Maturalni Raddf

SREDNJA KOLA PAKRAC

SMJER FIZOTERAPEUTSKI TEHNIAR

MATURALNI RAD

PRIMJENA FIZIOTERAPIJSKIH POSTUPAKA KOD PACIJENATA SA

OSTEOARTRITISOM KOLJENA

Uenica: Mentor:

Jelena Pletikapa Marina Miljani, dipl. physioth.

PAKRAC, 2014.

2

SADRAJ

1.0. UVOD ............................................................................................................................ 4

2.0 CILJ RADA .......................................................................................................................... 5

3.0 PRIKAZ I OPIS ANATOMSKE GRAE KOLJENA ....................................................... 6

3.1 ZGLOBNA TIJELA ..................................................................................................... 6

3.2 ZGLOBNA AHURA ................................................................................................. 7

3.3 ZGLOBNE SVEZE ...................................................................................................... 7

3.4 MENISKUSI ................................................................................................................ 8

4.0 OSTEOARTRITIS KOLJENA ........................................................................................... 9

4.1 KLINIKA SLIKA .................................................................................................... 10

4.2 POSTAVLJANJE DIJAGNOZE ................................................................................ 11

5.0 LIJEENJE ........................................................................................................................ 12

5.1 OPERATIVNO LIJEENJE ...................................................................................... 12

6.0 FIZIOTERAPIJSKI PRISTUP ........................................................................................... 14

6.1 KINEZITERAPIJA .................................................................................................... 14

6.1.1 STATIKE VJEBE ZA MIIE NATKOLJENICE ................................ 15

6.1.2 AKTIVNO POTPOMOGNUTE VJEBE ................................................... 17

6.1.3. POMAGALA ZA HOD .............................................................................. 18

6.1.4.HIDROKINEZITERAPIJA .......................................................................... 19

6.2 FIZIKALNA TERAPIJA ............................................................................................ 20

6.2.1. ELEKTROMAGNETOTERAPIJA ............................................................ 21

6.2.2. INTERFERENTNE STRUJE ..................................................................... 22

6.2.3 LASERSKA TERAPIJA .............................................................................. 23

6.2.4 PARAFIN ..................................................................................................... 24

3

7.0. PRIKAZ KLINIKOG SLUAJA ................................................................................... 25

7.1 SUBJEKTIVNA PROCJENA .................................................................................... 26

7.2. OBJEKTIVNA PROCJENA ..................................................................................... 26

7.3.MJERENJA ................................................................................................................ 26

7.4.PLAN TERAPIJE ....................................................................................................... 27

8.0 INICIJALNI FUNKCIJALNI STATUS ............................................................................ 28

8.1. MJERENJE OPSEGA POKRETA ............................................................................ 28

8.2 MJERE CIRKULARNOSTI ...................................................................................... 29

8.3 SKALA BOLI ............................................................................................................. 29

8.4. MANUALNI MIINI TEST .................................................................................. 30

9.0 FINALNI FUNKCIONALNI STATUS ............................................................................. 32

9.1 MJERERENJE OPSEGA POKRETA ........................................................................ 32

9.2 MJERE CIRKULARNOSTI ...................................................................................... 32

9.3 SKALA BOLI ............................................................................................................. 32

9.4 MANUALNI MIINI TEST .................................................................................... 33

10. ZAKLJUAK .................................................................................................................... 34

11.POPIS LITERATURE ........................................................................................................ 35

4

1.0. UVOD

Reumatologija je grana medicine koja se bavi dijagnosticiranjem i lijeenjem bolesti

kostiju, zglobova i miia. Razlikujemo etiri vrste reumatskih bolesti, a to su: upalne

reumatske bolesti, degenerativne reumatske bolesti, izvanzglobne reumatske bolesti i

metabolike reumatske bolesti. (Drrigl, 1997.)

U upalne reumatske bolesti spadaju reumatoidni artritis, ankilozantni spondilitis, psoriatini artritis i juvenilni artritis. Kod upalnih reumatskih bolesti osnovni je proces upala, koja se razvija u vezivnom tkivu i u krvnim ilama posvuda u tijelu, ali moe biti najizraenija u pokretakim organima, odnosno zglobovima ili kraljenici. (Drrigl, 1997.) Degenerativne reumatske bolesti ine najuestalije reumatske bolesti u populaciji, a zahvaaju sve zglobove i kraljenicu. U openitoj medicinskoj terminologiji, imaju karakteristian nastavak za degenerativne bolesti oza (artroza, spondiloza). Danas prihvaena terminologija u reumatologiji sve ih ee zove osteoartritisima. (Kosinac, 2006.) Pod degenerativne reumatske bolesti spadaju artroze koljena i kuka te bolni sindromi kraljenice. Degenerativni reumatizam posljedica je dotrajalosti zglobova, nedostatak glukozamina i kondroitina u starakoj dobi. Degenerativnim bolestima zglobova (artrozama) problem je u propadanju hrskavice i mogu se razviti u bilo kojem zglobu, ali ipak su najee u aci, kuku i koljenu. Nedostatkom sinovije u hrskavici nastaju sitne pukotine pa pojedini komadii ponu otpadati s kosti sve dok je u potpunosti ne nestane pa se dodiruju dva zglobna tijela. Pomicanjem zgloba u artrozi uje se karakteristian zvuk krepitacija. Nestankom hrskavice dolazi i do promjene u kostima koje zbog mjestiminog taloenja mineralnih soli postaju vre i nastaju izrasline, osteofiti. (Drrigl, 1997.) Izvanzglobne bolesti, samo ime im govori da se glavna zbivanja dogaaju izvan zgloba, a to su: PHS periartritis humeroscapularis, epikondilitisi, sindrom karpalnog kanala, burzitis i tendinitis. Metabolike reumatske bolesti ine posljednju veliku skupinu reumatskih bolesti, a nastaju zbog poremeaja u metabolizmu nekih tvari, koje i inae postoje u organizmu. (Kosinac, 2006.) Najee metabolike bolesti kosti su: osteoporoza, Pagetova bolest, giht i pseudogiht, rahitis i osteomalacija. (Drrigl, 1997.)

5

2.0 CILJ RADA

Cilj ovog rada je prikazati cjelokupni fizioterapijski proces na primjeru jedne

pacijentice sa osteoartritsom koljena. Detaljno je opisana klinika slika koja prati stanje

zgloba, te su prikazane metode i naini lijeenja, kao i fizikalna terapija i kineziterapija.

Zavrni dio rada se sastoji od usporedbe inicijalnog i finalnog statusa pacijentice na kojoj su

provedena mjerenja.

6

3.0 PRIKAZ I OPIS ANATOMSKE GRAE KOLJENA

Zglob koljena najvei je zglob naeg tijela, pokreta je tijela i po mehanici je

trochoginglymus. Pri fleksiji zgloba koljena nastaju rotacija i klizna kretanja, a u flektiranom

koljenu mogua je i rotacija. (Platzer, 2003.)

3.1 ZGLOBNA TIJELA

Zglobna tijela su condyil femoris i condyli tibiae, (Slika 1.) i nesklad zglobnih povrina

usklauju razmjerno debela hrskavina tijela, menisci. U zglobu koljena osim bedrene i

goljenine kosti sudjeluje i patella, pa u klinikom radu govorimo o femoropatelarnom

zglobu, tj. zglobu izmeu femura i patele. Kondili bedrene kosti divergiraju distalno i prema

natrag i pri tomu je lateralni kondil sprijeda iri nego straga, a medijalni kondil je jednolike

irine. (Slika 1.) (Platzer, 2003.)

Slika 1. Anatomski prikaz zglobnih tijela u koljenu

Kondili bedre ne kosti divergiraju distalno i prema natrag i pri tomu je lateralni kondil

sprijeda iri nego straga, a medijalni kondil je jednolike irine. U transverzalnoj su ravnini

kondili zavijeni oko sagitalne osi. U sagitalnoj je ravnini zavoj prema natrag vei, odnosno

radijus zakrivljenosti je manji. Medijalni je kondil jo zavijen i oko vertikalne osi (rotacijski

zavoj). Facies articulares superiores tibiae nose kondili, a razdvajaju ih eminentia

intercondylaris i areae intercondylares.

7

3.2 ZGLOBNA AHURA

Zglobna ahura je mlohava i iroka, sprijeda i postranino je tanka, a pojaavaju je

sveze. U prednju stjenku zglobne ahure uloena je patela. (Platzer, 2003.)

3.3 ZGLOBNE SVEZE

Koljenski zglob osiguravaju brojne sveze koje dijelimo u tri skupine. Prvu skupinu ine

sveze koje pojaavaju zglobnu ahuru: lig. patellae, retinacula patellae, lig. popliteum

obliquum i lig. popliteum arcuatum. Drugu skupinu tvore kolateralne sveze (medijalna i

lateralna kolateralna sveza), a trea skupina obuhvaa sveze u unutranjosti zgloba, tj, prednju

i stranju ukrienu svezu. Kolateralne i ukriene sveze glavni su nosioci vrstoe koljenskog

zgloba i one odreuju vrstu i granice najveeg raspona pokreta u koljenskom zglobu. (K., N.

J., 1985.)

Ligament patellae, ligament collaterale tibiae, ligament collaterale fibulare, ligament

popliteum obliquum, ligament popliteum arcuatum, ligament cruciatum anterius, ligament

cruciatum posterius (Platzer, 2003.) (Slika 2.)

Slika 2. Anatomski prikaz ligamenata u zglobu koljenu

8

3.4 MENISKUSI

Meniske oblikuje vezivno tkivo s kolagenim vlaknima u koja su uloene hrskavine

stanice. Hrskavine se stanice nalaze blie povrini meniska. Menisci su pomini prema

podlozi koju ini tibija, a krvlju ih opskrbljuju aa.genus inferiores koje zajedno ine

preimensku arkadu. U zglobu koljena postoje dva mensikusa: meniscus medialis i meniscus

lateralis femura (Slika 3.) (Platzer, 2003.)

Slika 3. Anatomski prikaza meniskusa u zglobu koljena

Oba meniskusa naprijed imaju hvatite izmeu zglobnih plotina goljenine kosti. Medijalni

menisk ima oblik otvorenog slova C. U svom sredinjem dijelu vezan je sa dubokim slojem

medijalnog kolateralnog ligamenta, posteromedijalno je indirektno u kontaktu s hvatitem m.

Semitendinosusa, a sprijeda je povezan s lateralnim meniskom pomou transverzalnog

ligamenta. Lateralni menisk, za razliku od medijalnog, ima oblik zatvorenog slova C. Oba

meniska sprijeda su povezana poprenom koljenskom svezom, ligamentum transversum

genus, koja katkad nedostaje. Primarna funkcija meniska je da prenose i rasporeuju

optereenje preko zglobnih povrina tibije i femura. Nadalje, menisci poveavaju

kongruentnost zglobnih povrina tibije i femura. Menisci poveavaju i stabilnost zgloba

produbljujui zglobnu povrinu tibijalnog platoa. Djeluju i kao sekundarni stabilizatori,

doprinose podmazivanju zgloba tako to razmazuju sinovijalnu tekuinu po zglobnim

plohama, dok u prehrani sudjeluju na nain da tijekom prenoenja teine pritiu sinovijalnu

tekuinu uz zglobnu povrinu. Opskrba meniska krvlju ima veliko znaenje jer su uz krvne

ile vezani procesi regeneracije meniska. (Krmpoti - Nemani,1985.)

9

4.0 OSTEOARTRITIS KOLJENA

Osteoartrits karakteriziraju degenerativne promjene zglobne hrskavice i osteoskleroza sa

stvaranjem hipertofinih kotanih izdanka na rubovima zglobnih tijela te stvaranjem nove

kosti u podruju ispod zglobne hrskavice. (Slika 4.) Uzroci nastanka bolesti nisu dovoljno

objanjeni. Osteoartritis se javlja podjednako u mukaraca i u ena svih rasa i drutveni

stalea, a iznad 55. godine ivota ea je u ena. Svi bolesnici s rendgenolokim znakovima

ostoartritisa nemaju klinike znakove bolesti. Simptomi se obino javljaju u osmine oboljelih

od osteoartritisa. Postoji primarni i sekundarni oblik bolesti. Kliniki znakovi ne razliku se u

tim oblicima bolesti. Primarna se osteortroza javlja u srednjoj i starijoj dobi obaju spolova.

Simptomi su ogranieni na jedan ili vie zglobova. Sekundarni se oblik bolesti razvija obino

na jednom zglobu. Zadebljanje zgloba moe biti difuzno ili vorasto. Deforamcije najee

nastaju zbog promjene kongrentnosti zglobnih tijela. Poremeena funkcija zgloba

(ogranienost pokreta) nastaje zbog osteofita i povienog miinog tonusa u okolini zgloba te

fibroza zglobne ahure. Smanjuje se opseg pokreta i razvija kontraktura. Pokret je bolan, a bol

nastaje pri promjeni poloaja. Moe biti smanjena i dnevna aktivnost. Trofike promjene, koje

mogu biti izraene u veoj mjeri, nastaju u okolnim miiima. Krepitacije su obino difuzne i

sitne poput kripanja snijega ili grublje i pojedinane. (Jaji, 1997.)

Slika 4. Prikaz zdravog koljenog zgloba (lijevo) i koljena zahvaena osteoartritisom koljena

(desno)

10

4.1 KLINIKA SLIKA

Glavne karakteristike klinike slike, kao i kod ostalih reumatskih bolesti jesu umanjena

funkcija zgloba i bola u zglobu. Zbog brojnih poglavito mehanikih i vanjskih utjecaja i

bioloke starost na povrini zglobnih tijela dolazi do izmjenjivanja procesa degeracije i

regeneracije tkiva, a to dovodi do specifinih morfolokih promjena pri emu proteoglikanski

agregat ima najznaajniju ulogu u gubitku elastinosti i glatkoe zglobne hrskavice.

Posljedica toga dogaaja je oslobaanje proteolitikih enzima, koji oteuju hrskavicu zgloba.

Nastaju promjene na zglobnoj hrskavici (omekavanje, fibrilacija i ulceracija hrskavice uz

djelomini ili potpuni gubitak hrskavice ) i kosti (subhnodralna skleroza i cistine promjene,

rubni osteofiti). Te promjene zglobnih tijela dovode i do razvoja karakteristinih simptoma

bolesti. Kretanje u zglobu koljena postaju ogranienje i bolne, uz karakteristine krepitacije.

Postoji karakteristina jutarnja zakoenost zgloba, nakon dueg mirovanja prilikom spavanja,

tako da je bolesnicima vrlo teko napraviti prve korake, a sline tegobe se javljaju i nakon

dueg sjedenja tijekom dana. Na koljenu prvo dolazi do umanjenja fleksije.

Promjene u strukturi zgloba prate i promjene biomehanike osi, tako da nastaju karakteristini

deformiteti O ili X noge. Kako tako stanje prati i bol, dolazi do inaktiviteta bolesnika,a to

rezultira hipotonijom i hipotrofijom pripadajuih velikih miinih skupina. Sinovistis s

izljevom u zglob na koljenu nije teko primjetiti. Kao posljedica pojavljivanja vika slobodne

zglobne tekuine, koljeno postaje voluminoznije, toplije, u fossi poplitei javlja se izboina

karakteristina Backerova cista koja dodatno umanjuje funkciju zgloba. Gotovo uvijek se

manifestiraju i promjene na okolnim tkivima, koje dodatno kompliciraju kliniku sliku i

smanjuje funkciju zgloba, ali ine i bitne smjernice u procesu lijeenja osteoartritisa. (Zdenko

Kosinac, 2006.)

11

4.2 POSTAVLJANJE DIJAGNOZE

Dijagnoza osteoartritisa postavlja se na osnovi klinikog i rendgenolokog nalaza. Bol

na palpaciju zgloba i pri pokretu, fine ili grube, lokalizirane ili difuzne krepitacije, zadebljanje

zgloba, izljevi, ogranieni pokreti kontraktura i trofine promjene okolne muskulature kliniki

su znakovi koju upuuju na dijagnozu osteoartritisa. Bolna je osjetljivost zglobova u vezi s

afekcijom zglobne ahure i drugih mekih zglobnih struktura. Krepitacije koje su prisutne pri

aktivnom i pasivnom pokretu obino se dovode u vezu s nekongruentnou zglobnih povrina

ili degenerativinim promjenama u podruju tetiva. Pri potpunom razaranju zglobne hrskavice

i razvojem prolifercije subhondralne kosti sve do eburnizacije. Nastaju grube i pojedinane

krepitacije. Krepitacije se lako osjete ispod prstiju pri postavljanju ruke preko ispitivanog

zgloba. Rendgenoloki nalaz suenja zglobne pukotine, reaktivne subhodralne skleroze,

ostofita i cista u subhondralnoj kosti potvruje dijagnozu osteoartritisa. (Slika 5.) (Jaji,

1995.)

Slika 5. Rendgenska snimka koljena koja su zahvaena osteoartrisom

12

5.0 LIJEENJE

Obino se u lijeenju ostoartritisa,odnosno simptoma rabe analgetici i nesteroidnu

protuupalni lijekovi kao to su Ibruprofen, Brufen, Kentanol, Knavon i mnogi drugi.

Analgetici se koriste za smanjenje boli a razvije li se dekompenzirana artroza sa sinovitisom,

daju se nesteroidni protuupalni lijekovi. U dekompenzitanim oblicima ostoartritisa daju se

kortikosteroidi s produenim djelovanjem. Najvie se daju dvije ili tri injekcije u jedan zglob

kroz godinu dana, obino u razmacima od 4 tjedna. Ti lijekovi smanjuju bol i potiskuju izljev.

Uinak traje razliito dugo, od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci, upravo toliko koliko je

potrebno uvaati fizikalne terapije ili mjera rehabilitacije. (Jaji, 1997.)

5.1 OPERATIVNO LIJEENJE

Kada procesi degeneracije hrskavice kod osteoartritisa uznapreduju toliko da

konzervativno lijeenje koje ukljuuje fizioterapiju i lijekove nema vie blagotvoran uinak,

vrijeme je za operativni zahvat kojemu je cilj smanjiti bolove, te poveati ukupnu

pokretljivost i funkciju zahvaenog zgloba. Sam odabir operacije uobiajeno odreuje

ortoped, a cilj je sa minimalnim zahvatom postii maksimalan uinak. Najee se radi o

jednoj od slijedeih operativnih tehnika:

Artroskopija - Ovim minimalno invazivnim zahvatom kojim se umjesto velikog reza u sam

zglob ulazi malom kamerom, s jedne i operativnim instrumentom s druge strane, mogue je u

odreenim situacijama popraviti stanje na zglobu zahvaenim osteoartritinim promjenama.

Prije svega radi se bruenje, odnosno zaglaivanje neravne hrskavice. To omoguuje manje

trenje pri pokretanju, a time i smanjenu bolnost. Mogue je artroskopom ukloniti i eventualno

prisutne kotane trnove, koji nastaju kao dio ukupnog procesa artroze. Postoperativni

oporavak je relativno brz, te je u roku od nekoliko tjedana mogue vratiti punu radnu

sposobnost.

13

Osteotomija - Na zglobu koljena i kuka mogue je da sama artroza vie pogaa jedan u

odnosu na drugi dio zglobne hrskavice. To znai da sama hrskavica moe na jednom dijelu

biti deblja, no na drugom. Kada je to mogue, trebalo bi operativno pokuati prebaciti

optereenje sa vie na manje oteeni dio. To se radi upravo tehnikom osteotomije, koja se na

koljenu ini tako da se goljenina kost na jednom svom dijelu preree, umetne klin, te

ponovno spoji. Na taj se nain optereenje prebacuje na manje oteenu hrskvicu. Jasno je da

ovaj operativni zahvat ne moe donjeti trajno rjeenje problema, ali moe odgoditi primjenu

najteih operativnih zahvata na vie godina.

Oporavak poslije ovog zahvata relativno je dug, a moe se protegnuti i na vie od 6 mjeseci.

Artroplastika - Ugradnja umjetnog zgloba uvjerljivo je posljednja metoda u lijeenju oboljelih

od osteoartritisa. Ona ima mnogo podjela, pa tako razlikujemo ugradnju djelomine (samo

glavice) ili potpune (glavice i aice) endoproteze (metalnog implantata). Zatim cementnu i

bescementnu endoprotezu

U novije vrijeme pojavila se i neto potednija metoda koja se zove resurfacing, a oznaava

zamjenu samo jednog manjeg dijela zglobne glavice metalnom komponentom. Odabir

najbolje metode zavisiti e, naravno, od stanja u konkretnom sluaju, kao i od starosti

pacijenta, oekivane postoperativne fizike aktivnosti, kao i cijelog niza drugih faktora.

(Urban-Tripovi, 2012.)

14

6.0 FIZIOTERAPIJSKI PRISTUP

Od fizioterapijskih postupaka ovisno o stadiju bolesti, koriste se KV dijatermija, UZV,

elektroterapija , svjetlosna terapija, parafin, krioterapija, kineziterapija i hidroterapija.

6.1 KINEZITERAPIJA

Kineziterapija se bavi prouavanjem i primjenom pokreta pojedinih dijelova tijela ili

cijelog tijela kao vjeba radi lijeenja oboljelih i ozlijeenih osoba. Slui za lijeenje i

profilaksu ili se kombinira s drugim oblicima fizikalne terapije. Posebno je vana jer utjee na

aktivnu suradnju bolesnika, invalida u procesu osposobljavanja. U lijeenju osteoartritisa

koljena od kineziterapije koristimo statike vjebe za miie natkoljenice i aktivno

potpomognute vjebe (vjebe u suspenzijama). (Jaji, 1996.)

15

6.1.1 STATIKE VJEBE ZA MIIE NATKOLJENICE

Statike vjebe nazivaju se jo i izometrikim vjebama jer duina miia ostaje

konstanta. Mina vlakna ne mijenjaju duinu, ali se napinju (poveavaju tonus), te nema

pokreta. Vjebe se izvode dva do tri puta dnevno po deset kontrakcija. Izvode se tako da se

kontrakcija zadri 3-5 sekundi, a zatim se napravi pauza koja traje duplo due od kontrakcije.

Vano je raditi pauze kako ne bi dolo do vrtoglavica te poremeaja rada srca i disanja. Dok

kontrakcija traje treba normalno disati. Mogu se vjebati u leeem, sjedeem i stojeem

poloaju. Statike vjebe se provode u sluaju kada pacijent due vrijeme miruje ili je

ekstremitet u imobilizaciji kao ne bi dolo do hipotrofije ili atrofije miia. (Jaji, 1996.)

U sluaju hipotonije, hipotrofije i atrofije kvadricepsa indicirane su statike vjebe.

STATIKE VJEBE Na slikama 6., 7., 8. i 9. prikazane su statike vjebe za jaanje

miia natkoljenice;

1. Statika vjeba za m. quadriceps: Jastui je ispod koljena, stopala su zategnuta, pacijent

pritie jastui koljenima.

Slika 6. Izometrika vjeba za m. quadriceps

16

2. Statika vjeba za hamstringse - m. semitendinosus, m.semimembranosus i m.biceps

femoris: Pacijent je u supiniranom poloaju, stopala su u plantarnoj fleksiji i pacijent gura

noge od podlogu.

Slika 7. Izometrika vjeba za hamstringse

3. Statika vjeba za adduktore - m.adductor brevis, m.adductor longus, m. adductor magnus,

m. gracilis, m. pectineus: Pacijentu se stavlja lopta ili jastuk izmeu natkoljenica te ih pacijent

pokuava stisnuti.

Slika 8. Izometrika vjeba za adduktore

4. Statika vjeba za abduktore

Pacijent je u supiniranom poloaju

pokuava odmaknuti noge abduktori se kontrahiraju bez vidljiva pokreta.

Slika

6.1.2 AKTIVNO POTPOMO

Aktivno potpomognute vjebe primjenjuju se u sluajevima kada je miina snaga slaba

ili nedovoljna za savladavanje sile gravitacije, odnosno teine odgovarajueg segm

Prema manualnom miinom testu, snaga takvog mi

VJEBE U SUSPENZIJAMA

Suspenzija je naprava kod koje se iz fiksacijske toke na stropu sputaju dva konopca s

manetama u koje se stavi ekstremitet koji se vjeba. Vjebo u suspenziji bolesnik moe

minimalnom snagom uiniti maksimalnu amplitudu p

tjelesnoj osi, kao i promjenom duine klatna, moe se regulirati uinak gibanja. U supeziji se

mogu izvoditi vjebe za vratnu kraljenicu, te za gornje i donje ekstremitete

objasniti pacijentu cilj i svrhu vjebi koje e se primjenjivati. Smjestit bolesnik

koji omoguuje eljeno gibanje oboljelog dijela tijela u manetama i na kraju objasniti

bolesniku svaku vjebu koji je potrebno izvesti.

Statika vjeba za abduktore m. Tensor faciae latae i m.glut

u supiniranom poloaju, te se iznad natkoljenica stavlja remen i

abduktori se kontrahiraju bez vidljiva pokreta.

Slika 9. Izometrika vjeba za abduktore

MOGNUTE VJEBE

mognute vjebe primjenjuju se u sluajevima kada je miina snaga slaba

za savladavanje sile gravitacije, odnosno teine odgovarajueg segm

Prema manualnom miinom testu, snaga takvog miia ima ocjenu 2. (Jaji,

VJEBE U SUSPENZIJAMA


u koje se stavi ekstremitet koji se vjeba. Vjebo u suspenziji bolesnik moe

ti maksimalnu amplitudu pokreta: pomicanjem manete po

om duine klatna, moe se regulirati uinak gibanja. U supeziji se

mogu izvoditi vjebe za vratnu kraljenicu, te za gornje i donje ekstremitete

cilj i svrhu vjebi koje e se primjenjivati. Smjestit bolesnik

no gibanje oboljelog dijela tijela u manetama i na kraju objasniti

bolesniku svaku vjebu koji je potrebno izvesti. (Pope-Gaji, 2007.)

17

e i m.gluteus medius:

remen i kako pacijent

mognute vjebe primjenjuju se u sluajevima kada je miina snaga slaba

za savladavanje sile gravitacije, odnosno teine odgovarajueg segmenta.

Jaji, 2008.)


u koje se stavi ekstremitet koji se vjeba. Vjebo u suspenziji bolesnik moe

okreta: pomicanjem manete po

om duine klatna, moe se regulirati uinak gibanja. U supeziji se

mogu izvoditi vjebe za vratnu kraljenicu, te za gornje i donje ekstremitete. Trebamo

cilj i svrhu vjebi koje e se primjenjivati. Smjestit bolesnika u poloaj

no gibanje oboljelog dijela tijela u manetama i na kraju objasniti

18

Pacijent je u supiniranom poloaju, donji ekstremiteti su smjeteni u manetama te u tom

poloaju pacijent izvodi aktivnu fleskiju i ekstenziju u kuku u rasteretnom poloaju.


poloaju pacijent izvodi aktivnu abdukciju i addukciju u rasteretnom poloaju. (Slika 10.)

Slika 10. prikazuje vjebu abdukcije i addukcije u suspenzijama


poloaju pacijent izvodi aktivnu fleksiju i ekstenziju u kuku i koljenu, prvo jedna noga pa

druga zatim obadvije zajedno.

Pacijent je u bonom poloaju, jedna noga je smjetena u maneti suspenzije te u tom

poloaju pacijent izvodi pokret fleksije i ekstenzije u zglobu kuka.

6.1.3. POMAGALA ZA HOD

Pacijenti s osteoartitisom koljena, vrlo esto koriste i rasteretna pomagala za hod,

pogotovo u kasnijoj kroninoj fazi bolesti mogu koristiti take ili tap za hod. Pomou

rasteretnih taka i pravilnog hoda rastereuju se koljena ve zahvaena velikim oteenjima

hrskavice. Pacijenti se u sluaju operacija na zahvaenom koljenu koriste trotaktnim hodom.

Nakon nekog vremena i etverotaktnim hodom koji je najsliniji normalnom ljudskom hodu.

Redoslijed hoda po ravnom je sljedei; take, pa operirana noga, te neoperirana. Za hod niz

stepenice redoslijed je isti, dok se za hod uz stepenice prvo pacijenti oslanjaju na neoperiranu

nogu, potom bolesnu i naposljetku taku. (Jaji, I. 2000.)

19

6.1.4.HIDROKINEZITERAPIJA

Hidroterapijski postupci prema povrini tijela na koju voda djeluje mogu biti opi i

lokalni. Najee hidroterapija traje 3-5 tjedana, moe se ponoviti, ali preporuuje se razmak

od 3-4 mjeseca. Prema svojstvu vode i udruenih faktora mogu biti; termiki kod kojeg je

glavno toplinsko djelovanje kao to su kupke, polijevanje i vlani omoti ili oblozi. Kinetiki,

kod kojeg je glavno djelovanje mehanike energije istodobno s toplinskom energijom kao to

su tuevi, vrtlone kupke, podvodna masaa i podvodne vjebe. Kemijski, kod kojeg je glavno

kemijsko djelovanje odreenih kemijskih tvari. Elektrini, kod kojeg je glavno djelovanje

istosmjerne struje.

Terapijski bazeni (Slika 11.) opremljeni su rampama, stepenicama i dizalicama za pomo pri

ulasku ili izlasku, te usporednim hvataljkama i sjedalicama. Za pomo prilikom vjebanja

mogu se dodati i lopte, pojasevi, tapovi, plutae itd. Pacijentima je lake i bezbolnije izvoditi

vjebe u bazenu zbog uzgona i povrinske napetosti. Uzgon je sila koja djeluje suprotno sili

gravitacije stoga je jedan od rasteretnih medija, dok povrinska napetost pogoduje lakem

izvoenju horizontalnih pokreta malo ispod povrine vode, jer na samoj povrini molekule

vode imaju tendenciju drati se zajedno.

Primjenjuje se kod osteoartitisa koljena radi poboljanja cirkulacije, relaksacije miia, ugodnog djelovanja, minerala u mineralnoj vodi koje dobro djeluju na hrskavicu i okolno tkivo, pranjenje kapilarnog bazena te poboljan dovod krvi u perifernu cirkulaciju.(Jaji,2000)

Slika 11. Hidrokineziterapija u bazenu

20

6.2 FIZIKALNA TERAPIJA

Fizikalna medicina oznaava lijeenje i dijagnostiku prirodnim silama. Takve prirodne sile,

koje ljudski rod poznaje od prapovijesti i kojima se odavno koristit za lijeenje, razvijanje i

jaanje organizma jesu sunce voda i zrak. Razvojem tehnike, elektrotehnike i elektronike

ovjeanstvo je dobilo mogunost da se za lijeenje i profilaksu bolesti koristi i takvim

imbenicima kao to su elektricitet, umjetna svjetlost, toplina, ultazvuna i laserska energija

koja spada u preoblikovanu snagu prirode. ( Jaji, 1996.)

21

6.2.1. ELEKTROMAGNETOTERAPIJA

Elektromagnetno polje nastaje kada kroz vodi, odnosno zavojnicu, prolazi struja. Tada se

oko vodia stvara kruno magnetno polje. (Slika 12.) Ovisno o veliini magnetnog polja,

moemo govoriti o visokom (vrijednosti iznad 100V/m) i o niskom intenzitetu (vrijednosti

ispod 1V/m). Magnetno polje visokog intenziteta moe izazvati termike i netermike uinke,

dok magnetno polje niskog intenziteta izaziva netermike uinke. Termiki se uinak oituje

u povienoj temperaturi u itavom organizmu, dok se netermiki uinak oituje u djelovanju

na vegetativni i sredinji ivani sustav, te na lijezde s unutarnjim izluivanjem. Nastaju

funkcionalne promjene ivanog, ali i kardiovaskularnog sustava, te kotane sri. Indikacije

za magnetoterapiju su bolesti miino-kotanog sustava (traume, ozljede ligamenata,

luksacije, distorije, frakture, pseudoartroze, Sudeckova distrofija), reumatske bolesti

(degenerativne, upalne bolesti, osteoporoza, bolesti mekog tkiva), postoperativna

rehabilitacija (osobito stanja nakon operacija intervertebralnog diska i zahvatima na miiima

i na tetivama, poboljanje epitelizacije i prihvata transplantata kod opeklina, usporeno

zacjeljivanje rana, kontrakture). Kontraindikacije su ugraeni srani stimulator, akutna

tuberkuloza, trudnoa, krvarenje iz probavnog sustava, juvenilni dijabetes. (Jaji, 2000.)

Magnet se koristi kod lijeenja osteoartritisa koljena zbog poboljanja cirkulacije zbog

termikog uinka, te djelovanja na propusnosti membrana, zacjeljivanja tkiva i poveanjem

parcijalnog tlaka kisika, te njegovom utilizacijom.

Slika 12. Primjena magnetoterapije na koljena zahvaena OA koljena

22

6.2.2. INTERFERENTNE STRUJE

IF struje su struje srednje frekvencije s ulaznom frekvencijom od oko 4000Hz. Ona proizlazi

od dvaju izmjeninih sinusoidnih struja koje se meusobno preklapaju u razliitim

kombinacijama. Rezultat tog preklapanja je struja niske frekvencije od 1 100Hz, a odgovara

razlici frekvencija tih dvaju struja. Interferencija se zbiva u dubini tkiva. Podraaj ove struje

na kou je mali pa se zbog toga struja lake podnosi. Primjenjuju se pomou dva para

elektroda. Maksimalno djelovanje struje ne nastaje na povrini koe, nego u dubini tkiva, na

mjestu krianja frekvencija. IF se moe primjeniti na vie naina: Statikom interferencijom,

kinetikom interferencijom, te dinamikom interferencijom. Fizioloki uinci su: depresija

uinaka simpatikusa, podraivanje ivanih senzornih vlakana velikog promjera, podraivanje

intaktnih motorikih valakna, vazodilatacija zbog smanjenja simpatikog tonusa krvnih ila,

te podraivanje staninih procesa i promjene stanine propusnosti, dok su terapijski uinci:

smanjenje boli, otekline i upale, stresne inkontinencije i urinarne frekvencije, te poveanje

miine kontrakcije, lokalne i ope cirkulacije i poticanje zacjeljivanja kotanog i mekog

tkiva. IF struje indicirane su kod poremeaja periferne cirkulacije, ozljede kostiju i zglobova,

sportskih ozljeda, degenerativnih bolesti zglobova, bolnih stanja kraljeznice, upalnih

reumatskih bolesti, posticanja zacjeljivanja tkiva, stresne inkontinencije, posttraumatskih

stanja, a kontraindicirane kod akutnog i subakutnod tromboflebitisa, Parkinsonova sindroma,

spastine kljenuti, opasnosti od hemoragije, malignih bolesti, pacemakera, trudnoe,

odsutnosti kona osjeta. Metalni predmeti u tijelu nisu kontraindikacija za IF jer one, za

razliku od galvanske struje, stalno mijenjaju smjer. (Jaji, 2000.)

Interferentne struje kod osteoartritisa koljena koriste se zbog djelovanja, koje se oituje u

tome to imaju jako dubinsko djelovanje i bolju podnoljivost u kombinaciji primjene s

vibracijskom masaom. Interferentne struje potiu stvaranje kalusa, i tako ubrzavaju rast

kotanog tkiva.

23

6.2.3 LASERSKA TERAPIJA

Laser je izvor monokromatske, koherentne, intenzivne i strogo usmjerene svjetlosti, koja se

dobiva stimuliranom emisijom iz atoma izabranih tvari pobuenih na poseban nain. Laser

ima nekoliko uinaka, a to su: fotokemijski, toplinski i mehaniki i fizioloki uinak. Laseri

niske snage prvo su se upotrebljavali u lijeenju otvorenih rana zbog dokazanog

antiinflamatornog, vazodilatacijskog i biostimulacijskog uinka. Dokazana je staninna

proliferacija, pojaanje sinteze kolagena, pretvaranje fibroblasta u miofibroblaste, te ubrzanje

sinteze ATP-a. Danas se najvie rabi za suzbijanje boli. Primjenjuje se kontaktnom tehnikom,

a najee se primjenjuje po muskulo-skeletnim trigger-tokama ili po akupunkturnim

tokama. Drugi nain koji se primjenjuje je nekontaktna skenirajua tehnika. Za kontaktnu

tehniku najee primjenjujemo snagu lasera izmeu 1 i 30mW s tretmanom od 15 30 sec.

Po toki, ukupnog trajanja 5 10min. Indikacije za primjenu lasera su: cijeljenje rana, ozljede

mekih tkiva, osloboenje od boli i kod artritisnih stanja razliite etiologije. (Jaji, 1996.)

Lasersku terapiju kod osteoartritisa koljena koristimo (Slika 13.) zbog analgetskog uinka, te

zbog uinka ubrzanja regeneracije tkiva.

Slika 13. Primjena laserske terapije na podruje koljena

24

6.2.4 PARAFIN

Parafin je tvar koja se dobija pri destilaciji nafte s vrlo dobrim svojstvima za termoterapijske

svrhe. Velikog je toplinskog kapaciteta a relativno male vodljivosti. Stoga i on ima izvanredne

mogunosti za lokalnu aplikaciju topline. Pri topljenju parafin akumulira veliku koliinu

topline, koju zatim dugo predaje na dio tijela kojeg tretiramo. Zahvaljujui njegovoj

elastinosti prilikom hlaenja, lako se modelira prema podlozi na koju je stavljen, te se isto

tako lako skida. Osjeaj koji bolesnik ima kod primjene zagrijanog parafina na kou je u

poetku vruina, ali ne toliko da izaziva bol, a nakon 3-5 minuta ugodna toplina. Pojedini

postupak traje 15-20 minuta. Karakteristike parafina: bezbojan je, bez mirisa i okusa, masna

opisa. zagrijavanjem se topi, a zapaljen gori aavim plamenom, jako crnog dima. To je

povrinska metoda zagrijavanja.

Parafin se u terapijske svrhe moe primjenjivati u obliku 3 tehnike:

1) tehnika u rukavicama

2) tehnika premazivanja

3) tehnika u svrhu aktivnih vjebi s progresivnim optereenjem

Parafin se topi na temperaturi od 55 u parafinskom loncu. (Slika 14.) Parafinski lonac

karakterizira duplo dno u kojem se nalazi ista destilirana voda, termostat za regulaciju

topline i otvor (ljevak) za kontroliranje destilirane vode. (Jaji, 1996.)

Parafin se kod osteoartritisa koljena koristi zbog toga sto grije bolna mjesta, smanjuje bol i

poboljava cirkulaciju.

Slika 14. Prikaz parafinskog lonca

25

7.0. PRIKAZ KLINIKOG SLUAJA

Prikaz klinikog sluaja pacijenta temelji se funkcionalnom statusu i SOAP metodi.

Funkcionalni status je osnova za izradu plana i programa terapije i dijeli se na inicijalni

(poetni), transformacijski (tokom provoenja fizioterapije) i finalni (zavrni).

S = Subjektivna anamneza u koju spada: ime, prezime, dob, spol, zanimanje, trajanje

potekoa, bol, aktivnosti pri kojima se javlja bol, stresovi, alergije, operacije i ranije bolesti

O = Objektivni pregled, promatra se postura, stav pacijenta, aktivni i pasivni pokreti,

prisutnost deformiteta, stanje tkiva, stanje koe, znakovi upale i hod

A = Assessment procjena, u koju spadaju testovi odnosno razliita mjerenja: testovi

miine jakosti, testovi mobilnosti zglobova, mjere longitudinalnosti, mjere cirkularnosti,

testovi funkcionalne aktivnosti...)

P = Plan terapije

26

7.1 SUBJEKTIVNA PROCJENA

IME: Snjeana

PREZIME: Pletikapa

DOB: 48 godina

SPOL: enski

ZANIMANJE: Knjigovoa

Pacijentica se ali na bolove u desnom koljenu, uz povremenu kriobolji i vratobolju. Uz to

navodi i parestezije u akama. Simptomi boli i zakoenosti su izraeni posebice u jutarnjim

satima, kao i nakon bilo kojeg dueg mirovanja. Navodi problem oteanog kretanja i dueg

oslanjanja na noge, bol je izraenija prilikom pokuaja unja i podizanja koje je oteano.

Navodi osjeaj topline u koljenima, te voluminozitet koljena. Hod na due relacije je zamoran

i bolan.

DIJAGNOZA:

- Sy. vertebrale chr

- OA coxae l. Sin.

- OA genus bill.

- OA manus utq. 7.2. OBJEKTIVNA PROCJENA

Pacijentica izvodi sve pokrete samostalno, uanj otean zbog bolova u desnom koljenu..

Koljena su u valgusu. Edem na koljenu prisutan obostrano, koljena su na dodir topla. Prisutne

su obostrane grube krepitacije na zglobovima koljena. Smanjen je opseg pokreta u oba

koljena. Prilikom hoda oslanjanje na desnu nogu bolno uz nesiguran hod.

7.3.MJERENJA

Na pacijentici su provedena slijedea mjerenja: Opseg pokreta fleksije i ekstenzije u koljenu,

mjere cirkularnosti natkoljenice, skala boli i manualni miini test pokreta ekstenzije

potkoljenice i fleksije potkoljenice. Sva navedena mjerenja, prikazana su u tablicama u

inicijalnom i finalnom funkcionalnom statusu.

27

7.4.PLAN TERAPIJE

Pacijentici su propisane sljedee fizioterapijske procedure u trajanju od 12 dana

FIZIKALNA TERAPIJA:

Bazen za CB Bazen za LS, UZV paralumbalno, LASER na koljena, Parafin na trapezijuse

i ake, MT lumbalno i na kukove, Vj. Za OA koljena u susp., IF na desno koljeno, MT na oba

koljena

Nakon provedene fizikalne terapije, pacijentica je dobila produenje od 5 dana.

28

8.0 INICIJALNI FUNKCIJALNI STATUS

To je poetni funkcionalni status i uzimamo ga kad pacijent prvi put dolazi na terapije.

Radimo ga kao bi znali kakvo je zdravstveno stanje pacijenta prije poetka terapija, te kako bi

utvrdili do kojeg je stadija bolest dola. To nam pomae kao bi kasnije uvidjeli uinkovitost

propisanih terapija, te da li je dolo do poboljanja pacijentova stanja.

8.1. MJERENJE OPSEGA POKRETA

Mjerenje opsega kretnji nain je precizne ocjene zglobne funkcije. Veliina opsega kretnji

zgloba odreena je njegovom anatomskom graom, konstitucijom, ispitanikovom dobi,

portskom uvjebanou i profesionalnom aktivnou te aktivnou hobija. Moe se mjeriti

opseg pasivnih i aktivnih kretnji zgloba, ali se u klinikoj medicini uvijek daje prednost

mjerenju pasivnih kretnji u zglobu. Sprava za mjerenje opsega pokreta naziva se kutomjer ili

goniometar. Dobivene se vrijednosti zglobnih kretnji izraavaju u stupnjevima. Princip

mjerenja je da odredimo i postavimo ispitanika u odreeni poetni poloaj, odrediti zadani

pokret za mjerenje goniometrom, stabilizirati odreeni segment, paziti na strukturu zgloba i

funkciju agonista, postaviti goniometar po pravilu za odreeni pokret odreenog segmenta

tijela, oitati vrijednost mjerenja. Mjerenje se izvodi tri puta i upisuje se srednja vrijednost

Ako opseg pokreta mjerimo kutomjerom, kutomjer postavljamo u sredite zgloba. Rezultati

mjerenja opsega pokreta zgloba koljena, prikazane su u tablici 1. (Jaji, 2008.)

POLOAJ POKRET DESNA NOGA LIJEVA NOGA

Leei pronirani Fleksija koljena 125 125

Tablica 1. Prikaz inicijalnog rezultata opsega pokreta lijeve i desne

potkoljenice

29

8.2 MJERE CIRKULARNOSTI

Mjere cirkularnosti uvijek se mjere preko najizboenije toke u leeem poloaju, i to s

pomou centimetarske trake. Mjere cirkularnosti izraavamo u milimetrima, mjerenje

ponavljamo tri puta, a u listi upisujemo srednju vrijednost. Mjerenje cirkularnosti su vrlo

koristan nain mjerenja veliine otekline ili zadebljanja zgloba i stanja torfike, odnosno

razvijenosti miia na udovima. Pogreke u mjerenju mogu nastati u vezi s anatomskim

varijacijama zglobova ili zbog neujednaena stajalita u pogledu odreivanja tonoga mjesta

mjerenja zgloba. Mjerenjem odreujemo stanje miia. Mjerenje se provodi u leeem

poloaji s olabavljenim miiima, uvijek na istome mjestu i usporedno na obama

ekstremitetima. Na veliinu opsega uda mogu utjecati spol dob, anomalije razvoja miia i

kostura, konstitucija, zanimanje, istreniranost, bolest, razlike u grai izmeu lijeve i desne

strane. Rezultati mjerenja cirkularnosti lijevog i desnog zgloba koljena, prikazane su u tablici

2. (Jaji, 2008.)

POLOAJ DESNA NOGA LIJEVA NOGA

Supinirani 400mm 410mm

Tablica 2. Prikaz inicijalnog mjerenja cirkularnosti opsega koljena

8.3 SKALA BOLI

Bol je subjektivan osjeaj, pa ga svaka osoba osjea na svoj nain. Skala boli ocjenjuje jainu

boli na od 0 do 10, pri emu 0 oznaava nepostojanost boli, a 10 najjau moguu bol.

Pacijentica je na skali boli u inicijalnom mjerenju jainu svoje boli oznaila brojkom 8.

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Skala boli 1.

30

8.4. MANUALNI MIINI TEST

Manualni miini test je metoda kojom definira i mjeri miina snaga pojedinih miia ili

miinih skupina, odnosno odreivanja stupnja slabosti uslijedi oboljenja, povrede ili

neaktivnosti. Ova metoda je podlona subjektivnom procjenjivanju bez obzira na kvalitetu i

struno znanje terapeuta, a i raspon izmeu ocjena je dosta varijabilan. Faktori koji aktiviraju

refleks istezanjam kao to su gravitacija ili manualni otpor, proizvest e takoer netone

procjene bolesnikove voljne kontrakcije miine aktivnosti. Valjanost najbolje moe biti

ostvarena palpacijom svakog miia, stabilizacijom proksimalnog segmenta, prevencijom

zamjene ili naina rada miia, (Kosinac, 2006.)

Ocjena 3 prikazuje snagu agonista koji svladava teinu dijela tijela u punom opsegu

pokreta (antigravitacijski pokret).

Ocjena 4 prikazuje snagu agonista koji svladava relativno snaan manualni otpor pri

punom antigravitacijskom opsegu pokreta.

Ocjena 5 prikazuje snagu agonista koji svladava vrlo snaan manualni otpor pri

punom antigravitacijskom opsegu pokreta.

Ocjena 2 prikazuje snagu agonista koji izvodi pun opseg pokreta pri eliminiranom

djelovanju sile tee (pokret u horizontalnoj ravnini).

Ocjena 1 prikazuje snagu agonista koji ne moe izvesti pokret, ali se pri pokuaju

izvoenja kretnji moe palpatorno osjetiti kontrakcija miia ili su vizualno uoljivi tragovi

pokreta.

Ocjena 0 prikazuje agonist u kojem se ne moe vizualno niti palpatorno utvrditi

njegova aktivnost.

31

Mjerenje se zapoinje ocjenom broj 3 u kojemu pacijent treba savladati silu gravitacije bez

manualnog otpora. U sluaju da pacijent ne moe svladati silu gravitacije prelazi na pokret za

ocjenu 2 odnosno djelomian pokret. A u sluaju da je pacijent savladao silu gravitacije

prelazi na pokret za ocjenu 4 koji izvodi uz slabiji manualni otpor. Isto je tako i sa ocjenama

1, 0 i 5. Rezultati mjerenja manualnog miinog testa lijevog i desnog zgloba koljena,

prikazane su u tablici 3.


Pronirani Fleksija koljena 5 5

Sjedei Ekstenzija koljena 5 5

Tablica 3. Prikaz inicijalnog rezultata manualnog miinog testa miia natkoljenice

32

9.0 FINALNI FUNKCIONALNI STATUS

Kod otputanja pacijenta iz ustanove, prijelaz u drugu ustanovu ili prijelaza iz druge

ustanove, ili kui radimo zavrni funkcionalni status. Radi se kako bi se vidio uinak nakon

terapija.

9.1 MJERERENJE OPSEGA POKRETA

Rezultati finalnog mjerenja opsega pokreta lijevog i desnog koljena prikazani su u tablici 4.



Pronirani Ekstenzija koljena 0 0

Tablica 4. Prikaz finalnog rezultata opsega pokreta lijeve i desne potkoljenice

9.2 MJERE CIRKULARNOSTI

Rezultati finalnog mjerenja cirkularnosti lijevog i desnog zgloba koljena, prikazane su u

tablici 5.

POLOAJ DESNA NOGA LIJEVA NOGA

Supinirani 390mm 395mm

Tablica 5. Prikaz finalnog rezultata mjerenja cirkularnosti opsega koljena

9.3 SKALA BOLI

Pacijentica je na skali boli u finalnom mjerenju jainu svoje boli oznaila brojkom 0

0 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Skala boli 2.

33

9.4 MANUALNI MIINI TEST

Rezultati mjerenja manualnog miinog testa lijevog i desnog zgloba koljena, prikazane su u

tablici 6.



Sjedei Ekstenzija koljena 5 5

Tablica 6. Prikaz finalnog rezultata manualnog miinog testa miia

natkoljenice

34

10. ZAKLJUAK

Osteoartritis jedan je od najeih reumatskih bolesti. Uzroci nastanka bolesti nisu dovoljno

objanjeni, ali osteoartritis koljena moe uzrokovati tjelesna teina jer je koljeno nosivi zglob

i pretjerana tjelesna teina stvara dodatno optereenje to dovodi do pojaanog troenja

hrskavice. Isto tako radno mjesto moe dovesti do nastanka osteoartritisa koljena zbog

dugotrajnog stajanja, iz toga se razloga predlae pacijentu da promjeni radno mjesto ili da se

ono prilagodi pacijentu. Edukacija pacijenta je vrlo bitna jer sam pacijent mora ivjeti sa

svojom dijagnozom i sprjeavati njezin napredak uz redovno provoenje kineziterapije i

nakon zavretka terapija u bolnici. Osteoartrits koljena javlja se podjednako kod mukaraca i

kod ena, svih rasa i drutvenih stalea, a iznad 55. godine ivota ea je u ena. Smatra se

da osteoartritis koljena ima veliki utjecaj na zdravlje srednje i starije populacije jer se radi o

nosivim zglobovima koji ugroavaju mobilnost. Operativno lijeenje rezervirano je za

bolesnike kojima konzervativne terapije ne pomau, a zglob nije u mogunosti obavljati svoju

funkciju. Najee se primjenjuje operativna zamjena zgloba, tzv. totalna ili parcijalna

endoproteza. Dramatian porast osteoartroza ili osteoartritisa u sve starijoj populaciji

zapadnih zemalja posljednjih godina, potiu znanstvenike na istraivanja u smislu iznalaenja

biokemijskih markera, koji bi u ranoj fazi bolesti, ukazali na poetne promjene u oteenju

hrskavice. Za sada takvi testovi nisu u irokoj primjeni. Zakljuno, postoji jo puno toga na

emu se moe raditi kako bi se osteoartritis to ranijim otkrivanjem usporio u daljnjem

napredovanju. Napredovanje kako tehnologije, tako i podruja farmakologije i ostalih

dijagnostikih metoda pridonosi otkrivanju novih lijekova, metoda rane dijagnostike i

adekvatne terapije, a samim time kvalitetnija i bra rehabilitacija i poboljanje stanja

pacijenata. (Urban Tripovi V., 2012)

Kod pacijentice sa osteoartritsom koljena na kojoj su provedene navedene terapije dolo je do

potpunog poboljanja. Primjerice pri fleksiji koljena pacijentica je osjeala jaku bol, oslonac

na nogu je bio gotovo nemogu, unato punom opsegu pokreta, dok je nakon zavretka

fizikalnih procedura, bol nestala, a samim time i oslonac punom teinom. Pacijentica vie ne

osjea jaku bol u koljenu tijekom pokreta. Edem, koji je bio vidljiv na poetku terapija, na

kraju se smanjio, te se pacijentica osjea vidno bolje.

35

11. POPIS LITERATURE

1. Drrigl, T., (1997). Reumatologija, Zagreb: Medicinska naklada,

2. Jaji, I., suradnici, (2000.), Fizikalna medicina i opa rehabilitacija, 2. Obnovljeno i

dopunjeno izdanje, Zageb: Medicinska naklada Zagreb

3. Jaji, I., suradnici, (1996). Fizikalna medicina, Zagreb: Medicinska knjiga Zagreb,

4. Jaji, I., (1997). Reumatoidne bolesti, Zagreb: Medicinska knjiga Zagreb,

5. Jaji, I., Jaji Z., suradnici, (2008). Fizikalna i rehabilitacijska medicina, Zagreb:

Medicinska naklada Zagreb,

6. Jaji, I., (1995). Reumatologija, Zagreb: Medicinska knjiga Zagreb,

7. Komora fizioterapeuta, Klinike smjernice u fizikalnoj terapiji, Zagreb

8. Kosinac, Z.,(2006.) Kineziterapija, Split: Tiskara Majun ,

9. Krmpoti, Nemani J., (1985.), Anatomija ovjeka, Zagreb: Jumena

10. Platzer, W., (2003.) sustav organa za pokretanje, Zagreb: Medicinska naklada Zagreb

11. Pope-Gaji, (2007.) Lijeenje pokretom, Zagreb: kolska knjiga,

12. Urban-Tripovi, V.(2012) Ordinacija za fizikalnu medicinu, reumatologiju i rehabilitaciju

13.http://www.docstoc.com/docs/136742455/OSTEOARTRITIS-KOLJENA---Dr-Vlasta-

Urban-Tripovic-Home

Maturalni Raddf

Documents

Transcript of Maturalni Raddf