Međunarodni menadžment

7/28/2019 Međunarodni menadžment

http://slidepdf.com/reader/full/medunarodni-menadzment 1/43

1

Medjunarodni menadzment : koncept ispita 2 eseja po 5 bod., 10 zaokruzivanja 4 odgovora 1 tacan- 10

bod, i 5 dopuna puta 2 bod, 10 bod Sad cu vam ja otkucat sta je rekla da se uci, otprilike kako sam

skontala iz prvog pogl. ne bi trebali bit eseji a 2 3 i 4 dobro ucite

1. GLOBALIZACIJA

Bitno je znati pojam globalizacije, ove discipline koje se bave globalizacijom, onda na 21 str. ove oprecne

tendecije, 23. str. zajednicka obiljezja procesa globalizacije, onda slika na 24 str. moze doci vjerovatno na

dopunu jer ima nabarajlica, 25. str globalno selo da se zna sta je i to, globalizacija trzista i globalizacija

industrije, ovaj razvoj globalizacije procitat da se zna ako dodje slucajno zaokruzivanje, uzroci

globalizacije ja sam to samo citala glupo je malo, barijere globalizacije su isto bitne, prednosti i nedostaci

globalizacije pretpostavljam da je i ovo za dopunu jer ima po 4-5 nabrajanja, 49 str. ova matrica globalne

integracije je bitna jer je rekla ass. da moze doci matrica da se nacrta ili dodje nacrtana pa ti objasnis

ukratko za 2 bod,atiglobalizacijski poket, i bitno je da se znaju razlike izmedju medjukulturoloskogmenadzmenta, komparativnog menadzmenta i interkulturoloskog to je 59. str.

2. PROCES INTERNACIONALIZACIJE

Pojam, onda ovo 2.1.1. opcenito pogl. je bitno bas ali sad su posebno napisat sta.. strateski motivi

internacionalizacije ove 4 nabrajalice, 71 str. vanjska i unutrasnja internacionalizacija, 72. str. evaluacija

procesa internacionalizacije pogotovo ovo pravac diversifikacije i pravac ekspanzije i na 73 str. ove faze

sto su nacrtane, obrasci internacionalizacije, 81 str. bitno je da se zna definicija transnacionalne

korporacije, na 84 str. ovi indikatori se trebaju znat samo prepoznat ili nabrojat nece doci kao esej

sigurno, 97 str. ovaj povijesni razvoj medjunarodnih poduzeca moze doci kao esej svaka od ovih faza

posebno

3. OKOLINA MEDJUNARODNOG MENADZMENTA

Pojam, faktori medjunarodne okoline, 117. str. ovo BDP per capita i trzisna klasifikacija zemalja, 120 str.

indeks ljudskog razvoja, 123. kako se razvijala ova medjunarodna trgovina, bitna su inozemna izravna

ulganja sa portfoliom ulaganja, 137 str. ekonomske integracije esej moze sve posebno doci ovo zona

slobodne trgovine carinska unija itd, politicke dimenzije medjunarodne okoline esej, 147 str. da se zna

sta je ovaj mikropoliticki rizik makropoliticki rizik nacionalizacija konfiskacija onda na 150 str. porezni

rizik transferni rizik, administrativni rizik, 154 str. aktivno upravljanje politickim rizikom, 155 str. da se

zna razlika izmedju obicnog gradjanskog i vjerskog prava, onda 157 str. ovi pravni problemi tj problem

jurisdikcije itd.. i na 160 str. nacin prevladavanja pravnih problema na 162 ovo iscitat samo ali je bitan

zivotni ciklus proizvoda tako nesto pokusajte to naci ne znam gdje je, 169 str. tehnoloska platna bilansa,

patenti licence, struktura izvoza,izdavanja za istrazivanje i razvoj, ljudski kapital, 177 str. ova klasifikacija



2

zemalja prema atraktivnosti za poslovanje vjerovatno nabrojati jer ima ova 4 cuda , 180 str. bitan je ovaj

CAGE okvir

4. VAZNOST NACIONALNE KULTURE

pojam tj definicija prema H., onda kuktura u uzem i sirem smislu, 191. ova nabrajanja, 197 str. stabilnost

kulturoloskih obrazaca i razlike izmedju nacionale i org. kulture, 199 str. strategija upravljanja

raznolikoscu, 202. str. ova tabelica je bitna 4.2., 203. str dmenzije nacionalne kulture, 206 str. WVS je

bitno, 213 str. GLOBE i na 215.Hofstedeov doprinos, 222 str ova tabela je bitna vjerovatno moze doci da

se nesto objasni, 225. izbjegavanje neizvjesnosti..229. nisam sigurna za ovo pa eto ucite ili nemojte , 233.

str Dimenzija nacionalne kulture def. i karakteristike, 237. str. uciti i ovo, 241 str. uciti

1. GLOBALIZACIJA

1.1. Definiranje fenomena globalizacije

Pojam globalizacije izveen je o riječi ‘global’ što znači ukupnost, a globalizam je način gleanja na

ukupna zbivanja. Globalizacija bi tako porazumijevala socijalni proces koji tež i sveobuhvatnosti i

jedinstvenosti svijeta.

Fenomenom globalizacije bave se različite iscipline. Primjerice:

ekonomisti se fokusiraju na proučavanje rasta međunarone trgovine i međunarono kretanje

kapitala

politolozi proučavaju globalizaciju kao proces kojim se smanjuje uloga nacionalnih ržava i

nastaju novi oblici upravljanja

sociolozi izučavaju globalizaciju u terminima stvaranja globalne kulture i medijske dominacije

globalnih korporacija

stručnjaci međunaronih onosa proučavaju globalne sukobe i međunarone institucije.

Kada se globalizacija promatra samo iz perspektive jedne discipline, dobije se – u optimalnim uvjetima –

jelomična slika fenomena. Prema Giddenu globalizacija je kompleksan proces koji nema nužno

teleološki karakter, akle nije povijesni proces usmjeren ostvarivanju nekoga konačnog cilja, ved

globalizaciju obilježavaju brojne oprečne tenencije. McGrew je pokušao ientificirati oprečne

tendencije:



3

univerzalizam versus partikularizam

Globalizacija pokušava unifi cirati mnoge aspekte moernog života (primjerice, u monoj

industriji ili industriji restorana brze hrane), ali upuduje i na različitosti. Orijentacija prema

različitostima može osnažiti regionalni i nacionalni ientitet.

homogenizacija versus diferencijacija

Globalizacija pokušava homogenizirati proizvoe, procese i institucije, no to u isto vrijeme znači i

asimilaciju globalnih elemenata unutar lokalnih elemenata. Primjerice, ljudska prava se na

različit način interpretiraju u svijetu, kao što se i religije poput kršdanstva i/ili buizma

prakticiraju na različit način u različitim ijelovima svijeta.

integracija versus fragmentacija

Globalizacija pokušava stvoriti nove oblike globalnih, regionalnih i transnacionalnih integracija,ali istovremeno ima mogudnosti fragmentiranja i stvaranja fragmentiranih zajednica.

U različitim znanstvenim pokušajima da se identificiraju suštinske značajke procesa globalizacije ipak je

mogude pronadi oređena tematska preklapanja. Riječ je o sljeedim zajeničkim obilježjima efinicija

globalizacije:

stvaranje novih i širenje postojedih ruštvenih mreža i aktivnosti koje prelaze tradicionalne

političke, ekonomske, kulturološke i geografske granice

širenje i protezanje ruštvenih onosa, aktivnosti i međuovisnosti

intenziviranje i ubrzavanje ruštvenih promjena i jelovanja te

stvaranje, širenje i jačanje ruštvenih veza i međuovisnosti ne samo na materijalnoj i objektivnoj

razini ved i na subjektivnoj razini ljudske svijesti.

Tablica 1.1. Pregle trenova koji su prionijeli širenju pojma globalizacije

Nova tržišta razvoj globalnih tržišta usluga – bankarstvo, osiguranje, transport

nova financijska tržišta – deregulirana, globalno povezana, s novim instrumentima poput

financijskih derivate

rast aktivnosti spajanja i preuzimanja

globalno potrošačko tržište s globalnim brandovima



4

Novi akteri

multinacionalne korporacije integriraju svoje proizvone i marketinške aktivnosti i time vladaju

svjetskom proizvodnjom

WTO – prva multilateralna organizacija koja ima mod nametanja pravila trgovanja pojeinim

nacionalnim vladama

razvoj mreže međunaronih nevlainih organizacija

rast broja i modi regionalnih blokova poput EU-a, NAFTA-e, ASEAN-a itd.

rast broja organizacija poput MMF-a, Svjetske banke

Nova pravila i norme

privatizacijski procesi

širenje emokracije

rast broja konvencija o ljudskim pravima

konvencije i sporazumi vezani uz zaštitu okoliša

multilateralni trgovinski sporazumi

novi multilateralni sporazumi vezani uz intelektualno vlasništvo

Novi komunikacijski alati

internet

pokretne telekomunikacije

brži i jeftiniji zračni, riječni, pomorski i kopneni transport

kompjuterski potpomognuti dizajn i proizvodnja

Globalno selo označava objeinjeno, globalno tržište sa sličnim ukusima potrošača onosno sličnim

preferencijama proizvoda. Osnovna prednost tih konvergencijskih procesa je proizvodnja globalno

standardiziranih proizvoa i ostvarivanje ekonomije obujma. Važnost koorinacije je proizašla iz tzv.

orijentalnog izazova, kako je nazvan uspjeh japanskih pouzeda. Jatusripitak i saradnici su objasnili

globalni uspjeh japanskih pouzeda upravo uspješnom implementacijom globalne strategije, uključujudi

koordinaciju i integraciju njihove proizvodnje i distribucije.



5

1.1.1. Globalizacija tržišta

Potrošači i njihove potrebe efi niraju tržišta. Stupanj globalnosti nekog tržišta ovisi o stupnju sličnosti u

potrebama potrošača za oređenim proizvoima i/ili uslugama. Postoji čitav niz primjera kako potrebe

potrošača za oređenim proizvoima i/ili uslugama postaju sve homogenije. Primjerice, američke su

traperice kao i niz drugih odjevnih predmeta postali sveprisutni proizvodi. S druge pak strane postoje i

brojni proizvodi koji su vezani za nacionalnu ili regionalnu potražnju. Primjerice, u cijelom svijetu postoji

potražnja za kruhom i, na taj način promatrajudi, može se redi kako postoji globalno tržište kruha. No,

preferencije potrošača za kruhom bitno se razlikuju među zemljama. Primjerice, znatne su razlike u

preferencijama kruha između Francuza, Inijaca, Grka it. Iz toga se može zaključiti kako tržište kruha

ipak nije globalno s obzirom na to a se preferencije potrošača znatno razlikuju među zemljama.

Međutim, opet postoje i okazi kako tržište kruha postaje globalno jer se i u proavaonicama,primjerice, u Velikoj Britaniji, uz njihov tradicionalni kruh mogu kupiti i brojne druge vrste kruha koje su

specifi čne za ruge zemlje. Ali, usprkos tom trenu, i naalje se za ovaj primjer tržišta ne može redi kako

je globalno jer se ne može ostvariti toliki stupanj stanarizacije na način kako je Levitt opisivao.

Evientno se razvija potražnja za različitim proizvoima, i to je zapravo posljedica globalizacije.

Globalizacija je rezultirala informiranim potrošačima i sofisticiranom potražnjom. Umjesto

standardiziranih proizvoa, anas potrošači zahtijevaju različite, kompleksne proizvode i usluge. Globalni

potrošači postaju i cjenovno osjetljivi, iako priaju važnost prvenstveno kvaliteti, tehničkim

karakteristikama, izajnu, pa tek ona i cijeni. Zaključno je važno napomenuti kako servisiranje

globalnog tržišta zahtijeva o pouzeda oprez pri prihvadanju istovjetnih preferencija potrošača kao i

oprez pri uzimanju u obzir specifičnih, kompleksnih zahtjeva.

1.1.2. GLobalizacija industrije

S globalizacijom tržišta povezana je globalizacija inustrija. Kao što je ved naveeno, globalizacija tržišta

odnosi se na potrebe potrošača, dok se globalizacija industrija odnosi na sposobnost poslovnih subjekata

u konfiguraciji i koordinaciji njihovih aktivnosti koje stvaraju vrijednost jednako na globalnoj razini kao i

unutar nacionalnih granica. Pouzede može sve svoje aktivnosti disperzirati diljem svijeta ili samo dio

njih, a preostale aktivnosti koncentrirati na lokacijama koje imaju specifi čne prenosti. Primjerice,



6

Benetton svoju proizvodnju koncentrira u Italiji, dok su maloprodajne aktivnosti disperzirane diljem

svijeta.

Industrije položne globalizaciji imaju sljeeda obilježja: jaka konkurencija u svim dijelovima svijeta,

mogudnosti za ostvarivanje ekonomije obujma i ekonomije opsega, brze tehnološke promjene, slični

tehnički stanari i povoljni uvjeti za trgovinu. Potpuno globalna industrija sposobna je zadovoljiti i

fragmentirane segmente tržišta, proizvoedi proizvoe i usluge koji su prilagođeni nacionalnim

zahtjevima. U vedini slučajeva globalne inustrije servisiraju tržišta koja postaju globalna.

(Primjer Otis 28.-31.str.)

1.2. Razvoj globalizacije

Nakon Drugoga svjetskog rata europske zemlje, neke tada u potpunosti razorene, ali novčano

potpomognute od strane SAD-a, započele su s procesom međusobnog povezivanja.19 Jean o ciljeva

tog povezivanja bilo je povezivanje Europe u kojoj de zemlje surađivati i međusobno se pomagati. Ta je

praksa u Europi bila pokretač sličnih procesa u svijetu.

Uz nastanak globalizacije vezano je osnivanje GATT-a (eng. General Agreement on Tariff s and Trade)

1947. godine jer je ono, uz ostalo, prionijelo jačem međusobnu trgovinskom povezivanju. GATT se

temeljio na načelima recipročnosti, liberalizacije i neiskriminacije. Načelo recipročnosti onosilo se na

to a trgovačke olakšice koje potpisnice GATT-a priznaju jedna drugoj, moraju biti jednake za obje

strane. No, poslije je to načelo ublaženo u korist zemalja u razvoju. Načelo liberalizacije je

podrazumijevalo postupno smanjivanje carina i rugih ograničenja, a načelo carinske nediskriminacije je

značilo a se vostruke carinske olakšice između viju potpisnica moraju primijeniti na sve članice GATT-

a te a se carinske stope također ne smiju jenostrano povedavati. GATT je 1994. godine preimenovan u

Svjetsku trgovinsku organizaciju (eng. WTO – World Trade Organization). Svjetska trgovinska

organizacija započela je sa službenim jelovanjem 1995. goine i anas ima 153 ržave članice.

1.2.1. Uzroci globalizacije

Uzroci globalizacije vrlo su kompleksni. Iako se brojni znanstvenici slažu kako je to relativno nov proces,

korijeni globalizacije mogu se pronadi u uzrocima internacionalizacije.



7

Politički faktori

Ukianje ograničenja za međunarono trgovanje rezultiralo je pojavom globalizacije i rastom

međunarone trgovine. Dakle, glavna politička pokretačka sila globalizacije je razvoj slobodne trgovine.

Također, pa komunističkog režima otvorio je nova tržišta koja su ugi niz goina bila izolirana od

međunarone trgovine. Demokratizacija bivših komunističkih zemalja osigurala je aljnji razvoj

globalizacije jer su tržišne sile preuzele ulogu ržavnih mehanizama što je rezultiralo dodatnim

ukianjem političkih barijera globalizacije.

Zatim, veliku ulogu u zaštiti globalnih proizvoa i brandova, kao iznimno bitnog segmenta globalizacije, u

velikom je broju zemalja imalo zakonoavno uređivanje prava intelektualnog vlasništva. Slične promjene

onose se i na prihvadanje istovjetnih tehničkih stanara iljem svijeta što je bilo posebno važno za

razvoj globalnih elektroničkih proizvoa.

Tehnološki faktori

Industrijalizacija je označila početak masovne proizvonje i „geografske specijalizacije“.Daljnji razvoj

tehnologije masovne proizvodnje rezultirao je globalizacijom industrija i koncentracijom aktivnosti na

oređenim lokacijama. Masovna proizvonja je također prioni jela razvoju velikih tržišta i u konačnici

razvoju globalnog tržišta. Prionijela je i smanjenju cijena, čime je porasla atraktivnost oređenih

proizvoda na globalnoj razini.

Napreak u transportu čini rugu tehnološku silu koja je uzrokovala globalizaciju. Primjerice, izgradnja

mreže željeznica omogudila je prijevoz materijala i gotovih proizvoa iljem svijeta. Nacionalna su se

tržišta time otvorila za inozemne proizvoe, a u isto je vrijeme napreak u mogudnostima transporta

potvrdio i niz prenosti koncentrirane proizvonje. Naalje, zračni promet je također imao važnu ulogu

u globalizaciji jer se otvorila mogudnost a menažeri putuju svijetom, baš kao i potrošači, te da imaju

pristup novim proizvodima i uslugama.

Najnoviji tehnološki napreak i pokretačka sila globalizacije je informacijska revolucija. Razvoj

informacijske i komunikacijske tehnologije imao je važan utjecaj na razvoj globalizacije, ali i na sve

preostale sile koje je pokredu. Globalne komunikacijske tehnologije poput interneta i elektroničke pošte

pružile su mogudnosti za globalno poslovanje i koordinaciju aktivnosti tog poslovanja u različitim



8

dijelovima svijeta, dok su satelitske televizije imale veliku ulogu u kreiranju globalnih potrošačkih

potreba i rastu informiranosti o globalnim proizvodima i brandovima.

Tehnološke se promjene često navoe kao jean o najvažnijih faktora u razvoju globalizacije. Moža je

pretjerano simplificirano misliti kako slična tehnologija ima slične posljeice u različitim zemljama, no

ono što je svakako okazano jest kako tehnološki napreak znatno smanjuje troškove transporta i

komunikacije.

Zaključno je važno izvojiti još jean izazov s kojim se suočavaju pouzeda, a važan je za aljnju

globalizaciju. Riječ je o iznimno snažnim zahtjevima za povedanjem ulaganja u istraživanje i razvoj uz

istovremeno evientno skradivanje životnog ciklusa proizvoda.

Dakle, svi opisani tehnološki faktori irektno jeluju na globalizaciju inustrija i tržišta, ali jenako tako

pridonose promjenama ostalih pokretačkih sila – političkih kao i ruštvenih i ekonomskih promjena koje

također jeluju na globalizaciju.

Društveni faktori

Rast osobnih primanja i mogudnost korištenja potrošačkih kreita doveo je diljem svijeta do pojave

konzumerizma. Nakon Drugoga svjetskog rata znatno je porasla potražnja za obrima i uslugama, poput

automobila, televizora, osobnih računala it. Ti su proizvoi oličan primjer konvergirajudih ukusa i

interesa potrošača.

Ekonomski faktori

Rast svjetske trgovine i rast dohotka je svakako povezano i s tehnološkim i političkim napretkom svijeta.

Rast ohotka je kreirao potražnju za globalnim proizvodima i uslugama. Neki autori ovu kategoriju

uzroka globalizacije nazivaju konkurentskim faktorima.

Drugi konkurentski faktor koji je pridonio globalizaciji je razvoj multinacionalnih potrošača onosno

razvoj specifične skupine potrošača, a riječ je o korporacijama s inozemnim poružnicama. Nadalje,

Korbin izvaja kretanje informacija kao ključnu pokrekonkurentski tačku silu globalizacije. To je

perspektiva globalizacije prema kojoj je ona proces koji je neraskidivo vezan uz stvaranje, raspodjelu i

korištenje znanja i informacija.



9

1.2.2. Barijere globalizacije

Ograničavajudi faktori otežavaju stanarizaciju, koordinaciju i integraciju aktivnosti u lancu vrijednosti

te se također mogu grupirati u četiri kategorije i to: kulturološke, komercijalne, tehničke i pravne

faktore.

Kulturološki faktori

Kaa su traicija, kultura i religijske vrijenosti potrošača neke zemlje jako važni pri izboru i uporabi

proizvoa ili usluga, taa globalna stanarizacija nede postidi obre rezultate. Primjerice, izbor hrane i

pida, socijalne interakcije prilikom kupnje, odnos prema higijeni, odnos prema poklonima veoma se

razlikuju među potrošačima iz različitih zemalja. Dakle, globalizacija nije moguda za proizvoe i usluge

koji su jeinstveni za neku kulturu i ruštvo, što znači a su kulturološke vrijenosti, stavovi i ponašanja

barijere globalizaciji.

Komercijalni faktori

U nekim se inustrijama istribucijske mreže znatno razlikuju među pojeinim zemljama. To je

posljeica različitih načina upravljanja istribucijskom mrežom, načina motivacije istributera,

utvrđivanja cijena i pregovaranja, rezultat čega je nemogudnost postizanja globalne koorinacije.

Primjerice, istribucija farmaceutskih proizvoa razlikuje se među zemljama zbog različitih zravstvenih

sustava pa, recimo, u Japanu liječnici proaju lijekove, u nekim zemljama lijekovi se preuzimaju u

ljekarnama uz naknau (potpunu ili jelomičnu) o strane osiguravajudeg ruštva, a u rugim zemljama

čak postoji i besplatna ostava lijekova pacijentima. Ograničavajudi faktor globalizacije je i kastomizacija



10

odnosno prilagoba proizvoa prema konkretnim potrebama potrošača. Tu spaaju konzultantske

usluge, kreiti malim i srenjim pouzedima it., akle svi proizvoi za koje je brza reakcija na potrebe

potrošača ključ uspjeha. Važno je napomenuti kako je pri kastomizaciji mogude stanarizirati io praksi,

procesa i metoologije (primjerice, ko konzultanata, revizora, arhitekata), ali je i alje najvedi io

aktivnosti prilagođen konkretnim potrebama potrošača.

Tehnički faktori

Tehnički stanari mogu biti veliki teret globalnim korporacijama. Ako su tehnički stanari vrlo različiti

među zemljama, taa se teško mogu ostvariti koristi ekonomije obujma i troškovne uštee o globalne

integracije i standardizacije. Primjerice, proizvodnja piva odnosno standardi proizvodnje piva vrlo su

različiti među zemljama, što nije slučaj s proizvonjom računala i kompjutorske opreme. Drugi tehnički

ograničavajudi factor globalizacije je prostor. U nekim inustrijama pouzeda moraju imati fizički prostorkako bi proizvela i distribuirala svoje proizvoe i usluge. U tim je inustrijama mogude ostvariti prenosti

globalizacije nekih funkcija no najvedi se io funkcija obavlja na konkretnoj lokaciji čime lokacija postaje

ograničavajudi faktor za globalizaciju. Tredi tehnički ograničavajudi faktor globalizacije je transport.

Primjerice, proizvoiti cement je ekonomičnije u lokalnoj tvornici, nego u globalno -centraliziranim

sektorima jer su usprkos ekonomiji obujma, troškovi i rizik transporta znatno vedi. U konačnici, jezik je

također ograničavajudi faktor, osobito u uslužnom sektoru. Međutim, anas je engleski jezik

opdeprihvaden poslovni jezik, stoga jezik zapravo više i nije relevantan kao ograničavajudi factor

globalizacije.

Pravni faktori

Vlae zemalja mogu nametnuti niz ograničenja vezanih za slobodni tijek ljudi, kapitala, dobara i

informacija. Međutim, zahvaljujudi međunaronim institucijama poput MMF-a, WTO-a te raznim

regionalnim integracijama poput EU-a, ASEAN-a i NAFTA-e, nacionalne legislative postaju otvorenije

prema globalizaciji. No, neka su ograničenja i naalje prisutna. Primjerice, u nekim zemljama kao što su

Kina i Indija, ali i europskim zemljama, sektori poput telekomunikacija, bankovnog sektora i meija još su

uvijek po snažnom ržavnom kontrolom. Očito je a vlae zemalja nastoje zaštititi strateški važne

sektore i ulažu velike napore kako bi putem raznih ograničenja otežale ulazak stranoga kapitala u te

sektore. Primjerice, u vojnoj industriji su izrazito velika ulaganja u istraživanja i razvoj te su mogudnosti

ostvarivanja ekonomije obujma znatne. Dakle, tu je globalizacijski pristup opravan, no nije zaživio zbog

ržavnih ograničenja.



11

1.3. Prednosti i nedostaci globalizacije

Prednosti globalizacije mogu se promatrati iz mikroperspektive odnosno poslovne, i iz makroperspektive

onosno ruštvene perspektive.

Na poslovnoj se razini prenosti globalizacije mogu grupirati u četiri kategorije: troškovi, vrijeme, učenje

i arbitraža.

1. Troškovne prenosti

Smanjenje troškova postiže se, s jene strane, stanarizacijom proizvoa i jačanjem pregovaračke modi

spram obavljača te, s druge strane, organiziranjem sustava nabave i distribucije koji se temelji na

prednostima lokalnih faktora. Primjerice, Otis je smanjio troškove proizvonje izala za 30% ka je uveo paneuropsku strategiju.

2. Vremenske prednosti

Riječ je o skradivanju vremena potrebnog za izlazak novog proizvoa na tržište u ranijim fazama životnog

ciklusa. U multinacionalnom pristupu inozemne poružnice troše puno vremena prilagođujudi proizvo

lokalnom tržištu što rezultira neefi kasnim upravljanjem životnim ciklusom proizvoa, jer se najvedi io

proaje ostvaruje tek nakon ugog procesa prilagođivanja proizvoa lokalnom tržištu.

3. Prenosti učenja

Prijenos informacija i razmjena iskustava među inozemnim poružnicama rezultira kumuliranim znanjem

koje osigurava konkurentsku prenost. Primjerice, tajlanska poružnica Unilevera je oblikovala i

implementirala strategiju proizvodnje i prodaje sladoleda koja se potom rabila kao obrazac za druge

azijske zemlje, osiguravajudi Unileveru poziciju inustrijskog vođe. Svakako se mora naglasiti kako je

korist o učenja pozitivna ako se iskustva iz jedne zemlje mogu primijeniti u drugoj inozemnoj

poružnici. U suprotnom, pojavljuje se trošak vremena: vrijeme spoznavanja pogreške i učenja o

poslovnoj okolini i makrookolini poružnice u rugoj zemlji. Primjerice, Euro Disneyland u blizini Pariza

imao je gubitak vremena od dvije godine zbog transfera iskustva s Floride i iz Kalifornije koje nije

pomoglo europskomu menažmentu.



12

4. Prenosti arbitraže

Riječ je o prenosti koja se ostvaruje kaa globalna korporacija koristi resurse jedne zemlje za

ostvarivanje koristi u drugoj zemlji. Tako ostvarena prednost je direktna konkurentska prednost ili

inirektna troškovna prenost.

Prenosti globalizacije na makrorazini onosno iz ruštvene perspective prikazane su u tablici 1.2. No,

Ricardo upozorava i na neostatke globalizacije u smislu koncentracije modi, negativnih efekata na

radnu snagu u razvijenim i nerazvijenim zemljama, otežanu zaštitu nacionalnih interesa i sl.

Tablica 1.2. Društvene koristi o globalizacije

Argumenti za globalizaciju Argumenti protiv globalizacije

specijalizacija povedava trgovinu čime se stvarabogatstvo za sve ržave

veliki pritisci na radnu snagu razvijenih zemalja iradnu snagu zemalja u razvoju

troškovna efi kasnost smanjuje infl aciju

stanarizacija ukusa potrošača; nestaju

različitosti

troškovna efi kasnost smanjuje cijene proizvoda

čime poveda bogatstvo potrošača

ominacija najsnažnijih multinacionalnih

korporacija; mod je koncentrirana u malom broju

globalnih korporacija

bolja alokacija prirodnih, financijskih i ljudskih

resursa

uništavanje prironog okoliša zbog pretjerane

eksploatacije prirodnih resursa

slobodna trgovina smanjuje korupciju

otežana je zaštita nacionalnih interesa, kultura i

vrijednosti

Pristup lokalne ogovornosti rezultat je ograničavajudih faktora odnosno barijera globalizacije. Primjena

pristupa lokalne odgovornosti, umjesto standardizacije i koordinacije, također može rezultirati nizom

koristi.

Globalizacija definitivno ugrožava koncept ržava. Wall i Rees navoe tri gubitka s kojima se suočavaju

ržave u borbi s globalizacijom:

Gubitak kompetencija

Gubitak autonomije

Gubitak legitimiteta



13

1.4. Utvrđivanje stepena globalizacije

Matrica globalne integracije/lokalne odgovornosti

Pritisak globalizacijskih i lokalizacijskih faktora nije ientičan za sve inustrije. S obzirom na to a

globalizacijski i lokalizacijski faktori mogu znatno utjecati na uspješnost strategije pouzeda, Prahalad i

Doz su osmislili alat za ocjenu utjecaja naveenih faktora na pojeine inustrije. Riječ je o matrici

globalne integracije/lokalne odgovornosti unutar koje se pozicioniraju industrije i industrijski segmenti

temeljem ocjene pritiska globalizacijskih faktora i ocjene pritiska lokalizacijskih faktora.

Slika 1.4. Matrica globalne integracije/lokalne ogovornosti za različite inustrije

Slika 1.5. Matrica globalne integracije/lokalne ogovornosti za različite segmente unutar industrije

telekomunikacijskih usluga

Iz slika se mogu uočiti tri situacije u kojima se mogu nalaziti industrije odnosno industrijski segmenti:



14

tip I. kada dominantno djeluju globalizacijske sile te se mali broj konkurentskih prednosti

ostvaruje uvažavanjem lokalnih faktora; važna je brzina, efikasnost i učenje; to su globalne

inustrije (primjerice, mikročipovi, civilno zrakoplovstvo i sl.)

tip II. kaa ominantno treba uvažavati lokalizacijske faktore, a fleksibilnost, blizina i brzina

ogovora su konkurentske sposobnosti pouzeda (primjerice, maloprodaja hrane, fiksne

telekomunikacije i sl.)

tip III. kaa istovremeno jeluju globalizacijski i lokalizacijski faktori te se konkurentnost postiže

paralelnim postizanjem globalne integracije, koordinacije, fleksibilnosti i blizine. Danas najvedi

broj industrija spada upravo u ovu kategoriju.

1.5. „Snažna globalizacijska teza“ i antiglobalizacijski pokret

U posljednje su vrijeme vrlo glasne kritike tzv. antiglobalizacijskog pokreta čiji pristaše ne samo a

napadaju i kritiziraju multinacionalne korporacije ved i međunarone institucije poput MMF-a. Jedan od

glavnih ciljeva antiglobalizacijskog pokreta je isticanje nejednakosti u svijetu, ali i borba protiv politike

međunaronih institucija poput MMF-a i Svjetske banke. Veliki kritičar MMF-a je Joseph Stiglitz. On je od

1997. o 2000. goine obnašao funkciju glavnog ekonomista i potpredsjednika Svjetske banke,

sestrinske institucije MMF-a. Stiglitz kritizira MMF-ova rješenja za ekonomske krize jer stručnjaci iz

MMF-a daju istovjetne preporuke za sve ekonomske krize: smanjenje ržavne potrošnje, eregulacija i

liberalizacija sektora te privatizacija ržavnih pouzeda.

Najviše je sljebenika antiglobalizacijski pokret obio na Zapau, tj. u razvijenim zemljama, jer su

razvijeni prvi postali svjesni neostataka globalizacije. Nažalost, antiglobalisti su nedovoljno ujedinjeni

pa nemaju jenu, jasnu i jeinstvenu, politiku koja bi upravljala njihovim akcijama, ved se cijeli pokret

katkada doima konfuzno i nejasno. Usprkos tome, pojedine akcije antiglobalista imale su utjecaja na

svjetske oluke i politiku modnika te su se njihove poruke proširile iljem svijeta.

1.6. GLobalizacija i međunaroni menažment

Međukulturološki menažment opisuje organizacijsko ponašanje unutar ržava i kultura; uspoređuje

organizacijsko ponašanje među ržavama i kulturama te, najvažnije, pokušava razumjeti i poboljšati

interakciju među suranicima, klijentima, strateškim partnerima iz različitih ržava i kultura.



15

Komparativni menažment obuhvada istraživanje i uspoređivanje prakse menažmenta u različitim

kulturama kako bi se utvrdile kulturološke razlike, njihovi izvori te utjecaji na temeljne principe i

opdenito praksu menažmenta. Komparativni menažment je novo poručje u okviru menažmenta

koje se sve brže razvija s porastom internacionalizacije i globalizacije poslovanja i spoznaje o presudnom

utjecaju kulture na menažersku praksu i način obavljanja posla. U tom kontekstu, međukulturološki

menažment je zapravo segment komparativnog menažmenta koji efinira kulturu kao polaznu,

nezavisnu varijablu pri istraživanju stavova, ponašanja i jelatnosti menažmenta.

Ovisno o tome je li fokus usporeba ili pradenje interakcija, razlikuju se međukulturološki menažment i

interkulturološki menažment. U svom pristupu međukulturološki menažment uspoređuje ponašanja i

jelatnosti menažmenta i lokalne poslovne običaje među različitim zemljama, a sve s ciljem utvrđivanja

onog što je specifično za pojeinu ržavu, i onog što je univerzalno. Za razliku o toga, temeljna namjerainterkulturološkog menažmenta je pratiti interakcije među poslovnim ljuima, organizacijama,

zaposlenicima, menažerima s različitom nacionalnom onosno kulturološkom pozadinom.

2. PROCES INTERNACIONALIZACIJE I MEĐUNARODNO PREDUZEĆE

2.1. Definiranje fenomena internacionalizacije

Internacionalizacija označuje proces širenja poslovanja u rug ezemlje, a može se realizirati na različite

načine. U prošlosti se najčešde kao strateški cilj internacionalizacije navoilo povedanje prodaje.

Međutim, strateški ciljevi onosno motivi za internacionalizaciju znatno su više složeni i heterogeni.

2.1.1. Strateški motivi internacionalizacije

U potrazi za tržištem, kao kriteriji za selekciju zemlje u koju de se širiti korporacija najčešde se uzimaju:

a) veličina tržišta

b) rast tržišta

c) postojanje privlačnih skupina potrošača i

d) potražnja za proizvoima onosno uslugama koje nui korporacija.

Ko uslužnih pouzeda se, kao motiv za internacionalizaciju, često navoi i pradenje klijenata u njihovoj

internacionalizaciji.



16

U potrazi za resursima kao kriteriji za selekciju zemlje u koju de se širiti korporacija najčešde se navoe:

a) ostupnost važnih resursa

b) trošak resursa i

c) alokacija važnih resursa u zemlji (jesu li ti resursi pod kontrolom malog broja organizacija ili ne)

Osim prironih resursa, motiv za internacionalizaciju može biti pristup lokalnim znanjima,

sposobnostima, tehnologiji i inovacijama, odnosno pristup strateškim sposobnostima. Ako je pristup

strateškoj imovini onosno sposobnostima motiv za internacionalizaciju, taa se izbor zemlje u koju de

se internacionalizirati korporacija temelji na sljeedim kriterijima:

a) inovativnost zemlje

b)

sofisticiranost potražnje c) raspoloživost potpornih i povezanih industrija te

d) postojanje inovacijskih klastera u industriji.

Postizanje efikasnosti najčešde se onosi na smanjenje troškova u procesu proizvodnje. Cilj je iskoristiti

oređene lokacijske prenosti za specifične aktivnosti i izajniranje cjelokupne proizvodnje kako bi se

racionalizirao proces proizvodnje. Ako je postizanje efikasnosti motiv za internacionalizaciju, tada se

izbor zemlje u koju de se internacionalizirati proizvonja temelji na sljeedim kriterijima:

a) troškovima proizvonje u po jedinim zemljama

b) ualjenosti o važnih tržišta (jer utječe na troškove istribucije)

c) mogudnosti integriranja svih procesa u jeinstven prekogranični proces i

d) ostupnosti resursa i ogovarajudih obavljača.

Pradenje inustrijskih vođa se također navoi kao motiv za internacionalizaciju.

Razloge uključivanja u međunarono poslovanje mogude je grupirati u četiri kategorije: proizvodne,

tržišne, konkurentske i financijske.



17

1. proizvodni faktori

a) efi kasnije korištenje proizvonih kapaciteta

b) proužetak životnog ciklusa proizvoa

c) fleksibilnije upravljanje proizvodnim asortimanom i

d) usavršavanje proizvonje i pradenje tehnoloških promjena

2. tržišni faktori

a) neovoljni potencijal i/ili rast omadeg tržišta

b) pradenje velikih kupaca pri njihovu izlasku na inozemna tržišta

c) or ijentacija na tržišnu iverzifi kaciju kao pravac rasta i razvoja

d) smanjivanje ovisnosti o jenom tržištu i

e) korištenje prenosti različitih stopa ekonomskog razvoja među zemljama, akle time i

različitih tržišnih potencijala 3. konkurentski faktori

a) upoznavanje sa snagama i mogudnostima međunarone konkurencije

b) stjecanje međunaronoga konkurentskog i poslovnog iskustva

c) korištenje prenosti povoljnije konkurentske strukture

d) obrana postojede konkurentske pozicije i

e) popravljanje imiža na omadem tržištu

4. finansijski faktori

a) osiguravanje potrebnih deviznih sredstava

b) efi kasnije upravljanje strukturom ukupnih troškova

c) brži povrat ulaganja

d) bolje fi nancijsko uravnoteženje kroz različite forme poslovnog povezivanja i suradnje te

e) postizanje viših cijena i vedeg profi ta u inozemstvu

2.1.2. Modaliteti internacionalizacije

Važno je naglasiti kako se internacionalizacija i omade tržište međusobno ne isključuju. Naime, proces

internacionalizacije može se zbivati i na omadem tržištu, stoga je važno razlikovati vanjsku i unutrašnju

internacionalizaciju. Razlika između vanjske i unutrašnje internacionalizacije prikazana je na slici 2.2.



18

Slika 2.2. Vanjska i unutrašnja internacionalizacija

Proces unutrašnje internacionalizacije ostvaruje se na omadem tržištu, a posljeica je globalizacije

tržišta. Riječ je o inozemnim pouzedima koja aktivno posluju na omadem tržištu. Taj process

internacionalizacije i stjecanja međunaronoga poslovnog iskustva odvija se putem uvoza, korištenja

strane licence ili franchisinga, strateškog partnerstva i zajeničkog ulaganja na omadem tržištu i, u

konačnici, otkupom o strane inozemne korporacije. Proces vanjske internacionalizacije ostvaruje se na

inozemnim tržištima aktivnim obavljanjem aktivnosti ili projekata u dvije ili više različitih zemalja. Riječ jeo izvozu, ustupanju licenci, franchisingu, strateškom partnerstvu na inozemnom tržištu, zajeničkom

ulaganju i, u konačnici, osnivanju vlastitih poružnica izvan nacionalnih granica.

2.2. Evolucija procesa internacionalizacije

Vedina međunarono orijentiranih pouzeda postupno je stjecala svoje iskustvo u međunaronom

poslovanju. Najčešde je put evolucije međunaronog poslovanja započinjao s inirektnim izvozom,

irektnim izvozom te kooperativnim aranžmanima poput licence, franchisinga i sl. U sljeedim fazama

evolucije međunaronog poslovanja rabe se zajenička ulaganja, spajanja i preuzimanja, izravna

inozemna ulaganja i strateški savezi. Koji su motive za stjecanje iskustva u međunaronom poslovanju?

U literature se navode dva glavna motiva za internacionalizaciju:



19

1. proizvodno-tržišni motiv (temeljen na velikim ulaganjima u istraživanje i razvoj kao i

proizvodnju), tzv. pravac diverzifikacije i

2. tržišni motiv (temeljen na limitiranosti omadeg tržišta), tzv. pravac ekspanzije.

Nakon preispitivanja izvozne kompetentnosti, ozbiljna međunarono orijentirana pouzeda prolaze kroz

pet faza internacionalizacije.

Slika 2.3. Evolucija procesa internacionalizacije

2.2.1. Obrasci internacionalizacije industrije

Proces internacionalizacije mogude je opisati i na ruge načine. Internacionalizacija se realizira kroz

trgovinu odnosno prodaju i isporuku obara i usluga iz jene ržave u rugu te putem izravnih ulaganja.

Temeljem toga mogude je ientifi cirati različite tipove inustrija u ovisnosti o stupnju i načinu

internacionalizacije.

Slika 2.4. Obrasci internacionalizacije industrije



20

U zaštidenim inustrijama vedinom posluju nacionalna pouzeda. U tim industrijama postoji zaštita o

uvoza kao i od inozemnih ulaganja, no i priroda proizvoda i usluga je lokalnoga karaktera. Riječ je o

fragmentiranim, uslužnim jelatnostima poput kemijskih čistionica, automehaničarskih usluga,

pogrebnih usluga i sl. Tu također spaaju proizvodnje malog opsega poput rekonstrukcije građevinskih

objekata ili pak industrije s proizvodima kratkog roka trajanja.

Multiomade inustrije se internacionaliziraju putem izravnih inozemnih ulaganja, dakle gdje

međunarona trgovina nije moguda (konzultantske usluge, investicijsko bankarstvo, hotelijerstvo i sl.) ili

je riječ o nacionalno iferenciranim proizvoima (glazbena industrija).

Globalne industrije su primjerice automobilska inustrija, inustrija elektroničkih uređaja i farmaceutika.

Dakle, riječ je o inustrijama gje su jenako važne i međunarona trgovina i investicije.

2.3. Konceptualizacija međunaronog pouzeda

U UN-u su početkom 1970-ih godina definirali multinacionalnu korporaciju kao „pouzede koje

kontrolira imovinu, tvornice, runike, proajne uree u vije ili više zemalja“. Desetak goina poslije

promijenili su i unaprijeili efi niciju, a sve više se počinje rabiti naziv transnacionalne korporacije

umjesto pojma multinacionalna korporacija. Nova definicija multinacionalne korporacije odnosno

transnacionalne korporacije označava „pouzeda koja (a) imaju poslovne entitete u vije ili više zemalja,

nevezano za pravnu formu i poručje aktivnosti tih entiteta, (b) imaju sustav olučivanja koji omoguduje

koherentne politike i zajeničke strategije koorinirane iz jenog ili više centara olučivanja, i (c) entiteti

su povezani, putem vlasničkih i rugih onosa, na takav način a jean ili više entiteta mogu utjecati na

aktivnosti drugih entiteta, a posebice pri dijeljenju znanja, resursa i odgovornosti s rugima“. Iz ove se

efi nicije vii kako je znatno važnija integracija u smislu upravljačkih aktivnosti o potpunog vlasništva

nad imovinom.



21

2.4. Mjerenje stupnja internacionalizacije međunaronog pouzeda

2.4.1. Individualni indikatori internacionalizacije

U kategoriji individualnih indikatora internacionalizacije su strukturalni indikatori, indikatori poslovanja i

relacijski indikatori.

Dio strukturalnih indikatora povezan je s inozemnim aktivnostima multinacionalne korporacije, a to su:

broj zemalja u kojima je korporacija aktivna

broj/uio inozemnih poružnica

broj/uio strateških saveza i franchising

broj/udio inozemne imovine

broj/udio dodane vrijednosti koja se stvara u inozemstvu i

broj/udio inozemnih zaposlenika.

Drugi io strukturalnih inikatora onosi se na upravljačke strukture korporacije. Među važnijim

indikatorima su:

broj burzi na kojima se trguje dionicama korporacije

broj/uio ionica u vlasništvu stranaca i

broj/udio stranaca u odboru direktora.

Dva glavna inikatora poslovanja u inozemstvu su proaja u inozemstvu (s aspekta potražnje i s aspekta

ponue) i operativna obit inozemnih poružnica.

Relacijski indikatori internacionalizacije dijele se na meke i tvrde.

2.4.2. Regionalni indikatori internacionalizacije

Ta skupina indikatora pristupa procesu internacionalizacije kao regionalnoj diverzifi kaciji i u tom smislu

postoje sljeedi inikatori: (1) inikatori regionalne koncentracije, (2) inikatori mrežne ekspandiranosti

i (3) geografske i kulturološke istance.



22

2.4.3. Kompozitni indikatori internacionalizacije

U literaturi se najčešde navoe tri ineksa internacionalizacije: indeks transnacionalnosti, indeks

rasprostranjenosti transnacionalnih aktivnosti, stupanj internacionalizacije). Za financijske

transnacionalne korporacije UNCTAD je razvio poseban ineks. Riječ je o ineksu geografske

ekspandiranosti

2.5. Povijesni razvoj međunaronih pouzeda

Prva faza povijesnog razvoja međunaronih pouzeda (faza europskih pouzeda)

Važno je napomenuti kako su to razoblje obilježavali protekcionizam, otežani uvjeti transporta, spora inepouzdana komunikacija te iferencirana nacionalna tržišta. Stoga su se europska pouzeda razvila kao

decentralizirane federacije. Decentralizirana feeracija jeluje na sljeedi način: matično pouzede

unutar federacije osigurava kapitalna ulaganja, a inozemne poružnice imaju operativnu neovisnost.

Inozemne su poružnice bile integrirane poslovne jedinice, ali sa znatnom autonomijom lokalnog

menažmenta. Nacionalne poružnice su mogle modificirati proizvone i marketinške aktivnosti kako

bi zaovoljile vrlo različite lokalne tržišne potrebe. Međusobna neovisnost poružnica bila je dodatno

potaknuta i brojnim poteškodama u transportu i komunikacijskim barijerama, što je sprječavalo

menažment matičnog pouzeda a intervenira u poslovanje pripaajudih poružnica iljem svijeta. U

tom su smislu europska pouzeda uvostručivala troškove svojih aktivnosti jer nisu efikasno koordinirala

prekogranična poslovanja, te su postizala lokalnu ogovornost na štetu globalne integracije – što su sve

bili nedostaci decentralizirane federacije.

Slika 2.5. Prva faza povijesnog razvoja međunaronih pouzeda



23

Organizacijska kultura temelji se na osobnim onosima i ima vedi poner važnosti o formalne

organizacijske strukture. Financijska kontrola je također znatno važnija o koorinacije operativnih i

tehničkih elemenata. Stil menažmenta oglea se i u spremnosti pružanja operativne neovisnosti i

strateške sloboe inozemnim poružnicama.

Druga faza povijesnog razvoja međunaronih pouzeda (faza američkih pouzeda)

Zahvaljujudi tehnološkoj superiornosti, američka su pouzeda oživjela najvedi napreak tijekom 1950-ih

i 1960-ih godina. Američka su se pouzeda razvijala kao koordinirane federacije koje obilježavaju rigine

strukture, centralizirano planiranje te prijenos znanja iz matičnog pouzeda u inozemne poružnice.

Inozemne su poružnice imale ograničenu autonomiju, ponajprije za modificiranje proizvoda u skladu s

lokalnim preferencijama.

Slika 2.6. Druga faza povijesnog razvoja međunaronih pouzeda

Za razliku o europskih ecentraliziranih feeracija, u američkim koordiniranim federacijama matično je

pouzede zaržavalo cjelokupnu kontrolu preko različitih sustava menažmenta i štabnih odjela.

Etnocentrično promišljanje menažmenta, onosno stav o superiornosti vrijednosti, stavova i poslovnih

ieja matičnog pouzeda temeljni je neostatak navedene organizacijske konfiguracije. Iako je rasla

svijest o važnosti inozemnih tržišta, aktivnosti inozemnih poružnica su se promatrale samo kao oatne aktivnosti koje trebaju uravnotežiti resurse i sposobnosti na tržištu matičnog pouzeda. Etnocentrično

promišljanje menažmenta i koorinirane feeracije potvrili su se iznimno uspješnima nakon Drugoga

svjetskog rata. No, 1970-ih godina zatvaraju se tvornice diljem svijeta, a posljedica toga su radikalne

promjene strategije i strukture međunaronih poduzeda, čime započinje nova faza povijesnog razvoja

međunaronih pouzeda.



24

Treda faza povijesnog razvoja međunaronih pouzeda (faza japanskih pouzeda)

Japanska su pouzeda započela s internacionalizacijom seamesetih goina XX. stoljeda. Japanska

pouzeda su primijenila rugačiju strategiju, fokusirajudi se na efikasnost proizvonje i iskorištavanje

ekonomije obujma. Zatim su iskoristili i znatan pa trgovinskih barijera, pa su se intenzivno širili na

svjetskom tržištu. Konkurentska se prenost temeljila na troškovnom vostvu i kvaliteti, uz vrlo strogu

kontrolu razvoja proizvoda, nabave i proizvodnje. Inozemne poružnice su imale istributivnu ulogu,

dakle, osiguravale su pristup globalnom tržištu. Takav je pristup bio usklađen s vanjskom okolinom i

konkurentskim sposobnostima pouzeda, kao i s kulturološkim i organizacijskim vrijenostima japanskih

pouzeda.

Slika 2.7. Treda faza povijesnog razvoja međunaronih pouzeda

U temeljima internih organizacijskih procesa japanskih pouzeda su snažne kulturološke vrijenosti

kolektivizma i interpersonalne harmonije.105 Naveeno se oražava na aktivnosti menažmenta poput

postizanja konsenzusa ( jap. nemawashi ) i zajeničkog olučivanja ( jap. ringi ). Olučivanje i kontrola

japanskih pouzeda zaržava se u centru (matičnom pouzedu). Tome je konzistentna centralizirana

struktura tih pouzeda prikazana na slici 2.7. Neostatak structure japanskih pouzeda je u postizanju

koorinacije na štetu nacionalne diferencijacije.



25

U tablici 2.7. sumirane su karakteristike europskih, američkih i japanskih pouzeda onosno prve, ruge i

trede faze povijesnog razvoja međunaronih pouzeda.

Tablica 2.7. Karakteristike europskih, američkih i japanskih pouzeda

3. OKOLINA MEĐUNARODNOG MENADŽMENTA

3.1. Pojmovno definiranje i imenzije međunarone okoline

Okolina međunaronog menažmenta je zapravo kumulativ dimenzija okolina svih zemalja u kojima

posluje pouzede, zatim globalne okoline i imenzija okolina ostalih zemalja u kojima pouzede ne

posluje, a koje mogu potencijalno utjecati.

Međunaronu okolinu čine svi faktori opde okoline, koji jelujuu različitim zemljama. Riječ je o faktorima

koji nisu u irektnojvezi s kratkoročnim aktivnostima organizacije, ali mogu utjecati, a često i utječu, na

ugoročno olučivanje. To su:

ekonomski

političko-pravni



26

socio-kulturalni i

geografski faktori.

3.2.1. Ekonomsko-demografske disproporcije

BDP per capita kao pokazatelj ukupne snage zemlje osobito jekoristan ka se uspoređuju vije zemlje jer

pokazuje njihovu relativnuučinkovitost. Rast BDP-a per capita signalizira rast gospodarstva te se

prikazuje kao povedanje prouktivnosti. Zemlje s vedim BDP-om per capita posebno su atraktivne za

inozemnekorporacije.

Upravo pratedi platežnu sposobnostkao bitan tržišni parametar, Czinkota prikazuje zanimljivu tržišnu

klasifikaciju zemalja:

zemlje s niskim bužetom kudanstava

zemlje s pretežno niskim bužetom kudanstava

zemlje s raslojenom strukturom ili istovremenim egzistiranjemvrlo niskog i vrlo visokog bužeta

kudanstava

zemlje s pretežno srenjim bužetom kudanstava te

zemlje s ravnomjerno raspoređenom socijalnom strukturom,tj. istovremenim egzistiranjem

kudanstava s niskim, srenjimi visokim bužetom.

Početkom eveesetih goina XX. stoljeda UN uvoi tzv. ineksljuskog razvoja (eng. Human

Development Index – HDI), a njegovauloga je mjerenje i rangiranje razine ruštvenog i gospoarskog

razvoja svake zemlje na temelju četiri kriterija:

očekivani životni vijek pri rođenju

pismenost

obrazovanje

standard ( BDP per capita).

3.2.2. Međunarona trgovina

U literaturi se razlikuju tri razoblja razvoja međunarone trgovine:

prije Prvoga svjetskog rata



27

između va svjetska rata i

nakon Drugoga svjetskog rata.121

Kontinuirano povedanje svjetske trgovine može se ustanoviti ved između 1870. goine i Prvoga svjetskog

rata. Imajudi na umu činjenicu a je prosječni goišnji rast svjetskoga ruštvenog proizvoa za

promatrano razoblje bio 2,7%,može se zaključiti a je svjetska trgovina rasla snažnije o ukupne

svjetske proizvodnje. Interesantno je naglasiti a je više o polovice svjetske trgovine u tom razoblju

potjecalo od europskih zemalja. Nakon Drugoga svjetskog rata snažno je porastao obujam svjetske

trgovine u onosu na prethona razoblja. Usporebom goišnjih stopa rasta sv jetske trgovine i

svjetskoga ruštvenog proizvoa može se ustanoviti a je svjetska trgovina, s izuzetkom razdoblja

između va svjetska rata, primjetno snažnije rasla o svjetskoga ruštvenog proizvoa.

3.2.3. Inozemna izravna ulaganja

Inozemna izravna ulaganja čine, uz vanjsku trgovinu, rugu sreišnjupolugu internacionalizacije. Po

inozemnim izravnimulaganjima se porazumijevaju prekogranična ulaganja kojimaje cilj postidi trajni

utjecaj na poslovanje pouzeda u nekoj rugojzemlji.Aktivnost portfolio ulaganja u inozemstvu ima kao

motivprihode i diverzifi kaciju rizika. Portfolio ulaganja usmjerena su profitu i špekulacijama i trebaju se

razlikovati od inozemnihizravnih ulaganja.

3.2.4. Ekonomske integracije

Zona slobodne trgovine najjednostavniji je oblik ekonomskeintegracije, u kojoj zemlje članice

eliminiranjem internih carinaosiguravaju sloboan protok robe. Riječ je o ukianju svihbarijera

slobonoj trgovini unutar zone. Ipak, svaka članicazaržava vlastite barijere i vanjskotrgovinsku

regulativu premaeksternim partnerima i zemljama nečlanicama. Upravo seneostatak koorinacije u

tarifnoj i vanjskotrgovinskoj politiciprema nečlanicama i eksternim partnerima smatra

posebnimproblemom te vrste ekonomskih integracija. Kao najpoznatija inajuspješnija zona slobodne

trgovine navoi se EFTA (eng. EuropeanFree Trae Association). U literaturi se često spominjei LAFTA

(eng. Latin American Free Trade Association), kojaje propala 1960. godine. Ipak, ideja je obnovljena

1980. godinekroz LAIA (eng. Latin American Integration Association) čiječlanice jesu: Argentina, Bolivija,

Brazil, Čile, Ekvaor, Kolumbija,Meksiko, Paragvaj, Peru, Urugvaj i Venezuela. Zemlje članiceASEAN-a



28

(eng. Association of South-East Asian Nations) iNAFTA-e (eng. North American Free Trade Area) također

imajuza cilj slobodnu trgovinu u okviru ekonomske integracije.

Carinska unija je ruga razina međuržavnih ekonomskihintegracija. Osim slobonog protoka robe

unutar unije, zemlječlanice usuglašavaju tarifnu i vanjskotrgovinsku politikuprema nečlanicama i

eksternim partnerima. Stoga je carinskuuniju kuikamo teže uspostaviti nego zonu slobonetrgovine.S

ciljem ujenačivanja uvjeta poslovanja i trgovine u svim ijelovimacarinske unije, svaka se članica mora

oredi znatnogijela svoje suverenosti. Jedinstvena carinska politika je posebnobitna za zemlje koje

međusobno graniče, kao što je bio slučajsa zemljama Beneluksa.

Zajeničko tržište je, u usporebi sa zonom slobone trgovinei carinskom unijom, mnogo složenija

razina ekonomskeintegracije. Cilj zemalja članica je uspostaviti ujenačene, jenoobraznegospoarskeonose. Nije riječ samo o ukianjutrgovačkih barijera za slobonu razmjenu robe i usluga ili

ojedinstvenoj trgovinskoj politici nego o slobodnom protokuproizvodnih faktora (slobodan izbor radnih

mjesta, slobodaizbora lokacije i slobodan protok kapitala). Upravo se slobodnimprotokom proizvodnih

faktora postiže potpuno ujenačivanjeuvjeta poslovanja. U uređivanju onosa s eksternim

partnerimanaglasak se prebacuje s tarifnih na netarifne barijere.

Ekonomska unija porazumijeva jačanje integrativnih vezazajeničkog tržišta kroz harmonizaciju

pojedinih nacionalnihekonomskih politika, osobito u monetarnoj i fiskalnoj sferi.Primjera radi,

usuglašavaju se ciljevi i mjere u pogleu svlaavanjainflacije, stvaranja novih radnih mjesta, i sl. Ako

sezemlje članice ekonomske unije oluče i za zajeničku valutu,ona je riječ i o monetarnoj uniji.

Mogude je uvesti zajeničkuvalutu, kao što je slučaj EU-a , ili se mogu fiksirati tečajevirazmjene svih

nacionalnih valuta, tako da se formira savez tečajeva.Put k uspostavljanju ekonomske unije je veoma

težak,buudi a se po pravilu moraju utvriti oređeni kriteriji konvergencije,čije postizanje je

pretpostavka stabilnosti ekonomskei monetarne unije. Riječ je o oricanju znatnog

dijelasuverenitetazemalja članica u korist supranacionalnog autoritetaekonomske unije (npr. u korist

Europskog parlamenta).

Politička unija je ultimativni tip ekonomske kooperacije jeruključuje i ekonomske i političke veze. Rai se

o najsnažnijojformi povezivanja i integracije, buudi a voi stvaranju noveržavne tvorevine. Između

članica olazi o harmonizacije iusklađivanja osnovnih principa političkoga kao i ekonomskogsustava i



29

uređenja. Politička unija pretpostavlja postojanjeekonomske i monetarne unije. Kao primjer može se

navestiSAD, iako njegova politička unija nije rezultat novije povijesti.Postoje i kontroverzne rasprave na

temu prelaska Europskeunije iz ekonomske u političku uniju. Imajudi na umu a svakaforma ekonomske

integracije ima specifi čan način prikazivanjapoataka, u tom bi slučaju poaci o vanjskoj trgovini

iizravnim ulaganjima izgleali potpuno rugačije.

3.3. Političke imenzije međunarone okoline

Politički uvjeti opisuju političko stanje i političku stabilnostneke zemlje. Karakteristike političke okoline u

prvom reu suoređene:

političkim sustavom

političkom klimom

brojem političkih stranaka.

Politički sustavi pojeinih ržava razlikuju se prema načinui stupnju političke participacije stanovništva,

tj. prema njihovusujelovanju u procesu političkog olučivanja. Na temelju naveenogakriterija ržave

mogu biti parlamentarne (otvorene) iapsolutističke (zatvorene). Vedinom inustrijski razvijene

zemljekarakteriziraju parlamentarne političke strukture, onosno emokracijai parlamentarna

monarhija.

Političku klimu oređuje politička fi lozofi ja koju slijee izabranipolitički prestavnici, a može biti

konzervativna, umjerena,liberalna i ljevičarska politička fi lozofi ja. Bitno je naglasiti a jepolitička klima

položna promjenama, tj. a nije statičnoga karaktera.Za analizu političke okoline oređene zemlje bitan

je ibroj političkih stranaka, tj. potrebno je oreiti je li konkretnaržava vostranačka, višestranačka,

činjenično jenostranačka iliformalno jenostranačka.

3.3.3. Politički rizici u međunaronom poslovanju

Politički rizici,koji su specifi čni za oređene veličine pouzeda, za oređene inustrije,za pouzeda iz

oređenih zemalja spaaju u mikropolitičkerizike, buudi a ne vrijee opdenito za sve aktivnosti i za

svainozemna pouzeda. Primjeri za mikropolitičke rizike su političkimotivirani bojkoti i protesti

organizacija za zaštitu okoliša ili zazaštitu ljuskih prava.Nasuprot tome, ako oređenaograničenja



30

vrijee za sva pouzeda u jenoj zemlji ili čak ujenoj regiji, ona je riječ o makropolitičkom riziku. Za

razliku omikropolitičkih rizika, gotovo je nemogude a pouzeda utječu navelika političkaogađanja, tj.

na makropolitičke rizike.

Nacionalizacija je proces prinunog pretvaranja imovine ili cijelogaprivatnog pouzeda u ržavno

vlasništvo. Riječ je o procesupreuzimanja imovine pojeine inozemne korporacije o stranevlae ili

ržavnih organa uz oređenu naoknau, koja ne morabiti obvezna. Ta mjera obično ima privremeni

karakter u slučajevimarata ili prironih katastrofa. To je jena o prvih i najraikalnijihekonomsko-

političkih mjera gotovo svih totalitarnih režima.Često je nacionalizacija rezultat revolucije ili rezultat

režima.

Pod konfiskacijom se porazumijeva otuđenje imovine pojeinekorporacije bez ikakve naknae. Ustvari,rai se o pravu ržave apreuzme potpunu kontrolu na imovinom pojeine korporacije.Država također

može konfiscirati imovinu oređene korporacijeili pojeinca utvri li a poslovanje nije u sklau sa

zakonom ilia se imovina iskorištava za krijumčarenje, istribuciju narkotikai ruge ranje koje su u

suprotnosti sa zakonom. Što se tiče inustrija,iskustva pokazuju a su posebno va sektora izložena

visokimrizicima. Prvi sektor je primarni sektor i rugi je uslužni sektor(poput bankarstva, osiguranja,

transportnih pouzeda i sl.).

Inozemne korporacije mogu biti izložene pladanju posebnih ilipovedanih poreza, što je posebna vrsta

političkog rizika i iskriminacije. Porezni rizik proizlazi posebno iz nesigurnosti i nestabilnostiporezne

politike zemlje poružnice. Transferni se rizik oglea prvenstveno u ograničenjima investitoraa

raspolažu profi tom i kapitalom u inozemstvu. Vedinom su taograničenja karakteristična za zemlje

poružnice koje imaju problemas trgovinskom i platnom bilancom te pokušavaju spriječitioljev eviza.

Administrativni rizik za inozemnu korporaciju proizlazi iz višestrukihpropisa vlae zemlje poružnice

kojima se ograničavasloboa jelovanja, primjerice, oređivanjem minimalnog ujelaomade rane

snage i ograničavanjem proizvonje.

3.3.4. Upravljanje političkim rizicima u međunaronomu menažmentu

Kao mjere aktivnog upravljanja političkim rizikom pouzede može uporabiti:

stimuliranje lokalne ekonomije



31

zapošljavanje lokalnog stanovništva

prepletanje vlasništva i imovine

iskazivanje ruštvene brige

političku neutralnost i

diskretno lobiranje.

3.4.1. Pravni sustav

Običajno ili anglosaksonsko pravo(eng. Common Law) jest pravo bazirano na traiciji i praksi izprošlosti i

posebno je tipično za anglosaksonski prostor ( VelikaBritanija, SAD, Australija, Inija, Egipat). Sustav

građanskog prava (eng. Coe Law) počiva na sveobuhvatnimpravnim propisima, što znači a pisane

norme ponašanjatrebaju obuhvatiti sve previive forme njihove primjene. Zasnivase na rimskom pravu

i primjenjuje se u gotovo svim europskimzemljama, primjerice, u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i

Švicarskoj.

Tredi prepoznatljiv pravni sustav u svijetu je tzv. vjersko pravo.Posebno rašireno je šerijatsko pravo, koje

se primjenjuje u 27 zemalja.

3.4.2. Pravni problem

Identifi cirana složenost prionosi nizu specifi čnih pravnih problema o kojih se posebno izdvajaju:

problem jurisdikcije - Kako ne postoji jeinstven i usuglašen poslovno-pravni okviru

međunaronim razmjerima, mogudi su konfl ikti i sukobipravne priroe između pojeinih



32

ržava, između pouzeda iržava, kao i između pojeinih pouzeda. Problem

jurisdikcijepojavljuje se u dvije dimenzije:

problem naležnosti pravnog sustava

problem naležnosti sua.

problem eksteritorijalnosti - pravno regulativna imenzija po kojoj jena ržava može

primjenjivati svoje pravne propise i na aktivnosti izvan svojih granica.

problem zaštite intelektualnog vlasništva - intelektualno vlasništvo kao nematerijalno obro

može uživati zaštitu na osnovi različitih razina isključivih prava koja su slična vlasničkim; Prava

intelektualnogavlasništva ijele se na vije grupe:

1. Autorsko pravo je isključivo pravo autora na raspolaganjenjihovim književnim,

znanstvenim ili umjetničkim jelima,te jelima iz rugih poručja stvaralaštva.

2.

Inustrijsko vlasništvo obuhvada prava kojima proizvođačištite o konkurenata svojeposlovne interese, položaj natržištu i srestva uložena u istraživanje, razvoj i promociju.

problem mita i korupcije - Korporacija nastoji a avanjem mita, tj. raznim oblicima pladanja ili

pružanjem oređenih ustupaka, priobije buude partnere i kupce, brže zaključi ugovor kao i

izbjegne njegovo mogude otkazivanje, umjetno izgradi konkurentnost te dodatno motivira javne

i aministrativne ranike u zemlji poružnice

3.4.3. Načini prevlaavanja pravnih problema

U svrhu prevladavanja prethodno prikazanih problema pravneprirode korporacije koje posluju izvan

granica nacionalneržave trebaju poznavati pravne norme i pravne sustave zemljeonosno zemalja u

kojima posluju ili imaju namjeru poslovati.Komparativnim poznavanjem pravnih normi i pravnih

sustavau međunaronim razmjerima, međunarono orijentirano pouzedeima mogudnost minimiziranja

pravnih problema. Tijekompregovora i prilikom zaključenja ugovora posebna se pozornostmora usmjeriti

preciznom defi niranju odgovornosti poslovnihpartnera. Također treba jasno previjeti i navesti

konkretneoblike pravne zaštite, jurisikcijske i arbitražne klauzule, te se usamom ugovoru moraju

maksimalno poštovati sve pravne, političkei kulturološke specifi čnosti različitih okolina.



33

3.5.2. Inikatori utjecaja tehnološke okoline na međunarono poslovanje

Tehnološka platna bilanca (eng. technologicalbalance of payment) obuhvada sve transfere novca, tj.

svapladanja među zemljama onosno pouzedima vezana za kupnjui proaju tehničkog i/ili

znanstvenoga znanja. Pri tome se uglavnomobuhvadaju prihoi i rashoi za kupnju onosno proaju

patentnihprava, licenci, direktni know-how transfer, autorska pravaitd.

Patenti i statistički poaci o patentima, uz poatke o istraživanju i razvoju, spaaju u najvažnije i

najčešde korišteneinikatore u istraživanjima tehnoloških promjena.Patenti su po efi niciji

izravanrezultat procesa invencije, o kojega se očekuje komercijalizacija.

Struktura izvoza - Udio proizvoda visoke tehnologije u ukupnomizvozu traicionalni je tehnološkiinikator. Ustvari, nastoji seprikazati pozicija ili specijalizacija oređene zemlje u međunaronojtrgovini.

Izvajanja za istraživanje i razvoj - Tradicionalni izvori gospodarskograsta (primjerice, akumulacija

kapitala putem fizičkihkapitalnih ulaganja) gube na važnosti, a u sreište pozornosti olazeulaganja u

nematerijalna obra (eng. intangible assets), kaošto su istraživanje i razvoj te obrazovanje. Po

ulaganjima u istraživanjei razvoj prevoe Izrael, Šveska i Finska.

Ljudski kapital, kao mjera kompetentnosti, imavažnu ulogu u poručju inovacija. Na makroekonomskoj

razinimože se jasno prikazati pozitivan onos između razine obrazovanjai ukupnoga gospoarskog rasta.

OECD je izračunao a priprosječnom proužetku obrazovanja za jednu godinu raste BDPper capita za 4

o 6%.171 Iz tog razloga ljuski kapital ima sreišnjuulogu u nacionalnim strategijama inovacija.

3.6.1. Analiza atraktivnosti zemlje

Klasifikacija zemalja u pogledu atraktivnosti zaposlovanje: zemlja pogodna za investicije

zemlja pogona za ugoročne aktivnosti s malim ujelom kapitala(primjerice, licenciranje)

zemlja pogodna samo za vanjsku trgovinu

zemlja nije pogodna za poslovne transakcije



34

3.6.2. CAGE okvir za analizu udaljenosti zemlje

Da bi se uočila stvarna razlika između matične zemljei zemlje poružnice ili nekih rugih zemalja koje se

analiziraju,često se koristi CAGE obrazac. CAGE je akronim za četiri širekomponente ualjenosti:

kulturološku, aministrativnu, geografskui ekonomsku (eng. cultural, administrative,

geographic,economic). Iako se te komponente često preklapaju, ipak je korisnonačiniti razliku između

njih buudi a označuju vrlo različiteizazove i prilike. Pomodu CAGE obrasca Ghemawat nastojipomodi

pouzedima a prepoznaju ključne razlike u konkretnojokolini te da dobiju temelj za razlikovanje zemalja

koje su poključnim imenzijama relativno bliske o onih koje su relativnoualjene.

4. VAŽNOST NACIONALNE KULTURE U MEĐUNARODNOM MENADŽMENTU

4.1. Pojmovno oređenje, elementi i razine nacionalne kulture

Kulturu je mogude efi nirati u užem i širem smislu.

Kultura u užem smislu je ukupni način života socijalne grupe onosno ruštva koji uključuje jezik,

znanje, umjetnost, tradiciju, običaje, zakone i sve ruge materijalne i nematerijalne proizvode

ruštvenog života koji se prenose s generacije na generaciju.

Kultura u širem smislu je opdi obrazac ponašanja temeljen na vrijednostima i uvjerenjima koja se

razvijaju tijekom vremena u nekom ruštvu. To su zajenička znanja, uvjerenja, vrijednosti, norme,

ponašanja i načini mišljenja članova nekog ruštva.

Bitne karakteristike kulture su a se ona stječe, onosno a je naučena, zajenička, transgeneracijska i

kumulativna, simbolička, strukturirana i adaptivna.

Hofstede je zaslužan za najpopularniju efi niciju kulture koja ujeno upuduje na izvore i važna svojstva

culture: „Kultura je kolektivno programiranje svijesti koje razlikuje članove jene grupe ili kategorije

ljui o rugih.“ Pod pojmom svijesti (eng. mind ) podrazumijeva se misliti, osjedati i jelovati s

pripaajudim posljeicama (vjerovanjima, stavovima i vještinama). Hofstedeov pojam kulture u velikoj



35

mjeri sliči konceptu habitusa francuskog sociologa Bouriena. „Oređene okolnosti rezultiraju

habitusom – sustavom permanentnih i prenosivih tendencija.

Saržaj pojma nacionalne culture je ilustrativno mogude objasniti s tri skupine elemenata:

1. temeljne pretpostavke – apstraktni, temeljni io culture, onose na ljue i okruženje, ljusku

prirou, međuljuske onose, ljudske aktivnosti, istinu i zbilju te vrijemE

2. vrijednosti i uvjerenja – bazična, relativno trajna uvjerenja i koncepcije poželjnog koje pružaju

opde stanare za prosubu konkretnih ponašanja, jela i ciljeva te svojevrsne kriterije za

ocjenu onog što je obro ili loše, prihvatljivo ili neprihvatljivo, i stvaranje iniviualnih i grupnih

preferencija; Vrijenosti, kao apstraktna, poopdena načela i stanari ponašanja, imaju vije

dimenzije: smjer i intenzitet;

Hofstede defi nira tri tipa vrijednosti: vrijednosti vezane za druge ljude,

vrijednosti prema stvarima odnosno prema ne-ljudskom okruženju i

vrijednosti prema Bogu i samome sebi.

3. ponašanje – vidljivi dio kulture koji mogu identifi cirati i vanjski promatrači, no prava jeinterpretacija moguda jeino od strane pripanika otične culture

4.2. Kulturološka stabilnost, različitost i sinergija

Na slici 4.3. dan je mehanizam koji prikazuje kako se u vremenu oržava (onosno ne oržava) stabilnost

kulture i pripaajudih obrazaca. Sreišnje mjesto pripaa ruštvenim normama onosno vrijednosnom

sustavu. Izvor ruštvenih normi su faktori okoline poput povijesti, ekonomije, geografi je, demografi je,

tehnologije, urbanizacije i drugih. Vanjski faktori (prirodni i ljudski faktori) također jeluju na stabilnost i

nestabilnost ruštvenih normi, no njihovo djelovanje je posredno.



36

Slika 4.3. Stabilnost kulturoloških obrazaca

Društvene norme onosno sustavi vrijenosti jeluju na oblikovanje i funkcioniranje niza institucijapoput obitelji, obrazovnog sustava, političkog sustava, religije, ruštvene stratifi kacije, zakonoavstva i

slično. Jenom oblikovane institucije jeluju u smjeru jačanja ruštvenih normi i zapravo teško mogu

jelovati na mijenjanje kulturoloških obrazaca. Točnije, ruštvene institucije ili se mijenjaju, a da pri

tome ne djeluju na vrijednosni sustav, ili nastaju nove institucije koje de se opet aaptirati postojedemu

vrijednosnom sustavu.

Naalje, rugi oraz pozicije nacionalne kulture u kontekstu menažmenta i suvremenih gospodarskih

trenova je kulturološka različitost onosno upravljanje raznolikošdu. Kulturološka različitost efi nirana

je kao postojanje različitih kultura među ruštvima i unutar njih, te kao različitost grupa zaposlenika

unutar organizacije s obzirom na njihov kulturološki, etnički, obrazovni, spolni, odnosno demografski

background te kao različitost potrošača. Ona nije činjenica samo multinacionalnih korporacija koje

posluju u različitim zemljama i kulturama iljem svijeta, nego je sastavni dio svih organizacija u kojima

rade ljudi različitih vrijenosti i rugih bitnih karakteristika.

Temeljne strategije upravljanja raznolikošdu jesu:

1. Strategija „naš nač in - jeini način“ specifi čna je za situacije kaa menažer ne prepoznaje ili

pak ignorira kulturološku različitost i utjecaj kulturoloških različitosti na organizaciju

2. Strategija „naš nač in - optimalan način“ specifi čna je za situacije kaa menažer prepoznaje

kulturološku različitost kao izvor problema i pokušava minimalizirati njezino jelovanje na



37

organizaciju. Najčešde menažeri pribjegavaju minimalizaciji kulturoloških različitosti putem

oblikovanje monokulturološke rane snage.

3. Strategija „naš i njihov nač in u kreativnoj kombinaciji – optimalan način“ zove se još i sinergijska

strategija. Dakle, dok prva i ruga strategija ignoriraju i umanjuju važnost kulturoloških razlika,

sinergijski pristup promatra kulturološku različitost kao potencijalni izvor prenosti i

nedostataka za organizaciju. Tim se pristupom pokušavaju ukloniti nedostaci i reducirati

potencijalni problemi proizašli iz kulturološke različitosti, a a se pri tome ona ne umanjuje.

Također, io te strategije je i razvijanje menažera i suranika, osjetljivih na kulturološku

različitost i vještih u pretvaranju kulturološke različitosti u prenost za konkretnu organizaciju

4.3. Dimenzije nacionalne kulture

Tablica 4.2. Pregle strategija kulturološkog istraživanja

4.3.1. Dimenzije nacionalne kulture s teorijskim uporištem

Kluckhohn i Strotbeck su 1961. goine osmislili višeimenzionalnu klasifi kaciju kulture koja se temeljila

na sljeedim vrijenostima i pripaajudim krajnostima:

(1) procjeni ljudske prirode (negativno ili pozitivno)

(2) odnosu ljudi prema prirodi (objekt ili subjekt)

(3) vremenskoj orijentaciji (prema prošlosti ili prema buudnosti)

(4) orijentaciji prema aktivnostima (postojati ili raditi) i

(5) onosu prema ljuima (autoritaran ili iniviualistički)



38

4.3.2. Dimenzije nacionalne kulture s empirijskim uporištem

WVS (eng. World Value Survey ) je, s više o 60 000 ispitanika u 43 ržave te prestavljajudi oko 70%

svjetskog stanovništva i obuhvadajudi 360 pitanja iz svih poručja života, poput ekologije, ekonomije,

obrazovanja, obitelji, rada, zdravlja, religije, politike it., ao važan oprinos komparativnim

kulturološkim istraživanjima. Faktorskom analizom utvrđena su va faktora koja je Inglehart stavio pod

zajenički nazivnik kao „ključne kulturološke imenzije“, a objašnjavaju 51% varijance: „blagostanje

nasuprot preživljavanju“ s 30% varijance i „ svjetovno-racionalni autoritet nasuprot tradicionalnom

autoritetu“ s 21% varijance.

GLOBE (eng. Global Leadership and Organizational Behaviour Effectiveness) projekt je Housea i velikog

broja drugih znanstvenika, a premet istraživanja su onosi među kulturama različitih ruštava, zatimorganizacijskih kultura i vodstva.

Tablica 4.3. Definicije dimenzija nacionalne kulture prema GLOBE modelu



39

4.4. Hofstedeov doprinos dimenzioniranju nacionalne culture

Hofstee je pružio najznačajniji i najutjecajniji oprinos organizaci jskoj antropologiji i međunaronomu

menažmentu. Kao preavač na brojnim sveučilištima iljem svijeta, kao osnivač i prvi ravnatelj IRIC-a

( eng. Institute for Research of Intercultural Cooperation) te kao jedan od najcitiranijih autora prema

Social Science Citation Indexu, ostavio je uboki trag na poručju međunaronog menažmenta.

Zaslužan je i za najpopularniju efi niciju kulture.

Angažiran kao voedi istraživač u IBM-ovu uredu za Europu, u razdoblju između 1967. i 1969., Hofstede

je proveo istraživanje s više od 60.000 ispitanika, zaposlenika IBM-ovih poružnica u 53 zemlje. Upitnik

je imao okvirno 160 pitanja preveenih na službeni jezik zemlje (ukupno 18 jezika). Polazna je ideja

istraživanja bila razvoj organizacije i u tom smislu projekt je prezentiran kao menažerski alat zanapreak organizacije, a ne kao istraživački projekt o kulturološkim razlikama. Istraživanje je ponovljeno

u razoblju između 1971. i 1973. s izmijenjenim upitnikom i 60 000 ispitanika (30 000 ispitanika iz prvog

istraživanja, 20 000 novozaposlenih u IBM-u i 10 000 koji nisu sujelovali u prvom istraživanju) u 71

zemlji.

Faktorskom analizom Hofstede je defi nirao 4 faktora, odnosno 4 dimenzije nacionalne kulture: (1)

istanca modi , (2) izbjegavanje neizvjesnosti , (3) individualizam/kolektivizam i (4) masculinity/

femininity , a naknadno je dodana peta dimenzija ugoročna/kratkoročna vremenska orijentacija.

Naknano oana peta imenzija rezultat je zajeničkog napora Hofstedea i Bonda koji su uočili kako su

upitnici IBM-a i RVS-a (eng. Rokeach Value Survey ) pristrani jer polaze o zapanjačke kulture i

zapanjačkih vrijenosti.238 Stoga je oblikovan upitnik CVS-a (eng. Chinese Value Survey ) u suradnji s

kineskim sociolozima, polazedi o nezapanjačkih vrijenosti kako bi se potvrile ili odbacile dimenzije

nacionalne kulture Hofstedea kao univerzalne. Rezultati istraživanja potvrili su tri IBM-ove dimenzije

(istancu modi, iniviualizam/kolektivizam i masculinity/femininity , dakle bez dimenzije izbjegavanja

neizvjesnosti) i utvrili novu imenziju originalnog naziva „ konfucijevska rana inamika“, onosno

naknano nazvanu ugoročna/kratkoročna vremenska orijentacija.



40

4.4.1. Distanca modi – dimenzija nacionalne kulture, defi nicija i karakteristike

Tablica 4.5. Distanca modi kao ruštvena norma

4.4.2. Izbjegavanje neizvjesnosti – dimenzija nacionalne kulture, defi nicija i karakteristike

Velika mjera neizvjesnosti rezultira uznemirenošdu, stoga je razumljiva potreba ljudi za pronalaženjempostupaka i alata upravljanja neizvjesnošdu. Tehnologija, zakoni i religija znatno prionose uspješnom

upravljanju neizvjesnošdu. Tehnologija ima ulogu upravljanja neizvjesnošdu koje su uzrokovane

djelovanjem prirodnih sila, zakoni su vezani za ponašanje rugih, a religija se odnosi na onaj aspect

neizvjesnosti koji moramo prihvatiti onosno s kojim se ne možemo sukobiti. Svako ruštvo pronalazi

svoj put i način izbjegavanja neizvjesnosti. Zapravo, riječ je o kulturološkom nasljeđu koje se prenosi i



41

jača kroz temeljne institucije ruštva poput obitelji, obrazovnih i ržavnih institucija. Na nacionalnoj je

razini mogude ientifi cirati manje ili vede tenencije prema prerasuama, rigidnosti, dogmatizmu,

netoleranciji prema rugačijim razmišljanjima, tradicionalizmu, praznovjerju, rasizmu i nacionalizmu, a

sve naveeno upuduje na netoleranciju prema nepoznatom što Hofstee označava i mjeri kao imenziju

nacionalne kulture – indeks izbjegavanja neizvjesnosti.

4.4.3. Individualizam/kolektivizam – dimenzija nacionalne kulture, defi nicija i karakteristike

Individualizam/kolektivizam je temeljna dimenzija nacionalne kulture odnosno najmanje

problematizirana dimenzija koja je u vedini rugih kulturoloških istraživanja, uz Hofsteeovo, i

dijagnosticirana i potvrđena.

Hofstede defini ra individualizam/kolektivizam kao dimenziju nacionalne culture na sljeedi način:

„Iniviualizam označuje ruštvo sa slabim vezama među pojeincima, ograničavajudi brigu pojeinca

na sebe i užu obitelj, a kolektivizam označuje ruštvo u kojemu se pojeinci tijekom čitavog životnog

vijeka integriraju u zajednice razmjenjujudi sigurnost s lojalnošdu“ .

Tablica 4.9. Iniviualizam/kolektivizam kao ruštvena norma



42

4.4.4. Masculinity/femininity – dimenzija nacionalne kulture, defi nicija i karakteristike

Hofstede defi nira masculinity/ femininity kao imenziju nacionalne kulture na sljeedi način:

„Masculinity ruštvo ima jasno efi nirane ruštvene uloge muškaraca i žena: muškarci trebaju biti

asertivni, snažni i orijent irani na uspjeh u materijalnim terminima, ok žene trebaju biti više skromne,

brižne i orijentirane kvaliteti života. Femininity označuje ruštvo s preklapajudim ulogama muškaraca i

žena, u kojemu i muš karci i žene trebaju biti skromni, brižni i orijentirani kvaliteti života.”

Tablica 4.11. Masculinity/femininity kao ruštvena norma

4.4.5. Dugoročna/kratkoročna vremenska orijentacija – dimenzija nacionalne kulture, defi nicija i

karakteristike

Dugoročna/kratkoročna vremenska orijentacija naknano je oana, peta dimenzija nacionalne kulture.

Naime, Hofstede i Bond pretpostavili su pristranost obivenih rezultata istraživanja jer su temeljena na

zapanjačkim vrijenostima, što je ponukalo Bona da razvije upitnik s ominantnim istočnjačkim

vrijednostima. Chinese Value Survey , sa svega nekoliko ientičnih pitanja kao u IBM- ovu istraživanju, za



polaznu je osnovu imalo poželjne vrijenosti ruštva, ok se Hofsteeovo istraživanje temeljilo na

individualnim poželjnim vrijenostima. Novu imenziju nacionalne kulture Bond je nazivao konfucijevska

radna dinamika, odnosno ugoročna/kratkoročna vremenska orijentacija.

Konfucijevska rana inamika je imenzija čiji naziv potječe iz fi lozofi je Konfucija (oko 500 godina prije

Krista). Temeljni principi te fi lozofi je jesu:

1. stabilnost ruštva temeljena na nejenakostima među pojedincima

2. obitelj kao prototip svih organizacija

3. blagonaklonost u ophođenju s rugima i

4. život temeljen na stjecanju znanja, napornom radu, strpljenju i umjerenosti.

Tablica 4.13. Dugoročna/kratkoročna vremenska orijentacija kao ruštvena norma

„Dugoročna vremenska orijentacija naglašava vrline orijentirane buudim rezultatima, posebice

ustrajnosti i šteljivosti, ok kratkoročna vremenska orijentacija naglašava vrline orijentirane

prošlosti i saašnjosti poput poštivanja traicije i ispunjavanja ruštvenih obveza.“

4.5. Implikacije imenzija nacionalne kulture na organizaciju i menažment

Međunarodni menadžment

Documents

Transcript of Međunarodni menadžment