turska imade le-

gitimaciju da pristupi u koncerat civilizovanih država.

Turska je to i postigla i tako je Hatiihumajun iz-

vršio svoju misiju').

Za nasljednika Rešid-paše, koji su bili slabi

i pokvareni ljudi,-) vladalo je u itavoj zemlji ve-

liko uzbugjenje i to ponajviše radi treine, dakle

agrarnoga pitanja.

Godine 1S58. ili poetkom 1859. naredila je

porta ladi neprestanih tužbi bosanskih seljaka, a i

prema savjetu velevlasti bosanskom veziru CaniMe h med- paši,") da na državni trošak pošalje

u Carigrad iz svakoga sandžaka po 3 muslimana i

po 3 kršana. I jedni i drugi imali su biti slobodnoizabrani. Premda su begovi i age zadržali mnogeod izbora, a i uticali na izbor, on se ipak izvršio,

a izaslanstvo bude sastavljeno i poslano u Carigrad.

Begovi megjutim poslaše i svoje izaslanike, da

kvare rad u korist seljaka i da štite njihove inte-

rese. Ministarski savjet saslušao je izaslanstvo sva-

kog sandžaka zasebno. Pošto su se seljaci bojali.

') Rosen. II. p. 239—244; Prevod Hattihumajuna vidi

Bosanski Prijatelj III. p. 92—gS.

-) Si-. Kneževi o. c. p. 89.

') Ovo donosim prema Holeeku o c. p. 81 —83, koji

je to u^eo iz meni nepristupnog djela Kusa Popova: Polo-

žen ije raji u sovremenoj Bosniji. Slavj. Zbornik godine 1875.

Popov zove Cani-pašu Džani-paša. O toj ttvari vrijedno

je usporediti i poznato djelo dr. Kadleca: Agrarnipravo.

-86

da e im tužbe na taj nain izgubiti jednodušnost,napisaše i predaše porti zajedniku tužbu (u pro-

ljee 1859...

H'lferding spominje, da je ve godine 1852.

neki potkupljeni bosanski paša izdao naredbu, dase porez ne pobire od zemlje nego od kue. Takoje aga s velikom zemljom plaao jednako kao i

kmet^). Ovo je bilo potrebno istaknuti, da se razu-

miju tužbe seljakog izaslanstva u Carigradu. Se-

ljaci naime navode razne poreze, što ih morajuplaati i obrazlažu njihovu neopravdanost. Takovele, da od poreza za zemlju plaaju 90 groša pokui, a oni misle da to ne spada na njih, nego nekaplaaju oni, ija je zemlja. U tužbi se istie, da u

zvornikoj, banjalukoj i bihakoj nahiji ima 20 do4U.0OO seoskih kua, od kojih jedva 200 posjeduju

svoju zemlju, za koji bi bili dužni plaati zemljarinu.

Od ostalih poreza tuže se na askeriju, zatim svi-njar inu, koja se pobire od onih, koji uope ne-

maju svinja. Isto se tako tuže i na t. zv. žiro vinu,jer ako im je dano pravo uživanja šume, onda se

ne bi smjela tražiti žirovina. Tuže se i na džumrukna izvoz. Plaati se mora za ono, što se unaša, a

ne obratno. Kod treine tuže se, da neki begovi

davaju treinu prema uzoru države u zakup, a svi

opet hoe treinu u novcu. Robota je doduše uki-

nuta, ali je begovi silom seljacima nameu. Begovidalje ne vrše svoje dužnosti prema kmeiu: ne da-

vaju sjemena, ni sprege, a ne grade im kue. Sazemlje jh izgone, kad im se svidi, a njima ne pri-

znaju pravo ostaviti begovsku zemlju, kad oni to

hoe. Kmet se za prava ne može maknuti, jer su

begovi solidarni, te ne e da primaju kmeta, koji je

otišao s druge zemlje.

U tužbi se nadalje spominje, da narod nije

dobio ve iO godina nikakove odštete za podvoz i

konje, koji je morao kupovati za gotov novac. Na-pokon imade još tužba na zaptije i više pravoslavno

') o c. p. 44-2.

— 87 —

sveenstvo (fanarijole). Tužba je bila predana- 9.

•aprila, a 12. aprila dogjoše na portu begovi trav-

nikog i sarajevskog sandžaka s tužbom na raju.

da se bez uzroka buni i da joj je bolje nego njima.

Kada su iza toga bili pozvani seljaki izaslanici iz

novopazarskog i sarajevskog sandžaka, upitaše jed-

nog muslimana seljaka, kako je raji. Ovaj se nije

htio odvojili od begova istovjernika nego je slije-

dee rekao : Vlasi su jaki ; s jedne strane imaju

Nijemce (Austriju), s druge Crnu Goru, a- s tree

Race (Srbiju). Oni su ih podgovorili, da se bun« i

otkazu desetinu. Energino je branio raju seljaki

izaslanik Mladen Jovi. 14. aprila došli su be-

govi i kmetovi iz banjalukog i bihakog okružja.

Dragoman Pavao Periši, koji je služio kaotuma kod ovih rasprava rei e begovima: „Vi ste

Bošnjaci, drski i nasilnici i gnjeite svoju raju.

Evropa to zna i ona e protiv toga ustati kod sul-

tana „vašeg oca". Alibeg Babi odgovori mu na to:

_Pavle, Pavle! A hoe li biti lijv-'po, ako djeca

ustanu protiv toga oca i udare ga po glavi? ["Kadsu seljaci dokazivali svoje tužbe, rekoše; begovi

:

Vlaše, razmisli što govoriš? Zar se ne misliš vra-

ati u Bosnu?« Od ovakovih se rijei zaplaši i

porta i seljaci. Vlada je navalila bojei se bune, dla

se seljaci smire i odustanu od tužbi. Nekoji Odizaslanika izjaviše, da u njihovom kraju nije tako

zlo i da oni žive sa svojim begovima kao u stato

doba. Prepadoše se i oni iz Posavine, gdje je zaista

bilo zlo i na posljednjem sastanku izjaviše svi, daim nije teško davati treine i da im se ne inizulum. Ministri im i ovako izjaviše, da sultan tako

hoe i da nema ni govora o tome, da e begovimaoduzeti treinu^).

Rezuliat ovog seljakog izaslanstva bio je za-

4ion od god. 1859. poznat pod imenom „saferskenaredoe" (od 14. safera I27G. — 12. septembra1S59.). Zadaa je te saferske naredbe, da se srede

') Holeek o. c. p. 84.

— 88—

kmetovsko-pravne prilike u zemlji. Valja istaknuti.

da ovaj zakon nije za turskih vremena izvršen radi

nemara vlade i burnih vremena, koja su nastupila-

70 tih godina za doba ustanka obeavala je vladada e bezobzirce izvršiti agrarni zakon iz g. 1859.,

ali je ve bilo kasno. Još nam je pripomenuti, daje zemaljska uprava iza okupacije recipirala ovunaredbu i ve g. 1878. je iznova promulgirala.

Saferska naredba ostala je tako i iza okupacije je-

dina norma za agrarne odnose'). U doba kad je

saferska naredba izdana, upravljao je Bosnom O s-

man Mazhar paša Sulejmanpaši iz

Skoplja,^) kojeg je zamijenio god. 1860. TopalŠerif Osmanpaša. Prije nego pregjemo na.

prikazivanje Osmanpašina upravljanja Bosnom,,valja nam svratiti pažnju na prilike u Hercegovini,

gdje su se u to doba odigravali znameniti doga-gjaji.

Spomenuli smo, da god. 1853. nije bio sklo-

pljen mir izmegju Crne Gore i Turske i da su eto-vanja na granici hercegovako-crnogorskoj trajalai

itavih pet godina. Kad su Turci htjeli god. 1858.

da pokore Grahovo, dogje do bitke izmegju pobunje-nih Hercegovaca, kojima je u pomo stigao voj-voda Mirko i Turaka na sam Spasovdan.Bitka se svršila velikim porazom Turaka (na bojištu

je ostalo 6000 Turaka i 2000 Crnogoraca i Herce-govaca). U najkobnijem asu došao je Crnogorcimau pomo Luka Vukalovi. Ovaj poraz Turakaprouzrokovao je ustanak svih kršanskih nahija u

susjedstvu Crne Gore (Od Sutorine do Drobnjaka) i

') Hrani u svojoj raspravi: Kmetovsko pitanje veli, dasaferska naredba nije drugo nego pokušaj kodifikacije za-

kljuaka stvorenih za Tahir-pašc u Tiavniiu kao i još dru-gih nekih nezakonitih obiaja. Safersku naredbu kao i kriti-

ku te naredbe gl. u tom djelu p. 33 36 i p. 46-47. Isporedii Izvještaj o upravi B. i H. za god. 1906. p. 46 i dalje.

-') Kao mutesarif u Prizrenu pomogao je podii krš-ansku školu, pa je zato dobio od Pape Pija IX. red sv«

Grgura (Kneževi o. c. p. 90.)

— 89—

1o ponajviše poticajem cetinjske vlade, ali i iz odu-

ševljenja i prirodne simpatije za brau Crnogorce.

Turci su sada poeli pregovarati s pobunjenim ple-

menima, a veliku je ulogu pri tom igrao Luka Vu-kalovi, koji je i ponudio Turcima uvjete mira. Takosu ustaše tražile, da za prošle dogagjaje niko neodgovara. Tko je zaostao u kakovim davanjima ili

porezima, nema se od njeg ništa tražiti, a i u bu-

due ne e za tri godine ništa nitko plaati. Uz oveuvjete bilo je i takovih, koji su im imali garantirati

gotovu neku autonomiju. Turci su iz nužde pristali

na sve. Luka Vukalovi postade bimbašom sa 1000groša mjesene plae. On se uope nadao, da bi

ga porta mogla imenovati proelnikom nad pleme-nima, koja bi bila neovisna od Crne Gore. Raditoga je došlo i do zavisti izmegju pojedinih plemen-skih glavara, megju kojima se istie Bogdan Zi-

monji, kojega je i Crna Gora voljela nego Vuka-lovia, te je za nj i radila. Luka Vukalovi nikada nije

bio rado vigjen u Crnoj Gori, S Cetinja je bio po-

slan i neki Ivan Mašanov za zadaom, da makneVukalovia, ali je ovaj znao sretno izmaknuti za-

sjedama^).

Turska" nije oprala sramotnog poraza na Gra-hovu. Mislila je, da e se moi granica prema Cr-

noj Gori odrediti po mješovitoj komisiji. I u istinu

god. 1859.— 1860. bila je granica od te komisije od-regjera i protokolirana, samo što obje stranke nijesu

veliki broj toaka priznale. Prema tome se položajnije ni najmanje poboljšao.

Dok su evropski konzuli nastojali god. 18.59.

da odstrane sporove, poslala je porta jednu re for-m n u k o m i s i j u u M o s t a r, koja se sastojala odetiri viša ministarska inovnika, jednog pravoslav-

'j Sr. Koetschet o. c. p. 137. Prorokovi: Buna god,1874. i ustanak u Hercegoviui god. 1876. Stanojevi: IstorijaBosne i Hercegovine p. 81. Gotovo nije vrijedno ladi velikesmetenosti i miješanja doga^jaja pogledati Gjurgjevi:Memoari sa Balkana p. 5-10.

— go —

nog episkopa i jermenskog sveenika kao i dvajudrugih kršanskih funkcionara, koji su došH u Mo-star bez ikakvog programa, ah s vehkom plaom.U dvije liodine svog rada rada nijesu mogh poka-zati ni najmanjeg rezultata^).

Prema kraju god. 1860. plane ustanak iznova.

Na elu mu je Luka Vukalovi.-) I Crna Gora oJlunose spremala na borbu s Turskom. Porta je uvidjela,

da mora nešto ozbiljno preduzeti proiiv Crnogoraca i

Hercegovaca, pa je Omer-pašu, koji je u poetkurata s Rusima god. 1853. stekao rijetki naslov S e r-

dar E krema (velikog serdara) imenovala muširomtreega kora i vrhovnim zapovjednikom u Bosni i

Hercegovini. Omer-paša stigao je Dunavom prekoBeograda zatim Savom do Brkog a odavle krenuo u

Srajevo, gdje je ostao nekoliko dana Ma da j? veprilino proteklo vremena, što je ostavio ovu zemlju,

ipak nijesu begovi i age u Bosni mogli zatajiti svo-

ju zlovolju zbog ponovnog njegovog dolazka. Mr-žnja se protiv njega nije još slegla Istina, sada je

njegov dolazak bio namijenjen Hercegovini, a neBosni, a imao je i drugu zadau nego prvi put, ali

im je ipak dolazak njegov bio nemio. Ljeti 1861.

god. osvane Serdar-Ekrem u Mostaru. Evropskim vla-

stmia uspjtlo je u Carigradu, da je Turska pristala

na evropsku pacifikacionu komisiju. Omer-paša imaoje instrukcije, da sa svim koncesijama i sredstvima,

koja su u skladu sa ašu države, a što više mo-gue bez te evropske komisije, pacificira ustaše,

a ako ta mirna sredstva ne budu uspješna, nekane gubi s vida, da e ih morati pokoriti oružjer.

Kada je Omer-paša u jesen stigao u Mostar, ve

'). Koetschet p. 13S.

-') O Vukaloviu vrlo posprdno govori Koetschet, koji

je imao prilike, da ga lino vidi. Zove ga >^Tiunkenboldoni».(pijanicom) Na jednom mjestu veli za nj: Ein obscuierWa-ffenschmied aus der ^utorina vcrstand sich den Anstrich

eines hcrcegovinischen Garibaldi zu geben und sicn in der

Mcinung der europSischen Presse die Diktatur tibtr die in-

surgirttn Distiikte anzumassen (o. c. p. 138.).

91

je bila na okupu pacifikaciona komisija, kojoj je Omerpaša imao predsjedati. U toj komisiji bijaše zastu-

pana Austrija s majorom Jovanoviem. Engleskuzasiupaše konzul Holmes, Francusku konzul Tissot,

Prusiju konzul Blau, Rusiju vicekonzul Bezobrazov.

Mecjju lanovima komisije bilo je vrlo razliitih mi-

šljenja, a i njihove instrukcije se u mnogom razi-

lažahu, Omer-paša predložio je komisiji svoj pro-

gram, po kojem e on prema instrukcijama velikog

vezira izvršili svoju misiju u Hercegovini. Programodobriše svi konzuli i stvoriše zakljuak, da se na

sve glavare ustaša pošalje proglas s pozivom u imevelevlasti, da polože oružje i da podnesu svoje že-

lje i tužbe. Porta e ih amnestirati.

Megjutim je komisija konstatirala jednodušno,da

centar itavog ovog gibanja nije me^ju hercegova-kim ustašama, nego na Cetinju, pa zato postaviše

princip: Bez sudjelovanja i pregovaranja s knezomnema pacifikacije. U to ime imao se crnogorski knez

Nikola sastati s komisijom i Omer-pašom. Ova ko-

misija otputovala je i u .S ka d ar zajedno sa Omerpašom, ali Nikola je izbjegao sastanku,makar je Omei-paša izjavio, da je Turska spremnana koncesije, pa ako komisija zatraži. Turska e pri-

stati na odstup luke Spia. Rezervirano držanje Ni-

kole pripisuje dr. Koetschet ruskom konzulu u Du-brovniku Petkoviu ifrancuskom konzuluHeequardu u Skadru, koji su Crnu Goru od-

vraali od pregovaranja. Napokon se komisija povra-

tila u Mostar ne opravivši ništa i izjavila, dasmatra svoja vijeanja provizo rn o zak-ljuenim (1861).^

Pokušaj Omer-pašin, da se lino sastane s Lu-

kom Vukaloviem takogjer nije uspio. Luka Vuka-lovi pozvao je Omer-pašu, da on dogje k njemuu Sutorinu.-) Omer-paša gledao je da dogje u dodir

') Viijedno je zbog nekih detalja pogladiti i orovi. Iz

•dnevnika Prokopije okoriia. (Gl. z. m. 1913. p. 196—201).-) Vrlo drastian opis ovog pokušaja sastanka Omer-

paše i Vukalovia u Koetscheta o. c. p. 146.

— 92—

i s drugim ustašama, ali sa slabim uspjehom. Voj-vode ustaša bile su uz Vukalovia, Jovan Baovi,.MiaLjubibrati, Bogdan Zimonji,LazarSoica,JovanVasiljevi, Peko Pavlovi i Žarko Lješevi uz drugemanje važne. Veinom emo ista lica susretati i u

ustanku hercegovakom godine 1875.

Dok je još Omer-paša boravio u Skadru, za-

tražio je ukinue turske reformne komisije, koja je

dvije godine tobože radila, a još nije mogla poka-

zati ni najmanjeg uspjeha. Isto tako nije postigla

nikakova uspjeha ni turska vojska pod Derviš-pa-šom lomei se dulje vremena s ustašama. Stanje

turske vojske kod dolaska Omer-pašina ne bijaše

baš ružiasto. U svemu je turska vojna sprema iz-

našala jednj 14.000 ljudi, uraunavši ovamo i b a-

šibozuke oko Gackapod vodstvom hra-broga Dervišbega engia (Dedagesi-n a S m a j i 1-a g i n a). Megju tim bašibozucima bilo je

oko 20b0 Hercegovaca, koji su direktno stajali podvodstvom Dejagmim, a inae j : bilo niegju njima.

i Arnauta, Makedonaca i t. d.'). Sva turska vojska

nalazila se u lošem stanju.

Pokvareni Derviš-paša bijaše se obogatio, dokvojnici nijesu ve primali davno nikakove plae.

Nije ni udo, da u takovim desolatnim pri-

likama turska vojska nije mogla preduzcti energi-

nije borbe. Podruja Zubaca, Banjara i Pive nijesu

još ni vidjela nijednog nizama i ustaše su bili slo-

bodni gospodari svojih brda. Oko yodine dana sva

se akcija turske vojske sastojala u periodinom op-

skrbljivanju nikšike Ivrgjave, gdje je bilo nt^što vojske

i topova. Pošto se u Nikši moglo prispjeli jedino

glasovitim Dugaklancem, koji je bio obrasao

u ono doba gusiom i visokom šumom, bilo je lako-

turskoj vojsci praviti silnih neprilika. Sviko opskrb-

ljivanje Nikšia svršavalo se teškim gubicima Turaka

u tom klancu, „grobištu turske vojske".

') lspo:edi o ovim bašibozucima Gjurgjevi o. p. c. 11-

— 93-

Omer-paša bacio se zimi 1861. god. na reor-

ganizaciju vojske. Pobrinuo se za dobru opskrbu i

popunio dosadanje znatne gubitke. Istodobno pozvao

je na oružje i Bošnjake. U Mostaru je tom zgo-

dom rekao jednu gorku rije tamošnjim musliman-

skim prvacima: Vi begovi i age, koji steovdje u konaku lojalni savjetnici, visteisisavanjem u korist vaših linih inte-resa i vašim ponašanjem prema krša-nima skrivili ovu nesretnu situaciju, ali

ja neu više za vas žrtvovati nedužneanadolske vojnike, nego u vas poslatinaprijed protiv ustaša. Kukavice dat uotraga postrijeljati. ^).

Unovaeni Bošnjaci njih oko 3000, pogjoše u

Hercegovinu prema Bilei i Gacku, ali se doskora

raspršiše svaki svojoj kui.Vojevanje Omer-paše god. 1861. nije baš bilo

popraeno osobitim uspjesima. U septembru je oti-

šao na Pivu, te je tu podigao jednu utvrdu i osta-

vio u njoj posadu. Žestok sukobsustašamaimao je Dedaga l^., sata daleko od Pivekod Muratovia. Iza toga se Omer-paša po-

vrati u Mostar, Nešto je borbe bilo i u trebinjskom

kotaru, gdje se arhimandrit m anasti ra DužiNikifor Dui pridružio V u ka 1 o viu. eteustaša bile su raspršene. Borbe god. 18ol. svršile

su se ekspedicijom Dedaginom u Nikši, koji

je po obiaju na putu imao sukoba s ustašama.

Godine 1862. izdao je Serdar-Ekremproklamaciju na ustaše. U ime sultanovo ih

poziva da polože oružje uz neke koncesije i opuamnestiju. Dao im je rok od 20 dana. Proklama-cija je u tisue komada bila raširena megju usta-

šama, ali ostade bez rezultata. Omer-paša obrati se

i na Crnu Goru, da ona ne pomaže ustaša, ali je

odande dobio odgovor, da Crna Gora ne može su-

djelovati u pacitikaciji bez materijalnih kompenza-

^). Koetschct o. e. p. 159.

- 94 —

ija za sebe. Na to je Omer-paša poslao porti iz-

vještaj, u kojem je razložio, da ne e moi svladatr

ustanka bez direktnog napadaja na Crnu Goru. Voj-nika okupacija opustošene zemlje ne bi još uvijekznaila pokorenje Hercegovaca, koji bi se u tomsluaju povukli u Crnu Goru. Ustanak možebiti svladan samo u Crnoj Gori. Porta se

posvema složila s Omer-pašinim planom ali je sa-

mo ekala prikladni momenat, da navijesti Crnoj Gorirat. Kad se napokon i taj našao, imenovan je umaju Derviš- paša muširom i komandantom di-vizije u Hercegovini, a Omer-paša otpu-tovao je u Albaniju, gdje je bio glavni tabor.

Prema unaprijed ustanovljenom ratnom planuimao je Derviš-paša preko Nikšia spojiti se saAvdi-pašom (koji je neka Ja bio za Omer-pašedivizijonar u Sarajevu), ija je divizija operisala uravnici Bje lopavliirna. Protiv Derviš-paše ope-rirao je velikom vještinom Petar Stevanov Vu-koti, knežev tast, s vojskom sastavljenom odCrnogoraca i Hercegovaca. Kada je polovinom majaDerviš-paša pošao Duginimklancem prema Nik-šiu, doživio je osjetljiv poraz. U žestokom kreševupoginuo je i brat Derviš-bega engia, Me li-

me d-beg. Derviš-paša morao je uzmaci, ali je

kasnije krenuo drugim putem preko Banjana, do-živivši ponovni poraz na lavni kod Kite. Iza teških

i napornih borba pošlo mu je ipak za rukom pro-

drijeti do Nikšia i polovinom jula sjediniti se

sAbdulKezimo m,koji je zamijenio A v d i-p a š u.

Vrhovno vodstvo crnogorske vojske, imao je u svo-

jim rukama otac kneza Nikole, Mirko, koji je

velikom samozatajom i oajno vodio borbu protiv

pretežitog neprijatelja. Kada su napokon Crnogorciizgubili bitku kod Rijeke, poeše pregovaranja omiru, koji bude još iste godine sklopljen.

Svršivši s Crnom Gorom rat, Omer-paša nije

vodio dalje ozbiljne brige o ustaškim hercegovakimkrajevima, niti je išao zatim, da ih definitivno pokori.

— 95 —

Luka Vukalovi pokorio se, te je o tome dao iz-

javu, kod osmanlijskog konzula u Dubrovniku. Omerpaša dao mu amnestiju uz plau t. zv. pandur-baše.

Kada je Vukalovi tražio, da mu se amnestija, u

koju valjda nije vjerovao, kao i nova ast garantira

pL) austrijskim oblastima u Dubrovniku, nije Omerpaša više htio da o njem uje. Luka Vukalovi,protiv kojega su sada radili Turci, a napustili ga i

nekoji mu drugovi, pae intrigirali protiv njega u

Crnoj Gori, ostavi Hercegovinu i otputi se u južnu

Rusiju, gdje je dobio zemlje za uživanje i ondje

ostao do svoje smrti. Prat.o ga je u Rusiju MiaLjubi brati. Ovaj se kasnije povrati u Sibiju,

a odavle opet za ustanka 1875. god. natrag u Her-

cegovinu. ^). God. 1863. sklopio je portin komisar

Dževdet eff. s Banjanima, Pivljanima, i Zupcimakompromis, po kojom su ova plemena dobila ši-

roku autonomiju. Ovi su gorski kolari imali raz-

mjerno dobar položaj prema onijem u Hercegovini,

a to je i bio glavni uzrok opem ustanku god. 1875.

Dok se stvar na ovaj nain riješila u Herce-

govini, upravljao je Bosnom ve više od dvije go-

dine „pošljedni veliki vezir Bosne" Topal ŠerifOsman-paša (1860— 1869.). itava njegova po-

java u pošljednim godinama osmanlijskoga gospod-stva u ovim zemljama tako je zanimiva, da je vri-

jedno opširnije se pozabaviti njegovim namjesniko-vanjem. Njegov slavitelj dr. Koetschet oito iz linesimpatije prema njemu, pretjeruje ponešto u svo-

jim memoarima, ali uza zve to, ma da nijesmo ni

iz daleka uvjereni o tome, da ima štogod slinosti

izmegju njega i Ljudevita XI., kako to dr. K. misli,

ipak držimo, da je on jedan veliki upravni talenat

i rijetka svijetla pojava megju inae veoma žalosnimbosanskim namjesnicima itavog XIX. vijeka.

Šerif Osman-paša došao je u Bosnu iz Beograda,gdje je bio civilni guverner i proveo je u Bosni de-

^). Osim Koetscheta gl. još Pavlovi : Gragju zaistoriju ustanka i ratova 1875—1878. g. Beograd 1911. p. 28.

— 96 —

vet godina. Sam je esto isticao, da od slavnogGazi Husref-bega nijedan namjesnik nije u Bosnitako dugo sjedio.

Svoju karijeru zaeo je Osman-paša kao po-morski asnik, dostigavši god. 1839. ast vice-admi-rala. Poslije je nekoliko godina sproveo u Egiptu,

'^dje ga je znameniti Mehmed Alija mnogo cijenio.

Marti je sasvim dobro primjetio, da je taj boravakOsman-paše u Egiptu mnogo uticao na njegov ka-

rakter. On to samo letimice spominje rijeima:»školovan u školi misirskog kedifa Alije". Koetschetznade priati o njemu, da je bio dobro verziran

u perzijskoj, arapskoj i turskoj 1 teiaturi i da je i

sam bio cijenjen kao turski pjesnik. Mar-ti veli još za nj, ,da je bio dosta prosvijetljen i

razuman za vladu, a narodu ugodan, a na drugomjednom mjestu „da je bio praktian i upravo ženi-

jalan u mnogom pogledu, kao drugi nijedan, što

je u Bosnu došao".

Po itavom svom radu, koji mirnim metodoma ne nasilno hoe da u svakom pogledu digne ma-terijalno i kulturno stanje zemlje, mnogo je Osman-paša nalik Husref-begu. Od njega se daleko razli-

kuje poglavito u tome, što na oko strogo korektan,

ipak nije bio bez stanovite doze turske korupcije.

Nije ni udo. Njegov rad pada u doba potpune de-

kadanse osmanlijskoga carstva. Husref-beg je živio

u doba, kada je carstvo pohitilo da osvoji srednju

Evropu!

Kada se neki bosanski begovi povratiše iz

svoga zatoja nekoliko godina pred Osman pašinitn

dolaskom, držahu se tako, da se jasno vidjelo, kakonijesu ništa zaboravili, ah ni ništa nauili. Osman-paša imao je prema njima osobitu taktiku. Nastojao

je svim silama, da im oduzme onaj nimbus, onaj

iznimni položaj, koji su uvijek uživali i na koji se

narod u Bosni bio privikao. Zato je u prvom redu

mnoge namještao u javne službe. Timesu dakako izgubili svoj stari baštinjeni ugled. Na

.

— 97 —

drugoj strani živo je podupirao srednji gra-gjanski stalež nastojei stei u njem potporu

protiv plemstva. U njemu su mali trgovci i obrtnici

našli iskrenog zaštitnika. Ovome nastojanju imala je

i služiti obrtna ško 1 a, u kojoj su bila siromašna

djeca bez razlike konfesija poduavana u raznim zana-

tima, a dobivala su jelo i odijelo (uniforme) badava.

Školstvu i prosvjeti posvetio je uope veliku

pažnju. Dakako, da se to sve mora uzeti relativno.

Moramo uvažiti, da smo rijetko imali prilike govo-

riti kulturnom i prosvjetnom radu bosanskih

namjesnika. U Sarajevu osnovao je kiraetanu,ruždiju i strunu školu »mektebi hukuk« za

obrazovanje inovništva. Vrlo je hvale vrijedno, dani ostalim konfesijama nije smetao u njihovom pro-

svjetnom nastojanju. Pravoslavni imali su malugimnaziju u Sarajevu, a fra Grgo opet svoju školu

za katolike. Na Bisniku bila je od države osnovanadjevojaka škola za sve konfesije. Kodbegove džamije dao je Osman-paša podii biblio-teku (kutubhanu), kamo je prenesao knjige iz

kuršumlije medrese i sam nabavljao knjiga arapskih,

perzijskih i turskih^). U ovaj njegov rad valja ura-

unali vilajetsku štampariju, gdje su se

štampale školske knjige-) službeni kalendar (Sel-

name Bosna), službeni tjednik »Bosna« i »GjulšenŠaraj« (»Sarajevski cvjetnik«).

U proljeu god. 1865. provedena je vojnikakonskripcija muslimana u vilajetu. Carskikomisar Dževded eff.^) kao i Osman-paša

^) O tome gl. Dr. Truhelka: Gazi Husrefbeg. Sarajevo1912. p. 71.

") Bos.-herc. institut za prouavanje Balkana ima tri štam-pane knjige irilskim slovima za osnoviie škole u bosanskom vi-

Tilajetu (gl. Dr. Kcetschet: Osma n-p a š a Sarajevo 1909. p.6.)

^) Ovaj komisar došao je u Bosnu god. 1862. Premakoncu god, 1863. morao je svatko bez razlike staleža dati

svoj posjed legalizirati. Tko bi se tomu protivio, zaprijetilo

mu se konfiskacijcm dobara. Bilo je to odre gj eno radi od-mjere portza. Zatim je bio odregjen popis radi novaenja.R6skiewicz: Studien tiber Bosnien Wien 1868 p. 3 i dalje.

— 93—

držali su, da je najbolje blagošu i lukavošu pre-

dobiti Bošnjake za tu stvar. Marti nam pripovijeda

u svojim »Žapamenjima«, da je Dževdet eff. došaou Sarajevo kao pravi hodža: bijeli turban na glavi,

zelena duga dolama na ramenima i žute papue.To je muslimanima bilo po volji: »Ko biva pravi

Turin« i nadali su se dobrom od njega. Sazva onpoglavice i priopi im namah, da imadu davati mla-die u nizam. Dakako, da su sada ve malo druk-

ije mislili »pravom Turinu.« Dr. Koetschet pri-

povijeda, da su i Osman-paša i Dževdet svim mo-guim laskanjem i obeanjima i napokon uz for-

malno obeanje, da bosansko-hercegovaki bataljuni

nee biti izvan zemlje upotrebljavani, skupili 1000dobrovoljaca na trogodišnju službu i smjestili usarajevsku kasarnu. Mladi begovi postadoše odmahasnici. Prema Herkaloviu sklonio je muslimane i

time na popuštanje, što je dao širiti megju njima

glasove, da e Srbija provaliti u Bosnu^).

Godine 1866.-) bijaše carskim fermanom uitavom carstvu proveden vilajetski ustav. Zasluga

je to velikog vezira slavnog F u a d-p a š e. Za nj

veli jedan njemaki istoriar, da nije itavo društvo

Staro-Turaka, imama, muftija, mutevelija, hodža i

derviša protiv njega radilo u školama, džamijama,kavanama i t d., da bi mu bilo sigurno

pošlo za rukom oistiti veliku Augijevu štalu azi-

jatske lijenosti i povesti Tursku na nove putove.

Bosna i Hercegovina s Novopazarskim san-

džakom bijahu udružene u jedno upravno podrujepod imenom vilajeta, kojemu na elo stoji vali-

^) Vorgeschichte der Occupation Bosniens und der Her-cegovina. Zagreb 1906 p. i*. R6skiewicz veli, da je

god. 1864. za obranu ovih zemalja unovaio 6000 muslimana,

koji su bili razdijeljeni u 6 bataljuna. Oni moraju služiti 3

godine aktivno a 9 godina u rezervi. Svake daljne godine

ima se unovaiti 2000. Regularne trupe iznašale bi prematome iza 10 godina 26 OOO. Za 5000 piastera (lOOO kruna)

može se obvezanik otkupiti. Koetschetovo piipovijedanje je

vjerojatnije.•) U Heikalovia i R6skiewicza godine 1865.

— 99 —

paša. Vilajet je razdijeljen na 7 okružja (mutesari-

fata), kojima stoje na elu mutesarifi. Okružja se

dijele na kaže (na elu su im kajmekami), doknekolikim opinama (ekspozitura) na elu stoje mudiri.

Ovako je Osman-paša ustanovio i nekoliko nužnih

ureda i tako barem djelomino s te strane udo-

voljio težnjama za reformama centralne vlade.

Najvažniji dio reformi bijaše administrativniodbor ili vijee (»I dare medžlis«) i ge-

neralno vilajetsko vijee (»Med ž li si

k e b i r«). »Idare medžlis« je bio sastavljen od šefova

oblasti, pretstavnika raznih konfesijskih opina i odpetorice lanova, koje je puanstvo biralo (3 musli-

mana, 2 kršana i 1 jevrejin). Ova korporacija sasta-

jala se dva puta u tjednu pod predsjedanjem valije,

a služila je valiji kao savjet. U generalno vilajetsko

vijee slalo je svako okružje po 3 zastupnika (2 mu-slimana i 1 kršanina).

Jednom u godini dana ovo se generalno vijee

sastajalo u Sarajevu i raspravljalo o svim poslovima

zemlje. Vijee je imalo samo konzuitativniglas.i)

Porta je uope pokazala najbolje intencije, a

valiji je uvijek ovisilo, da te institucije budu na

korist narodu.

U sporazumu s Dževdet eff. nastojao je

Osman-paša, da olakša i pobiranje desetine, koju

su zakupnici nemilosrdno pobirali. On je pojedinim

džematima dao pravo, da procijenjenu desetinu sami

poberu i da je donašaju u državne žitnice, koje je

on osnovao. Ta je megjutim ustanova potrajala samogodinu dana, jer je seljak znao iskoristili ovu po-

lakšicu na štetu državne blagajne.

1) Prema Koetschetu o. c. p. 7. On je bio u stvar dobroupuen. R6skiewicz o. c. p. 420—421. razilazi se u nekim po-jedinostima od Koetscheta. Izborno pravo za generalno vijeeimali su oni, koji su plaali 500 pijastera poreza.

7*

— 100 —

Koetschet nam pripovijeda, da se Osman-pašadulje vremena ozbiljno bavio planom, da napustidesetinu i da uvede direktnu zemljarinu.On mu je pomagao kod tod posla, prevodeimu ustanove, koje su vrijedile u susjednoj Hrvatskoj.

Pomno izragjeni nacrt o toj stvari poslao je Osman-paša u Carigrad, ali je ministarstvo njegovu osnovuzabacilo.^)

Mnogo je Osman-paša uinio za promet u

zemlji gradnjom cesta. Bez pitanja ministarstva i bezupotrebe novaca iz državne blagajne kao i bez teh-

nikog osoblja, bacio se na gradnju ceste od Sara-jeva do Bos. Broda. Osim toga gradila se u

njegova doba još i cesta od Sarajeva u Mostari Gabelu, a da i ne spominjemo manje važne.

Tako se barem donekle poptavili stari grijesi os-

ftianlijske uprave, koja se gotovo ništa nije brinula

za ceste. Radi gradnje cesta od Sarajeva do Bos.

Broda, koju je i Austrija želila, mnogo su mu pri-

govarali muslimani govorei: „da se to sprema za

dolazak Švaba."-) Zasluga je dalje Osman-paše os-

nutak poštanskih i telefonskih ureda po Bosni i

Hercegovini.-') Posebno valja spomenuti, da su au-

strijski štopski oficiri (Roskiewicz, Sterneck i Thoe-mel) obavili od 1862.— 1868. mapiranje Bosne za

vojniko- geografski institut.-^J

Jednu posebnu kapitolu zaslužuje odnošaj

Osman-paše prema Srbima. Dok je još bio u

Beogradu muhafizom, imao je prilike upoznati

njihove težnje u samoj Srbiji, zato je u Bosni pomnopazio na svaki i najmanji pokret. Valja da se malo osvr-

nemo na ovodobne odnošaje u Srbiji. Kada je godine

1862. ušljed svagje Srba i Turaka na jed-noj esmi došlo do tue i krvi, poeo je

^^ Koetschet o. c. p. 9.

^) Zapamenja p. 71.

^) Herkalovi o. c. p. 13.

*) Ibid. p. 17.

— 101 —

beogradski paša bombardovati beogradskuvaroš. Ovo je izazvalo ogorenje po itavoj Srbiji,

koja ?e poela spremati na rat. Evropske velevlasti

posredovale su u Carigradu i izradile, da se Turci isele

iz varoši, da se gradovi Soko i Uzice razore, a

turske posade da ostanu u Beogradu, Smederevu,Sapcu i Kladovu.

Slijedeih godina, osobito iza god. 1866., kadaje Austrija pod Beustom promijenila svoju poli-

tiku na Balkanu u korist Srba, razmahao se jaki

panclavistiki i veliko-srpski pokret u Srbiji, a knezMihajilo pokrenuo je iznova pitanje turskih gra-

dova u Srbiji. Turska se otimala koliko god je mogla,ali je napokon morala popustiti. Ona nije samohtjela, da prosto preda svoje gradove Srbiji. Engleskiposlanik u Carigradu našao je formulu, na koju je

Turska pristala: porta e predati gradove nauvanje knezu Mihajilu. Bilo je to u aprilu

god. 1867., a znailo je za Srbiju veoma mnogo.Iza toga su Mihajilovi agenti vrlo živo radili poBalkanu u Albaniji i Macedoniji, a napose u Bosnii Hercegovini. Prema Stanojeviu imao je knez jakih

veza i s muslimanima u Bosni. Akcija je bila takoživa, da su Francuska, Austrija i Engleska protesti-

rale protiv kneževog spremanja.^)

Osman-paša silno se uznemirio na glasove, daje porta odluila izai sasvim iz beogradske tvrgjave.

Topovi na bedemina Beograda bdiju i nad sigur-

nošu Bosne, rekao je Koetschetu.-) Od ovog asaon je još veu pažnju posveivao Beogradu, odaklese dao preko Zemuna po svojim špijunima tanoizvješivati. Kod porte je isposlovao uregjL-nje voj-

nikog kordona duž itave obale Drine. Sav taj

oprez Osman-paše nije baš bio u interesu Turskebezrazložan.

') Opširnije u Stanojevi: Istorija srpskoga naroda II,

izdanje p. 305—308.-') o. c. p. 16.

102

Poznato je, da je knez Mihajilo dva puta za-

molio od sultana administraciju Bosne „u ime i za

Njegovo Velianstvo" (au nom et pour S. M. la

Sultan). Time je jasno pokazao, kuda smjera, a i

priprave njegove nijesu ostale Osman-paši tajnom.

Marti u svojim ,.Zapamenjima" primjeuje,

da se srpsto „u sav mah" širilo po Bosni i Herce-govini, a Osman-paša nastojaše „svakom prilikom

da srpstvo oepi". Pazio je i na školske knjige, koje

su iz Beograda dolazile, pa bi ih konfiscirao, a i nauitelje je pazio otkuda su dolazili. Marti je samzbog sumnje, da i on spada u agitatore, pao kodOsman-paše u nemilost.

U zadnju godinu Osman-pašina vezirovanja

pada afera arhimandrita Vaše Pelagia. Onje otvorio s dozvolom sarajevskog mitropolita bogo-slovski zavod u Banjoj Luci „a poduavao je svoje

gjake, veli Marti, bome i u gimnastici sa štapovima,

biva u maevanju i to javno pred školom". Koetschet

veli, da je Pelagi, rogjeni Bošnjak, ali odgojen u

Beogradu i Kijevu, ispovijedao otvoreno svoje srpske

ideje i revolucijonarne nakane. Uenici njegovi ra-

dili su isto, pjevali srpske nacionalne pjesme poBanjoj Luci i psovali tursku vladu. Osman-paša daoga dovesti zbog toga u ^arajevo. Proces protiv njega

vodio se u velikom savjetu kod valije. Marti veli

Pelagiu govorei o tom procesu : „Taj je ovjektako zanesen bio, kao da nikakve sile na svijetu nepriznaje". Poslaše ga u Carigrad i prognaše u MaluAziju (1869.). Kasnije je Pelagi još igrao ulogu i

u Srbiji,^)

Megjutim su planovi Kneza Mihajila, koji je

pao kao žrtva zavjere, njegovom smru bili preki-

nuti (1868. u maju), ali življa srpska nacionalna

agitacija u Bosni nije njegovom smru prestala.

Prema Crnoj Gori vladali su bolji odnošaji.

Od god. 1865. poevši bile su posljednje hajduke

Koetschet o. c, p. 33. Marti: Zapamenja p. 43—45.

103

ete na hercegovako-crnogorskoj granici neumornomdjelatnošu Osman-paše rastjerane, a u pograninomopenju zavladaše odnošaji, koji su se barem dali

podnašati.

Godine 1868. poeli su se širiti glasovi, da

e Osman-paša biti opozvan. Ovo se obistinilo unovembru iste godine, kada je imenovan gene-

ralnim guvernerom u Rušuku. Poetkom decembra1869. ostavio je Osman-paša vrlo nerado Sarajevo.

U Brkom se imao ukrcati u iagju, ali radi velike

studeni bio je promet prekinut. On javi tu nepriliku

u Carigrad. Prije toga nastojao je on svim silama,

da po svojim prijateljima u Carigradu izradi, daostane u Bosni. I zaista mu stigne nalog, da se po-

vrati na svoje prijašnje mjesto.^)

Kada je u zimi 1868. g. odilazio iz Sarajeva,

pratila ga je do Ilidže ogromna masa svijeta, a kadse opet vraao izašao je pred njega itav grad. Kaošto su ga s veseljem otpratili iz grada muslimanskibegovi i srpski odlinici, tako su ga sada sa stra-

hom doekali. Mnogi je i odviše raznim izjavamaodao svoju preveliku radost nad njegovim padom.Megjutim njegova ponovna vlast i odviše je kratko

trajala, a da bi njegovi protivnici imali bili priliku,

da oute na sebi njegovu osvetnu ruku. U maju1869. bio je konano skinut, a na njegovo mjestopostavljen Safvet-paša.

Pad Osman-paše pripisuju neki vojnikoj stranci

u Carigradu, koja ga je oklevetala kod sultana kaobivšeg uenika Mehmed Ali-paše, da teži za neod-visnošu. Govorilo se, da su i neki bosanski begovipodnijeli protiv njega tužbu u Carigradu. Koetschetbilježi, da mu je mnogo škodilo u Carigradu, što

je kupio imanje Slatinu u Gradaakom kotaru (ne-

kada vlasništvo Husejin kapetana), a kasnije i veiposjed u blizini Sarajeva, gdje je sagradio svoju ljetnu

^) Gjurgjevi o. c. p. 32. znade, da su Petraki i Giu-seppe Vita Salom sa »punim torbama zlata« otišli u Carigrad,da osujete premještenje Osman-pašino.

104

rezidenciju.^) Porta nije rado gledala, da valije

imadu posjeda u svojim provincijama.

Doba Osman-paše doba je mira i rada u Bosni,Savremenici hvale ga kao ovjeka religiozno tole-

rantnoga, ovjeka humanoga (n. pr. vakufska bolnica

njegovo je djelo). Na glasu je bio sa svog patri-

jarhalnog openja s narodom. Ni njegov najveihvalitelj Koetschet ne može doduše rei, da je biou novanim stvarima sasvim ist; Marti je uo oddefterdara mnogo »pašinih krivica i gjavoluka, te

im skoro nije vjerovao«, ali uza sve to je on rijetka

pojava megju bosanskim valijama.

Nasljednik Osman-paše, Safvet-paša, došaoje do ove visoke karijere nezasluženom protekcijom,

a da ništa nije valjana ni korisna stvorio. Ve uljetu 1869. bilo je u Sarajevu nemira radi novaenja.Ozbiljniji je bio pokret u Novopazarskom sandžaku,gdje je došlo do krvavih sukoba s regularnim e-tama kod Bjelopolja. Nekako u isto doba izazvala

je asentacija nemire i u južnoj Dalmaciji. Ustanakse usresredio u Krivošijama, a Safvet-paši bijaše

naloženo, da u sporazumu s austrijskim oblastima

pazi na to, da Sutorina, Banjanji i Zupci ne pomažuustanka u Krivošijama. Zato je Safvet-paša otišao u

Mostar. Ovdje mu je stigao od porte spis o slaven-

sko-ruskoj agitaciji po Bosni i Hercegovini. Prematomu spisu bilo je vrhovno vodstvo te akcije u

Bosni povjereno mitropolitu Mihajilu u

Beogradu, dok je ruski generalni konzulat u Du-brovniku i vicekonzulat u Mostaru imao u svojim

rukama niti agitacije u Hercegovini. U Mostaru bi-

jahu glavni emisaii i agitatori žitomisliki igumanSarafim Perovi, zatim arhimandrit LeontijeRadulovi i brat mu Jovan, uitelj u Mo-staru. Premetaina u žitomislikom manastiru nije

donijela ništa osobitog na javu, ali u Mostaru po-

*) Otišavši iz Bosne prodao je taj svoj posjed Derviš-

paši engiu (Dedagi) — odatle »Dedagini konaci< danaszvani »engi vila«.

105

vedena premetaina kod Radulovia i brata muiznijela je na vidjelo „važne spise s dokazima o pri-

pravama ustanka". U Sarajevu našli su se takogjer

neki važni spisi u Gavre Vukovia, koji je

za vremena pobjegao. Perovi i braa Raduloviiodvedeni su u Sarajevo, a odanle u Carigrad, odakle

su otišli u progonstvo u Fessan.^)

Safvet-pašu zamijeniše Akif- paša (1871.), zatim

Mehmed Asim-paša (1871.—72.), Mustafa Asim-paša(1872.—73.), pa Akif Mehmed-paša (1873.) i Ibrahim

Derviš-paša (i874.), a da i ne raunamo one, koji

su bili imenovani, a nijesu došli u Bosnu, nego su

na putu bili opozvani. Bio je to udan sistem, koji

je potrajao sve do okupacije. Od 1869.— 1877. bilo

je svega 15 generalnih guvernera imenovano za

Bosnu.Dok je Osman-paša znao i jake i slabe strane

muslimanskih odlinika iskoristiti u interesu reforma,

radei s njima u rukavicama i s puno obzira, nje-

govi se nasljednici staviše direktno u protivštinu

prema njima. Nazivali su ih ignorantima i dadošeim nadimak »Bukova glava Bošnjak«. Oduzeše imi neke povoljštine, koje su dobili od Osman-paše,a to je još pojaalo mržnju protiv Osmanlija. Svaki

paša doveo je u zemlju svoje rogjake i prijatelje

davajui im službe, koju su mogli Bošnjaci obav-

ljati, jer oni i onako nijesu poznavali jezika.-)

Sve eše javljaju se u to doba i primjeri

vjerske intolerancije, koji nijesu bili poznati

1) Sr. o tome Koetschet o. c. p. 49. Maiti o. c p. 51veli, da su Dili prognani u grad Tripolis u Afriku na vjeiturobiju, robovali su tamo samo godinu i po dana. Fra orgokrivo stavlja ove dogagjaje u zadnje dan^ Osman-paše.

Herkalovi o. c. p. 19. i urevi o. c. p. 69. vele, dasu bili prognani u Aziju.

Heikalovi istie, daje tada razvio živu hrvatskuagitaciju, putujui po manastirima, Kiement Boži, dra-goman rjemakog konzulata. Otpušten otišao je redakciji»Pozora« u Zagreb, iji je bio dopisnik (Sr. i Zapamenjap. 61.).

-) Herkalovi o. c. p. 34.

— 106 —

u dob? Osman-paše. U doba valije Me h medAsim-paše izbio je nemilo na vidjelo rivalitet

izmegju kršana i muslimana. Muslimani nijesu moglipodnijeti, da novi toranj srpske mitropolitske crkveu Sarajevu nadvisuje munaru begove džamije. Naelu agitacije protiv pravoslavnih bijaše u Sarajevufamozni Hadži Lojo, pustolov i bundžija. VeOsman-paša dao ga je eše opominjati i grozio muse, da e ga iz grada protjerati. Po svojoj vanjštini

bio je to ovjek atletskog stasa, dugih ruku i nogu,a naliio je, veli Koetschet, prije svemu drugom,nego li pripadniku duhovnog staleža. Bio je veliki

siromah, a naobrazbe gotovo nikakove.^) Govorilose po Sarajevu, da e muslimanska masa demoliratipravoslavnu crkvu. Mehmed Asim-paša dao je

Hadži Loju internirati u kasarni zaptija u svoj-

stvu imama. ^') Kod posvete pravoslavne crkve moralaje itava sarajevska garnizona izai u grad. Sve je

prošlo u najboljem redu.

ZaAkif Mehmed paše (1873.) došlo je

ponovno do smutnja radi zvonjenja malog zvonau pravoslavnoj crkvi. Imam begove džamije HafizAbdullah eff. Kaukdži, kojeg emo imati

prilike, da još bolje upoznamo u godini okupacije

Bosne, doveo je Akif paši deputaciju, da protestira

protiv zvonjenja. Kaukdži poeo je svoj govor ree-nicom iz kurana. Akif paša mu nije dozvolio, daizgovori svoj govor, brzo ga je prekinuo rijeima,

koje izvrsno karakterišu upravo^ neprijateljski odnošajvalije prema Bošnjacima : „Šuti, magare, zar ešme ti uiti kuranu ? Ti, pseto, ne možeš da pod-

neseš zvonjenja zvona? A vi, drugi, zar ste toliko

glupi, da ne znate da bi ovaj lopov ovdje za 50groša mjeseno sam vukao zvono, kad bi ga se

) . . er war ganz und gar unwisserid, veli za nj dr.

Koetschet (o. c p. 55.).

-) Hetkalovi pria, da je Hadži Lojo bio u svoje vri-

jeme vjerouitelj u Osmanpašinoj zanatlijskoj školi, gdje je

gledao neislamsiu djecu predobiti za islam (o. c. p 12.).

- 107 —

objesilo na vlastita mu, vrata ! Na polje ! Ako ujemjoš jednu nepovoljnu o tebi, poslat u te na magarcu

privezanog u Bassoru !" Kada je deputacija otišla,

okienuo se paša prema Koetschetu i rekao : „Sasvim

nam je pravo, da ovo fanatino smee tako s namapostupa, jer ne osjea više naše ruke. Ti imaš

sasvim pravo, vrijeme je, da idemo" ^) Akif pašabio je Arnaut i malo mu je bilo do Bosne stalo.

Zabilježena je i njegova izjava u razgovoru o mo-gunosti gubitka Bosne i Hercegovine. „A k o jezbilja volja Allahova, rekao je on, tomi se gubitak ovih provincija neiniprevelikom nesreom za osmanlijskoca r s t V 0.-)

Kao predigru dogagjaja god. 1875. valja zabi-

lježiti ozbiljne sukobe kršana s muslimanima u

banjalukom okružju. Bilo je to za Mu stafaAs im paše (1872.—73). Turske oblasti pripisivale

su ove nemire austiijskom konzularnom agentu

kapelanu Draganiu. Izvještaji Draganievina generalni sarajevski konzulat govore o izazivanju

kršana po muslimanskim feudalcima. Dr. Koetschet

veli, da je mnogo skrivio nemire neki Omer Fesli,Marokanac. Bio je on službi mone stranke be-

gova Džinia.Mustafa Asim pusa pošao je lino u Banju Luku,

gdje je imao žestoki sukob s Draganiem. Mnogosrpskih trgovaca bilo je pozatvarano, a neki su i

pobjegli na austrijsko tlo, gdje su upravili molbu nacara, da ih zaštiti. Grof Andrassy zatražio je, dase trgovcima dozvoli povratak u Bosnu (Banja Lukai Gradiška) i da se skine banjaluki mutesarif, a i

valija. Vaiija je faktino doskora bio opozvan iz

B s n e.^)

^) Koetschet o. c. p. 76.

-) Ibid. p. 75.

3) Ibid. p. 73-74. Sr. i Gjurgjevi o. c. p. 69 Marti o. c. p. 83.

V.

USTANAK U HERCEGOVINI.

U maju god. 1874. imenovan bi bosanskimnamjesnikom Ibrahim Derviš paša. Budui daje Deiviš paša bio otprije poznat kao odluan i

izrazit neprijatelj kršana, to je ovo imenovanjeimalo za posljedicu pooštrenje odnošaja izmegjumuslimana i kršana. Ibrahim Derviš paša nije ni

tajio svoje nazore i njegov dolazak budio je megjumuslimanima nove nade, da e njihov do-minantan položaj u zemlji biti zaštien;i preostali feudalci podavali su se ispraznim nadamao uspostavi nekadanjeg njihovog privilegovanog

položaja.

Opi položaj u zemlji nije ni izdaleka bio

takav, da opravda feudalne iluzije, ali kratkovidnost

zahvatila je neke elemente u tolikoj mjeri, da nijesu

kod zdravih oiju mogli razaznati situacije.

U teška vremena, u kojima se Bosna ovogadoba nalazila, jedva da je mogla porta izaslati u

Bosnu nepodesnijeg ovjeka od Derviš paše. Bio je

to ovjek bez ikakvog vojnikog i upravnog dara,

koji se domogao svoga visokog položaja jedino posvom bogatsivu. Ovo je stekao raznim iznugjivanjem,

.ili kod literacije za vojsku. Isprazni hvalisavac nije

nikako shvaao ope uzbugjenje kršana u Bosni i

Hercegovini, pa ako možemo vjerovati jednom sa-

vremeniku, on je upravo želio, da dogje do ustanka,

da šatre „kaure".

— 109 —

Ustanak u Hercegovini nije planuo iznenada.

Godina 1874. bijaše puna znakova, da se nešto

sprema. Seljaci oko Ravna, Gabele, Nevesinja, u

Ijubinjskom i stolakom kotaru itavu su spomenutugodinu stajali u živoj svezi s Dalmacijom, jer

austrijske oblasti nijesu pravile smetnje prijelazu, a

osobito su esto uzmicala preko granice u Crnu Gorupravoslavna izaslanstva, nalazei ondje potpore zbo-

rom i tvorom.

Crna Gora je i onako stajala prema Turskoj

u vrlo napetim odnošajima radi krvoprolia u Pod-goi i ci. Kada su naime Crnogorci jednom prilikom

došli kao obino u trgovakom poslu u taj grad,

navali na njih masa muslimana i poubijaju jedno 15

od njih. Zaetnik ovoga pokolja bijaše neki JusoMu in a sa svojim društvom. Ovaj dogadjaj silno

uznemiri Crnogorce i knez Nikola ih je jedva uz-

držo, da ne osvete ovo krvavo djelo. On zatraži odporte da kazni krivce i zaista porta dade posmicati

krivce, samo Juso Muina izmae smrtnoj kazni.

Kasnije je ipak poginuo od osvetnike crnogorske

ruke^). Turska je radi ovih dogagjaja pojaala svoju

vojsku na granicama Crne Gore, a knez Nikola se

obrati na Austriju i Rusiju za intervenciju. Austrija

preporuivaše knezu umjerenost i apelovaše na raz-

boritost turske vlade.-)

Jedan od glavnih uzroka uzbugjenju bijaše

nemilosrdno pobiranje desetine po zakup-nicima-^) i uope agrarna mizerija, kojoj nije

1) O tom dogadjaju sr. Risto T. Prorokovi: Buna 1874. god.

i ustanak god. 1875. u Hercegovini. Beograd 1902. Novih de-

talja i ponešto razlino pripovijedanje donosi: Buconji:Povijest ustanka u Hercegovini i boj kod Stoca. Mostar 1911.

p. 62—66.-) Sr. Fournier o. c. p. 14.

^) Kapetan Thoemel (Beschreibung das Vilajets Eos-

nien p. 195.) pripovijeda upravo nevjerojatnih stvari o utjerivanju

poreza. Dr. Koetschet šuti o toj stvari. Zagrebaki vojni zapo-vjednik Mollinary, koji je nekoliko godina kasnije izjave bo-

sanskih bjegunaca protokolarno zabilježio, slaže se s opisimakapetana Thoemela (Sr. Fournier : Wie wir zu Bosnien kamen.Wien 1909. p. 13.)

110

državna vlast nikako mogla stati na kraj, a samiposjednici zemlje upravo su svojim postupanjemizazivali otpor.

Godina 1874. bijaše u nekim gornjim krajevimaHercegovine slabije ponijela, pa se stoga nije moglani desetina potpuno davati. Zakupnici su bez obzirana 10 teško seljako stanje nemilosrdno kupili de-setinu, a zaostatak htjedoše kupiti ve u januaru1875, U okolini Nevesinja bili su neki seljaci po-hvatani i pozatvarani, a neki su pred tim nasiljempobjegli u planine, a i u Crnu Goru. U proljee1875. pokazaše se na mnogim mjestima Hercegovineodlune pojave otpora proti nezakonitog postupanjaoblasti i protiv zuluma pojedinaca. Od sluajeva,koji su nam zabilježeni^), valja istai osobito jedan,

koji karakteriše tadanje agrarne prilike u Hercegovini,pa ga zato i iznašamo. Ispred Donjeg Hrasnau stolakom kotaru, nalazi se Blato, izmegju sela

Draeva i Svitave. U Blatu su imali dijelove nekoji

begovi i age iz Stoca, Mostara, te Nevesmja. UStocu je bio osobito uvažavan Smajil-aga Šari,koji je imao jedan komad zemljišta u Blatu. Onje slao zaptije, da mu sakupe seljake, koji e po-pravljati puteve kroz Gabelu. Tako se sastalo do200 i više seljaka, da rade na carskim putevima.Smajilaga odvojio bi od sakupljenih težaka 15—20njih i naredio im, da idu kopati u Blatu jarke,

neka se voda ocjegjuje i ostaje zemlja za oranje.

Smajilaga je onda dijelio isušeno zemljište kome je

htio ili koji je od njega tražio, da je obragjuje, a

njemu da daje hak. Ovakovi su se težaci zvali

,poorci" za razliku od ostalih kmetova.Ovakim su nainom i ostali begovi i age prisvojili

isušena zemljišta, koja im nijesu pripadala posjedu.

Kraj sela Višia morali su težaci iskriti begovimaLug, koliko ga je njima po tapijama pripadalo, a

onda su krili i dalje, što nije bilo pod begovskim

') Sr. buconji o. c. p. 70—73, Cjjurgjevi: Memoari sa

Balkana p. 83.

— 111 —

tapijama. Težaci su to krili sebi, ali im to ne

dopade, jer su iskrena zemljišta prisvojili begovi,

a težaci ga obragjivali i davali hak. Slinih sluajeva

bilo je i u drugim stranama.^)

Ovaki postupak begova i aga, da ne spomi-

njemo razne druge pojedinane sluajeve njihove

samovolje, izazivao je upravo otpor u kmetova i

jaao mržnju, koja je svakim danom bivala vea.Prije nego što je buknuo ustanak u Hercego-

vini, došao je u Dalmaciju i car i kralj FranjoJosip I., te je njegovo putovanje po Dalmaciji, u

neposrednoj blizini Hercegovine, znatno utjecalo

na odnosa je ustaša, osobito katolikih.Hercegovaki katolici, koje su vodili Franjevci,

usuprot nastojanju turskih oblasti, da ne dogju u

dodir s carem i kraljem, ipak na nekoliko mjesta

pozdraviše vladara austro-ugarske monarhije. Takoje n. pr. u Imotskom vladar pod kraj aprila

primio deputaciju hercegovakih Franjevaca, koju je

predvodio kustos Fra Paško Buconjii tajnik

mu fra Augustin Zubac. Kustos Buconji pro-

itao je u audijenciji adresu, u kojoj je razložio

gospodarstveno i materijalno stanje naroda i nabrojio

sve nevolje, koje narod trpi. Osim toga pokloniše

se vladaru još i deputacije, predvogjene Franjevcima

u Vrgorcu i u drugim pograninim mjestima i

napokon sveenstvo trebinjske vikarije uDubrovniku.-) U Dubrovniku pozdravio je vladara

i bosanski namjesnik Derviš paša,^) a u Kotorupozdravi ga knez Nikola u prainji svojih rogjaka

i generala Ma rtinovia.^)

-) Buconji o. c. p. 74—75.

-) Ibid. p. 76-79.^) Interesantnu vijest zabilježio je Herkalovi (o. c. p.

55— i)7.) On veli. da je neki musliman Hadži Hasan eff.u Sarajevu spjevao pjesmu u slavu carevu, u kojoj moli cara,

da oslobodi Bosnu iz revolucionarnoga kaosa i uzme u zaštitu.

*) Fournier (o. c, p. 14.) veli, da je Knez Nikola caru

Franji Josi.iu I. predlagao, da Austrija provali u Hercegovinu,a Crna Gora e je pomagati.

— 112 —

Posjet vladara austro-ugarske monarhije napunioje osobito katolike Hercegovce velikim nadama, dae se njihovo stanje ubrzo poboljšati. Njima se

stavi na elo župnik u Ravnom don Ivan Mu sic.

Njegov nemirni temperamenat izbio je na površinuve u doba, dok je još bio klerikom u manastiruŠirokom b r i j e g u. On je sa osam svojih drugovapobjegao iz manastira s nakanom, da pogju u Srbiju.

Trojica izmegju tih klerika, koji su ve došli doSarajeva, povrati u Mostar fra Grgo Marti , aostali biše ve u Konjicu pohvatani i vraeni umanastir. Francuskom konzulu Moreau-u svigjali

su se megju tim klericima osobito Ivan Musi i

Bajo Boži, te njegovim i Osman pašinim po-sredovanjem bijahu poslani na „medicinske nauke*u Carigrad. Ivan Musi otišao je odavle u Ostrogon,gdje se kasnije zapopio i postao župnikom u Her-cegovini, i)

Oko Don Ivana Musia okupiše se doskora i

ostale katolike vogje kao Mijo Tomaševi,Andrija Rai, Gjuro Krist o, (Peko), N i-

kola Putia i Lovro Maslac. Uz Musiapristadoše i pravoslavne vogje Jovan Džombetai Jefto Kalajdži, ma da su skloniji bili CrnojGori nego li Austriji, za koju je Musi radio. Uostalom su katolike i pravoslavne ustaše stajaleu neprestanom megjusobnom dodiru,a i sam Musi polazio je i na Cetinjeknezu Nikoli.-)

Od pravoslavnih vogja ustaša bijahu najodli-niji Lazar Soica, Petar Radovi , StojanKovaevi , Bogdan Zimonji, MaksimBaevi, Peko Pavlovi i Mio Ljubi-brati. Gornja Hercegovina bila je sva pod uplivom

Crne Gore.

^) Marti: Zapamenja p. 64—56.•') Opširno nam karakteriše linosti ustaša : Buconji

o. c. p. 80—108.

— 113 —

Polovinom jula god. 1875. bio je najvei dio

Hercegovine spreman na ustanak. Turske oblasti

nastojale su pregovaranjima ustaše smiriti i skloniti

ih, da polože oružje. Iz Mostara odoše nekoji

uplivniji gragjani do Krupe, ali se vratiše bez

uspjeha. Mostarski mutesarif zamoli i biskupaKraljevia, da pogje megju ustaše. On je i po-

šao u pratnji nekolicine svojih pouzdanika (bilo je

i muslimana), megju ustaše i pregovarao s njima

„a okom ih je i držanjem svojim bodrio na otpor ".^)

Razumije se, da se i ova deputacija vratila bez uspjeha.

Megjutim su bili u proljee stigli u Sarajevo

iz Carigrada Konstante ff. i Husejin pašakao turski delegati crnogorske komisije za regula-

ciju granice, da nastave posao, koji je bio godine

1869. prekinut. Derviš paša nastojaše, da što dulje

zaustavi sastav te komisije i uzalud su se oba lanaopširnim izvještajem obratila na portu, u kojem su

prikazali neobino vrijenje u Hercegovini.-)

Kada su ostale bezuspješne intervencije herce-

govakih oblasti, odlui se i Derviš paša, te pošalje

u Hercegovinu dva lana vilajetskog vijea : P e 1 1 a

Petraki-a i Hajdar bega engia. Ako je

i. prvi bio za ovakav posao, linost Hajdar-begovanije nikako odgovarala ovako škakljivoj misiji. Onje bio ratoboran posjednik i bliži rogjak familije

Basa gica, kojoj je pripadao i zakupnik desetine

od Nevesinja,^) a osim toga bilo je megju ustašama,

kako veli Buconji, i Hajdarbegovih kmetova, koji

nijesu htjeli ni uti o pregovaranju s njime. Izasla-

nici vilajetskog vijea odoše ustašama oko Nevesinja

i vratiše se bez uspjeha. Sada je Derviš paša poslaaHusejin pašu iKonstant eff. k ustašama,ali na sva uvjeravanja o dobrim namjerama porte,

pozivahu se ustaše na prošlost, koja nije nikako

^) Ibid. p. 91. Sr. i Koetschet Aus Bosniens letzterTflrkenzeit. Wien und Leipzig 1905. p. 8.

-) Koetschet o. c. p, 5.

3) Ibid. p. 6—7.

8

— 114 —

pružala jamstva za bolju budunost. Dok su oni još

pregovarali, stiže vijest, da su ustaše oplijenile tr-

govaki karavan kod Bišine blizu Nevesinjai da su poubijali nekolicinu muslimana. Konstant

eff. je na to telegrafisao u Sarajevo Derviš paši, da

su sva dalnja pregovaranja izlišna i da e odluiti

jedino oružje.^)

U mjesecu augustu bukne ustanaki u Bosni. Glavni tabori ustaša bijahu u planinama:

Motajici, Prosari, Kozari, Majevici, aiuunutrašnjosti zemlje. Uzduž Save od Rae do Ja-

senovca, pa uz Unu do Petrovca i Grahova, popa-

liše ustaše mnoge ardake begova i aga. Age i be-

govi poeše sakupljati ete bašibozuka i harati za

osvetu kršanska sela. Tom prilikom izgine mnogosvijeta, u koliko nije moglo pobjei u susjednu Hr-

vatsku i Slavoniju. Broj bjegunaca na tlo monarhije

iznašao je u prvom mjesecu ustanka 20.000, a kasnije

je narastao na 100.000.-)

Iz hrvatske granice poduzimali su prebjezi iz

Bosne pod vodstvom hrvaiskih i srpskih vogja pro-

vale u Bosnu s manjim odjelima tako n. pr. da-

današnji srpski kralj Petar Kar agj orgj e v i ^Ljubljananin Miroslav Hubniayer, Go-lub Babi , Petar Uzelac i drugi. 8)

Stanje turske vojske u Bosni i Hercegovini

bijaše jadno. U Hercegovini, gdje je ustanak zauzeo

najvee dimenzije, imala je Tuiska osim slabih po-

sada u nekim utvrdama, samo u Mostaru jedan bata-

ljun. Mostarski brigadir Selim paša odlui sa

tri kumpanije i pola brdske baterije otii premaNevesinju, ali nije mogao protiv ustaša ništa poslii^

U to se umješa u ove odnošaje i evropska

diplomacija, a napose Austrija i Rusija, te Njemaka.Težnje austro-ugarske monarhije, da osvoji Bosnuveoma su stare, a mi smo imali prilike, da to na

') Ibid. p. 7.

^) Foutnier o. c. p. 13.

^) Sr. GjurgjevJ o. c. p. 89-90; Koetschet o. c. p. 1-L

— 115 —

svom mjestu istaknemo. U XIX. vijeku je maršal

Radetzky u posebnoj spomenici naglasio važnost

posjeda t3osne i Hercegovine kao zalegje za Istru

i Dalmaciju, a istoga mišljenja bio je nešto kasnije i

pobjednik kod Visa, adm. iral Tegetttioff.Iza gubitka Venecije i zapadne obale Jadranskoga

mora, postala je uska pruga Dalmacije veoma ne-

sigurnim posjedom, koji je upravo tražio teritorijal-

ne potpore u svom zalegju.

Kada je grofu A n d r a s s y-u uspjelo zbližiti

Austriju Njemakoj, dobivale su težnje

Austrije za proširenjem upliva na Balkanskom polu-

ostrvu konkretnije forme. God. 1872. došlo je dosastanka triju careva (ruskog, austrijskog i

njemakog) u B er 1 i n u, od kojeg je Austriji,

ojaanoj njemakom potporom, i sa strane Rusi-je priznato pravo, da sudjeluje u riješe-n j u orijentalnog pitanja, koje je Rusija do ovogvremena smatrala iskljuivo svojom zadaom. Godi-

ne 1873. posjetio je ruski car Aleksandar II. u Beusvjetsku izložbu i tom je prilikom stvoren neki„arrangement",u kojem Rusija i Austrija obreko-

še jedna drugoj potpuno povjerenje u orijentalnim

stvarima i sporazumni rad za budunost.^)

U mjesecu augustu 1875. sastadoše se u

Beu njemaki i ruski poslanici, tešesporazumiše s grofom Andrassy-em u ovim tokama:Pivi i glavni princip evropskog mira neka budeodržanje turskoga gospodstva u Evropi („status quo").

Pošto je provagjanje reforama prešna stvar, da se

udovolji raja, eviopske e velevlasti poslati svoje

konzule na lice mjesta, da saslušaju tužbe lajc i

da je odvrate od napadaja na turske ete. Pomirbe-nu akciju konzula neka potpomognu poslanici kodporte, da porta odredi povjerenstvo, pred koje eustaše iznijeti svoje tegobe. Ako i ustanak u Herce-

govini spada u unutarnja pitanja osmanlijske države,

') Opširnije o lome sr. u Fourniera o. c. p. ti—9.

116

ipak su se velevlasti odluile na taj korak, da se

dosadanjl ustanci nebi pretvorili u vjerski rat, koji bi

mogao zahvatiti i pogranine krajeve i štetno dje-

lovati na sigurnost u susjednim državama.^)

Porta pristade na internacionalnu komisiju,

koja e Hercegovinu dovesti u mirnu koloteinu

još u augustu stigoše u Mostar evropski konzuli:

Za Englesku Holmes, (jedini turkofil), za Nje-

maku Lichtenbsrg, za Rusiju Jastrebow, za

Au?triju V a s i , zn Francusku D o z o n, a za Italiju

Durando. Konzuli odoše korporativno u tabor

ustaša u Lukavac, ali premda ustaše nijesu jasno

formulirale svojih zahtjeva, ipak se razabralo potpu-

no nepovjerenje u svako obeanje vlade o reforma-

ma i isticalo, koliko je Turska vlada gazila svako

pravo i obeanje.U to je prispio u Mostar osmanlijski komi-

sar Server paša i izdade proklamaciju u turskom i

hrvatskom jeziku, punu obeanja. Dakako da ovako-

va papirnata obeanja ne postigoše ni najneznatnijeg

efekta.-) I bosanski namjesnik Derviš paša odlu-

io se napokon, da ode u Hercegovinu, ali mu siiže

telegram, da je opozvan, ='') a na njegovo mjesto da

je imenovan Ah med Hamdi paša, s kojim su

stigle i prve turske ete preko Kleka u Hercegovinu.

Konzularna komisija u Mostaru držala se još

na okupu i vijeala sa Server pašom. Ovdje joj je

bila dostavljena kao i Server paši jedna pret-

stavka, koju je talijanski napisao kustos B u c o n j i .U toj se pretstavci istie, da e kršani radije um-rijeti, nego li podnositi toliko ropstvo. Ako velevlasti

ne e, da im pomognu, neka im barem ne stavljaju

zapreka u njihovom pothvatu. Oni e inae morati

') Mandi: Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1878.

Zagreb 1910. p. 9—10.'-') Koetschet o. c. p 10—11.'') S Deiviš pašom došao je u sukob radi njegovih prlja-

vih novanih stvari tadanji divizionar u Sarajevu, kasniji slavni

junak od Plevn?), Osman paša, koji ga je i tužio u Carigradu

(Koetschet o. c. p. 3.)

— 117 —

zamolili koju kršansku državu, da im prepusti

kakav kraj, kamo e se iseliti. Neka se velevlasti

zauzmu kod Turske, da se iz Bosne i Hercegovineuini autonomna država, koja bi sultanu plaaladanak. Na elo države nek se postavi jedan strani

knez, a nipošto turski podanik.^) Ovo su glavne

toke te pretstavke, za koju nije bilo u Server pašeni najmanje sklonosti, da je prihvati.

Sada plane ustanak svom žestinom osobito u

južnoj i istonoj Hercegovini. Nešto su se teže od-

luile na ustanak nahije kao: Piva, Banjanii Zupci, Kruševica, Sutorina, koje su zaslu-

gom koinisara Dževdet eff. godine 1863. dobile

velikih privilegija. Na njihovo podruje nije smiostupiti nijedan zaptija i nijedan turski inovnik.

Svaka nahija birala je iz svoje sredine vlastitog

starješinu, u ijim je rukama bila uprava i sudbenavlast. Starješina je tobože još i držao znatan broj

pandura, koji su primali iz državne blagajne mjese-nu plau od 100 groša.-) Poreza nijesu te nahije

plaale, nego su još primale i novaca. Tek iza ne-

koliko sedmica krzmanja odluiše napokon i one(ponajviše pod uplivom kneza Nikole) piikljuiti se

ustanku.'')

Najžeše borbe bile su izmegju Bi lee i

Trebinja i oko manastira Duži, koji su turske

ete zauzele na juriš i spalile. Masa kršanskogsvijeta pobjegla je preko granice u Dalmaciju.

Megju pravoslavnim ustašama vodio je u prvo

doba odlunu rije MioLjubibrati. On je

iza prvog ustanka u Hercegovini pratio Luku Vu-kalovia u Rusiju, ali se kasnije vratio iz Rusije

u Beograd, gdje je uživao neku potporu od srpske

vlade. Kada je planuo ustanak u Hercegovini, pohiti

on iz Beograda u Hercegovinu, ali izgubivši do-

') Sr. Ruconji o. c. p. 101.

^) 1 groš u Hercegovini 20 helera.

^) Koetschet o. c. p. 13—14

— 118 —

skora povjerenje Crne Gore, vojevaše na svoju ruku.^)

Vodstvo pravoslavnih ustaša bijaše u rukama L a-

zara Soice i Peke Pavlovia. Sve niti

ustanka imao je u svojim rukama ruski konzul

Jonin u Dubrovniku.AhmedHamdi paša odlui poslati ete,

da osbbodi Goražde od opsade ustaša. Divizijo-

naru Ševket paši bilo je povjereno, da sa GOOOvojske obavi ovu misiju. Dedaga Cengi, koji

je tada boravio u Lipniku, jugoistono od Gacka,ponudi mu se, da e s^ muslimanima Gacka preuzeti

službu pretstraža, alt Šefket paša je to ponosno od-

bio. Kolona Šeiket paše^ bude napadnuta na putu

kod Mura to vic a-) i Šefket paša morao je žrtvo-

vati dvije kumpanije i dio provijanta samo da možes ostalim dijelom uzmaknuti prema Gacku. Ova prva

, znatna pobjeda ustaša nad regularnom turskom voj-

skom izazvala je u slavenskih naroda, koji su veli-

kom simpatijom pratili borbu ustaša, opi entuzijazam.

Hamdi pašu zamijeni još iste godine R e u f

paša, koji je odmah pohitio u Gacko, i iza toga

poveo iz Goražda na pola izgladnjeli bataljun turskih

vojnika i pošto je nastala zima, povue se sa svojim

etama iz Bilee u Trebinje.

Diplomacija je ovo vrijeme zaludu sjedila u

Mostaru. Server paša došao je na ideju, da se

Hercegovina razdijeli u dva okružja: Mostar i

Gacko (s Bileom i Trebinjem). Gackodobit e mutesariia kršanina. I zaista bi

doskora Konstant eft., dobivši naslov paše, imenovanmutesarifom novog okružja. On je sa sobom poveoi inovnike kršane, ali ni to sredstvo nije više mogloumiriti ustaša.

Pod kraj 1875. godine opozvan bi i Reufpaša, te Server paša, a civilna uprava Herce-

'') O Ljubibratiu sr. Pavlovi o, c. p. 28. Koetschet

o. c p 23.'-) Baš na onom mjestu, gdje se 1851. gcd. Dedaga

hrabro borio sa svojim bašibozucima.

— 119 —

govine bi odijeljena od Bosne. Zapovjednikomvojske postade Aiimed Muktar paša, veliki

hvalisavac, koji je brzo nainio veliku vojnikukarijeru, ma da nije posjedovao osobitih sposobnosti.

Valijom u Hercegovini postade A 1 i p a š a, koji je

u januaru 1876. prispio u Hercegovinu.Grof Andrassy je megjutim u sporazumu

s Rusijom i Njemakom upravio notu Engleskoj,

Italiji i Francukoj, koje su potpisale parišku kon-venciju od god. 1876. te u njoj saopuje, da su se

Rusija, Njemaka i Austrija složile, da e suzdržati

Srbiju i Crnu Goru od sudjelovanja u ustanku i da

bi bile takogjer spremne po svojim konzulima i

agentima doprinijeti primirenju ustanka. U ostalomvaljalo bi da se Europa složi u ovim zahtjevima

na portu : Potpuna sloboda vjeroispovijesti i jedna-

kost pred zakonom za kršane pobunjenih pokrajina;

otstranjenje zakupa poreza; upotieba poreza samoza potrebe zemlje^) i radikalno poboljšanje gospodar-stvenog stanja seljaštva. Pošto je Turska vlastitim

naredbama (2. oktobra i 12. decembra) odluilaprovesti reforme (megju njima i takve, koje traže

velevlasti), neka ih sada provede, ali pod nadzoromkomisije, koja e se sastaviti u zemlji od jednakogbroja kršana i muslimana. Ova nota, na koju su

pristale i gore pomenute velevlasti, poznata je podimenom „bekog memoranduma". 2) Porta je

taj memorandum prihvatila i imenovala dva komi-sara (za Hercegovinu katolikog Arnauta Vašu eff^,

da provedu t. j. da obeaju provedbu reforama.

Dok se ovako diplomacija naprezala, zbi-

vali su se u Hercegovini žestoki okršaji s ustašama.Premda je vojniki zapovjednik Muktar paša bio

upozoren, da je cesta Carina (na dalm.-herceg,granici sjeverno od Dubrovnika)— T r e b i n j e zapo-

^) Koetschet 1. c. p. 36. veli da je ovo bilo suvišno tražiti

pošto ve od godine 1873. nije osim carine nijedan pijaster

odaslan iz Bosne.

') Fournier p. 16—17.

— 120 —

sjednuta ustašama, da se sprijei dovoz živeža i daPeko Pavlovi imade svoj tabor u šumi(zapadno od ove ceste) te da e mu doskora stii

pomo od Soice iz Pive, Maksima Baevia iz

Banjana i Luke Petkovia iz Zubaca, Muktar pašanije slušao tih opomena, nego je oslabio trebinjsku

posadu i otišao u Bileu. U Trebinju je ostalo samodva bataljuna vojske, koji su morali naizmjencedonašati živež. Ni zapovjednik trebinjske posadeHusejin paša nije mario za opomene, nego je

18. januara otposlao kao obino jedan bataljun

prema Carini. Dva odjela bosanskih vojnika išla su

naprijed kao predstraže i stigoše ve do utvrde kodDuži, kad ustaše napadoše tursku vojsku. Bošnjaci

su dobili nalog da zaposjednu brežuljke na obje

strane ceste kod Gluhe Smokve, da zaštite pro-

laz bataljuna, a kasnije i na povratku bataljun sa

živežom. Oni su se nalazili u udaljenosti V2 sata

od mjesta, gdje su ustaše napale trebinjsku posadui natjerale je u bijeg. Mjesto da su pobjegli u utvrdu

Drijeno, ostadoše Bošnjaci na svom mjestu, brzo

uvrstišs svoje pozicije, a ustaše ih potpuno opkoliše.

124 momka borilo se preko 56 sati protiv užasnevatre ustaša, koji su brojali do 3000 ljudi. Kada su

ispucali svu municiju, odbiše kamenjem i sabljama

pošljedni juriš. Napokon su 50-torica preostalih

ostavili u noi svoju poziciju i sklonili se u Drijeno,a odavle se onda povratiše u Trebinje. U tom boju

poginuo je od ustaša vrli Maksim Baevi^jedan od najmlagjih ustaških vojvoda.^)

Iza ovog dogagjaja postigao je Muktar pašaneznatni uspjeh kod Vlastice brda ispod Drijena,

On je dakako javio u Carigrad veliku pobjedu i

skoro ugušenje ustanka.-)

U februaru nastao je u borbama neki zastoj.

Tu i tamo pomalja se Petko Pavlovi, a i

1) O njemu više Koetschet p. 27—29. Pavlovi 0. c.

28—29. Bio je po materi rogjak Njeguša.

) Koetschet 0. c. p. lb.

— 121 —

Buconji spominje i neke manje borbe don IveMušica^) U martu svršio je svoju karijeru kao

ustaški vogja Mio Ljubibrati. On je izgu-

bivši potporu Crne Gore i ruskog konzula u Dubrov-

niku, na svoju ruku poduzimao akciju i uznemirivao

turske oblasti po Hercegovini. Jednom prilikom,

kad je prešao na austrijsko zemljište, bio je u blizini

imotskog na zapovijed austrijskih vlasti uhvaeni odveden u Linac. Pušten kasnije na slobodu,

umro je u Srbiji kao naelnik nekoga mjesta u

pirotskom okrugu.-)

U aprilu došlo je do sastanka vogja ustaša s

dalmatinskim namjesnikom Rodiem i hercego-

vakim valijom A 1 i p a š o m. Rodi je proponirao

ustašama ono, što je grof Andrassy u svom memo-randumu istaknuo, ali s time ustaše ne bijahu

zadovoljne. Oni su u memorandumu na grofa An-drassy-a megju inim tražili treinu zemlje u potpunovlasništvo, za tim da im Turska pogradi iznova

njihove kue i crkve, da im dade živeža za godinudana i nabavi orugje za obragjivanje zemlje. Kršanine tiebaju tii godine plaati nikakva poreza, a ne-

trebaju položiti oružja, dok ne stupe na snaguobeane reforme. Narodni poglavari neka s oblastima

zajedno raspravljaju o provagjanju reforama. Austrijska

i ruska vlada e u 6 mjesta, u kojima ostaju turske

posade, postaviti po jednog agenta, koji e paziti,

da se reforme provedu.^) To su dakako bili zahtjevi

diktirani vrlo lošom situacijom, u kojoj se tadaTurska nalazila. Ustaše se uza to nadahu, da e imsusjedne slavenske države, Srbija i Crna Gora, koje

o. c. p. 117.

-) Na puta kroz Dalmaciju kao zarobljenik bio je usvakom veem gradu doekivan sa slavljem. U Zadru ga je

pozdnvio Dr. Klai, (Sr. Koetschet p. 38; 40 -4t.) Gjurgjevi(o. c. p. 96.) znade, da je Mio radio u korist Obrenovia (?), ato da nije bilo milo ni Crnoj Gori ni Austriji. Vrijedno je

pogledati i Buconji 1. c. p, 108—109.

^) Buconji p. 119—l'2l. Foumier p. 17.

— 122 —

su se u to doba, poele sve življe pripravljati naakciju protiv Turske priskoiti u pomo.

Pošto se u Dubrovniku uzalud vodili pregovorio primirju, da se može opskrbiti hranom turska

posada u izolovanom Nikšiu, morao je Muktarpaša iza dvodnevne ljute borbe sa svim etamakoje su mu stajale na raspolaganju, proi istorijskim

Duginim-klancem i iza teških gubitaka opskrbiti ovutvrgjavu hranom. U tim borbama pomagali su ustašeobilato i Crnogorci.^)

Prvih dana mjeseca maja planu ustanak i u.Bugarskoj radi zloinakih grozota, što ih tamopoiniše bašibozuci; u Solunu poginuše njemaki i

francuski konzul od luke fanatine svjetine. UCarigradu digoše se sof te i izazvaše silne demon-stracije. Sav Balkan nalazio se u stanju velike

uzrujanosti i napokon ustanka.

Zastupnici Austro-Ugarske, Njemake i Rusije

sastadoše se nakon tih dogagjaja u Berlinu navijeanje. Pod predsjedanjem Gorakova i izra-

gjen je berlinski memorandum (12. maj1876.), koji su spomenute tri velevlasti preporuileostalima na prihvat. Ovaj memorandum je pooštrenoizdanje Andrassy-eve decembarske note. U njem.u

se traži za ustaše dvomjeseno primirje, da im se uto doba dade gragjevni materijal i živež, te da imse ostavi oružje kao i muslimanima. Turska vojskaneka se ogranii samo na pojedine garnizone. Nadprovedbom ovih zahtjeva imadu bditi konzuli sig-

natarnih vlasti.

Memorandum prihvatiše sve velevlasti osimEngleske, koja je izjavila, da bi time bila

uništena samostalnost Turske.-) Megjutim je predajamemoranduma odgogjena, pošto je Abdul Aziz biobaš u to doba otsranjen s prijestolja (30. maja 1876.),

a na nj postavljen M u r a t V. Novi sultan proglasi

svim podanicima Bosne i Hercegovine opu amnestiju

^) Koetschet p. 49-50.-) Fouinier p. 18.

— 123 —

i šestnedjeljno primirje, ako se pokore vlasti, ali

ustaše to odbiše.

U to se naime doba bijaše ve ustalasalo javno

mnijenje u Srbiji, koje je tražilo, da Srbija i CrnaGora pomognu ustašama. Knez M i I a n, koji je

bio u poetku odluno protiv rata, jer je bio uvjeren

da Srbija prema svojoj spremi i internacionalnom

položaju ne bi mogla uspješno voditi rata, moraoje pod pritiskom javnoga mnijenja popustiti, te u

zajednici s Crnom Gorom preda posljednjih danajuna porti ultimatum, u kojem ova dva vladara traže,

da se Bosna predade srpskoj, a Herce-govina crnogorskoj upravi. Duša srpskog

ministarstva, R i s t i , izjavio je da e se rat jedino

u tom sluaju odgoditi, ako Turska prepusti upravuBosne Srbiji uz izvjesno plaanje haraa.^) Pošto

nije na taj ultimatum stigao odgovor, zae Srbija

2. jula ratovanje. General Alimpi navali na

B i j e 1 j i n u ali je još istoga dana na veer bio

od 1 bataljuna redovite turske vojske i od domaihmuslimana potuen i prisiljen na povratak prekoDrine. Slabo je prošla i ona srpska vojska, koja je

pod generalom Z a c h o m prodrla u novopazarskisandžak. Crnogorske ete skupljahu se izmegjuGrahova i Banjana, kamo je stigao i sam knez Ni-

kola s nakanom, da preko Nevesinja i Stoca prodre

prema Mostaru.

Ahmed Muktar paša u misli, da e Crno-gorci nastojati, kako bi se što prije sjedinili sa Sr-

bima, odlui to sjedinjenje sprijeiti, te pohiti sa 17

bataljuna preko Nevesinja na Fou. U Gacku i Ne-

^) Kada su Srbija i Crna Gora izdale proklamaciju, za-

traživši za sebe Bosnu i Hercegovinu, dao je biskup u Mostarufra Angjeo Kraljevi, štampati izjnvu, u kojoj je sveano izjavio,

da katoliko stanovništvo u sluaju, da sultan ne e moiodržati ove zemlje, želi da padne pod Austriju. Pošto je Austro-ugaiski komisar Vasi radio u zajednici s biskupom Kra-ljeviem, a bekomu se kabinetu ova akcija uinila preuranjena,

morao je Vasi seliti iz Mostara na svoje mjesto u Skadar(Koetschct o. c. p. B4— 65.)

— 124 —

vesinju ostadoše samo male posade. Knez Nikolana elu 14.000 Crnogoraca i hercegovakih ustašazauzme gotovo bez olpora Gacko i bileu i padnepod N e V e s i n j e. U Nevesinju zapovjedaše I s m a i 1-

a ga, imajui V/^ bataljun vojnika. Crnogorska vojskapopali i opustoši nevesinjsku okolinu, ali kad je po-kušalo jurišem zauzeti Nevesinje, bila je krvavihglava odbijena od hrabre posade.

U taboru kod Ne ve sin ja bio je crnogorskiknez Nikola upozoren od austro-ugarskoga zastup-nika u Crnoj Gori, potpukovnika Thoemmela, daAustrija ne e trpi'i prodiranje kneževo u dolinuNeretve. Ve prije toga znalo se da je Thoemmelimao od svoje vlade slijedeu instrukciju : kakogodoružje odluilo, Austrija pridržaje sebipravo r ektifikacije rezultata borbe.

Prije navještenja rata sa strane Crne Gore i

Srbije, bijaše knez Nikola (nekako polovinom juna)poslao Peka Pavlovia prema Kleku, da gazauzme i da tako suzbije eventualni dolazak turske

vojirke s morske strane. Peko Pavlovi je iz busije

napao u Vranjevu selu kod Kleka turske ete,kad su išle po vodu na jedno vrelo i postigaoznatne uspjehe protiv Turaka.^) On je još napao i

Ljubinje, ali bez uspjeha, te se u drugoj polo-

vini juna povratio glavnoj crnogorskoj vojsci.-)

Dok je knez Nikola boravio kod N e v e s i n j a»

poslao je Ali paša Muktar paši u aj nie depešu,da se povrati u Gacko, te da tako sprijei Crnogor-cima povratak. Kad je Muktar paši osim toga stigao

nalOfi iz Carigrada, da zaštiti Mostar i Nevesinje^

odabere Muktar paša dulji, ali sigurniji put prekoSarajeva u Mostar, a ne na Gacko. Oito mu nije

) Opširni lijepi opis u Buconjia p. 124—129.

-) Ibidem p. 130—134. Vanredno smiono poniješe se utoj borbi muslimanl<c Šeiifa hanuma Mataradžia i Pa-šariT Hadžia, Šerifa dobila je kasnije nišan od sultana i

50 kruna mjeseno. Udala se za H a s a n-b ega engia iz

Zagorja.

— 125 —

prijalo, da bude eventualno prisiljen na borbu s Cr-

nogorcima. On je i onako bio samo u rijeima velik.

Po užasnoj vruini morale su njegove ete preko

Sarajeva u Mostar, prevaljujui dnevice do 40 km.iza jednodnevnog odmora u Mostaru ode on s ovakoizmorenim etama prema Nevesinju, kad je Ali paša

ve saznao, da su se Crnogorci poeli polako po-

vlaiti. Knez Nikola je naime vidio, da poslije au-

strijskoga veta nema nade dalnjem napretku. Naputu u Nevesinje naigju Muktar pašine predstraže

na jedno 2000 Crnogoraca i ustaša pod StankomRadoviem (kod Bišine nad Blagaj em).Crnogorci u veoma dobrim pozicijama zametnušeborbu, ali se ipak moradoše povui pred pretežnijom

silom. ^) I ovaj neznatni uspjeh, prikazao je Muktarpaša kao sjajnu i veliku pobjedu u Carigradu.

Knez Nikola povukao se u najboljem redu naKorita, a Muktar paša poeo je ve sanjati o tome,

kako e provaliti u Crnu Goru i spaliti Cetinje. OdNevesinja pogje on prema Bilei samo da se što

prije prikui Crnoj Gori. Knez Nikola pomno je

pratio kretanje turske vojske i zaustavio se podPlanom sjeverozapadno od Bilee. Kad je turska

vojska zamakla za Planu, pogje i knez sa svojomvojskom dalje i stade kod Vrbice. Gjurgjevi, koji

se nalazio u glavnom stanu kneza Nikole, pripo-

vijeda dalnjim dogagjajima slijedee, : Muktarpaša nalazio se ve u Bileu, a Peko Pavlovi do-

bije zadau, da Turke domami iz Bilee u t. zv.

Vui do, gdje je Crnogorcima bilo najpovoljnije

za bitku. On je uzeo 400 ljudi i silesiju trubljaa,

te se došulja do Bilee i stade pucati na gradskekue i turski tabor. Radi velikog broja trubljaamislili su Turci, da je tu skupljena sva crnogorskavojska, te Muktar paša naredi, da se zametne boj.

Crnogorci Peke Pavlovia stadoše uzmicati, a

Turci ih stadoše proganjati, idui za njima prema

1) Detalji ovog boja Koetschet p. 59—60; Gjurgjevi p.110—111. i Buconji p. 137.

126

Vujem dolu ni ne slutei, da je tu u zasjedisva crnogorska vojska, koja se ovamo spustila iz

Vrbice. Pošto je ve turska glavna municija bila ot-

premljena prema crnogorskoj granici, nijesu Turciimali dosta municije. Doskora se prešlo na dijeljenje

mejdana handžarima. Turci poeše bježati premaBilei, a Crnogorci ih proganjahu sve do grada,koji su mogli zauzeti bez osocitih poteškoa, da susamo ustrajali. Od Turaka ostade na bojištu 2500mrtvih, megju njima idivizionar Selim pašai zapovjednik glavnog stožera Šukri-beg.Osim toga pade u sužanjstvo 300 vojnika, a od od-linih viših asnika: Osman paša (26. jula 1876).Muktar paša pobježe najprije u Bileu, a ne osje-

ajui se ni ovgje sigurnim ode u Trebinje. Odavleje htio svaliti svu krivicu radi poraza naSelim i Osman pašu jer je obojicu držao zamrtve, Osman paša opravdavao se sa Cetinja i bacaoopet svu krivnju na Muktar pašu.^)

Knez Nikola zadržao se još neko vrijeme naGatakom polju, a onda se povukao u svoja Brda.Muktar paša je krajem augusta htjeo kod Klobukanavaliti na Crnu Goru, a'i ga ni ovaj put nije pra-

lila srea.

Još u poetku srpsko-crnogorsko- turskog rata

sporazumijele su se Rusija i Austrija o nainu svogaraana Balkanu. 8. jula sastadoše se naimecar Franjo Josip 1. i car Aleksandar IL

u eškom dvorcu Reichstadtu i ovdje bude od-lueno slijedee: Ako budu Srbija i Crna Gora odTurske svladane, ne smije se njihov posjed, ni

njihov odnošaj prema Turskoj ni u em promijeniti.

U protivnom sluaju dobit e Srbija nekoje bosanskedistrikte na Drini, a Crna Gora e se poveati po-praninim dijelovima Hercegovine. Sve ostalo odBosne i Hercegovine pripast e Austriji, a Rusija

e moi slobodno proširiti svoju granicu u Besa-

^) Gjurgjevi o. c. p. 112—130. Koetschet p. 60—63>

Buconji p. 138— 14U.

127

rabiji i prema azijskoj strani. Obje e se vlasti premadalnjem razvitku dogagjaja sporazumjeti o svim mo-gunostima. Osim ovih toaka, koje nas na ovommjestu zanimaju, sporazumjele su se Rusija i Austrija

i u svim drugim tokama t. zv. orijentalnogpitanja. Valja još istai, da su zakljuile ostati

neutralnima, dok na ratištu ne dogje do važnije

odluke. Zato je i Austrija odmati zatvorila luku

K 1 e k za turski dovoz.^)

Srbi vojevahu s malo sree protiv Turakausprkos velikog broja ruskih dobrovoljaca. Kada su

krajem oktobra zauzeli Turci Aleksinac i spre-

mali se na Beograd, posredova Rusija u Carigradu^

da se Srbiji dade ve prije zatraženo primirje. 1.

novembra dobila je Srbija zatraženo ptin irje oddva mjeseca. Izmegju Austrije i Rusije vodili su se

r.eprestano pregovori o daljnjem postupanju naBalkanu, koji su esto nosili karekter nepovjerenja

jedne države prema drugoj. Engleska je napokonpredložila konferenciju zastupnika velevlasti u

Carigradu, koja je poela ondje vijeati oko po-

lovine decembra 1876. Vijeanja su trajala sve do20. januara 1877. Pozitivni rezultat vijeanja bijaše taj,

da je primirje sa Srbijom . i Crnom Gorom bilo

produljeno do marta 1877. U dugim pitanjima je

porta odbila sve zahtjeve velevlasti (za Bosnu se

tražila nova organizacija sa kršanskim guvernerom,izabranim pod uplivom velevlasti). 20. januara razišla

se konferencija bez rezultata.

Sa Srbijom sklopila je porta 28. februaramir na osnovu „statusquo-a", ali sa Crnom Gorom,koja je stavljala velike zahtjeve nije došlo do mira.

Rusija je u „londonskoj konferenciji" (3.

marta 1877.) zatražila, da Turska pristane na miri s Crnom Gorom, da pone provagjati reforme i

da se razoruži. Rusija je takogjer spremna, dapregovara o razoružanju s Turskom, ali tek onda,

') O sanstanku u Reichstadtu opširnije eovori Fouiniet

p. 20-23.

— 128 -

kada bude s Cinom Gorom sklopljen perfektan miri leforme na Balkanu provedene.

Valja uvažiti, da su svi energini zahtjevi Ru-sije uslijedili poslije konvencije izmegju Rusije i

Austrije, sklopljene u Budimpešti (lb. janu-ara 1877.) Austrija je ovdje obeala Rusiji, da eu sluaju rata izmegju Rusije i Turske ostati neutralna

i Rusiju diplomatski podupirati. Austrija e paedozvoliti ruskim komisarima kupovati sve što je za

vojsku potrebno. Sredstva i vrijeme za voj-niku okupaciju Bosne i Hercegovineimade Austrija pravo da bira. Austrija ne

e svoj vojniki rajon proširiti na Rumunjsku, Sr-

biju, Bugarsku i Crnu Goru, a Rusija opet naSrbiju, Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu. Srbija i

Crna Gora mogu operisati sa svojim etama s Rusi-

jom, ali izvan ovoga teritorija.. Ova konvencija

popunjena je 18. marta u Beu. Ekspanzivno

podruje Austrije proteže se na Bosnu i Hercego-

vinu, a o podruju izmegju Srbije i CrneGore (Novopazarski sandžak) zakljuenj e ka sn i ji spor a z u m.

U aprilu stiže odgovor Turske na zahtjev

Rusije u Londonu. Turska izjavljuje, daeprovesti reforme, ali bez tugje intervencije i da eradije ratovati, nego pristati na ruske zahtjeve, koji

je ponizuju. Samo istodobno razoružanje možesauvati mir. Tri dana iza toga dobio je knez Nikolaobavijest, da se primirje s njime ne može više

produljiti, jer su se pregovori o miru razbili. Rusija

je sada moiala povui konzekvencije i n a v i jest iti

Turskoj rat (24. aprila 1877.i) Detalji ovog

rata ne zanimaju vas na ovom mjestu. Rusija je

u poetku brzo napredovala, dok je nije kod Plevnazaustavio slavni Osman paša. Tek u decembrupadne ova tvrgjava u ruske ruke, a sada je Rusija

i Srbiju pozvala, da Turskoj navijesti rat. Iza pada

^) Opširno o pregovaranju izmegju Rusije i Austrije s

novini podacima u Fourniera p. 23—47.

— 129 —

Plevna napredovaše ruski general G u r k o brzo

prešavši Balkan i zauzevši Jedrene. Ovdje je sklop-

ljeno primirje, u kome su ve bili utvrgjeni glavni

uslovi mira, a ovo je dovelo do Sanstefanskogugovora, koji je Rusija diktovala, a porta samopotpisala. Turska je uz diuge teške uvjete pristala

u t om ugo vo ru na au t o n o m i j u B o sn e i

Hercegovine.Sanstefanski ugovor uzrujao je neke vele-

vlasti, a naroito Englesku, Njemaku i Austriju.

Ova potonja bila je upravo izigrana od ruske diploma-cije.^) Ni Srbija nije bila zadovoljna radi zakljue-nog stvaranja velike Bugarske, te je srpsko

javno mnijenje bilo veoma razoarano sanstefanskim

ugovorom.-) Grof Andrassj stade raditi, da se sazove

konferencija evropskih velevlasti, koja e vijeati omodifikaciji sanstefanskog ugovora. Rusija je kušala,

da Austriju predobije za poseban sporazum, ali

grof Andrassy ne pristade nato. Dugotrajna prego-

varanja izmegju velevlasti svršiše odlukom, da se uBerlinu sastane kongres. 13. juna zaeo je napokonkongres svoj rad pod predsjedanjem njemakogakancelara Bismarcka.

U drugoj polovini god. 1877. pade u ruke

Crnogoraca posvema izolovani N i k š i , prisiljen napredaju ušljed gladi i jer mu Crnogorci oduzeše vodu.^)

^) SI. Jovanovi u raspravi: Graf Julije Andrassy (L. M.S. knjiga 296 p. 46—92) veli, da Rusija nije mislila iskljuiti

Austriju i Njemaku od ueša kod sklapanja Sanstefanskog

mira i da nije krila od svojih saveznika uslove mira (sr. p.

47). Izvodi Jovanovievi ine mi se odviše nategnuti.

2) Slanojevi: Istorija srpskog naioda p. 312.

^) Kad su Crnogorci opsjedali Nikši, u Sarajevu se,

kako ironino veli Dr. Koetschet, piobudio ratoborni duh. Podosobnim ravnanjem namjesnika Mashar paše, bijaše nešto

Sarajlija unovaeno i izvježbano i poslano u Hercegovinu. Veu Mostaru pofcvadiše se vogje megju sobom. Sarajlije nastaviše

uza sve to svoj put do N e v e s i n j a, ali ve za tri sedmice

povratiše se preko brda i dolina svojim kuama (Koetschet

o. c. p. 69-70.)

VI.

OKUPACIJA BOSNE I HERCEGOVINE.(1878.)

A.

BOSNA NEPOSREDNO PRED OKUPACIJOM.

Iza Ibrahim Derviš paše izmijenilo se u kratko

vrijeme nekoliko namjesnika u Bosni do posljednjega

Mashar paše (april 1877.). U zemlji je dubokapao autoritet državne vlasti, a nijedan od namjes-nika nije imao dovoljno energije, da štogod poduzme,što bi povratilo ugled vladi. Oni su i onako dolazili

u ovu zemlju u nadi, da njihov boravak ovdje nee biti od duljeg trajanja. Za to su svoj položaj

nastojali što je više mogue iskorisiiti za sebe,

svoje rogjake i prijatelje.

Ve god. 1873. nijesu inovnici mogli dobiti

plae. Kod blagajne im se odgovaralo, da nema para.

Oni su lihvarima jevrejima davali svoje namire, koji

su im isplatili 507o od plae, a ostalo je valija

dijelio s njima. ^) Nesigurnost u zemlji bivala je

svakim danom vea. Poznati H a d ž i L o j o i brat

mu stvoriše razbojnike bande, od kojih nije nitko

bio siguran pae ni u Sarajevu i okolini.

Proklamacija ustava (31. decembra 1876.) uTurskoj, nije u Bosni našla nikakva odziva. Vidi

se to najbolje po tome, što se nitko od muslimana

') Herkalovi o. c. p. 66.

131

i kršana nije htio primiti mandata, nego na na-

govor vaiije primio je taj posao jevrejin J a v e r

ef f. B a r u eh.Teške su ratne kontribucije tištite

narod. Od državnih službenika utjerivao se ratni

porez u novcu : uzimalo se 10% od njihove plae.Isio su tako morale i opine plaati ratni porez u

novcu. Kršani su plaali po 10 pijastra (oko 2 K),

a bogatiji i po 20 pijastra. Veleposjednici morali sudavati u naravi n. pr. pšenice za vojsku.

U poetku 1877. pozvala je porta sav musli-

manski narod od 15—70. godine pod oružje premdaje ve u to doba stajalo pod oružjem oko 52 bata-

ljuna. Vojska je bila slabo plaana i opskrbljivana

tako, da su bile veoma este dezercije. Apel porte

našao je ušljed toga slabi odziv.

Mashar paša, posljednji osmanlijski na-

mjesnik Bosne, kojemu je bio dodijeljen kao civilni

adlatus Konstantin paša,^) bijaše pravo cari-

gradsko dijete, koji nije nimalo poznavao zemlje, a

niti je osjeao kakove simpatije za nju. Pošto nije

iz Carigrada primao instrukcija za svoje držanje, onje igrao više ulogu posmatraa dogagjaja, nego li

aktivnog faktora. U vrijeme rusko-iurskoga rata

kolale su u Bosni osobho poslije san-slefanskog

ugovora najrazliitije glasine o buduem nainuvladanja. Neuspjeh Turske u ratu s Rusijom znaioje gubitak i ono malo prestiža, što su ga osman-lijske vlasti imale u zemlji. Istina je, da su Boš-

njaci i ovaj posljednji put mnogo doprinijeli u

obranu carstva. Na svim bojištima hrabro su se

borili njihovi bataljuni, rezerva je stajala duž azijske

i evropske granice, ali uza sve to nije više bilo

prema pretstavnicima centralne vlade u Bosni nika-

kva štovanja.

U proljeu god. 1878. nalazila se Turska u

stanju najvee bijede. Razmjerno je Bosna piemaostalim krajevima turskoga carstva još najmanje bila

^) On je još u novembru 1876. ostavio Hercegovinu.

9*

132

taknuta tom opom mizerijom. Osim istone Herce-govine i suhe granice prema Hrvatskoj, koje je

uništio ma ustanka, seljaci su u itavoj zemlji

obragjivali svoja polja. Seoski je svijet bio u obiajnomsvom apalinom miru, ali zato je to više brujalo ugradovima, napose u Sarajevu. Osmanlijska je

vlada dugo šutila o dogovaranju u San Stefanu,

ali doskora se ipak proulo, da je Bosni stavljena

u izgled autonomna vlada. Neki muslimani po-

eli su ve sanjariti, kako je evo nadošlo vrijeme, dase ispune njihove siarc aspiracije o neodvisnosti

Bosne od osmanlijske vlade, zamišljajui sebi

Bosnu autonomnom u starom feudalnom duhu prije

Omer-pašinih vremena. Osmanlijska vlada inila imse odviše evropska i oni su samo pod silu prignuli

pred njom svoje glave. Dakako, da autonomija, koja

je Bosni bila stavljena u izgled, nije imala ni iz-

daleka biti oiiaka, kako bi to njima bilo prijalo.

Me^jutim ništa se nije pravo o tome znalo i svatko

se prepuštao kombinacijama, koje su njemu bile

najpovoljnije.

Specijalno u Sarajevu bijaše veliki broj neza-

dovoljnika s osmanlijskom upravom, koji su željno

ekali zgodu, da svojem osjeanju i mišljenju dadujavno izražaja. Pošto je stanje vojske u Bosni bilo

veoma jadno i vojnici nijesu primali ve odavnanikakove plae, a uza to i vanredno manjkavu ops-

krbu, nagjoše nezadovoljnici povod, da javno istupe

pioiiv osmanlijske vlade.

Ve u poetku maja (1878.) saznala je policija,

da se svake veeri poslije obavljenog klanjanja u

raznim dijelovima gra ia drže sastanci, u kojima je

osobitu ulogu igrala ulema i hodže. Megju agita-

torima se na prvom mjestu isticaše imam begovedžamije Hatiz Abdullah eff. Kaugdži,nemirni fanatik, koji se ve u doba Osman-pašinoisticao kao veliki protivnik kršana i zato dolazio u

sukob s konakom. Uza nj pristajahu niži slojevi

sarajevskog stanovništva. Od ostalih vogja i agitatora

— 133 —

isticahu se još: Muhamed eff. H a dž i- Ja ma-kov i , šejh i mudeiis, oduševljeni fanatik, koji se

do ovog doba nije isticao ni u kakvim nemirima,ali je sada ušao u pokret sa svom energijom,

osvjedoen, da osmanlijska vlada nije više kadra

odbiti od Bosne mrske evropske kaure.

U konaku je imao jaki upliv Mustafa begF a d i i p a š i , glava koterije, koja je sanjala ouspostavi davno propale staro-bosanske feudalne

epohe. On se tek nedavno vratio iz progonstva iz

Carigrada. Koetschet veli za nj, da je preko mjere

bio astoljubiv, a uza to da je vazda imao na umui line svoje interese i interese svoje koterije.

Od odlinijih muslimana pripadao je vogjamai Mehmed beg Kapetanovi —L j u b u š a k.

R'o je to naitan, i inteligentan ovjek, vatren go-

vornik. Baš u to doba bijaše on naelnik Sarajeva,

a težio je i za mutesarifatom s rangom paše. Porta

je nerado gledala domae ljude u višim službama,te j tako lako Mashar paša mogao sprijeiti njegovoimenovanje. Za njega valja još lei, da nije imaoništa zajednikoga s fanatizovanom sarajevskommasom i da se još za vremena povukao s površine.^)

Adresa nezadovoljnika, o kojoj se dulje poaršiji govorilo, bila je napokon 2. januara predanasa silnim potpisima valiji Mashar paši. Ovognamjesnika smo ve naprijed u kratko karakterizovali,

a sada nam valja još primjetit', da je njegova anti-

patija prema Bošnjacima, osobito Sarajlijama, za

godinu dana njegovog s užbovanja toliko narasla, daje lekao jednom prilikom, p.omatrajui velike sku-

pine Sarajlija, dok su izlazile iz careve džamije:Ako e naša vlada uope moi zadržati Bosnu, to

ona mora kao nekada sve ove tvrdoglavce bezmilosti i milosrgja prognati u Anadoliju, jer s njima

') Sr. Koetschet o. c. p 75—76. Herkalovi veli, za nj

da je on držao za spas ovili zemalja ulaz austrijsl^e vojske.

Kad je megjutim stigao telegram o mandatu .bekundste er

aucli keine Freude daran" (o. c. p. 118.)

134

je svaki napredak i svaki kulturni rad nemogu.^)I odviše jasno karakterišu ove rijei odnošaj izmegjuBošnjaka i turskih oblasti, a da bi trebale poseb-nog komentara.

Mashar paša primio je izaslanstvo i adresu, koja

je bila direktno naperena protiv inovništva, a osobito

protiv tadanjeg vojnikog zapovjednika Veli paše.U adresi crtaju se materijalne patnje muslimanskogstanovništva, koje je doprinijelo velikih žrtava u

interesu države, a ova ih nije zaštitila ni u njihovim

životnim interesima. Autoritet oblasti je potkopan,

a tome je krivo nepošteno i podmitljivoinovništvo. Vodstvo vojnikih poslova leži u ne-

vrijednim rukama. Kao što se ovo potonje ticalo

Veli paše, tako su tužbe glede civilnog inov-ništva bile poglavito uperene protiv civilnogadlatusa Konstant-paše, koji se nadao, da

e ušljed svakako oekivane promjene odnošaja u

Bosni zasjesti na važno mjesto, te se i više

približio Srbima, nego što je to bilo za nj oportuno.

Mashar paša sazvao je na vijeanje predstoj-

nike oblasti i druge odlinike, ' koji iza govoraMehmed bega Kapetanovia zakljuiše, da se izabere

odbor od 24 lana sa zadaom, da ispita iznesene

zahtjeve i tužbe i da stavi predloge, kako bi se

otstranile .razne zloupotrebe. Radi pogibeljnog polo-

žaja u kojem se zemlja nalazi, raspravljat e ovaj

odbor i o sredstvima za obranu zemlje. MustafaFadilpaši bude iazabran za predsjednika toga

odbora.

Berlinski kongres raspravljaše sporna ori-

jentalna pitanja od 13. juna do 13. jula. Crna Goradobila je osim teritorija na istoku i jugoistoku svog

dosadašnjeg podruja nahije hercegovake: Nikši,Pivu i B a n j a n e. 28. juna poeo je kongres ras-

pravljati 14. lanku san-stefanskog ugovora, u

koje M je bilo govora o Bosni. Grof Andrassy je u

ime austro-ugarske monarhije u svom ekspozeju

1) Koetschet o. c. p. 72.

— 135 —

razlagao, da je pitanje sudbine Bosne i Hercegovineod evropskog interesa, jer je posljednji orijentalni

rat imao svoj poetak baš u ovim zemljama, ukojima Turska nije bila u stanju umiriti ustanaki zaustaviti iselivanje u velikoj masi. Radi ovogposljednjeg bila je monarhija izložena znatnimžrtvama,^) a pogranini narodi monarhije pretrpjeli

su velike štete. Autonomijom za ove pokrajine kakoje zamišljena u san-stefanskom ugovoru, ne e se

stati na kraj nemirima, jer su ovdje prevelike vjerske

i socijalne opreke megju stanovnicima, koje ei dalje trajati, a time e ove pokrajine biti vrelomneprestanog ošteivanja austro-ugarske monarhije.

Monarhija e pristati samo na takvo riješenje

ovog pitanja, koje e konano u obim pokrajinamastvoriti mir i sprijeiti za uvijek dogagjaje na štetu

monarhije. Formalni predio g, da Austrija

zaposjedne i upravlja Bosnom i Herce-govinom stavio je lord S a 1 i s b u r y, koji je

uz engleskog ministra predsjednika Beaconsfieldazastupao na kongresu Englesku. Engleska je veprije bila obeala Austriji, da e zaposjednueBosne i Hercegovine po monarhiji „u svakoj formi"

podupirati, ali sada nije predlagala aneksiju, negosamo „okupaciju i^ upravu", dakako neo-granienu vremenom.-) ini se, da je namjera GrofaAndrassy-a bila, da se zadovolji ovom blažomformom. Na kongresu, tvrdi Fournier, nija nitko

u toj blažoj izvanjskoj formi vidio drugo do potpu-nog utjelovjenja ovih pokrajina austro-ugarskoj

monarhiji.^) Na predlog Engleske pristadoše Rusija,

Njemaka, Italija i Francuska, samo turski zastupnici

Karatheodorypaša, Mehmed Ali i Sa-'dullah bej oponirahu prema svojim instrukcijama.

^) Grof Andrassy j© izjavio, da je država potrošila na te

iseljenike 10 milijuna forinti.

2) Ovako je Engleska dala na sebe prenijeti i Cipar.^) Sr. Fournier o, c, p. 68.

136

Oni su megju inim sveano obeali, da e turska

odmah uvesti u ovim pokrajinama reforme.

Grof Andrassy izjavio je u ime austro- ugarskemonarhije, da je ona spremna preuzeti okupaciju i

upravu obiju pokrajina, samo iskljuuje novopazarskisandžak, gdje neka i dalje ostane na snazi osman-lijska uprava. Monarhija pridržaje ipak sebi pravo,

da i ovdje radi prometa i trgovine drži posade.

Kada je lord Beaconsfield iza svršene sjednice

turskim zastupnicima predbacio njihovo držanje i iza-

šao pae i s grožnjama, aBismarck svjetovaogrofu Andrassy-u, da ugje u Bosnuprije nego što dobije privolu porte,postade položaj nijihov vrlo težak. ^) 4. jula stigoše

im nove instrukcije, prema kojima izjaviše, da sultan

sebi predržaje pravo, da se s Austrijom neposrednosporazumi u pitanju Bosne. 11. jula izjaviše turski

zastupnici jednom od austrijskih punomonika, ba-

runu H a y m e r 1 u, da e oni samo onda potpisati

akte kongresa, ako se Austro-Ugarska tajno p i s-

meno obveze, da smatra svoju oku-paciju provizornom, te da ona ne dirasultanov suverenitet. Oni izjaviše, da žele

ove izjave samo radi sebe, kako bi se zaštitiliod gnjeva sultanova i obeaše sveano,da nitko ne e ove tajne saznati.U predpošljednjoj sjednici U. jula ni-

jesu turski zastupnici tražili nikakveizmjene redakcije lanka o Bosni, a kadje slijedei dan imao biti akt sveano potpisan,

osvanuše oni kod Grofa Andrassy-a i zatražiše

od njega, da pristane na njihov zahtjev, što su gastavili barunu H a y m e r 1 u. Grof Andrassy, koji

nije htio, da eventualno turski zastupnici kongresrazvrgnu, a i u uvjerenju, da to ni najmanje ne e

1) Bismarck je svjetovao Andrassy-u, da ugje u Bosnuve u doba izmegju jedrenskoga primirja i san-stefanskoga mira,

ali Andrassy je htjco okupaciju u besprijekornoj diplomatsko!

formi (Jovanovi SI.: Grof Julije AndrašI I. c. p. 48).

137

biti od štete uspjehu monarhije, potpisa proto-kol, u kojem izjaviše zastupnici monarhije,da suverena priiva sultanova ne e bitiinjenicom okupacije dirnuta, da sedalje ima okupacija smatrati provizor-nom i da e se o pojedinostima okupa-cije neposredno iza svršetka kongresaobje vlade sporazumiti. Napokon je 13. jula

bio potpisan kongresni akt, sastojei se od 64 lanka.XXV. lanak tie se Bosne i Hercegovine,a glasi ovako : Pokrajine Bosnu i Hercegovinu za-

posjest e i njima upravljati Austro-Ugarska. Poštoaustro-ugarska vlada ne želi da upravlja i sandžakomNovim Pazarom, koji se proteže megju Srbijom i

Crnom Gorom u jugoistonom pravcu do prekoMitrovice (Jusqu'au dela de Mitrovitza"), ovdje ei dalje funkcionirati osmanlijska administracija.

Austro-ugarska monarhija, da osigura opstanaknovom politikom stanju („du nouvel etat politique")

kao i slobodu i sigurnost komunikacija, pridržaje

sebi pravo u itavom opsegu ovoga dijela starogabosanskog vilajeta držati posade i posjedovati voj-

nike i trgovake ceste (l'Autriche-Hongrie se reserve

le dioit de tenir garnison et d'avoir des routes

militaires et commerciales sur toute l'entendue dei

cette partie de l'ancien Vilayet de Bosnie"). U tu

svrhu pridržavaju za se austro ugarska i turska vlada,

da se potankostima sporazume.')Vratimo se sada na dogadjaje u

Bosni. Zakljuak o mandatu okupacije stigao je uSarajevo na generalnog konzula V a s i a ve 3,

jula. On je dobio ujedno i naputak od Grofa An-drassy-a, da o toj injenici obavijesti odlinije ljude,

pa i muslimane. Tadanji vrlo brbljavi konzularnikancelista H e r k a 1 o v i -) još je u noi izmegju

^) O raspravama berlinskoga kongresa Sr. Fournier

p. 64—75.-') Herkalovi napisao je, kako je poznato i svoje memo-

are, koje smo na više mjesta citirali.

138

3. i 4. jula raširio tu vijest tako, da je ve 4. jula

znala za mandat okupacije itava aršija. Istoga danaje konzul Vasi službeno saopio valiji Mashar-pašidepešu grofa Andrassy-a, a ovaj je izjavio, da to primasamo kao privatni razgovor do znanja i da u takovažnim stvarima prima instrukcije samo od svogavladara.

Nema sumnje, da su evropske velevlasti, davšiaustro-ugarskoj monarhiji mandat okupacije, pret-

postavljale, da e se okupacija provesti u miru to

više, što se u doba kongresa u Carigradu za izvjesnotvrdilo, da ne e austrijske ete kod ulaza u Bosnunaii na otpor. Ovo openito mišljenje dijelio je i

grof Andrassy i poznata je njegova izjava,da e se Bosna i Hercegovina oku-pirati jednom vojnikom glazbom. GrofAndrassy je dakako bio loše o situaciji informiran

po konzulu, a valjda i po drugim svojim agentima.Zato imademo i dokaza. Tako nam je poznato, daje konzul Vasi u jednom izvještaju od 20.

aprila pisao „pouzdanju i nadi", kojuimadu bosanski begovi prema austrij-skoj vladi. ^) Fra Grgo Marti zabilježio je,

kako je Vasi javio Andrassy-u, da ni puška ne epuknuti, kad dogje austrijska vojska. 2) Turska vlada

je poevši od aprila 1878. slala u zemlju velike

transporte municije i oružja tako, da doskora nije

bilo mjesta u magazinima, nego se i u konakumoralo spremati patrone i nove puške. itavo držanje

turske vlade za i poslije berlinskoga kongresa bilo

je takvo, da ona nije htjela istinito i odluno služ-

') Sr. bilješku u Forniera p. 77. prema .Crvenoj knjizi*.

^) Zapamenja p. 91. Kapetan Milinkovi, koji je bio još

u zimi 187d. dodijeljen sarajevskom generalnom konzulu kaovicekonzul, sabiiao je data, koja • e eventualno poslužiti kodbudue vojnike okupacije. Jedna d' peša Milinkovieva je

uhvaena. U njoj Miliiikov javlja, da je kršansko puan-stvo puno najlojalnijih uvstava prema Njeg. Vetianstvu.

(Koetschet 0. c. p. 67.)

139

beno u Bosni izjaviti, na što je pristala. Time je dakakomnogo skrivila krvave dogagjaje u doba okupacije.

Dr. Koetschet u ostalom s pravom primjeuje,

da je grof Andrassy radio neoprezno, dakako krivo

upuen. Od 3. jula do ulaska austrijskih eta —dakle 24 dana — bilo je dostatno, da se organi-

zira otpor u onom opsegu, koji bi inae bio ne-

mogu, da se nije prije reda stvar publicirala.^) 5. jula,

ušljed raširenih vijesti iz austrijkoga konzulata, na-

stade u Sarajevu opa uzbuna. Duani u aršiji osta-

doše zatvoreni, a masa svijeta poela se skupljati

u velikoj avliji Husrev-begove džamije. Ovdje je

istupio opet aktivno Hadži Lojo, razvivši u sre-

dini avlije zelen barjak. Masa ga je burno pozdrav-ljala. Time je zapoeo ovaj toliko razvi-kani tobožnji junak svoju karijeru usarajevskoj ,,re vo 1 uci j i". Uloga, što ju je

Hadži Lojo igrao u sarajevskom pokretu ne smije se

potcijeniti, ali je od mnogih istoriara i odviše naivno

Hadži Lojo prikazan kao veliki heroj. Fra GrgaMarti, koji je bio lanom ,,njegovoga medžiisa', i

lino ga dobro poznavao, veli za nj, da je bio ovjekprostoga roda, teško je umio nešto itati i pisati, a

zanim.anje mu je bilo pogdjekad, da je na konjimadobavljao materijal za gragjevine u Sarajevu. Iza

toga se dao i na ,,hodanje". Kriomario je duhaniz Hercegovine i sa Diine i raznašao ga na tovare

po Bosni, a da vlada ništa nije protiv njega pod-uzela. Naprijed smo imali prilike spomenuti, da se

bavio mimogred sa svojim biatom i razbojnikimposlovima, kojima je takogjer uprava zaludu kušala

stati na kraj. Izaslani oružnici, imajui pred njim

rešpekta, redovno su se vraali bez njega. Jednomje bio i vojniki imam. Poznat je bio sa svoga her-

kulskog stasa i glasa i vjerskoga fanatizma. U i-tavom otporu protiv okupa jije igrao je, razmjernoprema drugima, nedužnu ulogu. 2)

^) Koetschet 0. c. p. 78.

o) O Hadži Loji sr. Marti: Zapamcnja p. 10; Koet-schet 0. c. p. 74; Herkalovi o. c, p. 125.

— 140 —

Hadži Lojo stigao je u Sarajevo na glas, dase ovdje nešto sprema. Ne zna se, da li je došao iz

vlastite inicijative ili ga pozvaše vogje pokreta. Va-lija Mashar paša nije imao uz opu uzbugjenosti dezorganizaciju smionosti, da ga dade zatvoriti.

Uz Hadži Loju prianjašj u prvom redu sarajevski

proletarijat.

Kada je Mashar-paša uo za dogagjaje u avliji

Begove-džamije, pozva on u konak vojnikog za-

povjednika Veli -pašu, više inovnike i musli-

manske odlinike, koji se nijesu prikljuili ustankuHadži Loja. Veli-paša htio je u prvi mah, da even-

tualni ustanak uguši svojim Anadolcima, jer s pravomnije imao povjerenja u bataljun Bošnjaka, koji je

bio u vojarni konsigniran. Za: tije poa vodstvomoficira zatvoriše sve ulaze u konak i u kasarnu.

Mashar paša opominjaše na hladnokrvnost i nehtjede, da preuzme odgovornost za kakovi sukobs narodom.^)

Neki od vogja svjetine, koja se približila ko-

naku biše pripušteni u konak, te staviše pitanje, daU je sultan Bosnu i Hercegovinu izruio Aus'riji.

Na to dakako ni Mashar paša nije mogao dati od-

govora. Pošto su buntovnici naroito tražili odstupVeli paše, izjavi ovaj, da se zahvaljuje na svojoj

asti i da predaje zapovjedništvo priviemeno bri-

gadiru I smet paši Uzuniu, rogjenom Boš-

njaku. Ovo je svjetinu donekle udobrovoljilo i onase razigje.

Dva dana iza toga primio je Mashar paša usvom konaku sveano Hadži Loja, poastio gakahvom i cigaretama, a konano bude zamoljen, dauzme sa sobom svilenu kesicu s dukatima u znak,

da mu je sve oprošteno, što ga je do sada teretilo.

Bila je to prava amnestija.

Mashar paša zaludu se dulje vremena obraaotelegramima na portu, da mu odgovore, što je za-

kljueno s Bosnom. Kada je napokon odaslao br-

') Koctschet o. c. p. 80.

— 141 —

zojav, u kojem se prikazuje jadni položaj vlade,

koja se bez vojske nalazi u gradu, potpuno sprem-

nom na bunu, stiže mu odgovor, da su osmanlijski

delegati od sultana opunomoeni, da s austrijskim

delegatima stupe u pregovore. Ujedno mu se od-

regjuje, da narod opominje na ekanje i mir.^)

Narodni odbor ili vijee zapoe opet raditi. Usjednicama odbora radili su i muslimanski odli-

nici, koji su se sada morali prikljuiti masi, jer se

njihovo držanje tumailo kao da su podmieni odAustrije. Važnu je ulogu igrao u tom odboru Mu-stafa beg Fadilpaši, Narodni odbor zakljui,

da se digne opi ustanak u zemlji protiv austrijskih

eta i ovaj zakljuak bi brzojavno javljen svimokružnim mjestima. Na portu je poslan protestni

telegram protiv okupacije.

Veli paša je ostavio doskora Sarajevo, a neko-

liko dana iza toga stigao je ovamo Hafiz pašas jednom eskadionom kavalerije, premda se Masharpaša najprije nadao, da e Hafiz paša dovesti više

eta u grad i izbaviti njega i vladu iz teške situacije.

S Hafiz-pašom stigao je u Sarajevo i ple-

valjski muftija Vehb i effendija. Bio je to ovjekuen, ali i veliki fanatik. Svjetina ga je pozdravila

s velikim entuzijazmom, a on je vatrenim govorom u

odboru poticao na otpor. Hafiz paša je prekasno ra-

zabrao, što je uinio, dovedavši ovog ovjeka sa

sobom u Sarajevo. Na njegov mig morao je Vehbieff. ostaviti Sarajevo, ali on je ve ovdje obaviosvoju misiju, utvrdivši Sarajlije u otporu i ustanku.

Kasnije emo vidjeti plevaljskog muftiju u borbi s

austrijskim etama kao vještog organizatora otpora.

Dužnost Hafiz paše bijaše, da upozori narodna teške posljedice otpora i na uzaludnu borbu. Onje to i uinio, makar je bio uvjeren, da ne e biti

mogue uvjeriti otporne elemente o opravdanostiovakog stanovišta. Prema dr. Koetschetu, koji je

1) Ibidem p. 82.

142

dobro dulje vremena lino poznavao Hafiz-pašu, nije

Hafiz-paša šurovao s ustankom, ali u pomanjkanjuvojnike sile on nije ni mogao preduzeti kakove ak-

cije protiv buntovnika.^)

U drugoj polovini jula zabilježile su i sara-

jevske novine „Bosna" vijest, da e austro-ugarska

vojska zaposjesti Bosnu i Hercegovinu. Ovo potvr-

diše i carigradske novine. Kada je prema kraju

mjeseca Hafiz paša poduzeo neka sredstva, koja se

masi priinjahu sumnjivima, da su protiv nje nape-rena, diže se opet svjetina, a na elu joj H a d ž i

L o j o. Hafiz paša promišljao je najprije na to, daoružjem rastjera svjetinu, ali ipak se predomisli radi

slabe discipline vojske i demoralizovanih asnika.Svjetina je došla pred konak (27. jula). Hafiz paša

pokušao ju je s balkona umiriti, ali zaludu. Pošto je

jedna kumpanija infanterije zaposjela sve ulaze ukonak, dogje i do sukoba, u kojem je poginuojedan asnik, dva vojnika, a i jedan ovjek iz svjetine,

dok su nekolicina bila ranjena. Nekoji pouzdanici

svjetine dobili su pristup u konak, te tu zatražiše,

da svi osmanlijski inovnici odstupe i da se postavi

narodna vlada. Pred oima pouzdanika odaslan je

na portu telegram, da su oblasti prisiljene voljom

naroda na odsiup. Istog dana poslije podne prikljui

se ustašama i bosanski bataljun.'-)

U noi ostavi Hafiz paša kasarnu, ^kamo se

bio povukao s Mashar pašom sa 100 konjanika,

pošavši Terezijom ulicom u dolinu Koševa, pa ondanad Bjelavama, te stiže neopažen sve do višegrad-

skih vratiju^ a odavle pogje dalje višegradskom

) Sr. Koetschet o c. p. 84. Marti je u Zapamenjima(p. 87.) mišljenja, da je Hafiz paša šurovao s ustanicom. Vrlo

nepouzdani Kneževi (Carsko-turski namjesnici u Bosni i Her-

cegovini Senj 1887, p. 92.) veli, da je on upravo organizirao

usranak proiiv okupacije. Uza to ima još drugih nepouzdanih

vijesti njemu.

-) Koetschet p 87. I Marti fZapamenja p 91) zaoilje-

žio je to ovim rijeima: .neko kroz prozor, neko kroz vrata

prebaci robu svoju i pobjegnu ispod barjaka'.

— 143 —

cestom, prepustivši Mashar pašu i drugove njihovoj

sudbini. Kod Hana na Hreši susretne jaki odjel

naoružanih muslimana iz Mokrog. Najprije je htio,

da se probije, ali vojnici njegovi izjaviše, da se ne

e boriti protiv jednovjernika. U to opazi Hafiz paša,

da ga progone i iz Saiajeva. Ne preostade mu drugonego da se preda. U pratnji ga odvedoše do begovedžamije.

28. jula proklamiraše buntovnici novu vladu.

Za vojskovogju bosanskih eta bijahu izabrani

HadžiJamakovi i Haki IsmaelTasli-džak.^) Na elo civilne uprave postaviše Hafizpašu, koji je bio skinut s vojnikog zapovjedništva

i sada se morao pokoriti volji ustaša. Posebnadeputacija otišla je Mashar paši, da njemu i njego-

vim drugovima javi odluku bosanskoga naroda i

ujedno da se spremi na put u Carigrad.

Hadži Lojo obilazio je po gradu s mladjimljudima, te se zaustavi pred kuom poznatog gra-

gjanina Petra Petrovia, najavivši da je osman-lijsko gospodstvo oboreno i postavljena na-rodna vlada, koja e smatrati Srbesvojom braom. Petrovi je doiio iz kuezlatom vezeni urak i predao ga Hadži Loji. Uzpoklike : Mi smo bir (jedno), slavilo se po Sarajevu

Dratimljenje izmegju Srba i Muslimana. I srpska

mladež demonstrirala je sarajevskim ulicama. Arhi-

mandrit Sava Kosanovi i pop RistoKanta-Novakovi izašli su obueni kao harambaše, upojasu im kubure i handžari, na elu omladine, koja

je pjevala srpske pjesme. Megju vogjama ovogpokreta u Sarajevu osobito se isticao uitelj StevoPetranovi. Inae su u egzekutivni odbor na-

rodne vlade od Srba osim Petrovia-Petrakia spadali

još i Jovo Bakra Vasiljevi, RistoJ.Besarovi, Risto Hadži ukovi , Gjor-gjoHadži-Damjanovi, braa DmitariGliša Jeftanovi i drugi. Na sastanke narod-

') O Taslidžaku vrlo nepovoljno sudi Koetschet o. c. p. 73.

— 144 —

nog odbora dolazili su uz Srbe i neki Jevreji. FraGrgo Marti, koji je igrao izmegju katolika najvažniju

ulogu, sakrio se u francuskom konzulatu.^) Franjevci

su ve prije odašiljali brojne izjave lojalnosti i oda-nosti austrijskoj vladi.

Narodna vlada preuze vlast u svoje ruke i

obavijesti o tome sve gradove i kotare, pozivajuiih na otpor. Zadnjih dana jula ostaviše M a s h a r

pašaiKonstantpaša, te ostali osmanlijski

inovnici u pratnji od 100 konjanika Sarajevo uzporugu svjetine, te odoše preko Plevlja u Carigrad,'-)

Sjutra dan iza njihova odlaska morao je i austro-

ugarski konzul, te podanici austro-ugarske monarhijes njime ostaviti Sarajevo.*')

Dogagjaji u Sarajevu naigjoše na osobiti odziv

u glavnom gradu Hercegovine, Mostaru. Ovdjeje postojala t. zv. bojno pvvjerenstvo, u kojem su

bili brigadir Ali pa ša, ueni muftija Kara beg,vladika I gnat i je, biskup Kraljevi i drugi.

Neposredno pred okupaciju obrati se ova ko-

misija na portu brzojavom, da Austrija prelazi granicu

što joj je raditi? Iz Carigrada im stiže odgovor:Austrija i ako e doi, prijateljski e doi. Na osnovuovog brzojava stvorila se btranka, koja je radila

oko toga, da se austro-ugarska vojska doeka bez

otpora.^) Druga, kud i kamo jaa stranka, kojoj su

pripadale mase mostarske, a na elu im AlijaHaljevac i Ali-aga Hamzi spremile su se

^) Razloge vidi u Zapamenjima p. 90—^4, gdje se u

kratko Marti taknuo i bratimljenja izmegju Srba i muslimana.

'*) Konstant paša je dan prije odlaska bio skoro od razja-

jarene svjetine ubijen, da ga nije spasio Hadži Lojo.

^) Detalji u Koetscheta o. c. p. 94. Marti 1. c. p. 92.

Marti vrlo diastino opisuje niin, kojim je konzulu bila do-

javljena volja naroda. Koetschet istie odlunost konzula Vasiau veoma teškoj situaciji.

*) Buconji o. c. p. 149. Ovdje mi valja primjetiti, da

se u opisu dogadjaja u Mostaru oslanjam najviše na pripovije-

danje Buconjievo, ma da mi se ini, da nije dostakritino.

— 145 —

na otpor, koji je bio dirigiran iz Sarajeva. U Sara-

jevo je bio naime izaslan Hadži Arif eff. Kaj-t a z, kojega je narodna vlada imenovala hercegovakimmutesarifom, a on je odavle javio, da se sva Bosnasprema na otpor i da e velika pomo doi Herce-govini. Ovo je svjetinu potaknulo, da je energinijeistupila protiv pretstavnika osmanlijske vlade. Vogjesvjetine zatražiše najprije mutesarifa, da ih on vodi

u borbu, ali mutesarif odbije taj zahtjev pozivajuise na nalog sultanov, da se ne smije nitko opirati

austrijskoj vojsci. Sada buntovnici zatražiše odmuftije Ka rabe ga fetvu, da se mogu boriti

po šerijatu protiv neprijatelja i da im bude slobodnopoubijati u Mostaru sve što se krsti. Karabeg uzkrati

letvu. ^) Pošto je brigadir Ali-paša bio otpustio bo-sanski redifski bataljun, opravdavajui tu svoju odlukuinjenicom, da bosanski vojnici ne spadaju više

carskoj osmanlijskoj vojsci, razigjoše se ti vojnici

po Mostaru i prikljuiše se masi Duntovnika. Svjetina,

razjarena držanjem pretstavnika oblasti, opsjednekonak, provali u nj i poubija mutesarifa Mustafapašu Hulussiju i zeta mu. muftiju Kara-beg a, kadiju i potpukovnika Murad-bega. Jedini je Ali-paša, vojniki za-povjednik sretno izmaknuo smrti.-)

Od drugih krajeva siabo se u poetku odazvalanarodnoj vladi Posavina. Banja Luka nije uopemislila na otpor, a isto tako i Travnik. U Bihau,te krajini spremao se kao uvijek jak otpor, koji je

ondje pripravljao H u s e j i n-b eg Karabegovi.

^) Prema Gjurgjeviu o. c. p. 166. rekao je Karabeg :

Gdje nema cara, nema ni fe<ve po šerijatu

-) U datumu ovog Icrvoprolia ne slažu se vijesti. Gjur-

gjevi koji je tada boravio u Mostaru stavlja ovaj dogagjaj na•Ji>. jula. (Mnoge detalji gl. u njegovim Memoarima p. 163-170.)

Koetschet opet stavlja taj dogagjaj na 31. jula ^o. c. p. ^5),

a Buconji na 2. augusta.

B.

VOJNIKA OKUPACIJA BOSNE

I HERCEGOVINE,

Austrijsko ratno ministarstvo bilo je ve mnogoprije obaviješteno o topografskim odnošajima oku-

pacionog podruja kartografskim snimanjem Gus-tava Thoemmela, Ivana Roskieviczai Henrika Daublebsky von Sternecka.^)Spomenuli smo ve, da je kapetan Milinkovi

takogjer kao vicekonzul pribirao potrebni materijal,

a isto su radili i neki drugi asnici.

Još u prvoj polovini jula obavljena je mobili-

zacija potrebnih eta, koje nijesu u poetku preko-

raile 80.000 vojnika, a i od tog je 9.000 bilo

odregjenoza uvanje dalmatinske granice i za posade

u Dalmaciju. Kasnije su stigla znatna pojaanja.

Zapovjedništvo okupacionog zbora bijaše povje-

reno Josipu barunuFilipoviu, a njemu bi

dodijeljen Fml. Stefan barun Jovanovi, da

') Rezultate objaviše oni u specijalnim djelima. ThoemmeI:Geschichtliche, politische nnd topographisch-statistischcBeschrei-

bung des Vilajets Bosnien. Wien 1867; Roskievicz: Studien

uber Bosnien und Merzegovina Leipzig und Wien 18o8. Ster-

neck: Geographische Verhaltnisse, Kommunikationcn und das

Reisen in B. H. und Noid-Montenegro. Wien 1877.

— 147 —

ravna divizijom, koja je imala okupirati Hercegovinu.^)

21. jula stigao je Fzm. Filipovi u Brod, da ravnapripremama za prijelaz eta. Sve pripreme za prijelaz

bile su svršene 27. jula, ali se moralo još ekatijer je porta zavlaila s pregovorima. Napokon se

svršiše i pregovori, a 28. jula stiže Filipoviunalog, da sjutradan pone s prijela-zom eta.

Prije prijelaza eta izdao je Filipovi uime vladarevo proklamaciju na narod uBosni, u kojoj se veli, da austro-ugarske eie dolazeu Bosnu kao prijatelji naroda, da poprave u zemlji,

što su vremena i posljednji gragjanski rat od nje

uinili. Sultan je privolio, da tu zemlju povjeri

svom monom prijatelju caru Franji Josipu I. Odselee svaki imati jednako pravo pred zakonom, branit

e se svaiji život, vjera i imanje; zemaljski dohociupotrebit e se jedino na potrebu zemlje. Zaostali

porezi od posljednjih godina ne e se utjerivati. 2)

U jutro 29. jula prijegjoše austro-ugarske eteu Bosnu^ na 6 mjesta : Kod Broda, Gradiške, Kos-tajnice, Samca, Vrgorca i Imotskog.

1) Ratovanje u Bosni opisano je s isto vojnikoga gle-

<Jišta u djelima : Dle Occupation Bosniens und der Hercegovinaduich k. u. k. Truppen im Jahre 1878. (Osterreich. miiitarische

Zeitschrift, Wien 1879. Mitteilungen des Kriegs-Archivs). UnsereTruppen im Bosnien und der Hercegovina 1878. Einzelndarstel-

lungen, herausgegeben und redigiert vom Hptm. A Veltze.

Wien-Leipzig 1907.—1908.Gotovo suvišnim ini upotrebu gornjih djela Dr. Mandi:

Povijest okupacije Bosne i Hercegovine 1S78. Zagreb 1910. Dr.

Mandi je iscrpivo i kritiki složio u svom djelcu sav materijal

vojnike okupacije.

*) Proklamaciju donio je u Sarajevo izmegju 25— 2'3. jula

rezervni nadporunik M u ši c k i, preobuen kao trgovac. KonzulVasi, prije no što je morao ostaviti Sarajevo, predao je prim-

jerke proklamacije deputaciji, koja mu je došla javiti da seli iz

Bosne. Petraki-Petrovi htio je proklamaciju itati, ali muje drugi lan deputacije Jamakovi istrže iz ruku s rijeima,

da Bošnjaci ne e ništa da Z;iadu o berlinskom kongresu, da ne

priznavaju tugjeg vladara i da e svaki napadaj u ime Allahovo

odbiti (Koetschet o. c. 94. i p. 85.)

10*

— 148 —

Divizija fml. vojvode odWiirtembergazaposjela je najprije Bos. Gradišku, a 31. jula uni-

gjoše prve njegove ete u Banju Luku bez ikakvogotpora. Nekoliko stotina ustaša razbjeglo se na sve

strane, im se proulo, da se približava austrijska

vojska. U Ban joj Luci radile su osman-lijske oblasti do posljednjega asa i

Banja Luka mogla je biti predana u potpunoj formi

okupacionim etama.Fml. Jovanovi prešao je se svojim e-

tama granicu na dva mjesta, kod Vrgorca i Imot-skog krenuvši prema Ljubuškom, koje je zaposjeo

2. augusta. Dva dana kasnije sukobio se Jovanovis ustašama kod sela itluka. Pod vodstvomnaime Alije Haljevca i Ali-age Hamzianalazilo se oko 12.000 ustaša, megju njima nešto

A r n a u t a i vrlo ozloglašenih N i k š i a n a. Ham-zi i Haljevac odoše prije sukoba u Jovanovia tabor,,

te izjaviše, da su Hercegovci brzojavno zamolili cara,

da ne šalje na njih vojsku, nego da im šalje inov-nike. Jovanovi im odgovori, da se pokore i dade

im proglase, da ih podijele. Kad su se Haljevac i

Hamzi povratili iz Jovanovieva tabora, razbjegne

se najvei dio ustaša, tako da je iza kratkoga boja

ostatak bilo Iako savladati.^) Iza toga su Jovanovieveete bez ozbiljnog otpora 5. augusta unišle u Mostar.

Jovanovi je tek slijedei dan unišao u grad u

pratnji odlinih predstavnika gragjanstva, koji su muu susret izašli. -j

Filipovi je sa glavnom kolonom svoje vojske

krenuo iz Broda prema D e r v e n t i. Poglavice

ovih mjesta pokloniše mu se bez otpora. Odavdeje bio poslan kapetan generalnog stožera, poznati

ve M i 1 i n k V i s jednom eskadronom husarske

pukovnije u dolinu Bosne, da razvidi teren i komuni-

kacije, da u veim mjestima priskrbi živeža, razdijeli

1) Sr. Gjurgjevi o. c. p. 172—173. i Buconji o. c p. 162.

») Megju njima i H a d ž i Hafiz paša, sin Ali-paše.

Rizvanbegovia i biskup Kraljevi (Buconji p. 163.)

— 149 —

proklamacije i pripravi narod na dolazak eta. Vese sada opazilo, da se zbog loših komunikacijamora vojska razdijeliti u manje odjele, da moženastaviti put u dolinu Bosne.

Milinkovi je stigao 1. augusta u Doboj, a

2. augusta u Maglaj. Prvaci izagjoše preda nj,

lijepo ga doekaše i poastiše, a Maglajlani ga još

uvjeravahu, da ne e imati nikakvih zapreka nadaljnem putu. Sjutradan zaputi se Milinkovi sasvimbezbrižno sa svojim^ konjanicima dolinom potokaL j e š n i c e prema Ž e p u. Marti u Zapamenjimapria, da su ih na putu susretali kršani i upozo-ravali da ne idu dalje, jer da je žepako polje punoustaša. Iza etirisatnog puta, kad stigoše pod V e 1 j uplaninu, zapoeše ustaše sipati vatru na husare

s obje strane ceste. Husari odgovarahu pucnjavomiz pušaka, koju kapetan Milinkovi prekine zapo-vjegju, da se uzmakne prema Maglaju. Vraajui se

niz jedan brijeg (Slukin kamen!) naigjošehusari na telegrafske žice, koje su ustaše preko ceste

izprevezali za grane stabalja u šumi. Mnogo je

husara posrnulo preko tih žica i poginulo. Podkapetanom Milinkoviem bijahu dva konja ubijena,

tako da je tek na treem utekao smrti. Do 45 husarai dva asnika izgubilo je život (3. augusta).^)

Kad su Filipoviu stigle vijesti o pokoljuhusara, odlui on odmah poi protiv Maglaja. Prije

toga raspršio jfe vei broj ustaša kod sela Kosova,zatim kod Maglaja i 6. augusta unigje u prilinopusti grad. Na grad udari namet od 5.000 forinti,

ali kasnije oprosti tu kaznu Maglajlanima, kad se

našla ratna blagajna od 20.000 forinti, koju su sa

sobom nosili nastradali husari.

Fml. Wartemberg svladao je kod Jajcajedno 4—5000. ustaša, koji su mu se ovdje uspro-tivili pod vodstvom Hamdibega Teskeredžia,

') Vrijedno je uz vojnike izvještaje pogledati i Fra Gr-gino pripovijedanje, koje se ini vjerodostojno, jer je bio liniMilinkoviev znanac i prijatelj. (Zapamenja p. 96.)

— 150 —

begaKulenoviai bega Džabia. Ustašeostaviše na bojnom polju 70 mrtvih, 250 ranjenih i

300 zarobljenika. Megju mrtvima bijaše i begKulenovi. U redovima jajakih ustaša bilo je

bosanskih^ i oko 1000 rumelijskih vojnika.^) (7.

august) etiii dana iza toga unišao je vojvoda

WUrtemberg bez otpora u Tiavnik.Filipovi je iz Maglaja pošao prema Ž e p u,

gdje je svladao jaku vojsku od jedno 6000 ustaša.

Kad je boj zapoeo, stigoše megju ustaše iz Sara-

jeva, odaslani od egzekutivnog odbora, H a d ž i

Jamakovi i Mustafa beg Fadilpašisa Srbinom Ris tom Bujakom, Hadži Jamakoviušao je u borbu, a Mustafa beg je umakao kui u

Sarajevo.') 7, augusta unišao je Filipovi u Ž e p e,

a ustaše mjesto da brane Vranduki klanac,

uzmakoše prema Busovai. Tako je najopasnija

toka pala bez kapi ktvi i ujedno uklonjena i naj-

vea zapreka za daljne operacije prema Sarajevu.

Narodni odbor je megjutim u Sarajevu radio

što je više mogao, da organizira otpor. Tako je 3.

augusta bilo zakljueno, da se svi tugjinci (Osman-lije, Arnauti, Nikšiki bjegunci), a i osmanlijski

inovnici imadu oboružati i poslati na bojno polje.

Jevrejiimadu platiti 1 milijun pijastra ratnog poreza.-')

Pošto se narodni odbor obratio za informaciju cari-

gradskoj vladi, siiže mu istog dana odgovor odvelikog vezira. Porta dakako nije odgovorila onako,

kako je bila dužna, potpisavši berlinski ugovor.

Odgovor velikog vezira je glasio, da je vlada u imesultanovo potpisala protokol berlinskoga kongresa,

po ko.em je austro-ugarskoj monarhiji dan mandat,

da Bosnu privremeno (muvaket) zapos-

jedne, ali da e se vlada o mjerama, koje se imadupoduzeti jošte s monarhijom sporazumjeti. Bosanski

^) Koetscliet o. c. p. 99.

») Ibid. p. 103.

*) 1 pijastar =:= 16 helera.

— 151 —

narod neka se ne uspiotivi oružanom lukom, jer

ako e Austrija oružjem zaposjesti zemlju, bit euvjeti za narod i zemlju nepovoljniji. Ovim dakakoveliki vezir nije kazao potpunu istinu. Oznaivšievropski mandat Austrije kao „privremeni", on je

izdao doduše ono, što je u tajnom protokolubilo utanaeno izmegju Austrije i Turske, a nije

spomenuo ono, što su ustanovile velevlasti.^) Vidi

se iz svega, da se carigradska vlada još uvijek

podavala iluzijama i ispiaznim nadama. Austrija ne

e moi lako zaposjesti Bosne. Dotle, dok e Aus-trija trošiti sile na okupiranje zemlje, uskrsnut ekakova nova konstelacija, koja bi uinila nemoguimizvagjanje berlinskog ugovora ili bi izazvala moždainteivenciju koje druge sile.-)

Da je porta zaista nešto slinoga kombinirala,

dokazuje nam najbolje telegram njezin, što ga je

izmegju 5. i 6. augusta poslala u Sarajevo. U lomtelegramu saopuje veliki vezir, da je sultan bolnodirnut dogagjajima u Bosni, te da je zatražio inter-

venciju engleske kraljice, kako bi se sprijeilo daljne

proljevanje krvi. Osmanlijski poslanik u Beu dobioje nalog, da o tom koiaku porte obavijesti bekuvladu. Hafiz paši odregjuje se zadaa, da sa depu-lacijom odlinika ode u Filipovia tabor i da zatraži

obustavu daljnih operacija. Uz velike poteškoe(Hadži Lojo se osobito tome protivio) odlui narodnavlada, da posebna deputacija odnese prijepis ovogportinog brzojava u Filipoviev tabor.

Filipovi je baš bio došao do Zenice, kadmu iz Sarajeva stiže deputacija s Hafiz-pašom naelu. U toj deputaciji nalazili su se još HadžiAvdija Halaevi, Fehim eff. Alikadi,

^) O depeši ve'.il<od vezira sr. Koetscliet p. 97. Fourniero. c. p. 79.

-) O tome sr. Pavlovi o. c p. 46. Pavlovi referira odjelu Alfonza Falicnera: Ober Operationen im Gebirgs-land, illustriert durch Kampfe der Osterreicher bei der OccupationBosnicns 1885. (Meni nepristupno djelo).

152

Dimitrije Jeftanovi, Risto J. Besarovi,Hadži Livaji (katolik) i Salamon eff. Isa-

kovi (jevrejin). Filpovi je deputaciju primio

vrlo neprijazno izjavivši, da on samo poznaje naloge,

koje mu daje njegov car i kralj, a za druge ne ii'ari.

Ujedno je upozorio deputaciju, da poradi oko toga,

kako se ustaše ne bi opirale, zagrozivši se najveomstrogošu, ako se bude i dalje otpor naslavljao.^)

Deputacija se povratila prilino pokunjena iz

Filipovieva tabora kui. Putem navratiše se i u tabor

ustaša kod Iv. lokota (na cesli izmegju Kiseljaka i

usovae), gdje sti kušali djelovati u pomirbenomsmislu, ali svaki pokušaj ove vrste ostade glas

vapijuega.. .

.

16. augusta svladale su Filipovieve ete ustaše

kod KlokotaiKaknja i napokon 17. augusta

kod Visokoga. Ostatak ustaša, u koliko se nije

razbjegao, pohitao je u divljem bijegu pod vodst-

vom Hadži Jamakovia prema :~arajevu.

Osobitu je ulogu ovih posljednjih dana igrao

„heroj" Hadži Lojo. Njegov se posao sastojao u

tome, da je iz Sarajeva pratio ete na bojno polje,

ali jedva da je dalje dospio od Kiseljaka. On nijeuope sudjelovao ni u jednom sukobu.U. augusta bio se povratio opet u Sarajevo izjavivši,

da je došao natrag, kako bi još i posljednje, za boj

sposobne ljude poveo na bojište. Kada se je 14.

augusta proulo po Sarajevu, da je bez razlo^^a

pogubio jednog kršanina, zavlada ope uzbugjenjeprotiv tog demagoga. I narodnom odboru dodijala

je diktatura to i vikaa, te u njemu kadija izree (tako

se misli) protiv njega smrtnu osudu, jer je ostavio

bojno polje. On bude pozvan pied narodni odbor.Ovdje su dvojica bila odregjena, da ga na dani znaksmaknu. Hadži Lojo, koji je valjda bio upozoren,što se protiv njega sprema, sakupi oko sebe 12

svojih najvjernijih i najodlunijih drugova, te uz

») Koetscliet o c. 10i>. Marti o. c. p. 98.

153

grožnju pogje prema konaku. Sašavši s konja, poese penjali stepenicama u konak, ali mu se iznenada (?)

isprazni puška, koju je držao u desnoj ruci. Zrno

od puške prodrije mu u lijevu nogu, a njegovi ga

drugovi ranjena otpremiše kui. Svima je odlanulo

u Sarajevu, kad se proulo o Hadži Lojinoj nesreij)

U noi od 16. na 17. augusta pobjegao je iz Sara-

jeva sa ženom i djetetom, ali se morao kod Goraždazaustaviti, jer mu se rana na zlo dala.-)

15. augusta sazvao je H a f i z-p a š a skup-štinu u konak. Ovdje je u vrlo ozbiljnom govorurazložio prisutnima, da je svaki otpor s vojnikogagledišta oito ludilo i da ne preostaje drugo negopoložiti oružje. Megjutim je bila stigla vijest odplevaljskoga muftije Vehbi eff., koji je

iza pada osmanlijske vlade stigao u Sarajevo, a

onda bio poslan, da organizira ustanak u Posavini,

da je potpuno razbio neprijateljske ete i da je sadau akciji, kako e neprijatelja satjerati u Bosnu. Ovoje ratnoj stranci dalo mnogo poleta i u novojskupštini na musali (onda trg, danas zemalj-

ska vlada) još istoga dana poslije podne zakljuenoje i dalje boriti se protiv nepr.jatelja. Ujedno je

poslana municija u Kiseljak i Visoko.

U subotu 17. augusta održala se opet skupština

u konaku. Ovdje se ve znalo, da je Jamakoviporažen kod Kaknja i da se zaludu bori kod Viso-

kog. Filipovi je ve zaposjeo Kiseljak i kretao premaKobiljoj glavi. Devet desetina prisutnih, megju njimasvi lanovi narodnog odbora, bijahu osvjedoeni,da je otpor uzaludan, ali vikai su ipak sprijeili

zakljuak o mirnoj predaji. Na veer tek stvoren je

zakljuak, da se grad ima bez otpora predati.

Ovaj zakljuak pomrsio je Hadži Jamakovi,koji je s ostacima svojih eta prispio u Sarajevo

(18. augusta). On nije htio ni uti o miru. Svojim

') Ibid. p. 102.—203.

2j Sr. i Martia o. c. p. 103, koji Hadži Loju prikazuje

kao bezazlenoga ovjeka.

__ 154 —

terorom je upravo prisilio prisutne na daljni otpori poeo spremati, što je bilo potrebno za obranugrada. H a f i z-p a š a je kušao, da ga od tog odvrati,,

prepuštajui Jamakoviu za svu nesreu odgovornost.Pod veer ode u tabor Filipoviev, da pokaže javno,kako on kao osmanlijski general nije sudjelovao urevoluciji i otporu protiv austrijskih eta. hilipoviga proglasi ratnim zarobljenikom i dade ga otpremiti

u Brod. Ovaj Filipovxev in ne odobriše u Beu i

Hafiz-paša dobije dozvolu, da može slo-bodno otii u Carigrad.^)

Hadži Janiakovi i Ahmed Nakopoeše u brzini sakupljati, š'O je bilo za oružje

sposobno, da u jutro slijedeega dana ponu borbu.Ustaše se smjestiše po okolnim brdima (kao: Gorici,

Humu, Debelom brdu, Pašin brdu) i t. d.

19. augusta poe Filipovi s navalom na Sara-

jevo. U svemu je trebalo 6 sati, da i glavni gradBosne pade u njegove ruke. Jedina toka grada,

koju je trebalo jurišem zauzeti, bila je etvrt i z m e-

gjuAlipašine džamije i vojnike bol-nice. Stanovnici ovoga kraja, veinom Arnauti i

siromašne samardžije, branili su se zdvojnom hra-

brošu. Ovdje je bila openito raširena glasina, dae pobjedonosni kauri napasti njihove žene i djevojke.

Tko nije uo, veli Koetschet, o onim ženama, koje

su pucale iz unutrašnjosti Alipašine džamije i voljele

da padnu od neprijateljskog zrna, nego da žive

dospiju u ruke mrskih kaura.-) U 5 sati poslije

podne unišao je Filipovi sveano u grad uz svirku

voj likih glazbi i pucnjavu topova.

S manje sree vojevao je Fml. Szaparyprotiv ustaša u Posavini. Iza neuspjeha austrij-

skih eta kod Hana Pirkovca, Tuzle i Gra-ca nie, morao je Szapary uzmaknuti doDobo ja. Ovdje je imao podnijeti teške navaleustaša (osobito 23. augusta). Filipovi je morao

') Koetschet o. c. p. 107'-') Ibid. p. 108—109. Marti o. c. p 101.

— 155 —

tražiti pojaanja i kad su ona stigla, mogao je Sza-

pary opet stupiti u ofenzivu, ali je još uvijek trebao

dulje vremena, dok je Posavinu i Tuzlu oistio od

ustaša. (22. septembra.) U Brkom je organizirao

otpor kajmakam Meiimed beg emerli i ova se

varoš morala uzeti na juriš. emerli je pobjegao u

Srbiju, a odavle u Carigrad.^)

Plevaljski muftija, kojemu pripada glav-

na zasluga za ovaj žestoki otpor u Posavini, povuese prema Zvorniku, a kad Zvorniani ne htjedoše

otpora, u Srebrenicu. Ne uspjevši ni ovdje, odeu Višegrad i otada iseze s bojišta. Zvornik i

Srebrenica predadoše se pod kraj sep-tembra.

Filipovieve ete nastaviše borbu s ustašama

na Glasincu. Od poetka septembra do 22. sep-

tembra bilo je^bojeva oko Mokrog, BandinaOdžaka i Šenkovia. Prvih dana oktobra

zaposjedoše austrijske ete Goražde, Višegrad,a j n i e i F o u. 8. oktobra predade se i Konjic.

U blizini Goražda uhvaen je poetkom oktobra

i H a d ž i L j 0. On je bio odveden u Sarajevo,

gdje mu odrczaše bolesnu nogu. Kasnije je odsugjenna 5 godišnju robiju i odveden u ešku. Kad je

dobio amnestiju, ode sa ženom i keri u Meku,gdje je i umro.-)

Osobito žestoko opirahu se austrijskoj oku-paciji Krajišnici, koji su i ovaj put kao vazdado sada pokazali, da su pravi potomci goropadnogaMustaj-bega i Maje Hrnjice i da su još

uvijek kadri srtati i u najveu pogibelj, pa kudpuklo da puklo. Najžeši bojevi bili su se u Krajini

polovicom septembra. Organizator ustanka bio je

bihaki mutesarif, H u s e j i n-b eg Karabegovi,^) Koetscti©t o. c. p. 96.

^) O sudbini Hadži Loje sr. Mandi o c. p. 84., koji

donaša piipovijest jednog oevica, Italto je Hadži Lojo ut.vaen(F. Noir: „Eilebnisse eines Otsterr. Infanteristen in Bosnienund der Hercegovina. Prag 1884) I. Marti (o. c. p. 118) je

dosta zabilježio o tom dogagjaju.

— 156 —

a uza nj se još isticahu kao vogje ustaša H a d ž i

Hasan Salki iz Pei, Hadži IbrahimMedinelija i Hadži Ahmetaga Poz dera.Broj ustaša narastao je po gdjekad i do 15.000.

Od 15— 19. septembra borili su se general Za eh i

Rheinlander kod Bihaa. U noi 19. septembraostaviše ustaše tvrgjavu, koju odmah iza toga pre-

dadoše turski asnici Miri-beg i Ha san- aga.Hasan Salki i Medinelija povukoše

se poslije pada Bihaa u klance i gudure kod Pei.Ovdje se zgrnuše posljednji zatonici krajiške slobode.Uz Salkia i Medineliju istie se još i Ah medM u s i . Bilo je tu krajišnika iz K 1 a d u š e, T o d o-.

rova, Bužima, Jezerskoga, Stijene i

Pei, a megju njima više od 300 turskih nizama.Svaki pedalj peke zemlje branile su ustaše odlinomhrabrošu, osobito megju njima Kladušani, koji

su najdulje u borbi ustrajali. Tek kad je austrijska

vojska pod sam peki grad dopala, izvješena bi bijela

zastava. Oko 10. oktobra vrati se general Rheinlanderu Biha razoružavši prije toga Podzvizd, Vranograi Bužim u nadi, da je dovršio pacifikaciju Krajine.

Iza povratka dozna, da se još uvijek opiie malatvrgjica Kladuša. Taj otpor potraja 14 dana, a

Kladušani pripovijedaju, da je u gradu bilo u svemuetiri branitelja. Kada su austrijski vojnici unišli u-

grad, našli su ga prazna (20. oktobar.)^)

Valja nam se još povratiti na okupacijuHercegovine. Iza svoga ulaza u Mostar izdadeJovanovi nalog, da se obližnja mjesta oko Mostaraoiste od ustaša. General Schluderer zaposjednenakon kratkog otpora redovne turske posade, važnutoku Stolac. Buconji,^) znade slijedee detalje.

General Schluderer spremio je pred Stocem jednogvojnika u grad, da javi zapovjedniku tvrgjave, neka

*) O borbi Krajišnilta sr. Lopaši: Biha i bihaka krajina

p. 118., 196., 248.

^) 1. c. p. 168—183. On stavlja ove dogagjajc na 8. i 9.

.augusta.

157

dogje na dogovore glede sporazuma o ispražnjenju

i predaji tvrgjave. Ovom se pozivu odazvaše civilni

i vojniki zapovjednici. K njima se još pridružiše i

stolalci prvaci (oko 20 na broju). Izaslanstvo iz

Stoca krenulo je pješe iz grada prema Gorici,dok )m je s druge strane izašao u susret s Kre-me n a general Schluderer. Na poziv generalov

predade vojniki zapovjednik kljue od grada i

odlui se, da ode s posadom bez oružja. Iza toga

je austrijska vojska zaposjela tvrgjavu, a mrska posadaotpremljena je preko Metkovia kui.

General Schluderer imao je sastanak s Hamzi-begom Rizvanbegoviem^) s Pješevca, kod kojegse našlo i drugih odlinih muslimana i svi uvjera-

vahu generala, da e se narod mirno ponašati.

General Schluderer ostavi u stolakoj ivrgjavi jedanbataljun vojnika i povrati se prema Mostaru.

Nezadovoljnici snovali su poslije pada Stoca,

kako bi digli ustanak Osobito su mnogo upliva naustanak imali Korjenici, koji su iza pada Nikšiabili iz okoline ovog grada protjerani i razišli se poHercegovini bez kue i kuišta, sokolei Stoane,Nevesinjce, Trebinjce, Ljubinjane na otpor. 13. augustaizmaniiše ustaše po dogovoru, iz tvrgjave 1 kumpa-niju vojnika s kapetanom Ign jatom Medvedom,jer da je tobože u jednom selu, jugoistono odStoca nestalo mnogo goveda. Kad je kumpanija stigla

do Ž e g u 1 j e kod Ravnice, doekaše ih ovdjemuke ustaše i kapetan Medved s veim dijelom

svoje etice pogine u borbi. Osobito se tom zgodomhrabro borio kadet Kukuljevi, koji je puškara-jui s preostalim dijelom vojnika sretno umakaonatrag u Stolac.-)

') Hamzibeg je sin brata Alipaše Rizvanbegovia, H a d ž i

H a 1 i 1 a g e. Buconji veli zanj : »Što se njegova karaktera tie,

10 se može lei pouzdano, da onaKO vrsta znaaja ljudskoganiti je bilo niti e biti u Hercegov. ni«. Dok je Hamzi-beg bio

za pasivno držanje, brat njegov, M u s t a j b e g, bijaše odluaaprotivnik austrijske okupacije, (i. c. p. 155—157.)

-) Ibid. p. 174—176.

— 158 —

Pošto vojnici u Stocu nijesu imali za dulje

vremena opskrbe, morali su eše ii u Metkovi i

odanle dopremati živež. 16. augusta ode tako

nekoliko vojnika s tovarnim konjima u pratnji pola

kumpanije prema Metkoviu. Ustaše posakriše se

na Gorici i napadoše i ove vojnike. Jedan dio od njih

pogine, a drugi se spasi bijegom u Stolac.^) Iza toga

zaposjedoše ustaše okolne vrhunce oko grada tako,

da je grad bio zatvoren sa svih strana i otkinut odsvakog saobraaja. Ujedno zatražiše od zapovjednika

tvrgjave potpukovnika P a c h n e r a, da ode s voj-

skom iz ivrgjave putem, kojim je i došao, pa da

mu se ne e ništa dogoditi. Kad se Pachner tomenije htio odazvati, poeše ustaše pucati na grad, a

iz tvrgjave im se odgovaralo topovima. (16.— 17.

augusta.) Doskora ponestade u tvrgjavi hrane, a i

vode, te je posada mnogo trpila od žegje. Kada je

zapovjednik tvrgjave pozvao sve asnike i potas-nike i obeao onom nagradu, koji bi otišao u Mostari javio opasni položaj stolake posade, prijavi se za

taj posao kadet-asniki zamjenik Gjuro Mihal-i . On se obue u bašibozuko odijelo i provue

se sreno izmegju ustaša te stigne u Domanovi,gdje ga je uhvatila austrijska straža i otpremila

Jovanoviu.-) Jovanovieve ete borile su se megjutim

s ustašama kod Crnica i Pašina Hana. Kadje Jovanovi uo o stolakim dogagjajima, posla

prema Stocu ovee ete. Ustaše se okupiše kodhumka Pješevca (na desnoj strani ceste Doma-novi-Stolac), gdje su bile kule Rizvanbegovia.Austrijske ete uzeše na jutiš Pješevac. (21.

augusta), kule bijahu najveim dijelom porušene i

popaljene, a generalu Schludereru bi otvoren put u

Stolac. U borbi kod Pješevca poginuo je i Hamzi-

^) Ibid. p. 179—186. Osobito je interesantno opisao Bu-

conji sudbinu siromašniti vojnil<a, koji su zalutali bježei s

Gorice u tvigjavu.

'^) Ibid. 188-190. Jedva da je vrijedno pogledati u

<3jurgjevia o. c. 179—180.

159

beg s više Rizvanbegovia, a Mustajbega uhvati donIvo M u s i i preda ga kasnije Jovanoviu. Udruštvu s ostalim zaiobljenicima povedoše ga u

Mostar, ali ga na domak Pješevca, pošto nije htio

više da ide dalje, ustrijeliše.')

Don Ivo Mu s t i nudio je svoje službe Jova-

noviu, ali ovaj nije baš za nj puno mario. Još prije

dolaska Jovanovievih eta pred Stolac, prispio je

onamo M u s i , ali ga zapovjednik tvrgjave ne

htjede pustili u grad. Kada je Jovanovi stigao u

Stolac, nije htio ondje ni primiti Mušica, nego gaje tek primio izvan Stoca, kad je otišao natrag

prema Mostaru. Prema odluci Jovanovievoj imaoje Musi sa svojim ljudima u sporazum.u sa zapov-

jednikom tvrgjave pomagati ga kod razoružanja

naroda u stolakoj okolini. Na Stolac udarena je

kontribucija od 100.000 forinti, ali je kasnije snižiše

za polovicu, a davali su je Stoani u prirodnim

proizvodima za opskrbu vojske.

Don Ivo Musi boiavio je iza oslobogjenja

Stoca dosta vremena u gradu, oekujui iz Beanagradu za uinjene usluge. U Stocu stanovao je

nekoliko dana u kui gragjanina Boška Vuka-s V i a, a onda je prešao u kuu jednog muslimana.Tu zae potajno ašlkovati sa Cvijom, keri BoškaVukasovia. Beka vlada nije htjela udovoljiti Musi-evim pretjeranim zahtjevima, koji su jedva bili u

skladu sa faktinim njegovim zaslugama. Musiotkloni ono, što mu se nudilo i jedne noi „omrknea ne osvane u Stocu". S njim je umakla i Cvija

Vukasovia. Musi se neko vrijeme zadržao u Crnoj

Gori, a onda ode u Srbiju, gdje je umro kao poš-

tanski inovnik.-)

Iza drugog pada Stoca povukoše se ustaše u

jugoistoni kut Hercegovine, da ovdje nastave otpor.

1) Buconji o c. p. 215.-) Linost Musieva kao i njegov rad, nije nam još dos-

tatno osvijetljen. Razne, prilino protuslovne detalje o njegovimzahtjevima gl. Buconji ?16— 217. Gjurgjevi o. c. p. 185

;

Marti o. c. p. 58—59.

160

Stajali su osamljeni bez sveze sa svojim istomišlje-

nicima u Bosni. 28. augusta preda se Neve-sinje, a kad su kušali, da predobiju turskogzapovjednika u Trebinju, ovaj ih odluno odbije.

ete, koje su operirale s dubrovake strane zauzešeu septembru Trebinje. a doskora iza toga pade i

Bilea, te Gacko. Zadnji sukobi zbili su se kodKlobuka, prema kraju septembra.

Padom Kladuše (20. oktobra), svladan je i

posljednji otpor u zemlji. Okupacija je na austrijskoj

strani svršila s gubitkom od 178 asnika i 5.000momaka, što mrtvih, što ranjenih ili izgubljenih

prema službenoj listi. Dan prije toga izdao je vladar

u GodoUo-u ukaz na okupacione ete, u kojem imje izrazio priznanje za njihovu veliku požrtvovnost,

ustrajnost i vjernost, te izvrsnu disciplinu.

Prije no šio je okupacija obavljena, obratila

se pona cirkularnom depešom na vlasti (8. oktobra)

s tužbama o silnim izgredima, što su ih poinileaustrijske ete u zemlji, oslanjajui se na izvještaje

Hafiz-paše i nekih bosanskih odlinika. GrofAndrassy je u opširnom brzojavu na carigradsku

vladu obeskrijepio ove tužbe.^)

Fzm. Filipovi dao je neke vogje ustaša, koji

mu padoše u ruke pogubiti u Sarajevu. Tako su

Hadži Jamakovi, Kaugdži, Jabuica, i drugi neki

svršili na vješalima ili su bili strjeljani. HadžiJamakovi, još je u zadnjim asovima pokazaobvoj bijesni temperamenat. Kad su mu pod vješalima

oružnici odriješili ruke, dohvati on revolver jednogvojnika, koji ga je u rukama napeta držao. Oružnici

mu u tren oka pritisnu ruku, a on dva put ispali

u vjetar.^)

Ali-aga Hamzi i Haljevac dogjoše

pod istragu radi krvoprolia u mostarskom konaku,

ali pošto se njihov in prosugjivao kao polititiki>

*) Sr. Fou:nier o. c. p. 80.

'-') Zapamenja p. 107— 1C8.

— 161 —

oni su bili riješeni. Hamzi se iselio u Aziju uKjutahiju, gdje valjda još i danas živi.^)

Svi Nikšiani i Korjenici kao veliki

zulumari bijaliu protjerani iz Hercegovine u Tursku.Oni se nastaniše na Kosovom polju. C'naGora otpremila je nekoliko hiljada hercegovakihustaša preko svoje granice u njihovu otadžbiuu.

Poznati vogja ustaša pop Bogdan Zimonjipostade kajmekamom gatakog kotara. Druge nekevogje ostadoše u Crnoj Gori, megju njima i L a z ar

So i c a.

Filipovi je udario i prve temelje organizacije

nove uprave zemlje, ali prije nego što je poelanova zemaljska vlada svoje djelovanje (1. janu-

ara 1879.) ode on iz Sarajeva. (2. decembra 1878.)-)

Prema zakljuku berlinskog kongresa moralase Austro-Ugarska s Turskom sporazumiti o pojedi-

nostima XXV. lanka berlinskog ugovora. 21. aprila

1879. sklopljena je izmegju obiju država kon-vencija u Carigradu, u kojoj se izriito

odregjuje, da se okupacijom ne oduzimljusultanu suverenska prava. Od ostalih

odredaba konvencije valja istaknuti slijedee : Turski

inovnici, koji su ostali u zemlji, ako imadu kvali-

fikaciju, uzet e se u upravnu službu, a inae dase upotrebe domae sile. Sve konfesije imat epotpunu slobodu, a napose islam. Za muslimaneneka se Austro-Ugarska brine ne samo pogledomna njihovu vjeroispovijest, nego i na njihove obiajei u džamijama neka se spominje petkom u molitvamaimo sultanovo, a ondje gdje se dosada isticala

osmanlijska zastava na džamijama, neka se taj obiaji dalje pridrži. Prihodi Bosne imadu se upotrebiti

samo za potrebe zemlje, njezinu upravu i nužne

') Gjurgjevi p. 183, tJuconji p. 1(51

^) O radu Filipovievu vrijedno je pogledati Zapamenjap, 11')— 111. Grgo Marti liaže, da je Filipoviev projekat oupravi zemlje .mirisao hrvatsvom", pa liad on ni u em nije

htio da ga promijeni, bio je opozvan.

11

— 162 —

melioracije. Osmanlijski novac neka zadrži svoj

slobodni teaj. Osim toga imade u konvenciji još

nekih drugih, manje važnih toaka. Posljednji lancigovore pojedinostima garnizonskoga prava c. i kr.

eta u novopazarskom sandžaku, gdje je Turskapridržala politiku upravu.^)

Grof Andrassy je u carigradskoj konvenciji

znatno pošao u susret osmanlijskoj vladi. Samojedno ne htjede uiniti. Kad su Turci zatražili, dase u konvenciji istakne „privremenost" oku-pacije, kako je bilo tajno ugovoreno u Berlinu

izmegju tadašnjih turskih i austrijskih zastupnika,

(13. jula) njihov je zahtjev bio odbijen, a u uvoduugovora govori se samo o „okupaciji, kako je stipuli-

rana u XXV, lanku berlinskog ugovora", dakle bezvremenskog ogranienja, Tijem su obje države bile

vezane samo još na smisao kongresnog zakljuka,a protokol od 13, jula izgubi vrijednost.-)

') Sr. Izvještaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906. godine

p. 16-17. U septembru 1880. godine ušle su austrijske ete unovopazarski sandžak i zaposjele bez otpora : PlevJje, Prijepolje,

Bijelo Polje i Priboj.

2) Fournier o. c. p. 81.

VII.

KRATKI NACRT VJERSKIH I PROSVJET-NIH PRILIKA U BOSNI U DRUGOJ PO-

LOVINI XVIII. I PRVOJ POLOVINIXIX. VIJEKA.

Franjevci imadu da podiiašaju i u drugo]polovini XVIII. vijeka borbu s biskupima uUgarskoj i Slavoniji, koji hoe, da ih istisnu

s njihovih župa. U kojem se smjeru kretala ta

borba, pokazuje nam osobito znaajno pismo bo-sanskog redodržavnika Franje Ivanovi a,

što ga on iz Bea piše gvardijanima u Slavo-niji(5. jula 1746). „Znajte dobro", piše redodržavnik,

»da su se dogovorili svi biskupi megju sobom, danam pootimaju sve župe jednu za drugom poprovinciji i mi s njima sami nismo se vrsni tirati".

Ivanovi dalje javlja, da je našao protektore : »Jakugospodu, koji imadu veliku oblast apudaulam et regiam maiestatem, koji e bra-

niti od biskupa i našu privilegiju in vigore uzdržavati".

Ovi protektori su ga i uputili, da bi dobro bilo, daod svega našega naioda „toliko krstianakoliko ris tjana imademo svejedoanstva, das nami vas narod naš jest „kontenat", niti želi imati

druge pastire, nego nas fratre provincije bosanske,

a da ne želi popova niti drugih inostranaca. Oni dasu zadovoljni s fratri svojega roda ilirikoga.Interesantno je dalje, kako Ivanovi upuuje gvardi-

11*

— 164 -

Jane, neka uzimlju svjedoanstva i od v 1 a h a, jer

su ga na to njegovi protektori uputili. „Po ovim ekraljica poznati, da istim vlahommi fratri

p r vi n c i j e b s a n s k e jesmo addicti i

da mlogomoremo kod istih Vlaha zakuu austriansku". Važan je i ovaj pasus

pisma : »jer ako su Vlasi malo u zakonu od naših

odiliti, ništa nemanie nimalo nisu oddi-liti u narodu, nego istoga naroda iliri -koga kako i mi. Ujedno javlja gvardijanima, dae pakraki vladika franjevcima dati svjedoanstvo

u pomo, a on da e se još „obratiti i vladikama

i patrijarhu".^)

Ova metoda redodržavnika Ivanovia imala je

uspjeha. Kad je franjevce poeo opet uznemirivati

srijemski biskup, umiješa se sama carica Marija

Terezija u raspravu i zabrani biskupu srijemskom

uznemirivati bosanske franjevce u duhovnoj pastvi.-)

(27. augusta 1746.)

Dok su franjevci pod austrijskom vladom vodili

borbu sa svjetovnim sveenstvom, koje ih je hijelo

istisnuli s njihovih župa, bijaše im još mnogo gore

u Hosni pod osmanlijskom vlašu. Po Bosni je bilo

župa, ali niti je bilo kakovih kua ni crkvi, nego

ili neznatne kapelice ili ševarne kuice. Obino bi

franjevci iz samostana izlazili megju narod i obav-

ljali duhovnu pastvu. Franjevaki isioriari bilježe

p'Ogonstva i ubijanja župnika u tolikoj mjeri, da

su oni franjevci, koji su bili u Bosni, poeli izbje-

gavati duhovnu pasivu, a oni opet, koji su bili u

tugjini na naukama nijesu se, svišivši nauke, htjeli

natrag povratiti. Propaganda izdaje god. 1750. dekret,

kojim one oce, što se otimaju duhovnoj pastvi, lišava

aktivnog i pasivnog piava glasa. God. 1765. stavljen

je u „statut- posebni paragraf, kojim se lišavaju

1) Fermendžin: Acta Bosnae p. 551—553.

-') Ibid. p. 554—655.

— 165 —

sufragija oni, koji bi poslije svršenih naul^a ostali utugjini neokupirani „lekturstvom".^)

God. 1735. otcijepila se Dalmacijaod bosanske redodržave, a god. 1757.

dobili su i franjevci preko Save posebnuredodržavu pod zaštitom sv. Ivana Ka-pi strana. Iz bosanskih samostana stvori se novakustodija (sv. Križa) kojoj su imale pripasti sve

katolike župe u B. i H. pod vlašu osmanlijskom.-)

Bosanskim franjevcima bijaše nepravo, da sainjavajudržavu drugoga reda, te poslaše za to u Rimfra Filipa L a š t r i a. On je kao vrstan istoriar

branio stanovište, da Bosna bude provincija, a nekustodija, a podupirao je svoje stanovište i brojevimadokazajui, da Bosna ima 30 župa, 50.000 katolika

i blizu 150 redovnika. God. 1758. bude na to po-vraen bosanskoj kustodiji naslov provincije i danajoj prednost pred provincijom Ivana Kapistrana.

Laštri je dobio pridjevak uskrisitelj provincije.'^)

Provincija bosanska bijaše tako ograniena nadanašnju Bosnu i Hercegovinu. Jezgru provincije

sainjavahu tri samostana- Sutjeska, Kreševoi Fojnica, u kojima je bio usredsregjen život

redovnika, biskupa^) i provincijala kao i srednjih

uiona za franjevaki podmladak. Osim tih samos-tana bilo je još veih redovnikih prebivališta uTravniku, Jajcu, Ivanjskoj, Varešu, Sarajevu i Tuzli.

To su bila središta dotinih krajeva, gdje bi se

župnici iz obližnjih župa sastajali i dobivali potrebite

naputke.^)

').Jeleni: Kultura i bosanski franjevci I. svezak Sara-

jevo 1912. p. 176—178.^) Jeleni: Izvori za kult. povjest Franjevaca. Gl. z. m.

god. 1912. p. 468—470.

^) Batini : Djelovanje Franjevaca III. p. 96—98. Jeleni1. c. p. 472—475.

*) Do god. 1735. zovu se mjesto biskupa .apos-tolski vikari'', a od god. 1735. veinom upravit eljibosanske biskupije.

'') Batini 1. c. p. 98.

— 166 —

I u drugoj polovini XVIII. vijeka bilježe franje-

vake kronike pokušaje pekih patrijarha da kao neka-danji njihovi pretšasnici podvrgnu sebi sve balkan-ske kršane bez obzira ne vjeroispovijest. Savremenifranjevac fra Bonaventura Beni, koji je bio

u ovakoj jednoj borbi s patrijarhom zastupnik bo-

sanskih franjevaca i katolika, potanko nam je opisuje.

Peki patrijarhat nalazio se tada u grkim rukama,a turska vlada sa svojim pokvarenim sistemompodupiraše te ., udnovate pastire". ujmo megjutimšto veli Beni. On pripovijeda, da je u njegovo dobadošao u Sarajevo peki patrijarh (valjda Gavrilo IV.

god. 1760.) a s njime još i jedan vladika u pratnji

jenjiara i 1u se stadoše hvaliti, da su donijeli

ferman od sultana, da smiju katolike i biskupe i

fratre svome obredu podjarmiti i navaliti na njih

namet. O tome se doskora poelo pripovijedati poitavoj Bosni, a pravoslavni ismjehivahu katolike

govorei im javno: „Vidjet ete vi Šokci, iji je obred1 crkva prava i od sada e vam naši kalugjeri, a

ne vaši redovnici biti uitelji, od kojih ete javnouti, što vam je za spas duše znati". U mjesecuaugustu krene patrijarh u Travnik veziru^) i tu se

povede rasprava izmegju patrijarha i franjevaca.

Fianjevci su poslali onamo etvoricu svojih ljudi,

megju njima istoriara Laštria i Beni a.

Franjevci su se obianili pred vezirom, ali su morali

platiti paši i njegovom ehaji znatnu svotu novaca.

Kadija je izrekao prema Beriiu ovako osudu : Patri-

jarha i mitropolita nemaju nikakva prava nad vamafratrima niti rimokatolicima, niti smiju tražiti kakavdanak ili što drugo od vas, jer ferman ne možebiti nad hattiš^rifom (misli se tu na a h d-

n a m u, što su je franjevci dobili od Mehmed ,.el

Fatiha" na koju se oni pozivahu).-)

') Prema Bašagiu (o. c. p. 181.) bio je tada veziromHuIusi-zadeMefimed paša.

-) Batini III. p. 111—112. Jeleni o. c. p. 205—208.

— 167 —

Daljnji napadaji grkih patrijarha spominju se

još i kasnije tako n. pr. 1778. i 1779. Franjevci su

tražili inteivenciju u Beu od papinskog nuncija,

da se on zauzme kod beke vlade, koja da im dobavipotvrdu starih povlastica, osobito onih, koje se

odnose na slobodu vjere i neovisnosti od grkihvladika. Papinski nuncij nije im mogao ništa pomoi,pošlo su odnošaji izmegju Austrije i porte bili baš

u to doba ohladnjeti. God. 1780. papinski se poslanik

opet zauzimao za franjevce u Beu. Carica Marija

Terezija uputi ga na francuskog poslanika u Cari-

gradu, kojeg e i njen poslanik podupirati. PapaPijo VI. obrati se na francuskog ministra spoljnih

poslova, gtofa deVorgennesa, da francuska vlada

izradi franjevcima potvrdu starih povlastica. Napokonje austrijski poslanik posredovanjem engleskogaposlanika i kapudan paše izradio fianjevcima povo-ljan ferman. No ni ovaj ferman nije koristio, kakonam to domai Ijetopisci priaju.^)

O odnošajima cara Josipa II. prema fra-

njevcima govorili smo na drugom mjestu. Zabiskupa Okia (t 1799.) okoristiše se franjevci za-

kladom, što ju je car osnovao i poslaše li klerika

u zagrebako sjemenište. Ova 12iorica ostaviše

sjemenište, te se nijesu više povraiili u domovinu.God. 1796. spominje se nekoliko bosanskiii klerika

u Velikoj, te Požegi u Slavoniji, a i u Zagrebu.Velikih neprilika, a i briga imagjahu franjevci

u pitanju više naobrazbe svoga klera iza 1757., jer

kad je red imao samo tri samosiai.a, poduavajufranjevci jedva onu mladež, koja e se posventi redu.

Bosanski klerici morali se potucati po talijanskim

samostanima.-)

U prvoj polovini XIX. stoljea postade ovopitanje za franjevce upravo akutno. God. 1834. posla

pjovincija fra Iliju Starce vica i fra MarijanaSunjia, da u rimske propagande i bekoga

1) Batini 111. p. 147—148.'^) Opširnije Jeleni o. c. p. 212., 211., 221.

168

dvora posreduje za odgajanje svojih klerika.^) Pro-

paganda, a i neki talijanski samostani primili su

na svoj trošak odregjeni broj bosanskih klerika. Uzato su se odgajali i u Zagrebu, Varaždinu i Požegi

kleiici za bosansku provinciju.-) God. 1839. poklonio

je senjski biskup Ožegovi sjemenište za bosan-

ske mladie, a grof Nugent dade u mjestu Du-bovcu kraj Karlovca veliku gragju u tu svrhu, ali

franjevci nijesu mogli dobiti privilegija iz Rima/*)

Prilike katolika u Bosni crta nam opširno biskup

Bariši (od 1832. god.) u pismu na cara Ferdinanda!,

(god. 1837). Biskup se upravo u drastinom opisu

tuži na teško stanje katolika u ovim zemljama. Nemasumnje, da je po gdješio i pretjerao."*)

Valja nam još zabilježiti i jednu veoma zani-

mivu borbu, koja je za biskupovanja Barišievaplanula izmegju njega i bosanske provincije, a

potrajala je sve onamo do god. 1846., kad je Ba-riši postao apostolskim namjesnikom u

Hercegovini. Borba je zahvatila tolike dimenzije,

da se u nju umiješaše i Rim, Be te Carigrad.

Vrijedno ju je zabilježiti radi tendencija, koje su se

tada javile u Bosni. U itavam toku te borbe opažase protivština izmegju franjevaca iz „papinske države"

i onih iz „cesaiovine". Franjevci, koji su došli iz

Zagreba bijahu praktiniji i narodniji od t. zv. papin-

skih. Biskup Bariši htio je bosanske franjevceu smislu rimske politike discipliniratii podvri ih hijerarhikoj vlasti. Tu je

naišao na otpor, kakvom se valjda nije nadao.

Neki anonimni autor (misli se, da je to bio

Juki) izrie jasno misli, koje ga karakterišu kaoneprijatelja rimskoga klerikalizma. On zove Barišia

sinom tame i protivnikom svake pro-svjete. Barišievi prijatelji opet ocrniše franjevakuprovinciju s politikog saveza s Ilirima i kod tadanjeg

^) Sr. Jeleni : Izvori za povjest etc. Gl. z m. 1913.

p. 59 i dalje.

^) Alaupovi : Iv. Fr. Juki p. 24.

0 Ljetopis katolil<e crkve (Bos prijatelj III. p. 193—238.>

*) Starine XVII. p. 108. dalje.

— 169 —

namjesnika bosanskog Vedžihi paše i kod bekogadvora. Vedžihi paša obraa se na bana Viašia u

Zagreb turskim jezikom napisanim pismom, u koje-

mu mu javlja, da predleže dokazi, kako neki laiin

u Zagrebu imenom Ljudevit Gaj sastavlja pisa-

nih stvari s buntovnom težnjom, te ih onda šalje u

ove krajeve. Pošto je izmegju porte i bekoga dvora

mir, a rad Gajev podoban, da mir i sreu sultanovih

podanika potkopa, to Vedžihi paša moli bana, da

Gaja pozove na red, te da mu strogo naloži, da u

budue nikakovih pisanih stvari, ni drugo slino u

Bosnu više ne šalje. Ban Vlaši bijaše ve mrtav

kad je ovo pismo pisano, pa tako ono stiže u Zagreb,

a odavle u Budim, odakle je došlo u ruke grotu

Sedlnitzkome i knezu Metternichu. Metternich bijaše

obaviješten i direktno od biskupa Barišia, da se u

Bosni spiema ustanak pod vodstvom mladoga kato-

likoga franjevakoga kleia, koji je pristajao uz

Gaja i Ilirizam. I u Rimu se znalo za tobožnju

bunu bosanskih franjevaca, kojoj da je vogja Ljud.

Gaj u Zagrebu, a on da je u svezi s francuskim

buntovnicima, koji mu preko minisira Thiersa po-

slaši preko milijun franaka za buntovne svrhe, nadalje

sa eškim protestantima i ruskim šizmaticima.

Rimska propaganda izdade god. 1841. dekret,

kojim je franjevcima odsada zabranjeno slati mladiena nauke ikuda drugamo do u papinu državu.^)

U poetku druge polovine XIX. stoljea nastadošenešio povoljnije prilike za razvitak franjevakihmanastira i školovanje franjevakog podmlatka.God. 1853. stiglo je carsko odobrenje za gradnju

') O toj zanimivoj aferi, o Itojoj ne možemo radi prostora

opširnija govoriti sr. Alaupovi o. c. p. 24-25; Prohaska: DasKroatisch-serbiiclie Schrifttum in Bosnien und der Hercegovina.Zagreb 1911. p. '85— Sg. R. Glavaš : Život i rad fia R. Barišia.Mostar 1900. Spis anonimnoga pisca o toj aferi ima naslov

:

Borenje države Bosne srebrenite s biskupom Rafom Barišiem.a nalazi se kao neizdani ru<opis, kalto^se misli Jukiev, u kr.

sveuilišnoj biblioteci u Zagrebu. Sr. i Šisi : Hrv. Povijest Iil.

p. 271—272.

— 170 —

etiriju novih samostana i pet crkvi. Doskora se

moglo pristupiti gradnji manastira u Gujoj Gori(dovršen i857.), u Livnu, Zoviku, Plehanu. 1 pi aiije

uzgoja bosanskih klerika stupilo je u novi stadij.

Kada je slavni vladika Strossmayer god. 1851.

obavljao potvrdu u Posaviin', dogjoše krišom onamoi bosanski franjevci, da pozdrave mladog biskupa.

U Županji pozdravi vladika franjevac MartinNedi 1 potuži mu se, da franjevcima nestaje

podmlatka. Kad se Strossmayer vratio u Gjakovo,

posla u Bosnu svoga prijatelja Topalovia, koji

je došao ovamo da kupi tobože pjesme. Prati gana putu Nedi. Topalovi donese Strossmayeru vijesti,

da fratri žele, da im se klerici odgajaju u Gjakovu.

Biskup Strossmayer ode u Be i zamoli vladaia, dasmije primati pod svoje okrilje bosansku mladež.

Za stvar se zauzme papinski nuncij, a i posebnadeputacija franjevaka, (Nedi i Šunji) dogje ovamo.Napokon stiže dozvola i Strossmayer smjesti klerike

najprije u svoje sjemenište, a onda im sag! adi

posebnu zgradu. God. 1858. nijesu smjeli klerici

kui na velike praznike, jer da bune narod. Fran-

cuski listovi navališe na Strossmayera, da preko

franjevaca buni narod protiv Turaka. Francuska je

naime hijela, da kao protektorica kršana na istoku

stekne upliv i nad katolicima Bosne. Megjutim se i

ta bura slegla. Poslije otvorenja sveuilišta (1874-.)

zairaži ugarska vlada, da se bosanskiklerici premjeste iz Gjakova u Ugarsku.Biskup Strossmayer uinio je sve mogue, da se ta

ne dogodi, ali zaludu. Bosanski klerici morali su

ii u Ostrogon i Peuh na nauke. ^)

') Smiiklas : Nacrt života i djela biskupa Strossmyera.

Zagreb 1906. p. 25—27. Ignacij Struki : Katolika crkva od

paua tiosne do njezina oslobogjenja (1463—1878 ) U S p o m e n-

knjizi iz Bosne. Uredio Dr. J. Šari . Zagi eb 1901.

Ovdje imade i drugih zanimivili sabraiiih podataka o stanju

katolika. Tako n. pi. statistiki podaci. Bosanski prijatelj

III. (Ljetopis katolike crkve u bosni) p. 193—208. Statistikih

podataka o katolicima, pravoslavnima i muslimanima za poetakdrtge polovine XlX. vijeka u Blau : Reisen in b. und der H.

p. 198., 208., 223-22,')., 231 i t. d.

171

God. 1846. postade Bariši apostolskim namjes-

nikom u Hercegovini, te je tako Hercegovina odsele

postala posebnim vikarijatom. Jedan dio Hercego-

vine, kao vikarijat trebinjski, potpade (1843) poddubrovkog biskupa. Godine 1852. osnovana bi i

posebna franjevaka hercegovaka kus-1 d i j a. (manastir Široki brijeg osnovan god. 1846 ?)

Pravoslavna cikva doživjela je jednu

znatnu promjenu u ovom periodu. Godine 1766.

ukinut je fernianom sultana MustafeIII. (1757.— 1774.) peki patrijarhat i utje-lovljen grkom u Carigradu. Kao razlozi

ovom ukinuu navagjaju se dešperatni odnošaji patri-

jarhata. Patrijarhama se predbacuje lakoumnost kaaglavni motiv, koji je pokretao njihovim radomMjesto patrijarha dobivali su ljudi bez ikakve nao-

brazbe i iz najnižih slojeva, a nijesu pripadali kalu.

gjerskom staležu. Zato su i postali prete-latinstva megju rajom. Po svemu se vide

daje Turcima ovaj ferman diktira i,

pravi Grk, Od ovog vremena preotimaju mah ovišoj hijeraihiji u Bosni Grci. Carigradske patriujarhe upravo trguju s najvišim as-tima srpske crkve. Grki mitropoliti gore su-

isisavali siromašni narod od turskih zakupnikaporeza.^)

Mitropolija zvornika prenijela je svoje sjedište

iz Zvornika u Tuzlu god. 1852. prema politikoj

razdiobi zemlje po Omer-paši.^) Vei upliv u naroduod crkve imali su srpski manastiri, koji

osobito cvatu u Hercegovini, a megju njima naprvom mjestu Ž i t o m i s 1 i .^)

\) Sr. J a s t r e b o V : Prevod fermana, kojim je ukinutasrpska patriaršija (Glasnik XL. p. 128— 233). M. Spasi:Nešto našoj crkvi pod Turskom vladom itd. (Glasnik I p. 140).

-) Dušan Teši i J. A. Popovi : Zvornika epaihija i

njeni mitropoliti, Sarajevo 1904. p. 11—14,

**) Juki: Zemljopis etc. p. 17. veli, da ih u Hercegovini

ima 12 (dva od njih su prazna).

— 172 —

Naobrazba srpsko pravoslavnog sveenstva, pai ona grkih vladika daleko zaostaje za naobrazbomkatolikog sveenstva. Ovo istie ne baš osobito

objektivni Hilferding. On veli openito i za

franjevce, da su poluobrazovani i da se bave više

gospodarstvom nej;o umnim poslovima, ali ipak

istie, da megju njima ima umnih glava kao Marti,Nedi, a osobito hvali fra Marijana Šunjia,koji je god. 1854. bio imenovan apostolskim namjes-nikom (biskupom) za Bosnu. Svojom uenošu i

dostojanstvom bio bi on ukras sveenstvu bilo nakojoj mu drago strani svijeta.^)

1) Hilfeiding o. c p. 127. i p. 300.

VIII.

PREGLED KNJIŽEVNOGA RADAU BOSNU)

A

RAD MUSLIMANA NA KNJIŽEVNOM POLJU.

Radu bosanskih muslimana na književnom-

polju posvetila se tek u novije doba vea pažnja.

Oni su dakako radili gotovo iskljuivo na araps-kom, turskom ili perzijskom jeziku, a

nije ih razumio vlastiti im narod, barem ne široka

masa. Kod kue razumjela ih je samo inteligencija i

ulema. U svome naraštaju i u dva tri naredna na-

raštaja imali su prijatelja i sljedbenika u domovini,ali tih je s vremenom nestajalo, dok ih nije sasvimnestalo polovicom XVIII. vijeka. Po nama,veli marljivi ispitiva njihovoga rada, dr. Bašagi,nestalo bi glasa i imena negdašnjih radnika napolju istone prosvjete, da ih drugi islamski narodi

nijesu s^^uvali barem djelomino sve do danas.

Pogledamo li samo u najkrupnijim crtama rad

Bošnjaka muslimana na polju lijepe književnosti i

znanstvenog rada, zadivit e nas on i po svojojkvantiteti i kvaliteti. Prema dosadanjim

^) U ovom pregledu su istaknute samo najvažnijepojave na polju književnoga rada u Bosni. Iscrpivo je taj

književni rad prikazan u nekoliko djela, po kojima je i ovaj,

pregled s.^stavljen.

— 174 —

rezultatima istraživanja nema nikakove dvojbe, damuslimani ne samo da nijesu za svojim zemlja-cima pravoslavnog i katolikog za-kona zaostali, nego su ih daleko i

natkrilili. Mnogi bosanski pjesnici i

uenjaci svojim posvema originalnim radom za-

premaju vrlo odlina mjesta u istonim literaturama.

Mnogo je neznatniji rad muslimanaBošnjaka na hrvatskom jeziku, te ni ukojem pogledu ne podna^a prispodobe s onim naistonim jezicima. Radenici te vrste megju musli-

manima prave su iznimke.

Mi emo ovdje istaknuti samo najvažnije radenike

u islamskim književnostima. Detaljnije rezultate dosa-

dašnjih istraživanja nai e italac u specijalnim stu-

dijama.^)

Prvi radenik iz naših krajeva na polju istoneprosvjete jest Mahmud paša Abagovi —sa pseudonimom A d n i. (f 1474). O njegovomporijetlu se ne slažu vijesti. Neki ga drže Grkom.Rodio se u Kruševcu, koji je pripadao srpskoj

despotiji, ali ga Bašagi drži ipak Bošnjakom, jer se

prije pada Bosne mnogo bogomila iseljivalo u srpsku

despotiju. Turci ga zovu Hrvatom. Mahmudpaša glasoviti je vezir, mecena, dižavnik i vojskovogja.

Prvi je vezir osmanlijskoga carstva, koji je iz ljubavi

prema znanostima i korisnim ustanovama ostavio

iza sebe trajne spomenike. Mahmud paša pisao je

u prozi i pjevao u turskom i perzijskom jeziku.

Pjevao je u doba, kada je turska knjiga bila u

povoju, kad se turskim jezikom tek poelo pisati i

pjevati, a ipak se odlikuje i dotjeranom formom i

dubokim mislima.

Malo se znade o talentiranom pjesniku, sinu

Ahmetpaše Hercegovia, Mustaj-begu1) Bašagi: Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj Itnjižev-

Bosti (Gl. zem. muzeja 1911 p. 1—88. i 295—390.) SejfudinKemura i VI. Corovi: Serbo Kroatische Dichlungen

bosnischer-Moslims aus dem XVII., KVIIl. und XIX. Jahrhundert.

Sara.evo 1912.

— 175 —

Hercegoviu, koji je kao pjesnik nosio pseudo-nim Šili („lavski"). Književni rad njegov pada u

poetak XVI. vijeka.

U eri Sokolovia radio je najpopularniji

Bošnjak megju turskim piscima: Sudi (t 1593.)

Rodio se u Sudiima, seocu pokraj Sarajeva. Temeljenaobrazbe stekao je u Bosni, a daljnu naobrazbuna istoku. U poetku vlade Selima II. Sudi je

uitelj u A t m e j d a n-s a r a j i m a, gdje su se uzga-

jali odabrani mladii za dvorska dostojanstva. Utim sarajima slušali su pred Sudijom nauke svi

veliki Bošnjaci i Hercegovci iz zadnjih decenija XVI.vijeka. Od njegovoga rada ostadoše opsežnikomentari glasovitih klasinih djelau perzijskoj knjizi, s kojima se i danas služe

prijatelji tih klasika. U poeziji odlikovao se Dervišpaša Bajezidagi, rogjeni Mostarac (šesti

decenij XVI. vijeka.) U Carigrad je došao u doba,kal je Mehmed paša Sokolovi bio navrhuncu svoje slave i moi. Kao lini savjetnik sultana

Murata III. stekao je veliki upliv na dvoru. Bio je

i bosanskim namjesnikom, a poginuo je u bojevimau Ugarskoj.

Nerkesi Es-Saraji (Muhamed Nerkesi)

rodio se u Sarajevu (1592— 1632.) a pjesnik je i

pripovjeda na turskom i perzijskom jeziku. U njego-

vim pjesmama kao i u pjesmama Derviš pašeopažaše oito utjecaj naših narodnih sev-dalinki.

Abdullah el Bosnevi (,Gaibi" to je

„Išezli") I odom je iz lijevanjske okolice. Na istoku

je proboravio itav svoj život i umro u Konji(1643/44.) Ovom se Abdullahu el Bosnevi pripisuje

još jedan grob s pridjevkom „Gaibi". U Staroj

Gradišci, u jednom kutu gradskoga parka sauvalose sve do danas jedno turbe, za koje narod veli, daje grobnica Abdullaha Gaibije. Megju bosanskimmuslimanima bijaše krilata rije: „Suha megja,G albina legja" te se do okupacije

176

vjerovalo, da duh Gaibin bdije nad bosanskomgranicom i štiti je od neprijatelja. Nije poznalo, k kaje narod Gaibiji odredio grob u Staroj Gradišci, kaoni to, zašto je poznat pod imenom Gaibi. Neki nusle,

da mu je Gaibi pjesniko ime, jer je on poznat uBosni više radi nabožnih derviških pjesama, negoli radi svojih uenih djela.

Abduliah el Bosnevi proslavio se kao komen-tator znamenitog djela Muhjudina Muhamedab. A r e bi (560—630 p. Hidžri) po imenu „Fususa*,u kojemu je ovaj orijentalni filozof izložio jezo;ru

mistine nauke o egzistenciji i spoznaji 27 velikih,

božjih poslanika. „Fusus" je bio vijekove predmeiompolemike izmegju ortodoksne uleme i šehova, aAbduliah ei Bosnevi istie se u prvom redu megjunjegovim braniteljima, napisavši tom djelu komen-tar na turskom i arapskom jeziku. Abduliah napisaoje osim toga itav niz što kraih, što opširnijih

rasprava.

Pee vi (Ibrahim paša Alajbegovi) rodio sedoduše u Ugarskoj, ali je lan poiodice Alajbegovia,koja je iza pada bosanskoga kraljevstva sve dopolovine XVI. vijeka igrala odlinu ulogu me^jubosanskim velikašima. Otac Peevin odselio je uPeuh, gdje je dobio velika lenska imanja i osnovaonovi odžak porodice Alajbegovia. Mati Peevina je

rogjena Bošnjakinja iz poznate porodice višegrad-

skih Sokolovia.

P e e V i j a se rodio negdje oko 1570. godine.Od državnih službi obavljao je defterdarsku u uu-

navskoj provinciji. Mnogo je vremena sproveo i uraznim borbama u Ugarskoj. Kao financijski inovnikdošao je i u Carigrad, a napokon postade bo-sanskim defterdarom (1635.), gdje je po svoj

prilici ostao sve do svoje smrti (1650. god.) Njegovapovijest („Tarihi Peevi") poinje sa prvim danimavladanja Suiejmanova (1520. god.), a svišava sa

zadnjim danima carevanja Murata IV. (1640.) Obuh-vata dakle 120 godina. Pisac opisuje dogagjaje svoga

— 177 —

doba i dogagjaje, koje je uo pripovijedati iz ustiju

svog oca. Pozna i savremene ugarske istoriare (poprijevodu).

Interesantna je linost Hasan Kaimija(„Kaimi baba") rogjeni Sarajlija. Bio je imuanovjek, te je svoju kuu okrenuo god. 1660. u tekiju

kaderi derviša, kojemu je redu pripadao i on kaašejh. Iz Sarajeva morao je bježati, jer se postavio

na elo bune, koja je nastala ušljed gladi god. 1682.

On je sa siromašnom klasom sarajevskog puanstvatražio, da se zaliha žita, koju su bogatiji radi speku-

lacije bili sakupili, razdijeli megju gladno stanov-

ništvo. Nastanio se stalno u Zvorniku, gdje je i

umro 1690/91.

Bašagi veli za nj, da njegov rad na polju

turske poezije nije nimalo vrijedan. Za nas je odinteresa, da je on napisao na hrvatskomjeziku dvije poune pjesme (t. zv. ka side) protiv

pušenja duhana, te pjesmu u slavu god. 1669. zauzete

Kandije. Poeziji ne treba dakako ni u tim proizvodimatražiti.^)

Alauddin Sabit rodom je iz Uzica, koje

su do oslobogjenja Srbije pripadale bosanskomvilajetu. lan je plemenite bosanske porodice. Slu-

žio je u Bosni i na istoku kao sudija. Umro je uAziji 1712. god. Za nj veli Bašagi, da je najorigi-

nalniji turski pjesnik prije preporoda. „Taj snažni

genij pokušao je prvi istonu umjetnu poeziju

i narodnu dovesti u sklad, prepleui oboje našim

narodnim prispodobama i figurama i tako stvorio

novi smjer i otvorio nove vidike turskoj umjetnoj

poeziji. U tom nastojanju pretekao je on i

Derviš pašu i Nerkesiju.Svršetkom XVII. vijeka svršavaju Bošnjaci svoju

misiju na polju istone knježevnosti. Tu i tamo

1) O njem sravni : Bašagi o. c. p. 305—306., koji nje-

<:ovu smrt stavlja u god. 1680. i Kemura i orovi o. c. p. XILHusein Karabegovi objelodanio je pjesmu o osvojenju Kandije

u. Gl. z. m. 1889. III. 94—96. Mehmed-beg Kapetanovi-Lju-

bušak : Istono blago II. 225.

12

178

jav ja se još koji pjesnik ili uenjak, ali veomarijetko. Razlog je lomu trebalo tražiti u velikimratovima i neprestanoj borbi na granici. VremenaAlipaše Heimovia nijesu dala ni odušiti, veli Ba-šagi, umornim našim djedovima, a kamo li baviti

se naukom i poezijom. Ratuje se kod kue i u tugjini

i brani itava država. Osim tih ratova i nutarnjesmutnje i razmirice izmegju pojedinih gradova i

vezira, izmegju raznih stranaka ne dopuštaju mir-

nog rada.

Od radenika u XVIII. stoljeu valja spomenutiFevzi šejha Blagajca, koji je živio u burnodoba prve polovine XVIII. vijeka u Mostaru. Napi-sao je na perzijskom jeziku „Bulbulistan" (t. j. mjestogdje se nalazi mnogo slavlja) (1739.) i posvetio gavaljda Alipaši Heimoviu.

Omer eff. Novljanin. Navale carevaca naBosnu pod princom Hildburghausenom i drugimgeneralima prenule su Bošnjake i Hercegovce iz

letargije, a suzbijanje tih navala pod Ali-pašomHeimoviem pobudilo je u njima stari ponos. Na-rodna pjesma opjevala je krvave bojeve u Krajini,

Posavini i pod Banjom Lukom, a Omer eff. Nov-ljanin, za kojeg neznamo ni kada se rodio, ni

kada je umro, ovjekovjeio je ovo doba u djelu :

Vojne Heimogli Ali-paše. Djelo je to dvaputa izašlo pod imenom ,. Povijesti Bosne" (1741.

i 1876.). Za vrijeme Heimovievih vojna bio je

Omer kadija u Sanskom mostu. Djelo je, veli Baša-gi, vješto pisano, te ovjek može da se po njemuuputi i o tadanjem kulturnom stanju u Bosni.

U XIX. stoljeu vrijedno je spomenuti M e h-

med Šakira Kurtehajia (rogjen 1 844. u

Bijelopolju, umro u Beu 1870.), koji je pokrenuou Sarajevu prvi samostalni list Gjulšen Šaraj(Sarajevski vijesnik) a bio je dvije godine i suradnik

službenog lista „Bosne". Premda nije imao oso-

bite kakove naobrazbe, pisao je odline politike,

ekonomske i poune lanke. Muvekit Salih

179

Sarajlija napisao je „Povijest pokrajine Bosne", koja

je još neobjelodanjena, a rukopis joj se uva u ze-

maljskom muzeju. Salih eff. služio je cijeli svoj

iivot kao inovnik Gazi Husref-besjova vakufa, pribi-

rajui materijal za svoju povjest. Umro je nekoliko

godina iza okupacije.

Iz poznate porodice Rizvanbegovi—Stoeviavalja nam zabilježiti kao pjesnikinju Habibu, kerAli-paše Stoevia (u Carigradu 1890.) i

glasovitog njenog bratia, a Alipašinog unukaArif-bega Rizvanbegovi a, koji je poznatkao turski pjesnik pod imenom Hersekli ArifH ik m e t. (1839.— 1903.) Iza Omer-pašinepersekucijemorao je najprije u Sarajevo, pa onda u Carigrad

(1853.) gdje se posvetio nauci. Brzo se upoznao s

arapskom, perzijskom i turskom knjigom. U državnoj

službi kao sudac nije imao mnogo sree radi svoje

otvorenosti i znaaja. U njegovoj se kui god. 1860.

osnovalo „Društvo pjesnika", te se oko njega okup-ljala po izbor duševna aristokracija onoga vremena

Vrijedno je zabilježiti u njegovom životu i tu

crtu, da je bio neustrašivi pobornik ustava i slobode

u Turskoj i da nije nikada zaboravljao svoj narodi svoju Hercegovinu-

Hikmet je posljednji klasik u turskoj literaturi

i spada u red prvih turskih pjesnika. Ono što je

ostavio pjesama, pravi su biser turske klasine poe-

zije. Osim pjesama pisao je i filozofske rasprave.

Nabrojio samo samo najznatnije pretstavnike

znanstvenog i pjesnikog rada u orijentalnim knji-

ževnostima, rodom Bošnjake i Heicegovce. Osimovih imade ih još itava legija. Prema tim blistavim

imenima sasvim ostaju u sjeni imena onih Bošnjaka,koji su radili i pjevali na svom narodnom, materin-

skom jeziku. Rad je njihov veinom priprost i skro-

man, ali baš zato, jer su kao iznimka megju svojombraom i jer su pisali hrvatskim jezikom, vrijedno

ih je redom spomenuti.

12*

— 180 —

Interesantna je injenica, da nijedna od trijuglavnih konfesija u zemlji, nije z nalet

literarnom radu druge. Svaka konfesija

živjela je za sebe. Prvi poznati nam muslimanski

pjesnik koji je pjevao narodnim jezikom Hevaji^u predgovoru svog rijenika (1631.) naroito istie,

da se na „bosanskom" jeziku prije njega nije ništa

napisalo, premda je 20 godma prije izašlo najpopu-

larnije djelo franjevca Matije Oivkovia „Na-uk Ka rstianski". Isto tako n. pr. ne zna fra

Stjepan Margiti u predgovoru jednog svogdjela, koje je 1704. godine štampano, u kojem govori

jezinim, socijalnim i kulturnim odnošajima Bos-

ne, ni najmanje o literarnim interesima muslimanai pravoslavnih. Najstariji do sada poznati, a ujedno

i najznamenitiji megju muslimanima, koji su pisali

najodni jezikom jest -.Muhamed Hevaji Uskjufi.Rodio se 1601/2. u zvornikom sandžaku, valjda u

Tuzli. God. 1651. radi još literarno, ali ne znamo^kada je umro. Pisao je turski, arapski, perzijski i

hrvatski. (On svoj materinski jezik zovesrpskim, ali i opetovano^ bosanskim).Poznat je njegov lekskon „Potur Šahydijje". Jezik

mu se odlikuje time, da je prilino prost od tur-

cizama a gdjegdje i sasvim. Simpatina je crta u nj

vjerska tolerancija i jasno izreenamisao nacionalno g j e d i nstva Bošnjakabez razlike vjere. Nitko nije na pr. izrekao prije

njega u bosanskoj kn.iževnosti ovaku misao

:

Otac jedan, jedna mati

Prvo bin nam, valja znati

Jer emo se paski klati ?^)

O Hasanu Kaimiji govorili smo naprijed.

Pjesnik „Arsuhala od Duvna", jedne od naj-

popularnijih slavensko-turskih pjesama, nije nampoznat. Znamo samo, da je to bio neki aga, koji

je mnogo kao vojnik okolo hodao, te iz jednog

') Kemura i orovi o. c. p. 4—5.

— 181 —

nepoznatog razloga bio interniran u Županjcu(Duvnu). On moli ganutljivim rijeima premještenje

iza dugog mukotrpnog zatvora. Arsuhal je sastavljen

valjda oko 1706. godine.

Osim ovih pjevali su na narodnom jeziku

Hadži Mehmed Raži, rodom iz Sarajeva,

(umro 1785. god. u Meki), zatim iVlula MustafaBaš-Eski (kao pjesnik zove se Šefkija), takogjer

rodom iz Sarajeva. (Umro 1803.) Šefkija prilino

dobro podražuje narodnoj pjesmi. A n d r i j a K a i ,veli dr. orovi, jedini pjesnik XVIII. stoljea, koji

se dao inspirirati narodnim pjesmama, dobio je u

Šefkiji interesantnog druga, koji ga i

nadvisuje u tome, jer ne upotrebljava rime,prikljuujui se tako još intimnije na-rodnoj pjesmi.

Najplodniji je megju ovim pjesnicima SejidVehab Ilhamijaiz Žepa(god. 1821. pogubio gau Travniku Dželaluddin paša). U jednoj kasidi oštro

kritizira tadanje socijalne odnošaje u Bosni. On pjeva«.

udan zeman nastade,

Sve zlikovac postade,

Din dušmanin ustade

:

Što se hoe za Boga?Nestalo je pravde, nastavlja dalje, a sramota

Turaka je oita: „Turin nema amela, krivda pravduzamela". Sve dobre namjere centralnihvlasti razbijaju se na nesposobnosti i

nevaljalosti podanih. Rijetko su seovakove rijei izrekle tako slobodnoi neprikriveno i to još od muslimanamuslimanima.

U ovaj niz spada i jedna djevojka pjesnikinja,

Umihana ujdina sa svojom pjesmom: S a-

r a j 1 i j e^ i g j u p. a vojnu. Zarunik joj bajraktar

Mujo andži pade 1813. u boju protiv Srba.

Ona se odlui ne udavati i ostade do kraja života

djevojka. Svom zaruniku u spomen spjevala je nanain narodnih pjesama pohod Sarajlija protiv Srbije.

— 182 —

Šejh Abdurahman Sirija (Sikira) rodiose 1785. u Fojnici. On je u Oglavku izmegju Foj-

nice i Kiseljaka osnovao tekiju, koja je još i sadajedna od najznamenitijih muslimanskih tekija uBosni. Pjesniki njegovi sastavci su didaktike na-

ravi, a raširene su mu pjesme po itavoj zemlji.

Ime njegovo (Sirija) poznato je itavom musliman-skom svijetu. Umro je 1847. godine.

Napokon nam valja jipš spomenuti A h m e deff. Karah odžu iz Zepa i Omer eft.

Huma iz Mostara (umro 1880.)

U istinu su od^ove nabrojene jedanaestorice

pjesnici H e v a j i i Š e f k i j a, no svejedno su i svi

drugi, manje od njih vrijedni, bili popularni i poznati

kod svojih suplemenika kao što i franjevaki pisci

kod svojih.

Sve ove pjesme napisane su tursko-arapskimpismom, kojim se služe još i danas mnogi konzer-

vativni muslimani (uz neku reformaciju !)

B.

RAD KATOLIKA I PRAVOSLAVNIH NAKJIŽEVNOM POLJU.

Bosanski katoliki pisci, koji pišu u narjejuzemlje, zovu svoj jezik „bosanski m". Pod tim

dakako ne misle nikakav osobiti jezik, nego samonarjeje ilirskoga ili slavenskoga.Rijetko zovu svoj jezik hrvatskima nikada srpskim. Hrvatskim jezikomzovu ga oni, koji stanuju na dalmatin-skom, dakle specijalno hrvatskompodruju. Specialno „srpski" zovu se

pravoslavni Bosne. Veina katolikih pisaca

Bosne daje prednost slovinskomili ilirskomjeziku pred bosanskim ili hrvatskim.Ve najstariji hrvatski gramatiar Bartuo Kašizove svoj jezik slovinskim, ali veli, da se služi

— 183 —

„bosanskim" narjejem. Poznati Ma ti j a D i vk o vic

zove svoj jezik „bosanskim", a pismo, jer je

irilica „srpskim" („iz latinskoga jezika u bo-

sanski sa sipskim slovima"). Pojam „bosanski"podregjen je pojmu slovinski i u njemu je

sadržan. Ne može se dokazati, da je analogno

„bosanski" sadržan u hrvatskom ili srpskom.i)

Katoliki pisci pisali su latinicom i t. zv.

bosanskom irilicom („bosanica"), koja

nije drugo nego irilsko kurzivno pismo.Pri tom je zanimivo, kako u Rimu nijesu rado

gledali te bosanske irilice. Jedan od posljednjih

izdavatelja irilskih knjiga u Bosni Stjepan Mar-kovac ili Margiti, poetkom XVIII. stoljea

hvali svoje pretšasnike Divkovia i Posilovia, što

su svoju knjigu izdali u narodu pristu-panijem irilskom pismu. Najvei dio

naroda ne poznaje latinska slova, a naše su

štamparije, tuži se on. od doba Divkovia i Posilovianapuštene i slova zabaena, premda su knjige s

našim slovima u Bosni potrebite. 2) Megjutim, akosu i fratri sve nauke uili na latinskom jeziku i iz-

davali od X\/III. stoljea knjige latinskim pismomnijesu zaboravili dugo još bosanice. Provincijal

Luka Karagi zabranjuje u okružnici god. 1737.

da se hrvatski jezik piše latinskim slovima, pak ni

za privatnu upotrebu, jer su slova dar božji narodu,

i jezicima dana, koja se mnogima ne daju, pa akoih odnemarimo, izgubit emo i vea dobra. Jošu 20 tim godinama prošloga vijeka matice krštenih

pa ak 1 manastir.^ki rauni pisani su bosanicom.-^)

Juki veli opet, da je irilicom pisanih knjiga mo-ralo biti mnogo više. ali bibliotekari nijesu više

znali irilicu itati i zato su mnoge knjige i rukopise

spalili. On je sve stare knjige kupio od jednostavnih

^) Frohaska : Das Kroatisch-seibische Schrilttum in Bos-

nien und der Her.egovina Zagreb 1911. p. 3—4.

-) Prohaslii 0. c. p. 128-129.

•*) Alaupovi : Ivan Frano Juki p. 2J.

184

ljudi, koji su ih još itali u odrpanim ekzemplarima.U bibliotekama da ima zato mnogo talijanskih, la-

tinskih, njemakih, francuskih i drugih knjiga, natr-

panih bez izbora.^)

Karakter ka'olike literature u Bosni odregjenje svojim vrelom, a to su : visoke škole franjevaca

u Italiji, gdje su fianjevci uili poznavati tamošnjuliteraluiu. i domaim milijeom : niskim niv6-om na-

obrazbe bosanskih katolika. Nije bio lak posaopružiti nešto narodu, a opet s druge strane održati

literaturu na visini zapadnih uzora. Na rad poticala

je franjevce ista ona pojava, koja se pojavila u Rimu,kada su poeli raditi oko toga, da podignu slavensku

službu božju megju Hrvatima protiv napredovanjai širenja protestantizma, što ga je promicala narodnaknjiževnost. Franjevci imali su se boriti s piopo-

vijednicima nove nauke i protiv islama. Djela tranje-

vaca bila su dosta vješto udešena prema narodnomshvatanju i postadoše mila zapuštenom narodu,

kojemu su bila jedina utjeha. Vidi se to iz izdanja

tih knjiga. Premda su pisana u nabožnom duhu,ipak to nije strogo crkvena literatura. Nije to lite-

ratura isto pouna, ali ni savim zabavna. Prednost

ove literature leži u tome, što ona predouje istinarodni govor kao najbolja hrvatskaproza u XVII. stoljeu. Vrlo je znamenita i za

kulturnu povijest, jer se obazire na narodne potrebe

i njegove pogriješke. Narod je mnogo puta njezinu

nauku primao i dalje je obragjenu širio. ^')

Najstarija poznata knjiga bosanska pisana

latinicom jest prevod jednog zbornog djela u

poast Mariji pod dvostrukim napisom: „Hortusanimae — raj duše. Djelo je dovršeno 1567. god.

u .Belgradu". Nagjeno je u franjevakom samostanu

u Fojn ci. U njem imade crkveni kalendar, psalmi,

litanije, evan^jelja o muci Isusovoj i razne molitve.

1) P.ohaska o. c p. 130-131.

2) Šurmin : Povjest književnosti hrvatske i srpske. Za-

greb 1898. p. 115-1 Irt.

— 185 —

Pisac djela zove se Marinus Nicolaus, za kogaznamo, da je bio Franjevac bosanske redodržave,

ali postoji sumnja, da li je bio po rodu Bošnjak.^j

Više izdanja doživljelo je djelo Fra IvanaBandulavia(Bandulovi?)Skopljaka, koje

je on priredio u slovinskom jeziku : Evangelya priko

svega godischta (u Bnecich 1613. god) I Bandulovištampa svoje djelo latinicom.

Matija Divkovi (1563.— 1631.) prvi je,

koji je pisao hrvatskim jezikom a t. zv. bosanicom.Rodio seuJelaškamavijake župe, udaljene

3V2 sata od Vareša. Njegova su djela: Nauk karst-

janski za narod slovinski (1611), zatim: Nauk karst-

janski s mnoziemi stvari duhovniemi (I6I6.) i Sto

udesa ali ti zlamenia blažene i slavne bogorodice

divice Marie itd.

Divkovi je sam dao lijevati bosanska slova uMlecima, a zove ih »srpskiemi pismenima«.Njegova su djela kršanske enciklopedije za narod,

a ne može se rei, da su puki prijevod. Ma da se

znade za njegove uzore, razabire se ipak i stil i

glas Divkoviev.Djela ovoga pisca itala su se veoma mnogo

u XVII. i XVIII. stoljeu i doživljavala nova izdanja.

Od naroda su se mnogo tražila, a bila bi se još i

dalje itala, da se nije sa strane Rima gledalo iril-

sko pismo istisnuti latinskim.

Mnogo je bio itan i Fra Pavao Posiloviiz Glamoa. Bio je skradinski biskup (1642— 1664)

a i on je štampao svoja djela : Naslagjenije duhovno(1639.) i Cviet od kriposti duhovni i tilesnie — iz-

vadien su iz jezika latinskoga u jezik iliriki aliti Slo-

vinski (1647,), bosanicom u Mlecima.Kao teolog i filozof pišui svoja djela latin-

skim jezikom, proslavio se Juraj Dragi-

*) Literatura franjevaka prikazana je ovdje po kritinoj

istoriji bosanske književnosti Dr. Prohaske. Neki detalji uzeti

su i iz dr. Jelenia: Kultura i bosanski Franjevci I. Sarajevo191-2. O Marina Nikoli usporedi u Jelenia p. 224.

186

ši (pogrešno Dobreti) rodom iz Srebre-nice. Odavle je poslije pada Bosne došao u Dubrovnik,gdje je valjda i stupio u franjevaki red. Oiišavši

u Italiju, posvetio se sav filozofiji i teologiji. Studirao

je na sveuilištima u Oksfordu i Parizu. Dostigaoje u Italiji visokih crkvenih i svjetskih odlikovanja.

Ovdje je i humanizirao svoje prezime u»Benignus«.Napisao je sjajnih teoloških i filozofskih traktata

(»ilirski Duns Scotus«). Radi zauzimanja za glaso-

vitoga J e r on i m a Savonarolu malo da nije

proigrao svoju karijeru. Umro je 1520. godine.

Ivan A n i (Johannes Anicius) rogjen u

Lipi kod Duvna, svojim latiniziranim prezime-

nom dokazuje, da je klasicizam i humanizam ušao

i u Bosnu. Ani je umro u Italiji 1685. Napisao

je više djela na hrvatskom i latinskom jeziku.

U poetku XVIII. stoljea radi StjepanMar-kovac ili Margiti rodom iz Jajca. Njegovozauzimanje za bosanicu spomenuli smo naprijed,

ali je on i inae interesantna pojava. On neobinovoli konzervativne, narodne obiaje, dialekte i poetsku

nabožnost srca. Takvi su bili i njegovi pretšasnici.

Zato je duboko prodro u dušu naroda i njegova

molitvena knjižica, kojoj je po svoj prilici naslov:

Ispovid karstianska itd. zvana je od naroda ope-nito Stjepanuša; znak je to velikoga populariteta.^)

Biskup Mileti (koncem XVIiI. stolja) dao je svaki

egzemplar Stjepanuše, koji mu je dopanuo ruku,

spaliti.

Margiti je mnogo putovao i vidio mane svoga

naroda jasnim pogledom. Što sve ne bi biliod njega saznali, da njegovi spisinijesu moiali proi mletaku cenzuru,veli dr. Prohaska! Zanimivo je još jedno njegovo

djelo za narod, a zove se »Fala od sveti« (1708.)

Pisac ne može ni ovdje da zataji svoje neprijateljstvo

protiv uene literature, protiv propo-

') Neki drže „Ispovid" za drugu i<njigu od Stjepanuše

(Sr. Prohaska o. c. p. 12^. i Jeleni o. c. p. 2J0.)

— 187 —

vi jedi, koje su narodu nerazumljive.... mnogirazlaže propovijedi tako, da narod zadrijema ili

poinje mumljati, a pri tom malo naui. Osvre se ukratko i na pravoslavnu crkvu, koja nepozna propovijedi, jer su kalugjeri nenao-b r a ž e n i i svoj život provode bez knjiga.Kad ih se upita, zašto ne propovijedaju, odvraajukratko : Jer nema propovjednih knjiga.

Po svom porijetlu i djelima zanimiv je Lo vroLjubuški Sitovi. Otac mu je b i o musli-man, kojega je za bekoga rata uhvatio neki

Dalmatinac. Ovaj ga je pustio na slobodu uz otkup-ninu, koju je obeao sabrati, ali je dotle ostavio

svog sina kao jamca. Kad se sin povratio ocu, nije

mogao više priviknuti svojoj rodnoj kui, nego je

pobjegao od oca, dao se pokrstiti i postao franjevac.

Od Sitovia postade pater Laurentius humanista.

Napisao je gramatiku : Grammatica laiino — illirica

(Venetiis I7l2.) U predgovoru ove gramatike veli:

Kako mnogi narodi t. j. Francezi, Spanjoli, Italianezi,

Nimczi, Ungari lascgne naue gramatiku, negomi Ha rva ti... jer oni »štampaju gramatike usvoje vlastite jezike istumaene. Poznata je i Sito-

vieva« >Pisna od pakla", koju je on složio u„hrvatski jezik i pisanje". (Mleci 1727.)

Sitovi upotrebljava stil narodne pjesme dese-terac. Megjutim Sitovi to ne ini iz ljubavi premanarodnoj pjesmi nego kao njezin protivnik. On sebon p'otiv junakih pjesama svoga naroda s moral-noga stanovišta crkve. On kudi loš obiaj pjevanja

pjesama o Kraljeviu Marku, Musi Arbanasu, Relji

Bošnjaninu, o ratu, ljepoti djevojaka i crnom vinui obraa se na svoju brau, da rašire „Pisnu odpakla" i daje narodu dadu pjevali mjesto spomenutihnekorisniti pjesama. Njegovo stanovište zauzimalaje i oficijelna crkva. Jezuiti u Zagrebu izdali suslino obranbeno sredstvo protiv narodne pjesme.^)

1) Piohaska o. c. p. 136—137.

— 188 —

Franjevci se osobito rado bave studijom istorije.

Ovo dokazuju najbolje mnogi ljetopisi, što su se uBosni sauvali. Bosanska redodižava posjeduje ljeto-

pise Šipraia u Sutjesci, fra Nikole Lašvanina(u Jajcu 1750.), fra Bone Benia u Sutjesci, fra

Stjepe Margitia u Jajcu.

Osim ljetopisa imade i štampanih istorijskih

djela, a najznatniji je istoriar fra Filip Laštriiz Oevi je. Na temelju dokumenata napisa onpovijest bosanske srebrene provincije pod naslovom:Epitome vetustatum Bosnensis Provi n-

ciae (Mleci 1765.) Laštri je pomagao suradnjomi glasovitog Isusovca Farlatia pri njegovudjelu: Illyricum sacrum. Umro je 1763. godine.

U XIX. stoljeu prikljuili su se bosanski fra-

njevci, koji su od god. 1830. dolazili na nauke u

Zagreb, ilirskom pokretu. Opseg ove istorije ne do-

pušta mi, da se potanje bavim njihovim radom.Istaknut u samo najznamenitija imena: biskup fra

Marijan Sunji, fra Ivan Frano Juki,Martin Nedi, Grgo Marti i drugi.

Književnost pravoslavnih u XV. i XVI.

stoljeu ograniena je najveim dijelom na voljenje

kronika u manastirima i na prepisivanje i štampanje

crkvenih stvari srednjega vijeka. Srpska se štampanadjela i rukopisi za razliku od ruskih crkvenih knjiga

zovu »srbuljama«. To su psaltiri, oktoihi itd. Najviše

knjiga sauvalo u se manastirima uŽitomisliu i

Zavali u Hercegovini Uope se može rei, da je

kaiolika literatura usredsregjena u Bosni, a pravo-

slavna u Hercegovini. Prva u manastirima : Sutjesci,

Kreševu i Fojnici, a druga u Žitomisliu, Zavali itd.

Najranije štampana srbulja je, »Oktoehos«, koji

je izašao na Cetinju 1494. Egzemplari toga »okto-

eha« došli su i u Bosnu, te Hercegovinu. (Manastir

Žitomisli i manastir Zavala. Ovaj imade štampanoktoeh iz 1495 god. iz iste štamparije). Druga je

štamparija Božidara Vukovia u Mlecima

— 189 —

(1520—1538.). Štampanje psaltira, oktoela nastavlja

Vincenc Vukovi (1546.,— 1547. i 1554.)

Kad je osmanlijska vlada postala sklonija

pravoslavnoj crkvi u doba velikog vezira Mehmedpaše Sokolovia, razvi se jedna serija srpskih štam-

parija. U Belgradu osniva štampariju knez RadišaD mitro vic, koji je poeo štampati evangjelje,

a nastavio ga Trojan Gunduli iz Dubrovnika(1552 god.). Ovaj Belgrad bio bi po Prohaski uHercegovini, a ne onaj na Dunavu.^) Kratko vrijeme

u prvoj polovini XVI. vijeka, spominju se štam-

parije u Mileševu, Goraždu, Vrutcima (kotar

Uzice) i Graanici (na Kosovom polju).

Samostalnoj književnosti mogli bismo urau-nati t. ZV. „Op štake", u kojima su zabilježeni

gosti, ktitori (patroni manastira) i igumani.

U XVIII. stoljeu postaju rusko-srpski odnošajiživlji. Iz ruske literature, koja je od Petra Velikogaudarila više zapadnim svjetskim pravcem, dolazeknjige, koje proširuju uski crkveni duh srpske lite-

rature. Upliv Rusije na obrazovanje južno-siavenskogaklera postaje jai, a sipski crkveni jezik nadomje-štava se ruskim.

U ovo doba pada „Zbornik', sastavljen odhe.cegovake familije Miloradovia a pisan uMoskvi 1714 — 1715. godine. Nagjen je taj Zborniku parohiji u Nikšiu. Osim raznih duhovnih stvari

nalazi se tu i opis Italije. Jezik ovoga kodeksa isti

je kao i u Srbuljama, ali sa rusicizmima,

U doba ruskoga upl.va u poetku XVIII. stoljeanastaju i prvi versiticirani produkti u srpskoj litera-

turi. Monah Visarion ,,daskal srpskoga patrijarhe

Moiseja" šalje uenike rime sarajevskoj crkvenojopini. On hvali slovenske Srbe (,Sloven Srbli")^

koji ma da živu u tamnoj moi Agarena (Turaka),

ipak visoko diže svetu hrišansku vjeru. Jezik ovihstihova je rusko-srpsko-crkveno slavenski.

') I^rohasl<a o. c. p. 87.

— 190 —

Kad se u XIX. stoljeu poelo misliti na duševniživot naroda i izvan crkve, onda je bio luski upliv

crkvenoga jezika ve tako jak, da se prvi nacionalnipisci, koji se trude pisati na narodnu, nesvjesnosluže rusicizmima. Tako n. pr. prvi pisci iz Herce-govine kao saradnici poznatoga asopisa: Srpsko-dalmatinskog Magazina (izlazio od 1836—1873.)Ovaj asopis još u 70 tim godinma XIX. stoljeaimade rusicizama.

Slabom razvitku pravoslavne literature valja

tražiti razlog u tome, što se sveeniki stalež nije

digao na više. Bio je bez prave organizacije i pra-

vih studija i nije imao u prvo doba nikakovesveze s naunim zavodima izvan zemlje. Ipak ta lite-

ratura, veli dr. Prohaska imade svoje istoriko znaenje.Ona je uz sredovjenu pismenost sauvala srpsko-nacionalne tradicije. Što su Srbi du-ševno stješnjeni, ostali vjerni samimasebi i istorijskim uspomenama, toznai duševnu snagu, manifestacijuotporne sposobnosti; ova je osobitokod pravoslavnih Slavena bila uvijeksilno j aka.^)

') Prohaska o. c. p. 92.