METODE RADA U TJELESNOJ METODE RADA U TJELESNOJ I ZDRAVSTVENOJ KULTURI I ZDRAVSTVENOJ KULTURI

PREDŠKOLSKE DJECEPREDŠKOLSKE DJECE

METODE RADAMETODE RADA

• Metode rada – jedan od važnih preduvjeta za realizaciju cilja i zadaća TZK

• Način odgojno-obrazovne komunikacije

• Sve metode rada određuje:

1. cilj i zadaće TZK,

2. dob djece,

3. karakteristike, sposobnosti i mogućnosti djece,

4. sadržaj rada (tjelesne vježbe),

5. međusobni odnos djece i odgojitelja.

METODE RADAMETODE RADA

• U radu s djecom predškolske dobi primjenjujemo ove metode:

1. metoda imitacije,

2. metoda ilustracije,

3. metoda dramatizacije,

4. metoda usmenog izlaganja,

5. metoda demonstracije,

6. metoda postavljanja i rješavanja motoričkih zadataka,

7. kombinirana metoda vježbanja,

8. sintetička metoda učenja.

METODE RADAMETODE RADA

• Koju ćemo metodu koristiti ?- ovisi o situaciji

• Sve metode su međusobno povezane i nadopunjuju se

• U tijeku rada koristimo više njih; jedna je uvijek dominantna, druge je nadopunjuju

• Neke metode se primjenjuju uglavnom s djecom predškolske dobi, a druge u radu sa starijom djecom

1. METODA IMITACIJE1. METODA IMITACIJE

• Pri postavljanju motoričkih zadataka djeca oponašaju ljude, životinje, pojave u prirodi i iz svakodnevnog života (pokretima ili kretanjem)

• Najbolje je djeci omogućiti da imitiraju primjere bliske sebi:

puhanje u balon

vožnja bicikla

vješanje rublja

pranje poda

skakanje lopte

branje voća i dr.

METODA IMITACIJEMETODA IMITACIJE• Odgojitelj mora biti uvjerljiv pri opisu i

demonstraciji

• Primjena ove metode dolazi u obzir u svim dijelovima sata

• Najbliža je djeci mlađe dobne skupine

2. METODA ILUSTRACIJE2. METODA ILUSTRACIJE

• Metodom ilustracije postavljaju se i rješavaju motorički zadaci ilustriranjem događaja koje su djeca doživjela (pokretom i kretanjem)

• Događaji iz svakodnevice u kući ili iz vrtića

• Djeca mogu izvoditi radnje i pokrete kojih se sjećaju, a pri tome im pomaže fantazija

• “Bujna” fantazija

METODA ILUSTRACIJEMETODA ILUSTRACIJE

• Dijete svoje doživljaje ilustrira pokretima (kad mu ponestane riječi)

• Svako dijete ilustraciju izvodi na “svoj način”

• Ova metoda je primjerena u radu s djecom srednje i starije dobne skupine

3. METODA DRAMATIZACIJE3. METODA DRAMATIZACIJE

• Postavljanje i rješavanje motoričkih zadataka metodom dramatizacije svodi se na dramatizaciju priče

• Odgojitelj pripovijeda priču, a djeca je interpretiraju motoričkim izražavanjem

• Odgojitelj daje sadržaj; ŠTO, A NE I KAKO!

• Sadržaj treba biti asocijativan kako bi kod djece pobudio motivaciju, a zatim mobilizaciju

• Interpretacija sadržaja pokretima ili kretanjem

METODA DRAMATIZACIJEMETODA DRAMATIZACIJE

• Djecu potiče na individualno izražavanje i stvaralaštvo

• Na temelju osobnog doživljavanja priče djeca izvode pokrete i kretanja potpuno slobodno, prirodno i neusiljeno

• Pokrete i kretanja pri dramatizaciji ne treba ispravljati jer bi se prekinula “nit priče”

• Sva djeca su uključena u vježbanje

• Nema ograničenja s obzirom na uvjete rada

METODA DRAMATIZACIJEMETODA DRAMATIZACIJE

• Treba izbjegavati da svako dijete ima svoju ulogu u priči jer bi se vježbanje pretvorilo u “čekanje na red” ili “vježbanje svoje uloge”

• Sadržaj priče mora okupirati svu djecu

• Osigurati potrebno fiziološko i psihološko opterećenje na satu

4. METODA USMENOG 4. METODA USMENOG IZLAGANJAIZLAGANJA

• Koristi se u svim organizacijskim oblicima rada

• Najčešće se primjenjuje u funkciji opisivanja, objašnjavanja i korekcije motoričkog gibanja

• Opisivanje motoričkog gibanja - koristi se u početnoj fazi učenja, neposredno prije demonstracije

• Zato motoričko gibanje treba opisivati onim redom kako se izvodi

METODA USMENOG METODA USMENOG IZLAGANJAIZLAGANJA

• Objašnjavanje se koristi u početnoj fazi učenja motoričkog gibanja, ali nakon demonstracije

• U svim situacijama koje zahtijevaju da se djeci daju dopunske informacije o motoričkog gibanju koje izvode

• Usmeno izlaganje - mora biti kratko, jasno i razumljivo

• Što su djeca manja izlaganje treba biti kraće

METODA USMENOG METODA USMENOG IZLAGANJAIZLAGANJA

• Odgojitelj treba izlagati dovoljno glasno i jasno artikulirano

• Rječnik treba biti jednostavan, primjeren dječjoj dobi

• Paziti na emocionalnost govora i izražavanja

5. METODA DEMONSTRACIJE5. METODA DEMONSTRACIJE

• Sve što djecu želimo naučiti moramo im pokazati

• S djecom treba što manje “pričati”, a demonstracija treba biti što uvjerljivija

• Djeca trebaju dobiti predodžbu o motoričkom gibanju koje treba učiniti

• Demonstracija se primjenjuje u početnoj fazi učenja određenog motoričkog gibanja i u fazi usavršavanja

METODA DEMONSTRACIJEMETODA DEMONSTRACIJE

• Svakoj demonstraciji prethodi kraće opisivanje radi usmjerenja dječje pozornosti na motoričko gibanje koje promatraju

• Prva demonstracija = originalna, cjelovito prikazati motorički zadatak u finalnom obliku

• Demonstracija se može i ponoviti

• Druga demonstracija treba biti polaganija i s naglaskom na elemente koje djeca mogu teže izvoditi

METODA DEMONSTRACIJEMETODA DEMONSTRACIJE• Sva djeca moraju dobro vidjeti demonstraciju

• Nakon demonstracije prelazimo na izvođenje zadatka

6. METODA POSTAVLJANJA I 6. METODA POSTAVLJANJA I RJEŠAVANJA MOTORIČKIH RJEŠAVANJA MOTORIČKIH ZADATAKAZADATAKA

• Tjelesno vježbanje se svodi na postavljanje i rješavanje motoričkih zadataka

• Metoda se zasniva na aktivnosti djece u procesu usvajanja ili usavršavanja motoričkog gibanja

• Ovisno o tome kakav je motorički zadatak razlikujemo primjenu metode na tzv.:

nižoj razini

višoj razini

METODA POSTAVLJANJA I METODA POSTAVLJANJA I RJEŠAVANJA MOTORIČKIH RJEŠAVANJA MOTORIČKIH ZADATAKAZADATAKA

• Postavljanje i rješavanje motoričkih zadataka na nižoj razini

• Voditelj postavlja motorički zadatak,a djeca samo odlučuju o karakteristikama izvedbe gibanja

• Metoda je bliža djeci mlađe školske dobi

• Npr. Bacanje lopte u vis

METODA POSTAVLJANJA I METODA POSTAVLJANJA I RJEŠAVANJA MOTORIČKIH RJEŠAVANJA MOTORIČKIH ZADATAKAZADATAKA

• Postavljanje i rješavanje motoričkih zadataka na višoj razini

• Djeci treba odrediti neke karakteristike zadanog gibanja (način izvedbe, smjer izvedbe, tempo i sl.)

• Djeca motoričke zadatke rješavaju po vlastitom izboru, ali u sklopu zadanih elemenata

• Primjerenija je djeci starije dobne skupine

7. KOMBINIRANE METODE 7. KOMBINIRANE METODE VJEŽBANJAVJEŽBANJA

• Predškolska djeca = kombinirane metode vježbanja

• Simbioza različitih metoda vježbanja

• Karakterizira ih primjena različitih vježbi i sadržaja, a pri realizaciji treba brinuti o slijedu njihova izvođenja i opterećenju

• Najprije treba izvoditi manje zahtjevne vježbe (jednostavna motorička struktura), a zatim sve složenije vježbe

KOMBINIRANE METODE KOMBINIRANE METODE VJEŽBANJAVJEŽBANJA

Opterećenje mora biti prilagođeno:

dječjoj dobi

izabranim sadržajima

načinom njihova izvođenja

mogućnostima

aktualnom stanju sposobnosti svakog djeteta

8. SINTETIČKA METODA 8. SINTETIČKA METODA UČENJAUČENJA

• Metode učenja primjenjuju se u svim organizacijskim oblicima rada

• Pri odabiru metode učenja treba brinuti o:

dobi djece

složenosti motoričkog gibanja koje se uči

prethodnom motoričkom iskustvu

konkretnim uvjetima rada

• Predškolska djeca = sintetička metoda učenja

SINTETIČKA METODA UČENJASINTETIČKA METODA UČENJA

• Najprirodnija metoda

• Pokret se uči u cijelosti tj. onako kako se vidi i kako će se primjenjivati

• Predškolci promatraju pojave u cjelovitom obliku

• Ako se pojave određene poteškoće u učenju, one se mogu ukloniti uz pomoć adekvatnih metodičkih postupaka

• Izvođenje određenog motoričkog gibanja u olakšanim uvjetima

HVALA NA PAŽNJI!